fruit-basket-1114060_1920.jpg

Važnost prehrane i njezin utjecaj na zdravlje

Neka ljudi jedu ”da se okrijepe, a ne da se opiju."
Propovjednik 10:17

 Hrana koju koristimo izgrađuje naše tijelo. Tkiva u našem organizmu neprestano se troše - jer rad svakog organa uzrokuje trošenje tkiva - a taj se gubitak nadoknađuje upravo hranom. Svaki organ našeg tijela zahtijeva svoj dio hrane: mozak se mora opskrbiti onim što je njemu potrebno za rad, dok kosti, mišići i živci traže svoj dio hrane. Proces pretvaranja hrane u krv divan je i čudesan, a krv je potrebna za izgradnju raznih dijelova tijela. Taj se proces neprestano odvija, dajući snagu svakom živcu, svakom mišiću i tkivu.

Izbor hrane

Valja odabrati takve namirnice koje sadrže najviše sastojaka nužnih za izgradnju tijela. Pri izboru hrane apetit nije pouzdan vodič jer se iskvario lošim prehrambenim navikama. On često traži takvu hranu koja narušava zdravlje te umjesto zdravlja donosi slabost. Ni uvriježeni običaji ne mogu biti pouzdan oslonac. Bolesti i patnje koje posvuda prevladavaju uglavnom su posljedica pogrešnog načina prehrane.
Da bismo saznali koja je hrana najbolja, moramo proučiti prvobitni Božji plan za čovjekovu prehranu. Bog koji je stvorio čovjeka i koji najbolje zna što mu je potrebno, rekao je Adamu što će mu biti hranom. "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!" (Postanak 1:29) Kad je čovjek protjeran iz raja da s trudom i mukom obrađuje zemlju te pod teretom prokletstva radi da bi dobio svagdanji kruh, dopušteno mu je da jede i "poljsko raslinje". (Postanak 3:18) Zrnasta hrana, voće, orašasti plodovi i povrće - to je hrana koju je za čovjeka odabrao sam Stvoritelj. Te namirnice, pripremljene na što jednostavniji i prirodniji način, najzdravije su i najhranjivije. Daju snagu, izdržljivost i oštrinu uma, što se ne postiže nikakvom kompliciranom i nadražujućom hranom.
Događa se, međutim, da namirnice koje su same po sebi zdrave, ne odgovaraju uvijek našim potrebama. Moramo stoga pažljivo odabirati svoju hranu. Ona treba odgovarati godišnjem dobu, klimi i poslu kojim se bavimo. Mnoga jela, koja odgovaraju jednom godišnjem dobu ili jednoj klimi, ne odgovaraju nekom drugom dobu ili klimi. Osobama koje se bave različitim zanimanjima odgovarat će i različita hrana. Oni koji rade teške fizičke poslove često mogu jesti neku hranu koja bi pak osobama koje rade sjedeći i umni posao možda naškodila. Bog nam je dao bogat izbor zdrave hrane; svatko neka izabere ono što će - na osnovi iskustva i zdravog rasuđivanja - najbolje odgovarati njegovim potrebama.

Priroda pruža obilje plodova, orašaste i zrnaste hrane. Iz godine u godinu, zahvaljujući sve većim mogućnostima transporta, do nas stiže sve više proizvoda iz dalekih zemalja. Mnoge živežne namirnice, koje su donedavno smatrane luksuzom, danas su dostupne svima i mogu ih svakodnevno koristiti. To se posebno odnosi na konzervirane i sušene plodove.

