20 Dobitak koji je zapravo gubitak

Luka 12:13-21

Kad je jednom prilikom Krist ponovno iznosio svoje pouke, oko Njega su se, kao i obično, okupili i drugi, a ne samo Njegovi učenici. Govorio je učenicima o događajima koji će se uskoro zbiti. Oni su imali posvuda propovijedati istine koje im je povjerio, a to će ih dovesti u sukob s vladarima na ovom svijetu. Radi Njega će biti pozivani na sudove, pred suce i kraljeve, ali im je rekao da će dobiti mudrost protiv koje nitko neće moći ništa.

Njegove vlastite riječi - koje su tako silno djelovale na srca velikog mnoštva koje ga je slušalo i tako zbunjivale Njegove lukave protivnike - svjedočile su o sili Svetoga Duha kojim je bio ispunjen i kojeg je obećao poslati i svojim sljedbenicima.

No bilo je mnogo onih koji su priželjkivali nebeske darove samo da bi poslužili njihovim sebičnim interesima. Uočili su da Krist ima čudesnu silu kojom tako jasno iznosi istinu. Čuli su kako je obećao svojim učenicima mudrost kad budu morali govoriti pred vladarima i sucima pa pomisliše ne bi li Krist možda mogao iskoristiti tu svoju moć i kad se radi o njihovim svjetovnim probicima. (252)

"Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Bog je preko Mojsija dao upute u vezi s nasljeđivanjem imovine. Najstariji sin dobivao je dvostruki dio očeva imetka {Ponovljeni zakon 21:17), dok se ostatak dijelio na mlađu braću u jednakom omjeru. Taj čovjek mislio je kako ga je njegov brat prevario u vezi s nasljedstvom. Budući da sam nije uspio izboriti ono što je držao da mu po pravu pripada, ponadao se da bi, ako Krist posreduje, stvar zasigurno bila riješena u njegovu korist. Čuo je Kristove gorljive pozive i Njegove ozbiljne osude književnika i farizeja. Kad bi Krist takvim tonom zapovjedio njegovom bratu - pomislio je - on se ne bi usudio uskratiti mu njegov dio nasljedstva.

Taj je čovjek upao sa svojim sebičnim svjetovnim interesima usred ozbiljnih pouka koje je Krist iznosio ljudima. On je cijenio one Kristove sposobnosti za koje je mislio da mogu poslužiti u rješavanju njegovih zemaljskih poslova, ali duhovne istine koje je Krist iznosio nisu utjecale na njegovu dušu i srce. Mislio je samo na to kako da se domogne nasljedstva. Isus, Kralj slave, koji je bio bogat ali je radi nas postao siromah, otvorio mu je riznice božanske ljubavi, a Sveti Duh poticao gaje da postane baštinikom "neraspadljiva i neokaljana i neuvela" nasljedstva. 1. Petrova 1:4. Vidio je dokaze Kristove moći. Sada je imao priliku govoriti s velikim Učiteljem i reći Mu za čim njegovo srce najviše žudi. No on je, poput čovjeka s grabljama u Bunyanovoj alegoriji, gledao samo u zemlju. Nije vidio krunu iznad svoje glave. Poput Šimuna čarobnjaka, Božji je dar držao sredstvom za postizanje zemaljskog dobitka.

Spasiteljeva misija na Zemlji bližila se kraju. Imao je još samo nekoliko mjeseci da dovrši ono zbog čega je došao - da uspostavi kraljevstvo milosti - a ljudska ga je gramzljivost htjela odvratiti od Njegove misije i navesti da se bavi raspravom oko običnog komada zemljišta. No Isus to nije dopustio. Njegov odgovor je glasio: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" (253)

Isus je mogao reći tome čovjeku što je ispravno, jer je dobro znao tko je u tom slučaju u pravu, ali braća su bila u zavadi jer su obojica bili gramzljivi. Krist im je zapravo rekao: "Nije moje da rješavam takve razmirice." On je došao s drugim ciljem: da propovijeda evanđelje i tako navede ljude da postanu svjesni onoga što je vječno.

Kristov postupak u ovom slučaju pouka je svima koji rade u Njegovo ime. Kad je poslao dvanaestoricu, rekao je: "Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!" Matej 10:7, 8. Njihov posao nije bio rješavati zemaljske probleme ljudi, već uvjeriti ih da se trebaju izmiriti s Bogom; izvršavajući tu zadaću, mogli su donijeti blagoslov čovječanstvu. Jedini lijek za ljudske grijehe i patnje je Krist.  

Jedino evanđelje Njegove milosti može izliječiti zla koja su prokletstvo društva. I nepravde koje bogati čine siromašnima i mržnja siromašnih prema bogatima imaju korijen u sebičnosti, a on se može iskorijeniti samo pokornošću Kristu. Jedino On u zamjenu za sebično i grješno srce daje novo srce ispunjeno ljubavlju. Kristove sluge trebaju propovijedati evanđelje u Duhu koji dolazi s Neba te raditi kao što je On radio - na dobrobit ljudi. Tada će to doista biti na blagoslov i uzdizanje čovječanstva, što se inače nikako ne bi moglo postići ljudskom silom.

