25 Talenti

Matej 25:13-30

Krist je na Maslinskoj gori svojim učenicima govorio o svom drugom dolasku na Zemlju. Naveo je neke znakove koji su trebali navijestiti približavanje Njegova dolaska te pozvao svoje učenike da bdiju i budu spremni. Još jednom je ponovio upozorenje: "Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" Potom im je objasnio kako treba čekati Njegov dolazak: ne u neradu, već marljivo radeći. Tu pouku iznio je kroz priču o talentima.

"Doista, kao kad ono čovjek," reče, "polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova."

Čovjek koji je otputovao u daleku zemlju predstavlja Krista koji je - u vrijeme kad je ispričao ovu usporedbu - ubrzo trebao otići s ove Zemlje na Nebo. Sluge u toj priči predstavljaju Kristove sljedbenike. Mi ne pripadamo sebi; "Jer ste kupljeni skupo" (7. Korinćanima 6:20), i to ne "nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista." (1. Petrova 1:18, 19); "da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu." (2. Korinćanima 5:15) (325)

Svi su ljudi otkupljeni nemjerljivo visokom cijenom. Dajući svijetu sve blago Neba - dajući nam u Kristu cijelo Nebo - Bog je "kupio" volju, osjećaje, um i dušu svakog ljudskog bića. Bili oni vjernici ili nevjernici, svi su ljudi Gospodnje vlasništvo, svi su pozvani da Mu služe i od svih će se na dan velikog suda tražiti da polože račun, ovisno o tome kako su odgovorili na taj poziv.

No ne cijene svi ljudi Božji poziv. U priči su Kristovim slugama prikazani oni koji ispovijedaju da su prihvatili Krista i da Mu služe.

Kristovi sljedbenici otkupljeni su da bi služili. Naš Gospod uči da je istinski cilj života služenje drugima. I sam Krist je služio i stoga svim svojim sljedbenicima nalaže da služe - da služe Bogu i svojim bližnjima. U ovoj priči Krist je prikazao svijetu jedno daleko više poimanje života nego što je to ikada bilo poznato. Kad živi da bi služio drugima, čovjek se povezuje s Kristom.

Zakon službe postaje spona koja nas povezuje s Bogom i s našim bližnjima. Krist svojim slugama povjerava "svoj imetak" - dakle nešto što treba koristiti za Njega. On daje "svakomu svoj posao." {Marko 13:34) Svatko ima svoje mjesto u vječnom nebeskom planu. Svatko mora surađivati s Kristom na spašavanju duša. Kao što je sigurno da nam je pripremljeno mjesto u nebeskim stanovima, još je sigurnije da nam je ovdje na Zemlji određeno posebno mjesto gdje moramo raditi za Boga. (326)

Darovi Svetoga Duha

Talenti koje je Krist povjerio svojoj crkvi predstavljaju posebice darove i blagoslove dobivene od Svetog Duha. "Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dar liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće." 1. Korinčanima 12:8-11. Nisu svi ljudi dobili iste darove, ali je svakom sluzi nebeskog Gospodara obećan neki dar Duha.

Prije nego stoje otišao od svojih učenika, Krist "dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga." Ivan 20:22. Rekao je i to: "I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega." Luka 24:29. No taj dar primili su u punini tek nakon što je Isus uzašao na Nebo. Tek kad su se učenici vjerom i molitvom potpuno posvetili radu za Boga, došlo je do izlijevanja Svetoga Duha. Tada su u posebnom smislu Kristovim sljedbenicima povjereni nebeski darovi. "Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima." Efežanima 4:8, 7. "A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova". "A ovo sve čini jedan i isti Duh, koji razdjeljuje svakome, kako hoće." 1. Korinčanima 12:11. Darovi nam već pripadaju po Kristu, ali stvarno posjedovanje tih darova ovisi o našem primanju Božjeg Duha. (327)

Obećanje Svetoga Duha ne cijeni se dovoljno, pa se stoga i ne ispunjava koliko bi trebalo. Upravo je zbog nedostatka Duha propovijedanje evanđelja tako bez sile. Ljudi mogu biti obrazovani, daroviti i rječiti, mogu imati sve moguće urođene ili stečene sposobnosti, ali bez prisutnosti Svetoga Duha neće moći dirnuti nijedno srce, neće nijednog grješnika pridobiti za Krista. S druge pak strane, ako su povezani s Kristom, ako imaju darove Duha, i najsiromašniji i najneukiji Kristov učenik imat će silu koja će djelovati na ljudska srca. Bog takve ljude čini provodnicima kroz koje se na svijet izlijevaju najuzvišeniji nebeski utjecaji.

Ostali darovi

Posebni darovi Duha nisu samo talenti prikazani u Isusovoj priči. Oni uključuju sve darove i talente, bilo naslijeđene ili stečene, tjelesne ili duhovne. Sve to treba upotrijebiti u Kristovoj službi. Kad postajemo Kristovi učenici, predajemo Mu sebe i sve što imamo. On nam te darove vraća pročišćene i oplemenjene da ih upotrijebimo na Njegovu slavu i na blagoslov svojih bližnjih.

Bog je svakom čovjeku dao "po njegovoj sposobnosti." Nije talente dodijelio nasumce. Onaj tko ima sposobnosti da upotrijebi pet talenata, dobio ih je pet. Onaj tko može umnožiti dva, dobio je dva. Tko može mudro iskoristiti jedan, dobiva jedan. Nitko se ne treba žaliti što nije dobio veće darove, jer Onaj koji ih je dao jednako se proslavlja umnožavanjem svakog dara, bio on velik ili malen. Onaj kome je povjereno pet talenata, mora vratiti pet s dobitkom, a tko je primio jedan, dobitak od tog jednoga. Bog očekuje da Mu svatko vrati "po onom što ima, a ne po onom čega nema." 2.Korinčanima 8:12. (328)

Čovjek u priči "koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva."

Ma kako talenti bili maleni, treba ih koristiti. Pitanje koje bi nas najviše trebalo brinuti nije: "Koliko sam primio?", već: "Što radim s onim što imam?" Naša prva dužnost prema Bogu i našim bližnjima je razvijanje svih naših sposobnosti. Cilj života ne ispunjava ni jedan čovjek koji svakodnevno ne povećava svoje sposobnosti i koji nije svaki dan sve korisniji. Time što ispovijedamo vjeru u Krista obvezujemo se da ćemo raditi kako najbolje možemo kao radnici za Gospoda. Trebamo razviti svaku svoju sposobnost do najvišeg mogućeg stupnja, kako bismo mogli učiniti što je moguće više dobra. (329)

Veliko Gospodnje djelo mora se izvršiti; onaj tko Mu u ovom životu služi najvjernije i najbolje što može, u onom budućem životu dobit će veliku nagradu. Gospod sam bira svoje sluge i svakog ih dana prokušava pod različitim okolnostima u radu za Njega. Ljude koji se svim srcem trude izvršiti Njegov plan nije izabrao zato što su savršeni, već zato što kroz povezanost s Njime mogu postići savršenstvo.

Bog će prihvatiti samo one koji odlučno streme visokom cilju. Svako ljudsko biće Bog obvezuje da radi kako najbolje može. Od svih se traži moralno savršenstvo. Nikada ne smijemo snižavati mjerilo pravde da bismo ga prilagodili svojim naslijeđenim ili stečenim sklonostima k zlu. Moramo shvatiti da je nesavršenost karaktera grijeh. Bog, koji je apsolutan i savršen, ujedinjuje u sebi sve ispravne karakterne odlike; svatko tko primi Krista kao osobnog Spasitelja ima prednost posjedovati te iste osobine.

Oni koji žele surađivati s Bogom, moraju nastojati svaki organ svog tijela i svaku duhovnu osobinu dovesti do savršenstva. Istinski odgoj je priprema tjelesnih, umnih i moralnih snaga za izvršavanje svih dužnosti; to je obučavanje tijela, uma i duše za službu Bogu. Takav odgoj seže sve do vječnog života.

Gospod traži od svakog kršćanina da stalno razvija svoje sposobnosti na svim područjima. Krist je platio cijenu koju smo mi morali platiti, i to svojom vlastitom krvlju i patnjama, kako bismo Mu uzvratili dobrovoljnom službom. Došao je na ovaj svijet da bi nam dao primjer kako trebamo raditi i u kakvom duhu. Želi da proučavamo kako možemo najbolje promicati Njegovo djelo i proslaviti Njegovo ime u svijetu, odajući najvišu čast i iskazujući najveću ljubav i odanost Ocu koji je "tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." Ivan 3:16. (330)

No Krist nam nije obećao da se savršen karakter može lako postići. Plemenit i cjelovit karakter ne nasljeđuje se niti ga stječemo slučajno. Plemenit karakter postiže se osobnim naporima kroz Kristove zasluge i Njegovu milost. Bog daje talente i silu duha i uma, a mi oblikujemo karakter. On se oblikuje kroz tešku i napornu borbu sa samim sobom. Naslijeđene sklonosti moraju se pobjeđivati jedna za drugom. Moramo pažljivo ispitivati sami sebe i ne smijemo dopustiti da ijedna loša crta ostane neispravljena.

