Služba liječenja

THE MINISTRY OF HEALING

Predgovor

Nas je svijet bolestan, i gdje god žive ljudski potomci, tamo 7 vladaju i patnja i grijeh. Posvuda je očita čežnja za olakšanjem.

Namjera Spasitelja nije da čovječanstvo tlači teret boli, da njegove aktivnosti budu ograničene bolešću, da njegova snaga slabi i da se njegov život skrati zbog bolesti. Ali prečesto se zakoni što ih je Bog dao sramotno gaze; grijeh ulazi u srce i čovjek gubi iz vida koliko je ovisan o Bogu, izvoru života i zdra­vlja. Tada slijede kazne za prijestup – bol, bolest i smrt.

Razumjeti fizičke zakone, koji vladaju tijelom i imaju zada­ću svakodnevni život dovesti u sklad s ovim zakonima, dužnost je od prvobitne važnosti. Valja razumjeti mnoge čimbenike koji pridonose stvarnoj sreći – radostan dom, poslušnost zakonima života, pravi odnos prema svojem bližnjem.

Kad nastupi bolest, bitno je da zaposlimo razne izvore si­le koji će, u suradnji s naporima prirode, okrijepiti tijelo i ob­noviti zdravlje. Postoji također jedno veće i za život važnije pi­tanje – ono o našem odnosu prema Stvoritelju, koji je u početku čovjeku dao život i sve pripremio za njegovu trajnu sreću, a i danas se zanima za njegovo dobro.

U ovoj je knjizi spisateljica, žena velikog iskustva u prak­tičnom životu, posebice obdarena velikom pronicljivošću i zna­njem, iznijela razumljivo za svakog oca i majku, svakog muškarca i ženu, laika i stručnjaka, neprocjenjivo blago znanja o temama života i njegovim zakonimaa, o zdravlju i njegovim preduvje- 8 tima; zatim i o bolesti i obrani od bolesti, bolesti duše i iscjeljuju- ćem balzamu iz Gileada.

Knjiga je pisana jasnim, jednostavnim i lijepim jezikom, puna je uputa za onoga tko želi nešto naučiti, puna nade za malo- dušne, vedrine za bolesne i odmora za klonule. Tijekom više desetljeća ona milijunima čitatelja prenosi svoju poruku pomoći za njihove probleme; u mnogim je zemljama doživjela ponov­ljena izdanja na mnogim svjetskim jezicima.

(5)

6

Služba liječenja

Brojke na marginama knjige ukaziju na brojeve stranica u izvorniku.

Neka ovo djelo, koje predočuje bolji put i otkriva nam jed­nostavniji, vedriji život ispunjen radošću i zadovoljstvom, život u kojem ima mjesta za požrtvovnu službu drugima, za koju se kaže: “Mnogo je blaženije davati negoli uzimati”, u cijelosti is­puni svoju zadaću, iskrena je želja nakladnika i povjerenika os- tavstine Ellen G. White.

Nakladnik

1

Naš Primjer

Nas je Gospodin Isus Krist došao na ovaj svijet kao neumorni 17 sluga ljudskim potrebama. On “slabosti naše uze i ponese naše bolesti”, kako bi mogao služiti svakoj potrebi čovječanstva. (Matej 8,17) Došao je otkloniti teret bolesti, bijede i grijeha, i ljudi­ma donijeti cjelokupnu obnovu – to je bilo Njegovo poslanje. Došao je dati ljudima zdravlje, mir i savršenstvo karaktera.

Životne okolnosti i potrebe onih koji su tražili Njegovu po­moć bile su različite i nitko od onih koji su dolazili k Njemu nije otišao ne primivši pomoć. Od Njega je tekla rijeka iscjeli- teljske sile koja je obnavljala i tijelo, i um, i dušu.

Spasiteljevo djelo nije bilo ograničeno vremenom ili mje­stom. Njegova sućut nije poznavala granica. Njegovo djelo lije­čenja i učenja bilo je tako sveobuhvatno da se u Palestini nije mogla naći dostatno velika zgrada koja bi primila mnoštvo što se tiskalo k Njemu. Na zelenim padinama galilejskih brežulja­ka, na putovima, na obali jezera, u sinagogama i na svakom drugom mjestu na kojemu su bolesne mogli donijeti k Njemu, 18 bila je Njegova bolnica. U svakom je gradu i gradiću, svakom selu kroz koje je prolazio, polagao svoje ruke na patnike i liječio ih. Gdje god je bilo srca spremnih da prime Njegovu poruku,

On ih je tješio, ulijevajući im uvjerenje o ljubavi njihovog nebeskog Oca. Tijekom cijelog dana služio je onima koji su dolazili k Nje­mu; uvečer bi poklanjao pažnju onima koji su tijekom dana morali naporno raditi kako bi zaradili za izdržavanje svojih obitelji.

Isus je nosio golem teret odgovornosti za spasenje ljudi.

Znao je da će svi biti izgubljeni ako ne dođe do promjene u načelima i ciljevima ljudskog roda. Za Njegovu je dušu to bilo teško breme i nitko nije mogao razumjeti težinu tereta što je počivao na Njemu. Sam je prolazio kroz djetinjstvo, mladost i doba muževnosti. I unatoč tome, ljudi su u Njegovoj prisutnosti osjećali ozračje Neba. Dan za danom On se sučeljavao s probama i kušnjama; dan za danom dolazio je u dodir sa zlom i bio svje-

(7)

8

Služba liječenja

• dokom njegove moći nad onima koje je želio blagosloviti i spasiti. Pritom se nije razočarao niti je pokleknuo.

On je u svemu svoje želje strogo podređivao svojem po­slanju. Njegov je život bio slavan uzor, jer je sve u životu pod­ređivao volji svojega Oca. Kad Ga je u ranoj mladosti majka upitala, nakon sto Ga je nasla u rabinskoj školi: “Dijete moje, zašto nam to učini?”, On je odgovorio, i Njegov odgovor je bio ključ Njegovog životnog djela: “Pa zašto ste me tražili? Zar ni­ste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2,48.49) On je živio životom stalnog samoodricanja. U ovome svije­tu nije imao doma, osim što su Ga Njegovi prijatelji kao putni­ka često ljubazno primali. On je došao da zbog nas živi živo­tom najsiromašnijeg i postao je dijelom onih koji su oskudije­vali i stradali. Neprepoznat i necijenjen, kretao se među naro­dom za kojeg je tako mnogo činio.

Bio je uvijek strpljiv i dobro raspoložen, i oni koji su bili ožalošćeni klicali su Mu kao vjesniku života i mira. Vidio je potrebe muškaraca i žena, djece i mladeži i svima je upućivao poziv: “Hodite k meni!”

Tijekom svoje službe Isus je više vremena posvećivao lije­čenju bolesnih nego propovijedanju. Njegova su čuda svjedo­čila o istinitosti onoga što je govorio, ona su svjedočila da On nije došao uništiti, već spasiti. Gdje god se kretao, pred Njim se pronosio dobar glas o Njegovoj milosti. Gdje bi prolazio, oni koji su primali Njegovu sućut radovali su se zdravlju i is­kušavali svoje novootkrivene moći. Mnoštvo se okupljalo oko njih da s njihovih usana čuje o djelima što ih je Gospodin uči­nio. Njegov je glas bio prvi zvuk što su ga mnogi ikada čuli, Njegovo ime prva riječ koju su ikada izgovorili, Njegovo lice prvo koje su ikada ugledali. Kako onda ne bi ljubili Isusa i uzvi­kivali Njemu hvalu? Dok je prolazio kroz male i velike gradove,

• bio je kao rijeka života, šireći zdravlje i radost.

“Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalijeva, zemlja uz more i s onu stranu Jordana, poganska Galileja — narod sto je boravio u tmini vidje svjetlo veliko; onima koji pre­bivahu u tamnom predjelu smrti zasja svjetlo(Matej 4,15.16)

Svako djelo iscjeljenja Spasitelju je istodobno bila prilika da u srce i dušu usadi sveta načela. Upravo je to bila svrha

Naš Primjer

9

Njegovog djela. On je poklanjao zemaljske blagoslove kako bi srca ljudi pokrenuo da prihvate evanđelje Njegove milosti.

Isus je mogao zauzeti najviše mjesto među učiteljima ži­dovskog naroda; ali On se opredijelio da odnese evanđelje si­romasima. Išao je od mjesta do mjesta da bi oni s glavnih i sa sporednih putova čuli riječi života. Kod jezera, na gorskoj pa­dini, na gradskim ulicama, u židovskoj sinagogi, posvuda se čuo Njegov glas dok je tumačio Pisma. Često je učio i u dvorištu hrama, kako bi i neznabošci mogli čuti riječi života.

Kristovo se učenje toliko razlikovalo od učenja književni­ka i farizeja i njihovog tumačenja Pisma, da je privuklo pozor­nost naroda. Rabini su se pozivali na predaju, na ljudsku teo­riju i pretpostavke. Često se ono što su ljudi učili i pisali o Pismu stavljalo na mjesto samoga Pisma. Predmet je Kristova učenja bila Božja riječ. Onima koji su postavljali pitanja Isus je uzvraćao jednostavnim riječima: “Pisano je”, “Što kaže Pismo?”, “Kako čitaš?” U svakoj je prigodi kad bi se, bilo kod prijatelja ili neprijatelja, pojavilo zanimanje, On objavljivao Riječ. Vijest evanđelja je objavljivao jasno i silno. Njegove su riječi bacale obilje svjetlosti na nauk patrijarha i proroka, tako da se Pismo ljudima činilo kao neko novo otkrivenje. Nikada ranije Njegovi slušatelji nisu u Božjoj riječi vidjeli takvu dubinu misli.

Nikada nije bilo takvog evanđelista kao što je bio Isus. On je bio Veličanstvo Neba, a ponizio se i uzeo ljudsku narav kako bi na taj način pristupio ljudima tamo gdje se nalaze. Krist, “anđeo zavjetni”, donio je poruku o spasenju svim ljudima, bo­gatima i siromašnima, slobodnima i zarobljenima. Glas o Njemu kao velikom Liječniku pronio se kroz cijelu Palestinu. Boles­nici su dolazili na mjesta kroz koja je On trebao proći da potraže pomoć od Njega. K Njemu su, također, dolazili mnogi koji su bili obuzeti brigama, željni da čuju Njegove riječi i osjete dodir Njegove ruke. Tako je Isus išao od grada do grada, od mjesta do mjesta, propovijedao evanđelje i liječio bolesne – On, Kralj slave, u skromnoj odjeći ljudske naravi.

On je pohađao velike godišnje svetkovine, pri čemu je ko­ristio priliku da mnoštvu zaokupljenom vanjskim obredom go­vori o nebeskim vrijednostima i da pred njihove oči iznese sli­ku vječnosti. On je svima donosio blistava blaga iz riznice mu­drosti. Govorio im je tako jednostavnim jezikom da Ga je svat­ko mogao razumjeti. Njemu svojstvenim metodama pružao je

21

22

23

10

Služba liječenja

24

25

pomoć svima koji su posrtali pod teretom briga i žalosti. Bio je nježan i susretljiv u službi dušama koje su bile bolesne od grijeha, donoseći im zdravlje i snagu.

On, koji je bio najveći učitelj, trudio se da priđe ljudima tamo gdje su oni najradije odlazili. On je tako iznosio istinu da je ona u mislima Njegovih slušatelja ostajala trajno – pro­tkana njihovim najdražim uspomenama i osjećajima. Učio je tako da su mogli osjetiti kako se potpuno uživio u njihovu dobrobit i sreću. Njegove su upute bile tako neposredne, Njegovi prikazi tako prikladni, Njegove riječi tako ljupke i vedre da su slušate­lji bili zadivljeni. Jednostavnost i ozbiljnost kojima se obraćao tjeskobnim dušama svaku su Njegovu riječ činili svetom.

Kako je Njegov život bio ispunjen radom! Dan za danom, moglo Ga se vidjeti kako stupa u skromna boravišta u kojima su vladali oskudica i nevolja, i ulijeva nadu posrnulima i mir ne­spokojnima. Pun milosti, nježnosti i sućuti On je išao, podizao pognute i tješio žalosne. Kamo god je išao, nosio je blagoslov.

Istodobno dok je služio siromašnima, Isus je razmišljao i o tome kako da pristupi bogatima. Nastojao je stupiti u po­znanstvo s imućnim i obrazovanim farizejima, s hebrejskim ple­mićem i rimskim predstavnikom vlasti. On je prihvaćao njihove pozive, pohodio njihove gozbe, upoznavao se s onim što ih je zanimalo i onim čime su se bavili, da bi time zadobio pristup njihovim srcima i otkrio im neuništiva bogatstva.

Krist je došao na ovaj svijet da pokaže kako primanjem sile odozgo čovjek može živjeti neokaljanim životom. Neumor­no i strpljivo, spreman da pomogne, s puno sućuti, On je služio ljudima u njihovim potrebama. Nježnim dodirom milosti izgo­nio je iz duše nemir i sumnju, čineći da iz neprijateljstva nastane ljubav i iz nevjerstva čvrsto povjerenje.

On je mogao reći kome je htio: “Hajde za mnom”, i onaj kome su te riječi bile upućene pošao bi za Njim. U tom trenu­tku prestajala bi opčinjenost dražima svijeta. Duh požude i strasti na zvuk Njegova glasa bježao je iz srca, a ljudi su ustajali os­lobođeni i slijedili su Spasitelja.

Bratska ljubav

Krist nije priznavao nikakve razlike po narodnosti, položaju ili religiji. Književnici i farizeji su željeli da nebeski darovi ostanu unutar njihovog naroda i da u njima ne uživa ostatak Božje obitelji

Naš Primjer

11

u svijetu. Ali Krist je došao srušiti svaki zid razdvajanja. Došao je pokazati da je Njegov dar milosti i ljubavi isto tako neogra­ničen kao zrak, svjetlost ili kiša koja natapa zemlju.

Kristov je život bio temelj za religiju u kojoj ne postoje društveni slojevi, za religiju u kojoj su Židov i neznabožac, slo­bodan čovjek i rob povezani bratstvom što ih sve izjednačuje pred Bogom. U svojem postupanju Isus nikada nije dopuštao da na Njega utječu ljudski planovi. On nije razlučivao susjede od stranaca, prijatelje od neprijatelja. Ono što je za Njegovo srce predstavljalo vrijednost bila je duša koja je žednjela za vo­dom života.

Isus nije prolazio niti kraj jednog ljudskog bića kao pored nečega što je bezvrijedno; naprotiv, On se trudio da svaka duša dobije zdravlje i spasenje od grijeha. Bilo kakvo da je bilo dru­štvo u kojem se On nalazio, iznosio je pouku koja je odgovarala vremenu i okolnostima. Ako je vidio da se ljudi međusobno zapo­stavljaju i vrijeđaju, samo je postajao osvjedočenijim da njima 26 treba Njegova božansko-ljudska sućut. Trudio se da one koji su bili najgrublji i najnepristupačniji ispuni nadom i uvjeri ih da mogu biti slobodni od mana, dobivajući karakter koji će im po­moći da žive kao Božja djeca.

Cesto je susretao one koji su bili prepušteni Sotoninoj vla­sti, i nisu imali snage izvući se iz sotonske zamke. Takvom razo­čaranom, bolesnom, iskušanom i palom biću Isus bi upućivao riječi najnježnije sućuti, riječi potrebne i razumljive. Isus je su­sretao druge koji su se borili prsa u prsa s neprijateljem duša. Takve je hrabrio da ustraju, ulijevao im sigurnost da će pobi­jediti jer na njihovoj su strani Božji anđeli koji će im donijeti pobjedu.

Kao cijenjeni gost, On je sjedio za stolom carinika, pokazu­jući svojom ljubaznošću i društvenošću da cijeni ljudsko dosto­janstvo; a ljudi su čeznuli postati vrijedni Njegova povjerenja. Njegova je riječ padala na njihova žedna srca u obliku blago­slovljene, životvorne sile. U ljudima su se budile nove pobude, dok se onima koji su bili odbačeni od ljudskog društva otvarala staza novog života.

Isus se, premda je bio Židov, slobodno družio sa Samarijan- cima, omalovažavajući farizejske običaje svog naroda. Svjestan predrasuda Samarijanaca, Isus je prihvaćao gostoprimstvo tog prezrenog naroda. Spavao je zajedno s njima pod njihovim kro-

12

Služba liječenja

vovima, jeo je s njima za njihovim stolovima, uzimao od hrane koju su pripremale i posluživale njihove ruke, poučavao na nji­hovim ulicama i u postupanju s njima pokazivao vrhunsku do­brotu i ljubaznost. I dok je On privlačio k sebi njihova srca vezom ljudske sućuti, Njegova im je božanska milost donosila spasenje koje su Židovi odbacili.

• Osobna služba

Isus nije propuštao nijednu priliku da objavi evanđelje o spasenju. Sjetite se Njegovih divnih riječi sto ih je uputio onoj ženi u Samariji. Dok je sjedio kod Jakovljeva zdenca, ta žena je došla zahvatiti vode. Na njezino iznenađenje, Isus ju je nešto zamolio. “Daj mi da se napijem”, rekao je. On je osjećao potrebu za svježom, hladnom vodom, ali je tražio priliku da joj ponudi vodu života. “Kako ti,” rekla je žena, “Židov, možeš iskati od

• mene, Samarijanke, da se napiješ? Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.” Isus joj je odgovorio: “Kad bi ti znala za dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti žive vode… Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u nje­mu izvorom one vode što struji u život vječni.” (Ivan 4,7-14)

Koliko je zanimanja Krist pokazao za ovu ženu! Kako su Njegove riječi bile ozbiljne i uvjerljive! Kad ih je žena čula, ostavila je svoje posude, otišla u grad i rekla svojim prijatelji­ma: “Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da on nije Mesija?” Čitamo: “Mnogi Samarijanci počeše vjero­vati u nj.” (Ivan 4,29.39) A tko može sagledati utjecaj što su ga ostavile te riječi na spasenje duša u godinama koje su otada prošle?

Gdje god su srca spremna za prihvaćanje istine, Krist ih je na nju spreman uputiti. On im otkriva Oca i službu ugodnu Onome koji vidi srce. Kod takvih se On ne služi usporedbama. Njima, kao i ženi na izvoru, On kaže: “To sam ja koji govori s tobom.”

2

Dani s(už6e

U ribarskom domu i Kafarnaumu ležala je Petrova punica u “velikoj groznici”, “pa ga zamole za nju”. Isus “se prignu nad nju te zapovijedi groznici, i ova je ostavi”, te je žena ustala i služila Spasitelju i Njegovim učenicima. (Luka 4,38; Marko 1,30; Matej 8,15)

Glasovi o tome brzo su se raširili. Isus je to čudo učinio u subotu, a iz straha od rabina narod se nije usuđivao doći k velikom Liječniku prije zalaska sunca da primi iscjeljenje. A onda su tijekom radnog tjedna iz domova, radionica i tržnica stanov­nici grada navirali u smjeru jednostavnog prebivališta u kojem se Isus sklonio. Bolesnike su donosili na nosilima, neki su do­lazili oslanjajući se na štake, neke su podupirali prijatelji dok su posrćući i malaksalo dolazili pred Spasitelja.

Sat za satom oni su dolazili i odlazili, jer nitko nije mogao znati hoće li božanski Liječnik sutra još biti među njima. Ni­kada ranije Kafarnaum nije bio svjedokom jednog takvog dana. Zrak je bio ispunjen glasovima ushita i uzvicima izliječenih ne­voljnika.

Isus nije prekidao svoj rad sve dok i posljednji patnik nije bio iscijeljen. Već je bila duboka noć kad je mnoštvo otišlo a tišina se spustila nad Šimunov dom. Prošao je dug i naporan dan; Isus je tražio odmor. Ali dok je grad još bio obavijen u drijemež, Spasitelj “rano ujutro, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, tu je molio”. (Marko 1,35)

Rano sljedećeg jutra k Isusu su došli Petar i njegovi su­drugovi da Mu kažu kako Ga narod iz Kafarnauma već traži. Na svoje iznenađenje, čuli su Kristove riječi: “I drugim grado­vima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem; jer sam za to poslan.” (Luka 4,43)

U uzbuđenju što je tada zahvatilo Kafaranum, činilo se kao da će Isus izgubiti iz vida svrhu svog poslanja. Isus se nije mo­gao zadovoljiti time što bi na sebe privukao pozornost i što bi ljudi gledali na Njega kao na čudotvorca ili liječnika koji liječi tjelesne bolesti. On je nastojao predstaviti ljudima sebe kao njihovog Spasitelja. Dok su se, s jedne strane, ljudi željeli uvje­riti da je On došao kao kralj koji će osnovati zemaljsku vlada­vinu, On je želio odvratiti njihove misli od zemaljskih k duhov­nim vrijednostima. Uspjeh koji bi bio samo svjetovna karakte­ra ometao bi Ga u Njegovu radu.

I to čuđenje lakoumnog mnoštva unosilo je nemir u Njegovo srce. U Njegovom životu nije bilo isticanja vlastite osobe. Po­čast što je svijet ukazuje kad netko stekne položaj, bogatstvo ili talent, bila je strana Sinu Čovječjem. Isus se nije koristio niti jednim od sredstava kojima se ljudi služe kako bi zadobili privrženost ili vlast nad drugima. Za Njega je, vjekovima prije Njegova rođenja, bilo prorečeno: “On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu.” (Izaija 42,2.3) Svojim velikim obredima, isticanjem svojih bogoslužja i da­rova, farizeji su nastojali pribaviti sebi počasti. Javnim su ras­pravama o religiji dokazivali svoju revnost za nju. Prepirke iz­među neprijateljski raspoloženih sljedbi bile su bučne i duge, tako da nije bilo ništa neobično kad su se na ulicama čuli glasovi žestokih rasprava među učenim zakonicima.

Prema svemu tome Isusov je život bio u očitoj suprotno­sti. Nikada u Njegovu životu nije dolazilo do bučne rasprave, razmetanja u bogoslužju, niti do ijednog postupka kojim bi izazvao javno odobravanje. Krist je bio skriven u Bogu, a Bog je bio otkriven u karakteru svojega Sina. K ovoj je spoznaji Isus želio usmjeriti misli ljudi.

Sunce pravde nije obasjalo svijet punim sjajem da svojom slavom ne bi zaslijepilo osjetila. O Kristu je pisano: “Ko zora pouzdan mu dolazak.” (Hošea 6,3) Svjetlost dana dolazi na ze­mlju tiho i nježno, rastjeruje tamu i budi sav svijet u život. Tako je ogranulo i sunce pravde, “sa zdravljem u zrakama”. (Malahi- ja 4,2)

“Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje.” (Izaija 42,1)

“Jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevo­lji; ti si skrovište od pljuska, i od žege zaklon.” (Izaija 25,4)

“Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije ne­besa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade

Dani službe

15

dah narodima na njoj, i dah bićima sto njome hode. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; obliko­vah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izveden sužnje iz zatvora, iz tamnice one sto žive u tami.” (Izaija 42,5-7)

“Vodit ću slijepce po cestama, uputit ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit, a neravno tlo u ravno.

To ću učiniti i neću propustiti.” (Izaija 42,16)

“Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim sto je u njemu, otoci i njihovi žitelji! Nek digne glas pustinja i njeni gradovi, nek odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek podvikuju stanov­nici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! Nek daju čast Ja­hvi i hvalu mu naviještaju po otocima.” (Izaija 42,10-12)

“Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!” (Izaija 44,23)

Ivan Krstitelj je iz Herodove tamnice, gdje je čamio i če­kao razočaran i zbunjen, poslao k Isusu dvojicu svojih učenika s porukom: “Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čeka­mo?” (Matej 11,3)

Spasitelj nije odmah odgovorio na pitanje učenika. Dok su oni stajali, čudeći se Njegovoj šutnji, k Njemu su dolazili ne­voljni. Glas je moćnog Liječnika prodro u gluho uho. Jedna ri­ječ i dodir Njegove ruke otvorili su slijepe oči da gledaju svjetlost dana, prizore iz prirode, lica prijatelja i lice Spasitelja. Njegov je glas dopro do uha onih koji su umirali, i oni su ustajali u zdravlju i snazi. Uzeti ljudi, opsjednuti sotonskim duhom, bili su poslušni Njegovoj riječi; njihovo bjesnilo je nestajalo i oni su Mu zatim služili. Siromašni ratari i najamnici, koje su rabini izbjegavali kao nečiste, okupljali su se oko Njega i On im je govorio riječi vječnoga života.

