11 Novo i staro

Matej 13:51-52

Učeći narod, Krist je istodobno obrazovao svoje učenike za njihov budući rad. Svaka Njegova poduka sadržavala je i pouku za njih. Nakon što je ispričao usporedbu o mreži, Krist je upitao svoje učenike: "Jeste li ovo sve razumjeli?" "Da", odgovoriše Mu. Potom im je jednom drugom usporedbom prikazao njihovu odgovornost u vezi s istinama koje su dobili. "Zato je," reče im, "svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro."

Domaćin ne zgrće blago koje je stekao. On ga prenosi drugima i tako se ono korištenjem povećava. Domaćin ima dragocjenih stvari, novih i starih. Krist je time htio poučiti svoje učenike da istine koje su im povjerene trebaju prenijeti svijetu. Kako se spoznaja istine bude prenosila drugima, tako će bivati sve veća. (124)

Svi koji prime u srce evanđeosku poruku, čeznut će za tim daje objave drugima. Ta Kristova, nebeska ljubav u srcu mora se iskazati prema van. Oni koji su se obukli u Krista pričat će svoja iskustva drugima - kako ih je Sveti Duh vodio korak po korak - svoju glad i žeđ za spoznajom Boga i Isusa Krista koga je poslao na svijet, rezultate svog istraživanja Svetog pisma, svoje molitve, svoje duševne borbe i riječi koje im je Krist uputio: "Opraštaju ti se grijesi." Nije prirodno da bilo tko zadrži za sebe ta iskustva; oni koji su ispunjeni Kristovom ljubavlju neće to učiniti. Njihova želja da i drugi prime iste blagoslove bit će razmjerna sa svetim istinama koje im je Gospod povjerio. A kako budu druge upoznavali s velikim blagom Božje milosti, tako će i sami sve obilnije primati Kristovu milost. Bit će jednostavna srca poput male djece i bezuvjetno poslušni. Duša će im čeznuti za posvećenjem; sve više i više će im se otkrivati blaga istine i milosti kako bi ih mogli prenositi svijetu.

Božja riječ je velika riznica istine. Pisana riječ, knjiga prirode i knjiga iskustava Božjeg postupanja s ljudima - to su blaga koja trebaju crpiti Kristovi suradnici. U svom traganju za istinom moraju se osloniti na Boga a ne na ljude - velike ljude čija je mudrost u Božjim očima ludost. Svakome tko traži istinu Gospod će dati spoznaju svog božanstva, i to na način koji On odredi.

Nema te znanosti u prirodnom svijetu koju Kristov sljedbenik neće biti u stanju shvatiti i ispravno je cijeniti, samo ako vjeruje u Njegovu riječ i živi po njoj. Ona će mu najbolje poslužiti kao sredstvo za prenošenje istine drugima, jer je prirodna znanost riznica spoznaje iz koje može crpiti svaki učenik u Kristovoj školi. Promatrajući ljepotu prirode, učeći obrađivati zemlju, gledajući kako raste drveće te sva čudesa na zemlji, u moru i na nebu, dolazit ćemo do novih spoznaja istine, a tajne vezane uz Božje postupanje s ljudima, kao i dubina Njegove mudrosti u odnosu na čovječanstvo, bit će riznica u kojoj ćemo naći veliko blago.

No u pisanoj riječi spoznaja Boga najjasnije je otkrivena palim ljudima. To je riznica neistraživa Kristovog blaga.

Božja riječ uključuje Sveto pismo Staroga i Novog zavjeta. Jedno bez drugoga nije potpuno. Krist je rekao da su istine sadržane u Starom zavjetu jednako vrijedne kao i one u Novome. Krist je bio čovjekov Otkupitelj u početku svijeta kao što je to i danas. Prije nego što je svoje božanstvo ogmuo ljudskošću i došao na našu Zemlju, vijest evanđelja bila je dana Adamu, Setu, Enohu, Metuzalemu i Noi. Abraham u Kanaanu i Lot u Sodomi pronosili su tu vijest, a vjerni glasnici iz naraštaja u naraštaj propovijedali su Onoga koji ima doći. Obrede židovskog bogoslužja uspostavio je sam Krist. On je bio temelj njihova sustava obrednog žrtvovanja, velikog simbola njihove cijele religijske službe. Krv koja se prolijevala prigodom prinošenja žrtava upućivala je na žrtvovanje Božjeg Janjeta; u Njemu su se ispunili svi ti simbolični obredi.