Neka nitko ne kaže: "Ne mogu ispraviti svoje karakterne mane." Donesete li takvu odluku, sigurno nećete dobiti vječni život. Nemogućnost je stvar vaše volje; ako ne želite, tada i ne možete pobijediti. Stvarna teškoća izvire iz pokvarenosti neposvećena srca i nespremnosti da se pokorimo Bogu.

Mnogi kojima je Bog dao sposobnosti za velika djela, postižu vrlo malo jer pokušavaju malo. Tisuće prolaze kroz život kao da nemaju konačan cilj za koji žive i koji treba dostići. Takvi ljudi primit će nagradu razmjernu svojim djelima.  

Imajte na umu da nikada nećete dostići viši cilj od onoga koji si sami postavite. Postavite si stoga visok cilj te korak po korak - makar to bilo kroz teške muke, samoodricanje i žrtvu - uspinjite se do vrha ljestvice napretka. Ne dopustite da vas bilo što omete u tome. Nitko nije tako čvrsto uhvaćen u mrežu sudbine da mora ostati bespomoćan i živjeti u neizvjesnosti; okolnosti koje nam ne idu na ruku trebaju potaknuti u nama čvrstu odlučnost da ih nadvladamo. Kad srušimo jednu prepreku, to će nam dati novu snagu i sposobnost da idemo naprijed. Odlučno krenite u pravom smjeru, pa će vam okolnosti ići na ruku umjesto da vas koče. (331)

Trudite se, na slavu Gospodu, izgraditi sve karakterne vrline. Na svakom stupnju izgradnje svog karaktera morate biti po volji Bogu, a to možete učiniti jer je i Enoh bio po Njegovoj volji premda je živio u pokvarenom vremenu. A Enoha ima i u današnje doba.

Budite poput Daniela, vjernog državnika, čovjeka kojeg iskušenja nisu mogla iskvariti. Nemojte razočarati Onoga koji vas je toliko ljubio daje dao svoj vlastiti život da izbriše vaše grijehe. On kaže: "Bez mene ne možete učiniti ništa." Ivan 15:5. Imajte to na umu! Ako ste griješili, sigurno ste zadobili još jednu pobjedu ako ste uvidjeli te pogreške i gledate na njih kao na znak upozorenja. Na taj način pretvarate poraz u pobjedu, razočarali ste neprijatelja i proslavili svog Spasitelja.

Karakter oblikovan na Božju sliku jedino je blago koje možemo ponijeti iz ovoga svijeta u onaj budući. Oni koji ovdje na Zemlji žive prema Kristovom učenju, sve božanske vrline koje su tu stekli ponijet će sa sobom u nebeske stanove. A u Nebu ćemo se neprestano usavršavati. Koliko je stoga važno razvijati svoj karakter u ovom životu!

Nebeska bića surađivat će s ljudima koji čvrstom vjerom teže za savršenstvom karaktera koje će dovesti do savršenstva u postupcima. Svima koji rade na tome Krist kaže: Ja sam ti s desne strane da ti pomognem. (332) Kad ljudska volja surađuje s Božjom voljom, u stanju je sve učiniti. Sve što po Njegovoj zapovijedi treba izvršiti, moći ćemo učiniti u Njegovoj sili. Svi Njegovi zahtjevi istovremeno nam daju i sposobnost da ih ispunimo.

Umne sposobnosti

Bog traži da vježbamo svoje umne sposobnosti. On želi da Njegove sluge budu inteligentnije i jasnija rasuđivanja nego ljudi ovoga svijeta i stoga je nezadovoljan onima koji su odviše nemarni da bi postali djelotvorni i dobro obučeni radnici. Gospod želi da Ga ljubimo svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom. To pred nas postavlja obvezu da razvijamo svoj razum do najvišeg stupnja kako bismo svim umom mogli spoznati i ljubiti svog Stvoritelja.

Ako je um pod vlašću Svetoga Duha, što ga temeljitije razvijamo, to ćemo ga bolje moći upotrijebiti u Božjoj službi. I neobrazovanog čovjeka, koji se posveti Bogu i koji želi biti na blagoslov drugima, Gospod može i želi upotrijebiti u svojoj službi. No oni koji uz takav duh imaju još i temeljito obrazovanje, mogu daleko više učiniti za Krista i u velikoj su prednosti.

Gospod želi da steknemo najviše moguće obrazovanje, imajući pred očima cilj da to znanje prenesemo drugima. Nitko ne može znati gdje će ili na koji način biti pozvan da radi ili govori za Boga. Samo naš nebeski Otac zna što će biti s kojim čovjekom. Pred nama se pružaju mogućnosti koje mi ne možemo svojom slabom vjerom vidjeti. Moramo tako izvježbati svoj um da, bude li potrebno, možemo na takav način iznijeti istine Njegove riječi pred najvišim svjetovnim autoritetima da proslavimo Božje ime. Ne smijemo propustiti ni jednu priliku da se intelektualno osposobimo za rad na Božjem djelu. (333)

Neka mladi, koji trebaju steći obrazovanje, odlučno rade na tome da postignu taj cilj. Ne čekajte da vam se pruži povoljna prilika, već je sami stvorite. Iskoristite svaku i najmanju priliku koja vam se pruži. Budite štedljivi i ne trošite novac na udovoljavanje svom apetitu ili na zabavu. Odlučno nastojite postati onako korisni i sposobni kao što to Bog traži od vas. Budite temeljiti i vjerni u svemu čega se prihvatite. Iskoristite svaku priliku koja vam se pruži da osnažite svoj um. Učenje iz knjiga povežite s korisnim fizičkim radom te se marljivo trudite, bdijte i molite se kako biste stekli mudrost koja dolazi s Neba. Tako ćete steći svestrano obrazovanje i razviti ispravan karakter. Moći ćete utjecati na ljude i voditi ih putem pravednosti i svetosti.

Mogli bismo daleko više učiniti na svom obrazovanju kad bismo pazili na prilike i prednosti koje nam se pružaju. Istinsko obrazovanje nešto je daleko više od onoga koje mogu dati fakulteti. Premda se ne smiju zanemariti razne grane znanosti, postoji jedno više obrazovanje koje treba steći kroz životnu povezanost s Bogom. Neka svaki student uzme svoju Bibliju i stupi u vezu s velikim Učiteljem. Obučite svoj um i disciplinirajte ga da se uhvati ukoštac s teškim problemima u potrazi za božanskom istinom.

Oni koji čeznu za spoznajom da bi mogli biti na blagoslov svojim bližnjima, i sami će primiti blagoslov od Boga. Kroz proučavanje Božje riječi njihove će umne sposobnosti biti potaknute na ozbiljan rad. Razvit će nove sposobnosti te steći umnu snagu i učinkovitost. (334)

Onaj tko želi raditi za Boga mora steći samodisciplinu. Time će postići više nego rječitošću i najsjajnijim talentima. Čovjek prosječna um, ali discipliniran, postići će više nego onaj najobrazovaniji i s najvećim talentima koji nema samokontrole.

Govor

Dar govora je talent koji treba brižljivo njegovati, jer ni jedan dar koji smo primili od Boga ne može donijeti veći blagoslov. Svojim glasom možemo svjedočiti drugima i uvjeriti ih u istinu, njime možemo upućivati Bogu svoje molitve i veličati Ga, svojim glasom možemo drugima govoriti o Spasiteljevoj ljubavi. Koliko je stoga važno vježbati vještinu govora da bismo ga što uspješnije iskoristili na dobro!

Čak i obrazovane osobe, koje se posvećuju radu za Krista, premalo pažnje poklanjaju njegovanju svojih govornih sposobnosti. Mnogi čitaju ili govore tako polagano ili tako brzo da ih se ne može jasno razumjeti. Neki imaju nejasan izgovor, dok dragi govore visokim kreštavim tonom koji je mučno slušati. Tekstovi, pjesme, izvještaji i ostali pismeni dokumenti koji se čitaju na javnim skupovima ponekad se iznose na takav način da ih je nemoguće razumjeti, a često takvim čitanjem izgube svu silu i ne ostave nikakav dojam na slušatelje.

To su greške koje se moraju ispraviti. Biblija daje uputu u vezi s time. O Levitima koji su čitali Sveto pismo u Ezrino doba, rečeno je: "I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita." Nehemija 8:8.

Marljivim trudom svi mogu steći sposobnost jasnog i razumljivog čitanja, svi mogu govoriti ugodnim, jasnim i mekim tonom, tako da ih slušatelji razumiju i da te riječi ostave dojam na njih. Budemo li tako radili, bit ćemo daleko uspješniji kao radnici za Krista. (335)

Svaki kršćanin pozvan je da druge upozna s neiscrpnim Kristovim blagom i stoga treba težiti za postizanjem savršenstva u govoru. Božju riječ treba iznositi na takav način da je se približi slušateljima. Bog ne želi da njegovi predstavnici budu sirovi i neotesani. Nije Njegova volja da čovjek umanjuje ili unižava nebesku bujicu koja preko njega struji svijetu.

Trebamo gledati na Isusa - naš savršeni uzor. Trebamo moliti za pomoć Svetoga Duha i u Njegovoj sili nastojati izvježbati svaki svoj organ da besprijekorno radi.