Dan je tako prošao, i Ivanovi su učenici sve to gledali i slušali. Napokon, Isus ih je pozvao k sebi i rekao im da idu i kažu Ivanu ono što su vidjeli i čuli, dodajući: “Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba.” (Matej 11,6) Učenici su odni­jeli poruku i ona je bila dostatna.

Ivan se sjetio proročanstva o Mesiji: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljeni­ ma navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i… da razveselim ožalošćene na Sionu.” (Izaija 61,1.2) Isus iz Nazareta je bio taj Obećani. Dokaz Nje­gova božanskog podrijetla mogao se vidjeti dok je služio na­paćenim ljudima, dok se Njegova slava pokazala u tome sto se ponizio i spustio u naše poniženo stanje.

36 Krist se u svojim djelima nije predstavio samo kao Mesija, već je On pomoću njih objavio ljudima način kako će biti za­snovano Njegovo kraljevstvo. Ivanu je otkriveno isto ono što je bilo otkriveno Iliji u pustinji, kad se pred njim pokazao “si­lan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jah­ve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je po­tres, ali Jahve nije bio u potresu, a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju”. Poslije ognja, Bog je razgovarao s prorokom “šapatom laganog i blagog lahora”. (1. Kraljevima 19,11.12) Ovako je Isus trebao vršiti svoje djelo ne rušenjem prijestolja i kraljevstava, ne u raskoši i vanjskom razmetanju, već šapatom srcima ljudi kroz život milosti i samoodricanja.

Kraljevstvo se Božje ne pokazuje izvana. Ono dolazi kroz blagost nadahnuća Njegove Riječi, kroz unutarnje djelovanje Nje­govog Duha, zajednicom duše s Onim koji je njezin život. Naj­veći izraz Njegove sile vidi se u ljudskoj naravi koja je dostigla savršenstvo Kristova karaktera.

Kristovi sljedbenici trebaju biti svjetlost svijetu; ali Bog od njih ne traži da učine neki napor kako bi svijetlili. On ne trpi nikakav samozadovoljavajući trud kojim se želi prikazati supe­riornost u dobrim djelima. On želi da njihove duše budu pro­žete načelima Neba, jer će se tada, kad dođu u dodir sa svije­tom, otkriti svjetlost koja je u njima. Ta će svjetlost blistati kroz nepokolebljivu odanost u svakom postupku u životu.

Za napredak Božjeg djela nisu bitni bogatstvo ili visok po­ložaj, skupocjena oprema, arhitektura ili namještaj; nisu važna niti dostignuća koja zadobivaju ljudsko odobravanje i pridonose taštini. Razmetanje ovoga svijeta, ma kako uvjerljivo, u Božjim

3 7 očima nije ni od kakve vrijednosti. Više od onoga što je vidljivo i ograničeno, Bog cijeni ono nevidljivo i vječno. Ono prvo ima vrijednost samo ako služi kao izraz drugoga. Najodabranija um­jetnička djela ne posjeduju ljepotu koja se može usporediti s ljepotom karaktera nastalom kao plod djelovanja Svetog Duha na dušu.

Dani službe

17

Kad je Bog poslao na nas svijet svojega Sina, On je ljud­skim stvorenjima povjerio neuništiva bogatstva – pored kojih su bogatstva sto ih je čovjek nagomilavao od postanka svijeta bezvrijedna. S ljubavlju koju je imao u svom srcu još od vje­čnih vremena, Krist je došao na Zemlju i poklonio je palom čovjeku. Mi trebamo, kroz vezu s Kristom, primiti to bogat­stvo, otkriti ga i dati drugima.

Ljudski će napori u Božjem djelu biti uspješni upravo u omjeru s posvećenosti i predanosti onoga koji radi za Boga – otkrivanjem sile Kristove milosti koja mijenja život. Mi se tre­bamo razlikovati od svijeta jer je Bog na nas položio svoj pečat, zato što On kroz nas pokazuje svoj karakter ljubavi. Naš nas Otkupitelj štiti svojom pravdom.

Kada Bog odabire muškarce i žene za svoju službu, On ne pita imaju li oni bogatstvo ovoga svijeta, obrazovanje ili rječi­tost. Ono što On pita jest: “Hode li oni u takvoj poniznosti da ih mogu učiti svojem putu? Mogu li staviti svoje riječi u nji­hova usta? Hoće li me oni uistinu predstavljati?”

Bog može svaku osobu upotrijebiti upravo u onoj mjeri u kojoj mu ona omogućuje da ulijeva svog Duha u hram njezine duše. Rad što ga On prihvaća jest rad koji je odsjaj Njegova lika. Neka Njegovi sljedbenici unose u ovaj svijet neizbrisive osobine Njegovih vječnih načela kao svjedočanstvo ili prepo­ruku o sebi.

“U naručje će svoje sabrati janjce!”

Dok je Isus služio na ulicama gradova, majke su se sa svojim bolesnim i umirućim mališanima na rukama probijale kroz mno­štvo kako bi došle tamo gdje ih On može primijetiti.

Pogledajte ove majke: blijede, umorne, na rubu očaja, pa ipak odlučne i ustrajne. Dok nose svoje breme patnje, one traže Spasitelja. I dok ih ustalasano mnoštvo odbija natrag, Isus se pro­bija k njima korak po korak dok se napokon ne nađe uz njih. U njihovim se srcima budi nada. Suze radosnice izviru iz njihovih očiju kad shvate da On baš njima poklanja pozornost i kada pogledaju u oči koje izražavaju toplo razumijevanje i ljubav.

Izabirajući jednu iz skupine, Spasitelj budi njezino povje­renje riječima: “Što hoćeš da ti učinim?” Ona jecajući izriče svoju veliku potrebu: “Učitelju, da iscijeliš moje dijete!” Krist

38

18

Služba liječenja

uzima dijete iz njezinih ruku i Njegovim dodirom bolest nestaje.

• Bljedilo smrti se gubi; struja života teče kroz žile; mišići dobi­vaju snagu. Majka prima riječi utjehe i mira. Potom dolazi slje­deći slučaj, isto tako hitan. Ponovno Isus koristi svoju živo- tvornu silu, i svi daju slavu Onome koji čini čudesna djela.

Mi mnogo govorimo o veličini Kristovog života. Govorimo

• o divnim djelima sto ih je učinio, o svim divnim čudima. Ali pozornost koju je poklanjao malim pojedinostima još je veći dokaz Njegove veličine.

Među Židovima je bio običaj da se djeca odnesu nekom rabinu kako bi on položio svoje ruke na njih i blagoslovio ih. Ali učenici su smatrali Isusovo djelo previše važnim da bi Ga itko smio tako ometati. Kad su majke dolazile želeći da On bla­goslovi njihovu djecu, učenici su na njih gledali s neraspolo­ženjem. Ovu su djecu oni smatrali premalenom za prednost da dođu k Isusu. Učenici su tako došli do zaključka da bi nazoč-

• nost ove djece uznemirila Isusa. Ali Spasitelj je shvatio brigu i teret ovih majki koje su nastojale odgojiti svoju djecu prema savjetima Božje riječi. On je čuo njihove molitve. On ih je sam privukao u svoju blizinu.

Jedna je majka sa svojim djetetom napustila svoj dom u želji da nađe Isusa. Usput je jednoj svojoj susjedi povjerila ka­mo ide, i ta je susjeda također poželjela da Isus blagoslovi i njezinu djecu. Tako se okupilo nekoliko majki sa svojom dje­com. Neka djeca više nisu bila u dobi ranog djetinjstva, neka su već bila mladići i djevojke. Kad su majke uputile svoju želju Isusu, On je s naklonošću slušao njihovu bojažljivo izrečenu molbu i gledao njihove suze. Pričekao je da vidi kakav će stav učenici zauzeti prema njima. Kad je vidio kako učenici kore majke i odbijaju ih, vjerujući da Mu čine uslugu, On ih je upo­zorio na njihovu pogrešku riječima: “Pustite dječicu k meni, nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje.” (Marko 10,14) Tada je uzeo djecu u svoje naručje, položio svoje ruke na njih i dao im blagoslov zbog kojega su i došli.

Majke su bile utješene. One su se vratile svojim domovi­ma okrijepljene i blagoslovljene Kristovim riječima. One su bile ohrabrene da prihvate svoj teret s novom vedrinom i da, ispu­njene nadom, rade za svoju djecu.

Kad bi pred nama bio otvoren kasniji život ove male sku­pine, vidjeli bismo majke kako podsjećaju svoju djecu na do-

Dani službe

19

gađaj onog dana i kako im ponavljaju drage Spasiteljeve riječi. Vidjeli bismo, također, koliko je često u kasnijim godinama sje­ćanje na ove riječi čuvalo tu djecu da ne zađu sa staze podig­nute za Božje otkupljenike.

Krist je danas isti nježni Spasitelj kao sto je bio dok je hodio među ljudima. Isto je tako sigurno da On i sada pruža pomoć majkama jednako kao kad je u Judeji prihvaćao djecu u svoje naručje. Djeca koju volimo danas isto su tako otkupljena Nje­govom krvlju kao i djeca onoga doba.

Isus poznaje teret sto ga nosi srce svake majke. On, čija se majka borila sa siromaštvom i oskudicom, ima sućuti za svaku majku u njezinim problemima. On, koji je prevalio dugi put da bi donio olakšanje uplašenom srcu jedne Kanaanejke, učinit će isto toliko za majke današnjih dana. On, koji je udovici iz Naina vratio sina jedinca, i koji se u svojoj agoniji na križu sjetio svoje majke Marije, i danas je dirnut brigama svih majki. U svakoj patnji i nevolji On će utješiti i pomoći.

Neka majke dođu k Isusu sa svojim problemima. One će naći dovoljno milosti koja će im pomoći u skrbi za njihovu djecu. Svakoj majci koja je spremna položiti svoje brige kod Isusovih nogu, vrata su otvorena. Onaj koji je rekao: “Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti” (Marko 10,14), i danas upućuje poziv majkama da dovedu svoju djecu k Njemu da ih On blagoslovi.

U djeci koju su Mu dovodili Isus je vidio muškarce i žene koji će biti nasljednici Njegove milosti i podanici Njegovog kra­ljevstva, od kojih će neki postati i mučenici za Njega. Znao je da će Ga ta djeca daleko spremnije slušati i prihvatiti kao svo­jega Spasitelja nego odrasli ljudi, od kojih su mnogi imali mu­drost ovoga svijeta i bili tvrdoga srca. U svom učenju Isus se spuštao na njihovu razinu. On, Veličanstvo Neba, odgovarao je na njihova pitanja i iznosio svoje pouke na tako jednostavan način da je uspješno izlazio ususret njihovom dječjem razumi­jevanju. U njihove umove usađivao je sjeme istine, koje će za nekoliko godina izbiti i donijeti plod za vječni život.

Kad je Isus rekao svojim učenicima da ne brane djeci do­laziti k Njemu, govorio je svojim sljedbenicima svih vjekova, službenicima Crkve, propovjednicima, pomoćnicima i svim krš­ćanima. Isus privlači djecu i govori nam: “Nemojte im priječi­ti.” Kao da hoće reći: “Oni bi došli kad im vi ne biste priječili.”

42

43

20

Služba liječenja

Nemojte dopustiti da vas nekršćanski karakter predoči Isusa u lažnom svjetlu. Ne udaljujte svoje mališane od Njega svojom hladnoćom i mrzovoljom. Nikada im ne dajte povoda da misle

• kako Nebo za njih ne bi bilo lijepo mjesto kad biste i vi bili tamo. Ne govorite o religiji kao o nečemu sto djeca ne mogu shvatiti; ne ponašajte se tako kao da ne očekujete da oni pri­hvate Krista u svom djetinjstvu. Ne stvarajte kod njih lažan do­jam da je Kristova religija nešto tmurno i potišteno, i da bi oni, žele li doći Kristu, morali ostaviti sve ono što donosi radost življenja.

Kad Sveti Duh utječe na dječja srca, surađujte s Njim u Njegovom radu. Učite ih da ih Spasitelj poziva i da Mu ništa ne može pričiniti veću radost nego kad Mu se predaju u cvi­jetu i svježini svojega djetinjstva.

Roditeljska odgovornost

Spasitelj se s beskrajnom nježnosti sagiba prema dušama što ih je otkupio svojom krvlju. Oni su ono na što Njegova ljubav polaže pravo. On ih promatra s neizrecivom čežnjom. Njegovo srce ne privlače samo idealno odgojena i tjelesno naj- privlačnija djeca, već i oni koji su, bilo naslijeđem ili zbog ne­mara roditelja, stekli nepoželjne karakterne crte. Mnogi rodi­telji ne shvaćaju u kolikoj su mjeri odgovorni za ove osobine karaktera kod svoje djece. Njima nedostaje ona nježnost i mu­drost koji su potrebni u postupanju s djecom, od koje su nači­nili ono što jesu. Isus sa sažaljenjem promatra ovu djecu. U svojem rasuđivanju On ide od uzroka k posljedici.

Kršćanski propovjednik može biti Kristovo oruđe i dovo­diti k Spasitelju djecu koja imaju nedostatke u karakteru. Mu­drošću i taktičnim postupanjem on ih može privinuti k srcu, uliti im hrabrost i nadu i, kroz Kristovu milost, biti svjedok preobražaja njihovog karaktera, tako da se za njih može reći: “Jer takvima pripada kraljevstvo Božje.”

• Mnoštvo nahranjeno s pet jecmenih kruhova

Narod je cijeli dan išao po stopama Krista i Njegovih uče­nika dok je On učio kraj jezera. Oni su slušali Njegove milostive riječi, tako jednostavne i tako jasne da su one za njihove duše

Dani službe

21

bile kao balzam iz Gileada. Iscjeljenje Njegovom božanskom rukom donijelo je zdravlje bolesnima i život umirućima. Za njih je taj dan bio kao da je Nebo sišlo na Zemlju, tako da nisu niti osjetili koliko je vremena prošlo otkako su posljednji put nešto pojeli.

Sunce je naginjalo k zapadu, a narod je još oklijevao. Na­pokon, učenici su došli Kristu i tražili Ga da, zbog njih samih, pošalje ljude kućama. Mnogi su došli izdaleka i od jutra ništa nisu jeli. Neka si idu nabaviti hranu u okolnim selima i gra­dovima. Ali Isus je rekao: “Dajte mu [mnoštvu] vi jesti.” (Ma- tej 14,16) Zatim je, obraćajući se Filipu, upitao: “Gdje da ku­pimo kruha da jedu ljudi ovi?” (Ivan 6,5)

Filip je bacio pogled preko mnoštva glava i pomislio kako je nemoguće nabaviti hranu za tako veliko mnoštvo. Tada je odgovorio Isusu da za dvije stotine denara ne bi bilo dosta da svaki dobije nešto malo kruha.

Isus se raspitao koliko se hrane može naći među ljudima. “Ima ovdje jedan dječak”, rekao je Andrija, “sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike?” (Ivan 6,9)

Isus je naredio da mu se to donese. Tada je dao nalog uče­nicima da posjednu narod na travu. Kad je to bilo učinjeno, uzeo je hranu, “i zahvali Bogu pa ih dade onima što su posje­dali … Kad se nasitiše, … skupiše ih i napuniše dvanaest pu­nih košara ulomcima što pretekoše onima koji su jeli”. (Matej 14,19.20)

Čudom božanske moći Krist je nahranio mnoštvo; ipak, kako je skromna bila hrana koja je bila ponuđena – samo ribe i ječ- meni kruhovi, svakodnevni objed ribarskog stanovništva u Ga­lileji.

Isus je mogao ponuditi narodu bogat objed, ali hrana koja bi služila samo zadovoljavanju apetita ne bi donijela nikakvu pouku za njihovo dobro. Ovim čudom Krist je želio dati lju­dima pouku o jednostavnosti. Kad bi ljudi današnjice bili jed­nostavniji u svojim navikama i kad bi živjeli u skladu sa zako­nima prirode, kao što su u početku činili Adam i Eva, tada bi potrebe ljudske obitelji bile obilno zadovoljene. Sebičnost i pre­davanje apetitu donijeli su grijeh i bijedu, od neumjerenosti na jednoj do nestašice na drugoj strani.

Zadovoljavajući njihovu želju za raskoši, Isus nije želio privući pozornost naroda na sebe. Tom velikom mnoštvu, umornom i

46

47

22

Služba liječenja

gladnom nakon dugog i napornog dana, ova jednostavna hrana je, istodobno, bila uvjerenje o Njegovoj moći i skrbi za njih u njihovim svakodnevnim životnim potrebama. Svojim sljedbe­nicima Spasitelj nije obećao udobnosti ovoga svijeta; njihova

• sudbina će, možda, biti zapečaćena siromaštvom. Ali Njegova je Riječ jamstvo da će njihove potrebe biti zadovoljene; On je obećao ono sto je bolje nego zemaljska dobra – trajnu utjehu u Njegovoj prisutnosti.

Kad je mnoštvo bilo nahranjeno, hrane je ostalo u obilju. Isus je stoga naredio svojim učenicima: “Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne.” (Ivan 6,12) Ove su riječi značile više nego samo prikupljanje ostataka hrane u košarice. Pouka je bila dvostruka. Ništa se nije trebalo baciti. Ne smijemo izgubiti ni­jednu prednost u vremenu. Ne trebamo zanemariti ništa od ono­ga što bi služilo dobru ljudskog bića. Prikupimo sve ono što će donijeti olakšanje potrebama onih koji gladuju u svijetu. Uz istu brižljivost trebamo skupljati nebeski kruh za zadovoljenje potreba duše. Mi živimo od svake Božje riječi. Ništa od onoga što je Bog izgovorio ne smije se izgubiti. Mi ne smijemo zane­mariti niti jednu riječ koja se odnosi na naše vječno spasenje. Niti jedna riječ ne smije pasti na zemlju neiskorištena.

Čudo s kruhovima pouka nam je o ovisnosti o Bogu. Kad je Krist nahranio pet tisuća ljudi, hrana nije bila pri ruci. Oči­to, On nije imao nikakva sredstva na raspolaganju. On je sta­jao u pustinji s pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. On nije pozvao mnoštvo da Ga tamo slijedi. Budući da su željeli biti u Njegovoj blizini, oni su došli bez poziva, bez naredbe. Ali On je znao da su oni bili gladni i malaksali, jer su proveli cijeli dan slušajući Njegove savjete. Oni su bili daleko od svo­jih kuća, a bližila se noć. Mnogi od njih nisu imali novca da kupe hranu. On, koji je za njihovo dobro postio četrdeset dana u pustinji, nije htio dopustiti da se oni vrate svojim domovima posteći.

Božja providnost je postavila Isusa tamo gdje je tada bio; On je ovisio o svojem nebeskom Ocu u pogledu na sredstva

• za zadovoljenje potrebe gladnih. Kad se nađemo u neprilici, oslonimo se na Boga. U svakoj neprilici tražimo pomoć od Onoga koji ima neograničene pričuve u svojoj vlasti.

Prigodom ovog čuda Krist je primio od Oca; On je dao učenicima, učenici narodu, a ljudi jedan drugome. Tako će svi

Dani službe

23

oni koji su sjedinjeni u Kristu primiti od Njega kruh života i dati ga drugima. Njegovi su učenici bili određeno sredstvo ve­ze između Krista i naroda.

Kad su učenici čuli Spasiteljev nalog: “Dajte mu vi jesti”, sve teškoće koje nastaju u takvim prigodama došle su u nji­hove misli. Pitali su: “Trebamo li ići u sela da kupimo hrane?” A što je Krist odgovorio? “Dajte mu vi jesti.” Učenici su Isusu donijeli sve što su imali; ali On ih nije pozvao da jedu. On im je dao nalog da prvo posluže narod. Hrana se umnožila u nji­hovim rukama, i ruke učenika koje su se pružale ka Kristu ni­kada nisu ostajale prazne. Mala je količina bila dostatna za sve. Kad je mnoštvo bilo nahranjeno, učenici su s Isusom jeli od dragocjene hrane poslane s Neba.

Kad vidimo potrebe siromašnih, prezrenih i žalosnih, kako se često i naša srca ražaloste. Mi se pitamo: “Od kakve su koristi naša slabašna snaga i naše beznačajne pričuve da iziđemo usu- sret ovim golemim potrebama? Zar ne bismo trebali čekati na nekoga s većim sposobnostima da vodi naše djelo, ili na neku organizaciju koja bi sve to poduzela?” Krist kaže: “Dajte mu vi jesti.” Upotrijebite sredstva, vrijeme i sposobnosti koje imate. Donesite Isusu svoje ječmene kruhove.

Iako vaše pričuve nisu dostatne da nahrane tisuće ljudi, one će možda biti dostatne da nahrane jednoga. U Kristovim rukama one mogu nahraniti mnoge. Po primjeru učenika, daj­te ono što imate. Krist će umnožiti vaš dar. On će nagraditi odano i jednostavno pouzdanje u Njega. Ono što se činilo da će biti samo mršava zaliha, pokazat će se kao bogati stol.

“Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! … A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim do­voljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo, kao što stoji pisano: ‘Razdijeli, dade siromasima; njegova do- brotvornost ostaje zauvijek.’ Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti; tako ćete postati bogati u svemu za svaku darežljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bo­gu.” (2. Korinćanima 9,6-11)

50

S prirodom i s Bogom

• Spasiteljev život na Zemlji bio je život zajednice s prirodom i s Bogom. U toj zajednici On nam je otkrio tajnu životne sile.

Isus je bio marljiv i vrijedan djelatnik. Nikada među lju­dima nije živio netko tko je bio tako opterećen odgovornosti­ma. Nikada nitko nije nosio tako teško breme patnje i grijeha cijeloga svijeta. Nikada nitko nije s takvom revnošću radio za dobrobit čovjeka. Štoviše, od Njega su život i zdravlje. Fizički, kao i duhovno, On je predočen žrtvenim janjetom, “nevin i bez mane”. (1. Petrova 1,19) U tijelu kao i u duhu On je bio pri­mjer onoga što je Bog želio da svi ljudi budu slušajući Njegov Zakon.

Dok su ljudi promatrali Isusa, na Njegovom su licu mogli vidjeti spoj božanskog sažaljenja i stvarne moći. Čini se da je bio okružen duhovnim ozračjem. Dok je Njegovo ponašanje bilo nježno i skromno, zadivio je ljude mudrošću koja je bila skri­vena, ali koju nije bilo moguće u cijelosti zatajiti.

Tijekom svoje službe stalno je bio progonjen od lukavih i

• licemjernih ljudi koji su Ga željeli uništiti. Uhode su Ga slije­dile, pazeći dobro na Njegove riječi kako bi pronašli povoda da Ga osude. Snažni i visokoobrazovani umovi naroda željeli su Ga zaustaviti u borbi. Ali nikada Ga nisu mogli nadmašiti. Oni su se vratili zbunjeni i postiđeni skromnošću Učitelja iz Galileje. Kristovo je poučavanje odisalo svježinom i snagom ka­kvu čovjek ranije nikada nije poznavao. Čak su i Njegovi nepri­jatelji morali priznati: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čo­vjek.” (Ivan 7,46)

Isusovo djetinjstvo, provedeno u siromaštvu, nije bilo po­kvareno izvještačenim navikama pokvarenog doba. Radeći za tesarskim stolom, noseći terete života u domu, učio je pouke poslušnosti i truda. On je nalazio razonodu u prirodi, prikup­ljajući znanje i trudeći se prodrijeti u njezine tajne. On je pro­učavao Božju riječ; ali su trenuci Njegove najveće sreće bili

(24)

S prirodom i s Bogom

25

kad je imao priliku otići iz okružja svog rada i uputiti se u polja, da u tihim dolinama razmišlja, i da na padini brda ili među šumskim drvećem održava zajednicu s Bogom. Rano ju­tro Ga je često zateklo na nekom osamljenome mjestu, gdje je razmišljao, istraživao Pisma ili se molio. Pjesmom je dočekivao prve zrake zore. Pjesmama zahvalnosti unosio je vedrinu u svoj rad, donosio nebesku radost iscrpljenima i razočaranima.