Orasi, bademi, lješnjaci i jela napravljena od njih ulaze u sve širu uporabu kao zamjena za meso. S orasima se može pripremiti pšenica, plodovi i neko korijenje te tako doći do zdrave i korisne hrane. Ipak, moramo biti oprezni da ne bismo količinski pretjerali s orašastim plodovima. Oni koji uviđaju loše posljedice pretjerivanja u tome, izbjeći će mnoge opasnosti. Treba uzeti u obzir i to da jedna vrsta orašastih plodova nije tako zdrava kao druga. Bademi su, primjerice, bolji od oraha, ali su i orasi u ograničenoj količini, pomiješani sa žitaricama, hranljivi i dobri za probavu.
Masline, dobro pripremljene, mogu - kao i orašasti plodovi - nadoknaditi mast i mesnu hranu. Ulje koje se nalazi u maslinama mnogo je bolje od svih masti životinjskog porijekla. Maslinovo ulje regulira stolicu. Također je blagotvorno za tuberkulozne bolesnike te liječi nadražen želudac i upalu želuca.

Osobe naviknute na obilna, vrlo nadražujuća jela, imaju neprirodan okus i ne mogu se odjednom naviknuti ni zavoljeti jednostavnu hranu. Potrebno je izvjesno vrijeme da okus ponovno postane prirodan i da se želudac oporavi od zloupotreba kojima je bio podvrgnut. No oni koji ustraju u korištenju zdrave hrane, uvidjet će da će im ona nakon izvjesnog vremena postati sasvim ukusna. Cijenit će njezin fin i ugodan miris te uzimati ju s većim zadovoljstvom nego štetne slatkiše. A kad jednom želudac postane zdrav, nimalo uznemiren ni preopterećen, lako će moći obavljati svoju funkciju.

Raznovrsnost

Da bi se očuvalo dobro zdravlje, u organizam treba unijeti dovoljnu količinu dobre i zdrave hrane.
Gotovo u svakoj zemlji može se, uz malo truda, nabaviti hrana koja najpovoljnije utječe na zdravlje. Na sve strane svijeta šalje se na razne načine pripremljena riža, pšenica, kukuruz, zob i ječam, a također i grašak, grah i leća. Sve to, zajedno s domaćim ili uvezenim plodovima i raznim povrćem koje raste na određenom podneblju, omogućuje nam da dnevne obroke tako pripremamo da budu potpuni i bez mesa.
Tamo gdje u obilju ima voća, valja ostaviti dovoljnu količinu za zimu - ukuhavanjem ili sušenjem. Sitni plodovi poput ribiza, ogrozda, jagoda, malina i kupina mogli bi dobro uspijevati na mnogim mjestima gdje se inače vrlo malo koriste pa je njihov uzgoj zbog toga zanemaren.
Pri spremanju zimnice trebalo bi, ako je ikako moguće, koristiti staklene posude a ne limenke. Posebno je važno da se koriste zdravi i zreli plodovi. Šećer koristite u što manjim količinama, a voće kuhajte samo onoliko koliko je potrebno da se spriječi kvarenje. Spremi li se voće za zimu na taj način, bit će izvrsna zamjena za svježe voće.
Gdje god se sušeni plodovi - poput grožđa, šljiva, jabuka, krušaka ili marelica - mogu dobiti po umjerenoj cijeni, treba ih kupovati. Te važne namirnice valja koristiti mnogo više nego što se to običava; to će povoljno utjecati na zdravlje i fizičku snagu radnika koji obavljaju najrazličitije poslove. Za jedan obrok nije nužno prirediti velik izbor jela, jer bi to moglo navesti na pretjerano konzumiranje hrane te izazvati lošu probavu.
Nije dobro u istom obroku jesti povrće i voće. Ako je probava slabija, to bi još više iscrpilo organizam i onesposobilo ga za veće umne napore. Mnogo je bolje za jedan obrok jesti voće, a za drugi povrće.
Neka obroci budu raznoliki. Nije dobro da se ista jela, pripremljena uvijek na isti način, dan za danom pojavljuju na stolu. Kad je hrana različita, jede se s većim zadovoljstvom, a organizam se bolje ishranjuje.

Priprema hrane

Pogrešno je jesti samo da bi se zadovoljio apetit, ali ne smijemo biti ni ravnodušni kad se radi o kvaliteti i pripremanju hrane. Ako hrana koju jedemo nije ukusna, tijelo se neće potpuno okrijepiti. Pri izboru hrane i načinu njezina pripremanja valja biti spretan i razuman.

