17 "Ostavi je još ove godine"

Luka 13:1-9

U svojim učenjima Krist je uvijek opomenu o dolazećem sudu povezivao s pozivom milosti. "Sin čovječji nije došao da upropasti duše, nego da ih spasi", govorio je. Luka 9:56. "Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu." Ivan 3:17. U priči o nerodnoj smokvi zorno je prikazano Kristovo poslanje milosti u odnosu na Božju pravdu i sud.

Krist je upozorio narod na dolazak Božjeg kraljevstva i oštro ukorio njihovo neznanje i nezainteresiranost. Znake na nebu, koji su pretkazivali kakvo će biti vrijeme, lako su raspoznavali, ali znake vremena, koji su tako jasno ukazivali ne Njegovu misiju, nisu prepoznali.

No ondašnji su ljudi, baš kao i današnji, bili skloni zaključiti kako su baš oni miljenici Neba, a vijest ukora odnosi se na druge. Slušatelji su ispričali Isusu događaj koji je upravo bio izazvao veliko uzbuđenje. Narod je bio ogorčen zbog nekih mjera koje je poduzeo guverner Judeje Poncije Pilat. U Jeruzalemu su izbili neredi i Pilat ih je pokušao nasilno suzbiti. Jednom prilikom rimski su vojnici čak upali u hram i pobili nekolicinu galilejskih hodočasnika koji su upravo klali žrtvene životinje. Židovi su na tu nesreću gledali kao na kaznu koja je snašla te ljude jer su bili grješnici, a oni koji su ispričali Isusu o tom nasilju, učinili su to s prikrivenim zadovoljstvom. Po njihovu shvaćanju, to što su oni imali sreću izbjeći pokolj bilo je dokaz da su mnogo bolji od pobijenih Galilejaca, pa ih je Bog stoga milostivo poštedio. Očekivali su da će Isus osuditi te ljude koji su, po njihovu mišljenju, bez sumnje itekako zaslužili ono što ih je snašlo. (212)

 Učenici se nisu usudili iznijeti svoje mišljenje dok ne čuju što će reći njihov Učitelj. On im je već bio oštro zabranio da sude o karakteru drugih i određuju kaznu ili nagradu prema svojoj ograničenoj prosudbi. Usprkos tome očekivali su da će Isus osuditi te ljude kao velike grješnike. Kako li su se iznenadili kad su čuli Njegov odgovor!

Okrenuvši se prema mnoštvu, Spasitelj reče: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!" Ta strašna nesreća imala je svrhu navesti ih da ponize svoja srca i pokaju se za svoje grijehe. Spremao se naime vihor osvete koji se imao ubrzo sručiti na sve koji nisu našli utočište u Kristu.

Govoreći svojim učenicima i mnoštvu, Isus je - gledajući proročkim okom budućnost - vidio kako Jeruzalem opsjeda vojska. Čuo je stupanje stranih četa koje su kretale u napad na izabrani grad i vidio propast tisuća i tisuća ljudi tijekom opsade. Mnogi su Židovi, poput onih Galilejaca, pobijeni u predvorju hrama dok su prinosili svoje žrtve. Nesreća koja je snašla pojedince bila je, dakle, Božja opomena cijelom narodu koji je bio jednako kriv kao i ti Galilejci. "Ako se ne obratite," rekao je Isus,"svi ćete slično propasti!" Imali su još jedno kratko vrijeme milosti; još uvijek su imali prilike spoznati što služi "za njihov mir". (213)

"Imao netko," nastavi Isus, " smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?1"

Nije postojala mogućnost da Kristovi slušatelji pogrešno shvate na koga se odnose Njegove riječi. David je naime pjevao o Izraelu kao o lozi donesenoj iz Egipta, a Izaija je pisao: "Vinograd Gospoda nad vojskama jest dom Izraelov, i ljudi iz Jude nasad su Njegove radosti." Izaija 5:7. Naraštaj kome je došao Spasitelj prikazan je smokvom u Gospodnjem vinogradu - bio je dakle u okružju Njegove posebne brige i blagoslova.

Božji cilj za Njegov narod i veličanstvene mogućnosti koje je imao opisani su ovim divnim riječima: "Da se nazovu hrastovi pravde, nasad Gospoda." Izaija 61:3. Pred svoju smrt Jakov je, pod utjecajem Duha nadahnuća, rekao o svom najdražem sinu: "Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu; preko zidova penju se grane njegove." I dodaje: "Od Boga oca tvojega, koji ti pruža pomoć, od Svemoćnoga, koji te blagosljivlje punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz dubine." Postanak 49:22, 25. Tako je Bog zasadio Izrael kao dobru lozu kraj životnog vrela. Smjestio je svoj vinograd "na plodnom brežuljku." "Okopa ga, i očisti od kamenja i posadi najbolje loze." Izaija 5:1, 2. (214)

"I čekao da rodi grožđem, ali rodi vinjagom." Izaija 5:2. Ljudi u Kristovo doba daleko su se više hvalili svojom pobožnošću nego Zidovi u ranijim vremenima, ali im je više nedostajalo vrlina i darova Božjeg Duha nego ljudima koji su živjeli prije njih. Dragocjeni plodovi karaktera koji su krasili Josipov život nisu se našli u židovskom narodu.