To je posebno važno za one koji rade u javnoj službi. Svaki propovjednik i svaki učitelj trebaju imati na umu da prenose ljudima poruku od vječnog značenja, jer će im se po toj istini suditi na veliki dan konačnog obračuna. Način na koji propovjednik iznosi istinu za neke je ljude toliko važan da to odlučuje hoće li prihvatiti istinu ili će je odbaciti. Iznosite stoga Božju riječ na takav način da ona utječe na um i srce; govorite je polako, razgovijetno i ozbiljno, ali s revnošću dostojnom njezine važnosti.

Prava kultura govora i ispravno korištenje riječi važno je u svakoj grani kršćanskog djela, ali i u obiteljskom životu i u svim našim međusobnim odnosima. Moramo se naučiti govoriti blagim i ugodnim tonom, služiti se čistim i ispravnim jezikom i koristiti ljubazne i uglađene riječi. Blage i ljubazne riječi padaju na dušu poput nježne rose. Sveto pismo kaže da se na Kristovim usnama razlijevala milost da može "poduprijeti umornoga." Psalam. 45:2; Izaija 50:4. A Gospod traži od nas: "Riječ neka vam je uvijek ljubazna" (Kološanima 4:6), "da bi pružila milost onima koji je slušaju." (Efežanima 4:29) (336)

U svojim nastojanjima da ispravimo ili promijenimo druge moramo pažljivo birati riječi. One će biti ili miris života za život ili miris smrti za smrt. Opominjući ili savjetujući nekoga mnogi si dopuštaju ljutite i oštre riječi koje nisu prikladne i ne mogu izliječiti ranjenu dušu. Tim nerazboritim izrazima razdražujemo grješnika i često ga na taj način samo potaknemo na otpor. Svi koji žele zastupati načela istine trebaju biti pomazani nebeskim uljem ljubavi. Ma kakve bile okolnosti, ukor se mora uputiti s ljubavlju. Tada naše riječi neće izazvati ogorčenje, već će navesti grješnika da se popravi. Krist će nam kroz svog Svetoga Duha dati snagu i silu, jer to je Njegovo djelo.

Ni jednu riječ ne smijemo izgovoriti nepromišljeno. S usana Kristovih sljedbenika ne smije sići nikakva ružna riječ, ni isprazan, razdražljiv ili mrzovoljan govor, ni nečist prijedlog. Apostol Pavao, govoreći po nadahnuću Svetoga Duha, kaže: "Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta." Efežanima 4:29. "Nevaljale riječi" nisu samo one doista odvratne riječi; to se odnosi na svaki izraz koji nije u skladu sa svetim načelima i čistom, neokaljanom vjerom, te uključuje nečiste aluzije i prikrivene neizravne zle nagovještaje koji mogu dovesti do velikog grijeha ako s tim odmah odlučno ne prekinemo.

Dužnost je svake obitelji i svakog kršćanina kao pojedinca spriječiti takav ružan razgovor. Kad se nađemo u društvu ljudi koji govore svakojake besmislice, dužnost nam je promijeniti temu razgovora, ako je ikako moguće. Uz Božju pomoć i milost trebamo pokušati polako ubaciti nekoliko riječi koje će usmjeriti razgovor na nešto korisnije.

Na roditeljima je da nauče svoju djecu ispravnom načinu govora. Najbolja škola za stjecanje kulture govora jest dom. Od najranijeg djetinjstva djecu treba učiti da s poštovanjem i ljubavlju razgovaraju sa svojim roditeljima i jedni s drugima. Treba ih naučiti da s njihovih usana smiju silaziti samo ljubazne, čiste i istinoljubive riječi. Roditelji bi i sami trebali svakodnevno učiti u Kristovoj školi, da bi tako i poukom i primjerom mogli učiti svoju djecu kako da izgovaraju samo "zdravu i besprijekornu riječ". Tit 2:8. To je jedna od najvećih i najodgovornijih dužnosti roditelja. (337)

Kao Kristovi sljedbenici moramo birati riječi kojima ćemo jedni drugima pomoći i međusobno se hrabriti u kršćanskom životu. Trebamo daleko više govoriti o dragocjenim iskustvima koje smo stekli, o Božjem milosrđu i ljubavi, o neizmjernim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Naše riječi trebaju biti riječi kojima ćemo slaviti Boga i izražavati Mu svoju zahvalnost. Ako su nam duh i srce ispunjeni Božjom ljubavlju, to će se otkriti u našem razgovoru. Neće nam biti teško svoje duhovno iskustvo pretočiti u riječi. Uzvišene misli, plemenite težnje, jasno poimanje istine, nesebične nakane, čežnja za pobožnošću i svetošću, sve će to donijeti plod u riječima koje će otkriti što nam je u srcu. Kad na taj način u svom govoru otkrivamo Krista, taj će govor imati silu i njime ćemo moći pridobiti duše za Krista.

Trebamo govoriti o Kristu onima koji Ga ne poznaju, trebamo raditi kao što je Krist radio. Ma gdje se nalazio - u sinagogi, na putu, u čamcu malo odgumutom od obale, na gozbi farizeja ili za stolom carinika - govorio je ljudima o stvarima koje su se odnosile na vječni život. Prirodu i sitnice iz svakodnevnog života povezivao je s riječima istine. Privlačio je srca svojih slušatelja jer je liječio bolesnike, tješio one koji su patili, podizao na ruke njihovu djecu i blagoslivljao ih. Kad bi otvorio usta i progovorio, pozorno su Ga slušali, a svaka je Njegova riječ nekome od njih bila miris života za život. (338)

Tako i mi trebamo činiti. Ma gdje se nalazili, trebamo tražiti priliku da ljudima govorimo o Spasitelju. Slijedimo li Kristov primjer, čineći dobro drugima, ljudi će nam otvoriti svoja srca kao što su ih otvarali Isusu. S obzimošću poteklom iz božanske ljubavi, a ne osorno, govorit ćemo im o Onome koji "se ističe među tisućama" i "sve je na njemu ljupko". Pjesma nad pjesmama 5:10, 16. To je najuzvišenije djelo u kojemu možemo upotrijebiti svoj dar govora; dobili smo ga zato da bismo mogli predstavljati ljudima Krista kao Spasitelja koji oprašta grijehe.

 Utjecaj

Kristov život bio je beskrajan slijed utjecaja koji su se neprestano širili; bio je to život koji Gaje povezivao s Bogom i cijelim čovječanstvom. Kroz Krista Bog je dao čovjeku utjecaj koji mu ne dopušta da živi samo za sebe. Svatko od nas povezan je sa svojim bližnjima, dio smo velike Božje cjeline i imamo obveze jedni prema drugima. Nitko ne može živjeti neovisno o svojim bližnjima, jer blagostanje jednoga utječe na dobro drugih. Bog želi da se svatko osjeća dužnim pridonositi dobru drugih te da nastoji doprinijeti njihovoj sreći.

Svaki čovjek okružen je samo njemu svojstvenim ozračjem; ono može biti ispunjeno životvomom silom vjere, hrabrosti, nade i oplemenjeno miomirisom ljubavi. No može biti teško i hladno, puno sumornog nezadovoljstva i sebičnosti ili zatrovano i ukaljano nekim omiljenim grijehom. Svi oko nas svjesno su ili nesvjesno pod utjecajem ozračja koje nas okružuje.

To je odgovornost koju ne možemo izbjeći. Naše riječi, naši postupci, naše odijevanje, naše ponašanje, pa čak i izraz našeg lica, sve to utječe na druge. Dojam koji na taj način ostavljamo donosi posljedice na dobro ili na zlo čiji doseg nitko ne može procijeniti. Svaki taj utjecaj je sjeme koje će donijeti žetvu, jedna karika u dugačkom lancu ljudskih zbivanja koji se pruža u nedogled. Ako svojim primjerom pomažemo drugima da razviju dobra načela, dajemo im silu da čine dobro. Oni će pak sa svoje strane vršiti isti utjecaj na druge, a oni opet dalje na druge. I tako će tisuće uživati blagoslov našeg utjecaja kojeg nismo ni svjesni. (339)

Bacite li kamen u jezero, nastat će val kojeg će slijediti drugi, pa treći i tako dalje. Krugovi će postajati sve veći sve dok ne stignu do obale. Tako je i s našim utjecajem. Bez našeg znanja i izvan naše kontrole, naš utjecaj ide dalje, donoseći drugima blagoslov ili prokletstvo.

Karakter je moć. Nijemo svjedočanstvo istinitog, nesebičnog i pobožnog života ima gotovo neodoljiv utjecaj. Otkrivajući u svom životu Kristov karakter, surađujemo s Njim na spašavanju duša, a samo na taj način i možemo surađivati s Njim. Što je naš krug utjecaja veći, to više dobra možemo učiniti. Kad oni koji kažu da služe Bogu budu slijedili Kristov primjer, živeći po načelima Božjeg zakona, kad budu svakim svojim postupkom potvrđivali da ljube Boga iznad svega a svoje bližnje kao same sebe, tada će crkva imati silu da pokrene svijet.