Nije dobro za kruh uzimati najfinije bijelo brašno, jer ono nije ni zdravo ni ekonomično. U bijelom kruhu nema toliko hranjivih sastojaka kao u crnome. Bijeli kruh, osim toga, često uzrokuje zatvor i druga nezdrava stanja organizma.
Korištenje sode i praška za pecivo u pripremi kruha štetno je i nepotrebno. Soda uzrokuje upalu želuca i često truje cijeli organizam. Mnoge domaćice misle da se bez tih sastojaka uopće ne može ispeći dobar kruh, ali to je zabluda. Kad bi se potrudile naučiti bolje metode pravljenja kruha, kruh bi bio mnogo zdraviji, a i ukusniji za neiskvaren ukus.
Za miješenje kruha s kvascem ne valja uzimati mlijeko umjesto vode, jer bi to bio ne samo nepotreban izdatak, već bi se na taj način onemogućilo i korisno djelovanje kruha. Mliječni kruh, nakon što se ispeče, ne traje toliko dugo kao kruh zamiješen vodom, a i mnogo lakše izazove vrenje u želucu.
Kruh treba biti lako probavljiv. U njemu ne smije biti ni najmanjeg traga kiseline. Neka hljepčići budu maleni i potpuno pečeni, da se klice kvasca potpuno unište. Kruh s kvascem teško se probavlja dok je svjež i vruć, pa ga takvoga nikada ne valja iznositi na stol. No to se pravilo ne odnosi na pecivo napravljeno bez kvasca. Sasvim maleni okrugli kruščići od pšeničnog brašna, zamiješeni bez kvasca i ispečeni u dobro zagrijanoj pećnici, zdravi su i ukusni.
Zrnje koje se koristi za pripremanje kaša valja kuhati više sati. No tekuća hrana manje je zdrava od čvrste koju samo treba dobro prožvakati. Dvopek je jedna od najlakše probavljivih i najukusnijih namirnica. Kruh izrežite na kriške i sušite u pećnici dok ne nestane i najmanjeg traga vlage, a potom ga ostavite u pećnici dok ne porumeni; tako će dulje trajati, a ako se prije uporabe malo podgrije, izgledat će svjež kao da se netom ispekao.
Često se u prehrani koristi previše šećera. Kolači, slatki pudinzi, torte i džemovi otežavaju probavu. Posebno su štetni kolači i pudinzi čiji su glavni sastojci mlijeko, jaja i šećer. Pretjeranu uporabu mlijeka pomiješanog sa šećerom posebno treba izbjegavati. Mlijeko valja prije uporabe dobro sterilizirati kako bi se izbjeglo unošenje u organizam klica koje izazivaju bolesti. Maslac je manje štetan kad se jede s kruhom nego kad se na njemu kuha, ali je još ispravnije i bolje uopće ga ne jesti. Sušenim sirevima još se više toga može zamjeriti; oni su sasvim neprikladni kao hrana.
Oskudna i loše pripremljena hrana kvari krv jer slabi organe koji ju stvaraju. Ometa rad cijelog organizma, izaziva bolest i ono što prati bolest: razdraženost živčanog sustava i loše raspoloženje. Na svijetu ima tisuće i tisuće žrtava koje su podlegle zbog nezdrava kuhanja. Na mnogim bi se nadgrobnim spomenicima moglo napisati: "Preminuo zbog loše hrane" ili: "Umro zbog preopterećivanja želuca."