 Krist - kako je prikazan patrijarsima, kao stoje bio simbolično prikazan u obrednoj službi, oslikan u Zakonu i otkriven prorocima - predstavlja blago Staroga zavjeta. Krist u svom životu, u svojoj smrti i svom uskrsnuću, Krist kako Ga je otkrio Sveti Duh, blago je Novoga zavjeta. Naš Spasitelj, odsjaj Očeve slave, jest oboje: i Stari i Novi zavjet. (127)

Apostoli su kao živi svjedoci trebali govoriti drugima o onome što su pretkazali proroci: o Kristovu životu, smrti i zagovoru za grješnike. Tema njihovih propovijedi imao je biti Krist u Njegovu poniženju, u Njegovoj čistoći i svetosti, u Njegovoj neizmjernoj ljubavi. Kako bi mogli propovijedati evanđelje u svoj punini, morali su prikazati Spasitelja ne samo onako kako se otkrio u svom životu i kroz svoje učenje, već i onako kako su ga proroci navijestili u Starom zavjetu i kako je simbolički prikazan kroz obrednu službu.

Krist je u svome učenju iznosio stare istine čiji je autor bio On sam - istine koje je govorio preko patrijarha i proroka - ali ih je sada prikazao u novoj svjetlosti. Kako li je sada njihovo značenje izgledalo drugačije! Njegovo tumačenje izlilo je bujicu svjetlosti i duhovnosti na te istine, a obećao je i da će Sveti Duh prosvijetliti Njegove učenike kako bi im Božja riječ postala još jasnija i kako bi mogli drugima predstaviti njezine istine u novoj ljepoti.

Još od prvog obećanja o otkupljenju danog u Edenu, ljudi su razmišljali o Kristovom životu, karakteru i posredničkoj službi, no svatko na koga je djelovao Sveti Duh predočio je te istine na nov i osebujan način, jer se one mogu neprestano razvijati i proširivati. Premda su stare, uvijek će iznova biti nove onome tko ih istražuje, otkrivajući mu sve veću slavu i veću moć.

U svako doba istina doživljava nov razvoj, svako vrijeme ima Božju poruku upravo za taj naraštaj. Sve stare istine su bitne; nova istina nije neovisna o staroj, nego je razvija, otkriva i objašnjava. Novu istinu možemo shvatiti samo ako smo razumjeli staru. Kad je Krist želio svojim učenicima otkriti istinu o svom uskrsnuću, počeo je "od Moj šija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na Njega odnosilo u svim Pismima." Luka 24:27. Svjetlost koja sja iz novootkrivene istine, veliča onu staru. Onaj tko odbacuje ili zanemaruje novu istinu, zapravo nema ni staru. Za takvog čovjeka ona gubi svoju životvomu silu i postaje samo beživotna forma.

Ima ljudi koji tvrde da vjeruju u istine Starog zavjeta i naučavaju ih, a istodobno odbacuju Novi zavjet. No time što odbijaju prihvatiti Kristova učenja pokazuju da ne vjeruju u ono što su govorili patrijarsi i proroci. "Jer, kad biste vjerovali Mojsiju," reče Krist, "vjerovali biste i meni. On je, naime, o meni pisao." Ivan 5:46. Stoga nema prave sile ni u njihovu naučavanju Starog zavjeta.

Mnogi koji tvrde da vjeruju u evanđelje i naučavaju druge, u sličnoj su zabludi. Odbacuju spise Staroga zavjeta o kojima je Krist je rekao: "I upravo ona svjedoče za me." Ivan 5:39. Odbacujući Staro oni zapravo odbacuju Novo, jer su oboje dijelovi neodvojive cjeline. Nitko ne može ispravno prikazati Božji zakon bez evanđelja ili evanđelje bez zakona. Zakon je utjelovljeno evanđelje, a evanđelje je otkriven i objašnjen zakon. Zakon je korijen, a evanđelje je mirisni cvijet i plod koje taj korijen donosi.

Stari zavjet baca svjetlo na Novi, a Novi na Stari. Oboje su otkrivenje Božje slave u Kristu, oboje predstavljaju istine koje će usrdnom istraživaču neprestano otkrivati svoje nove dubine.

Istina u Kristu i po Kristu neizmjerna je. Moglo bi se reći da istraživač Svetog pisma gleda u izvor koji je sve dublji i širi što se više ponire u njega. U ovom životu nećemo moći shvatiti tajnu Božje ljubavi po kojoj je žrtvovao svog Sina kao pomimicu za naše grijehe. Rad našeg Otkupitelja na ovoj Zemlji uvijek će biti tema koja će zaokupljati sve naše intelektualne sposobnosti. Čovjek može napregnuti sve svoje umne sile u pokušaju da dokuči tu tajnu, ali će šuštati. I onaj najmarljiviji istraživač vidjet će da pred njim leži beskrajno more kome se ne nazire obala. (128)

Istina kakva je u Isusu može se iskusiti, ali se nikada ne može objasniti. Njezina širina, visina i dubina nadilaze našu moć spoznaje. Možemo napregnuti svoj um do krajnjih granica, pa ipak ćemo vidjeti samo slabe obrise nedokučive i neobjašnjive ljubavi koja je visoka kao nebo, ali se prignula k zemlji kako bi cijelom čovječanstvu utisnula Božju sliku.