Nemojmo nikada zaboraviti da utjecaj ima isto tako moć učiniti zlo. Strašno je izgubiti vlastitu dušu, ali je još strasnije prouzročiti gubitak drugih duša. Zastrašujuća je pomisao da bi naš utjecaj mogao biti miris smrti za smrt, ali to se ipak može dogoditi. Mnogi koji tvrde da skupljaju s Kristom, zapravo rastjeruju od Njega. Zbog toga je crkva tako slaba.

Mnogi ljudi dopuštaju si otvoreno kritiziranje i optuživanje drugih. Izražavajući svoje sumnje, zavist i nezadovoljstvo, postaju sotonina oruđa. Prije nego što uopće shvate što rade, neprijatelj je već pomoću njih postigao svoj cilj. Ostavljen je zao utisak, bačena je sjena, a sotonine su strijele pogodile cilj. Nepovjerenje, sumnja i pravo nevjerstvo zahvatilo je one koji bi inače možda primili Krista. U međuvremenu ti sotonini pomoćnici zadovoljno promatraju one koje su naveli na nevjerstvo i sumnju i koji se opiru opomenama i molbama. Laskaju sami sebi da su u usporedbi s njima dobri i pravedni. Ne shvaćaju da su ti jadni i upropašteni ljudi zapravo plod njihova nekontroliranog jezika i buntovničkog srca. Ti ljudi pali su upravo zbog njihova lošeg utjecaja. (340)

Lakomislenost, popuštanje lošim navikama, nehajnost i ravnodušnost onih koji se nazivaju kršćanima, mnoge je duše odvratila od puta života. Mnogi će kršćani zadrhtati od straha kad se na Božjem sudu susretnu s posljedicama svog utjecaja.

Samo nam Božja milost može pomoći da ispravno koristimo taj dar. U nama samima nema ničega čime bismo mogli utjecati na druge u dobrom smislu. Ako shvatimo koliko smo bespomoćni i koliko nam je potrebna božanska sila, nećemo se uzdati u sebe. Ne znamo kakve će posljedice donijeti jedan dan, jedan sat ili jedan trenutak i stoga ne bismo trebali ni jedan dan započeti a da ne preporučimo svoje putove svom nebeskom Ocu. Njegovi anđeli imaju zadaću bdjeti nad nama; stavimo li se pod njihovu zaštitu, oni će u svakoj opasnosti biti uz nas. Nađemo li se nesvjesno u opasnosti da izvršimo loš utjecaj, anđeli će biti kraj nas i upućivati nas u boljem smjeru, birati za nas riječi i utjecati na naše postupke. Tako će naš utjecaj biti tiha i nesvjesna, ali moćna sila koja će druge privlačiti Kristu i vječnom svijetu. (341)

Vrijeme

Naše vrijeme pripada Bogu. Svaki je trenutak Njegov i na nama leži najsvečanija obveza da ga korisno upotrijebimo na Njegovu slavu. Ni od jednog dara koji nam je dao Bog neće tražiti točniji račun nego od našeg vremena.

Vrijednost vremena nemjerljiva je. Krist je na svaki trenutak gledao kao na nešto dragocjeno, a tako trebamo i mi gledati. Život je prekratak da bismo ga uludo protratili. Imamo vrlo malo dana vremena milosti u kojima se moramo pripremiti za vječnost. Nemamo vremena za gubljenje, nemamo vremena posvetiti se sebičnim zadovoljstvima, nemamo vremena za popuštanje grijehu. Danas moramo izgraditi karakter za budućnost, za vječni život. Sada se moramo pripremiti za istražni sud.

Čovječanstvo je tek počelo živjeti, a već ga je zahvatilo umiranje. Sav čovjekov rad i trud ništa mu ne koristi ako ne stekne spoznaju vječnog života. No onaj tko iskoristi vrijeme da bi se pripremo za nebeske stanove i vječni život, nije se uzalud rodio.

Pozvani smo da iskupimo vrijeme. No protraćeno vrijeme nikada se ne može nadoknaditi. Ne možemo vratiti ni jedan jedini trenutak. Jedini način na koji možemo iskupiti vrijeme jest iskoristiti na najbolji mogući način ono koje nam je još preostalo tako što ćemo surađivati s Bogom u velikom planu spasenja.

Onaj tko tako radi doživjet će preobrazbu karaktera. Postat će Božji sin, član nebeske obitelji, dijete nebeskog Kralja i dostojan života među anđelima. (342)

Vrijeme u kome živimo dano nam je da bismo radili na spašavanju svojih bližnjih. Neki misle da su učinili sve što se od njih traži ako daju novac za Kristovo djelo i propuštaju dragocjene trenutke u kojima bi mogli osobno nešto učiniti za Njega. No prednost je i dužnost sviju koji su zdravi i u snazi aktivno raditi u Božjoj službi. Svi moraju raditi na pridobivanju duša Za Krista. Ne možemo tu dužnost zamijeniti davanjem novčanih priloga.

Svaki trenutak bremenit je vječnim posljedicama. Moramo biti poput vojnika, uvijek spremni na službu. Prilika koja nam se jednom pruži da nekoj osobi govorimo riječi života, možda nam se nikada više neće pružiti, jer joj Bog može reći: "Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!", a ona zbog našeg nemara možda neće biti spremna. (Luka 12:20.) Kako ćemo se zbog tog propusta opravdati pred Bogom na veliki dan suda?

Život je preozbiljan da bismo ga potrošili na ono što je privremeno i zemaljsko, na tjeskobnu brigu za stvari koje su posve nevažne u usporedbi s vječnošću. Bog nas poziva da Mu služimo u svom svakodnevnom životu. Marljivost u svakodnevnim poslovima isto je tako dio istinske religije kao i molitva. Biblija ne odobrava lijenost - to je najveće prokletstvo današnjeg svijeta. Svaki iskreno obraćen čovjek ili žena bit će marljivi u svom poslu.

Uspjeh u stjecanju znanja i duhovnog obrazovanja ovisi o ispravnom korištenju vremena. Siromaštvo, skromno porijeklo i nepovoljno okruženje ne moraju predstavljati prepreku za duhovnu izobrazbu. Važno je iskoristiti svaki trenutak. Nekoliko minuta ovdje, nekoliko ondje, protrate se u besciljnom razgovoru, a jutarnji sati često se izgube u krevetu. Dok putujemo vlakom ili autobusom, dok čekamo na kolodvoru ili da nam posluže jelo, dok čekamo osobu koja kasni na dogovoreni sastanak - što li bi se sve moglo postići za to vrijeme da smo imali pri ruci knjigu i te trenutke iskoristili za čitanje, proučavanje ili razmišljanje o pročitanom. Čvrsta odlučnost u postizanju cilja, ustrajna marljivost i pažljivo raspoređeno vrijeme, pomoći će čovjeku da dostigne znanje i duhovnu disciplinu koja će ga osposobiti gotovo za svaki odgovoran i koristan položaj u društvu. (343)

Svaki kršćanin dužan je steći navike reda i temeljitosti te svoj posao obavljati brzo. Nema izgovora za zabušavanje ili loše obavljanje bilo kakvog posla. Kad netko stalno radi a nikada nije gotov s poslom, znači da mislima i srcem nije kod onoga što radi. Onaj tko je spor i tko radi loše, treba shvatiti da mora ispraviti te greške. Mora napregnuti svoj um i napraviti plan kako rasporediti vrijeme da postigne najbolji rezultat. Mnogi u pet sati naprave više nego drugi za deset jer su dobro razradili plan. Mnoge domaćice neprestano nešto rade, ali ne zato što imaju tako puno posla, nego zato što ne razmisle na koji način bi mogle uštedjeti vrijeme. Svojom sporošću i tromošću iz malo posla naprave mnogo. No svi koji to žele mogu nadvladati lošu naviku da rade sporo. U svakom poslu trebaju imati određeni cilj. Razmislite koliko vam vremena treba da obavite neki posao, a potom se svim silama potrudite da ga dovršite u određeno vrijeme. Odlučnom voljom postići ćete okretnost.

Mnogim osobama, zbog nedostatka odlučnosti da se promijene, krivi je način rada prešao u naviku, no snagom volje mogu steći sposobnost izvršavanja dužnosti na najbolji mogući način. Tada će svuda biti traženi i cijenjeni zbog svoje vrsnoće. (344)

Mnoga djeca i mladi gube vrijeme koje bi mogli iskoristiti da pomognu u kući i tako pokažu ljubav prema ocu i majci. Omladina može na svojim jakim mladim plećima ponijeti mnoge odgovornosti koje netko u kući svakako mora nositi.

Krist je odmalena vodio život ispunjen marljivim radom. Nije živio da bi ugađao sebi. Bio je Sin vječnoga Boga, a ipak je radio u tesarskoj radionici svog poočima Josipa. Njegov zanat imao je veliko značenje. Došao je na svijet da bi izgradio karakter ljudi i stoga je svaki Njegov rad bio savršen. U svaki svoj zemaljski posao unosio je isto savršenstvo kao i u rad na izgradnji ljudskih karaktera koje je preobražavao svojom božanskom silom. On je naš uzor.