Za vrijeme svoje službe Isus je veliki dio vremena provo­dio pod vedrim nebom. Od mjesta do mjesta putovao je pje­šice, a mnoge od svojih propovijedi održavao je u hramu pri­rode. Dok je pripremao svoje učenike, On je često odlazio iz gradske gužve u tišinu polja, jer je želio da i okružje u kojem se nalazi bude što je moguće više u skladu s Njegovim pouka­ma o jednostavnosti, vjeri i samoodricanju. Pod bogatim kroš­njama drveća, na gorskoj padini nedaleko od Galilejskog jeze- 53 ra dvanaestorica su bila pozvana u apostolsku službu, gdje je održana i poznata propovijed na Gori.

Isus je rado okupljao narod oko sebe pod modrinom ne- 54 ba, na padini obrasloj travom ili na obali kraj jezera. Okružen djelima što ih je sam stvorio, On je ovdje mogao upraviti nji­hove misli od onoga što je umjetno k onome što je prirodno.

U rastu i razvitku prirode otkrivena su načela Njegova kraljev­stva. Kad bi ljudi podignuli oči k brežuljcima što ih je Bog stvorio i kad bi promatrali zadivljujuća djela Njegove stvara­lačke ruke, mogli bi naučiti dragocjene pouke božanske istine. Pouke božanskog Učitelja će se u njihovoj budućnosti tako po­navljati u onome što se odigrava u prirodi. Tako je um bivao oplemenjen, a srce je nalazilo odmor.

Učenici koji su surađivali s Isusom u Njegovu djelu često ⁵⁵ su od Njega dobivali određeno vrijeme u kojemu su mogli po­sjetiti svoje domove i odmoriti se; dok su njihova nastojanja da Krista odvrate od Njegova neprekidnog rada bila uzaludna. Ci­jeli dan On je služio mnoštvu što je dolazilo k Njemu, dok je uvečer ili rano u zoru odlazio u gorsko svetište, gdje je održa­vao zajednicu sa svojim Ocem.

Cesto je Isus, kroz svoj stalni rad i u sukobu s neprijatelj­stvima i lažnim učenjem židovskih vođa, bivao toliko izmoren da su se Njegova majka, braća i sami učenici uplašili da će ta­ko uništiti svoj život. Ali kad bi se vraćao sa sati provedenih u 56 molitvi, koji su označavali završetak napornog dana, oni su na

26

Služba liječenja

Njegovu licu vidjeli odraz mira, svježine, života i sile koji su, kako se moglo zaključiti, prožimali cijelo Njegovo biće. Sa sati provedenih s Bogom u samoći svakog jutra donosio je ljudima svjetlost s nebeskog prijestolja.

Po povratku s prvog misionarskog putovanja svojih uče­nika, Isus im je dao nalog: “Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite.” Učenici su se bili vratili, ispu­njeni radošću zbog uspjeha sto su ga postigli u radu kao vjes­nici evanđelja, kad je do njih doprla vijest o smrti Ivana Krsti­telja od Herodove ruke. Ovo je za njih bilo gorko iskustvo. Isus je znao da je time sto je dopustio da Ivan Krstitelj ostane u zatvoru stavio njihovu vjeru na vrlo tešku kušnju. On je gle­dao njihova ožalošćena lica, ovlažena suzama, s nježnošću pu­nom razumijevanja. Suze su bile u Njegovim očima i glasu, kad im je rekao: “Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite.” (Marko 6,31)

Kod Betsaide, na sjeveru Galilejskog jezera, nalazilo se je­dno osamljeno područje, koje je izgledalo divno u svježem zele­nilu proljeća, i ono je za Isusa i Njegove učenike bilo ugodno skrovište. Oni su krenuli prema tom mjestu čamcem preko je­zera. Ovdje će se, daleko od zamornog mnoštva, moći odmo­riti. Tu su učenici mogli slušati Kristove riječi, neometani prko­šenjem i klevetama farizeja i književnika. Nadali su se da će ovdje kratko vrijeme moći uživati u zajednici s Učiteljem.

Isus je sa svojim voljenim učenicima imao na raspolaga­nju samo vrlo kratko vrijeme. Kako li su ti trenuci za njih bili dragocjeni! Oni su razgovarali o djelu evanđelja i o mogućno­stima uspješnijeg rada u druženju s ljudima. Dok im je Isus otvarao riznice istine, oni su osjećali struju božanske moći i bili su ispunjeni nadom i hrabrošću.

• Ali mnoštvo je ponovno tragalo za Isusom. Budući da su pretpostavili da je otišao na svoje uobičajeno mjesto odmora, oni su došli na mjesto gdje je Isus bio sa svojim učenicima. Njegova nada da će imati bar jedan sat odmora nije se ispu­nila. Ali u dubini svog čistog, milostivog srca, Dobri je Pastir imao samo ljubav i razumijevanje za ove uznemirene i žedne duše. Cijeli je dan služio njihovim potrebama, a uvečer ih otpu­stio da idu svojim domovima i da se odmore.
• U životu, potpuno posvećenom dobru drugih, Spasitelj je znao da mora prekinuti stalnu aktivnost i suočavanje s ljudskim

S prirodom i s Bogom

27

potrebama, kako bi se odmorio i uživao stalnu zajednicu sa svojim Ocem. I dok je mnoštvo sto Ga je slijedilo odlazilo, Isus se uputio u brda gdje je, u samoći s Bogom, podizao svoju dušu u molitvi za ove napaćene grešne ljude.

Kad je Isus svojim učenicima rekao da je žetva velika a poslenika malo, On nije od njih tražio da neprekidno rade, već im je dao nalog: “Zato molite gospodara žetve da pošalje posle­nike u žetvu svoju.” (Matej 9,38) Svojim umornim suradnicima današnjih dana On izgovara riječi sućuti, isto onako stvarno kao i svojim prvim učenicima: “Dođite vi sami napose, na samo­tno mjesto, te se malo odmorite.”

Svima koji se uče u Gospodnjoj školi treba određeno vri­jeme kad će, u zajednici s Bogom, ispitivati svoja srca u hra­mu prirode. Neka se u njima otkrije život koji nije u skladu sa svijetom, njegovim običajima i navikama; njima treba osobno iskustvo da bi doznali što je Božja volja. Mi moramo osobno čuti Njegov glas kako govori našim srcima. Kad svaki drugi glas prestane i kad mi u tišini čekamo, ta “tišina u duši” čini da Božji glas postane razgovijetnijim. On nas poziva: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” (Psalam 46,10) Ovo je uspješna pripre­ma za svaki rad za Boga. Onaj tko na ovaj način primi osvježe- nje, bit će okružen ozračjem svjetlosti i mira usred užurbano­sti, napetosti i obveza ovoga života. On će primiti novi dar tje­lesne i umne snage. Njegov će život odisati miomirisom; u njemu će se otkriti božanska sila koja će vršiti utjecaj na ljudska srca.

4

Dodir vjere

• “Ozdravit ću ako se samo dotaknem njegove haljine.” (Ma- tej 9,21) Ove je riječi izgovorila u sebi jedna siromašna žena koja je dvanaest godina trpjela bolest od koje je njen život po­stao bremenom. Sav svoj novac potrošila je za liječnike i lije­kove, da bi joj se na kraju priopćilo kako je njezina bolest ne­izlječiva. Ali kad je čula za velikog Liječnika, njezine su nade ponovno oživjele. Pomislila je: “Kad bih Mu se samo mogla do­voljno približiti, i stupiti u razgovor s Njim, izliječila bih se.”

Krist je bio na putu k domu hebrejskog rabina Jaira, koji je molio Isusa da dođe i iscijeli njegovu kćer. Molba slomljena srca: “Kćerkica mi je na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!” (Marko 5,23) dirnula je suosjećajno Kristovo srce, i On se s ovim knezom odmah uputio prema njegovoj kući.

Ali oni su sporo napredovali, jer je mnoštvo guralo Isusa sa svih strana. Dok se probijao kroz svijet, Isus se približio mjestu gdje je stajala ova sirota žena. Ona mu se u više navrata poku­šavala približiti, ali bezuspješno. Sad je nastupila njezina pri-

• Nije znala kako započeti razgovor s Njim. Ona Ga, naime, nije namjeravala ometati u Njegovu ionako sporom napredova­nju. Ali čula je da izlječenje dolazi i dodirom Njegove odjeće, i u strahu da će izgubiti svoju jedinu priliku za izlječenje, pro­gurala se naprijed, govoreći samoj sebi: “Ozdravit ću ako se samo dotaknem haljine njegove.”

Isus je znao sve što se odigravalo u njezinim mislima, i stoga se probijao do mjesta na kojem je stajala. Razumio je nje­zinu veliku potrebu i pomogao joj da pokaže svoju vjeru.

Dok je Isus prolazio, ona je iskoračila i pošlo joj je za rukom samo dotaknuti rub Njegove haljine. Tog trenutka je znala da je ozdravila. U tom je jednom dodiru bila sažeta vjera njezinog cijelog života, i bol i iznemoglost su odmah nestali. Za jedan trenutak ona je osjetila drhtaj kao laki udar električne struje, koji je prošao kroz svaku strunu njezina tijela. Nju je tada obuzeo

(28)

Dodir vjere

29

osjećaj savršenog zdravlja. “I ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti.” (Matej 9,29)

Zahvalna se žena poželjela na neki način zahvaliti moćnom Liječniku, koji je ovim jednim dodirom učinio za nju vise nego svi drugi liječnici za dvanaest dugih godina; ali ona nije imala hrabrosti. Zahvalnim se srcem pokušala udaljiti od naroda. Od­jednom, Isus je stao i, osvrćući se, upitao: “Tko me se dotače?” Gledajući ga iznenađeno, Petar je odgovorio: “Učitelju, mno­štvo te naroda gura i tiska…” (Luka 8,45)

“Netko me se dotače”, rekao je Isus, “jer sam osjetio da je iz mene izišla sila.” (Luka 8,46) Isus je mogao razlučiti do­dir vjere od slučajnog dodira neopreznog mnoštva. Netko Ga se dotaknuo s određenom namjerom i primio odgovor.

Ovo pitanje Isus nije postavio da bi sam nešto doznao; On je imao pouku za narod, za svoje učenike i za tu ženu. On je želio donijeti nadu ožalošćenima. On je htio pokazati ljudima da je silu ozdravljenja donijela vjera. Nije se smjelo dopustiti da povjerenje žene ostane neprimijećeno. Bog se mora prosla­viti zahvalnim priznanjem ove žene. Krist je želio da ona shvati kako On odobrava njezin čin vjere. On nije htio dopustiti da ona ode sa samo polovičnim blagoslovom. Ova žena nije treba­la otići a da ne bude svjesna toga kako je Isus poznavao nje­zinu bol, i da ne shvati Njegovu ljubav i to da je On blagoslo­vio njezinu vjeru u Njegovu moć kojom može spasiti sve one koji dolaze k Njemu.

S pogledom upravljenim prema ženi, Isus je uporno zahti­jevao da čuje tko ga se dotaknuo. Shvaćajući da je prikrivanje uzaludno, ona je prišla drhteći i bacila se pred Njegove noge. Uz suze zahvalnosti, ona je ispričala Isusu pred svim narodom zašto je dodirnula Njegovu haljinu i kako je u trenutku bila iz­liječena. Strahovala je da je njezin čin dodirivanja Njegove ha­ljine bila drskost; ali s Kristovih usana nije došla niti jedna ri­ječ prijekora. On je govorio samo riječi odobravanja. Te su ri­ječi dolazile iz srca koje ljubi, srca ispunjenog suosjećanjem za ljudske patnje. “Kćeri,” rekao je nježno, “tvoja te vjera ozdra­vila, hajde u miru!” Luka 8,48) Kako su je ove riječi ohrabrile! Njezinu radost više nije mogao pomutiti strah da je učinila nešto nedopušteno.

Radoznalo mnoštvo što se tiskalo oko Isusa nije dobilo silu života. Ali ova sirota žena koja Ga se dotakla vjerom primila

61

62

30

Služba liječenja

je ozdravljenje. Tako se, u duhovnim stvarima, razlikuje slučajan dodir od dodira vjere. Vjerovati u Krista samo kao u Spasitelja svijeta nikada ne može donijeti izlječenje dusi. Vjera potrebna za spasenje nije samo pristajanje uz evanđeosku istinu. Prava vjera je ona koja prihvaća Krista kao osobnog Spasitelja. Bog je dao svog jedinorođenog Sina da ja, vjerujući u Njega, “ne poginem, nego da imam život vječni”. (Ivan 3,16) Kada dođem Kristu, trebam po Njegovoj riječi vjerovati da primam Njegovu milost koja spašava. Život kojim sad živim trebam “provoditi u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao”. (Galaćanima 2,20)

Mnogi drže da je vjera neko mišljenje. Spasonosna vjera je postupak kojim se oni koji prihvaćaju Krista uključuju u odnos saveza s Bogom. Živa vjera znači povećanje snage, si­guran oslonac kojim duša kroz Kristovu milost postaje silom koja pobjeđuje.

Vjera je osvajač moćniji od smrti. Kad bismo oči bolesnih upravili u vjeri prema moćnom Liječniku, vidjeli bismo zadi­vljujuće rezultate. To bi donijelo život tijelu i duši.

Kad radite za žrtve zlih navika, upravite njihove oči k Isu­su, umjesto da im ukazujete na očaj i propast u koje srljaju. Neka njihove oči budu uprte prema nebeskoj slavi. To će za spas tijela i duše učiniti više nego strahote groba o kojima bi­smo mogli govoriti bespomoćnima i onima koji su izgubili nadu.

63                        “Po svojoj milosti spasi nas”

Sluga jednog rimskog stotnika ležao je na umoru. Kod Rim­ljana su sluge bile robovi, i kupovali su se i prodavali na tržni­cama; prema njima su se često odnosili osorno i surovo. Ali ovaj je stotnik imao nježan odnos prema svojem sluzi i od sr­ca je želio da on ozdravi. On je vjerovao da ga Isus može iz­liječiti. On nije vidio Spasitelja, ali su ga izvještaji što ih je čuo nadahnuli vjerom. Unatoč hebrejskom formalizmu, ovaj je Rimljanin bio uvjeren da je hebrejska religija bolja od njego­ve. Već je bio razlomio prepreke nacionalnih predrasuda i mrž­nje, koje su razdvajale osvajače od pokorenog naroda. On je poštovao hebrejska bogoslužja i pokazao svoju dobrotu prema Židovima i prema onima koji su išli za Kristom. U izvještajima koje su mu podnosili o Kristovom učenju, mogao je naći ono

Dodir vjere

31

sto je zadovoljilo potrebu njegove duše. Sve sto je bilo duhov­no u njegovu biću odazvalo se Spasiteljevim riječima. Ali on je sebe držao nedostojnim da izađe pred Isusa, pa je zamolio židovske starješine da Isusu prenesu njegovu molbu za izlječe­nje njegovog sluge.

Starješine su tada iznijele ovaj slučaj Isusu, govoreći Mu: “Zaslužuje da mu to učiniš jer voli naš narod. I sinagogu nam je sagradio.” (Luka 7,5)

Ali na putu k stotnikovu domu Isus je primio poruku od samog stotnika: “Gospodine, ne muči se dalje, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.” (Luka 7,6)

Ali Isus se ne zaustavlja na svom putu, tako da stotnik osob­no dolazi upotpuniti i potvrditi svoju poruku: “Zato se i ne sma­trah dostojnim da pristupim k tebi – nego reci riječ, i ozdravit će sluga moj!” “Jer i ja koji sam podložnik imam pod sobom vojnike te jednom velim: ‘Idi!’ i ide; drugome: ‘Dođi!’ i dođe; i svome sluzi: ‘Učini to!’ – i učini.” (Luka 7,7; Matej 8,8.9)

Drugim riječima: Ja predstavljam moć Rima, i moji vojnici poštuju moj autoritet kao vrhovni. Tako Ti predstavljaš moć Svemogućeg Boga, i sva su stvorena bića poslušna Tvojoj riječi. Ti imaš vlast da zapovjediš bolesti da ode, i ona će Te poslušati. Reci samo jednu riječ i ozdravit će sluga moj.

“Idi! Neka ti bude”, rekao je Krist, “kako si vjerovao! I njegov sluga ozdravi u isti čas.” (Matej 8,13)

Hebrejske su starješine stotnika preporučile Kristu zbog lju­bavi koju je pokazao prema njihovom narodu. On je zaslužan, govorili su, jer “nam načini sinagogu”. Ali stotnik je za sebe rekao: “Nisam dostojan.” Pa ipak, nije se bojao tražiti od Isusa pomoć. On se nije oslanjao na vlastitu dobrotu, već na Spasite- ljevu milost. Jedino što je mogao spomenuti bila je njegova ve­lika potreba.

Na isti način svako ljudsko biće može doći ka Kristu. “Ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosr­đu spasi nas.” (Titu 3,5) Možda misliš da se, zato što si greš- nik, ne možeš nadati blagoslovima od Boga. Ne zaboravi da je Krist došao na svijet spasiti grešnike. Mi nemamo ništa što bi nam moglo poslužiti kao preporuka pred Bogom; jedino što možemo spomenuti u svojoj molitvi sada, i bilo kada, jest naše posvemašnje bespomoćno stanje zbog kojeg Njegova spasono­

64

65

32

Služba liječenja

sna moć postaje potrebom. Odričući se svojeg samopouzdanja u cijelosti, mi možemo pogledati na golgotski križ i reći:

U ruci nemam nikakav dragulj svoj,

Već se samo držim za križ Tvoj.

“Sve je moguće onome koji vjeruje.” (Marko 9,23) Vjera nas povezuje s Nebom i daje nam snagu da se suprotstavimo silama tame. Bog je u Kristu predvidio sredstvo kojim može- 66 mo spriječiti svaku zlu osobinu i usprotiviti se svakoj kušnji, ma kako jakoj. Ali mnogi misle da im nedostaje vjere, i tako ostaju daleko od Krista. Pomozite ovim dušama da se u svojoj bespomoćnoj nedostojnosti oslone na milost svog Spasitelja, pu­nog razumijevanja. Ne gledajte na sebe, već na Krista. Onaj koji je liječio bolesne i izgonio demone dok je živio među ljudima još je Onaj isti moćni Spasitelj. Tada prihvatite Njegova obeća­nja kao lišće s drveta života: “A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.” (Ivan 6,37) Kada dođete k Njemu, vjerujte da vas On prima, jer je tako obećao. Ako ovako postupate, vi se nikada i nikada ne možete izgubiti.

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” (Rimljanima 5,8)

“Što ćemo ovomu nadodati? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime? … Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimljanima 8,31.32.38.39)

67                                 “Možeš me očistiti”

Od svih bolesti poznatih na Istoku, ljudi su se najviše bojali i zgražali od gube. Činjenica da je ona bila neizlječiva i zaraz­na, kao i užas što ga je ostavljala na žrtvi, ispunjavali su stra­hom i one najhrabrije. Među Židovima se smatralo da je guba kazna za grijeh i zato se nazivala “bičem”, “prstom Božjim”. Budući da je guba bila duboko ukorijenjena u tijelu žrtve, ne­iskorjenjiva i smrtonosna, smatrala se simbolom grijeha.

Po obrednom zakonu gubavac se proglašavao nečistim. Ne­čisto je bilo sve ono čega se on dotaknuo. Njegovim dahom

Dodir vjere

33

bio je zaražen i zrak. On je, kao netko tko je već umro, bivao isključen iz ljudske zajednice. Kad se za koga sumnjalo da je obolio od gube, taj se morao pokazati svećenicima, koji su imali zadatak da ga ispitaju i odluče o njegovu slučaju. Ako je pro­glašen gubavcem, on je bio odvojen od svoje obitelji, odvojen od zajednice izraelskog naroda i osuđen da se druži samo s onima koji su bolovali od iste bolesti. Nisu bili pošteđeni ni sami kraljevi i vladari. Kralj zaražen tom užasnom bolešću mo­rao je predati svoje žezlo i pobjeći iz ljudskoga društva.

Daleko od svojih prijatelja i od rodbine, gubavac je morao nositi prokletstvo svoje bolesti. On je morao poštovati naredbu da javno oglašuje svoju bijedu i nesreću, razdere svoje haljine i izvikuje upozorenje, opominjući sve da bježe od njegove za­razne nazočnosti. Uzvik “Nečist! Nečist”, što je s tužnim pri­zvukom dopirao iz osamljenih pribježišta, bio je znak opasno­sti koji su ljudi slušali obuzeti paničnim strahom.

U krajevima u kojima je Isus služio bilo je mnogo takvih patnika; i kad je do njih doprla vijest o Njegovim djelima, u jednome se od njih počinje buditi vjera. Kad bi mogao otići k Isusu, razmišljao je, mogao bi biti zdrav. Ali kako će on naći Isusa? Osuđen na stalnu izolaciju, kako je mogao doći pred ve­likog Liječnika? A hoće li ga sam Krist htjeti izliječiti? Možda će On, kao farizeji i liječnici, izgovoriti prokletstvo nad njim i upozoriti ga da se kloni ljudskih naselja?

Ali on razmišlja o svemu onome što mu je bilo rečeno o Isusu. Nikoga od onih koji su tražili Njegovu pomoć Isus nije odbio. Nesretni čovjek donosi odluku da nađe Spasitelja. Premda mu je potpuno zabranjen pristup gradovima, može se dogoditi da se njegov i Isusov put spoje na nekoj stazi pored gorskih puteljaka, ili će Ga možda naći dok naučava izvan gradova. Te­škoće su velike, ali je to njegova jedina nada.

Stojeći na određenoj udaljenosti, gubavac uspijeva raza­brati nekoliko riječi sa Spasiteljevih usana. On može vidjeti kako Isus polaže svoje ruke na bolesne. On vidi kako bogalji, slijepi, uzeti i takvi koji su već na samrti zbog raznih bolesti ustaju i ozdravljaju, slaveći Boga za spasenje. Sada njegova vje­ra jača. Bliže i sve bliže on prilazi mnoštvu koje sluša Isusa. Ograničenja kojih se trebao držati zbog sigurnosti naroda, strah koji obuzima ljude kad vide gubavca – sve je to zaboravio. Jedi­no što mu je još na umu jest blažena nada u ozdravljenje.

68

69

34

Služba liječenja

On odaje jeziv prizor. Bolest je već urezala svoje užasne tragove, njegovo je tijelo u raspadu, grozno za pogledati. Ugle­davši ga, ljudi bježe užasnuti. U panici koja ih obuzima, oni padaju jedan preko drugoga kako bi izbjegli dodir s njim. Neki ga pokušavaju spriječiti da se približi Isusu, ali bezuspješno. On ih ni ne vidi niti ne čuje. On više i ne zamjećuje njihove izraze užasavanja. On samo vidi Božjeg Sina, on čuje samo glas koji umirućima daje život.

Probijajući se k Isusu, baca se pred Njegove noge i uzvi­kuje: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti.”

Isus odgovara: “Hoću. Ozdravi!” i polaže svoje ruke na njega. (Matej 8,2.3)

Tog se trenutka kod gubavca događa promjena. Njegova krv postaje zdravom, živci ponovno osjećaju, mišići se očvršćuju. Neprirodno bijela, ljuskava površina kože, svojstvena za gubu, nestaje; njegovo tijelo postaje kao tijelo maloga djeteta.