Sveta je dužnost svake domaćice naučiti kako pripremati zdrava jela. Mnoge su duše izgubljene upravo zbog lošeg kuhanja. Zamijesiti dobar kruh zahtijeva i razmišljanje i pozornost. Priprema zdravog kruha u mnogo je užoj vezi s ispovijedanjem vjere nego što se to obično misli. Međutim, malo je dobrih kuharica. Mlade žene smatraju kako je ponižavajuće kuhati i obavljati druge kućanske poslove. Mnoge mlade djevojke stoga, kad se udaju i trebaju preuzeti brigu o svojoj obitelji, nemaju dovoljno znanja o dužnostima koje spadaju na ženu i majku.
Kuhanje nije neznatna stvar, već nešto vrlo bitno u praktičnom životu. To je prava vještina koju moraju steći sve domaćice. Vještinu kuhanja treba tako objasniti da od toga imaju koristi i oni siromašniji. Skuhati neko jelo ukusno i jednostavno - to zahtijeva izvjesnu spretnost, ali ona se može steći. Neka kuharice nauče kako pripremati hranu na jednostavan i zdrav način; jela će upravo zbog te jednostavnosti biti mnogo zdravija i mnogo ukusnija.
Svaka žena koja je osnovala obitelj a nije shvatila vještinu pripremanja zdrave hrane, neka donese odluku da će to što prije naučiti, jer je to nužno za dobrobit njezine obitelji. U mnogim mjestima održavaju se tečajevi kuhanja. Ako neka domaćica nema tih mogućnosti, neka zamoli da ju u tome poduči koja vještija kuharica, te neka bude ustrajna sve dok i sama ne stekne vještinu dobrog kuhanja.

Redovitost u jelu

Redoviti obroci od životne su važnosti. Svaki obrok valja uzimati u određeno vrijeme. Pritom svatko treba jesti koliko zahtijeva njegov organizam, a potom ništa ne jesti do sljedećeg obroka. Ima mnogo ljudi koji jedu i onda kad organizmu ne treba hrana - između obroka ili pak u nejednakim vremenskim razmacima - jer nemaju dovoljno snage da se odupru toj svojoj sklonosti. Neke osobe tijekom putovanja stalno nešto grickaju, sve dok imaju bilo što za jelo. Ta je navika vrlo štetna. Kad bi putnici jeli umjereno, i to samo jednostavnu i zdravu hranu, ne bi osjećali toliki umor niti bi toliko pobolije-vali na putu.
Druga štetna navika je uzimanje hrane prije spavanja. Događa se da pojedinci, nakon svih dnevnih obroka, zbog osjećaja iznemoglosti jedu još jedanput. Udovoljavanje tom lošem običaju prijeđe u naviku koja se tako ukorijeni da si čovjek umisli kako ne može zaspati ako nema pun želudac. No ako kasno večeramo, probava se nastavlja i tijekom spavanja, a kad želudac stalno radi, to je vrlo štetno; neugodni snovi često ometaju odmor pa se takva osoba ujutro osjeća neodmorenom, a doručak joj ne prija. Želudac stoga treba biti prazan kad odlazimo na spavanje, kako bi se i on mogao odmarati zajedno s ostalim organima. Za osobe koje rade u sjedećem položaju kasna večera posebno je štetna. Takav običaj često je početak bolesti koja završava smrću.
U mnogim slučajevima ta slabost koja izaziva želju za hranom dolazi otuda što su probavni organi bili preopterećeni tijekom dana; nakon što dovrše probavu jednog obroka, trebaju se odmoriti. Razmak između obroka treba biti najmanje pet ili šest sati. Mnogi su se ljudi već uvjerili da je bolje uzimati dva obroka dnevno umjesto tri.