Roditelji trebaju poučiti svoju djecu koliko je važno ispravno koristiti vrijeme. Učite ih daje vrijedno uložiti napor kako bi proslavili Boga i bili na korist čovječanstvu. I u svojoj najranijoj mladosti mogu biti misionari za Boga.

Roditelji čine najveći grijeh ako dopuste da njihova djeca ništa ne rade. Djeca se ubrzo nauče uživati u lijenosti pa, kad odrastu, postanu beskorisni ljudi i žene. Kad su dovoljno stari da počnu zarađivati i nađu posao, obavljaju ga lijeno i bezvoljno, a ipak očekuju da budu plaćeni kao da rade kako treba. Postoji golema razlika između takvih radnika i onih koji shvaćaju da moraju biti vjerni upravitelji.

Nemarnost i nepažljivost u zemaljskom poslu prenijet će se i u vjerski život i onesposobiti takvog čovjeka da bude uspješan u Božjoj službi. Mnogi koji bi mogli biti na blagoslov svijetu da su marljivo radili, upropašteni su zbog lijenosti. Besposlenost i nedostatak odlučnosti otvara vrata tisućama iskušenja. Zlo društvo i pokvarene navike izopačuju duh i dušu, i na kraju su takvi ljudi upropašteni i za ovaj i za vječni život. (345)

Ma kojim se poslom bavili, Božja nas riječ uči: "Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu." "Što god tvoja ruka nađe da čini, svakako čini to sa svom svojom snagom", "znajući, da ćete od Gospodina primiti plaću baštine. Gospodinu Kristu služite!" Rimljanima 12:11; Propovjednik 9:10; Kološanima 3:24.

Zdravlje

Zdravlje je blagoslov kojeg malo ljudi cijeni, premda o njemu uvelike ovisi sposobnost djelovanja naših umnih i tjelesnih sila. Naše pobude i strasti imaju sjedište u tijelu i stoga se ono mora održavati u najboljoj kondiciji i pod jakim duhovnim utjecajem kako bismo svoje talente mogli iskoristiti na najbolji mogući način.

Sve što umanjuje tjelesnu snagu, slabi ujedno naš um i smanjuje njegovu sposobnost razlikovanja dobra i zla. Postajemo nesposobniji izabrati dobro i učiniti ono što znamo daje ispravno jer nam je oslabjela i snaga volje.

Zloporabom naše tjelesne snage skraćujemo svoj životni vijek - vrijeme u kome bismo mogli svoj život iskoristiti na Božju slavu - te nismo u stanju izvršiti zadaću koju nam je Bog namijenio. Dopuštajući si da stvaramo loše navike, da ostajemo budni do kasno u noć, da udovoljavamo svom apetitu nauštrb zdravlja - svim time polažemo temelje tjelesnoj slabosti. Zanemarujući tjelovježbu, pretjerano radeći umno ili fizički, remetimo ravnotežu svog živčanog sustava. Onaj tko, zanemarujući prirodne zakone, skraćuje svoj život i onesposobljava se za službu Bogu, zakida time ne samo Boga već i svoje bližnje; zbog takvog načina života uskraćuje si naime priliku da posluži na blagoslov drugima, a upravo gaje radi toga Bog poslao na svijet. Takvi ljudi nisu u stanju učiniti čak ni ono što su mogli učiniti u svom životu kojeg su skratili vlastitim lošim navikama. Gospod nas smatra krivima kad svojim štetnim navikama uskraćujemo svijetu dobro koje bismo mogli učiniti. (346)

Prijestup zakona koji vladaju našim bićem prijestup je i moralnog zakona, jer je Bog jednako tako tvorac prirodnih zakona kao i moralnog zakona. Svoj zakon upisao je vlastitim prstom na svakom živcu, na svakom mišiću, na svakom daru i sposobnosti koje je dao čovjeku. Svaka, dakle, zloupotreba bilo kojeg dijela našeg organizma, prijestup je toga zakona. (347)

Svi trebaju steći znanje o ljudskom organizmu kako bi mogli održavati svoje tijelo u tako dobrom stanju da mogu raditi za Gospoda. Ovozemaljski život moramo brižno čuvati i razvijati svoje tjelesne snage da bi se preko ljudske prirode u svoj punini mogla otkriti ona božanska. Proučavanje odnosa ljudskog organizma i duhovnog života jedna je od najvažnijih grana obrazovanja i stoga joj treba pridavati posebnu pozornost i u kući i u školi. Svi trebaju dobro upoznati svoj tjelesni ustroj i zakone koji vladaju ljudskim bićem. Onaj tko svjesno ostaje u neznanju po pitanju prirodnih zakona svog bića i koji ih u svom neznanju krši, griješi protiv Boga. Svatko treba nastojati živjeti što je moguće zdravije. Svoje navike moramo podvesti pod kontrolu uma, a naš um mora biti pod Božjom vlašću.

"Ili zar ne znate?," kaže apostol Pavao, "Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" 1. Korinćanima 6:19, 20.

Snaga

Moramo ljubiti Boga ne samo svim srcem, umom i dušom, već i svom snagom. To podrazumijeva razumno i cjelovito korištenje svih tjelesnih snaga.

Krist je bio pravi radnik i u zemaljskim poslovima i u duhovnim stvarima; u svemu stoje radio odlučno je provodio Božju volju. Nebesko i zemaljsko tješnje je uzajamno povezano i izravnije pod Kristovim nadzorom nego što to mnogi shvaćaju. Krist je osmislio uređenje prvog zemaljskog svetišta - šatora. Dao je točne upute za gradnju Salomonova hrama. Krist, koji je u svom zemaljskom životu radio kao drvodjelja u gradiću Nazaretu, bio je nebeski arhitekt koji je izradio plan za svetu građevinu u kojoj će se slaviti Njegovo ime. (348)

Krist je dao graditeljima šatora mudrost da izrade prekrasne majstorske rukotvorine. "Pozvao sam, gledaj" rekao je, "Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Božjim, koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove... Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio." Izlazak 31:2-6.

Bog želi da Njegovi radnici u svim granama Njegova djela gledaju na Njega kao na Onoga koji im je dao svako znanje. Svi dobri pronalasci, svaki razvoj i unapređenje imaju izvorište u Bogu "koji je divan u savjetu, velik u mudrosti". (Izaija 28:29) Vješt dodir liječnikove ruke, njegovo vladanje živcima i mišićima i poznavanje svih dijelova organizma, treba iskoristiti da bi se pomoglo bolesnima. Vještina kojom tesar rukuje čekićem, snaga kojom kovač udara o nakovanj, sve to dolazi od Boga. On je dao ljudima talente i očekuje od njih da Mu se obrate za savjet. Sto god radili, ma kakvim se poslom bavili, Bog želi da vladamo svojim umom i duhom kako bismo mogli biti savršeni u svom poslu.

Religija i posao nisu dvije odvojene stvari - oni su jedno. Sve što činimo i radimo mora biti protkano biblijskom vjerom. Božanska i ljudska bića moraju zajedno raditi na postizanju zemaljskih i duhovnih ciljeva i surađivati u svim granama ljudskog života: u industriji i poljoprivredi, u trgovini i znanosti. U svemu što jedan kršćanin radi, mora surađivati s božanskim silama. (349)

Bog nam je rekao na kojoj je osnovi jedino moguće ostvariti tu suradnju. Svi koji rade s Njim moraju to raditi s ciljem da proslave Njegovo ime. Sve što radimo moramo raditi iz ljubavi prema Bogu i u suglasju s Njegovom voljom.

Jednako je važno vršiti Božju volju kod podizanja neke zgrade kao i kod bogoslužja. Ako su graditelji na ispravnim načelima izgradili svoj karakter, tada će i u podizanju svake građevine napredovati u milosti i spoznaji.

No Bog neće prihvatiti ni najveće talente ili najsjajniju službu ako nismo svoje vlastito "ja" položili na Njegov oltar kao živu žrtvu. Korijen mora biti svet, jer inače neće donijeti plod koji Bog može prihvatiti.

Gospod je učinio od Daniela i Josipa mudre upravitelje i mogao je raditi preko njih jer nisu živjeli da bi ugađali svojim željama, već Bogu.

Iz Danielova života možemo izvući pouku da poslovan čovjek ne mora nužno biti bezobziran i prepreden, te da neće biti takav ako dopusti da ga Bog vodi na svakom koraku. Premda je bio ministar u babilonskom kraljevstvu, Daniel je bio Božji prorok koji je dobivao svjetlost božanskog otkrivenja. Častohlepne državnike ovoga svijeta Božja riječ uspoređuje s travom koja raste, cvjeta i na kraju uvene. No Gospod želi u svojoj službi inteligentne ljude, osposobljene za različite grane Njegova djela. Potrebni su poslovni ljudi koji će u sve svoje poslovne transakcije utkati uzvišena načela istine. Svoje talente trebaju usavršiti najpomnijim učenjem i uvježbavanjem. Kad ljudi koji rade u raznim poslovima trebaju usavršavati svoje sposobnosti kako bi postali što bolji i što učinkovitiji, koliko li to tek trebaju činiti oni koji rade na izgradnji Božjeg kraljevstva na ovom svijetu! O Danielu znamo da se u njegovim poslovima, kad su bili podvrgnuti najstrožoj kontroli, nije našla nikakva greška ni propust. On može poslužiti kao primjer i uzor svakom poslovnom čovjeku. Njegova povijest pokazuje što sve može postići čovjek koji svoj um, srce i sve snage svog bića posveti Božjoj službi. (350)

Novac

Bog povjerava ljudima i materijalna sredstva. Daje im snagu da stječu imovinu. Natapa zemlju nebeskom rosom i osvježavajućim pljuskovima kiše. Daje sunčevu svjetlost koja grije zemlju, budeći u život sve u prirodi kako bi moglo cvjetati i donositi plodove. Zauzvrat traži da Mu vratimo ono što Mu pripada.