Kad bi svećenici sada saznali o izlječenju gubavca, njihova bi ih mržnja prema Kristu mogla dovesti do donošenja pogreš­nog suda. Isus je želio osigurati nepristranu odluku. Stoga na­ređuje ovom čovjeku da nikome ne govori o svom izlječenju, već da se bez odlaganja, sa žrtvom, pokaže u hramu, prije nego što se proširi ijedna vijest o izlječenju. Prije nego što bi, po pravilu, mogli prihvatiti takvu žrtvu, svećenici su morali ispi­tati prinosioca žrtve i službeno potvrditi njegovo potpuno ozdravljenje.

I došlo je do tog pregleda. Svećenici koji su gubavca osu­dili na prognaništvo, potvrdili su njegovo ozdravljenje. Izlije­čeni je čovjek bio vraćen svome domu i društvu. Osjetio je kako je dragocjeno milosrđe izlječenja. Osjetio je radost zbog 70vraćene muževne snage i zbog povratka svojoj obitelji. Uspr­kos Isusovom upozorenju, on više nije mogao skrivati činjenicu da je izliječen i tako je, radostan, otišao razglasiti vijest o moći Onoga koji mu je vratio zdravlje.

Kad je ovaj čovjek došao k Isusu, bio je “pun gube”. Smrto­nosni otrov ove bolesti prožimao je cijelo njegovo tijelo. Učenici su pokušavali zaštititi Isusa od dodira s njim; jer je onaj koji je dodirnuo gubavca i sam postajao nečistim. Ali Isus se, polaga­njem ruke na gubavca, nije zarazio. Guba je bila očišćena. Tako je i s gubom grijeha – ona je duboko ukorijenjena, smrtono­sna, neodstranjiva ljudskom silom. “Sva je glava bolna, srce izne-

Dodir vjere

35

moglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta, već ozljede, mo­drice, otvorene rane.” (Izaija 1,5.6) Ali Isus, koji je došao živjeti među ljudima, ne prima zarazu. Za grešnika je Isusova nazoč­nost sila koja liječi. Tko god želi pasti pred Njegove noge i izreći u vjeri: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti”, primit će odgovor: “Hoću. Ozdravi!”

U nekim slučajevima izlječenja Isus nije odmah pružao željeni blagoslov. Ali u slučaju gube molba je bila uslišana i prije nego što je bila izgovorena. Kad se molimo za zemaljske blagoslove, možda će odgovor na našu molitvu biti odložen, a Bog će nam pružiti nešto što ne odgovara našoj želji; ali kad se molimo za oslobođenje od grijeha, to nije slučaj. Njegova je volja da nas očisti od grijeha, načini nas svojom djecom i ospo­sobi da živimo svetim životom. Krist “je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca našega!” (Galaćanima 1,4) “Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili.”

(1. Ivanova 5,14.15)

Isus je gledao nesretne i ožalošćene ljude, one čije su nade 71 bile iznevjerene i koji su zemaljskim radostima pokušavali uto- liti čežnju duše, i pozvao ih je da u Njemu nađu mir.

“Naći ćete spokoj”

Isus je nježno pozivao napaćeni narod: “Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29)

Krist je ovim riječima progovorio svakom ljudskom biću.

Bilo da znaju ili ne, svi su umorni i opterećeni. Svi su pokleknuli pod teretom što ga samo Krist može otkloniti. Najteži teret koji nosimo jest teret grijeha. Kad bismo pri nošenju ovog jarma bili prepušteni samima sebi, taj bi nas teret smrvio. Ali Onaj koji je bezgrešan stao je na naše mjesto. “A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6)

Isus je nosio teret naše krivnje. On će uzeti jaram s naših umornih leđa. On će nam dati odmor. On će ponijeti i teret brige i straha. On nas poziva da bacimo na Njega sve svoje brige, jer nas On nosi na svojem srcu.

36

Služba liječenja

Kao Brat ljudskog roda, Isus stoji kod vječnog Božjeg prije­stolja. On promatra svaku dušu koja upravlja svoj pogled k Nje­mu kao Spasitelju. On iz iskustva zna sto su to ljudske slabosti, kakve su naše potrebe i gdje leži silina kušnji kojima smo izlo­ženi, jer On je bio “iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio”. (Hebrejima 4,15) On bdije nad tobom, uzdrhtalo Božje dijete. Jesi li u kušnji? On će te izbaviti. Jesi li slab? On će ti uliti snagu. Nedostaje li ti znanje? On će te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On će te iscijeliti. Gospodin “određuje broj zvijezda”, a opet “liječi one koji su srca skrušena, i povija rane njihove”. (Psalam 147,3.4)

72 Ma kakva da su tvoja strahovanja i kušnje, iznesi Gospo­dinu svoj problem. Tvoj duh će biti okrijepljen da ustraje. Ti ćeš se moći osloboditi prepreka i poteškoća. Što si slabiji i bes- pomoćniji u vlastitim očima, postajat ćeš jačim u Njegovoj sili. Što su tvoji tereti teži, blagotvorniji će biti tvoj odmor kad ih baciš na Onoga koji nosi jarmove.

Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode beskraj­nog mora mogu navrijeti između nas i njih. Ali nas zato nika­kva okolnost i nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti od Spasi­teljeve ljubavi. Gdje god se našli, On nam je s desne strane da nas podupre, podrži, osokoli i razvedri. Kristova ljubav prema Njegovim iskupljenima veća je od ljubavi majke za njezino di­jete. Naša je prednost da počivamo u Njegovoj ljubavi i kaže­mo: “Uzdat ću se u Njega, jer je On za mene dao svoj život.” Ljudska se ljubav može promijeniti, ali Kristova ljubav ne zna za promjene. Kad zavapimo Njemu za pomoć, Njegova je ruka ispružena da pomogne.

“Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se lju­bav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)

5

Iscjeljenje duše

Mnogi od onih koji su se obraćali Kristu za pomoć sami su prouzročili svoju bolest, ali ih je Isus ipak izliječio. A kad je u ove duše ušla Kristova sila, oni su postajali osvjedočenima

• svom grešnom stanju, i mnogi su bili izliječeni od svoje du­hovne bolesti i od tjelesnih tegoba.

Među ovima je bio i uzeti čovjek iz Kafarnauma. Slično onom gubavcu, ovaj uzeti je izgubio svaku nadu u ozdravlje­nje. Njegova je bolest bila posljedica grešnog života, a grižnja savjesti još je pogoršavala njegove patnje. On je bezuspješno odlazio k farizejima i liječnicima tražeći pomoć; oni su ga pro­glašavali neizlječivim, žigosali ga kao grešnika i govorili mu da će umrijeti pod Božjim gnjevom.

Uzeti je čovjek utonuo u očaj. A onda je čuo o Isusovim djelima. On je znao za druge koji su bili iscijeljeni, a koji su bili isto tako grešni kao i on sam, tako da ga je ovo potaknulo da vjeruje kako bi i on mogao biti zdrav ako bi ga tko odnio k Spasitelju. Ali kad je pomislio što je uzrok njegovoj bolesti, nada je ponovno splasnula. Ali ipak, on nije mogao odbaciti moguć­nost izlječenja.

Njegova je velika želja bila da bude oslobođen od tereta grijeha. Ceznuo je da vidi Isusa i da iz Njegovih usta čuje riječi oprosta i ostvari mir s Nebom. Tada ne bi mario hoće li biti živ ili će umrijeti – bio bi spreman pokoriti se Božjoj volji.

Sada nije bilo vremena za gubljenje; njegovo bolešću uni­šteno tijelo već je nosilo predznake smrti. Zamolio je svoje pri­jatelje da ga na njegovom krevetu odnesu k Isusu, i oni su to rado prihvatili. Ali mnoštvo, okupljeno u kući i oko nje, bilo je tako zbijeno da je ovom bolesniku i njegovim prijateljima bilo nemoguće doći do Isusa ili se dovoljno približiti kako bi čuli Njegov glas. Isus je učio u Petrovoj kući. Po svom običaju, Kristovi su učenici sjedili oko Njega, a “ondje su sjedili i farizeji

• učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih

73

74

75

(37)

38

Služba liječenja

sela i iz Jeruzalema.” (Luka 5,17) Mnogi od ovih su došli kao uhode, nastojeći naći nešto ćime bi mogli optužiti Isusa. Iza njih se tiskalo mnoštvo saćinjeno od ljudi koji su došli iz razli- ćnih pobuda. Neki su od njih bili željni ćuti Isusa, neki su bili radoznali, neki uopće nisu vjerovali. Među njima je bilo i do­sta uglednih ljudi. Tu su došli predstavnici raznih nacionalnosti i svih društvenih slojeva. “A njega je snaga Gospodnja gonila da ozdravlja.” (Luka 5,17) Duh života poćivao je nad ovim sku­pom, ali farizeji i zakonici nisu osjećali Njegovu nazoćnost. Oni nisu osjećali nikakvu potrebu, ovo iscjeljivanje nije bilo nami­jenjeno njima. “Gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti pra­znih ruku.” (Luka 1,53)

Više puta su se nosioci uzetog uzaludno pokušavali pro­biti kroz mnoštvo. Bolesnik je gledao oko sebe, obuzet neizre­civim strahom. Kako da se odrekne nade koja je tinjala u srcu, kad je željena pomoć bila tako blizu? Sada su ga prijatelji, na njegov prijedlog, odnijeli na krov kuće, odakle su ga, nakon što su raskrili krov, spustili pred Isusove noge.

Propovijed se prekinula. Spasitelj je promatrao tužno lice i molećive oći koje su Ga gledale. On je dobro poznavao ćež- nju ove opterećene duše. Krist je ovom ćovjeku sam dao osvje- doćenje o svojoj sili, dok je još ležao kod svoje kuće. Kad je u njegovom srcu došlo do pokajanja i vjere u Isusovu moć iscje­ljenja, Njegova je milost podarila blagoslov srcu ovog ćovjeka. Isus je motrio onaj prvi plamićak vjere koji je kasnije prera­stao u ćvrsto uvjerenje da je On grešniku jedini Pomoćnik, i vidio kako je to uvjerenje raslo sa svakim pokušajem da dođe 76 k Njemu. Krist je privukao k sebi ovog jadnog ćovjeka. I sada je, rijećima koje su bile kao glazba u ušima, rekao: “Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!” (Matej 9,2)

S duše ovog bolesnog ćovjeka spada teret krivnje. On ne može sumnjati. Kristove rijeći otkrivaju da On ima moć ćitati srce. Tko može zanijekati Njegovu moć da oprosti grijehe? Na­da stupa na mjesto oćaja, a radost na mjesto okrutne potište- nosti. Tjelesna bol nestaje i bolesnikovo cijelo biće postaje prepo­rođeno. Ne tražeći ništa više, ležao je u blaženoj tišini, previše sretan da bi išta rekao.

Mnogi su bez daha promatrali svaku pojedinost ovog nevje­rojatnog događaja. Mnogi su osjećali Kristove rijeći kao poziv što ga je On uputio i njima samima. Zar njihove duše nisu bile

Iscjeljenje duše

39

bolesne zbog grijeha? Zar nisu čeznuli da budu oslobođeni od ovog tereta?

Ali farizeji su, u strahu da ne izgube svoju moć nad ovim mnoštvom, rekli u svom srcu: “Kako ovaj ovako govori? On vri­jeđa Boga! Tko može opraštati grijehe osim jedinog Boga?” (Mar­ko 2,7)

Upirući na njih svoj pogled, pod kojim su morali pognuti glave, Isus je rekao: “Zašto zlo mislite u svojim srcima? Pa što je lakše, reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi!’ Ali neka znadete da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe: Ustani – reče tada uzetome – i hajde svojoj kući!” (Matej 9,4-6)

Tada je čovjek koga su na nosilima donijeli Isusu, gipko i u mladenačkoj snazi ustao na svoje noge. I “on ustade, smjesta uze postelju i iziđe naočigled sviju. Svi se snebivali, slavili Boga i govorili: ‘Takvo nešto još nigda ne vidjesmo.’” (Marko 2,12)

Ništa manje od stvaralačke moći nije moglo povratiti zdrav­lje ovom tijelu u raspadu. Onaj isti glas koji je dao život čovjeku, stvorenom od praha zemaljskog, dao je život bolesniku na sa­mrti. Ista sila koja je dala život tijelu, obnovila je i srce. Onaj koji prigodom stvaranja “reče i postade”, i koji “naredi – i sve se stvori” (Psalam 33,9), dao je život duši, mrtvoj u prijestu­pima i grijesima. Iscjeljenje tijela bilo je dokaz moći koja je obnovila srce. Isus je zapovjedio uzetom da ustane i ide, “ne­ka znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”.

Uzeti je u Kristu našao izlječenje za dušu i tijelo. Trebao je prvo steći zdravlje duše kako bi mogao osjetiti dragocjenost tjelesnog zdravlja. Prije nego što se tjelesna bolest mogla uklo­niti, Krist je morao osloboditi um i očistiti dušu od grijeha. Ovu pouku ne smijemo olako primiti. Danas ima na tisuće onih koji boluju od tjelesnih bolesti i koji, kao ovaj uzeti, čeznu da im se upute riječi: “Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi.” Uzrok njihovim bolestima je teret grijeha, s nemirom što ga donose nezadovoljene želje. Oni neće primiti spasenje sve dok ne dođu k velikom Liječniku duše. Mir što ga samo On može dati povratit će snagu umu i zdravlje tijelu.

Ono što su ljudi osjećali gledajući izlječenje uzetog čovje­ka bilo je kao da se Nebo otvorilo i otkrilo im blaženstva bo­ljeg svijeta. Kad je izliječeni čovjek prošao kroz mnoštvo, bla­goslivljajući Boga na svakom koraku i noseći svoj ležaj kao da

77

78

40

Služba liječenja

nije bio teži od pera, narod je ustuknuo kako bi ga propustio, 79 a njihova su lica odražavala strahopoštovanje, dok su tiho sap- tali među sobom: “Danas vidjesmo čudesa.” (Luka 5,26)

U domu uzetog zavladala je velika radost kad se ovaj vra­tio svojoj obitelji, s lakoćom noseći ležaj na kojem je prije krat­kog vremena oprezno bio odnesen. Članovi njegove obitelji su se okupili, niz njihove su obraze tekle suze radosnice, i oni su se jedva usuđivali vjerovati svojim očima. On je stajao pred njima u punoj muževnoj snazi. Ruke, koje su donedavno gledali kao beživotne, bile su brze da slijede njegovu volju. Tijelo, dosad smežurano i olovne boje, sada je bilo svježe i rumeno. On je hodao čvrstim, slobodnim korakom. U svakoj crti njegova lica bili su ispisani radost i nada, dok je izraz čistoće i mira došao namjesto tragova grijeha i patnje. Iz ovog su se doma podigle riječi zahvalnosti, a Bog je bio proslavljen preko svog Sina koji je povratio nadu onima koji su je bili izgubili i snagu onima koji su bili klonuli. Ovaj je čovjek zajedno sa svojom obitelji bio spreman položiti svoj život za Isusa. Njihovu vjeru nije pomutila nikakva sumnja, nikakva nevjerica nije izopačila nji­hovu odanost Onome koji je unio svjetlost u njihov tamom is­punjen dom.

“Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti ču­va život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.

Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pra­vicu, Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,1-14)

Iscjeljenje duše                                                                        41

“Želiš li ozdraviti?”

“U Jeruzalemu, kod Ovčjih vrata, nalazi se ribnjak koji se hebrejski zove Bethesda. Ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih: čekali su da izbije voda.” (Ivan 5,2.3)

U ovom se ribnjaku voda s vremena na vrijeme uzburkala, a narod je vjerovao da ovo dolazi zbog prisutnosti neke nad­naravne sile i da će svatko tko prvi uđe u vodu, kad se ona zanjiše, biti izliječen od svake bolesti, ma kako teška bila. U ovaj je ribnjak dolazilo na stotine bolesnika; ali kad bi se voda uznemirila, toliko ih je mnogo pokušavalo ući da su pod so­bom gazili slabije, žene i djecu. Mnogima nije polazilo za ru­kom da se približe vodi. Mnogi od onih koji su uspijevali doći do vode umirali su na rubu ribnjaka. Iznad prilaza ribnjaku bi­le su podignute nadstrešnice kako bi bolesnici bili zaštićeni od vreline dana i hladnoće noći. Bilo je takvih koji su u tim sklo­ništima provodili noć i dan za danom puzeći do ruba bazena, uzaludno se nadajući ozdravljenju.

Isus je bio u Jeruzalemu. Hodajući sam, očito obuzet raz­mišljanjem i molitvom, došao je do ovog ribnjaka. Vidio je nesretne jadnike koji su čekali ono što su u svom vjerovanju smatrali svojom jedinom prilikom za ozdravljenje. Isus je po­želio upotrijebiti svoju silu izlječenja i pokloniti zdravlje sva­kom patniku. Ali taj je dan bila subota. Mnoštvo je odlazilo u hram na bogoslužje i On je uvidio da bi jedno djelo izlječenja tako uzburkalo predrasude Židova da bi Njegovo poslanje time bilo skraćeno.

Međutim, Spasitelj je ugledao taj prizor krajnje nesreće. Bio je to bespomoćan čovjek, već trideset i osam godina bogalj. Njegova je bolest velikim dijelom bila posljedica njegovih lo­ših navika, na njega se gledalo kao na nekoga koga je Bog ka­znio. Sam i bez prijatelja, osjećajući da za njega ne postoji Božja milost, ovaj je jadnik proveo duge godine u bijedi. U vrijeme kad se očekivalo da će se voda uznemiriti, oni koji su imali sažaljenja prema njegovoj bespomoćnosti nosili bi ga do vode. Ali u danom trenutku nije imao nikoga tko bi ga spustio u vo­du. On je mogao vidjeti lako gibanje vode, ali nikada nije us­pio otići dalje od ruba ribnjaka. Drugi, koji su bili jači, skakali bi prije njega. Jadni, bespomoćni čovjek, nije se mogao uspje-

81

82

42

Služba liječenja

sno mjeriti s nasrtljivim, sebičnim ljudima. Njegovi ustrajni po-

• kusaji, usmjereni na samo jedno, strah i stalno razočaranje, br­zo su uništavali ostatak njegove snage.

Bolesnik je ležao na svojoj prostirki, podižući s vremena na vrijeme glavu, motreći vodu u ribnjaku, kad se iznenada nad njega nagnulo jedno nježno, suosjećajno lice. I tada su do nje­govih usiju doprle riječi: “Želiš li ozdraviti?” koje su zaplije­nile svu njegovu pozornost. Nada je sinula kao sunce u njego­vo srce. Osjećao je da će mu na neki način biti pružena po­moć. Ali se ubrzo taj žar izgubio. On se sjetio koliko je puta pokušavao doći do bazena, a i sad je imao još samo malo izgleda da će živjeti do trenutka kad se voda ponovno uznemiri. Umorno je okrenuo glavu i rekao: “Gospodine, nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda; a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.” (Ivan 5,6-8)

• Isus ga onda poziva: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.” S novom nadom bolesnik gleda u Isusa. Izraz Njegova lica i zvuk Njegova glasa nisu slični nijednom drugom. Ljubav i sila kao da odišu iz same Njegove prisutnosti. Vjera ovog teškog boles­nika se hvata za Kristove riječi. Šutke, on pokreće snagu volje, i dok tako izražava poslušnost Kristovu pozivu, njegovo se cijelo tijelo odaziva.

Svaki živac i mišić odjednom trepere novim životom, a nje­govi nepokretni udovi poprimaju zdrave pokrete. Skačući na svoje noge, on odlazi svojim putom čvrstim, slobodnim kora­kom, slaveći Boga i radujući se svojoj novootkrivenoj snazi.

Ovom uzetom čovjeku Isus ni jednom riječju nije spome­nuo božansko podrijetlo pomoći koju mu je želio pružiti. Čovjek je mogao reći: “Gospodine, ako ćeš me iscijeliti, bit ću poslušan Tvojoj riječi.” Mogao je zastati u sumnji i tako bi izgubio ovu jedinu priliku za ozdravljenje. Ali baš naprotiv; on je vjerovao Kristovim riječima, vjerovao je da će ozdraviti. Istog trenutka on je pokušao, a Bog je dao snagu; on je pristao da hoda, i prohodao je. Slijedeći Kristove upute bio je iscijeljen.

Grijehom smo otrgnuti od Božjeg života. Naše su duše iz­nemogle. Prepušteni sami sebi, mi ne možemo živjeti svetim životom ništa više nego što je uzeti čovjek mogao hodati. Mnogi su svjesni svoje bespomoćnosti; oni čeznu za onim duhovnim životom koji će ih dovesti u sklad s Bogom i trude se živjeti takvim životom. Ali uzalud. Obuzeti očajanjem, oni uzvikuju:

Iscjeljenje duše

43

“Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrto­nosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Neka ove klonule i namučene duše pogledaju gore. Spasitelj se saginje nad onima koje je ot­kupio svojom prolivenom krvlju i upućuje im riječi neizrecive nježnosti i sućuti: “Želiš li ozdraviti?” On te poziva da ustaneš 85 u zdravlju i miru. Nemoj čekati da stekneš osjećaj kako si ozdravio. Vjeruj u riječi Spasitelja. Položi svoju volju na Kris­tovu stranu. Neka tvoja volja bude da Njemu služiš, i kad po­stupaš po Njegovim riječima, primit ćeš snagu. Ma kakvo da je zlo što ga činimo, ili strast koja nama ovladava, koja dugim zadovoljavanjem razara slobodu duše i tijela, Krist nas može i želi od njih spasiti. On će pokloniti život duši, koja je “mrtva zbog prekršaja i grijeha”. (Efežanima 2,1) On će osloboditi su- žnja koji je zatočen slabošću, nesrećom i lancima grijeha.

Svijest o grijehu zatrovala je izvore života. Ali Krist kaže:

“Ja ću uzeti tvoje grijehe i dat ću ti mir. Ja sam te otkupio svojom krvlju. Ti si moj. Moja milost će ojačati tvoju oslabljenu volju; otklonit ću od tebe osjećaj krivnje.” Kad na tebe navale kušnje i kad te okruže brige i problemi; kad si u raspoloženju potištenosti i razočaranja, spreman da očajavaš – tada podigni pogled prema Isusu, i tama koja te okružuje izgubit će se, pro­gnana blistavom svjetlošću Njegove prisutnosti. Podigni oči k Spasitelju kad se grijeh bori za prevlast u tvojoj duši i kad op­terećuje tvoju savjest. Njegova milost je dostatna da obuzda gri­jeh. Neka se tvoje zahvalno srce, kad drhti od neizvjesnosti, obrati Njemu. Drži se nade koju imaš. Krist čeka da te nazove članom svoje obitelji. Njegova će te snaga okrijepiti kad si slab;

On će te voditi korak po korak. Stavi svoju ruku u Njegovu i dopusti Mu da te povede.

Nikada ne misli da je Krist daleko. On je uvijek blizu. Njegova te nježna prisutnost okružuje. Traži Ga kao nekoga tko želi da Ga nađeš. On ne želi samo da dotakneš Njegovu halji­nu, već da hodiš s Njim u stalnoj zajednici.

“Idi, i od sada vise ne grijesi!”                                        86

Blagdan sjenica se upravo završio. Svećenici i rabini u Je­ruzalemu bili su poraženi u stvaranju zavjere protiv Isusa, i dok je padala večer, “vratiše se svaki svojoj kući”. “Isus ode na Ma­slinsku goru.” (Ivan 7,53; 8,1)

44

Služba liječenja

Isus se udaljio od gradske buke i uzbuđenja, od neobuz­dane svjetine i podmuklih rabina, i uputio se k tišini maslin-

• skih proplanaka, gdje je mogao biti sam s Bogom. Ali se u zoru već vratio u hram; i dok se narod okupljao oko Njega, On je sjeo i učio ih.

