The story of patriarchs and prophets as illustrated in the lives of holly men of old by Ellen G. White<\/p>\n
Prevela: Blanka Pa\u0161agi\u0107 Naslovna stranica: Jeroslav Lasek Prijelom teksta: Goran Vidas Odgovorni urednik: Vjekoslav Von\u010dina<\/p>\n
Ulomci iz knjige Patrijarsi i proroci<\/p>\n
Blago evan\u0111elja<\/p>\n
Zagreb 1996<\/p>\n
\n
Predgovor<\/p>\n
Ova knji\u017eica sadr\u017ei prvih nekoliko poglavlja iz knjige Ellen G. White Patrijarsi i proroci, knjige u kojoj nadahnuta autorica jednostavnim, jasnim i razumljivim jezikom opisuje veliku borbu izme\u0111u Krista i sotone, izme\u0111u svjetlosti i tame, izme\u0111u istine i zablude, izme\u0111u dobra i zla, vra\u0107aju\u0107i nas na sam po\u010detak te velike drame u \u010dijem se vrtlogu nalazimo i mi danas.<\/p>\n
Naslov \u201cU po\u010detku…\u201d uzet je iz prvoga retka Biblije, te najstarije, najrasprostranjenije i naj\u010ditanije knjige svih vremena. Tim nas rije\u010dima Mojsije, u prvom poglavlju Postanka, vra\u0107a na sam po\u010detak stvaranja svijeta. Istinitost i izvornost toga zapisa izdr\u017eala je olujne napade vjekovnih provjera i ostala \u010dista i nepromijenjena do dana\u0161njeg dana.<\/p>\n
Istim rije\u010dima i apostol Ivan nakon \u010dudesne vizije na Patmosu koja obuhva\u0107a cijelu kr\u0161\u0107ansku eru, zavr\u0161ne prizore koji \u0107e se odigrati na zemlji i od svega veli\u010danstveniju slavu nove zemlje po\u010dinje svoje evan\u0111elje u kojemu je zapisana najljep\u0161a misao cijele Biblije: \u201cJer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorodenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve\u0107 da ima \u017eivot vje\u010dni.\u201d Ivan 3:16<\/a><\/p>\n U ovoj knji\u017eici \u010ditatelj \u0107e na\u0107i kratak pregled povijesti na\u0161eg planeta i dobiti odgovor na pitanje kako \u0107e zavr\u0161iti vjekovni sukob izme\u0111u dobra i zla.<\/p>\n Izdava\u010di<\/p>\n \n Kazalo<\/p>\n Predgovor<\/p>\n Zastoje Bog dopustio da se pojavi grijeh?<\/p>\n Stvaranje<\/p>\n Isku\u0161enje i pad<\/p>\n Plan spasenja<\/p>\n \n Za\u0161to je Bog dopustio da se pojavi grijeh?<\/strong><\/p>\n \u201cBog je ljubav.\u201d1. Ljubav je i Njegova narav, ljubav je i Njegov zakon. Tako je uvijek bilo i tako \u0107e uvijek biti. \u201cVi\u0161nji i Uzvi\u0161eni, koji vje\u010dno stoluje\u201d, \u010dije su \u201cstaze od vje\u010dnosti\u201d, ne mijenja se. U Njega \u201cnema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene.\u201d2<\/p>\n Svako o\u010ditovanje stvarala\u010dke sile izraz je beskrajne ljubavi. Bo\u017eja vladavina donosi obilje blagoslova svim stvorenim bi\u0107ima. Psalmist ka\u017ee:<\/p>\n \u201cTvoja je mi\u0161ica sna\u017ena,<\/p>\n ruka \u010dvrsta, desnica dignuta.<\/p>\n Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga,<\/p>\n 11 .Ivanova 4:16; 2lzaija 57:15; Habakuk 3:6<\/a>; Jakov 1:17<\/a>.<\/p>\n Ljubav i Istina kora\u010daju pred tobom.<\/p>\n Blago narodu vi\u010dnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.<\/p>\n Jer si ti ures mo\u0107i njegove, po tvojoj milosti raste snaga na\u0161a.<\/p>\n Jer Jahve je \u0161tit na\u0161,<\/p>\n Svetac Izraelov kralj je na\u0161.\u201d1<\/p>\n Povijest velikog sukoba izme\u0111u dobra i zla, od samih po\u010detaka u nebu do kona\u010dnog sloma pobune i potpunog iskorjenjivanja grijeha, tako\u0111er je o\u010ditovanje Bo\u017eje nepromjenljive ljubavi.<\/p>\n Gospodar svemira nije bio sam kad je stvarao svijet. Imao je Suradnika koji je shva\u0107ao Njegove namjere i koji se mogao zajedno s Njim radovati sre\u0107i stvorenih bi\u0107a. \u201cU po\u010detku bija\u0161e Rije\u010d, i rije\u010d bija\u0161e kod Boga i Rije\u010d bija\u0161e Bog. Ona u po\u010detku bija\u0161e kod Boga.\u201d2 Krist, Rije\u010d, jedinoro\u0111eni Bo\u017eji Sin, bio je jedno s vje\u010dnim Ocem jedinstven u naravi, karakteru i ciljevima jedino bi\u0107e koje je moglo prodrijeti u sve Bo\u017eje misli i namjere. \u201cIme mu je: \u2022Psalam 89:1318; 2Ivan 1:1<\/a>,2Savjetnik divni, Bog silni, Otac vje\u010dni, Knez mironosni.\u201d1. \u201cNjegov je iskon od davnina, od vje\u010dnih vremena.\u201d2 Bo\u017eji Sin ka\u017ee o sebi: \u201cJahve me stvori kao po\u010delo svoga djela, kao najraniji od svojih \u010dina, u pradoba; oblikovana sam jo\u0161 od vje\u010dnosti, od iskona, prije nastanka zemlje… Kad je polagao temelje zemlji, bila sam kod njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igraju\u0107i pred njim sve vrijeme.\u201d3.<\/p>\n Otac je djelovao preko Sina kad je stvarao sva nebeska bi\u0107a. \u201cJer je u njemu sve stvoreno sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega.\u201d4 An\u0111eli su Bo\u017eje sluge koje, blistaju\u0107i svjetlo\u0161\u0107u koja izvire iz Njegove prisutnosti, hitaju na mo\u0107nim krilima da izvr\u0161e Njegovu volju. No Sin, Pomazanik Bo\u017eji, \u201codsjev Njegova sjaja i otisak Njegove biti\u201d, \u201ckoji svemir uzdr\u017eava svojom silnom rije\u010di\u201d5, nad svima je njima. \u201cSlavan prijestol, dignut od davnina\u201d mjesto je Njegova sveti\u0161ta1, \u201c\u017eezlo pravde\u201d \u017eezlo je Njegova kraljevstva.2 \u201cSlava je i veli\u010danstvo pred njim, sila i sjaj u Sveti\u0161tu njegovu.\u201d3 “Milosr\u0111e i istina pred licem su Njegovim.”4<\/p>\n 1 Izaija 9:6<\/a>; 2<\/a> Mihej 5:2<\/a>; 3<\/a> Pri\u010de 8:2230; 4 Kolo\u0161anima 1:16<\/a>; 5 Hebrejima 1:3<\/a><\/p>\n Budu\u0107i daje ljubav temelj Bo\u017eje vladavine, sre\u0107a svih razumnih ljudskih bi\u0107a ovisi o njihovoj savr\u0161enoj uskla\u0111enosti s njenim uzvi\u0161enim na\u010delima pravde. Bog od svih svojih stvorenja o\u010dekuje slu\u017ebu ljubavi, slu\u017ebu koja proistje\u010de iz po\u0161tovanja prema Njegovom karakteru. Bog ne voli prisilnu poslu\u0161nost. Svima je stoga dao slobodnu volju da Mu mogu dobrovoljno slu\u017eiti.<\/p>\n Sve dok su sva stvorena bi\u0107a priznavala savez ljubavi, u cijelom je svemiru vladao savr\u0161en sklad. Nebeske vojske radosno su ispunjavale namjere svoga Stvoritelja. Bili su sretni \u0161to odsjajuju Njegovom slavom i veli\u010daju Ga. Ljubav prema Bogu zauzimala je najuzvi\u0161enije mjesto u njihovim srcima, a me\u0111usobno ih je vezala \u010dista i nesebi\u010dna ljubav. Nijedan neskladan ton nije remetio nebeski sklad.<\/p>\n ‘Jeremija 17:12<\/a>; 2Hebrejima 1:8<\/a>; 3Psalam 96:6<\/a>; 4Psalam 89:14<\/a><\/p>\n \u00a0No to sretno stanje nije potrajalo. Pojavio se jedan koji je zloupotrijebio slobodu koju je Bog dao svim svojim stvorenjima. U onome koji je bio prvi do Krista, kome je Bog iskazao najve\u0107u \u010dast i koji je imao najve\u0107u mo\u0107 i slavu od svih nebeskih stanovnika, za\u010deo se grijeh. Lucifer, \u201czvijezda Danica\u201d, bio je prvi kerubin zaklanja\u010d, svet i \u010dist. Stajao je u prisutnosti uzvi\u0161enog Stvoritelja, dok su na njega padale blistave zrake slave koje obavijaju vje\u010dnoga Boga. \u201cOvako govori Jahve Gospod: Gle, ti bje\u0161e uzor savr\u0161enstva, pun mudrosti i \u010dudesno lijep! U Edenu, vrlu Bo\u017ejem, ti \u017eivlja\u0161e, resio te dragulj svaki… Postavih te kao raskriljena keruba za\u0161titnika; bio si na svetoj gori Bo\u017ejoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savr\u0161en bje\u0161e na putima svojim od dana svojega ro\u0111enja dok ti se u srcu ne za\u010de opa\u010dina.\u201d1<\/p>\n \u2019Ezekiel 28:1215; 2Ezekiel 28:17<\/a><\/p>\n Malopomalo Lucifer je po\u010deo naginjati samouzvi\u0161enosti. Sveto pismo ka\u017ee: \u201cSrce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!\u201d2 \u201cU svom si srcu govorio… povrh zvijezda Bo\u017ejih prijesto \u0107u sebi di\u0107i… bit \u0107u jednak Vi\u0161njemu.\u201d1 Iako je sva njegova slava izvirala od Boga, ovaj mo\u0107ni an\u0111eo po\u010deo je gledati na nju kao na ne\u0161to \u0161to pripada njemu. Nezadovoljan svojim polo\u017eajem, premda je bio uzvi\u0161eniji od svih an\u0111ela, usudio se polakomiti za \u010da\u0161\u0107u koja pripada jedino Stvoritelju. Umjesto da poti\u010de sva stvorena bi\u0107a da Bogu iskazuju najve\u0107u ljubav i privr\u017eenost, nastojao je njihovu slu\u017ebu i odanost osigurati za sebe. \u017dude\u0107i za slavom kojom je beskona\u010dni Otac obavio svog Sina, ovaj an\u0111eoski knez pri\u017eeljkivao je mo\u0107 koja je pripadala samo Kristu.<\/p>\n Savr\u0161eni nebeski sklad bio je naru\u0161en. Luciferova sklonost da slu\u017ei samome sebi umjesto svome Stvoritelju izazvala je osje\u0107aj straha i zabrinutosti u onima koji su smatrali da Bog zaslu\u017euje najve\u0107u slavu. Na nebeskom savjetu an\u0111eli su raspravljali s Luciferom. Bo\u017eji Sin prikazao mu je svu Stvoriteljevu veli\u010dinu, dobrotu i pravednost, te svetost i nepromjenljivost Njegova zakona. Sam Bog uspostavio je nebeski poredak; odstupaju\u0107i od njega Lucifer bi obe\u0161\u010dastio njegova Stvoritelja i upropastio samoga sebe. No sve opomene, upu\u0107ene iz neizmjerne ljubavi i milosr\u0111a, samo su u Luciferu izazvale otpor. Dopustio je da njime ovlada ljubomora prema Kristu i postao je jo\u0161 uporniji.<\/p>\n Izaija 14:13<\/a>,14<\/a><\/p>\n Ovaj an\u0111eoski knez sada je nastojao dovesti u pitanje vrhovni\u0161tvo Bo\u017ejega Sina i time osporiti Stvoriteljevu mudrost i ljubav. Tom cilju namjeravao je posvetiti sve snage svog mo\u0107nog uma koji je, nakon Kristovog, bio najsjajniji me\u0111u nebeskim bi\u0107ima. No Onaj koji \u017eeli da sva Njegova stvorenja imaju slobodnu volju, nije dopustio da se itko nepripremljen suo\u010di sa zavodni\u010dkim mudrovanjem kojim je Lucifer poku\u0161ao opravdati svoju pobunu. Prije nego \u0161to otpo\u010dne veliki sukob, svima je trebalo jasno predo\u010diti \u0161to \u017eeli Onaj \u010dija je mudrost i dobrota izvor sve njihove radosti.<\/p>\n Kralj svemira sazvao je nebeske \u010dete da bi im objasnio kakav polo\u017eaj ima zauzimati Njegov Sin u odnosu na ostala stvorena bi\u0107a. Bo\u017eji Sin dijeli O\u010devo prijestolje, dok ih oboje okru\u017euje slava vje\u010dnoga Boga koji nema po\u010detka ni kraja. Oko prijestolja nalazi se bezbrojno mno\u0161tvo svetih an\u0111ela \u201cdeset tisu\u0107a puta deset tisu\u0107a i tisu\u0107u puta tisu\u0107u.\u201d1 Ti silni i uzvi\u0161eni an\u0111eli u\u017eivaju, kao sluge i podanici, u svjetlosti koja dolazi od Bo\u017eanstva.<\/p>\n Pred okupljenim stanovnicima neba Kralj je izjavio da nitko osim Njegova jedinoro\u0111enog Sina ne mo\u017ee prodrijeti u Njegove namjere, te da je Njemu povjerio provedbu svojih silnih zamisli i svoje volje. Bo\u017eji Sin proveo je O\u010devu volju stvaraju\u0107i sve nebeske vojske. Jedino Njemu i Bogu duguju svoju odanost i jedino njima imaju odavati \u010dast. Krist je otkrio svoju bo\u017eansku silu i prilikom stvaranja Zemlje i njezinih stanovnika. No pritom nije pri\u017eeljkivao mo\u0107 za sebe niti se nastojao uzvisiti, ve\u0107 je veli\u010dao O\u010devu slavu i izvr\u0161avao Njegove namjere dobro\u010dinstva i ljubavi.<\/p>\n An\u0111eli su radosno priznali Kristovu vrhovnu vlast. Pokloniv\u0161i Mu se, iskazali su Mu svoju ljubav i obo\u017eavanje. I Lucifer se poklonio zajedno s njima, ali u njegovu srcu vodila se \u017eestoka borba.