Naš novac nije nam dan da bismo njime uzvisivali ili proslavljali sebe već ga moramo, kao vjerni upravitelji, koristiti na čast i slavu Bogu. Neki misle kako Gospodu pripada samo jedan dio njihovih sredstava. Kad odvoje jedan dio za vjerske i dobrotvorne svrhe, na ono što im je ostalo gledaju kao na novac koji je njihovo vlasništvo i s kojim mogu raditi što god žele. No to nije točno. Sve što imamo Gospodnje je i moramo Mu položiti račun kako smo to upotrijebili. U korištenju svakog novčića pokazat će se ljubimo li Boga iznad svega, a svoje bližnje kao sebe same.

Novac ima veliku vrijednost jer se njime može učiniti veliko dobro. U rukama Božje djece on predstavlja hranu za gladne, piće za žedne, odjeću za gole. On je obrana za potlačene i pomoć za bolesne. Ali novac sam po sebi ne vrijedi ništa više od običnog pijeska; on ima vrijednost samo ako ga upotrijebimo za podmirivanje vlastitih potreba i potreba naših bližnjih, te za napredak Kristova djela. (351)

Nagomilano bogatstvo je ne samo beskorisno, već je i prokletstvo. U ovom životu samo je čovjeku zamka jer ga odvraća od nebeskog blaga, a u veliki Božji dan svjedočit će protiv njega i osuditi ga jer nije iskoristio svoje talente i propustio je prilike da njime učini dobro. Sveto pismo kaže: "Hodite vi sad, bogati, plačite i jaučite za svoje nevolje, koje idu na vas! Bogatstvo vaše istrunu, i haljine vaše pojedoše moljci. Zlato vaše i srebro zahrđa, hrđa njihova bit će svjedočanstvo protiv vas i izjest će tjelesa vaša kao oganj; nagomilaste blago u posljednje dane. Gle, plaća poslenika, koji su želi njive vaše, a vi ste im otkinuli prijevarom, viče, i vika žetelaca dođe do ušiju Gospodina vojski. Raskošno živjeste na zemlji u nasladama, nahraniste srca svoja na dan zaklanja." Jakov 5:1-4.

No Krist također ne odobrava ni rasipnost i olako trošenje novca. U sljedećim riječima svojim je sljedbenicima ostavio pouku o štedljivosti: "Skupite komade, što preostaše, da ne propadnu!" (Ivan 6:12.) Tko shvati da je njegov novac dar koji je dobio od Boga, koristit će ga ekonomično i smatrati svojom dužnošću da štedi kako bi mogao dati.

Što više novca potrošimo na vanjsko ukrašavanje i udovoljavanje svojim željama, manje će nam ostati za hranu gladnima i odjeću za gole. Svaki nepotrebno potrošen novčić jedna je propuštena prilika da učinimo dobro i zakidanje je Boga za čast i slavu koju smo Mu mogli odati da smo umnožili talente koje nam je povjerio.

Ljubaznost i suosjećajnost

Suosjećajnost, ljubaznost, plemenite pobude i brzo shvaćanje duhovnih stvari dragocjeni su talenti koji povlače za sobom veliku odgovornost. Sve to treba iskoristiti u Božjoj službi. No tu mnogi griješe. Zadovoljni su što imaju te sposobnosti i ne koriste ih aktivno radeći za druge. Umišljaju si kako bi učinili nešto veliko i dobro kad bi imali priliku za to i kad bi okolnosti bile povoljne, no ne rade ništa i samo čekaju takvu prigodu. Preziru uskogrudnost škrca koji ne bi dao ni mrvicu siromahu; svjesni su da živi samo za sebe i da je odgovoran što je zloupotrijebio svoje talente. Samozadovoljno se uspoređuju s takvim uskogrudnim ljudima, misleći kako su daleko bolji od njih. No to je obična samoobmana. Posjedovanje neiskorištenih sposobnosti samo povećava njihovu odgovornost. Bog očekuje od onih koji su po prirodi osjećajni i velikodušni da to pokažu na djelu, ne samo prema svojim prijateljima, nego i prema svima kojima je potrebna njihova pomoć. Ljubaznost je dar koji treba iskoristiti na dobro svih s kojima dolazimo u dodir. Ljubav koja iskazuje naklonost samo nekima, nije ljubav već sebičnost koja neće ni na koji način poslužiti na dobro drugima ni na slavu Bogu. Oni koji tako rade, ne umnožavajući Gospodarove talente, više su krivi nego oni prema kojima osjećaju toliki prezir. Na sudu će im se reći: Znali ste volju Gospodara svojega, ali je niste vršili. {Luka 12:47) (352)

Talenti se umnožavaju korištenjem

Talenti koji se koriste umnožavaju se. Uspjeh nije posljedica slučajnosti ili sudbine; on je rezultat djelovanja Božje providnosti, nagrada za vjeru i razboritost, za marljiv i uporan rad. Gospod želi da koristimo svaki dar koji imamo. Činimo li tako, dobit ćemo na korištenje još veće darove. Bog nam neće na neki natprirodan način dati sposobnosti koje nam nedostaju, ali ako koristimo one koje već imamo, On će nam pomoći da još više razvijemo i ojačamo svaku sposobnost. Svaka žrtva za Boga, ako smo je učinili od sveg srca, uvećat će našu duhovnu snagu. Dopustimo li da Sveti Duh djeluje preko nas, Bog će svojom milošću djelovati u nama da se odreknemo i pobijedimo svoje stare sklonosti k zlu i steknemo nove navike. Ako cijenimo utjecaj Svetog Duha i pokoravamo mu se, naša će srca biti spremnija primati sve veću i veću duhovnu silu i raditi sve više i sve bolje. Uspavana energija će se probuditi, a umrtvljene sposobnosti iznova će oživjeti. (353)

Tko ponizna srca radi za Boga i odaziva se Njegovu pozivu, može biti siguran da će dobiti božansku pomoć. Već samo prihvaćanje tako velike i svete odgovornosti samo po sebi uzvisuje karakter. Oživljava čovjekove najveće umne i duhovne sposobnosti te jača i pročišćava duh i srce. Čudesno je kako vjerom u Božju silu slab čovjek može postati jakim i odlučnim te postići velike rezultate. Onaj tko ponizno počne s malim znanjem i prenosi ga drugima, uvidjet će - dok bude marljivo nastojao steći veću spoznaju - kako sve nebesko blago spremno čeka na njega. Što više nastoji drugima prenositi svjetlost, u većoj će je mjeri i sam primati. Što se više trudi drugima objasniti Božju riječ, srca ispunjena ljubavlju prema dušama, to će i njemu samome istina postajati sve jasnija. Što više koristimo svoje znanje i vježbamo svoje sposobnosti, to će naše znanje biti veće i naša snaga jača.

Svaki napor koji uložimo u radu za Krista, vratit će nam se kao blagoslov. Koristimo li svoja sredstva na Njegovu slavu, On će nam ih dati još obilnije. Trudimo li se pridobiti druge za Krista, moleći se za te duše, naša će srca snažnije zakucati pod utjecajem Božje milosti koja oživljava. Naši će osjećaji dobiti novi božanski žar, a cijeli naš kršćanski život bit će stvarniji, usrdniji i bogatiji molitvom.

Nebo cijeni čovjeka prema sposobnosti njegova srca da spozna Boga. Ta spoznaja je izvor sve sile. Bog je stvorio čovjeka s ciljem da svaku svoju sposobnost uskladi s božanskom te uvijek nastoji čovjekov um dovesti u vezu s božanskim. Nudi nam prednost da surađujemo s Kristom u upoznavanju svijeta s Njegovom milošću kako bismo stekli veću spoznaju onoga što je nebesko. (354)

Gledajući na Isusa stječemo sve jasniju predodžbu o Bogu, a promatranjem se i sami mijenjamo. Dobrota i ljubav prema bližnjima postaju dio naše prirode. Razvijamo karakter koji je odslika božanskog karaktera. Postajući sve sličniji Bogu, sve više obogaćujemo svoju spoznaju o Njemu i postepeno ulazimo u društvo nebeskih bića, neprestano povećavajući svoju sposobnost da prihvaćamo bogatstva neprolazne mudrosti i spoznaje.

Jedan talent

Čovjek koji je primio jedan talent "otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega." Onaj koji je primio najmanji dar, ostavio ga je neiskorištenim. Tu je u ućena opomena svima koji misle da ih to što nisu bogati talentima oslobađa dužnosti da rade za Krista.