Ipak, možemo vidjeti Božje milosrđe, onoliko koliko ga možemo shvatiti, i ono će biti otkriveno poniznoj i skrušenoj duši. Shvatit ćemo Božje milosrđe upravo u onoj mjeri koliko cijenimo žrtvu koju je podnio za nas. Kad ponizna srca istražujemo Božju riječ, otkrit će nam se velike istine o otkupljenju koje trebamo proučavati. Što ih više gledamo, postajat će nam sve jasnije, što više budemo težili za tim da ih dohvatimo, one će biti sve više i sve dublje.

Naš život mora biti povezan s Kristovim životom. Neprestano moramo učiti od Njega, biti dio Njega, živog Kruha koji je sišao s neba, crpeći iz vječno svježeg izvora koji stalno daje svoja obilna blaga. Ako neprestano imamo Gospoda pred očima, ako se iz naših srca uzdiže hvala i slava Bogu, to će našem vjerskom životu neprestano davati novu svježinu. Naše će molitve biti zapravo razgovor s Bogom, kao što bismo razgovarali sa svojim prijateljem. On će nam osobno otkrivati svoje tajne. Cesto će nas obuzeti ugodan osjećaj Isusove prisutnosti. Naša će srca gorjeti u nama kad nam se približi da razgovara s nama kao što je razgovarao s Enohom. Kad bi kršćani doista imali takvo iskustvo, u njihovu bi se životu vidjela jednostavnost, poniznost, krotkost i smjemost srca, što bi svima s kojima se druže bio dokaz da su bili s Isusom i naučili se od Njega. (129)

U onima koji imaju Kristovu vjeru ona će biti životvomo načelo koje prožima dušu, živa i djelotvorna duhovna energija koja će se očitovati u svježini, sili i radosti vječne mladosti. Srce koje prima Božju riječ nije poput mlake koja s vremenom presuši, ni poput probušene cisterne iz koje istekne voda. Ono je nalik planinskom brzacu kojeg hrane nepresušni izvori, čija hladna pjenušava voda skače sa stijene na stijenu i krijepi umorne, žedne i klonule.

Svaki učitelj istine, koji stekne takvo iskustvo, ima svojstva koja će ga učiniti Kristovim predstavnikom. Duh Kristova učenja dat će silu njegovim propovijedima i molitvama da mogu utjecati na slušatelje. Njegovo svjedočanstvo za Krista neće biti mlako i beživotno. Propovjednik neće stalno ponavljati iste propovijedi. Njegov će um uvijek biti otvoren za primanje prosvjetljujuće sile Svetoga Duha.

Krist je rekao: "Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni... Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene... Duh je onaj koji oživljava; ... Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život." Ivan 6:54-63.

Ako jedemo Kristovo tijelo i pijemo Njegovu krv, propovijed će imati silu vječnog života. Neće to biti ponavljanje uvijek istih nezanimljivih tema. Neće se više čuti jednolične i dosadne propovijedi bez duha. Iznosit će se stare istine, ali predstavljene u novom svjetlu. Propovjednik će imati nov pogled na istinu te jasnoću i silu koju će svi uočiti. Oni koji budu slušali takvu propovijed, osjetit će - ako dopuste da Sveti Duh utječe na njih - životvomu silu novog života. U njima će biti zapaljen plamen Božje ljubavi, a sposobnost shvaćanja bit će tako prosvijetljena da će moći spoznati svu ljepotu i uzvišenost istine. (130)

Vjerni domaćin predstavlja ono što bi trebao biti svaki učitelj djece i omladine. Učini li Božju riječ svojim blagom, neprestano će iznositi nove ljepote i nove istine. Ako se učitelj u molitvi osloni na Boga, na njega će se spustiti Kristov Duh, a Bog će, svojim Svetim Duhom, kroz njega djelovati na duše drugih ljudi. Božji Duh ispunit će mu um i srce blaženom nadom i hrabrošću, pa će biblijske istine slikovito prenositi mladima koje poučava. (131)

Izvori nebeskog mira i radosti, koji će poteći iz učiteljeve duše kroz nadahnute riječi Svetoga pisma, postat će silna rijeka božanskog utjecaja, donoseći blagoslov svima koji dođu u dodir s takvim učiteljem. Biblija neće biti učenicima zamorna knjiga nego će, zahvaljujući mudrom učitelju, sve više i više čeznuti za njezinim riječima. Ona će im biti poput kruha života i nikada neće ostarjeti. Njezina će svježina i ljepota privlačiti i očaravati djecu i omladinu. Ona je poput Sunca koje obasjava Zemlju: neprestano joj daje svoju svjetlost i toplinu, af ipak se nikad ne istroši.