Loše navike pri jelu

Hranu ne valja jesti ni prevruću ni prehladnu. Ako je hrana hladna, životna snaga želuca gotovo se sva iscrpi još prije početka probave kako bi zagrijala hranu. Iz istog su razloga štetna i hladna pića, a i obilno uživanje vrućih napitaka slabi želudac.
Što se više tekućine pije uz jelo, hrana se teže probavlja, jer se tekućina mora upiti prije nego što počne probava.
Ne jedite preslana jela, a izbjegavajte i ona kisela, ljuta i jako začinjena. Jedite obilno voće pa će nestati želje da tijekom obroka unosite tekućinu o organizam.
Hranu treba jesti polako i dobro ju prožvakati. To je nužno da bi se slina potpuno izmiješala s hranom i potaknula probavne sokove na rad.
Loše je kad čovjek jede i onda kad uopće ne bi trebao, primjerice nakon naporna kretanja, kad je jako zagrijan ili kad je iscrpljen. Neposredno nakon jela živčani sustav je napregnut; kad se tijelo ili duh naprežu neposredno prije ili nakon jela, to sprječava probavu. Kad je netko uzbuđen, u strahu ili mu se žuri, bolje je da ne jede dok se ne smiri ili ne odmori.
Želudac je u tijesnoj vezi s mozgom; kad on oboli, oslabljenim organima dolazi u pomoć živčana snaga mozga. Događa li se to jako često, mozak će biti preopterećen. Ako se čovjek stalno umno napreže a ne kreće se dovoljno, neka bude umjeren čak i kad se radi o jednostavnoj hrani.
Tijekom jela odbacite sve brige i mračne misli. Nikada se nemojte žuriti, već jedite polako, vedra duha, sa srcem punim zahvalnosti prema Bogu za sve Njegove blagoslove.

Prekomjerno konzumiranje hrane

Mnogi ljudi, koji su ostavili meso i druge masne i štetne namirnice, misle da mogu neogra¬ničeno udovoljavati apetitu i jesti do mile volje, budući da sada koriste samo zdravu hranu. To je velika zabluda. Probavne organe ne valja opterećivati obiljem različitih jela jer će organizam teško moći iskoristiti takvu hranu.
Običaj je da se jela iznose na stol jedno za drugim. Može se dogoditi da se čovjek, ne znajući što će doći na stol poslije, najede jednog jela koje mu možda baš i ne odgovara. Kad se iznese posljednje jelo, on se usuđuje prekoračiti granicu uzimajući primamljive slatkiše, a to uopće nije dobro. Kad bi se sva jela predviđena za jedan obrok iznijela na stol odmah, svatko bi se mogao odlučiti za ono što mu najbolje odgovara.
Ponekad se posljedice neumjerenosti u jelu osjećaju odmah. U nekim slučajevima možda nećemo osjetiti mučninu, ali probavni organi gube svoju životnu silu, čime se potkopava temelj naših fizičkih snaga.
Suvišna količina hrane opterećuje organizam i stvara boležljivo, grozničavo stanje. Prouzrokuje i veći dotok krvi u želudac pa se krajnji udovi - ruke i noge - rashlade. Tako opterećeni probavni organi, kad najzad obave svoj posao, izazivaju osjećaj opće slabosti i iscrpljenosti. Neki ljudi, koji neprestano puno jedu, nazivaju taj osjećaj malaksalosti glađu. No taj osjećaj nije ništa drugo do posljedica neumjerenosti. Katkad zbog toga dolazi i do nesvjestice mozga pa je čovjek nesposoban i za duhovne i za tjelesne napore. Sve je to posljedica potpune iscrpljenosti organizma zbog nepotrebnog rasipanja životne snage tijekom probave. No mnogi taj osjećaj slabosti tumače kao potrebu za jelom i tako nameću želucu još veći teret umjesto da mu osiguraju odmor. Zbog toga su probavni organi vrlo često iscrpljeni i nisu u stanju valjano izvršiti svoju zadaću kad je potrebno.