Kad bi mogli učiniti nešto veliko, rado bi se toga primili, ali budući da mogu napraviti samo nešto malo, misle kako ih to opravdava da ne učine ništa. No to je zabluda. Gospod raspodjelom svojih darova ispituje svačiji karakter. Čovjek koji propusti uvećati svoj talent, dokazuje daje nevjeran sluga. Daje primio i pet talenata, i njih bi zakopao kao što je zakopao onaj jedan. Način na koji je postupio s jednim talentom dokazuje da je prezreo nebeske darove. (355)

"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran." Luka 16:10. Cesto se podcjenjuje vrijednost malih stvari zato što su malene, ali one mnogo doprinose našem životnom odgoju i doista nisu nebitne u kršćanskom životu. Izgradnja našeg karaktera naći će se u velikoj opasnosti ako podcijenimo važnost malih stvari.

"A tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten." Svojom nevjernošću i u onim najmanjim dužnostima, čovjek zakida svog Stvoritelja za službu koju Mu duguje. Ta nevjemost šteti i njemu samome jer ne prima milost, silu i snagu karaktera, što je mogao dobiti da se potpuno predao Bogu. Živeći daleko od Krista, izvrgnut je sotoninim kušnjama i čini pogreške u svom radu za Gospodara. Budući da se ne rukovodi ispravnim načelima u malim stvarima, ne pokorava se Bogu ni u onim velikima koje smatra svojom posebnom zadaćom. Svoje mane i greške u manje važnim stvarima prenosi i u daleko važnije poslove, jer radi onako kako je navikao. I tako postupci koje ponavlja stvaraju navike, navike oblikuju karakter, a naš karakter će odlučiti našu sudbinu u ovom i budućem životu.

Samo vjernošću u malim stvarima čovjek se može izvježbati da bude vjeran i kad preuzme veće odgovornosti. Bog je Daniela i njegove prijatelje doveo u vezu s babilonskim velikašima kako bi ti neznabošci upoznali načela prave vjere. Daniel je trebao predstavljati Božji karakter usred tog idolopokloničkog naroda. Kako se osposobio za tako odgovoran i častan položaj? Danielova vjernost u malim stvarima obilježila je čitav njegov život. Proslavio je Boga u malim dužnostima i Gospod je bio s njim. Danielu i njegovim drugovima "dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne." Daniel 1:17. (356)

Kao što je Bog pozvao Daniela da bude Njegov svjedok u Babilonu, tako poziva i nas da budemo Njegovi svjedoci u današnjem svijetu i želi da i u onim najmanjim, kao i u najvećim životnim situacijama, otkrivamo ljudima načela Njegova kraljevstva.

Svojim zemaljskim životom Krist je naučavao kako je važno poklanjati pažnju sitnicama. Na duši Mu je neprestano ležao teret velikog djela otkupljenja. Dok je učio i liječio, sve sile Njegova duha i tijela bile su napregnute do krajnjih granica. Pa ipak, primjećivao je i najneznatnije pojedinosti u životu i u prirodi. Najpoučnije Kristove priče bile su upravo one u kojima je pomoću jednostavnih pojava u prirodi predočavao uzvišene istine Božjeg kraljevstva. Opažao je svaku potrebu i najneznatnijeg među svojim slugama. Njegovo je uho čulo svaki vapaj onih koji su trebali pomoć. U masi ljudi osjetio je dodir jedne bolešću izmučene žene, i na taj lagani dodir vjere stigao je odgovor. Kad je uskrsnuo iz mrtvih Jairovu kćer, podsjetio je njezine roditelje da joj trebaju dati nešto za jelo. Kad je svojom vlastitom silom i sam ustao iz groba, nije propustio složiti pogrebnu odjeću u koju je bio umotan i pažljivo je staviti na njezino mjesto. (357)

Mi smo kao kršćani pozvani da surađujemo s Kristom na spašavanju duša. Zavjetovali smo Mu se da ćemo izvršiti to djelo i stoga ga ne smijemo zanemariti jer bi to značilo nevjernost prema Kristu. No da bismo izvršili tu zadaću, moramo slijediti Kristov primjer; moramo poklanjati pažnju malim stvarima i biti u tome vjerni i savjesni. To je tajna uspjeha u svakom području kršćanskog djelovanja i utjecaja.

Gospod želi da Njegov narod dostigne najviši stupanj razvoja kako bi Ga mogao proslaviti sposobnostima koje mu Bog želi dati. Božja milost dala nam je sve mogućnosti da bismo radili drugačije i bolje nego ovaj svijet. Moramo biti iznad njih po umnim sposobnostima, shvaćanju, vještini i spoznaji, jer vjerujemo u Boga i vjerujemo da On ima moć djelovati na čovjekovo srce.

No oni koji nemaju mnogo talenata ne trebaju se obeshrabriti. Neka vjerno koriste ono što imaju te brižno bdiju nad svakom slabom točkom svog karaktera, nastojeći je ojačati uz pomoć božanske milosti. U svaki svoj postupak moramo utkati vjernost, njegujući osobine koje će nas osposobiti za dobar rad.

Nemar i aljkavost moramo odlučno nadvladati. Mnogi misle kako je njihova zaboravljivost dovoljan izgovor i za najveće greške. Ali nemaju li takvi ljudi, kao i svi ostali, intelektualne sposobnosti? Neka dakle discipliniraju svoj um i vježbaju pamćenje. Zaboravljivost i nemar su grijeh. Ako steknete naviku da budete nemarni, možda ćete zanemariti i spasenje vlastite duše i na kraju shvatiti kako niste spremni za Božje kraljevstvo. (358)

U male stvari treba utkati velike istine, praktičnu vjeru treba unijeti u male svakodnevne dužnosti. Bezuvjetna pokornost Gospodnjoj riječi najviši je domet koji čovjek može postići.

Mnogi smatraju da su beskorisni jer nisu izravno uključeni u Božju službu; misle kako ništa ne čine za napredak Božjeg kraljevstva, no to nije točno. Ako rade posao koji netko mora obaviti, ne trebaju si predbacivati da su beskorisni u velikoj Božjoj obitelji. Ni one najmanje dužnosti ne smiju se zanemariti. Svaki pošten rad je blagoslov, i ako ga radimo vjerno, to može biti priprema za veće dužnosti.

Svaki rad učinjen za Boga, ma kako bio malen, Bog će prihvatiti kao najvišu službu ako smo Mu se posve predali. Nijedna žrtva nije mala ako je učinjena radosno i od sveg srca.

Ma gdje se nalazili, Krist nas poziva da preuzmemo svoje dužnosti. Ako je vaš posao u kući, radite ga s voljom i usrdno, i učinite svoj dom ugodnim mjestom. Ako ste majka, odgajajte svoju djecu za Krista! Time isto tako radite za Boga kao i propovjednik za propovjedaonicom. Ako je vaša dužnost kuhanje, nastojte postići savršenstvo u tome. Priređujte hranu koja će biti zdrava, hranjiva i ukusna. Dok koristite najbolje sastojke za jelo koje spremate, pomislite da isto tako i u svom srcu morate gajiti najljepše misli. Ako se bavite zemljoradnjom, trgovinom ili bilo kojim drugim zanimanjem, obavljajte svoj posao dobro i uspješno. Radite savjesno i s voljom. U svakom svom poslu budite Kristovi predstavnici, radeći onako kako bi On radio daje na vašem mjestu. (359)

Ma kako bio malen talent koji ste primili, Bog zna gdje će ga iskoristiti. Taj jedan talent, ako se mudro iskoristi, ispunit će svoju zadaću. Svojom vjernošću u malim dužnostima mi možemo nešto dodati, a Bog će to umnožiti. Te sitnice mogu izvršiti nemjerljivo velik utjecaj u Božjem djelu.

Neka se živa vjera poput zlatne niti provlači kroz vršenje i najmanjih dužnosti; tada će sve što svakodnevno radimo doprinositi našem kršćanskom napredovanju. Neprestano ćemo gledati na Isusa, a ljubav prema Njemu dat će životvomu sili svemu čega se prihvatimo. I tako ćemo se, ispravnim korištenjem naših talenata, moći zlatnim lancem povezati s nebeskim svijetom. To je pravo posvećenje, jer posvećenje se sastoji u radosnom ispunjavanju svakodnevnih dužnosti, u savršenoj poslušnosti Božjoj volji.

No mnogi kršćani čekaju da im se povjeri nekakav velik posao. Budući da ne mogu naći neko mjesto koje bi zadovoljilo njihovo slavoljublje, propuštaju vjerno vršiti obične životne dužnosti jer im se čine nezanimljivima. I tako dan za danom propuštaju prilike da pokažu svoju vjernost Bogu. I dok čekaju na neki veliki zadatak, život prolazi, a oni nisu ispunili cilj života ni izvršili svoju zadaću.

Vraćanje talenata

"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun." Kad Gospod zatraži račun od svojih slugu, pomno će ispitati je li vraćen svaki talent. Karakter svakoga od njih otkrit će se kroz njegov rad.