<\/p>\n \u2018Otkrivenje 5:11<\/a><\/p>\n Vjernost, pravda i odanost borili su se protiv zavisti i ljubomore. Na trenutak je izgledalo da utjecaj svetih an\u0111ela djeluje na njega. Dok su se pjesme slave svetih an\u0111ela uzdizale u skladnim tonovima, pra\u0107ene tisu\u0107ama radosnih glasova, \u010dinilo se da je duh zla pobije\u0111en. Neizreciva ljubav potresla mu je cijelo bi\u0107e. Du\u0161u mu je, kao i ostalim bezgrje\u0161nim bi\u0107ima, ispunila ljubav prema Ocu i Sinu. No ponovno ga je obuzela oholost i ponio se vlastitom slavom. O\u017eivjela je te\u017enja za prevla\u0161\u0107u i opet je osjetio zavist prema Kristu. Lucifer nije visoke po\u010dasti koje je u\u017eivao cijenio kao Bo\u017eji dar, pa stoga nije ni osje\u0107ao zahvalnost prema svome Stvoritelju. Hvalio se svojom slavom i uzvi\u0161eno\u0161\u0107u i te\u017eio da postane ravan Bogu. Nebeske vojske voljele su ga i po\u0161tovale, a an\u0111eli su sa zadovoljstvom izvr\u0161avali njegove naredbe. Sve ih je nadvisivao mudro\u0161\u0107u i slavom. Ipak, Bo\u017eji Sin bio je uzvi\u0161eniji od njega, jer je bio jedno s Ocem u sili i vlasti. Sudjelovao je na O\u010devim savjetima, dok Luciferu nije bilo dopu\u0161teno da prodre u Bo\u017eje namjere. \u201cZa\u0161to bi Krist imao vrhovnu,vlast?\u201d, pitao se ovaj mo\u0107ni an\u0111eo. \u201cZa\u0161to se Njemu iskazuje ve\u0107a \u010dast nego meni?\u201d<\/p>\n Napustiv\u0161i svoje mjesto u neposrednoj Bo\u017ejoj prisutnosti, Lucifer je oti\u0161ao \u0161iriti duh nezadovoljstva me\u0111u an\u0111elima. Djelovao je potajno, skrivaju\u0107i neko vrijeme svoje prave namjere pod pla\u0161tem po\u0161tovanja prema Bogu. Poticao je u an\u0111elima sumnju u zakone koji vladaju nebeskim bi\u0107ima, govore\u0107i kako su oni mo\u017eda potrebni za stanovnike nebeskih svjetova, ali an\u0111eli, koji su uzvi\u0161eniji od njih, ne trebaju takva ograni\u010denja jer im je njihova mudrost najbolji vodi\u010d. Oni, rekao je, nisu bi\u0107a koja bi mogla obe\u0161\u010dastiti Boga jer su sve njihove misli svete pa ne mogu pogrije\u0161ti kao niti Bog. Uzvisivanje Bo\u017ejega Sina na polo\u017eaj ravan Oeu Lucifer je prikazivao kao nepravdu prema sebi, jer on, tvrdio je, ima jednako pravo na po\u0161tovanje i po\u010dasti; kad bi on, an\u0111eoski knez, bio postavljen na uzvi\u0161eni polo\u017eaj koji doista zaslu\u017euje, to bi donijelo veliku sre\u0107u svim nebeskim bi\u0107ima, jer je njegov cilj da svima osigura slobodu kojoj je sada, tvrdio je, do\u0161ao kraj jer im je postavljen apsolutni Vladar \u010dijem se autoritetu moraju pokoravati. Takve vje\u0161to smi\u0161ljene obmane Lucifer je brzo \u0161irio nebeskim dvorovima.<\/p>\n No zapravo nije do\u0161lo ni do kakvih promjena \u0161to se ti\u010de Kristova polo\u017eaja ili vlasti; samo je zbog Luciferove zavisti, pogre\u0161nog prikazivanja i tvrdnji daje ravan Kristu postalo nu\u017eno javno potvrditi pravi polo\u017eaj Bo\u017ejega Sina, iako je on bio isti od vje\u010dnih vremena. Usprkos tome, mnogi su an\u0111eli bili zaslijepljeni Luciferovim obmanama.<\/p>\n Iskoristiv\u0161i ljubav i povjerenje an\u0111ela kojima je zapovijedao, tako im je vje\u0161to usadio u misli svoje vlastito nepovjerenje i nezadovoljstvo da uop\u0107e toga nisu bili ni svjesni. Lucifer im je prikazivao Bo\u017eje namjere u krivoj svjetlosti, izvr\u0107u\u0107i ih da bi u an\u0111elima izazvao otpor i nezadovoljstvo. Vje\u0161to je navodio svoje slu\u0161atelje da ka\u017eu \u0161to osje\u0107aju, a onda je ponavljao njihove rije\u010di da bi poslu\u017eile njegovim ciljevima, kao dokaz da se an\u0111eli ne sla\u017eu potpuno s Bo\u017ejom vladavinom. Tvrde\u0107i i dalje daje posve odan Bogu, govorio je kako je nu\u017eno izmijeniti nebeske zakone i poredak u interesu u\u010dvr\u0161\u0107enja bo\u017eanske vladavine. I dok je radio na tome da izazove otpor prema Bo\u017ejem zakonu i svoje vlastito nezadovoljstvo usadi u srca an\u0111ela koji su mu bili podre\u0111eni, hinio je kako se trudi otkloniti nezadovoljstvo i nesklonost an\u0111ela i navesti ih da ponovno prihvate nebeski poredak. Poti\u010du\u0107i tajno neslogu i pobunu, javno se trudio da izvana izgleda kako mu je jedini cilj sa\u010duvati odanost Bogu, te nebeski sklad i mir.<\/p>\n Duh nezadovoljstva, koji je na taj na\u010din potaknuo u an\u0111elima, izvr\u0161io je svoje zlokobno djelovanje. Iako nije bilo otvorene pobune, neprimjetno su se po\u010dele stvarati dvije grupe. Jedni su s odobravanjem gledali na Luciferovu prikrivenu pobunu protiv Bo\u017eje vladavine. Iako su dotada bili u potpunom suglasju s poretkom koji je Bog uspostavio, sada su bili nezadovoljni i nesretni \u0161to ne mogu proniknuti u Njegove nedoku\u010dive namjere i \u0161to je Krista uzdigao na tako uzvi\u0161en polo\u017eaj. Bili su spremni podr\u017eati Luciferov zahtjev da dobije istu vlast kao Bo\u017eji Sin. No an\u0111eli koji su ostali odani i vjerni priznali su mudrost i pravednost bo\u017eanske odredbe i trudili se da to nezadovoljno bi\u0107e ponovno dovedu u slad s Bo\u017ejom voljom. Krist je bio Bo\u017eji Sin. Bio je jedno s Njim jo\u0161 dok an\u0111eli nisu bili ni stvoreni. Uvijek je bio s desne strane Ocu. Njegova vrhovna vlast, puna blagoslova za sve podanike, dosada se nije dovodila u pitanje. Nebeski sklad nikada nije bio naru\u0161en. Za\u0161to bi sada do\u0161lo do nesloge i razdora? Odani an\u0111eli uvi\u0111ali su kakve bi stra\u0161ne posljedice mogle proiste\u0107i iz tog otpada. Usrdno su molili i savjetovali nezadovoljnike da odustanu od svojih namjera i potvrde svoju odanost Bogu i vjernost Njegovoj vladavini.<\/p>\n U svom velikom milosr\u0111u, i u skladu sa svojim bo\u017eanskim karakterom, Bog je dugo imao strpljenja s Luciferom. Nikada prije u nebu nije bilo nezadovoljstva niti pobune. Bilo je to ne\u0161to novo, strano, tajanstveno i neobja\u0161njivo. Ni sam Lucifer u po\u010detku nije bio svjestan prave naravi svojih osje\u0107aja. Neko se vrijeme bojao izre\u0107i svoje zamisli i namjere. Ipak, nije ih se odrekao.<\/p>\n Nije uvi\u0111ao kamo ga to vodi. Bog je u svojoj neizmjernoj ljubavi i mudrosti poduzeo sve da bi ga uvjerio u njegovu zabludu. Dokazalo se daje njegovo nezadovoljstvo bilo bezrazlo\u017eno i ukazano mu je kakve \u0107e biti posljedice ako ustraje u svojoj pobuni. Lucifer je shvatio daje bio u krivu. Uvidio je da je Gospod pravedan \u201cna svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima,\u201d1 da su bo\u017eanske uredbe pravedne i da to treba priznati pred cijelim nebom. Da je to u\u010dinio, mogao je spasiti i sebe i mno\u0161tvo an\u0111ela. U to vrijeme jo\u0161 nije bio potpuno odrekao vjernost Bogu. Iako je ve\u0107 bio napustio svoj polo\u017eaj kerubina zaklanja\u010da, da se htio vratiti Bogu priznaju\u0107i Stvoriteljevu mudrost i zadovoljiv\u0161i se mjestom koje mu je bilo odre\u0111eno Bo\u017ejim planom bio bi vra\u0107en na svoj polo\u017eaj. Sada je do\u0161lo vrijeme kona\u010dne odluke: ili \u0107e se potpuno pokoriti bo\u017eanskoj vladavini ili \u0107e stupiti u otvorenu pobunu. Bio je gotovo odlu\u010dio da se vrati, ali ponos ga je sprije\u010dio u tome. Za njega, koji je u\u017eivao tako velike po\u010dasti, bila bi prevelika \u017ertva priznati daje bio u zabludi i da su njegove zamisli bile pogre\u0161ne, te podrediti se vlasti Onoga koga je \u017eelio prikazati nepravednim.<\/p>\n ‘Psalam 145:17<\/a><\/p>\n Samilosni Stvoritelj, pun sa\u017ealjenja prema Luciferu i njegovim sljedbenicima, nastojao ga je izvu\u0107i iz ponora propasti u koji je upadao. No Njegovo je milosr\u0111e krivo protuma\u010deno. Lucifer je Bo\u017eju strpljivost prikazao kao dokaz koji potvr\u0111uje njegovu nadmo\u0107 i kao nagovje\u0161taj da \u0107e Kralj neba pristati na njegove zahtjeve. Kad bi samo an\u0111eli \u010dvrsto stali uz njega, govorio je, mogli bi posti\u0107i sve \u0161to \u017eele. Uporno je branio svoje stajali\u0161te i otvoreno se upustio u veliku borbu protiv svog Stvoritelja. I tako je Lucifer, \u201csvjetlono\u0161a\u201d, koji je dijelio Bo\u017eju slavu i stajao uz Njegovo prijestolje, kroz grijeh postao sotona, \u201cneprijatelj\u201d Boga i svetih bi\u0107a, uni\u0161titelj onih koje mu je nebo povjerilo da ih vodi i \u010duva.<\/p>\n Prezrivo odbaciv\u0161i dokaze i molbe an\u0111ela koji su ostali vjerni Bogu, proglasio ih je zavedenim robovima. Priznavanje prvenstva Kristu proglasio je nepravdom i prema sebi i prema nebeskim vojskama, izjaviv\u0161i da vi\u0161e ne\u0107e trpjeti kr\u0161enje svojih i njihovih prava. Nikada vi\u0161e ne\u0107e priznati Kristovo pravo na vrhovnu vlast. Odlu\u010dio je zatra\u017eiti da se njemu odaje po\u010dast, te preuzeti zapovjedni\u0161tvo nad svima koji postanu njegovi sljedbenici. Onima koji stupe u njegove redove obe\u0107ao je novu i bolju vladavinu u kojoj \u0107e svi u\u017eivati slobodu. Veliki broj an\u0111ela odlu\u010dio je prihvatiti ga za svoga vo\u0111u. Polaskan naklono\u0161\u0107u i odobravanjem na koje je nai\u0161ao, nadao se da \u0107e sve an\u0111ele pridobiti na svoju stranu, da \u0107e postati ravan Bogu i da \u0107e mu se pokoravati sve nebeske vojske.<\/p>\n An\u0111eli odani Bogu jo\u0161 uvijek su pozivali sotonu i njegove sljedbenike da se pokore Bogu, predo\u010div\u0161i im neizbje\u017ene posljedice koje \u0107e ih sna\u0107i ako to odbiju: Onaj koji ih je stvorio lako mo\u017ee slomiti njihovu silu i primjereno kazniti njihovu drsku pobunu. Nijedan an\u0111eo ne mo\u017ee se uspje\u0161no suprotstaviti Bo\u017ejem zakonu koji je svet kao i sam Bog. Upozorili su ih da ne slu\u0161aju Luciferove obmane i pozvali njega i njegove sljedbenike da se smjesta obrate Bogu i priznaju da su bili u zabludi kad su dovodili u pitanje Njegovu mudrost i vlast.<\/p>\n Mnogi an\u0111eli bili su skloni poslu\u0161ati taj savjet, pokajati se zbog svoga nezadovoljstva i zamoliti da ih Otac i Sin ponovno blagonaklono prime natrag. No Lucifer je ve\u0107 imao za njih spremnu drugu obmanu. Veliki je buntovnik sada izjavio da su an\u0111eli, koji su se udru\u017eili s njim, oti\u0161li predaleko a da bi se mogli vratiti, da on dobro pozna bo\u017eanski zakon i zna da im Bog ne\u0107e oprostiti. Rekao im je kako \u0107e svima koji se pokore nebeskoj vlasti biti oduzete po\u010dasti koje su dotada u\u017eivali te da \u0107e izgubiti svoje polo\u017eaje. \u0160to se njega ti\u010de, govorio je, odlu\u010dio je da nikada vi\u0161e ne\u0107e priznati Kristovu vlast, pa stoga njemu i njegovim sljedbenicima jedino preostaje da tra\u017ee svoju slobodu i silom uzmu prava koja nisu dobili dobrovoljno.<\/p>\n \u0160to se sotone ti\u010de, on je doista bio oti\u0161ao predaleko a da bi se mogao vratiti, ali nije tako bilo i s njegovim sljedbenicima koji su bili zaslijepljeni njegovim obmanama. Njima su savjeti i molbe odanih an\u0111ela otvorili vrata nade. Da su poslu\u0161ali opomene, mogli su se izvu\u0107i iz sotonine zamke. No oholost, ljubav prema svome vodi i \u017eelja za neograni\u010denom slobodom prevagnuli su i oni su napokon odbacili usrdne molbe bo\u017eanske ljubavi i milosr\u0111a.<\/p>\n Bog je dopustio sotoni da nastavi svoje djelo sve dok se duh nezadovoljstva nije pretvorio u otvorenu pobunu. Njegovi su se planovi trebali potpuno razviti da bi svi mogli vidjeti njihovu pravu narav i cilj. Lucifer, pomazani kerubin, bio je uzvi\u0161eni an\u0111eo. Nebeska bi\u0107a jako su ga voljela i imao je velik utjecaj na njih. Bo\u017eja vladavina nije obuhva\u0107ala samo stanovnike neba ve\u0107 i sve ostale svjetove koje je stvorio. Lucifer je stoga zaklju\u010dio da \u0107e, uspije li uvu\u0107i nebeske an\u0111ele u svoju pobunu, mo\u0107i uvu\u0107i u nju i sve ostale svjetove. Vje\u0161to je iznosio svoja gledi\u0161ta, koriste\u0107i se lukavstvom i obmanom da bi postigao svoj cilj. Imao je silnu mo\u0107 obmanjivanja. Ogrnuv\u0161i se pla\u0161tem la\u017ei, sve je vi\u0161e napredovao. Svi njegovi postupci bili su toliko obavijeni tajnovito\u0161\u0107u daje an\u0111elima bilo vrlo te\u0161ko prozreti pravu narav njegova djela; sve dok se nije potpuno razvilo, an\u0111eli nisu mogli uvidjeti koliko je to djelo bilo zlo, niti su mogli njegovo nezadovoljstvo protuma\u010diti kao pobunu. \u010cak niti an\u0111eli koji su ostali odani Bogu nisu mogli posve razaznati sotoninu narav niti shvatiti kamo vodi njegovo djelo.