Ubrzo su Ga prekinuli. Približavala Mu se skupina farizeja i zakonika, vukući sa sobom jednu prestrašenu ženu, koju su, grubim i revnosnim riječima optuživali da je prekršila sedmu zapovijed. Gurajući je pred Krista kazali su, uz licemjeran iz­raz štovanja: “Učitelju! Ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam u zakonu naredio da takve žene kame­nujemo. A ti što veliš?” (Ivan 8,4.5)

• Njihovo tobožnje štovanje prikrivalo je zlobno priprem­ljenu zavjeru protiv Krista. Ako On oslobodi ženu, mogli bi Ga optužiti da prezire Mojsijev zakon. A ako bi rekao da ta žena zaslužuje smrt, mogli bi Ga tužiti Rimljanima kao nekoga tko prisvaja sebi pravo koje pripada samo njima.

Isus je promatrao prizor – žrtva koja drhti u svojoj sra­moti, dostojanstvenici okrutnog izraza lica, koji nisu imali čak niti ljudsko sažaljenje. Njegov prečisti duh ustuknuo je pred prizorom. Ničim ne pokazujući da je čuo pitanje, On se sa- ginje i, pogledom upravljenim na zemlju, počinje pisati po prašini.

Nestrpljivi zbog Njegova oklijevanja i prividne nezaintere­siranosti, tužitelji se približavaju, trudeći se skrenuti Isusovu pozornost na slučaj što su ga iznijeli. Ali kad su, prateći Kris­tove oči, pogledali na tlo kraj svojih nogu, njihovi su glasovi zamuknuli. Tu, pred njima, ispisani u prašini, stajali su tajni grijesi njihovog osobnog života.

Ustajući, pogledom prikovanim na zavjerenički raspolože­ne narodne vođe, Isus je izgovorio: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.” (Ivan 8,7) I ponovno se saginjući, nastavio pisati.

On nije odbacio Mojsijev zakon, niti se miješao u vlast Rima. Tužitelji su bili pobijeđeni. I sada, kad su s njih svučene haljine njihove prijetvorne svetosti, stajali su u nazočnosti beskrajne čistoće, krivi i osuđeni. Drhteći i strahujući da će pred ovim mnoštvom javno biti otkrivena sva skrivena bezakonja njihovog života, izgubili su se, pognutih glava i oborenih očiju, ostavlja­jući svoju žrtvu s milostivim Spasiteljem.

Iscjeljenje duše

45

Isus je tada ustao i, gledajući ženu, upitao: “‘Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?’ ‘Nitko, Gospodine,’ odgovori ona. ‘Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne grijesi vise.’” (Ivan 8,10.11)

Do tog trenutka žena je stajala pred Isusom ne krijući svoj 89 strah. Njegove riječi: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi ba­ci kamen na nju”, u njezinim su ušima zvučale kao smrtna presuda. Nije se usuđivala podignuti svoje oči k Spasitelju, već je tiho očekivala svoju sudbinu. Iznenađena, promatrala je ka­ko, zbunjeni i bez riječi, odlaze oni koji su je teretili; a tada su do njezinih usiju doprle riječi pune nade: “Ni ja te ne osu­đujem. Idi i od sada ne grijesi vise.” Njezino je srce bilo dirnuto i, bacajući se pred Isusove noge, jecajući je izrazila svoju za­hvalnost Isusu i uz gorke suze priznala svoje grijehe.

Za nju je to bio početak jednog novog života, života nepo- ročnosti i mira, života posvećenog Bogu. Podizanjem ove pale duše Isus je učinio veće čudo nego iscjeljenjem najteže tjele­sne bolesti; On je izliječio duhovnu bolest, čiji je kraj vječna smrt. Ova obraćena i pokajana žena postala je jednom od Nje­govih najodanijih sljedbenica. Ljubavlju koja se odriče sebe i osobnom predajom izrazila je svoju zahvalnost za Njegovu mi­lost praštanja. Za ovu ženu svijet je imao samo prijezir i osu­du, dok joj je Bezgrešni u svom sažaljenju prema njezinoj sla­bosti pružio ruku u znak pomoći. Dok su je licemjerni farizeji optuživali, Isus joj je rekao: “Idi, i od sada ne griješi više.”

Isus zna kakve su okolnosti i kakav je slučaj svake duše. Spasitelj je potrebniji grešniku što je njegova krinja veća. Nje- 90 govo srce u kojem prebivaju božanska ljubav i sućut najviše privlači ona duša koja je najbeznadnije zapletena u zamke ne­prijatelja. Svojom vlastitom krvlju On je potpisao ispravu za oslo­bođenje ljudskog roda.

Isus ne želi da oni koji su otkupljeni takvom cijenom po­stanu metom neprijateljskih kušnji. On ne želi da nas neprija­telj svlada i da tako propadnemo. Onaj koji je obuzdao lavove u jami, i koji je sa svojim odanim svjedocima hodio posred razjarena ognja, isto je tako spreman pomoći i obuzdati svako zlo u nama. On danas stoji pred oltarom milosti, prinoseći Bo­gu molitve onih koji traže Njegovu pomoć. On ne odbija nije­dnu skrušenu dušu koja vapi za pomoći. Svakome tko dođe k Njemu i traži oprost grijeha i opravdanje, On će izobilno ispu-

46

Služba liječenja

niti želju. On nikome ne govori sve sto bi mogao reći, već poziva svaku dušu da bude hrabra. Tko god želi, može se osloniti na Božju silu da ućini mir s Bogom koji je spreman ostvariti po­mirbu sa svakom dušom.

Duše koje Mu se obraćaju zbog zaštite, Isus podiže iznad optužbi i razdora ljudskih jezika. Nijedan ćovjek ni zli anđeo ne mogu nanijeti zlo ovim dušama. Isus ćini da oni postanu jedno s Njegovom ljudskom naravi. Oni stoje pored Onoga koji nosi grijehe, u svjetlosti što izlazi od Božjeg prijestolja.

Krv Isusa Krista ćisti nas “od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7)

“Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava? Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?” (Rimljanima 8,33.34)

91 Isus je pokazao da ima potpunu vlast nad vjetrovima i valovima i nad ljudima obuzetim zlim duhovima. Onaj koji je utišao oluju i ukrotio uznemireno more, dao je mir umovima što ih je Sotona pomutio i nadvladao.

Isus je u zbornici u Kafarnaumu govorio o svojoj zadaći da oslobodi one koji su robovi grijehu. Iznenada, bio je pre­kinut strašnim krikom. Između onih koji su slušali iskoćio je ćovjek, opsjednut demonima, pojurio naprijed i povikao: “Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!” (Marko 1,24)

Isus je ukorio demona rijećima: “Umukni i iziđi iz njega! Zli duh obori ga pred svima te iziđe iz njega, a ništa mu ne naudi.” (Luka 4,35)

Uzrok patnje ovog ćovjeka također je bio u njegovom oso­bnom životu. On je bio općinjen zadovoljstvima koje pruža grijeh i želio je živjeti krajnje razuzdanim životom. Neumjerenost i lakoumnost izopaćili su plemenite osobine njegove osobnosti, i Sotona je nad njim stekao potpunu vlast. Kajanje je došlo pre­kasno. Dok je, s jedne strane, bio spreman žrtvovati bogatstvo i zadovoljstva da bi povratio svoju izgubljenu snagu i zdrav­lje, postao je bespomoćnim u vlasti Kneza tame.

Vidjevši Spasitelja, u njemu se probudila želja za oslobo­đenjem, ali demon se usprotivio Kristovoj moći. Kad je taj ćo­vjek pokušao zatražiti pomoć od Isusa, zli duh je stavio rijeći u njegova usta i ovaj je viknuo u agoniji straha. Ovaj je nesret-

Iscjeljenje duše

47

nik djelomice shvatio da se nalazi u nazočnosti Onoga koji ga može osloboditi; ali kad je pokušao doći nadohvat te moćne ruke, zadržala ga je druga sila i druge su riječi potekle s nje­govih usana.

Strašan je bio sukob između Sotonine moći i želje koju je 92 ovaj čovjek imao za slobodom. Činilo se da će izmučeni čovjek morati izgubiti svoj život u okršaju s neprijateljem koji je pro­uzročio ruševinu njegove muževne snage. Ali Spasitelj je upu­tio moćne riječi i oslobodio zatočenika. Čovjek koji je dotad bio opsjednut, stajao je pred začuđenim ljudima, vladajući sa­mim sobom.

Glasom radosti hvalio je Boga za svoje spasenje. Oko što je doskora svjetlucalo vatrom ludila, sada je odavalo inteligen­tan izraz i bilo puno suza zahvalnosti. Ljudi su zanijemili od čuđenja. Čim su se povratili od iznenađenja, rekli su jedno dru­gom: “Što je ovo? Nova i silna nauka! – Samim nečistim duho­vima zapovijeda! I slušaju ga!” (Marko 1,27)

Danas postoji bezbroj onih koji su isto tako pod vlašću zlih duhova kao što je bio opsjednuti iz Kafarnauma. Svi koji svje­sno preziru Božje zapovijedi stavljaju sebe pod Sotoninu vlast. Mnogo se ljudi igra sa zlom, misleći da ga mogu ostaviti kad 93 im je volja; ali se takav čovjek postupno uvlači u zamku, dok ne utvrdi da je pod vlašću volje jače od njegove. On se ne može otrgnuti od te tajanstvene sile. Tajni grijeh ili omiljena strast mogu ga tako držati u svojoj vlasti da će se osjećati bespomoćan kao i onaj čovjek iz Kafarnauma.

Njegovo stanje i unatoč tomu nije beznadno. Bog ne pre­uzima vlast nad našim umom bez našeg pristanka; svaki čo­vjek ima slobodno pravo izabrati silu koja će njime upravljati. Nitko nije pao tako duboko, nitko nije tako zao da ne može naći spasenje u Kristu. Namjesto molitve, opsjednuti je mogao izgovoriti jedino Sotonine riječi; ipak, sam Bog je čuo neizgo­vorenu molbu srca. Isus se neće oglušiti ni o jedan vapaj duše u nevolji, čak ni onda kad ne može riječima izraziti ono što je muči. Oni koji donesu odluku da učine zavjet s Bogom nisu prepušteni Sotoninoj moći niti slabosti osobne naravi.

“Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeć po­bjedniku? Da, ovako govori Jahve: Bit će oduzet sužanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izabaviti.” (Izaija 49,24.25)

48

Služba liječenja

94

Zadivljujuća je promjena koja nastaje kod onoga koji Spa­sitelju otvara vrata svojega srca.

“Eto dao sam vam vlast”

Sedamdeset učenika sto ih je Krist kasnije odaslao, primili su, kao i dvanaestorica apostola, nadnaravne sposobnosti kao pečat svoje zadaće. Po obavljenom zadatku, vratili su se rados­ni s riječima: “Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.” Isus je onda rekao: “Gledao sam Sotonu gdje pade kao munja s neba.” (Luka 10,17.18)

Otada Kristovi sljedbenici trebaju gledati na Sotonu kao na pobijeđenog neprijatelja. Isus je trebao za njih izboriti pobje­du na križu; a On želi da oni prihvate tu pobjedu kao svoju. “Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi.” (Luka 10,19)

Svemoguća sila Svetoga Duha služi kao obrana za svaku skrušenu dušu. Krist neće dopustiti da ijedan od onih koji u skrušenosti i vjeri traže Njegovu pomoć podlegne sili neprija­telja. Točno je da je Sotona moćno biće; ali, hvala Bogu, mi imamo moćnog Spasitelja koji je Kneza zla zbacio s Neba. So­tona je zadovoljan kad mi uveličavamo njegovu moć. Zašto ne govorimo radije o Isusu? Zašto ne veličamo Njegovu moć i Nje­govu ljubav?

Duga obećanja koja okružuje prijestolje Višnjega Boga vje­čno je svjedočanstvo da je “Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vje­ruje, već da ima život vječni”. (Ivan 3,16) Ovo svjedoči sta­novnicima svemira da Bog nikada neće ostaviti svoju djecu u borbi sa zlom. Za nas je ovo čvrsto obećanje o sili i zaštiti, koje će trajati dokle god postoji i samo prijestolje.

Spašen da služi

Jutro na Galilejskom jezeru. Nakon burne noći provedene 95 na vodi, Isus i Njegovi učenici pristaju uz obalu, dok zlatne zrake izlazećeg sunca blago dodiruju vodu i kopno, kao da time žele izručiti svoj pozdrav mira. Ali dok oni izlaze na obalu, vide prizor pred kojim ih obuzima veći užas nego pred nale­tima uzburkanog jezera. Iz jednog skrovišta među grobovima iskaču dvojica opsjednutih zlim duhovima i nasrću na njih, kao da ih žele rastrgnuti. Na njihovim rukama vise komadi lanaca koje su raskinuli bježeći iz svoje tamnice. Njihovo tijelo krvari iz mnogih rana, njihove oči svjetlucaju stravično kroz dugu, raz- barusenu kosu. Njihov izgled podsjeća vise na divlje zvijeri ne­go na ljudska bića.

Učenici i njihovi prijatelji bježe u paničnom strahu, ali uskoro zaključuju da Isus nije s njima. Oni se tada vraćaju da Ga traže i nalaze Ga na mjestu gdje su Ga ostavili. Onaj koji je utišao buru i pobijedio Sotonu ne bježi pred zlim duhovima.

U trenutku dok Mu se ti ljudi približavaju, skrgućući zubima i izbacujući pjenu na usta, Isus podiže ruku – onu koja je umi­rila uzburkane valove – i kao da se pred ovim ljudima stvara 96 nevidljivi zid, oni ne mogu dalje. Obuzeti bjesnilom, ali bespo­moćni, moraju stati.

Tada Isus zapovijeda nečistim duhovima da iziđu iz svojih žrtava. Nesretni ljudi shvaćaju da je u blizini Onaj tko ih može izbaviti od demona sto ih muče. Oni padaju pred Spasiteljeve noge s nakanom da Ga mole za milost, ali dok se njihove usne otvaraju da bi izgovorile riječi molbe, čuje se uznemireni glas demona: “Što hoćeš od nas, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?” (Matej 8,29)

Zli duhovi su prisiljeni da oslobode svoje žrtve, dok se kod 97 opsjednutih odigrava čudotvorna promjena. Svjetlost prodire u njihove umove. Njihov pogled postaje jasan. Njihova lica, koja su tako dugo imala sotonski izraz, dobivaju odjednom blage crte,

(49)

50

Služba liječenja

njihove krvlju oblivene ruke prestaju drhtati i oni tada podižu svoje glasove u slavu Bogu.

U međuvremenu su demoni, istjerani iz svog ljudskog pre­bivališta, ušli u svinje i otjerali ih u smrt. Čuvari svinja žurno odlaze objaviti novost, nakon čega se cijelo stanovništvo okup­lja da vidi Isusa. Ova dva bijesna su dotada bila strah i trepet za ovaj kraj. Ovi ljudi su sada odjeveni i pri zdravom razumu. Oni sjede kod Isusovih nogu, slušaju Njegove riječi i slave ime Ono­ga koji im je donio spasenje. Ali ovoj radosti se ne priključuju ljudi koji su se okupili. Gubitak svinja je za njih od veće važno­sti nego spasenje ovih robova Sotone. Prestrašeni, oni se okup­ljaju oko Isusa i mole Ga da ode od njih. On ispunjava njihovu želju, ulazi u brod i kreće prema suprotnoj obali.

98 Ali dvojica izliječenih ne misle tako. Oni žele biti u društvu svojega Spasitelja. U Njegovoj prisutnosti osjećaju se sigurnima od demona koji su ih mučili i koji su uništili njihovu mužev­nu snagu. I dok Isus ulazi u brod, oni se ne odvajaju od Njega, već padaju pred Njim na koljena i mole Ga da im dopusti os­tati kod Njega i dalje slušati Njegove riječi. Isus im, međutim, zapovijeda da idu svojoj kući i govore o velikom izbavljenju što ga je Gospodin učinio za njih.

Ovo im je vrlo teško palo, jer su svjesni da trebaju ići u neznabožački dom i govoriti o blagoslovima što su ih primili od Isusa. Morat će se sučeliti s velikim poteškoćama u dodiru sa svojim neznabožačkim sugrađanima. Duga odvojenost od dru­štva kao da ih je onesposobila za takav posao. Ali u trenutku kad ih Isus usmjerava na njihovu dužnost, oni su spremni po­slušati.

Ubrzo nakon ovog događaja, oni već govore o Isusu ne sa­mo svojim obiteljima i susjedima, već odlaze u područje Deset gradova i objavljuju svuda vijesti o Kristu koji ima moć nad zlim duhovima, moć koja spašava, i pričaju svima kako ih je On oslobodio od vlasti demona.

Premda ga narod iz Gadare nije prihvatio, Isus ih nije ostavio u tami koju su izabrali. Kad su oni od Njega tražili da ih na­pusti, oni prethodno nisu čuli Njegove riječi. Oni nisu bili svjesni onoga što su odbili. Isus im je stoga poslao svjetlost kroz one koje su bili spremni slušati.

Tjeranjem krda svinja u more, Sotona je imao plan da po­digne narod protiv Spasitelja i spriječi propovijedanje evanđelja

Spašen da služi

51

u tom području. Ali taj događaj je uzbudio ljude kao ništa drugo i upravio njihove misli k Isusu. Iako je sam Spasitelj otišao, ostali su izliječeni ljudi kao svjedoci Njegove sile. Oni koji su ranije bili oruđa Kneza tame, postali su sada nositeljima svjetlosti, vjesnicima Božjeg Sina. Kada se Isus kasnije vratio u ove gra­dove, narod se okupio oko Njega i za tri dana su tisuće stanov­nika okolnih krajeva čuli vijest spasenja.

Ova su dva iscijeljena čovjeka bili prvi misionari što ih je Krist poslao da propovijedaju evanđelje u području ovih De­set gradova. Ovi ljudi su samo kratko vrijeme imali priliku slu­šati Njegove riječi. Oni nisu čuli nijednu propovijed s Njego­vih usana. Oni stoga nisu mogli učiti narod kao što bi to mo­gli učenici koji su svakog dana bili s Kristom. Ali oni su činili ono što su mogli – govorili su o onome što su znali – jer su sami vidjeli, čuli i osjetili moć Kristovih riječi. To bi mogao činiti svatko čije je srce dirnuto Božjom milošću. Isus od nas ne traži više od ovakvog svjedočanstva. Ovaj svijet propada jer mu ne nosimo takvo svjedočanstvo.

Evanđelje ne smije postati kao kakva mrtva teorija; ono, naprotiv, mora zadržati u sebi moć koja mijenja život. Stoga Božje sluge trebaju posvjedočiti da ljudi mogu, Njegovom mi- lošću, postati slični Kristu u karakteru i da mogu uživati ra­dost u sigurnosti da ih Krist ljubi. On želi da objavimo ljudi­ma kako On ne može biti zadovoljan sve dok se svi oni koji žele spasenje ne vrate i ne uživaju svete prednosti kao Njegovi sinovi i kćeri.

Raširenih ruku, On prihvaća i one koji su bili Njegovi naj­ogorčeniji protivnici. Kad se pokaju, Bog im daje silu svog bo­žanskog Duha i šalje ih u tabor nevjernika kojima trebaju od­nijeti vijest o Njegovoj milosti. Krist preobražava one koji su bili Sotonino oruđe u vjesnike pravde, On ih šalje da govore drugima kako je velike stvari Gospodin učinio za njih.

Navješćujte među narodima djela Njegova

Kad je žena iz Kafarnauma bila iscijeljena dodirom vjere, Isus joj je dao nalog da objavi blagoslov što ga je primila. Da­rovi evanđelja ne trebaju se čuvati na tajnom mjestu, niti uži­vati u skrovitosti.

99

100

52

Služba liječenja

101

“Vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.” (Izaija
43,12)

Naše svjedočanstvo o Kristovoj dobroti jest sredstvo sto ga
je Bog izabrao da bi Krista otkrio svijetu. Naše je da objavimo
Njegovu milost u svjetlu u kojem su je predočili sveti Božji ljudi
iz prošlosti; ali ono što će biti najuspješnije i najdjelotvornije
jest svjedočanstvo o našem osobnom iskustvu. Mi smo Božji svje-
doci u trenutku kad otkrivamo djelovanje božanske moći u se-
bi samima. To će se svjedočanstvo razlikovati kod svakog poje-
dinca, jer nitko drugi ne doživljuje posve isto iskustvo. Bog želi
da svatko od nas, na svoj način, podigne hvalu Njemu. Naša
dragocjena priznanja, u kojima govorimo o slavi Njegove milo-
sti, kad iza njih stoji pravi kršćanski život, imaju neodoljivu moć
na ljudske duše.

Mi sami imamo koristi ako zadržavamo u svježem sjećanju
svako iskustvo s Bogom. Time jačamo svoju vjeru, potičemo je
da traži i dobiva sve više i više. U onom najmanjem blagoslovu
što ga osobno primimo od Boga mi stječemo veće ohrabrenje
nego slušanjem ili čitanjem svih izvještaja o vjeri i iskustvu dru-
gih. Duša koja se odaziva na ponudu Božje milosti bit će kao
vrt zaliven. Njezino će zdravlje brzo procvasti, njezino će svjetlo
zasjati u mraku i na njoj će se pokazati slava Gospodnja.

“©to da uzvratim Jahvi za sve sto mi je učinio? Uzet
ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. Izvršit ću Jah-
vi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.” (Psalam
116,12-14)

“Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svo-
me dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja
ću se radovati u Jahvi.” (Psalam 104,33.34)

“Tko će izreć djela moći Jahvine, tko li mu iskazat
sve pohvale?” (Psalam 106,2)

“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među
narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pri-
povijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom
njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!” (Psalam
105,1-3)

“Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit.

Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te klikta- vim ustima. Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima

Iscjeljenje duše

53

noćnim mislim na tebe. Ti postade meni pomoć, klićem u sjeni krila tvojih.” (Psalam 63,4-8)

“U Jahvu se uzdam i neću se bojati: sto mi može ući- niti ćovjek?

Vežu me zavjeti koje ućinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne, jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si oćuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjet­losti živih.” (Psalam 56,12-14)

“Sveće Izraelov! Moje će usne klicati pjevajuć tebi, i moja duša koju si spasio. I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.” (Psalam 71,22-24)

“Jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti… u te se svagda uzdam.” (Psalam 71,5.6)

“Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.” (Psalam 45,17)

Zabadava ste dobili, zabadava i dajte

Evanđeoski se poziv ne smije ograničiti i uputiti samo oda­branim pojedincima za koje pretpostavljamo da će taj poziv prihvatiti i time nama učiniti čast. Ova je vijest predviđena za sve. Kad Bog blagoslivlje svoju djecu, On to ne čini samo zbog njih samih već i zbog ovoga svijeta. On nam daje svoje darove zato da bismo ih mi umnažali davanjem drugima.

U ovome nam je primjer žena Samarijanka, koja je razgo­varala s Isusom kod Jakovljeva zdenca i koja nije gubila vrije­me za objavljivanje vijesti o Spasitelju. U usporedbi s Kristo­vim učenicima, ova se žena pokazala kao uspješnija misionar­ka. Učenici su imali u mislima samo velike pothvate u buduć­nosti, stoga u Samariji i nisu vidjeli polje koje obećava. Oni nisu uvidjeli da su svuda oko njih bila polja zrela za žetvu. Ali jedna žena, koju su oni prezirali, dovela je stanovnike cijeloga jednog grada da čuju Isusa. Tako je ona postala svjetlost čita­vom gradu.