Naš Gospod udario je u sam korijen problema koji je mučio tog čovjeka - a javlja se i u svim sličnim razmiricama - rekavši: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." (254)

"Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u

taš dobio je sve od Boga. Sunce je sjalo na njegova polja, jer Njegove zrake obasjavaju i pravedne i nepravedne, a kiša s neba pada jednako i na zle i na zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." (255)

Pričom o bezumnom bogatašu Krist je prikazao ludost onih kojima je ovaj svijet sve. Taj boga dobre. Gospod je dao da biljke cvjetaju i da polja obilno rode. Bogataš je bio u nedoumici što da učini s urodom. Hambari su mu već bili prepuni i nije imao kamo staviti višak žita. Nije pomislio na Boga od koga dolaze svi blagoslovi. Nije shvaćao da gaje Bog postavio upraviteljem svojih dobara kako bi njima mogao pomoći siromašnima. Dobio je zlatnu priliku da postane dobročinitelj u Božje ime, ali on je samo mislio na sebe i na svoje uživanje.

Taj bogataš je vrlo dobro znao da postoje siromasi, siročad, udovice, bolesni i nesretni; ono što je imao mogao je podijeliti na mnogo načina. Lako se mogao riješiti jednog dijela svog obilja, čime bi mnoge domove spasio od oskudice, nahranio mnoge gladne, odjenuo mnoge koji su bili goli, razveselio mnoga srca, uslišao mnoge molitve za kruhom i odjećom, a pjesme ahvalnosti zbog takva dobročinstva stigle bi do Neba. Gospod je čuo molitve siromašnih i u svojoj se dobroti pobrinuo za njih. (Psalam 68:10.) Time što je bogatašu dao takvo obilje, stavio mu je u ruke hranu kojom je mogao mnogima pomoći. No je on je zatvorio svoje srce za vapaje siromašnih i rekao svojim slugama: '"Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!"' (256)

Taj čovjek nije imao ništa uzvišeniji cilj u životu od nerazumnih životinja. Živio je kao da nema ni Boga, ni Neba ni vječnog života, kao daje sve što ima njegovo vlasništvo i kao da ništa ne duguje ni Bogu ni ljudima.

Psalmist kao daje opisao tog bogataša kad je rekao: "Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Psalam 14:1. (257)

Bogataš u priči živio je i pravio planove samo za sebe. Vidio je da je dobro osiguran za budućnost te pomislio kako sada treba samo zgrtati plodove svoga rada i uživati u njima. Smatrao je da je u daleko boljem položaju od drugih i pripisivao to svome mudrom poslovanju. Njegovi sugrađani držali su ga razumnim čovjekom i naprednim građaninom, jer ljudi "slave tebe, što ugađaš sebi." Psalam 49:18.

Ali "mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom." 1. Korintanima 3:19. Dok je bogataš očekivao još mnoge godine uživanja, Gospod je imao posve drugačije planove. Nevjernom upravitelju stigla je poruka: "Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!" A tu nije mogao pomoći nikakav novac. Bogatstvom koje je zgmuo nije mogao kupiti odgodu donesene odluke. Sve što je mukotrpno skupljao cijelog života, u jednom jedinom trenutku postalo je bezvrijedno. "A što si pripravio, čije će biti?" Više nije gospodar svojih prostranih njiva ni punih žitnica. "Zgrće (bogatstvo), a ne zna tko će ga pokupiti." Psalam 39:6.

Nije osigurao jedinu stvar koja bi sada imala za njega nekakvu vrijednost. Živeći za sebe, odbacio je onu božansku ljubav koja bi se preko njega izlijevala na njegove bližnje. Tako je odbacio život, jer Bog je ljubav, a ljubav je život. Taj čovjek radije je odabrao zemaljsko nego duhovno; stoga, kao što zemaljsko prolazi, i on mora otići. "Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba." Psalam 49:20.

"Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." To je svevremena istina. Čovjek može praviti sebične planove za vlastito blagostanje, može skupljati blago, može podizati veličanstvena visoka zdanja poput graditelja drevnog Babilona, ali ne može podići dovoljno visok zid ni napraviti dovoljno čvrsta vrata da zadrži glasnika smrti. Kralj Baltazar "priredi veliku gozbu" u svojoj palači; "Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena." No ruka Nevidljivoga napisala je na zidu smrtnu presudu, a na vratima palače začuše se koraci neprijateljske vojske. "Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen", a na Baltazarovo prijestolje zasjedne strani vladar. (Daniel 5:30) (258)  

Samoživ i sebičan život osuđen je na propast. Gramzljivost i želja za stjecanjem dobara da bi ih čovjek potrošio samo na sebe - to je ono što odvaja dušu od Boga. Uzimati i grabiti za sebe sotonski je duh; Kristov je duh davati i žrtvovati se za dobro drugih. "A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u Njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života." I. Ivanova 5:11,12.

Isus nam stoga kaže: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." (259)

  • Hits: 1814