U Božjoj riječi nalazi se Njegov Sveti Duh koji prosvjetljuje čitatelja. Sa svake njezine stranice sja nova, dragocjena svjetlost. Tu je otkrivena istina, a riječi i rečenice jasne su i točno prilagođene određenoj prigodi, kao Božji glas koji govori duši.

Sveti Duh voli se obraćati mladima i otkrivati im ljepotu i blaga Božje riječi. Obećanja koja je izgovorio veliki Učitelj djelovat će na njihov razum i oživjeti im dušu božanskim dodirom duhovne sile. Onaj tko ih je spreman primiti, zbližit će se s božanskim stvarima i one će mu biti zaštita protiv iskušenja.

Riječi istine imat će sve veću važnost i poprimiti tako sveobuhvatan i dubok smisao o kome nismo mogli ni sanjati. Ljepota i bogatstvo Božje riječi preobražavajući djeluju na naš um i karakter. Svjetlost nebeske ljubavi obasjat će nam srce kao božansko nadahnuće.

Što više proučavamo Bibliju, više ćemo je cijeniti. Ma koju stranicu okrenuli, naći ćemo na njoj beskrajnu Božju mudrost i ljubav. (132)

Značenje židovske obredne službe još nije potpuno dokučeno. U njezinim simbolima i obredima kriju se velike i duboke istine. Evanđelje je ključ koji otvara te tajne. Kad shvatimo plan otkupljenja, razumjet ćemo i te istine. Naše je pravo da se više nego dosada potrudimo spoznati te čudesne stvari. Moramo dokučiti duboke Božje tajne. I sami anđeli žele zaviriti u istine otkrivene narodu koji skrušena srca istražuje Božju riječ i moli za što veću i dublju spoznaju koju im samo Bog može dati.

Kako se približavamo kraju ovozemaljske povijesti, posebno je važno proučavati proročanstva koja se odnose na posljednje dane. Zadnja knjiga Novog zavjeta puna je istina koje moramo shvatiti. Sotona je mnogima zaslijepio um, pa su sretni kad nađu bilo kakav izgovor da ne proučavaju Otkrivenje. No Krist je ovdje, preko svog sluge Ivana, otkrio što će se dogoditi u posljednjim danima te kaže: "Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva ako vrše što je u njemu napisano, jer je određeno vrijeme blizu!" Otkrivenje 1:3.

"A ovo je vječni život," reče Krist, "spoznati tebe, jedino pravog Boga, i Onoga koga si poslao, Isusa Krista." Ivan 17:3. Zašto dakle ne shvaćamo svu vrijednost te spoznaje, zašto te uzvišene istine ne gore u našim srcima? Zašto ne titraju na našim usnama i ne prožimaju cijelo naše biće?

Dajući nam svoju riječ, Bog nam je dao svu istinu koja nam je potrebna za spasenje. Tisuće ljudi crpilo je iz tog vrela života, a količina vode ipak se nije smanjila. Tisuće ljudi gledalo je Gospoda i tim su se gledanjem preobrazili na Njegovu sliku. Njihova srca gore dok govore o Njegovu karakteru i pričaju što je njima Krist i što su oni Kristu. No svi ti istraživači Božje riječi nisu iscrpili njezine velike i svete istine. Još se tisuće i tisuće ljudi mogu upustiti u istraživanje tajna spasenja. Kad razmišljamo o Kristovom životu i Njegovoj misiji, sa svakim pokušajem da spoznamo istinu obasjat će nas još blistavije zrake svjetlosti. Svako novo istraživanje otkrit će nam dublje značenje nekih stvari nego pri prvom čitanju. Biblijske su teme neiscrpne. Proučavanje o Kristovu utjelovljenju, o Njegovoj žrtvi pomimici i posredničkoj službi zaokupljat će duh marljivog istraživača kroz beskrajna vremena vječnosti. Gledajući svemir čije se godine ne mogu izbrojiti, uzviknut će: "Velika je tajna pobožnosti." (133)

U vječnosti ćemo proučavati ono što smo djelomično shvatili i ovdje ako smo primili prosvjetljenje koje smo mogli dobiti već ovdje na Zemlji. Plan otkupljenja zaokupljat će srce i um spašenih kroz vječna vremena i njihov će jezik govoriti o tome. Razumjet će istine koje je Krist toliko želio otkriti svojim učenicima, ali oni nisu imali dovoljno vjere da ih shvate. Uvijek iznova otkrivat će nove poglede na Kristovo savršenstvo i slavu. Kroz cijelu vječnost vjerni će Gospodar iznositi iz svoje riznice staro i novo. (134)