<\/p>\n Lucifer je u po\u010detku tako vje\u0161to upravljao svojim postupcima kojima je druge dovodio u isku\u0161enje da se \u010dinilo kao da on nije u to umije\u0161an. An\u0111ele koje nije uspio posve pridobiti za sebe optu\u017eivao je da su ravnodu\u0161ni i da im nije stalo do dobrobiti nebeskih bi\u0107a. Djelo koje je on sam vr\u0161io pripisivao je an\u0111elima vjernima Bogu. Zbunjivao je nebeska bi\u0107a podmuklim dokazima u vezi s Bo\u017ejim namjerama. Ono \u0161to je bilo posve jasno, obavijao je tajanstveno\u0161\u0107u i vje\u0161tim iskrivljavanjem bacao sumnju na najjasnije Jehovine izjave. Iskazi su ; iu imali dodatnu silu zbog njegova visokog polo\u017eaja, tako bliskog bo\u017eanskoj vladi.<\/p>\n Bog se mogao koristiti samo onim sredstvima koja su bila u skladu s istinom i pravdom, dok je sotona mogao koristiti i ono \u0161to Bog nije mogao laskanje i obmanu. Nastojao je iskriviti Bo\u017eju rije\u010d i krivo prikazati Njegov plan vladavine, tvrde\u0107i da Bog nije pravedan \u0161to i an\u0111elima postavlja zakone, te da, tra\u017ee\u0107i od an\u0111ela pokornost i poslu\u0161nost, nastoji uzvisiti sam sebe. Zbog tih izjava bilo je nu\u017eno pred svim stanovnicima neba i ostalih svjetova dokazati kako je Bo\u017eja vladavina pravedna, a Njegov zakon savr\u0161en. Budu\u0107i da je sotona nastojao prikazati kako se upravo on zala\u017ee za dobro cijeloga svemira, trebalo je omogu\u0107iti svima da shvate pravu narav tog pobunjenika i njegov cilj da preuzme vlast. Moralo mu se stoga dati vremena da se sam razotkrije svojim zlim djelima.<\/p>\n Odgovornost za neslogu, koju je svojim vlastitim postupcima izazvao na nebu, sotona je prebacivao na Bo\u017eju vladavinu. Tvrdio je da je sve zlo posljedica bo\u017eanske uprave, te da je njegov cilj da pobolj\u0161a Jehovine uredbe. Bog mu je stoga dopustio da otkrije pravu narav svojih tvrdnji i poka\u017ee kamo vode izmjene bo\u017eanskih zakona koje je predlagao. Imala su ga osuditi njegova vlastita djela. Sotona je u po\u010detku tvrdio da nije pobunjenik pa ga se stoga mora pred cijelim svemirom razotkriti kao obmanjiva\u010da.<\/p>\n Bog u svojoj beskrajnoj mudrosti nije uni\u0161tio sotonu \u010dak ni onda kad ga je protjerao s neba. Budu\u0107i da Bog mo\u017ee prihvatiti samo slu\u017ebu iz ljubavi, odanost Njegovih stvorenja mora po\u010divati na uvjerenju u Njegovu pravednost i dobrotu. Stanovnici neba i ostalih svjetova ne bi u to vrijeme jo\u0161 mogli uni\u0161tenje sotone shvatiti kao izvr\u0161enje Bo\u017eje pravde, jer nisu mogli shvatiti pravu narav i posljedice grijeha. Da je sotona odmah uni\u0161ten, mnogi bi slu\u017eili Bogu vi\u0161e iz straha nego iz ljubavi. Osim toga, utjecaj obmanjiva\u010da ne bi bio posve uni\u0161ten niti bi duh pobune bio potpuno iskorijenjen. Sotona je, za dobrobit cijeloga svemira kroz beskrajne vjekove, morao jasnije razviti svoja na\u010dela da bi sva stvorena bi\u0107a mogla vidjeti u pravoj svjetlosti optu\u017ebe protiv bo\u017eanske vladavine, te da bi se jednom zauvijek otklonila svaka sumnja u Bo\u017eju pravdu i milosr\u0111e i u nepromjenljivost Njegova zakona.<\/p>\n Sotonina pobuna imala je biti pouka svemiru kroz sve budu\u0107e vjekove vje\u010dno svjedo\u010danstvo o naravi grijeha i njegovim stra\u0161nim posljedicama. Ishod solonine vladavine i njene posljedice za ljude i za an\u0111ele imali su pokazati kakvi su plodovi odbacivanja bo\u017eanskog autoriteta. To bi ujedno potvrdilo da je postojanje Bo\u017eje vladavine uvjet sre\u0107e i dobrobiti svih bi\u0107a koja je stvorio. 1 tako je povijest ovog u\u017easnog poku\u0161aja pobune imala postati vje\u010dnom za\u0161titom nebeskim bi\u0107ima, spre\u010davaju\u0107i sve poku\u0161aje da budu navedeni na takav prijestup i \u010duvaju\u0107i ih od grijeha i kazne koju grijeh donosi sa sobom.<\/p>\n Onaj koji vlada nebesima i koji od po\u010detka zna kraj, kome su poznate sve tajne pro\u0161losti i budu\u0107nosti, Jedini je koji s one strane bola, tame i propasti vidi ostvarenje svojih namjera punih ljubavi i blagoslova. Iako \u201coblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.\u201d1. To \u0107e jednoga dana shvatiti svi stanovnici svemira, i oni koji su mu ostali vjerni i koji su se odmetnuli od Njega. \u201cOn je Stijena, djelo mu je savr\u0161eno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zlo\u0107e, pravedan je on i pravi\u010dan.\u201d2.<\/p>\n 1Psalam 97:2<\/a>; 25<\/a>.Moj.iijeva 32:4<\/p>\n \n ll<\/p>\n Stvaranje<\/strong><\/p>\n \u201cRije\u010dju Gospodinovom nebesa se stvori\u0161e, i duhom usta njegovih sva vojska njihova.\u201d \u201cJer on re\u010de i sve postade, naredi i sve se stvori.\u201d1 \u201cOn je osnovao zemlju na njezinim temeljima; ne\u0107e se pomaknuti zauvijek i do vijeka.\u201d2<\/p>\n Kad je Zemlja iza\u0161la iz ruke svoga Stvoritelja, bila je savr\u0161eno lijepa. Povr\u0161ina joj je bila pro\u0161arana planinama, bre\u017euljcima i ravnicama koje su presijecale divne rijeke i ljupka jezera. No bre\u017euljci i planine nisu bili kr\u0161eviti i strmi, niti su imali stra\u0161ne stjenovite litice i zastra\u0161uju\u0107e ponore kao danas. O\u0161tri rubovi planinskih vijenaca bili su prekriveni plodnim tlom na kojemu je bujalo rasko\u0161no raslinje i zelenilo. Nije bilo ru\u017enih mo\u010dvara niti neplodnih pustinja. Posvuda se moglo vidjeti ljupko \u017ebunje i prekrasno cvije\u0107e. Uzvi\u0161ice su bile prekrivene stablima daleko veli\u010danstvenijim od dana\u0161njih. Zrak je bio \u010dist, zdrav i nezaga\u0111en. Cijeli krajolik ljepotom je daleko nadma\u0161ivao parkove najljep\u0161ih pala\u010da. An\u0111eoske vojske s ushi\u0107enjem su promatrale ovaj prizor i radovale se \u010dudesnim i divnim Bo\u017ejim djelima.<\/p>\n ‘Psalam 33:6<\/a>,9<\/a>; 2Psalam 104:5<\/a>.<\/p>\n Nakon \u0161to je stvorena Zemlja sa svim svojim bujnim \u017eivotinjskim i biljnim svijetom, pojavio se i \u010dovjek, kruna Bo\u017ejeg stvaranja, kojemu je i bio namijenjen ovaj lijepi svijet. Postao je gospodar nad svime \u0161to se prostiralo pred njim, jer \u201cre\u010de Bog: \u201cNa\u010dinimo \u010dovjeka na svoju sliku, sebi sli\u010dna, da bude gospodar… svoj zemlji…\u201d Na svoju sliku stvori Bog \u010dovjeka, na sliku Bo\u017eju on ga stvori, mu\u0161ko i \u017eensko stvori ih.\u201d1<\/p>\n Ovdje je jasno izneseno porijeklo ljudskog roda; bo\u017eanski zapis tako je jasan da ne ostavlja mogu\u0107nost za pogre\u0161ne zaklju\u010dke. Bog je stvorio \u010dovjeka na svoju sliku. Tu nema nikakve tajnovitosti, niti bilo kakve osnove za pretpostavku kako se \u010dovjek postepeno razvijao iz ni\u017eih oblika \u017eivotinjskog ili biljnog svijeta. Takva u\u010denja spu\u0161taju veliko Stvoriteljevo djelo na razinu uskoga ljudskog shva\u0107anja. \u2018Knjiga Postanka 1:26,27 Ljudi se toliko trude da isklju\u010de Boga kao vrhovnog vladara svemira da uni\u017eavaju i \u010dovjeka li\u0161avaju\u0107i ga dostojanstva njegova porijekla. Onaj koji je na nebesima postavio zvjezdane svjetove i prekrasno obojio poljsko cvije\u0107e, Onaj koji je nebo i zemlju ispunio \u010dudesima svoje mo\u0107i, okrunio je svoje slavno djelo \u010dovjekom, bi\u0107em dostojnim uzvi\u0161ene ruke koja mu je dala \u017eivot, i postavio ga vladarem nad prekrasnom Zemljom. Rodoslovlje \u010dovje\u010danstva, zapisano u nadahnutim spisima, ne vu\u010de porijeklo iz klica, meku\u0161aca ili \u010detverono\u017eaca koji su se postepeno razvijali, ve\u0107 nas vodi unatrag do velikog Stvoritelja. Iako je bio stvoren od praha, Adam je bio \u201cBo\u017eji sin.\u201d1<\/p>\n Bog je postavio Adama, kao svoga predstavnika, nad svim ni\u017eim bi\u0107ima. Ta bi\u0107a ne mogu shvatiti niti priznati Bo\u017eju vlast, ali mogu voljeti \u010dovjeka i slu\u017eiti mu. Psalmist ka\u017ee: 3<\/p>\n 1 Luka 3:38<\/a><\/p>\n \u201cVlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podlo\u017ei; ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i \u0161to god prolazi stazama morskim.\u201d1<\/p>\n \u010covjek je imao odsjajivati Bo\u017ejom slikom, i vanjskim izgledom i karakterom. Jedino je Krist prava slika, \u201codsjev njegova sjaja\u201d i \u201cotisak\u201d2 Oca, dok je \u010dovjek stvoren samo nalik Bogu. Njegova je narav bila u suglasju s Bo\u017ejom voljom, a um mu je bio sposoban shvatiti ono \u0161to je bo\u017eansko. Sklonosti su mu bile \u010diste, a nad \u017eeljama i strastima vladao je razum. Bio je svet i sretan odsjajuju\u0107i Bo\u017eju sliku i potpuno se pokoravaju\u0107i Njegovoj volji.<\/p>\n Kad je \u010dovjek iza\u0161ao iz ruke svoga Stvoritelja bio je visoka stasa i savr\u0161enih proporcija. Lice mu je bilo obliveno zdravim rumenilom i ozareno svjetlo\u0161\u0107u \u017eivotne radosti. Adam je rastom bio daleko vi\u0161i od dana\u0161njih ljudi. Eva je bila ne\u0161to ni\u017ea, plemenita lika i vrlo lijepa. Bezgrje\u0161ni par nije nosio umjetnu odje\u0107u; bili su ogrnuti svjetlo\u0161\u0107u i slavom, odje\u0107om an\u0111ela.<\/p>\n \u2018Psalam 8:68; 2Hebrejima 1:3<\/a><\/p>\n Sve dok su bili poslu\u0161ni Bogu, obavijao ih je taj pla\u0161t svjetlosti.<\/p>\n Nakon \u0161to je Adam stvoren, pred njega su dovedena sva \u017eiva bi\u0107a da im nadjene ime. Adam je vidio da svako od njih ima svoj par, ali me\u0111u njima nije bilo stvorenja \u201ckao \u0161to je on.\u201d1 Me\u0111u svim bi\u0107ima koja je Bog stvorio na Zemlji nijedno nije bilo ravno \u010dovjeku. Bog re\u010de: \u201cNije dobro da \u010dovjek bude sam; na\u010dinit \u0107u mu pomo\u0107 kao \u0161to je on.\u201d2 \u010dovjek nije bio stvoren da \u017eivi osamljen, ve\u0107 da bude dru\u0161tveno bi\u0107e. Bez nekoga s kime bi to podijelio, sva ljepota Edena i zanosan posao u njemu ne bi mu pru\u017eali savr\u0161enu sre\u0107u. \u010cak niti dru\u017eenje s an\u0111elima ne bi posve ispunilo njegovu \u017eelju za suosje\u0107anjem i dru\u017eenjem. Nije imao nikoga ravnoga sebi koga bi volio i tko bi volio njega.<\/p>\n Bog je stoga dao Adamu \u017eivotnu dru\u017eicu. Stvorio mu je \u201cpomo\u0107nicu\u201d, bi\u0107e nalik njemu samome koje mu je bilo u svemu odgovaraju\u0107e dru\u0161tvo, i koje je moglo postati jedinstveno s njim u ljubavi i uzajamnom razumijevanju. Eva je bila stvorena od Adamova rebra ne od kosti iz glave ili iz noge stoje imalo zna\u010diti da ona ne smije vladati nad njim, niti smije biti ugnjetavana od njega kao podlo\u017eno bi\u0107e, ve\u0107 treba stajati uz njega kao ravnopravna osoba koju \u0107e on voljeti i \u0161tititi. Knjiga Postanka 2:20;2Knjiga Postanka 2:18 Dio \u010dovjeka, kost njegove kosti, meso njegova mesa, ona je bila njegovo drugo ja, pokazuju\u0107i time usku vezu i nje\u017enu privr\u017eenost koja treba postojati u bra\u010dnoj zajednici. \u201cNitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje.\u201d \u201cZato \u0107e \u010dovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz \u017eenu svoju, i bit \u0107e oni samo jedno tijelo.