Ova je žena primjer djelovanja praktične vjere u Krista. Svaki pravi učenik, koji novorođenjem postane građaninom Božjeg kraljevstva, istodobno postaje i misionarom. Tek sto je upoznao Spasitelja, on već želi druge upoznati s Njim. Istina koja spa­šava i posvećuje ne može se zatvoriti u njegovu srcu. Onaj koji

102

54

Služba liječenja

pije od žive vode, sam postaje izvorom života. Onaj koji pri­ma, postaje onim koji daje. Kristova milost u dusi je kao izvor

• u pustinji koji izvire i krijepi sve svojom vodom, koji čini da oni sto su na rubu propasti požele piti od vode života. Mi ovim primamo veći blagoslov nego ako radimo da zadovoljimo samo sebe. Radom na sirenju Radosne vijesti o spasenju sami biva­mo dovedeni bliže Spasitelju.
• onima koji primaju Njegovu milost, Gospodin kaže: “Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom, i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova.” (Ezekiel 34,26)

“U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vi­kao: Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vje­ruje u me. Kako veli Pismo: ‘Iz njegove će nutrine poteći po­toci žive vode.’” (Ivan 7,37.38)

Onaj tko prima, treba dalje davati. Pozivi za pomoć dolaze sa svih strana. Bog poziva ljude da radosno služe svojim bliž­njima. Pobjednici će primiti besmrtne krune; oni će zadobiti nebesko kraljevstvo. Njihova je zadaća odnijeti svjetlost svijetu koji propada u neznanju.

“Zar vi ne kažete: ‘Još četiri mjeseca pa će doći žetva?’ Evo, velim vam: podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu. Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni.” (Ivan 4,35.36)

• Učenici su tri godine svakodnevno imali Isusa kao divan primjer pred svojim očima. Dan za danom oni su hodali i raz­govarali s Njim, slušali Njegove vedre riječi što ih je upućivao zabrinutim dušama s teškim bremenom na srcu; oni su bili svjedoci Njegove moći dok je pomagao bolesnima i nevoljni­ma. Kad je došlo vrijeme da ih napusti, Isus im je povjerio svoju milost i silu, kojom će u Njegovo ime nastaviti Njegovo djelo. Njihova je zadaća bila da svjetlost Njegova evanđelja ljubavi i zdravlja odnesu na sve strane. Istodobno, On im je obećao da će uvijek biti uz njih. On će im kroz Svetoga Duha biti još bli­ži nego kad je u tijelu hodio među ljudima.
• mi trebamo vršiti zadaću koju su učenici obavljali. Svaki kršćanin treba biti misionar. Razumijevanjem i sućuti služimo onima kojima je potrebna pomoć, zalažimo se nesebičnom ozbilj­nošću da bismo olakšali bolove napaćenom čovječanstvu.

Svatko može imati neki zadatak. Neka nitko ne misli da on nigdje ne bi mogao služiti Kristu. Spasitelj se poistovjećuje

Iscjeljenje duše

55

sa svakim ljudskim djetetom. Da bismo mi mogli postati čla­novi nebeske obitelji, On je postao članom zemaljske obitelji.

Kao Sin Čovječji, On je brat svakom Adamovom sinu i kćeri. Njegovi sljedbenici ne trebaju misliti da su odvojeni od okol­nog svijeta koji srlja u propast. Oni su, u Kristovim očima, dio velikog tkiva čovječanstva i Nebo na njih gleda kao na braću gresnika i svetaca.

Milijuni i milijuni ljudskih bića provode život u bolesti, neznanju i grijehu, i nemaju od koga doznati koliko ih Krist ljubi. Kad bismo svoje stanje zamijenili njihovim, sto bismo mi od njih očekivali? Sve to, ako je u našoj moći, dužni smo uči­niti za njih. Kristovo pravilo života, po kojem će svatko od nas opstati ili pasti na sudu, glasi: “Sve sto želite da ljudi čine vama, 105 činite i vi njima.” (Matej 7,12)

Sve ono u čemu uživamo prednost nad drugima – bilo to obrazovanje i lijepo ponašanje, plemenitost karaktera, kršćan­ski odgoj, vjersko iskustvo – mi dugujemo onima kojima je dano manje i naša je zadaća da im služimo koliko god je to u našoj moći. Ako smo jaki, podupirimo ruke slabih.

Anđeli slave, koji stalno gledaju lice nebeskoga Oca, rado­sno služe Njegovoj djeci. Oni su uvijek tamo gdje su najpotreb­niji; kod onih koji vode ogorčenu borbu sa sobom i žive u okruž­ju koje ih obeshrabruje. Njihova posebna zadaća su slabe i ne­sigurne duše koje imaju mnogo nepoželjnih karakternih crta. Sebična srca smatrala bi to djelo ponižavajućim.

Za Isusa Nebo nije bilo poželjno mjesto sve dok smo mi bili izgubljeni. On je ostavio nebeske dvorove i došao na Zem­lju da živi životom u kojem će Ga stalno lažno optuživati i vri­jeđati, da bi na kraju umro sramotnom smrću. On se odrekao neprocjenjivih bogatstava Neba i postao siromašnim da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Mi Ga trebamo slijediti u ovom primjeru.

Tko postaje Božjim djetetom, treba odsad sebe smatrati karikom u lancu spuštenom s Neba za dobro čovječanstva. On treba hoditi zajedno s Kristom, pokušavajući naći i spasiti što je izgubljeno.

Mnogi smatraju velikom prednosti posjet mjestima na ko­jima su se odigravali prizori Kristovog života na Zemlji, hodanje po mjestima gdje je stupala Njegova noga, promatranje jezera kraj kojega je On tako rado naučavao, brežuljaka i dolina na

56

Služba liječenja

• kojima su se odmarale Njegove oči. ALi nama nije nužno otići u Nazaret, u Kafarnaum ili u Betaniju da bismo stupali Kristo­vim stopama. Tragove Njegovih stopa naći ćemo kraj bolesnič­kog kreveta, u kolibama siromaha, na prepunim trgovima vele­gradova, i gdje god ljudska srca čeznu za riječima utjehe.

Mi trebamo odmah poći i hraniti gladne, odjenuti gole, pomažući onima koji se muče i stradaju. Služimo onima koji očajavaju i budimo nadu u onima koji su je izgubili.

Kristova ljubav u nesebičnoj službi učinit će vise za pro­mjenu jednog zlikovca negoli mač ili ruka pravde, koji imaju samo jednu svrhu – prestrašiti prekršitelja zakona. Misionar ispunjen ljubavlju može učiniti više. Cesto će srce koje otvrd­ne pod prijekorom omekšati ako se s njim postupa s ljubavlju kao što je to Krist činio.

Misionar može pomoći ne samo kod tjelesnih bolesti, već i povesti grešnika velikom Liječniku koji ima moć očistiti du­šu od gube grijeha. Bog želi da bolesni, nesretni i opsjednuti zlim duhovima čuju Njegov glas koji govori kroz Njegove slu­ge. Preko svojih ljudskih suradnika On želi donijeti utjehu ko­ju svijet ne poznaje.

Spasitelj je dao svoj dragocjeni život kako bi osnovao Crkvu koja će moći služiti onima koji pate i koji su opterećeni bri­gama i kušnjama. Možda će skupina vjernika biti i siromašna, neobrazovana i ljudima nepoznata; ali oni ipak kroz Krista mo­gu vršiti to djelo u domu, u susjedstvu, pa i u dalekim zemlja­ma, a njihov će utjecaj biti dalekosežan kao vječnost.

Današnjim Kristovim sljedbenicima, isto onako kao neka­da prvim učenicima, upućuju se ove riječi:

“Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Idite po svem svijetu i propo­vijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Matej 28,18.19; Mar­ko 16,15)

• I na nas se odnosi obećanje o Njegovoj prisutnosti: “Evo ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,20)

Danas nećemo vidjeti radoznalo mnoštvo koje bi se sakup­ljalo na samotnim mjestima da vidi i čuje Krista. Njegov se glas ne čuje na prepunim ulicama. Ne čuje se niti uzvik s ruba pro­metnica: “Isus Nazarećanin prolazi!” (Luka 18,37) Ipak je ova riječ danas istinita. Krist danas stupa našim ulicama, nevidljiv. On dolazi u naše domove i donosi poruku milosti. On čeka na

Iscjeljenje duše

57

suradnju sa svima koji žele služiti u Njegovo ime. Ako Ga pri­mimo, On će biti upravo među nama, da liječi i blagoslivlje.

“Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja ću te uslisiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažeš zasužnjenima: Iziđite! a onima koji su u tami: Dođite na svjetlo!” (Izaija 49,8.9)

“Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreć Sionu:

Bog tvoj kraljuje!” (Izaija 52,7)

“Radujte se, klicite, razvaline … jer je Jahve utješio narod svoj … Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred oci- ma svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega.” (Izaija 52,9.10)

7

Suradnja božanskog i ljudskog

• U službi iscjeljivanja liječnik treba biti Kristov suradnik. Spasitelj je služio i dusi i tijelu. Evanđelje sto ga je On propo­vijedao i učio bilo je vijest o duhovnom životu i o ponovnoj uspostavi tjelesnog zdravlja. Spasenje od grijeha i iscjeljenje od bolesti bili su u uskoj vezi. Ta ista služba povjerena je kršćan­skom liječniku. Njegova je zadaća da se sjedini s Kristom u pru­žanju pomoći kod tjelesnih i duhovnih potreba njegovih bliž­njih. On treba biti vjesnik milosti bolesnima, koji pruža pomoć njihovom oboljelom tijelu i dusi bolesnoj od grijeha.

Krist je pravi poglavar svih onih u liječničkom pozivu. Kao glavni Liječnik, On stoji uz svakog bogobojaznog liječnika koji pruža pomoć ljudima u njihovim patnjama. Istodobno dok rabi prirodne lijekove u postupanju s tjelesnim bolestima, liječnik treba usmjeriti pogled svojih pacijenata k Onome koji donosi oslobođenje od bolesti duše i tijela. Tamo gdje liječnici mogu samo pomoći da bi se željeni proces razvijao, Krist dovršava djelo. Svojim djelovanjem oni se trude dati potporu prirodi u njezinom djelu liječenja; a sam Krist je Iscjelitelj. Liječnik na­stoji održavati život, a Krist daje život.

• Izvor izlječenja

Spasitelj je u svojim čudima otkrio silu koja stalno djeluje za dobro čovjeka, koja ga održava i liječi. Preko sila prirode Bog radi svakog dana, svakog sata i svakog trenutka – On nas izgrađuje, obnavlja. Kad se neki dio tijela povrijedi, istog trenutka započinje proces liječenja; sile prirode se zauzimaju da povra-

• te zdravlje. A sila koja djeluje kroz prirodu Božja je sila. Od Njega potječe sva sila života. Kad se tko oporavi od bolesti, izliječio ga je Bog.

Bolest, patnja i smrt jesu djelo neprijateljske sile. Sotona razara, a Bog obnavlja.

(58)

Suradnja božanskog i ljudskog

59

Riječi upućene izraelskom narodu nalaze danas potvrdu kod onih koji su ponovno dobili zdravlje tijela i duše: “Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15,26)

Božja je namjera za svako ljudsko biće izražena riječima: “Ljubljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao sto je tvoja duša dobro.” (3. Ivanova 2.)

Bog je Onaj koji “otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobro­tom i ljubavlju”. (Psalam 103,3.4)

Kad je Krist liječio bolesti ljudi, upozoravao je mnoge pat­nike riječima: “Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.”

(Ivan 5,14) Krist je tako govorio ljudima da su prijestupom Bo­žjega zakona navukli na sebe bolest, te da se zdravlje može očuvati samo poslušnošću.

Liječnik treba istaknuti svojim pacijentima koliko je važno da surađuju s Bogom u svom oporavku. Liječnik u svom radu sve više dolazi do uvjerenja da je bolest posljedica grijeha. On zna da su zakoni prirode, kao i pravila iz Deset Božjih zapovi­jedi, božanskog podrijetla, i da se zdravlje može vratiti i saču­vati samo poslušnošću tim zakonima. On je svjedok mnogih patnji, nastalih kao rezultat štetnih navika, od kojih bi se ljudi mogli oporaviti kad bi činili ono što mogu za svoj oporavak.

Njima treba reći da je svaka navika koja razara tjelesne, umne i duhovne snage grijeh, i da se zdravlje može sačuvati posluš­nošću zakonima koje je Bog uspostavio za dobro cijelog čovje­čanstva.

Ako liječnik ima pacijenta koji pati od bolesti prouzročene 114 nepravilnom prehranom ili kakvom drugom pogrešnom navi­kom, i propusti ga upozoriti na to, povrijedio ga je kao svoga bližnjeg. Pijanice, duševni bolesnici i oni koji su se predali raz- vratu, za liječnika su živi poziv da jasno i nedvosmisleno obja­vi kako je patnja posljedica grijeha. Neka se oni koji razumiju načela života sa svom ozbiljnošću bore protiv uzroka bolesti.

Kako može liječnik, koji stalno radi s ljudima u njihovim pat­njama, mirno promatrati stalan sukob s boli? Može li se za njega reći da je milostiv i dobar ako ne zahtijeva strogu umjerenost kao sredstvo protiv bolesti?

Mi moramo shvatiti da je poslušnost Božjim zapovijedima put života. Bog je utemeljio zakone prirode, a ipak Njegovi za­koni nisu neka neosnovana, samovoljna prisila. Svako “ne čini…”,

60

Služba liječenja

bilo u zdravstvenom ili moralnom Zakonu, nosi sa sobom i obe­ćanje. Ako slijedimo ove upute, naše će korake pratiti blago­slovi. Bog nas nikada ne prisiljava da činimo ono sto je isprav­no, ali nas zato želi spasiti od onoga sto je zlo i povesti k onome sto je dobro.

Obratimo pozornost na zakone kojima se poučavao izrael­ski narod. Bog im je dao određene upute o njihovom svako­dnevnom životu. On im je objavio zakone koji su se odnosili i na tjelesno i na duhovno blagostanje; i obećao im je, postavljajući im poslušnost kao uvjet: “Jahve će od tebe maknuti svaku bo­lest.” (Ponovljeni zakon 7,15) “U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas.” “Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.” (Ponovljeni zakon 32,46; Izreke 4,22)

Bog želi da mi dostignemo ideal savršenstva, što nam je moguće Kristovim darom. On nas poziva da donesemo pravilan izbor, upotrijebimo silu Neba i prihvatimo ona načela koja će 115 u nama ponovno oblikovati božanski lik. U svojoj pisanoj Ri­ječi i u velikoj knjizi prirode On je otkrio načela života. Naš je dio posla da usvojimo ta načela i da, životom poslušnosti, surađujemo s Njim u obnovi zdravlja tijela i duše.

Trebali bismo razumjeti da se blagoslovi poslušnosti u svoj svojoj punini mogu primiti samo onda kad primamo Kristovu milost. Njegova milost ljudima daje silu da štuju Božje zakone. Ona čovjeka osposobljuje da raskine okove zlih navika. Jedino mu ta sila može pomoći biti i ostati nepokolebljivo na pravom putu.

Kad evanđelje primimo u njegovoj čistoći i sili, ono po­staje sredstvom izlječenja bolesti prouzročene grijehom. Sunce pravde izlazi, “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2) Ni sve ono što ovaj svijet pruža ne može izliječiti slomljeno srce, po­dariti duševni mir, otkloniti zabrinutost i otjerati bolest. Slava, genijalnost, talent – sve je to nemoćno kad treba donijeti mir ojađenom srcu i obnoviti uništeni život. Jedina čovjekova nada jest život od Boga u njegovoj duši.

Ljubav koja od Krista zrači kroz cijelo naše biće sila je koja daje i obnavlja život. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalnog dijela našega tijela – mozga, srca, živaca. Najviše sile bića potaknute su kroz tu ljubav na aktivnost. Ta ljubav oslo­bađa dušu od krivnje i žalosti, straha i zabrinutosti koji razara-

Suradnja božanskog i ljudskog

61

ju životne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usađuje u dušu radost koju ne može razoriti ništa zemaljsko – radost u Svetom Duhu, radost koja donosi zdravlje i život.

Riječi našeg Spasitelja: “Dođite k meni, … i ja ću vas okri­jepiti” (Matej 11,28) recept su za liječenje tjelesnih, umnih i duhovnih bolesti. Premda su ljudi svojim pogrešnim postupcima navukli na sebe patnje, On postupa s njima uz mnogo razumi­jevanja. Oni u Njemu mogu naći pomoć. Bog će učiniti velika djela za one koji se u Njega uzdaju.

Iako je grijeh tijekom stoljeća učvršćivao svoje uporište kod 116 ljudskoga roda, a Sotona dvoličnošću i podlim prijevarama te svojim tumačenjima bacio crnu sjenku na Božju riječ i naveo ljude da sumnjaju u Božju dobrotu, Očeva ljubav ipak nije prestala teći k Zemlji kao bogata rijeka. Kad bi ljudska bića otvorila prozore svoje duše prema Nebu u očekivanju božan­skih darova, dobila bi bujicu blagoslova zdravlja.

Liječnik koji želi postati pravim Kristovim suradnikom, uprijet će sve snage da postane uspješnim u svakom području svojega rada. On će marljivo učiti da bi bio istinski opremljen za odgovornosti svog poziva, i neumorno će nastojati doseg­nuti viši ideal, a što znači da će nastojati steći šire znanje, ve­ću spretnost i veću moć rasuđivanja. Svaki liječnik treba biti svjestan da ukoliko radi slabo i neučinkovito, ne nanosi samo povredu bolesniku već i nepravdu svojim kolegama. Liječnik koji je zadovoljan niskom razinom stručnoga znanja ne pod­cjenjuje samo medicinski poziv, već nanosi i sramotu Kristu, velikom Liječniku.

Oni koji misle da nisu pogodni za zdravstveni poziv, tre­baju izabrati neko drugo zvanje. Oni koji su spretni i uspješni u njezi bolesnika, a čije su obrazovanje i medicinska sprema ograničeni, dobro će učiniti ako se prihvate skromnijeg dijela posla, odano služeći kao bolničari. U službi bolesnicima, pod vodstvom sposobnih i uspješnih liječnika, oni mogu stalno učiti i koristiti svaku priliku za stjecanje znanja; takvi vremenom mogu postati potpuno spremni i kvalificirani za liječnički rad. Neka mlađi liječnici, “kao suradnici [velikog Liječnika], … ne prime uzalud milosti Božje, … ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila naša služba [bolesnima]. … Naprotiv, pre­poručujemo same sebe u svemu kao Kristovi službenici.” (2. Korinćanima 6,1-4)

62

Služba liječenja

• Božja je namjera da stalno napredujemo. On želi da lijeć- nik-misionar postaje vidno boljim u svome radu. Daroviti krš­ćanski lijećnici koji se istiću svojim strućnim sposobnostima trebaju biti pozvani i ohrabreni da se ukljuće u rad za Boga na mjestima na kojima bi mogli obućavati i pripremati druge za rad u lijećnićkom poslanju.

Neka lijećnik u svojoj dusi sakuplja svjetlost Božje rijeći. On treba stalno rasti u milosti. Neka njegovom okružju religija ne bude samo jedan od mnogih utjecaja. Ona treba biti utjeca­jem koji će prevladavati nad svim ostalima. Lijećnik u svom postupanju treba polaziti od visokih, svetih pobuda – pobuda koje su snažne, jer potjeću od Onoga koji je dao svoj život kako bi nas opskrbio silom da pobijedimo zlo.

Ako se lijećnik vjerno i marljivo trudi da naćini sebe us­pješnim i ućinkovitim u svom pozivu, ako se posveti radu za Krista i odvoji vrijeme u kojem će preispitivati svoje srce, on će znati kako treba shvatiti tajne svog svetog poziva. On se može tako pripremiti u znanosti da svi koji se nalaze u podrućju nje­govog utjecaja budu osvjedoćeni u najvišu vrijednost obrazo­vanja i znanja koje stjeće onaj što je povezan s Bogom kao iz­vorom mudrosti i sile.

Nema takvog mjesta na komu je tijesna suradnja s Kristom toliko potrebna kao u radu jednog lijećnika. Tko želi pravilno obavljati lijećnićke dužnosti, mora svakoga dana i svakoga sata živjeti kršćanskim životom. U rukama lijećnika je život paci­jenta. Jedna nemarna dijagnoza, jedan pogrešan recept u kri- tićnom slućaju, ili jedan nespretan pokret ruke pri nekoj ope­raciji, pa bilo to i za milimetar – i jedan život će biti žrtvo­van, jedna duša izgubljena za vjećnost. Kako je ozbiljna ova misao! Kako je važno da lijećnik bude uvijek pod nadzorom božanskog Lijećnika!

Spasitelj je spreman pomoći svima koji Ga traže da bi im

• dao mudrost i jasnoću misli. A kome su mudrost i jasnoća mi­sli potrebniji nego lijećniku o ćijoj odluci ovisi toliko mnogo? Neka onaj koji se trudi produžiti život vjerom gleda u Krista, koji će upravljati svakim njegovim pokretom. Spasitelj će dati potreban osjećaj i sposobnost u radu s teškim slućajevima.

Divne su prilike što se pružaju onima koji se brinu za bo­lesne. Kod svega što se ćini za njihov oporavak, pomozite bo­lesnicima da razumiju kako im lijećnik pokušava pomoći u nji­

Suradnja božanskog i ljudskog

63

hovoj želji da surađuju s Bogom u borbi s bolešću. Pomozite im da uvide kako oni, pri svakom koraku načinjenom u skladu s Božjim zakonom, mogu očekivati pomoć božanske sile.

Bolesnici će imati mnogo vise povjerenja u liječnika za koga znaju da ljubi Boga i da Ga se boji. Oni se oslanjaju na nje­gove riječi. U nazočnosti ovog liječnika i pod njegovom skrbi oni stječu osjećaj sigurnosti.

Poznajući Gospodina Isusa, kršćanski liječnik u službi ima prednost da molitvom zatraži Njegovu prisutnost u bolesničkoj sobi. Prije obavljanja kritične operacije, neka liječnik zatraži pomoć od velikog Liječnika. Neka on bolesniku ulije sigurnost da ga Bog može sigurno provesti kroz tu tešku kušnju, da je On u trenucima očaja siguran Zaklon onima koji se uzdaju u Njega. Liječnik koji ne može ovako postupati, gubi slučaj za slučajem od onih koji bi se inače mogli povoljno riješiti. Kad bi on mogao govoriti riječi koje bi nadahnule vjeru u milosti­vog Spasitelja koji zna za svaki pojedini trenutak straha, i kad bi taj liječnik mogao u molitvi iznijeti Kristu potrebe duše, kriza bi se mogla češće prebroditi.

Samo Onaj koji čita srca može znati kako je teško pacijen­tima kad daju svoj pristanak za neku tešku operaciju. Oni su svjesni opasnosti u kojoj se nalaze. Dok oni, možda, imaju po­vjerenja u sigurnu ruku liječnika, oni su istodobno svjesni či­njenice da ti liječnici nisu nepogrešivi. Ali kad vide liječnika u skrušenoj molitvi, kako traži pomoć od Boga, oni stječu povje­renje i sigurnost. Zahvalnost i povjerenje otvaraju srce Božjoj iscjeliteljskoj moći te tada oživljuju snage cijelog bića i život pobjeđuje.

Za liječnika je prisutnost Spasitelja važna sastavnica snage. Cesto mu je duh opterećen strahom pred odgovornostima i opa­snostima njegovog rada. Grozničavost u nesigurnosti i strahu mogu učiniti ruku nevještom i nespretnom. Dok mu, s druge strane, uvjerenje da uza se ima božanskog Savjetnika koji će ga hrabriti i podupirati ulijeva mir i hrabrost. Kad Krist dodir­ne ruku liječnika, tada su u njoj vitalnost, smirenost, siguran osjećaj i sila.

Kad se kriza prebrodi i kad se već raspoznaju obrisi uspjeha, provedite s pacijentom nekoliko trenutaka u molitvi. S neko­liko toplih riječi izrazite zahvalnost za pošteđeni život. U tre­nutku kada pacijent liječniku upućuje riječi zahvalnosti, neka

119

64

Služba liječenja

tada slava i zahvalnost budu upravljeni Bogu. Recite pacijentu da je njegov život bio pošteđen zato sto je bio pod zaštitom nebeskog Liječnika.

Liječnik koji ovo sprovodi u svojoj praksi, vodi svog paci­jenta k Onome o kome ovisi njegov život, koji može zauvijek spasiti sve koji dolaze k Njemu.