Bog je preko svog Sina tražio plod, ali ga nije našao. Izrael je samo opterećivao zemlju. I samo postojanje tog naroda bilo je prokletstvo jer je zauzimao mjesto u Božjem vinogradu na kome je moglo rasti plodno stablo. Zakinuo je svijet za blagoslove koje im je Bog želio dati. Izraelci su drugim narodima prikazivali Boga u krivom svjetlu. Ne samo što su bili beskorisni, već su bili i prava smetnja. Njihova je religija zavodila na krivi put i donosila propast umjesto spasenja.

Vinogradar u Kristovoj priči ne osporava odluku da stablo treba posjeći ako ne donese plod, ali on zna koliko vlasniku znači to neplodno stablo, a i njemu također. Ništa ga ne bi više razveselilo nego da vidi kako smokva raste i donosi plod. Njegov je prijedlog, dakle, posve u skladu s vlasnikovom željom: "Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je."

Vinogradar ne odbija pomučiti se oko stabla koje tako malo obećava. Spremanje čak posvetiti mu još veću brigu. Pobrinut će se da ima pogodnije okružje i dati mu svu potrebnu njegu. (215)

Vlasnik i vinogradar pokazuju jednako zanimanje za smokvu. Tako su i Otac i Sin osjećali jednaku ljubav prema odabranom narodu. Krist je rekao svojim slušateljima da će dobiti još veće prednosti. Bit će upotrijebljene sve mogućnosti koje može osmisliti Božja ljubav kako bi postali hrastovi pravde i donijeli plod na blagoslov svijetu.

Isus u svojoj priči ne govori kakav je bio ishod vinogradareva truda. Na tom se mjestu priča prekida; zaključak je ovisio o onima koji su slušali Njegove riječi. Njima je upućena ozbiljna opomena: "Ako li ne, posjeći ćeš je." O njima je ovisilo hoće li biti izgovorene ove neopozive riječi. Dan gnjeva bio je vrlo blizu. Kroz nesreće koje su već pogodile Izraelce vlasnik vinograda milostivo ih je unaprijed upozorio da će neplodno stablo biti uništeno.

To upozorenje odzvanja kroz vjekove sve do našeg naraštaja. Bezbrižno srce, jesi li ti možda neplodno drvo u Gospodnjem vinogradu? Hoće li riječi osude ubrzo biti upućene tebi? Koliko si dugo primao Njegove darove? Koliko je dugo Bog čekao da Mu uzvratiš ljubav? Kakve li si samo prednosti imao kao stablo zasađeno u Njegovu vinogradu, uz pažljivu vrtlarevu njegu? Kako li je često nježna vijest evanđelja dirnula tvoje srce! Uzeo si Kristovo ime, izvana si član crkve koja je Njegovo tijelo, a ipak si svjestan da nisi životvomo povezan s velikim srcem ljubavi. Bujica Njegova života ne teče kroz tebe. Vrline Njegova karaktera, "plodovi Duha", ne vide se u tvom životu. (216)

Neplodno drvo dobiva kišu, sunce i vrtlarevu njegu. Crpi hranu iz tla, ali njegove neplodne grane samo bacaju sjenu na tlo pa plodne biljke ne mogu uspijevati u njegovoj sjeni. Isto je i s Božjim darovima kojima si tako obilno obasut, ali ih nisi prenio svijetu. Zakinuo si druge za prednosti koje su mogli dobiti da nije bilo tebe.

Možda ne shvaćaš da zapravo "smetaš zemlji". Pa ipak, Bog te u svom velikom milosrđu nije posjekao i ne gleda hladno na tebe. Ne okreće se ravnodušno od tebe niti te prepušta propasti. Gledajući te, uzvikuje kao prije mnogo stoljeća Izraelcima: " Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te mogao predati, Izraele? ... Neću učiniti po jarosti gnjeva svojega. Ne mogu Efraima opet uništiti, jer sam ja Bog a ne čovjek." Hošea 11:8, 9. Samilosni Spasitelj govori za tebe: Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. (217)

 S kakvom je neumornom ljubavlju Krist služio Izraelcima tijekom vremena milosti koje im je darovano! Na križu je molio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" Luka 23:24. Nakon svog uznesenja evanđelje se najprije propovijedalo u Jeruzalemu. Tamo se izlio i Sveti Duh. Tamo je prva kršćanska crkva otkrila silu uskrsnulog Spasitelja. Tamo je Stjepan - s licem "kao u anđela" - posvjedočio za Krista i položio svoj život. Dobili su sve što je Nebo moglo dati. "Što je trebalo još učiniti mom vinogradu," rekao je Krist, "što ja nisam učinio?" Izaija 5:4. Njegova briga i zauzimanje za tebe nisu ništa manji od toga; dapače, veći su. On još uvijek kaže: "Ja, Gospod, čuvam ga, natapam ga u svakom trenutku." Izaija 27:3. "Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je."

Srce koje se ne odazove Božjim pozivima na kraju toliko otvrdne da Sveti Duh više ne može utjecati na njega. Tada se događa kao u Kristovoj priči kad gospodar kaže: "Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?"

Bog te danas poziva: "Izraele, obrati se Gospodu, Bogu svojemu!. . . . Od njihova otpada iscijelit ću ih i srdačno ih ljubiti. ... Bit ću Izraelu kao rosa. Cvjetat će kao ljiljan. Ukorijenit će se kao cedri libanonski... Tada će opet stanovati u sjeni i opet sijati žito i cvjetat će kao vinova loza... Od mene je plod tvoj." Hošea 14:1-8. (218)