\u201d1<\/p>\n Bog je obavio prvi obred vjen\u010danja. Ova uredba, dakle, potje\u010de od Stvoritelja svemira. \u201c\u017denidba neka bude u \u010dasti me\u0111u svima.\u201d2 Ona je jedan od prvih darova koje je Bog dao \u010dovjeku i jedna od dvije uredbe3 koje je Adam, nakon svoga pada, ponio sa sobom kroz rajska vrata. Ako se u toj vezi po\u0161tuju bo\u017eanska na\u010dela, brak postaje blagoslov. On \u010duva \u010disto\u0107u i sre\u0107u \u010dovje\u010danstva, zadovoljava \u010dovjekove dru\u0161tvene potrebe, uzdi\u017ee njegovu fizi\u010dku, intelektualnu i moralnu prirodu.<\/p>\n ‘Efe\u017eanima 5:29<\/a>,31<\/a>; 2Hebrejima 13:4<\/a>; 3<\/a>(brak i subota)<\/p>\n \u201cI Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti \u010dovjeka koga je napravio.\u201d1 Sve \u0161to je Bog stvorio bilo je savr\u0161eno lijepo i sre\u0107i svetoga para ni\u0161ta nije nedostajalo. Ipak, Stvoritelj im je dao jo\u0161 jedan dokaz svoje ljubavi na\u010diniv\u0161i im vrt koji je imao biti njihovo boravi\u0161te. U njemu je bilo svakovrsnoga drve\u0107a od kojih su mnoga bila puna mirisnih i ukusnih plodova. Bilo je tu lijepih loza koje su rasle uspravno, dok su im se grane povijale pod teretom primamljivih plodova najrasko\u0161nijih i najrazli\u010ditijih boja. Adam i Eva savijali su loze da bi poprimile oblik sjenice, na\u010diniv\u0161i si tako dom od \u017eivog drve\u0107a, prekriven li\u0161\u0107em i plodovima. Bilo je tu u izobilju mirisnog cvije\u0107a svakojakih boja. Usred vrta stajalo je drvo \u017eivota, natkriljuju\u0107i veli\u010danstveno\u0161\u0107u sva ostala stabla. Njegovi su plodovi nalikovali zlatnim i srebrnim jabukama koje su imale mo\u0107 da produ\u017ee \u017eivot.<\/p>\n I tako je dovr\u0161eno djelo stvaranja. \u201cTako bude dovr\u0161eno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.\u201d \u201cI vidje Bog sve \u0161to je u\u010dinio, i bija\u0161e veoma dobro.\u201d2 Eden je cvjetao na Zemlji.<\/p>\n ‘Knjiga Postanka 2:8; 2Knjiga Postanka 2:1; 1:31<\/p>\n \u00a0Adam i Eva imali su pristup drvetu \u017eivota. Stvorena djela nije zamra\u010divala nikakva sjena grijeha ili smrti. \u201cPjevahu zajedno sve zvijezde jutarnje i svi sinovi Bo\u017eji klikovahu.\u201d’<\/p>\n Uzvi\u0161eni Jehova postavio je temelje Zemlji. Odjenuo je cijeli svijet ljepotom i ispunio ga svime \u0161to je potrebno \u010dovjeku. Stvorio je sva \u010duda na kopnu i na moru. U \u0161est dana bilo je dovr\u0161eno veliko djelo stvaranja. \u201cI po\u010dinu u sedmi dan\u201d Bog \u201cod svega djela koje u\u010dini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan po\u010dinu od svega djela svoga koje u\u010dini.\u201d2 Bog je sa zadovoljstvom pogledao na djelo svojih ruku. Sve je bilo savr\u0161eno, dostojno svog bo\u017eanskog Stvoritelja. I po\u010dinu Bog, ne zato \u0161to je bio umoran, ve\u0107 zato \u0161to je sa zadovoljstvom promatrao plodove svoje mudrosti i dobrote, i o\u010ditovanje svoje slave.<\/p>\n Nakon \u0161to je po\u010dinuo u sedmi dan, Bog gaje posvetio i izdvojio od ostalih dana kao dan po\u010dinka za \u010dovjeka. I \u010dovjek treba, slijede\u0107i primjer svoga Stvoritelja, po\u010divati u taj sveti dan, da bi, promatraju\u0107i nebo i zemlju, mogao razmi\u0161ljati o velikim djelima koja je Bog stvorio, te da bi mu srce dok promatra dokaze Bo\u017eje mudrosti i dobrote bilo ispunjeno ljubavlju i po\u0161tovanjem prema svome Stvoritelju.<\/p>\n 1Job 38:7<\/a>; 2Knjiga Postanka 2:2,3<\/p>\n Blagosloviv\u0161i sedmi dan, Bog je jo\u0161 u Edenu postavio spomenik svome djelu stvaranja. Subota je bila povjerena Adamu, ocu cijele ljudske obitelji i njezinom predstavniku. Svetkovanjem subote svi su stanovnici Zemlje imali sa zahvalno\u0161\u0107u priznavati daje Bog njihov Stvoritelj i zakoniti Vladar, a oni su djelo Njegovih ruku i podanici Njegove vlasti. Ova je uredba, dakle, dana cijelom \u010dovje\u010danstvu kao blagdan sje\u0107anja. U njoj nije bilo ni\u010dega simboli\u010dnog niti se njeno svetkovanje ograni\u010davalo samo na jedan narod.<\/p>\n Bog je vidio da je subota jako va\u017ena za \u010dovjeka, \u010dak i onda kad se jo\u0161 nalazio u raju. Bilo mu je potrebno da jednoga dana u tjednu ostavi sve svoje interese i poslove da bi se mogao potpunije posvetiti razmi\u0161ljanju o Bo\u017ejim djelima, o Njegovoj sili i dobroti. Subota mu je trebala da ga \u017eivlje podsje\u0107a na Boga, te da u njemu potakne zahvalnost prema Stvoritelju iz \u010dije je milostive ruke dolazilo sve \u0161to je imao i \u010demu se radovao.<\/p>\n Bo\u017eja je namjera da \u010dovjekove misli usmjeri na razmi\u0161ljanje o onome \u0161to je stvorio. Priroda se obra\u0107a na\u0161im osjetilima potvr\u0111uju\u0107i da postoji \u017eivi Bog, Stvoritelj, vrhovni Vladar nad svime \u0161to postoji. \u201cNebesa slavu Bo\u017eju kazuju, navije\u0161ta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a no\u0107 no\u0107i glas predaje.\u201d1 Ljepota koja krasi Zemlju dokaz je Bo\u017eje ljubavi. Tu ljepotu mo\u017eemo vidjeti u planinskim vrhuncima, u visokom i ponosnom drve\u0107u, u jedrim pupoljcima i nje\u017enom cvije\u0107u. Sve nam to govori o Bogu, a subota, ukazuju\u0107i na Onoga koji je sve to stvorio, poziva \u010dovjeka da otvori veliku knjigu prirode i u njoj prati tragove Stvoriteljeve mudrosti, sile i ljubavi.<\/p>\n Na\u0161i praroditelji, premda su stvoreni nevinima i svetima, ipak su imali mogu\u0107nost da pogrije\u0161e.<\/p>\n 1Psalam 19:1<\/a>,2<\/a><\/p>\n Bog ih je stvorio slobodnim moralnim bi\u0107ima, sposobnima da cijene mudrost i dobrotu Njegova karaktera i pravednost Njegovih zahtjeva, ali i s potpunom slobodom da odlu\u010de \u017eele li Mu biti poslu\u0161ni ili ne. U\u017eivali su u sre\u0107i dru\u017eenja s Bogom i svetim an\u0111elima. No prije nego \u0161to im je zajam\u010dena vje\u010dna sigurnost, njihova je vjernost morala biti stavljena na ku\u0161nju. Ve\u0107 na samom po\u010detku, \u010dim je \u010dovjek stvoren, trebalo je provjeriti ho\u0107e li mo\u0107i obuzdati \u017eelju da popusti vlastitim sklonostima, tu sudbonosnu \u017eelju koja je bila osnovni uzrok i sotonina pada. Drvo spoznaje dobra i zla, koje je stajalo usred vrta pored drveta \u017eivota, imalo je biti provjera poslu\u0161nosti, vjere i ljubavi na\u0161ih praroditelja. I dok su mogli slobodno jesti plodove sa svega ostalog drve\u0107a, okusiti plod s ovoga bilo im je zabranjeno pod prijetnjom smrti. Bili su izlo\u017eeni i ku\u0161anjima sotone, ali da su mu se uspjeli oduprijeti bili bi zauvijek sklonjeni izvan njegova doma\u0161aja, u\u017eivaju\u0107i vje\u010dnu radost Bo\u017eje milosti i naklonosti.<\/p>\n Bog je postavio \u010dovjeku zakon kao neizbje\u017eni uvjet njegova postojanja. Bio je podanik bo\u017eanske vladavine, a bez zakona ne mo\u017ee postojati niti jedna vlast. Bog je mogao stvoriti \u010dovjeka tako da ne mo\u017ee prekr\u0161iti Njegov zakon. Mogao je zadr\u017eati Adamovu ruku da ne dotakne zabranjeni plod, no u tom bi slu\u010daju \u010dovjek bio samo puki automat a ne slobodno moralno bi\u0107e. Bez mogu\u0107nosti izbora njegova poslu\u0161nost ne bi bila dobrovoljna ve\u0107 prisilna. \u010covjek ne bi mogao razvijati svoj karakter, a to bi zna\u010dilo da Bog s njim postupa sasvim druga\u010dije nego sa stanovnicima ostalih svjetova. Osim toga, to ne bi bilo dostojno \u010dovjeka kao razumnoga bi\u0107a i i\u0161lo bi u prilog sotoninoj optu\u017ebi da je Bo\u017eja vladavina samovoljna.<\/p>\n Bog je \u010dovjeka stvorio dobrim. Obdario gaje plemenitim karakternim crtama, bez sklonosti ka zlu. Dao mu je velike intelektualne sposobnosti i stavio pred njega sve \u0161to bi ga moglo poticati da mu ostane odan i vjeran. Uvjet vje\u010dnog \u010dovjekova bla\u017eenstva bila je savr\u0161ena i postojana poslu\u0161nost. Pristup drvetu \u017eivota bio mu je omogu\u0107en samo pod tim uvjetom.<\/p>\n Dom na\u0161ih praroditelja u Edenu imao je biti uzorom domovima njihovih potomaka kad po\u010dnu naseljavati Zemlju. Taj dom, koji je sam Bog ukrasio svojom rukom, nije bila neka veli\u010danstvena pala\u010da. Ljudi u svojoj oholosti u\u017eivaju u velebnim i skupim zdanjima, veli\u010daju\u0107i djela svojih ruku. No Bog je Adama smjestio u vrt. To je bilo njegovo prebivali\u0161te i dom. Plavo nebo bilo mu je krov, a zemlja prekrivena ljupkim cvije\u0107em i sagom zelene trave bila mu je pod. Razlistale grane divnog drve\u0107a slu\u017eile su mu umjesto stropa, a zidovi su bili ukra\u0161eni veli\u010danstvenim uresima majstorskim djelom Velikog Umjetnika. Sve \u0161to je okru\u017eavalo sveti par predstavljalo je pouku za vje\u010dna vremena: da se istinska sre\u0107a ne nalazi u zadovoljavanju oholosti i rasko\u0161i, ve\u0107 u zajedni\u0161tvu s Bogom preko djela koja je stvorio. Kad bi ljudi manje pa\u017enje poklanjali umjetnim tvorevinama a vi\u0161e njegovali jednostavnost, daleko bi se vi\u0161e pribli\u017eili prvobitnom cilju koji je Bog imao kad je stvarao \u010dovjeka. Oholost i \u010dastohleplje nikada se ne mogu potpuno zadovoljiti, no oni koji su doista mudri na\u0107i \u0107e iskonsko i uzvi\u0161eno zadovoljstvo na izvorima radosti koje je Bog stavio svima na dohvat.<\/p>\n \u00a0Stanovnicima Edena bila je povjerena briga o vrtu, da ga obra\u0111uju i \u010duvaju. Taj posao nije bio zamoran, ve\u0107 ugodan i okrjepljuju\u0107i. Bog je \u017eelio da rad donosi blagoslov \u010dovjeku, zaokupljaju\u0107i njegove misli, ja\u010daju\u0107i mu tijelo i razvijaju\u0107i njegove sposobnosti. U razmi\u0161ljanju i tjelesnom radu Adam je nalazio uzvi\u0161eno zadovoljstvo dok je bio sveto bi\u0107e. A kada je, zbog svoje neposlu\u0161nosti, istjeran iz svog prekrasnog doma i kada je bio prisiljen naporno obra\u0111ivati zemlju da bi od nje dobio svagdanji kruh, \u010dak mu je i tada taj rad iako sasvim druga\u010diji od ugodnog zanimanja u rajskom vrtu predstavljao za\u0161titu protiv isku\u0161enja i izvor radosti. U zabludi su oni koji smatraju rad prokletstvom, premda je mo\u017eda zamoran i mu\u010dan. Bogata\u0161i \u010desto s prezirom gledaju na radni\u010dku klasu, no takvo pona\u0161anje u suprotnosti je s Bo\u017ejom namjerom pri stvaranju \u010dovjeka. Sto su sva blaga najve\u0107eg bogata\u0161a u usporedbi s posjedom koji je dobio gospodar Zemlje Adam? Pa ipak, nije smio provoditi dane u besposlici. Na\u0161 Stvoritelj, koji zna \u0161to je najbolje za \u010dovjekovu sre\u0107u, dao je Adamu posao. Istinsku \u017eivotnu radost u\u017eivaju samo ljudi i \u017eene koji rade. I an\u0111eli su marljivi radnici. Oni su poslanici koje je Bog odredio na slu\u017ebu djeci \u010dovje\u010djoj. Kod Stvoritelja nema mjesta za lijene i nehajne.<\/p>\n Sve dok su bili odani Bogu, Adam i Eva vladali su cijelom zemljom. Dobili su neograni\u010denu vlast nad svim \u017eivim bi\u0107ima. Lav i janje mirno su se igrali pored njih ili zajedno le\u017eali do njihovih nogu. Vesele ptice lepr\u0161ale su oko njih bez straha, a kad bi radosno zapjevale u slavu svoga Stvoritelja, Adam i Eva pridru\u017eili bi im se u pjesmi zahvalnosti Ocu i Njegovu Sinu.