Reforma u prehrani

Loše navike u jelu valja hitno ispraviti. Ako želudac zbog čestih zloupotreba oslabi, treba se potruditi da se preostala snaga sačuva tako što će se otkloniti svaki suvišan teret. Nakon dugotrajne zloupotrebe želudac nikada više ne može potpuno ozdraviti, ali se pravilnom prehranom može spriječiti daljnje slabljenje te koliko-toliko vratiti zdravlje. Teško je propisati pravila za svaki pojedini slučaj, no ako se prilikom jela pazi na ispravna načela, postići će se velik napredak, a kuharica se neće morati neprestano brinuti kako da izazove apetit.
Nagrada za umjerenost je duhovna i moralna snaga. Umjerenost pomaže i u svladavanju strasti. Jesti prekomjerno vrlo je štetno, posebno za one koji su po prirodi spori i tromi. Takve osobe trebaju jesti umjereno i mnogo se više kretati. Ima ljudi i žena s izvanrednim urođenim sposobnostima koji ne postižu ni polovinu onoga što bi mogli kad bi htjeli vježbati samosvladavanje i suzbijanje prohtjeva.
Mnogi koji se bave pisanjem ili propovije¬danjem griješe što nakon obilna obroka odmah sjedaju za radni stol i čitaju, proučavaju ili pišu, ne posvetivši prethodno ni malo vremena kretanju. Kao posljedica toga, slobodan tijek njihovih misli i riječi sputan je i zadržan, pa stoga neće biti u stanju pisati ili govoriti takvom snagom kakva je nužna da bi se pridobila srca ljudi. Njihovi napori ostaju nedjelotvorni i bez ploda.
Ljudi koji snose teret odgovornosti - ponajprije oni koji su čuvari duhovnih interesa - trebaju biti pronicljivi, te vješto i brzo zapažati i shvaćati. Upravo zbog toga moraju biti, više nego ostali, umjereni u jelu. Bogata i raskošna jela ne bi se smjela naći na njihovu stolu.
Ljudi na odgovornim položajima prisiljeni su svakodnevno donositi značajne odluke, odluke s dalekosežnim posljedicama. Od njih se često traži da brzo misle, a u tome će uspjeti samo oni koji se strogo pridržavaju pravila umjerenosti. Ispravnim korištenjem umnih i tjelesnih sila razum će doista ojačati. Sa svakim će naporom, ako se ne bude pretjerivalo u tome, dolaziti nova snaga. Često se, međutim, događa da je rad onih, koji trebaju razmatrati važne planove i donijeti važne odluke, jako otežan. Poremećenost rada želuca uzrokuje rastresenost i neraspoloženje; često je uzrok uzrujanosti, okrutnosti i nepravičnosti. Koliko li je samo dobrih stvari, koje bi za svijet predstavljale blagoslov, odbačeno! Koliko je pak, s druge strane, nepravde, tlačenja i okrutnosti! A sve to došlo je kao posljedica bolesnih stanja izazvanih lošim navikama u jelu.
Evo jednog savjeta onima koji rade sjedeći ili se pretežno bave umnim radom. Neka oni koji imaju dovoljno moralne snage i znaju se svladati pokušaju sljedeće: za jedan obrok uzmite samo dvije ili tri vrste što jednostavnijih jela i jedite samo onoliko koliko je potrebno da utolite glad; svakodnevno se što više krećite i vidjet ćete koliko će vam to činiti dobro.
Jaki ljudi, koji se stalno bave fizičkim radom, ne moraju - što se tiče količine i vrste hrane - biti toliko oprezni kao osobe koje rade sjedeći, ali i oni će biti zdraviji ako se uvijek nastoje svladati i u jelu i u piću.
Neki bi ljudi željeli da im se točno propišu pravila prehrane. Prejedu se pa se zbog toga poslije kaju, i tako neprestano misle o onome što jedu i piju. Tako ne bi smjelo biti. No nitko ne može za drugoga propisati točna pravila.

Svatko treba biti dovoljno razuman, vježbati samosvladavanje i pridržavati se načela.
Naše je tijelo Kristovo vlasništvo koje je On otkupio. Ne smijemo stoga s njime postupati onako kako se to nama sviđa. Svi koji shvaćaju zakone zdravlja trebaju znati da im je dužnost i pokoravati im se, jer je sam Bog odredio zakonitosti koje upravljaju ljudskim tijelom. Poslušnost zakonima zdravlja valja smatrati dijelom osobne dužnosti. Prekršimo li koju od tih zapovijedi, sami ćemo snositi posljedice. Za svoje ćemo navike i postupke osobno položiti račun Bogu. Nikada se stoga ne smijemo pitati: "Kako postupa ovaj svijet?”, već: "Kako ja kao pojedinac postupam sa svojim tijelom, prebivalištem duha, koje mi je Boga dao?"

Zdravlje i sreća E.G.White

  • Pregleda: 254