Onaj koji je dobio pet i koji je dobio dva talenta, vratili su Gospodu te darove s dobitkom. Nisu pritom ništa tražili za sebe, jer su nove talente stekli s talentima koje su dobili; drugim riječima, da nisu imali kapital, ne bi bilo ni te dobiti. Svjesni su, dakle, da su samo izvršili svoju dužnost. Kapital je pripadao Gospodu, a na njima je bilo da ga uvećaju. Da im Spasitelj nije pružio svoju ljubav i milost, zauvijek bi propali. (360)

No kad je Gospodar dobio od slugu talente, pohvalio ih je i nagradio kao da je to bila isključivo njihova zasluga. Lice Mu je sjalo radošću i bio je presretan što im može dati svoj blagoslov. Odužio im se za sav posao i svaku žrtvu, ne zato što bi bio dužan to učiniti, već zato što Mu je srce prepuno ljubavi i dobrote.

"Valjaš, slugo dobri i vjerni!," rekao im je, "U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga."

Božansko odobravanje stječe se vjernošću i odanošću Bogu te službom iz ljubavi. Svaki poticaj Svetoga Duha, koji ljude vodi Bogu i navodi na dobra djela, zabilježen je u nebeskim knjigama. Na dan konačnog suda Bog će pohvaliti one preko kojih je radio.

Ući će "u radost Gospodara svojega" kad vide u Njegovu kraljevstvu one koji su spašeni preko njih. Uživat će prednost da i tamo rade za Boga jer su se osposobili za to sudjelujući u Njegovu radu ovdje na Zemlji. Ono što ćemo biti u Nebu samo je odraz onoga kakvi smo sada, i po svom karakteru i po svetoj službi. Krist je rekao o sebi: "Sin čovjeka nije došao da bude služen, već da služi i dade svoj život u otkup za mnoge." Matej 20:28. To što je radio na Zemlji, radi i na Nebu, a naša nagrada za suradnju s Kristom u ovom svijetu bit će dobivanje još veće sile i većih mogućnosti da radimo s Njim u onom budućem svijetu. (361)

"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!'" Tako se ljudi izgovaraju što zapuštaju Božje darove. Gledaju na Boga kao na strogo i tiransko biće, koje samo pazi gdje će ljudi pogriješiti da ih može kazniti. Optužuju Ga da traži ono što im nikada nije dao – da žanje gdje nije sijao.

Mnogi u svom srcu optužuju Boga daje strog gospodar jer traži njihovu imovinu i službu, no istina je zapravo da mi ne možemo dati Bogu ništa što Mu već ionako ne pripada. "Od tebe je sve," kaže kralj David, "i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi." 1. Ljetopisa 29:14. Sve što postoji pripada Bogu, ne samo po stvaranju, već i po otkupljenju. Svi blagoslovi u ovom i budućem životu nose pečat golgotskog križa; lažna je stoga optužba da je Bog strog gospodar koji žanje gdje nije sijao.

Gospodar nije opovrgnuo optužbu zlog sluge, premda je bila nepravedna, već mu je, koristeći se njegovim riječima, pokazao kako nema opravdanja za njegov postupak. Imao je i mogućnosti i sredstva da uveća vlasnikovu dobit. "Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!," reče mu. "Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom."

Naš nebeski Otac ne traži od nas ni više ni manje od onoga koliko nam je dao sposobnosti za rad. Na svoje sluge ne stavlja veći teret nego što mogu ponijeti. "Jer zna, kakva smo mi građa, spominje se, da smo samo prah." Psalam 103:14. Sve što traži od nas možemo Mu dati uz pomoć božanske milosti.

"Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati." Luka 12:48. Bit ćemo osobno odgovorni ako učinimo samo jedan djelić manje nego što nam to omogućuju naše sposobnosti. Gospod vrlo točno mjeri svaku sposobnost za službu. Neiskorištene sposobnosti računaju se isto kao i one iskorištene. Bog nas smatra odgovornima za sve što smo mogli postati pravilnim korištenjem svojih talenata. Bit ćemo suđeni po onome što smo morali učiniti, ali nismo učinili jer nismo iskoristili svoje darove na Božju slavu. Čak i ako ne izgubimo svoju dušu, u vječnosti ćemo shvatiti posljedice neiskorištenih talenata, jer sva ona spoznaja i sve sposobnosti koje smo mogli steći a nismo, zauvijek će biti izgubljeni. (362)

No ako se potpuno predamo Bogu i u svom radu slijedimo Njegove upute, On preuzima na sebe odgovornost za ishod. Bog ne želi da se mi brinemo hoće li uspjeti posao oko kojeg se pošteno trudimo. Ne smijemo ni na trenutak pomisliti na neuspjeh jer surađujemo s Onim koji ne zna za poraz.

Ne smijemo govoriti o svojoj slabosti i nesposobnosti, jer time pokazujemo nepovjerenje u Boga i Njegovu riječ. Kad se žalimo na svoj teret i odbijamo odgovornosti koje Bog želi da preuzmemo, mi zapravo kažemo da je Bog krut gospodar koji zahtijeva od nas nešto za što nam nije dao dovoljno sposobnosti.  

Često smo skloni duh lijenog i nemarnog sluge nazvati poniznošću. No istinska poniznost je nešto posve drugo. Biti ponizan ne znači da moramo biti patuljci u duhovnom smislu, nazadni ili kukavice u životu, izbjegavajući terete u strahu da ih nećemo moći uspješno ponijeti. Istinska poniznost ispunjava Božje namjere, oslanjajući se na Njegovu silu.

Bog radi preko koga želi. Ponekad odabire najskromnijeg posrednika za izvršenje najvećih zadaća, jer se Njegova moć otkriva upravo kroz ljudsku slabost. Mi imamo svoja mjerila i po njima procjenjujemo neku stvar velikom ili malom, ali Bog ne sudi po našim pravilima. Ne smijemo misliti da ono što mi smatramo velikim mora biti veliko i u Božjim očima, ili da ono što je nama malo mora i za Boga biti malo. Nije na nama da prosuđujemo svoje talente ili biramo što ćemo raditi. Moramo preuzeti odgovornosti koje nam je Bog odredio i nositi ih za Njega. Ako nam treba odmor, potražimo ga kod Njega. Ma kakav bio naš posao, proslavljamo Boga ako ga obavljamo radosno i svim srcem. Bogu je drago kad sa zahvalnošću preuzimamo svoje dužnosti, radujući se što nas je smatrao dostojnima da surađujemo s Njime. (363)

Oduzet talent

Lijenome sluzi izrečena je presuda: "Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset." Tom nagradom vjernom sluzi prikazana je ne samo nagrada koju ćemo dobiti na Božjem sudu, već i stalno nagrađivanje još u ovom životu. U duhovnome je kao i u tjelesnom: snaga koja se ne koristi, postepeno slabi i gubi se. Aktivnost je zakon života; lijenost je smrt. "A svakomu se daje očitovanje Duha na korist." 1. Korinćanima 12:7. Ako čovjek koristi svoje darove na blagoslov drugima, oni će biti sve veći; ako ih koristi samo za sebe, bit će sve manji i napokon će mu se oduzeti. Tko odbija dati drugima ono što je primio, na kraju će shvatiti da više nema što dati. Krenuo je putem koji će sigurno smanjiti njegove duševne sposobnosti i na kraju ih posve uništiti.

Neka nitko ne misli da može živjeti sebičnim životom a potom, nakon što je služio vlastitim interesima, ući u radost svoga Gospodara. Takvi ljudi ne bi mogli uživati u radosti nesebične ljubavi i ne bi bili prikladni za nebeske dvorove jer ne bi cijenili čisto ozračje ljubavi koje vlada na Nebu. Anđeoski glasovi i glazba njihovih harfa ne bi im pružali zadovoljstvo. Za njihov um nebesko bi znanje i mudrost predstavljali neiješivu zagonetku.

(364)

U veliki dan suda one koji nisu radili za Krista, koji su izbjegavali odgovornosti, mislili samo na sebe i ugađali sebi, Sudac cijeloga svijeta svrstat će među one koji su činili zlo i primit će istu osudu kao i oni.

Mnogi koji se smatraju kršćanima ne žele čuti za Božje zahtjeve, a ipak ne misle da u tome ima nešto loše. Znaju da bogohulnik, ubojica i preljubnik zaslužuju kaznu; no oni vole bogoslužje, vole slušati kad se propovijeda evanđelje i stoga misle da su kršćani. Premda su proveli život misleći samo na sebe, bit će iznenađeni, kao i onaj nevjerni sluga u priči, kad čuju presudu: "Uzmite stoga od njega talent!" I oni su, poput Zidova, pogriješili što su sami uživali u blagoslovima umjesto da ih prenose drugima.

Mnogi koji izbjegavaju raditi za Krista izgovaraju se kako nisu sposobni. No je li ih Bog stvorio nesposobnima? Ne, nipošto! Ta nesposobnost posljedica je njihove neaktivnosti i njihove vlastite odluke. Već sada, u svom vlastitom karakteru, mogu vidjeti posljedice presude: "Uzmite stoga od njega talent!" Stalnom zloupotrebom svojih talenata na kraju će udaljiti od sebe Svetoga Duha koji je jedino svjetlo. Presuda: "Beskorisnoga slugu izbacite van u tamu!", stavlja pečat Neba na odluku koju su ti ljudi sami donijeli za vječnost. (365)|