<\/p>\n Bog se nije brinuo o svetom paru samo kao otac, ve\u0107 im je Sveznaju\u0107i bio i u\u010ditelj. Posje\u0107ivali su ih an\u0111eli, a sa svojim su Stvoriteljem razgovarali licem u lice. Bili su puni \u017eivotne snage koju im je davalo drvo \u017eivota, a intelektualne sposobnosti bile su im tek ne\u0161to malo manje od an\u0111eoskih. Tajne vidljivog svemira \u201c\u010dudesa Onoga koji je savr\u0161en u svakom znanju\u201d1 predstavljale su neiscrpno vrelo pouka i radosti. Beskona\u010dni, koji je sve stvorio i koji sve to odr\u017eava, otkrio je Adamu i Evi prirodne zakone svemirskog kretanja koje ljudi istra\u017euju ve\u0107 \u0161est tisu\u0107a godina. \u2018Job 37:16<\/a> Upoznavali su se sa zakonitostima i tajnama \u017eivota li\u0161\u0107a, cvije\u0107a i drve\u0107a. Adam je dobro poznavao svako \u017eivo bi\u0107e, od golemog levijatana koji se igra u vodi do najsitnijeg insekta koji lebdi u sun\u010devoj zraci. Svakome od njih on je nadjenuo ime i dobro je znao kako \u017eive i kako se pona\u0161aju. Bo\u017eja slava na nebesima, bezbrojni svjetovi u svom ravnomjernom kretanju, \u201ckako vise oblaci\u201d1, tajne svjetlosti i zvuka, dana i no\u0107i sve je to bilo dostupno prou\u010davanju na\u0161ih praroditelja. Bo\u017eje ime bilo je napisano na svakom listu u \u0161umi i na svakom kamenu u planini, na svakoj blistavoj zvijezdi, na zemlji, na nebu i u zraku. Red i sklad svega \u0161to je stvoreno govorio mu je o beskrajnoj mudrosti i sili. Uvijek su otkrivali pone\u0161to novo \u0161to bi privuklo njihovu pozornost, srca im ispunilo jo\u0161 dubljom ljubavlju i izazvalo nove izraze zahvalnosti.<\/p>\n \u2018Job 37:16<\/a><\/p>\n Sve dok bi ostali vjerni bo\u017eanskom zakonu, njihove sposobnosti spoznaje, njihova radost i ljubav neprestano bi se pove\u0107avali. Stalno bi pronalazili nova blaga znanja, otkrivali nove izvore sre\u0107e i stjecali sve jasniju i jasniju spoznaju o Bo\u017ejoj beskrajnoj i vje\u010dnoj ljubavi.<\/p>\n \n \n III<\/strong><\/p>\n Isku\u0161enje i pad<\/strong><\/p>\n Kad sotona nije vi\u0161e mogao \u0161iriti pobunu na nebu, njegovo se neprijateljstvo prema Bogu o\u010ditovalo na taj na\u010din \u0161to je po\u010deo smi\u0161ljati plan kako da upropasti ljudski rod. U sre\u0107i i miru svetoga para u Edenu vidio je bla\u017eenstvo koje je zauvijek izgubio. Potaknut zavi\u0161\u0107u, odlu\u010dio ih je navesti na neposlu\u0161nost i time navu\u0107i na njih krivnju, a potom i kaznu koju grijeh donosi sa sobom. Njihova bi se ljubav pretvorila u nepovjerenje, a njihove pjesme hvale u predbacivanje svome Stvoritelju. Na taj na\u010din ne samo da bi ta nevina bi\u0107a gurnuo u istu bijedu u kojoj se i sam nalazio, ve\u0107 bi obe\u0161\u010dastio Boga i nanio bol cijelom nebu.<\/p>\n Na\u0161i praroditelji bili su upozoreni na opasnost koja im prijeti. Nebeski vjesnici otkrili su im povijest sotonina pada i njegove namjere da i njih uni\u0161ti. Objasnili su im narav bo\u017eanske vladavine koju je knez zla poku\u0161ao sru\u0161iti. Sotona i njegove prista\u0161e pali su upravo zbog neposlu\u0161nosti prema pravednim Bo\u017ejim zapovijedima. Koliko je, dakle, va\u017eno daAdam i Eva po\u0161tuju taj zakon koji je jedini mogao sa\u010duvati red i pravdu.<\/p>\n Bo\u017eji zakon svet je kao i sam Bog. On je otkrivenje Njegove volje, izraz Njegova karaktera, bo\u017eanske ljubavi i mudrosti. Sklad svega \u0161to je stvoreno ovisi o savr\u0161enom pokoravanju svih bi\u0107a, sve \u017eive i ne\u017eive prirode, Stvoriteljevu zakonu. Bog je propisao zakone po kojima se trebaju vladati ne samo \u017eiva bi\u0107a ve\u0107 i sve prirodne pojave. Sve je podre\u0111eno utvr\u0111enim zakonima koji se ne mogu zanemariti. I dok se sve u prirodi vlada po prirodnim zakonima, jedino je \u010dovjek, od svih stvorenja na zemlji, odgovoran i pred moralnim zakonom. \u010covjeku, kruni svoga stvaranja, Bog je dao mo\u0107 da shvati Njegove propise, da razumije pravdu i dobrotu Njegova zakona i svete zahtjeve koje taj zakon postavlja na njih, a zauzvrat tra\u017ei od \u010dovjeka nepokolebljivu poslu\u0161nost.<\/p>\n Stanovnici Edena su, kao i an\u0111eli, bili stavljeni na ku\u0161nju; svoje sretno boravi\u0161te mo\u0107i \u0107e zadr\u017eati samo ako ostanu vjerni Stvoriteljevu zakonu. Mogli su birati: ostati poslu\u0161ni i \u017eivjeti ili prestupiti zakon i propasti. Bog ih je obdario bogatim blagoslovima. No ukoliko se ne budu obazirali na Njegovu volju, Bog koji nije po\u0161tedio ni an\u0111ele koji su sagrije\u0161ili ne\u0107e mo\u0107i po\u0161tedjeti niti njih. Prestupe li Njegov zakon, izgubit \u0107e sve \u0161to im je Bog dao i navu\u0107i na sebe bijedu i propast.<\/p>\n An\u0111eli su ih opomenuli da se \u010duvaju sotoninih lukavstava, jer \u0107e ih on neumorno poku\u0161avati uhvatiti u svoju zamku. Sve dok budu vjerni Bogu taj zli an\u0111eo ne\u0107e im mo\u0107i nauditi, jer \u0107e im, ako zatreba, biti poslani u pomo\u0107 i svi nebeski an\u0111eli. Ako odlu\u010dno odbiju njegov prvi napad, bit \u0107e sigurni kao i nebeski vjesnici. No ukoliko samo jednom podlegnu isku\u0161enju, njihovo \u0107e se bi\u0107e toliko izopa\u010diti da vi\u0161e ne\u0107e imati niti sile niti volje da se odupru sotoni.<\/p>\n Drvo spoznaje dobra i zla bilo je prva proba njihove poslu\u0161nosti i ljubavi prema Bogu.<\/p>\n Gospod im je postavio samo tu jednu zabranu, dok su s ostalog drve\u0107a u vrtu mogli slobodno jesti. Prestupe li Njegovu volju u tom jedinom ograni\u010denju, navukli bi na sebe krivnju prijestupa. Sotona ih nije smio svugdje salijetati sa svojim ku\u0161njama; mogao im je pristupiti jedino kod zabranjenog drveta. Poku\u0161aju li zaviriti u sotonino bi\u0107e, izlo\u017eit \u0107e se njegovim lukavim napadima. Stoga su upozoreni da dobro paze na opomene koje im je Bog dao i da se zadovolje poukom koju im je uputio.<\/p>\n Da bi svoje djelo izvr\u0161io neprimije\u0107en, sotona je upotrijebio zmiju kao svog posrednika bila je to dobra maska za njegove obmanjiva\u010dke namjere. Zmija je, naime, u to vrijeme bila jedna od najmudrijih i najljep\u0161ih \u017eivotinja na zemlji. Imala je krila, i kad bi letjela zrakom njena sjajna zlatna boja zadivljuju\u0107e je blje\u0161tala. I dok se zmija odmarala u bogatoj kro\u0161nji zabranjenog drveta i nasla\u0111ivala njegovim plodovima, bio je to prizor koji privla\u010di pozornost i o\u010darava promatra\u010da. U vrt mira uvukao se sotona, vrebaju\u0107i na svoju \u017ertvu da bije uni\u0161tio.<\/p>\n An\u0111eli su upozorili Evu da se ne odvaja od svoga supruga dok u vrtu obavlja svakodnevne poslove. Pored njega bit \u0107e manje izlo\u017eena ku\u0161njama nego ako bude sama. No udubiv\u0161i se u svoj ugodan posao, nesvjesno se udaljila od Adama. Primijetiv\u0161i daje ostala sama, osjetila je da se nalazi u opasnosti, ali je potisnula strah smatraju\u0107i daje dovoljno mudra i jaka da mo\u017ee vidjeti zlo i oduprijeti mu se. Ne obaziru\u0107i se na upozorenja an\u0111ela ubrzo se na\u0161la pored zabranjenog drveta, promatraju\u0107i ga radoznalo i zadivljeno. Plodovi su bili jako lijepi i Eva se pitala za\u0161to im je Bog zabranio da ih jedu. To je bio trenutak koji je sotona \u010dekao. Kao da \u010dita misli, obratio joj se pitanjem: \u201cZar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?\u201d Eva se iznena\u0111eno trgnula; u\u010dinilo joj se kao da \u010duje odjek vlastitih misli. Zmija nastavi melodi\u010dnim glasom, lukavo hvale\u0107i Evinu ljupkost, \u0161to se Evi svakako svidjelo. Umjesto da pobjegne s tog mjesta, oklijevala je, \u010dude\u0107i se kako zmija mo\u017ee govoriti. Da joj se obratilo neko bi\u0107e nalik an\u0111elu, ona bi se sigurno bila upla\u0161ila, no nije niti pomislila da bi tako krasna zmija mogla postati posrednik palog neprijatelja.<\/p>\n Na lukavo postavljeno pitanje Eva je odgovorila ku\u0161a\u010du: \u201cPlodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla stoje nasred vrta rekao je Bog: \u201cDa ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!\u201d Nato \u0107e zmija \u017eeni: \u201cNe, ne\u0107ete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit \u0107e vam se o\u010di, i vi \u0107ete biti kao bogovi, koji razlu\u010duju dobro i zlo.\u201d1<\/p>\n Budu li jeli s toga drveta, rekla je zmija, dosti\u0107i \u0107e vi\u0161i stupanj razvitka i ste\u0107i \u0161ire spoznaje; i ona sama jela je plod toga drveta pa je dobila sposobnost govora. Dodala je jo\u0161 kako ih Gospod ljubomorno \u017eeli sprije\u010diti da ne jedu taj plod kako ne bi dostigli vi\u0161i stupanj i postali Mu ravni. Zabranio im ga je, navodno, zbog njegova \u010dudesnog svojstva da daje mudrost i mo\u0107; stoga ga ne smiju okusiti, pa \u010dak niti dodirnuti. Ku\u0161a\u010d je dao naslutiti kako se bo\u017eanska prijetnja ne\u0107e obistiniti; ona je sra\u010dunata samo na to da ih zastra\u0161i. Ta oni su jeli plod s drveta \u017eivota! Kako bi sada mogli umrijeti? Ne, rekao je ku\u0161a\u010d, Bog ih samo \u017eeli sprije\u010diti da ne dostignu vi\u0161i stupanj razvitka i tako postanu jo\u0161 sretniji.<\/p>\n ‘Knjiga Postanka 3:15<\/p>\n Tako je sotona radio od Adamovog vremena pa sve do danas, i to s velikim uspjehom. On ku\u0161a ljude da ne vjeruju u Bo\u017eju ljubav i da sumnjaju u Njegovu mudrost. Stalno nastoji pobuditi u ljudima duh nesvete znati\u017eelje i neprestane radoznalosti, u \u017eelji da prodru u tajne bo\u017eanske mudrosti i sile. U svojim nastojanjima da istra\u017ee ono \u0161to po Bo\u017ejoj volji ima ostati skriveno, mnogi su ljudi previdjeli i zanemarili istine koje im je otkrio i koje su bitne za njihovo spasenje. Sotona zavodi ljude na neposlu\u0161nost, navode\u0107i ih da vjeruju kako ulaze u podru\u010dje \u010dudesne spoznaje. No to je sve obmana. Poneseni svojim zamislima o napretku, pogaziv\u0161i Bo\u017eje zahtjeve, ti ljudi kro\u010de putem koji vodi u propast i smrt.<\/p>\n Sotona je svetom paru govorio da \u0107e ne\u0161to dobiti time \u0161to \u0107e prekr\u0161iti Bo\u017eji zakon. Ne \u010dujemo li i mi danas sli\u010dna razmi\u0161ljanja? Mnogi govore da su oni koji se pokoravaju Bo\u017ejim zapovijedima ograni\u010deni, dok za sebe tvrde da imaju \u0161iroke vidike i u\u017eivaju veliku slobodu. Nije li to odjek glasa iz Edena: \u201c…u onaj dan kad okusite s njega\u201d kad prestupite bo\u017eanske zapovijedi \u201cbit \u0107ete kao bogovi\u201d? Sotona je tvrdio da mu je zabranjeni plod koji je okusio donio veliko dobro, ali nije spomenuo daje zbog prijestupa zba\u010den s neba. Iako je znao daje zbog grijeha izgubio vje\u010dnost, zatajio je svoju bijedu da bi mogao i druge dovesti u to isto stanje. I tako sada prijestupnik nastoji prikriti svoj pravi karakter. Njegova tvrdnja da je svet samo ga \u010dini jo\u0161 opasnijim kao obmanjiva\u010da. On je na sotoninoj strani, gaze\u0107i Bo\u017eji zakon i navode\u0107i druge da \u010dine to isto, sve dok zauvijek ne propadnu.<\/p>\n Eva je doista povjerovala sotoninim rije\u010dima, ali to \u0161to mu je povjerovala nije ju spasilo od kazne za grijeh. Nije vjerovala Bo\u017ejim rije\u010dima i to je prouzro\u010dilo njen pad. Na Bo\u017ejem sudu ljudi ne\u0107e biti osu\u0111eni zbog toga \u0161to su svjesno povjerovali u la\u017e, ve\u0107 zato \u0161to nisu vjerovali u istinu i \u0161to su propustili priliku da saznaju \u0161to je istina. Usprkos sotoninom umije\u0107u da uvjeri u suprotno, uvijek je pogubno otkazati poslu\u0161nost Bogu. Moramo svim srcem te\u017eiti da spoznamo i shvatimo \u0161to je istina. Sve pouke koje je Bog dao zapisati u svojoj rije\u010di za na\u0161u su opomenu i nauku. Dane su nam da bi nas spasile od prijevare. Zanemarimo li ih, to \u0107e nam donijeti propast. Sve \u0161to je u protuslovlju s Bo\u017ejom rije\u010dju, to sigurno potje\u010de od sotone.