U liječničko-misionarsko djelo unesimo duboku želju da spasimo duše. Isto kao propovjedniku, liječniku se daje najveće povjerenje što je ikada čovjeku dano. Bio on toga svjestan ili ne, svakom je liječniku povjereno liječenje duša.

U radu u kojemu se sučeljavaju s bolestima i smrću, liječ­nici prečesto izgube iz vida ozbiljne i svečane činjenice budu­ćeg života. U svojim ozbiljnim naporima da spriječe ono što prijeti tijelu, oni zaboravljaju opasnosti kojima je izložena du-

• ša. Onaj koga njeguju možda već gubi oslonac svog života. Nje­gove posljednje prilike već klize iz njegovih ruku. Na Kristo­vom će se sudu liječnik morati ponovno suočiti s tom dušom.

Mi često gubimo najdragocjenije blagoslove jer propušta­mo izgovoriti pravu riječ u pravo vrijeme. Ako ne pazimo na zlatnu priliku, ona će biti izgubljena. Kod bolesničkog se kre­veta ne smije izgovoriti nijedna riječ vjerske prepirke. Uputite bolesnika k Onome koji želi spasiti sve koji k Njemu dolaze u vjeri. Uz puno ozbiljnosti i nježnosti, nastojte pomoći duši koja lebdi između života i smrti.

Liječnik koji zna da je Krist njegov osobni Spasitelj, jer je sam bio doveden k velikom Zaštitniku, znat će kako postupati s uplašenim dušama, s onima koje muči osjećaj krivnje i koje su bolesne od grijeha, ako mu se obrate za pomoć. On im može pričati o ljubavi Iskupitelja. On iz iskustva može govoriti o sili

• pokajanja i vjere. Jednostavnim, ozbiljnim riječima on može iznijeti Bogu u molitvi potrebu duše i ohrabriti bolesnika da i sam traži i primi milost od Spasitelja koji je pun razumijeva­nja. Dok on služi kraj bolesničkog kreveta i nastoji govoriti ri­ječi koje će donijeti pomoć i utjehu, Gospodin radi s njim i kroz njega. Dok je um bolesnika upravljen prema Spasitelju, njegovo srce ispunjuje Kristov mir, i duhovno zdravlje što ga dobiva postaje sredstvom, mostom preko kojeg Bog obnavlja tjelesno zdravlje čovjeka.

U radu s bolesnicima liječniku će se često pružiti prilika da svjedoči prijateljima bolesnika. Dok stoje uz njegov krevet,

Suradnja božanskog i ljudskog

65

osjećajući kako su bespomoćni da spriječe ijedan udarac boli, njihova srca postaju omekšana. Cesto se briga, koja se skriva pred drugima, otvoreno iznosi liječniku. Tada je prilika da liječnik uputi te zabrinute duše na Onoga koji je pozvao umorne i op­terećene da dođu k Njemu. Cesto se može uputiti molitva za njih ili s njima, u kojoj bi se Liječniku svih bolesti, Onome ko­ji ublažuje sve brige, iznijele i njihove brige.

Božja obećanja

Liječniku se pružaju dragocjene prilike da svoje pacijente upozna s obećanjima Božje riječi. On treba iz riznice iznijeti nove i stare stvari te povremeno izgovarati riječi utjehe i savje­ta. Neka um liječnika postane mjestom okupljanja svježih mi­sli. Neka pažljivo proučava Božju riječ, da bi u cijelosti shvatio obećanja što ih ona sadrže. Neka ne zaboravi uvijek uputiti one utješne riječi što ih je Isus upućivao tijekom svoje zemaljske službe, dok je iznosio svoje pouke i liječio bolesne. On treba govoriti o Kristovim djelima izlječenja, o Njegovoj nježnosti i ljubavi. Neka nikada ne propusti upraviti misli svojih pacije­nata ka Kristu, velikom Liječniku.

Ista sila koju je Krist koristio dok je vidljivo hodao među 122 ljudima, nalazi se u Njegovoj Riječi. Svojom riječju Isus je lije­čio bolesti i istjerivao demone; svojom je riječju smirivao mo­re i podizao mrtve, a ljudi su bili svjedoci da Njegova riječ ima posebnu snagu. On je govorio Božju riječ, koju je ranije upućivao svim prorocima i učiteljima Staroga zavjeta, jer cijela Biblija govori o Kristu.

Sveto pismo treba prihvatiti kao Božju riječ upućenu na­ma, koja nije samo pisana već i izgovorena. Kad su napaćeni dolazili ka Kristu, On nije vidio samo one koji su tražili pomoć, već i sve one koji će tijekom stoljeća doći sa sličnim potre­bama i s istom vjerom. Kad je rekao uzetom: “Ohrabri se, sin- ko! Oprošteni su ti grijesi”, kad je rekao ženi u Kafarnaumu: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru”, On je govorio i drugima koji su napaćeni, opterećeni grijehom i koji će tra­žiti Njegovu pomoć. (Matej 9,2; Luka 8,48)

Tako je sa svim obećanjima iz Božje riječi. U njima nam se On obraća pojedinačno, govoreći tako neposredno kao da slušamo Njegov glas. Kroz ta nam obećanja Krist govori o svojoj

66

Služba liječenja

milosti i moći. Oni su listovi s onog drveta koje “služi za lijek”. (Otkrivenje 22,2) Kad se obećanja prime i usvoje, trebaju po­stati snagom karaktera, nadahnuće i potpora života. Ništa drugo ne može imati takvu iscjeliteljsku moć. Ništa drugo ne može uliti hrabrost i vjeru koji cijelom biću daju životnu snagu.

Čovjeku koji stoji na rubu groba obuzet strahom, duši iscrpljenoj od tereta patnji i grijeha, neka liječnik, kad mu se ukaže prilika, ponavlja riječi Spasitelja – jer su sve riječi sve­tih stranica Njegove Riječi:

• “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko ri­jeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izra- elov, tvoj spasitelj. … Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.” “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” “Ne boj se, jer ja sam s to­bom.” (Izaija 43,1-4.25.5)

“Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,13.14)

“Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Bo­ga svojega.” “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pra­vedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepra­vednosti.” (Jeremija 3,13; 1. Ivanova 1,9)

“Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22)

“Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur bu­du li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske.” (Izaija 1,18.19)

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” “U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al u ljubavi vječ­noj smilovah se tebi.” (Jeremija 31,3; Izaija 54,8)

“Neka se ne uznemiruje vaše srce!” “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet da-

• Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,1.27)

“Svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u su­šnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.” (Izaija 32,2)

Suradnja božanskog i ljudskog

67

“Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neću.” (Izaija 41,17)

“Ovako kaže Jahve, koji te stvorio … Jer na žednu ću zem­lju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja.” (Izaija 44,2.3)

“Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje.” (Iza- ija 45,22)

“On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.” “Za naše gri­jehe probodoše njega, za opaćine naše njega satriješe. Na nje­ga pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Matej 8,17; Izaija 53,5)

Liječnik kao odgajatelj

• Pravi je liječnik odgajatelj. On je svjestan svoje odgovor­nosti – ne samo u odnosu prema bolesnicima koje on nepo­sredno njeguje, već i u odnosu na zajednicu u kojoj živi. On ima ulogu čuvara tjelesnog i moralnog zdravlja. Njegova nasto­janja ne sastoje se samo u tome da unosi pravilne metode u liječenje bolesnika, već i da potakne na pravilan način života i sve oko sebe poučava pravim načelima.

Potreba odgoja u zdravstvenim načelima

Odgoj u načelima zdravlja nikada nije bio važniji nego da­nas. Usprkos zadivljujućem napretku u pogledu na udobnost života, do sredstava za zaštitu zdravlja i postupanja u preven­ciji raznih bolesti, zapanjuje nas stupanj opadanja tjelesne čvrs­toće i izdržljivosti. Ovim se trebaju pozabaviti svi oni kojima na srcu leži dobrobit njihovih bližnjih.

Nasa izvjestačena civilizacija daje podršku zlima koja imaju pogubno djelovanje na zdrava načela. Običaji i moda se nalaze u sukobu s prirodom. Način života što ga oni nameću i udovo-

• ljavanja na koja bodre, danomice smanjuju tjelesnu i umnu snagu i čovječanstvu nanose nepodnošljiv teret. Gdje god pošli, svje­doci smo razuzdanosti i kriminala, bolesti i ljudske bijede.

Mnogi neznanjem krše zakone zdravlja, i stoga ih treba po- savjetovati. Ali većina ljudi, zapravo, zna više nego što to nji­hov način života odaje. Njih treba dovesti dotle da znanje ko­jim raspolažu upotrijebe kao pravilo svog života. Liječniku se pružaju mnoge prilike da prenese na druge poznavanje zdrav­stvenih načela i istakne važnost praktične primjene ovih nače­la. Davanjem praktičnih uputa, liječnik može mnogo pridoni­jeti uklanjanju zala koje nanose velike štete čovjeku.

Slobodno uzimanje ljekarničkih otrova snosi krivicu za ši­renje nesaglediva broja bolesti i drugih zala. Obuzeti jednom

(68)

Liječnik kao odgajatelj

69

takvom bolešću, mnogi se neće potruditi da utvrde njezin uzrok; ono najglavnije sto će nositi u svojim mislima jest to da se sto prije oslobode bolova i neugodnosti koje ta bolest nosi. Tako oni pribjegavaju uzimanju nadrilijekova čija su im svojstva ma­lo poznata, ili se pak obraćaju liječniku da im prepiše neko sredstvo koje treba ukloniti posljedice njihova pogrešna postu­panja, dok su daleko od pomisli da promijene svoje nezdrave navike. Ako uzimanjem ovakvog preparata ne dođe do trenu­tačnog olakšanja, pokušava se s drugim, a ako ni ovo ne pomo­gne, uzima se sljedeći. Na taj način zlo ostaje.

Ljude treba naučiti da pilule ne liječe bolest. Istina je da one katkad donesu kratkotrajno olakšanje, kad se stječe dojam da se pacijent zahvaljujući uzimanju tih sredstava oporavlja – a to nastaje zbog toga što priroda posjeduje dostatno snage da odstrani otrov i normalizira stanje nastalo bolešću. Možemo ustvrditi da se zdravlje vraća i uz lijekove. Ali u većini slučaje­va, lijekovi samo mijenjaju oblik i područje bolesti. Cesto se čini da je djelovanje otrova za neko vrijeme pobijeđeno, dok posljedice ostaju i – nakon nekog vremena – dovode do većih komplikacija.

Mnogi uporabom otrovnih lijekova navlače na sebe doži­votnu bolest i tegobe; mnogi se životi koji bi uporabom pri­rodnih metoda liječenja mogli biti spašeni – gube. Otrovi što ih sadrže mnogi takozvani lijekovi stvaraju navike i želje koje donose propast duši i tijelu. Mnogi od popularnih ili patenti­ranih lijekova, pa i neka sredstva koja prepisuju sami liječnici, čine jednu od sastavnica u stvaranju navike uzimanja alkohola, opija, morfija, koji su strašno prokletstvo za čovječanstvo.

Jedina nada u bolje rezultate jest u odgoju ljudi pravim na­čelima. Neka liječnici nauče ljude da se sila koja oporavlja i ob­navlja ne nalazi u pilulama, već u prirodi. Bolest je pokušaj ili napor prirode da tijelo oslobodi od stanja nastalog nepoštova­njem zakona zdravlja. Kada dođe do oboljenja, treba utvrditi uz­rok. Tada treba promijeniti nezdrave uvjete, ispraviti štetne na­vike i pomoći prirodi u njezinim naporima da izbaci ono što je štetno i ponovno uspostavi prave uvjete i odnose u organizmu.

Prirodna sredstva

Cist zrak, sunce, umjerenost i odmaranje, tjelesne vježbe, pravilna prehrana, uzimanje vode, povjerenje u božansku moć

127

70

Služba liječenja

– to su pravi lijekovi. Svaka osoba treba steći znanje o prirod­nim sredstvima i o tome kako se ona primjenjuju. Od bitne važnosti je da razumijemo načela liječenja bolesnika i imamo praktično obrazovanje koje će nam pomoći da to znanje pra­vilno primijenimo.

Uporaba prirodnih lijekova zahtijeva mnogo strpljenja i na­pora, na sto mnogi nisu spremni. Prirodni proces liječenja i opo- ravljanja je postupan, i onome tko nema strpljenja učini se spo­rim. Odricanje od mnogih navika zahtijeva žrtvu. Ali, na kraju, doći ćemo do zaključka da priroda, kad je nesputana, svoje djelo izvršuje mudro i dobro. Oni koji ustraju u poslušnosti njezinim zakonima, žeti će nagradu u zdravlju tijela i zdravlju uma.

128 Uglavnom se premalo pozornosti posvećuje očuvanju zdrav­lja. Daleko je bolje spriječiti bolest nego znati kako se postupa kad je ona već tu. Dužnost je svake osobe, znog nje same i zbog čovječanstva, da se obavijesti o zakonima života te da ih se savjesno pridržava. Svatko se treba upoznati s najdivnijim od svih organizama, s ljudskim tijelom. Svaki pojedinac treba shvatiti ulogu raznih organa i njihovu međuovisnost zbog zdra­vog rada svakoga od njih. Oni bi trebali proučavati djelovanje uma na tijelo, tijela na um i zakone sto njima vladaju.

Priprema za životnu krizu

Uvijek je dobro podsjetiti se da zdravlje ne ovisi o slučaju. Ono je rezultat poslušnosti zakonu. Ovu činjenicu štuju spor­taši – sudionici atletskih i drugih sportskih natjecanja. Ovi se sportaši najozbiljnije pripremaju. Oni se podvrgavaju temelji­tom treningu i strogoj disciplini. Brižno se vodi računa o sva­koj tjelesnoj navici. Oni znaju da bi neki propust, neumjerenost ili nepažnja, koji slabe ili onesposobljuju bilo koji organ ili funk­ciju tijela, sigurno vodili k porazu.

Koliko je ovakva ozbiljnost i temeljitost od veće važnosti ako se želi osigurati uspjeh u borbi života! Mi se ne borimo u zamišljenom ratu. Mi vodimo rat o kojem ovise rezultati za vje­čnost. Mi ćemo se sukobiti s nevidljivim neprijateljima. Zli an­đeli se bore za prevlast nad svakim ljudskim bićem. Bilo što da je ono što šteti zdravlju, ono ne samo što smanjuje tjelesnu snagu, već vodi k slabljenju umne i moralne moći. Popuštanje nekoj nezdravoj navici otežava nam da razlučujemo između onog

Liječnik kao odgajatelj

71

sto je dobro i sto je štetno, i stoga postaje teže oduprijeti se zlu. Ovo povećava mogućnost neuspjeha i poraza.

“Ne znate li da u trkalištu svi trkaći trće, ali samo jedan 129 dobiva nagradu.” (1. Korinćanima 9,24) U borbi u kojoj sudje­lujemo mogu pobijediti svi oni koji će sebe odgojiti da postanu poslušni pravim naćelima. Primjena se ovih naćela u svakodnev­nom životu prećesto smatra nevažnom – kao naćin previše obi- ćan da bi zavrijedio pozornost. Ali ako sagledavamo što sve o tome ovisi, dolazimo do zakljućka da ništa od onoga s ćim smo na bilo koji naćin povezani nije beznaćajno. Svaki postupak baca svoju težinu u zdjelicu vage koja odlućuje o pobjedi ili porazu u našoj životnoj borbi. Sveto pismo nas poziva: “Tako trćite da je [pobjedu] odnesete.” (1. Korinćanima 9,24)

Neumjerene su želje nastale kod naših praroditelja kad su izgubili svoj dom u Edenu. Umjerenost u svemu povezana je s našim povratkom u Eden više nego što to ljudi mogu pojmiti.

Govoreći o samoodricanju natjecatelja u starim grćkim igra­ma, apostol Pavao piše: “Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.

Ja stoga tako trćim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vućem ga kao roba, da sam ne budem odbaćen pošto sam dru­gima propovijedao.” (1. Korinćanima 9,25-27)

Napredak reforme ovisi o jasnom prihvaćanju osnovne is­tine. Dok s jedne strane opasnost vreba u filozofiji uskih po­gleda i u okrutnim, hladnim i takozvanim pravovjernim stavo­vima, s druge strane velika se opasnost krije u neopreznom liberalizmu. Osnova svih trajnih reformi jest Božji zakon. Mi trebamo jasno i u određenim crtama upozoriti na potrebu po­slušnosti tom Zakonu. Ljudi trebaju stalno imati pred oćima na­ćela Božjeg zakona. Ta naćela su isto tako vjećna i beskompro­misna kao i sam Bog.

Jedna od najžalosnijih posljedica ćovjekova prvog pada bi­la je gubitak samosvladavanja. Stvaran napredak može se oće- kivati samo onda kada se ova moć vrati. Um i duša se jedino 130 kroz tijelo razvijaju k savršenstvu karaktera. Iz tog razloga ne­prijatelj duše upravlja tako svoje kušnje da oslabi i smanji tje­lesne snage. Ako u tome uspije, cijelo biće pada pod vlast zla. Sklonosti naše tjelesne naravi, ako nisu pod upravom uzvišenije sile, sigurno će nas voditi k propasti i smrti.

72

Služba liječenja

Stoga trebamo svoje tijelo pokoriti plemenitim silama u našem biću i sklonosti podrediti volji kojom treba vladati Bog. Neka našim životom upravlja razum posvećen božanskom mi­losti.

Naša se savjest mora upoznati s Božjim zahtjevima. Muš­karce i žene valja potaknuti na dužnost da vladaju sobom; neka shvate da su im čistoća i sloboda potrebnije od svake štetne želje i navike. Oni ne smiju zaboraviti da su sve njihove umne i tjelesne sposobnosti dar od Boga i da ih trebaju sačuvati u što je moguće boljem stanju za službu Njemu.

U starom obrednom sustavu, koji je prikazivao Radosnu vijest, na Božji se oltar nije mogla donijeti nijedna žrtva s ma­nom. Žrtva koja je trebala predočiti Krista morala je biti bez nedostatka. Na ovo upravlja Bog misli svoje djece kad im u svojoj Riječi govori slikom da trebaju biti “žrtva živa”, “sveti i bez mane”, “ugodni Bogu”. (Rimljanima 12,1; Efežanima 5,27)

Odvojena od božanske sile, nijedna prava reforma ne može biti uspješna. Ljudska obrana od urođenih i stečenih sklonosti je kao pješčani sprud pod naletom orkanske bure. Sve dok Kri­stov život ne postane životvornom silom u našim životima, mi se nećemo moći suprotstaviti kušnjama koje nas okružuju.

Krist je došao na ovaj svijet i svojim životom praktično prikazao život koji je u skladu s Božjim zakonom, da bi čovje­ku omogućio da stekne potpunu vlast nad prirodnim sklono­stima koje donose propast duši. Kao Liječnik duše i tijela, On 131 daje pobjedu nad željama koje ratuju protiv nas. On nam je stavio na raspolaganje sve ono što je potrebno da bismo stekli savršenstvo karaktera.

Kad se predamo Kristu, naš um dolazi pod vlast zakona; ali to je kraljevski zakon koji objavljuje slobodu svakom zaroblje­nom. Dok postaje jedno s Kristom, čovjek stječe slobodu. Po­koravanje Kristovoj volji znači ponovnu uspostavu savršene mu- ževnosti.

Poslušnost Bogu znači slobodu od ropstva grijehu, spase­nje od ljudskih strasti i pobuda. Tada čovjek može stajati kao pobjednik nad samim sobom, nad vlastitim sklonostima, nad “Poglavarstvima i Vlasti” i nad “Vrhovnicima ovoga mračnog svi­jeta”, i “duhovima pakosti ispod neba”. (Efežanima 6,12)

Ovakva uputa nigdje nije od veće potrebe i nigdje neće donijeti više dobra nego u domu. Roditeljima je povjereno postav-

Liječnik kao odgajatelj

73

ljanje samih temelja navika i karaktera. Pokret obnove treba po­četi time sto će se roditeljima govoriti o načelima Božjeg za­kona, kao takvoga o kome izravno ovise tjelesno i moralno zdra­vlje. Pokažite im da je poslušnost Božjoj riječi naša jedina za­štita od zala što odvode svijet u propast. Jasno iznesite odgovor­nost roditelja, ne samo u za njih same već i za njihovu djecu. Oni svojoj djeci daju primjer – ili poslušnosti ili prijestupa. Sudbina doma odlučuje se njihovim primjerom i poukama. Djeca će biti ono što od njih načine njihovi roditelji.

Kad bi roditeljima bilo moguće vidjeti rezultate svojih po­stupaka i kad bi mogli vidjeti kako oni svojim primjerom i po­ukama ustaljuju i povećavaju moć grijeha ili moć pravde, sigurno bi promijenili način svog postupanja. Mnogi bi se odvratili od tradicije i običaja i prihvatili božanska životna načela.

Moć primjera

Liječnik koji služi po domovima ljudi, koji bdije kraj boles­ničke postelje i donosi olakšanje u duševnoj napetosti, koji vraća bolesnike s ruba groba i ulijeva nadu onima koji umiru, zado­biva mjesto u njihovom srcu i povjerenje kakvim se samo mali broj ljudi može pohvaliti. Čak ni propovjedniku evanđelja nisu povjerene tako velike mogućnosti i tako dalekosežna moć utje­caja.

Primjer liječnika, jednako kao i njegovo učenje, treba biti korisnom silom na pravoj strani. Djelo reforme poziva muškar­ce i žene čiji je način života živi primjer vladanja sobom. Prak­tičnu vrijednost načelima što ih usađujemo drugima daje naša primjena tih načela. Svijet želi vidjeti živi primjer onoga što Božja milost može učiniti za ljudska bića u ponovnoj uspostavi njihovog kraljevskog dostojanstva, dajući im vlast nad sobom. Ovom svijetu ne treba ništa toliko koliko spoznaja o spasonosnoj moći evanđelja, koja se otkriva u onima koji žive po ugledu na Krista.

Liječnik stalno stupa u dodir s ljudima kojima su potrebni snaga i ohrabrenje dobrog primjera. Mnogi su slabi u svojim moralnim snagama. Njima nedostaje samosvladavanje i brzo pod­liježu kušnjama. Liječnik može pomoći ovim dušama samo ako u vlastitom životu otkrije moć načela koja ga čine sposobnim da odnese pobjedu nad svakom štetnom navikom i strasti. U

132

133

74

Služba liječenja

njegovom životu mora se vidjeti djelovanje božanske sile. Ako ovdje poklekne, ma koliko bile snažne i uvjerljive njegove ri­ječi, njegov će utjecaj biti usmjeren na zlo.

Mnogi od onih koji su zbog svojih pogrešnih navika po­stali moralne ruševine, tražit će savjet i pomoć liječnika. Oni su ranjeni, slabi i slomljeni, osjećaju da su nerazumno postupali, i da su nemoćni sve to pobijediti. U okružju se takvih ljudi ne smije naći ništa od onoga što bi ih poticalo da dalje misle i osjećaju ono isto zbog čega su dospjeli u stanje u kojem se nalaze. Oni trebaju udisati ozračje čistoće, uzvišenih i pleme­nitih misli. Kako je strašan teret odgovornosti koji počiva na onima koji im trebaju dati pravi primjer, a sami su začarani zlim navikama čiji utjecaj povećava moć kušnji!

Liječnik i djelo umjerenosti

Liječniku dolaze mnogi od onih koji uporabom duhana ili opojnih pića narušavaju dušu i tijelo. Liječnik odan svojoj du­žnosti mora takve pacijente upozoriti na uzrok njihove nevo­lje. Ali ako je on sam potrošač duhana ili opojnih pića, kakvu će težinu imati njegove riječi? Svjestan vlastite popustljivosti u tim navikama, neće li on oklijevati ukazati na bolnu točku u životu svog pacijenta? Dok on sam uživa spomenuta sredstva, kako će uvjeriti mladež u njihove štetne posljedice?

