10.JPG

Samoizolacija u Bibliji

Suočeni sa samoizolacijom, koja im se propisuje kao zdravstvena mjera, mnogi imaju poteškoće kako provesti vrijeme sami, kako preživjeti usamljenost bez psihičkih posljedica i što raditi da se odagna dosada. Mnogi savjetnici nude recepte kako najbolje ‘potrošiti’ vrijeme. Navodimo tri biblijske osobe koje su dobrovoljnu samoizolaciju iskoristili za molitvu, duhovno promišljanje i preispitivanje. Oni su samoizolaciju koristili kao dobru pripremu za važne životne iskorake.

Henok u samoizolaciji
„U životu neumorna rada Henok je ustrajno održavao zajednicu s Bogom. Što je veći i teži bio njegov posao, njegove su molitve bile žarkije i postojanije. On se s vremena na vrijeme izdvajao iz društva. Nakon što je neko vrijeme boravio medu ljudima, djelujući među njima primjerom i poučavanjem, on bi se povlačio da provede neko vrijeme u samoći, gladan i žedan božanskog znanja koje samo Bog može dati. Boraveći u zajednici s Bogom, Henok je sve više odražavao božanski lik. Njegovo je lice odzrcavalo svetu svjetlost, svjetlost koja je sjala s Kristova lica. Kad se nakon susreta s Bogom vraćao medu ljude, čak su i bezbožnici sa strahopoštovanjem promatrali otisak Neba na njegovu licu.“ - Patrijarsi i proroci 86.

Ivan Krstitelj u pustinji
„Samoća pustinje bila je za njega dobrodošlo utočište od društva u kome su gotovo prevladali sumnja, nevjerstvo i nečistoća. Nije vjerovao u svoju snagu da se odupre kušnji, izbjegavajući stalni dodir s grijehom, da ne bi izgubio osjećaj njegove strašne grješnosti.
Posvećen Bogu od svog rođenja kao nazirej, prihvatio je ovaj zavjet kao svoj zavjet doživotnog posvećenja. Njegova je odjeća bila odjeća starih proroka haljina od devine dlake, opasana kožnim pojasom. “Hranio se skakavcima i divljim medom” koji je nalazio u pustinji i pio čistu vodu s brežuljaka. Međutim, Ivan svoj život nije proveo u dokolici, u isposničkoj sumornosti i sebičnom izdvajanju. S vremena na vrijeme odlazio je kako bi se sreo s ljudima; uvijek je bio zainteresiran promatrač onoga što se događalo u svijetu. Iz svog tihog utočišta pratio je razvoj događaja.“ – Želja vjekova 101-102.

Pavao u pustinji
Nakon što je Savlu odnosno obraćeniku Pavlu bilo zabranjeno propovijedanje u Damasku „Nebeski vjesnik zapovjedio mu je da ode na neko vrijeme i on je “otišao u Arabiju” (Galaćanima 1,17), gdje je našao siguran zaklon. Ovdje, u samoći pustinje, Pavao je imao dovoljno vremena za mirno proučavanje i razmišljanje. Smireno je razmislio o svojem prošlom iskustvu i učvrstio svoje pokajanje. Tražio je Boga svim srcem ne mirujući dok nije bio siguran da je njegovo pokajanje prihvaćeno i grijeh oprošten. Čeznuo je za jamstvom da će Isus biti s njim u njegovoj budućoj službi. Ispraznio je dušu od predrasuda i tradicija koje su dotad oblikovale njegov život i primio upute od Izvora istine. Isus je komunicirao s njim i utvrdio ga u vjeri obdarivši ga bogatom mjerom mudrosti i milosti.“ – Djela apostola 127.

Iskoristimo vrijeme ograničenog kretanja i osame za važne duhovne iskorake!

Mladen Aradski

  • Pregleda: 52