<\/p>\n Zmija je ubrala plod sa zabranjenog drveta i stavila ga u ruke Evi koja je jo\u0161 bila neodlu\u010dna, a onda ju je podsjetila na njene vlastite rije\u010di kako im je Bog zabranio da diraju taj plod jer \u0107e ina\u010de umrijeti. Budu\u0107i da se to nije dogodilo, Eva se ohrabrila. Vidjev\u0161i \u201cda je stablo dobro za jelo, za o\u010di zamamljivo, a za mudrost po\u017eeljno, ubere ploda njegova i pojede.\u201d1 Plod je imao divan okus i Evi se u\u010dinilo, kad gaje okusila, da osje\u0107a neku o\u017eivljuju\u0107u silu pa sije umislila da prelazi u neki vi\u0161i stupanj postojanja. Brala je plodove i bez straha ih jela. A tada, nakon \u0161to je sagrije\u0161ila, postala je sotonin posrednik preko koga \u0107e upropastiti i svoga supruga. Obuzeta \u010dudnim i neprirodnim uzbu\u0111enjem, punih ruku zabranjenih plodova, potra\u017eila gaje i ispri\u010dala mu sve \u0161to se dogodilo.<\/p>\n Adamovo lice zasjenila je tuga. Bio je iznena\u0111en i zbunjen. Odgovorio je Evi kako to mora da je bio neprijatelj na koga su bili upozoreni, te da \u0107e sada, prema onome \u0161to im je Bog rekao, morati umrijeti. 1Knjiga Postanka 3:6 No Eva ga je nagovarala da i on jede, ponavljaju\u0107i zmijine rije\u010di kako zbog toga sigurno ne\u0107e umrijeti. Smatrala je da zmija govori istinu jer nije na sebi opa\u017eala nikakve znakove Bo\u017eje kazne; naprotiv, osje\u0107ala je kako kroz nju struji ugodan osvje\u017eavaju\u0107i osje\u0107aj koji joj cijelo bi\u0107e pro\u017eima novim \u017eivotom, poput onoga koji kako je mislila nadahnjuje nebeske vjesnike.<\/p>\n Adam je shvatio da je Eva prekr\u0161ila Bo\u017eju zapovijed ne po\u0161tuju\u0107i jedinu zabranu koja im je bila postavljena kao proba njihove vjernosti i ljubavi. E1 njemu se vodila te\u0161ka du\u0161evna borba. Duboko je \u017ealio \u0161to je dopustio Evi da se udalji od njega. No sada je sve gotovo: ostat \u0107e bez svoje \u017eivotne suputnice \u010dije je dru\u0161tvo bilo njegova najve\u0107a radost. Kako da se pomiri s tim? Adam se dru\u017eio s Bogom i svetim an\u0111elima. Gledao je slavu svoga Stvoritelja. Shva\u0107ao je kakva slavna budu\u0107nost o\u010dekuje ljudski rod ako ostanu vjerni Bogu. No sada je sve te blagoslove izgubio iz vida u strahu da \u0107e izgubiti dar koji je u njegovim o\u010dima bio vredniji od svih ostalih. Ljubav, zahvalnost i odanost prema Stvoritelju<\/p>\n sve je to ljubav prema Evi potisnula u drugi plan. Ona je bila dio njega i Adam nije mogao podnijeti pomisao da \u0107e se rastati s njom. Nije shva\u0107ao da ta ista Beskrajna Sila koja ga je stvorila iz praha i u\u010dinila ga \u017eivim bi\u0107em savr\u0161ena izgleda i iz ljubavi mu dala dru\u017ebenicu<\/p>\n mo\u017ee stvoriti drugo bi\u0107e umjesto Eve. Odlu\u010dio je stoga dijeliti njenu sudbinu: mora li ona umrijeti, i on \u0107e po\u0107i u smrt zajedno s njom. A \u0161to ako je pomisli Adam zmija govorila istinu? Pred njim je stajala Eva, lijepa i naizgled sasvim ista kao i prije nego stoje okusila plod i zgrije\u0161ila. Iskazivala mu je jo\u0161 ve\u0107u ljubav nego prije. Na njoj se nije opa\u017eao nikakav znak smrti. Adam odlu\u010di da ne misli na posljedice. Uzme plod i brzo ga pojede.<\/p>\n Kad je sagrije\u0161io, i Adam sije isprva umislio daje pre\u0161ao na neki vi\u0161i stupanj, no pomisao da je u\u010dinio grijeh ubrzo ga je ispunila u\u017easom. Zrak koji je dotada bio blag i ujedna\u010dene temperature, sada se grje\u0161nom paru u\u010dinio o\u0161trim i hladnim. Nestalo je osje\u0107aja ljubavi i mira.<\/p>\n Shvatili su da su u\u010dinili grijeh i ispunio ih je strah pred budu\u0107no\u0161\u0107u i svijest o nagosti du\u0161e. Nestalo je i odje\u0107e svjetlosti koja ih je dotada obavijala pa su poku\u0161ali sami napraviti \u201cprega\u010de\u201d jer nisu mogli tako nagi stupiti pred Boga i svete an\u0111ele.<\/p>\n Sada su po\u010deli uvi\u0111ati pravu narav grijeha. Adam je predbacivao Evi \u0161to se tako nepromi\u0161ljeno udaljila od njega i dopustila da je zmija prevari, no ipak su se oboje zavaravali da \u0107e im Bog, koji im je dao toliko dokaza o svojoj ljubavi, oprostiti taj jedan jedini prekr\u0161aj, ili da barem ne\u0107e biti tako stra\u0161no ka\u017enjeni kao \u0161to su se bojali.<\/p>\n Sotona je u\u017eivao u svom uspjehu. Naveo je Evu da izgubi povjerenje u Bo\u017eju ljubav, da posumnja u Njegovu mudrost i da prekr\u0161i Njegov zakon, a preko nje je upropastio i Adama.<\/p>\n Veliki Zakonodavac odlu\u010dio je upoznati Adama i Evu s posljedicama njihova prijestupa. U vrtu se o\u010ditovala bo\u017eanska prisutnost. Dok su bili sveti i nevini s rado\u0161\u0107u su do\u010dekivali svoga Stvoritelja; sada su se, ispunjeni u\u017easom, poku\u0161avali sakriti u najzaba\u010deniji kut vrta. No \u201cBog zovne \u010dovjeka: \u201cGdje si?\u201d, re\u010de mu. On odgovori: \u201c\u010cuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.\u201d Nato mu re\u010de: \u201cTko ti kaza da si go?Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti?\u201d*<\/p>\n Adam nije mogao ni pore\u0107i ni opravdati svoj grijeh. No umjesto da izrazi kajanje, poku\u0161ao je krivnju prebaciti na svoju \u017eenu, a time i na samoga Boga. \u201c\u017dena koju si stavio uza me ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.\u201d* Adam koji je, iz ljubavi prema Evi, dobrovoljno odlu\u010dio proigrati Bo\u017eje odobravanje, svoj dom u raju i radost vje\u010dnoga \u017eivota, sada je, nakon svog pada, poku\u0161ao svoju dru\u017ebenicu, pa \u010dak i samog Stvoritelja, u\u010diniti odgovornima za grijeh. Kako je stra\u0161na mo\u0107 grijeha!<\/p>\n Kad je \u017eeni postavljeno pitanje: \u201cSto si to u\u010dinila?\u201d, ona odgovori: \u201cZmija me prevarila, pa sam jela.\u201d* Time je, opravdavaju\u0107i svoj grijeh, Eva zapravo htjela re\u0107i: \u201cZa\u0161to si stvorio zmiju? Za\u0161to si joj dopustio da u\u0111e u Eden?\u201d I ona je, poput Adama, Boga u\u010dinila odgovornim za svoj pad. Duh samoopravdavanja potje\u010de od oca la\u017ei; njime su se po\u010deli koristiti na\u0161i praroditelji \u010dim su potpali pod sotonin utjecaj, a kasnije su taj duh otkrivali svi Adamovi sinovi i k\u0107eri. Umjesto da ponizno priznaju svoje grijehe, poku\u0161avaju se obraniti prebacuju\u0107i krivicu na druge, na okolnosti ili na Boga, gun\u0111aju\u0107i protiv Njega \u010dak i zbog blagoslova koje im daje.<\/p>\n Tada Gospod izrekne kaznu zmiji: \u201cKad si to u\u010dinila, prokleta bila medu svim \u017eivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat \u0107e\u0161 i zemlju jesti svega \u017eivota svog!\u201d* Nakon \u0161to je poslu\u017eila sotoni kao posrednik, zmiju je sna\u0161la bo\u017eanska kazna: od najljep\u0161eg stvorenja me\u0111u \u017eivotinjama, kojemu su se svi divili, postala je najomra\u017eenija \u017eivotinja koje se boje i koju mrze i ljudi i \u017eivotinje. Sljede\u0107e rije\u010di, upu\u0107ene zmiji, odnose se izravno na sotonu i ukazuju na njegov kona\u010dan poraz i uni\u0161tenje: \u201cNeprijateljstvo ja zame\u0107em izme\u0111u tebe i \u017eene, izme\u0111u roda tvojeg i roda njezina; on \u0107e ti glavu satirati, a ti \u0107e\u0161 mu vrebati petu.\u201d*<\/p>\n Evi je re\u010deno kakve \u0107e boli i patnje morati podnositi. \u201cA \u017eeni re\u010de: \u201cTrudno\u0107i tvojoj muke \u0107u umno\u017eit… \u017dudnja \u0107e te mu\u017eu tjerati, a on \u0107e gospodarit nad tobom.\u201d* Bog ju je stvorio ravnom Adamu. Da su ostali poslu\u0161ni Bogu i u suglasju s Njegovim uzvi\u0161enim zakonom ljubavi, zauvijek bi \u017eivjeli i u me\u0111usobnoj slozi. No grijeh je donio razdor i otada su se njihova sloga i sklad mogli odr\u017eati samo ako se jedno od njih podredi drugome. Eva je prva sagrije\u0161ila i podlegla ku\u0161a\u010du kad se, ne po\u0161tuju\u0107i bo\u017eanske upute, odvojila od svoga mu\u017ea. Adam je sagrije\u0161io na njen nagovor pa je stoga Eva imala odsada biti podre\u0111ena svome mu\u017eu. Da se \u010dovje\u010danstvo, koje je palo u grijeh, pridr\u017eavalo na\u010dela Bo\u017ejega zakona, ova bi se presuda premda je do\u0161la kao posljedica grijeha pretvorila u blagoslov; no \u010dovjek je \u010desto zloupotrebljavao vlast koju je dobio nad \u017eenom, zagor\u010davaju\u0107i i ote\u017eavaju\u0107i joj \u017eivot.<\/p>\n Eva je u Edenu bila savr\u0161eno sretna pored svog supruga, ali se, kao i moderne Eve dana\u0161njeg vremena, zanosila nadom da \u0107e prodrijeti u vi\u0161u sferu i posti\u0107i ne\u0161to uzvi\u0161enije nego \u0161to joj je Bog namijenio. U poku\u0161aju da se uspne na vi\u0161i stupanj od onoga na kojemu se nalazila, pala je duboko ispod njega. Sli\u010dna \u0107e sudbina zadesiti sve one koji ne prihva\u0107aju radosno svoje \u017eivotne du\u017enosti, onako kako im je to Bog odredio. Mnoge \u017eene, napre\u017eu\u0107i se da zauzmu polo\u017eaj za koji im Bog nije dao dovoljno sposobnosti, ostavljaju praznim ono mjesto na kojemu bi mogle poslu\u017eiti na blagoslov. Te\u017ee\u0107i za vi\u0161im polo\u017eajem i uspjehom, mnoge \u017eene \u017ertvuju svoje \u017eensko dostojanstvo i plemenitost karaktera i zapostavljaju upravo onaj zadatak koji im je Nebo namijenilo.<\/p>\n Obra\u0107aju\u0107i se Adamu, Gospod re\u010de: \u201cJer si poslu\u0161ao glas svoje \u017eene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekav\u0161i: S njega da nisi jeo! evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom \u0107e\u0161 se od nje hraniti svega vijeka svog! Ra\u0111at \u0107e ti trnjem i korovom, a hranit \u0107e\u0161 se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj \u0107e\u0161 jesti dokle se u zemlju ne vrati\u0161: ta iz zemlje uzet si bio prah si, u prah \u0107e\u0161 se i vratit.\u201d*<\/p>\n *Knjiga Postanka 3:919<\/p>\n Bog nije \u017eelio da sveti par upozna \u0161to je zlo. Dao im je dobra u obilju, uskra\u0107uju\u0107i im sve \u0161to bi moglo biti zlo. No oni su, usprkos Njegovoj zabrani, okusili plod sa zabranjenog drveta i zato \u0107e nastaviti jesti te plodove to jest saznavati \u0161to je zlo cijelog svoga \u017eivota. Od toga vremena ljudski je rod imao biti neprestano podvrgnut sotoninim ku\u0161njama. Odsada \u0107e, umjesto sretnog zanimanja u Edenu, voditi \u017eivot pun patnji i briga. Do\u017eivljavat \u0107e razo\u010daranja, bol i tugu, a najzad \u0107e morati i umrijeti.<\/p>\n Cijela priroda, pritisnuta prokletstvom grijeha, imala je svjedo\u010diti \u010dovjeku o pravoj naravi pobune protiv Boga i njenim posljedicama. Kad je Bog stvorio \u010dovjeka, postavio gaje vladarem nad cijelom zemljom i nad svim \u017eivim bi\u0107ima. Sve dok je Adam bio vjeran Nebu, pokoravala mu se sva priroda. No kad se pobunio protiv bo\u017eanskog zakona, i ni\u017ea bi\u0107a po\u010dela su se opirati njegovoj vladavini nad njima. Na taj na\u010din Gospod je, u svojoj velikoj milosti, htio pokazati \u010dovjeku koliko je Njegov zakon svet, te navesti ga da iz vlastitog iskustva shvati koliko je opasno odstupiti od tog zakona i u najmanjoj pojedinosti.<\/p>\n I \u017eivot pun patnji i briga, koji je odsada bio \u010dovjekova sudbina, bio mu je dan iz ljubavi. To je bila kazna koja je postala nu\u017ena nakon stoje \u010dovjek sagrije\u0161io i koja je imala biti preprekom zadovoljavanju apetita i strasti, kao i poticaj za razvijanje navike samosvladavanja. Bio je to dio Bo\u017ejeg plana da \u010dovjeka vrati iz propasti i uzdigne iz uni\u017eenosti prouzro\u010dene grijehom.<\/p>\n Upozorenje koje su dobili na\u0161i praroditelji: \u201cU onaj dan u koji s njega okusi\u0161 zacijelo \u0107e\u0161 umrijeti\u201d1, nije zna\u010dilo da \u0107e umrijeti istoga dana kad okuse zabranjeni plod. Toga dana samo \u0107e biti izre\u010dena neopoziva presuda i kazna. Besmrtnost im je bila obe\u0107ana samo pod uvjetom da ostanu poslu\u0161ni. Zbog prijestupa su izgubili vje\u010dni \u017eivot. Tog istoga dana izre\u010dena im je smrtna presuda.<\/p>\n Da bi mogao vje\u010dno \u017eivjeti, \u010dovjek je trebao neprestano jesti plodove s drveta \u017eivota. Kad bi mu to bilo onemogu\u0107eno, njegova bi snaga postepeno opadala sve dok na kraju ne bi umro. ‘Knjiga Postanka 2:17 66 No sotonin je plan bio da Adama i Evu navede na neposlu\u0161nost i time navu\u010de na njih Bo\u017eji gnjev; \u00a0tada, ako im Bog ne oprosti, nadao se kako \u0107e vje\u010dno \u017eivjeti u grijehu i bijedi, jer \u0107e stalno jesti plodove s drveta \u017eivota. No \u010dim je \u010dovjek sagrije\u0161io, an\u0111eli su dobili nalog da sprije\u010de prilaz drvetu \u017eivota. An\u0111eli su bili obavijeni blistavim zrakama svjetlosti koje su nalikovale na plameni ma\u010d. Nitko iz Adamove obitelji nije smio prije\u0107i tu granicu i okusiti plod koji daje \u017eivot, pa stoga i nema besmrtnih grje\u0161nika.<\/p>\n Mnogi smatraju bujicu patnji, koja je proistekla iz grijeha na\u0161ih praroditelja, prevelikom kaznom za tako mali grijeh, te dovode u pitanje Bo\u017eju mudrost i pravednost u postupanju s ljudima. No kad bi se malo dublje zamislili, uvidjeli bi da su u krivu. Bog je stvorio \u010dovjeka na svoju sliku, bez grijeha. Zemlja je imala biti napu\u010dena bi\u0107ima tek ne\u0161to malo ni\u017eim od an\u0111ela. No njihova je vjernost morala prethodno biti stavljena na ku\u0161nju, jer Bog nije \u017eelio dopustiti da se svijet napuni stanovnicima koji ne\u0107e po\u0161tovati Njegov zakon. No u svojoj velikoj milosti nije stavio Adama na neku veliku ku\u0161nju. Upravo zato \u0161to je zabrana bila tako mala, grijeh koji su u\u010dinili vrlo je velik. Ako Adam nije mogao izdr\u017eati ni tu malu ku\u0161nju, ne bi mogao izdr\u017eati ni one ve\u0107e kad bi mu bile povjerene ve\u0107e odgovornosti.<\/p>\n Daje Bog postavio pred Adama neku veliku ku\u0161nju, oni \u010dija srca naginju zlu mogli bi opravdavati svoje grijehe govore\u0107i: \u201cPa to je neznatna stvar; Bog ne gleda na sitnice.\u201d Na taj na\u010din stalno bi se \u010dinili tobo\u017enji mali grijesi preko kojih ljudi olako prelaze. No Gospod je jasno pokazao da mu je mrzak svaki grijeh, bio on velik ili malen.<\/p>\n Eva je smatrala sitnicom to \u0161to je okusila plod s drveta koje je Bog zabranio i \u0161to je i svog mu\u017ea navela na prijestup, ali njihov je grijeh otvorio branu bujici patnje koja je preplavila svijet. Tko mo\u017ee, u trenutku kad u\u010dini grijeh, sagledati stra\u0161ne posljedice koje \u0107e proiste\u0107i iz jednog pogre\u0161nog koraka?<\/p>\n Mnogi ljudi, koji nau\u010davaju da Bo\u017eji zakon ne vrijedi za \u010dovjeka, tvrde da je nemogu\u0107e vr\u0161iti Njegove zapovijedi. No kad bi to bila istina, za\u0161to bi Adam morao snositi kaznu za svoj prijestup? Grijeh na\u0161ih praroditelja navukao je bijedu i patnju na cijeli svijet; da Bog nije bio tako dobar i milosrdan, ljudski bi rod odavno potonuo u beznadni o\u010daj. Neka se nitko ne zavarava. \u201cJer je pla\u0107a grijeha smrt.\u201d1. Kr\u0161enje Bo\u017ejeg zakona i danas \u0107e se jednako tako kazniti kao \u0161to je bio ka\u017enjen otac ljudskoga roda.<\/p>\n Adam i Eva nisu vi\u0161e smjeli ostati u Edenu nakon \u0161to su sagrije\u0161ili. Usrdno su molili da im se dopusti da ostanu u zavi\u010daju svoje nevinosti i radosti. Priznali su da su izgubili svako pravo na taj sretan dom, obe\u0107avaju\u0107i da \u0107e ubudu\u0107e biti strogo poslu\u0161ni Bogu. No re\u010deno im je da je njihova narav postala izopa\u010dena grijehom, da vi\u0161e nemaju dovoljno snage da se odupru zlu pa je sotoni otvoren put da im jo\u0161 lak\u0161e pri\u0111e. Podlegli su njegovim ku\u0161njama kad su bili nevini, a sada, svjesni svoje krivnje, imali bi jo\u0161 manje snage da ostanu vjerni i poslu\u0161ni.<\/p>\n ‘Rimljanima 6:23<\/a><\/p>\n Skru\u0161eni i neizrecivo tu\u017eni oprostili su se sa svojim divnim boravi\u0161tem i oti\u0161li se nastaniti na zemlji punoj prokletstva grijeha. Temperatura zraka, koja je dotada bila blaga i ujedna\u010dena, sada se znatno promijenila pa ih je Bog milostivo opskrbio odje\u0107om od ko\u017ee da ih \u0161titi od prejake vru\u0107ine ili prevelike hladno\u0107e.<\/p>\n Kada su u uvelom cvije\u0107u i opalom U\u0161\u0107u vidjeli prve znakove propadanja, Adam i njegova dru\u017ebenica tugovali su ja\u010de nego \u0161to ljudi danas tuguju za svojim pokojnicima. Smrt nje\u017enog i ljupkog cvije\u0107a doista je mogla biti povodom da osjete tugu, no kad su veli\u010danstvena stabla zbacila svoje li\u0161\u0107e, taj im je prizor \u017eivo predo\u010dio neumitnu \u010dinjenicu daje smrt sudbina svega \u0161to \u017eivi na ovoj zemlji.<\/p>\n Edenski vrt ostao je na zemlji jo\u0161 dugo nakon \u0161to je \u010dovjek protjeran iz tog ugodnog boravi\u0161ta. Pali ljudski rod jo\u0161 je dugo mogao promatrati dom svoje bezgrje\u0161nosti \u010diji su ulaz \u010duvali an\u0111eli. Na vratima raja, na kojima su stajali kerubini, otkrivala se bo\u017eanska slava. Adam i njegovi sinovi dolazili su se ovdje moliti Bogu.<\/p>\n Obnavljali su svoje zavjete da \u0107e biti poslu\u0161ni Bo\u017ejem zakonu koji su prekr\u0161ili i zbog toga bili istjerani iz Edena. Kad je bujica zla preplavila svijet i kad su ljudi zbog svog bezakonja morali biti uni\u0161teni potopom, edenski vrt uklonila je sa zemlje ona ista ruka koja gaje bila i zasadila. No u kona\u010dnoj obnovi svijeta, kad bude stvoreno \u201cnovo nebo i nova zemlja\u201d, Eden \u0107e biti tako\u0111er obnovljen, jo\u0161 divnije ukra\u0161en nego \u0161to je bio u po\u010detku.<\/p>\n Tada \u0107e oni koji su odr\u017eali Bo\u017eje zapovijedi u\u017eivati kraj drveta \u017eivota, u snazi besmrtnosti. I, kroz beskrajna vremena vje\u010dnosti, stanovnici bezgrje\u0161nih svjetova gledat \u0107e, u tom vrtu u\u017eivanja, uzor savr\u0161enog Bo\u017ejeg stvarala\u0161tva netaknutog prokletstvom grijeha uzor onoga stoje cijela zemlja mogla postati daje \u010dovjek ispunio veli\u010danstveni Stvoriteljev plan.<\/p>\n \n IV<\/strong><\/p>\n Plan spasenja<\/strong><\/p>\n \u010covjekov pad cijelo je nebo ispunio tugom. Svijet koji je Bog stvorio bio je uni\u0161ten prokletstvom grijeha i napu\u010den stanovnicima osu\u0111enima na patnju, bijedu i smrt. Izgledalo je da za prijestupnike Bo\u017ejega zakona nema nikakvog izlaza. An\u0111eoske pjesme hvale umuknule su. Svim nebeskim dvorovima zavladala je tuga zbog propasti koju je izazvao grijeh.<\/p>\n Bo\u017eji Sin, slavni Zapovjednik neba, osjetio je duboko sa\u017ealjenje prema palom ljudskom rodu. Vidjev\u0161i patnje koje \u0107e sna\u0107i ovaj izgubljeni svijet, bio je dirnut do dna srca i obuzet neizrecivim suosje\u0107anjem. No Bo\u017eja ljubav osmislila je plan za \u010dovjekovo spasenje. Prijestup Bo\u017ejeg zakona tra\u017eio je grje\u0161nikov \u017eivot. U cijelom svemiru nije bilo nikoga tko bi mogao umjesto \u010dovjeka udovoljiti zahtjevima zakona. Budu\u0107i daje zakon svet kao i sam Bog, jedino Onaj koji je ravan Bogu mogao je ispa\u0161tati za \u010dovjekov prijestup toga zakona. Samo je Krist mogao otkupiti paloga \u010dovjeka od \u201ckletve zakona\u201d i dovesti ga ponovno u suglasje s Nebom. Krist je bio spreman preuzeti na sebe krivnju i sramotu grijeha koji je toliko stra\u0161an svetome Bogu da je morao razdvojiti Oca i Njegova Sina. Krist se imao spustiti do samoga dna bijede da bi spasio pali ljudski rod.<\/p>\n Pred svojim Ocem zauzimao se za grje\u0161nika, dok su nebeske vojske s neizrecivim zanimanjem \u010dekale ishod. Tajanstveno zasjedanje, taj \u201csavjet mira\u201d1 za pali ljudski rod, trajao je vrlo dugo. Plan spasenja postojao je i prije nego \u0161to je stvoren svijet, jer je Krist \u201cJanje zaklano od postanka svijeta.\u201d2 Pa ipak, u Kralju svemira vodila se te\u0161ka unutarnja borba prije nego \u0161to je predao svog Sina da umre za grje\u0161no \u010dovje\u010danstvo. Ali \u201cBog je tako ljubio svijet daje dao svoga jedinoro\u0111enog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, ve\u0107 da ima \u017eivot vje\u010dni.\u201d3<\/p>\n 1Zaharija 6:13<\/a>; 2Otkrivenje 13:8<\/a>; 3Ivan 3<\/a>:16<\/p>\n Velike li tajne spasenja, velike li Bo\u017eje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Tko mo\u017ee shvatiti svu dubinu te ljubavi koja nadilazi ljudsku spoznaju? Kroz beskrajna vremena vje\u010dnosti besmrtni \u0107e umovi nastojati proniknuti u tajnu te neshvatljive ljubavi, ispunjeni divljenjem i dubokim po\u0161tovanjem.<\/p>\n Bog se imao otkriti u Kristu \u201cBog bija\u0161e onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom.\u201d1 \u010covjek je postao toliko uni\u017een grijehom da sam nije imao snage ponovno do\u0107i u suglasje s Onim koji je \u010dist i dobar. No Krist, otkupiv\u0161i \u010dovjeka od kletve i osude zakona, mo\u017ee mu dati bo\u017eansku silu daje ujedini sa svojim ljudskim naporima. 1 tako pala Adamova djecu mogu pokajanjem pred Bogom i vjerom u Krista ponovno postati \u201cdjeca Bo\u017eja.\u201d2<\/p>\n Plan po kojemu je \u010dovjek jedino mogao biti spa\u0161en, obuhvatio je svojom beskona\u010dno velikom \u017ertvom cijelo nebo. An\u0111eli se nisu mogli radovati kad im je Krist otkrio plan spasenja, jer su shva\u0107ali da \u0107e zbog toga njihov Zapovjednik morati pretrpjeti neizrecive patnje. \u20182.Korin\u0107anima 5:19<\/a>;21.Ivanova 3:2<\/a> Slu\u0161ali su Njegove rije\u010di s tugom i \u010du\u0111enjem dok im je govorio kako se mora spustiti iz nebeske \u010disto\u0107e i mira, kako mora napustiti radost i slavu besmrtnog \u017eivota da bi do\u0161ao na ovaj uni\u017eeni svijet i pretrpio patnje, sramotu i smrt. Imao je stajati izme\u0111u grje\u0161nka i kazne za grijeh, a ipak \u0107e ga samo malo ljudi priznati kao Bo\u017ejeg Sina. Napustit \u0107e svoj uzvi\u0161eni polo\u017eaj nebeskog Veli\u010danstva i poniziti se toliko da se pojavi na zemlji u obliku \u010dovjeka kako bi osobno iskusio sve patnje i ku\u0161nje s kojima se \u010dovjek mora suo\u010diti. Sve to bilo je nu\u017eno da bi mogao \u201cpomo\u0107i onima koji stoje u ku\u0161nji.\u201d*Kad zavr\u0161i svoju misiju kao U\u010ditelj, bit \u0107e predan u ruke bezbo\u017enika i pretrpjet \u0107e sve uvrede i mu\u010denja koja mogu smisliti ljudi koje nadahnjuje sotona. Morat \u0107e umrijeti najokrutnijom smr\u0107u, razapet izme\u0111u neba i zemlje kao grje\u0161nik i zlo\u010dinac. Satima \u0107e prolaziti kroz tako stra\u0161ne du\u0161evne muke da \u0107e an\u0111eli zakloniti svoje lice jer to ne\u0107e mo\u0107i podnijeti. Morat \u0107e pretrpjeti du\u0161evni strah kad i Otac zakloni svoje lice od Njega jer \u0107e 1<\/a> na Njemu po\u010divati krivnja prijestupa zakona, te\u017eina grijeha cijeloga svijeta.<\/p>\n 1 Hebrejima 2:18<\/a><\/p>\n An\u0111eli su pali ni\u010dice pred svoga Zapovjednika i ponudili se kao \u017ertva za \u010dovjeka. No \u017eivot an\u0111ela nije mogao platiti dug: samo Onaj koji je stvorio \u010dovjeka imao je silu da ga otkupi. No i an\u0111eli su imali sudjelovati u planu spasenja. Krist je \u201cjedno kratko vrijeme u\u010dinjen ni\u017eim od an\u0111ela radi patnje, to jest smrti.\u201d1 Budu\u0107i daje morao preuzeti na sebe ljudsku prirodu, vi\u0161e nije bio ravan an\u0111elima. Oni su mu stoga imali slu\u017eiti, ja\u010dati Ga i ubla\u017eavati Mu patnje. Tako\u0111er su trebali biti i \u201cslu\u017ebuju\u0107i duhovi… da slu\u017ee onima koji imaju ba\u0161tiniti spasenje.\u201d2 \u010cuvat \u0107e podanike milosti od zlih an\u0111ela, razgone\u0107i tamu kojom ih sotona neprestano obavija.<\/p>\n Kad an\u0111eli budu vidjeli samrtnu borbu i poni\u017eenje svoga Gospoda, bit \u0107e ispunjeni bolom i ogor\u010denjem. Po\u017eeljet \u0107e osloboditi Ga od Njegovih ubojica, ali ne\u0107e im biti dopu\u0161teno da se umije\u0161aju kako bi sprije\u010dili bilo \u0161to od onoga \u0161to \u0107e morati promatrati. Plan spasenja predvi\u0111ao je da Krist pretrpi porugu i ismijavanje bezbo\u017enika, i On je na sve to pristao kad se ponudio da postane Otkupitelj \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n \u2018Hebrejima 2:9<\/a>; 2Hebrejima 1:14<\/a><\/p>\n Krist je uvjeravao an\u0111ele da \u0107e svojom smr\u0107u otkupiti mnoge ljude i uni\u0161titi onoga koji ima \u201cdr\u017eavu smrti.\u201d Ponovno \u0107e osvojiti kraljevstvo koje je \u010dovjek izgubio zbog prijestupa, a spa\u0161eni \u0107e ga naslijediti zajedno s Njim i tamo vje\u010dno \u017eivjeti. Grijeh i grje\u0161nici bit \u0107e uni\u0161teni i nikada vi\u0161e ne\u0107e remetiti mir neba i zemlje. Rekao je an\u0111eoskim vojskama da se slo\u017ee s planom kojeg je prihvatio Njegov Otac i da se vesele \u0161to \u0107e se Njegovom smr\u0107u pali \u010dovjek mo\u0107i pomiriti s Bogom.<\/p>\n Cijelo nebo ispunilo se tada neizrecivom rado\u0161\u0107u. Slava i bla\u017eenstvo spa\u0161enog svijeta nadma\u0161ili su \u010dak i bol i \u017ertvu Kneza \u017eivota. Nebeskim dvorovima zaorili su se prvi akordi pjesme koja \u0107e odjeknuti nad betlehemskim bre\u017euljcima: \u201cSlava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi.\u201d1 Obuzeti ve\u0107om rado\u0161\u0107u nego kad je svijet stvoren, \u201cpjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Bo\u017eji klikovahu.\u201d1 1Luka 2:14<\/a><\/p>\n Prvi nagovje\u0161taj \u010dovjekovog otkupljenja nalazi se u osudi izre\u010denoj sotoni u Edenskom vrtu. Gospod je rekao: \u201cNeprijateljstvo \u0107u staviti izme\u0111u tebe i \u017eene, izme\u0111u roda tvojega i roda njezina. On \u0107e ti satrti glavu; a ti \u0107e\u0161 ga raniti na peti.\u201d2. Ta osuda, izre\u010dena u prisutnosti na\u0161ih praroditelja, bila im je ujedno i obe\u0107anje, budu\u0107i da je prorekla rat koji \u0107e se voditi izme\u0111u \u010dovjeka i sotone, u kojemu \u0107e mo\u0107 velikog neprijatelja napokon biti slomljena. Adam i Eva stajali su poput krivaca pred pravednim Sucem, o\u010dekuju\u0107i presudu koju su zaslu\u017eili svojim prijestupom. No prije nego \u0161to su doznali o \u017eivotu patnji i tuge koji \u0107e odsada biti njihova sudbina, ili za odluku da \u0107e se morati vratiti u prah, \u010duli su rije\u010di koje su u njima pobudile nadu. lako \u0107e morati podnositi patnje koje im nanosi njihov mo\u0107ni neprijatelj, ipak mogu s nadom gledati u budu\u0107nost koja \u0107e donijeti kona\u010dnu pobjedu.<\/p>\n 1Job 38:7<\/a>; 2Knjiga Postanka 3:15<\/p>\n Kad je sotona \u010duo da \u0107e izme\u0111u njega i \u017eene, te izme\u0111u njegova i njezina potomstva postojati neprijateljstvo, shvatio je da \u0107e njegovo nastojanje da izopa\u010di ljudski rod biti onemogu\u0107eno, te da \u0107e se \u010dovjek na neki na\u010din uspjeti oduprijeti njegovoj sili. No sada, kad je plan spasenja jasnije izlo\u017een, sotona se zajedno sa svojim an\u0111elima veselio \u0161to mu je uspjelo padom \u010dovjeka povu\u0107i i Bo\u017ejeg Sina s Njegova uzvi\u0161enog polo\u017eaja. Govorio je kako su se njegovi planovi dosada pokazali uspje\u0161nima na zemlji, pa \u0107e i Krista mo\u0107i isto tako pobijediti kad preuzme na sebe ljudsku prirodu; na taj na\u010din osujetit \u0107e plan za spasenje ljudskog roda.<\/p>\n Nebeski an\u0111eli pobli\u017ee su objasnili na\u0161im praroditeljima plan za njihovo otkupljenje. Uvjeravali su Adama i Evu da usprkos njihovu velikom grijehu ne\u0107e biti prepu\u0161teni sotoninoj vlasti. Bo\u017eji Sin ponudio se da svojim vlastitim \u017eivotom plati otkup za njihov prijestup. Dobit \u0107e jedno vrijeme milosti, a ako izdr\u017ee ku\u0161nju mo\u0107i \u0107e, pokajanjem i vjerom u Krista, ponovno postati Bo\u017eja djeca.<\/p>\n \u017drtva koja se tra\u017eila zbog njihova prijestupa zakona otkrila je Adamu i Evi sveti karakter Bo\u017ejeg zakona. Uvidjeli su, kao nikada do tada, svu krivicu grijeha i njegove stra\u0161ne posljedice. Mu\u010deni gri\u017enjom savjesti i strepnjom, molili su da kazna ne padne na Onoga \u010dija je ljubav bila izvor sve njihove radosti, ve\u0107 da radije padne na njih i na njihovo potomstvo.<\/p>\n Re\u010deno im je da za prijestup Jehovina zakona, koji je temelj Njegove vladavine na nebu i na zemlji, nije mogao biti prihva\u0107en niti \u017eivot an\u0111ela kao \u017ertva za njihov grijeh. Niti jedna od Njegovih zapovijedi ne mo\u017ee se ukinuti niti izmijeniti da bi se prilagodila \u010dovjeku u njegovu palom stanju. No Bo\u017eji Sin, koji je stvorio \u010dovjeka, mo\u017ee ga otkupiti. Kao stoje Adamov prijestup donio bijedu i smrt, tako \u0107e Kristova \u017ertva donijeti \u017eivot i besmrtnost.<\/p>\n Zbog grijeha pao je pod vlast neprijatelja ne samo \u010dovjek nego i cijela zemlja; planom otkupljenja sve je trebalo biti vra\u0107eno u prvobitno stanje. Adam je prilikom stvaranja bio postavljen gospodarem nad zemljom, no kad je podlegao ku\u0161nji, potpao je pod sotoninu vlast. \u201cJer pobije\u0111eni robuje pobjedniku.\u201d1 Kad je \u010dovjek postao sotonin zarobljenik, i vlast koju je dotada imao nad zemljom pre\u0161la je u sotonine ruke. I tako je sotona postao \u201cbog ovoga svijeta.\u201d2 Nasilno je prisvojio vlast nad zemljom koja je bila dana Adamu. No Krist je, plativ\u0161i svojom \u017ertvom kaznu grijeha, imao ne samo otkupiti \u010dovjeka ve\u0107 i vratiti mu izgubljenu vlast. Sve stoje prvi Adam izgubio, Drugi \u0107e vratiti i obnoviti. Prorok ka\u017ee: \u201cTi kulo za stado, ti stra\u017earo k\u0107eri sionske, k tebi \u0107e prispjeti, k tebi \u0107e do\u0107i prija\u0161nja vlast, kraljevstvo k\u0107eri jeruzalemske!\u201d3 A apostol Pavao upu\u0107uje na \u201cotkupljenje onih \u0161to su postali Bo\u017eje vlasni\u0161tvo.\u201d4 Bog je stvorio svijet da bude boravi\u0161te svetih i sretnih bi\u0107a. Gospod, \u201cnebesa Stvoritelj on je Bog koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je u\u010dvrstio i nije je stvorio pustu, ve\u0107 ju je uobli\u010dio za obitavanje.\u201d5 Njegov \u0107e se cilj ostvariti kad zemlja, obnovljena Bo\u017ejom silom i oslobo\u0111ena od grijeha i patnji, postane vje\u010dno boravi\u0161te otkupljenih. \u201cZemlju \u0107e posjedovati pravednici i \u017eivjet \u0107e na njoj dovijeka.\u201d1 \u201cNe\u0107e biti vi\u0161e ni\u0161ta prokleto. Prijestolje Bo\u017eje i Janjetovo bit \u0107e u gradu. Sluge Bo\u017eje klanjat \u0107e se Bogu.\u201d2<\/p>\n ‘2.Petrova 2:19<\/a>; 22.Korin\u0107anima 4:4<\/a>; 3Miliej 4:8; 4Efe\u017eanima 1:14<\/a>; 5Izaija 45:18<\/a><\/p>\n Sve dok nije sagrije\u0161io, Adam je imao sre\u0107u da neposredno razgovara sa svojim Stvoriteljem. No grijeh je odvojio \u010dovjeka od Boga. Jedino Kristovom \u017ertvom pomirenja mo\u017ee se premostiti taj ponor i ponovno uspostaviti veza izme\u0111u neba i zemlje. \u010covjek se jo\u0161 ne mo\u017ee izravno pribli\u017eiti svome Stvoritelju, Ali Bog \u0107e odr\u017eavati vezu s njim preko Krista i an\u0111ela.<\/p>\n I tako su Adamu bili otkriveni najva\u017eniji doga\u0111aji u povijesti \u010dovje\u010danstva, od vremena kad je u Edenu izre\u010dena bo\u017eanska kazna do potopa, pa i dalje do prvoga dolaska Bo\u017ejeg Sina. Pokazano mu je da \u0107e mnogi, i pored toga \u0161to je Kristova \u017ertva dovoljna da spasi cijeli svijet, radije izabrati \u017eivot u grijehu nego pokajanje i poslu\u0161nost. Zlo\u010dina \u0107e iz generacije u generaciju bili sve vi\u0161e, a prokletstvo grijeha sve \u0107e te\u017ee pritiskivati ljudski rod, \u017eivotinje i zemlju. \u010covjekov \u017eivotni vijek bit \u0107e zbog grijeha sve kra\u0107i i kra\u0107i. ‘Psalam 37:29<\/a>; 2Otkrivenje 22:2<\/a>,3<\/a> Gubit \u0107e na tjelesnoj visini i izdr\u017eljivosti, opadat \u0107e njegove moralne i intelektualne sile, sve dok se napokon svijet ne ispuni bijedom svih vrsta. Zbog popu\u0161tanja apetitu i strastima ljudi ne\u0107e vi\u0161e biti u stanju cijeniti velike istine plana spasenja. No Krist \u0107e se i nadalje, odan cilju radi kojega je napustio nebo, zalagati za ljude i pozivati ih da Mu povjere svoje slabosti i nedostatke. On \u0107e zadovoljiti potrebe svih onih koji Mu pri\u0111u u vjeri. Uvijek \u0107e biti ljudi koji ce sa\u010duvati spoznaju o Bogu i koji \u0107e ostati neokaljani usred sveop\u0107eg bezakonja.<\/p>\n \u017drtvu za grijeh propisao je sam Bog da bi stalno podsje\u0107ala \u010dovjeka na njegov grijeh i da bi ga naveo da svoj grijeh pokajni\u010dki prizna i javno obznani svoju vjeru u obe\u0107anog Spasiteja. Ove \u017ertve odre\u0111ene su da bi palom ljudskom rodu usadile u svijest uzvi\u0161enu istinu daje grijeh prouzro\u010dio smrt. Za Adama je \u017ertvovanje prvog janjeta predstavljalo vrlo bolan obred. Njegova ruka imala se podi\u0107i da oduzme \u017eivot koji samo Bog mo\u017ee dati. Bilo je to prvi puta da se suo\u010dio sa smr\u0107u. Znao je da ni \u010dovjek ni \u017eivotinja ne bi morali umrijeti daje bio poslu\u0161an Bogu. Kad je zaklao nevinu \u017eivotinju, zadrhtao je pri pomisli da \u0107e se zbog njegova grijeha morati proliti krv bezazlena Bo\u017ejeg Janjeta. Taj prizor \u017ertvovanja janjeta izazvao je u njemu jasniju spoznaju o veli\u010dini grijeha koji je u\u010dinio; znao je da se taj grijeh mo\u017ee okajati samo smr\u0107u dragog Bo\u017ejega Sina. Divio se neizmjernoj dobroti koja je mogla dati tako velik otkup da spasi krivca. Zvijezda nade osvijetlila je tminu stra\u0161ne budu\u0107nosti i spasila ga od potpunog o\u010daja.<\/p>\n No plan otkupljenja imao je \u0161iri i dublji cilj od samog spa\u0161avanja \u010dovjeka. Krist nije samo zbog toga do\u0161ao na svijet. On nije do\u0161ao samo zato da bi stanovnici ovog malog svijeta mogli gledati na Bo\u017eji zakon onako kako treba gledati na njega, ve\u0107 da pred cijelim svemirom obrani Bo\u017eji karakter. Na taj je ishod svoje velike \u017ertve koji \u0107e utjecati i odraziti se i na stanovnike svih ostalih svjetova i na \u010dovjeka mislio Spasitelj kad je, gledaju\u0107i u budu\u0107nost, neposredno pred svoje raspe\u0107e rekao: \u201cSad je sud ovome svijetu; sad \u0107e knez ovoga svijeta biti ba\u010den van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve \u0107u ljude privu\u0107i k sebi.\u201d1. Kristova smrt za \u010dovjekovo spasenje nije samo u\u010dinila nebo dostupnim \u010dovjeku, ve\u0107 je pred cijelim svemirom opravdala na\u010din na koji su Bog i Njegov Sin postupili sa sotonom i njegovom pobunom. Ona je potvrdila vje\u010dno trajanje Bo\u017ejeg zakona i otkrila pravu narav grijeha i njegove posljedice.<\/p>\n Od samog po\u010detka vodila se velika borba oko Bo\u017ejeg zakona. Sotona je nastojao dokazati da je Bog nepravedan, da Njegov zakon nije dobar i da se mora izmijeniti za dobrobit cijelog svemira. Napadaju\u0107i zakon, namjeravao je zapravo sru\u0161iti vlast njegova Autora. U tom sukobu trebalo je dokazati jesu li bo\u017eanske uredbe manjkave pa ih treba mijenjati, ili su savr\u0161ene i nepromjenljive.<\/p>\n