134 Kako može liječnik u društvu biti primjerom čistoće i sa- mosvladavanja, kako može biti uspješnim u djelu umjerenosti, kad sam popušta zloj navici? Kako on može uspješno služiti uz postelju bolesnika ili kraj odra umirućeg, ako je i sam njegov dah odbojan, zasićen zadahom alkohola ili duhana?

Dok uporabom narkotika remeti svoj živčani sustav i uno­si nesklad u svoj mozak, kako će liječnik opravdati povjerenje što mu je ukazano kao stručnjaku? Tako on ne može brzo ra­suđivati i uspješno izvršiti svoju zadaću.

Ako ne poštuje zakone koji upravljaju njegovim vlastitim bićem, ako sebična zadovoljstva stavlja iznad zdravlja uma i ti­jela, ne objavljuje li on time otvoreno da nije spreman primiti odgovornost za ljudske živote?

Ma koliko neki liječnik bio sposoban i savjestan, u njego­vom će djelovanju i iskustvu biti mnogo razočaranja i poraza. Cesto on u svojoj djelatnosti ne može postići ono što usrdno

Liječnik kao odgajatelj

75

želi. Premda se njegovim pacijentima vratilo zdravlje, ono mo­žda za njih i za svijet neće biti od istinske koristi. Mnogi po­novno zadobivaju zdravlje samo zato da bi i dalje otkrivali sla­bosti koje su ih dovele do bolesti. Uz istu strast kao ranije, oni ponovno uronjavaju u vode popuštanja, ugađanja samome sebi i lakoumnih postupaka. Djelo liječnika sto ga je učinio za njih čini se kao uzaludan trud.

Isto je imao ovakvo iskustvo, Isus nije smanjivao svoje na­pore za napaćene duše. Od deset očišćenih gubavaca, samo je jedan prihvatio dar, i on je bio stranac, Samarijanac. Zbog tog jednog Krist je izliječio desetoricu. Ako liječnik ne postigne bolji uspjeh nego što ga je postigao Spasitelj, neka nauči pouku od velikog Liječnika. O Kristu je napisano da “ne sustaje i ne malak- še. … Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spo­znajom njezinom.” (Izaija 42,4; 53,11)

Da je samo jedna duša prihvatila evanđelje Njegove milo­sti, Krist bi – da spasi tu jednu dušu – izabrao život patnje, 135 poniženja i sramotnu smrt. Ako će se našim trudom jedno ljud­sko biće podignuti, oplemeniti i udostojiti da svijetli u dvoro­vima Gospodnjim, zar nam to neće biti dostatan razlog za ra­dost?

Dužnosti liječnika su mučne i naporne. Da bi ih vršio s punim uspjehom, on treba imati snažno tijelo i postojano, čvr­sto zdravlje. Slabašan i boležljiv čovjek ne može podnijeti na­poran rad što ga prati liječnički poziv. Onaj kome nedostaje savršena moć samosvladavanja ne može se uspješno sučeliti sa svim vrstama bolesti.

Cesto lišen sna, propuštajući čak i obroke, velikim dije­lom udaljen od društvenih zbivanja i radosti te prednosti svoje religije, liječnik kao da živi stalno u sjenci. Patnje čiji je svjedok, smrtnici koji ovise o njemu i čeznu za pomoći, njegov doticaj sa zlim ljudima – sve to ugrožava njegovu vjeru u život i nje­govo samopouzdanje te uskoro razara njegovo povjerenje u čo­vječanstvo.

U borbi s bolešću i smrti svaki se oblik snage koristi do granica izdržljivosti. Reakcija nakon ovog užasnog napora stav­lja karakter na najtežu kušnju. U takvim trenucima kušnja ima najveću moć. Liječniku, više nego ljudima u bilo kojem dru­gom pozivu, treba samosvladavanje, čistoća duha i vjera koja se drži za Nebo. Zbog drugih, i zbog sebe samoga, on si ne

76

Služba liječenja

može dopustiti da omalovažava fizičke zakone. Lakoumnost u tjelesnim navikama povest će ga k lakoumnosti u moralnom po­gledu.

Jedina sigurnost liječnika je da po svaku cijenu postupa načelno, ojačan i oplemenjen postojanošću plana i ideala koji je samo u Bogu. On treba živjeti u moralnoj savršenosti Božjeg karaktera. Dan za danom, sat za satom, trenutak za trenutkom, 136 on treba živjeti s očima upravljenim k nevidljivu svijetu. Kao i Mojsije, on treba ostati postojanim “kao da promatra Nevidlji­voga”.

Korijen pravde je u pobožnosti. Nijedan čovjek ne može stalno pred svojom okolinom očitovati čist i snažan život, ako njegov život nije sakriven s Kristom u Bogu. Što je aktivnost među ljudima veća, zajednica srca s Nebom mora biti uža.

Što su njegove dužnosti značajnije i odgovornosti veće, i potreba je liječnika za božanskom silom veća. Mora odvojiti vrijeme što ga posvećuje prolaznome kako bi razmišljao o onome što je vječno. Liječnik se mora suprotstaviti zlobnom svijetu, koji će udružiti snage da bi ga odvojio od izvora sile. Mnogo više nego svi drugi ljudi, on se treba molitvom i proučavanjem Svetoga pisma skloniti pod siguran Božji zaklon. On treba sva­kog sata živjeti u dodiru i svjesnoj zajednici s načelima istine, pravde i milosti, koja otkrivaju Božje osobine u duši.

S obzirom na to u kolikoj smo mjeri primili Božju riječ i na to koliko smo joj poslušni, ona će staviti pečat svoje snage u naše biće i svojim će životom dodirnuti svaki impuls koji potiče na rad i akciju, i svaki pojedini dio našeg karaktera. Ona će očistiti svaku misao, utjecati korisno na svaku želju. Oni kojima je Božja riječ postala uzdanicom, hrabro će se osloboditi svega što nije dobro i bit će jaki. Podignut će se iznad svega što je nisko u ozračje u kojem nema ničega što je pogano i nečisto.

Kad smo u zajednici s Bogom, taj će nepokolebljivi ideal, koji je očuvao Josipa i Daniela usred izopačenosti neznabožač- kih dvorova, od našeg života stvoriti život neokaljane čistoće. Haljine našeg karaktera bit će bez mrlje. U našem će životu Kri­stova svjetlost biti nepomućena. Sjajn zvijezda Danica izaći će i svijetliti nad nama stalnim sjajem u nepromijenjenoj slavi.

Takav će život biti snažna karika u zajednici. On će biti prepreka pred zlom, čuvar onome koji je u kušnji, svjetlost vodilja onima koji usred poteškoća i razočaranja traže pravi put.

Poučavanje i liječenje

Kad je Krist poslao dvanaestoricu apostola na njihovo pr­vo misionarsko putovanje, rekao im je: “Na svom putu navjes- ćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste pri­mili, badava i dajte!” (Matej 10,7.8)

Sedamdesetorici, sto ih je poslao kasnije, rekao je: “U koji god grad uđete te vas prime… Ozdravljajte bolesnike u njemu i narodu kažite: ‘Približi se k vama kraljevstvo Božje!’” (Luka 10,8.9) S njima su bili Kristova prisutnost i sila: “Vratise se ve­selo sedamdesetorica te rekoše: ‘Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.’” (Matej 10,17)

Ista je djelatnost nastavljena poslije Kristova uzašašća. Po­navljali su se događaji iz vremena Njegove službe. “A i mnogi su dolazili iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi ozdravljahu.” (Djela 5,16)

I učenici “odose i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao”. “Tako Filip siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista. Narod je jednodušno poklanjao paž­nju Filipovim riječima. … Nečisti su duhovi … izlazili s veli­kom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi oz- draviše. I nastade velika radost u onome gradu.” (Marko 16,20; Djela 8,5-8)

Djelovanje učenika

Luka, pisac istoimenog Evanđelja, bio je zdravstveni misionar. U Svetome pismu on je poznat kao “ljubljeni liječnik Luka”. (Kološanima 4,14) Apostol Pavao je čuo o njegovoj liječničkoj sposobnosti i istaknuo ga kao onoga kome je Gospodin povje­rio posebno djelo. Luka je obećao svoju suradnju i neko je vri­jeme pratio Pavla na njegovim putovanjima od mjesta do mje-

139

140

141

(77)

78

Služba liječenja

sta. Pavao je nakon nekog vremena ostavio Luku u Filipima, u Makedoniji. Ovdje je on, kao liječnik i učitelj evanđelja, nasta­vio djelovati nekoliko godina. U radu je kao liječnik služio bo­lesnima, a zatim se molio da Božja iscjeliteljska sila počiva na paćenicima. Tako je bio otvoren put vijesti evanđelja. Svom liječničkom uspjehu Luka je mogao zahvaliti za mnoge prilike koje su mu bile pružene da propovijeda Krista među nezna- boscima. Božji je plan da mi djelujemo onako kako su to činili učenici. Tjelesno je izlječenje sjedinjeno s evanđeoskim nalo­gom. Poučavanje i liječenje se nikada ne smiju prakticirati od­vojeno u djelu evanđelja.

Zadaća je učenika bila pronijeti evanđeosku vijest. Njima je bilo povjereno da cijelomu svijetu objave Radosnu vijest o Kristu. Oni su ispunili svoju zadaću za ljude svog vremena. Samo jedan narastaj je odnio evanđelje svim narodima na Zemlji.

Odnijeti evanđeosku vijest svijetu djelo je sto ga je Bog povjerio onima koji nose Njegovo ime. Evanđelje je jedino sred­stvo koje se može suprotstaviti grijehu i bijedi na ovoj Zemlji. Prvi posao sto ga trebaju obaviti oni koji su iskusili Božju is- cjeliteljsku moć jest da objave cijelom čovječanstvu vijest o Božjoj milosti.

142 Kad je Krist poslao svoje učenike s viješću evanđelja, vje­ra u Boga i Njegovu Riječ gotovo je nestala sa svijeta. Hebrejski narod, koji je tvrdio da poznaje Boga Jahvu, ostavio je Božju riječ postrani zbog svojih predaja i ljudskog mudrovanja. Ljud­ski je um utonuo u sebične ambicije, u želji za razmetanjem, u pohlepi za dobitkom. Istodobno kad je nestalo štovanja Bo­ga, nestalo je i sućuti prema ljudima. Vladajuće pravilo bila je sebičnost, tako da je Sotona u bijedi i poniženju ljudskoga ro­da sprovodio svoju volju.

Sotonske su sile preuzele vlast nad čovjekom. Tijela ljud­skih bića, oblikovana da u njima nastava Bog, postala su na­stambom demona. Nadnaravne su sile upravljale ljudskim osje­tilima, živcima, organima i navodile ih da se predaju najnižim strastima. Ljudska su lica nosila demonski pečat. Na njima su se mogle vidjeti legije zlih, kojima su bili opsjednuti.

Kakvo je stanje u današnjem svijetu? Zar kritika i današnja mudrovanja ne razaraju vjeru u Sveto pismo isto onako uspješ­no kao što su to činili rabini u Kristovo doba? Zar pohlepa, ambicija i čežnja za zadovoljstvima ne obuzimaju ljudsko srce

Poučavanje i liječenje

79

kao u ono vrijeme? Kako je malo onih koji se rukovode krš­ćanskim načelima u svijetu koji sebe naziva kršćanskim, pa i u Crkvama koje ispovijedaju Krista! Kako je malo onih iz po­slovnih, društvenih, domaćih, pa čak i vjerskih krugova, koji­ma je Kristov nauk pravilo svakodnevna života! Zar se ne može reći da “pravda mora stajati daleko … i poštenju nema više pristu­pa … a tko izbjegava zlo, bude opljačkan”? (Izaija 59,14.15)

Živimo usred epidemije zločina, pred kojim je razuman čovjek, koji se boji Boga, uvijek prestravljen. Ljudsko je pero nemoćno da opiše pokvarenost koja svakog novoga dana donosi nova otkrića u pogledu na političke sukobe, podmićivanja i prijevare. Svaki dan donosi strašna izvješća o nasilju i nepo­štovanju zakona, o ravnodušnosti prema ljudskim patnjama, o nemilosrdnom i zvjerskom uništavanju ljudskih života. Svaki dan svjedoči o porastu rastrojstava, ubojstava i samoubojstava. Tko može posumnjati u činjenicu da sotonske sile rade još preda­nije među ljudima s ciljem da pomute i izopače um, okaljaju i upropaste tijelo?

I dok ova zla poplavljuju svijet, evanđelje se prečesto pro­povijeda na tako ravnodušan način da ostavlja vrlo neznatan dojam na savjest ljudi. Posvuda srećemo srca koja vape za nečim što nemaju. Ona čeznu za silom koja će im dati pobjedu nad grijehom, za silom koja će ih izbaviti iz okova zla, za silom koja će im dati zdravlje, život i mir. Mnogi od onih koji su nekada poznavali silu Božje riječi, i živjeli tamo gdje nitko ne priznaje Boga, sada čeznu za božanskom prisutnosti.

Svijetu danas treba ono što mu je trebalo i prije devetnaest stoljeća – Kristovo otkrivenje. Treba izvršiti veliko djelo refor­me, a samo se Kristovom milošću može dovršiti djelo tjelesne, umne i duhovne obnove.

Jedino će Kristov način rada donijeti pravi uspjeh u dose- zanju ljudi. Spasitelj je stupao u dodir s ljudima kao Onaj ko­me je na srcu bilo njihovo dobro. On im je pokazao svoju na­klonost, služio im u njihovim potrebama i zadobivao njihovo povjerenje. Zatim ih je pozvao: “Hajdete za mnom.”

Približimo se ljudima osobnim naporima. Kad bi se manje vremena posvetilo ukoravanju, i upotrijebilo ga više u osobnoj službi, vidjeli bi se bolji rezultati. Treba pomoći siromašnima, treba njegovati bolesnike, treba tješiti one koji su opterećeni brigama ili gubitkom nekoga iz obitelji, podučavati neuke i ne-

143

80

Služba liječenja

iskusne. Trebamo plakati s onima koji plaću, radovati se s onima

• koji se raduju. Praćen silom uvjeravanja, silom molitve, silom Božje ljubavi, ovaj rad neće i ne može biti besplodan.

Uvijek držimo na umu da je predmet zdravstveno-misio- narskog djelovanja uputiti grijehom oboljele ljude i žene k Čo­vjeku s Golgote, koji uzima na se grijehe svijeta. Gledajući u Njega, oni će postati slićni Njemu. Trebamo potaknuti bolesne i napaćene da gledaju u Isusa i žive. Neka oni koji surađuju u ovom djelu uvijek drže Krista, velikog Lijećnika, pred onima kojima su bolest duše i tijela donijeli razoćaranja. Uputite ih k Onome koji može lijećiti tjelesne i duhovne bolesti. Govorite im o Onome koji je dirnut spoznajom o njihovoj nemoći. Bod­rite ih da se oslone na skrb Onoga koji je dao svoj život kako bi im omogućio da dobiju vjećni život. Govorite o Njegovoj lju­bavi, objavljujte Njegovu spasiteljsku moć.

Ovo je uzvišena dužnost i dragocjena prednost medicin­skog misionara. A osobna služba ćesto ovome otvara put. Dok ulažemo svoje napore da olakšamo tjelesne patnje, Bog ćesto ima priliku pristupiti ljudskim srcima.

Zdravstveno-misionarsko djelo je pionirsko djelo evanđelja. U službi ovome svijetu i zdravstveno-misionarskom djelu, evan­đelje se treba propovijedati i živo primjenjivati.

U gotovo svakome mjestu ima veliki broj takvih koji ne slušaju propovijedanje Božje rijeći i ne pohađaju nijedno bo­goslužje. Ako je Radosna vijest doprla do njih, onda treba otići i u njihove domove. Često će zadovoljenje njihovih tjelesnih potreba biti jedini put kojim se do njih može doći. Medicin­ske sestre koje njeguju bolesnike, i koje donose olakšanje siro­mašnima u nevolji, naći će mnogo prilika da se mole s njima, da im ćitaju iz Božje rijeći i govore o Spasitelju. One se mogu moliti za one koji su bespomoćni, kao i s njima samima, jer

• oni nemaju snagu volje da ukore svoje želje izopaćene stras­tima. One mogu unijeti zrake nade u život poraženih i razo- ćaranih. Njihova nesebićna ljubav, izražena u djelima nesebić- ne dobrote, omogućit će ovim patnicima da vjeruju u Kristovu ljubav.

Mnogi nemaju vjeru u Boga i izgubili su povjerenje u ćo- vjeka. Ipak, oni cijene postupke sućuti i spremnost na pomoć. Kad oni vide da u njihov dom dolazi netko tko ne oćekuje ze­maljsku slavu i udobnosti, koji služi bolesnima, hrani gladne,

Poučavanje i liječenje

81

odijeva one bez odjeće, tješi tužne i svima nježno pokazuje Onoga koji je izvor ljubavi i sućuti, dok je on samo vjesnik te velike ljubavi. Dok to promatraju, njihova su srca dirnuta. U njima se budi zahvalnost. Vjera oživljuje. Oni uviđaju da se Bog brine za njih i, dok se Njegova Riječ otvara, oni su spremni slušati.

Bilo u inozemnoj misiji ili u domaćem polju, svi misionari, i muškarc i žene, zadobit će širi pristup ljudima i utvrditi da je njihova upotrebljivost znatno povećana ako su spremni i spo- 146 sobni služiti bolesnima. Žene koje odlaze kao misionari u ne- znabožačke zemlje mogu tako naći priliku da objave evanđelje ženama tih zemalja i onda kad su sva druga vrata zatvorena.

Svi bi se evanđeoski djelatnici trebali upoznati s jednostavnim postupcima u liječenju, koji u tolikoj mjeri olakšavaju bol i otklanjaju bolest.

Podučavanje u zdravstvenim načelima

Evanđeoski djelatnici trebaju također biti spremni dati po- duke u načelima zdravog načina življenja. Bolesti ima svuda, dok se većina može spriječiti poštovanjem zakona zdravlja. Ljudi trebaju proučiti utjecaj zdravstvenih zakona na njihovo dobro, za sadašnji i budući život. U njima treba pobuditi osjećaj odgo­vornosti za svoje tijelo, što ga je Stvoritelj uredio sebi za obi- tavalište, i dati im do znanja kako On očekuje od njih da u postupanju prema tijelu budu vjerni upravitelji. Neka se u nji­hova srca usade riječi iz Svetoga pisma: “A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.” (2. Korin- ćanima 6,16)

Upute o jednostavnim metodama liječenja bolesnika, me­todama koje se mogu primijeniti umjesto uzimanja otrovnih pilula, upravo je ono što tisućama treba i što bi oni rado pri­hvatili. Upute o promjeni načina prehrane su veoma potreb­ne. Loše navike u uzimanju nezdrave hrane najviše su krive za neumjerenost, kriminal i izopačenost koji čine prokletstvo svi­jetu.

Kad iznosite zdravstvena načela, uvijek držite ljudima pred očima veliki predmet reforme, naime, da je njezin cilj sačuva­ti najviše mogućnosti razvitka tijela, uma i duše. Pokažite lju-

82

Služba liječenja

dima da su zakoni prirode, koji su Božji zakoni, predviđeni za naše dobro; da poslušnost tim zakonima pridonosi sreći u ovom životu i pomaže u pripremi za budući život.

• Potaknite ljude da proučavaju izraze Božje ljubavi i mud­rosti u primjeni prirodnih tvari. Potaknite ih da proučavaju taj čudesni organizam, ljudsko tijelo, i zakone što upravljaju njime. Oni koji uvide dokaze Božje ljubavi, koji shvate nešto od mud­rosti i plemenitosti Njegova Zakona i rezultata poslušnosti, po­čet će svoje dužnosti i obveze promatrati u potpuno različi­tom svjetlu. Namjesto da poštovanje zakona zdravlja smatraju žrtvom ili samoodricanjem, oni će ovo vidjeti onako kako to u stvarnosti i jest – kao neprocjenjivi blagoslov.

Neka svaki evanđeoski djelatnik stekne uvjerenje da je po­učavanje načelima zdravog načina življenja dio njemu povjere­ne zadaće. To je djelovanje vrlo poželjno i za njega svijet ima otvorena vrata. Ljudi svuda naginju k tome da djelovanje orga­nizacije uzmu kao zamjenu za osobno djelovanje.

Ljudska mudrost naginje k ujedinjavanju, centralizaciji, k oblikovanju velikih crkava i ustanova. Djela dobročinstva ljudi prepuštaju ustanovama i organizacijama; oni se povlače od dodira sa svijetom, i tako se njihova srca hlade. Oni su zaokupljeni vlastitom osobnošću i postaju neosjetljivi. U njihovoj duši izu­mire ljubav za Boga i čovjeka.

Svojim sljedbenicima Krist povjerava djelo koje ne može obaviti njihov zastupnik ili opunomoćenik. Služba bolesnima i siromašnima, objavljivanje evanđelja onima koji su izgubljeni, nešto je što se ne može prepustiti odborima ili dobrotvornim društvima. Zahtjev djela evanđelja jest osobna odgovornost, oso­bni napori, osobna žrtva.

“Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe”, glasi Kristova zapovijed, “da mi se napuni kuća.” On dovodi ljude u dodir s takvima kojima oni sami žele učiniti dobro. “…

• Uvesti pod krov svoj beskućnike”, kaže On. “Odjenuti onog koga vidiš gola.” “Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Luka 14,23; Izaija 58,7; Marko 16,18) Blagoslove evanđelja treba prenijeti i neposrednim dodirom, u osobnoj službi.

Kad je Bog u staro vrijeme davao svjetlost svome narodu, On to nije činio isključivo kroz neku određenu klasu. Daniel je bio princ iz Judina plemena. Izaija je također bio iz kraljev­ske loze. David je bio pastir, kao i Amos, Zaharija rob iz Ba­

Poučavanje i liječenje

83

bilona, Elizej je bio poljodjelac. Bog je kao svoje predstavnike podizao proroke i prinčeve, one plemenita podrijetla i one skromne, i učio ih istinama koje trebaju odnijeti svijetu.

Svakome tko postane dionikom Njegove milosti, Gospodin povjerava rad za druge. Svatko od nas pojedinačno treba reći, stojeći na svom mjestu i u svom okružju: “Evo me, mene poša­lji.” (Izaija 6,8) Na propovjedniku Riječi, na medicinskoj sestri u misiji, na kršćanskom liječniku, na kršćaninu pojedincu – bio on trgovac ili poljodjelac, intelektualac ili obrtnik – na svima leži odgovornost. Naša je zadaća da ljudima otkrijemo evanđelje o njihovu spasenju. Sve ono čega se prihvatimo treba postati sredstvom za taj cilj.

Oni koji prihvate djelo koje im je povjereno bit će ne samo na blagoslov drugima, nego će i sami biti blagoslovljeni. Svijest o dobro obavljenoj dužnosti imat će povratni utjecaj na njih same. Očajni će zaboraviti svoj očaj, slabi će postati jaki, neuki puni znanja, i svi će u Onome koji ih je pozvao naći pouzdana Pomoćnika.

Kristova Crkva je organizirana za službu drugima. Njezino je geslo služba. Njezini su vjernici vojnici koji trebaju biti obu­čeni za bitku, vođeni Knezom svoga spasenja. Kršćanski pro­povjednici, liječnici i učitelji imaju opsežniji posao nego što su to mnogi spremni pojmiti. Oni ne trebaju samo služiti lju­dima, već ih i poučavati da služe. Oni ne trebaju samo pouča­vati prava načela, već i pripremiti slušatelje da sami drugima usađuju ta načela. Istina koja se ne živi i koja se ne dijeli s drugima, gubi svoju životvornu moć, svoju iscjelitelj sku silu. Njezin se blagoslov može primiti samo ako se dijeli.

Prekinimo monotoniju svoje službe za Boga. Svaki se vjer­nik Crkve treba uključiti u neki od ogranaka djela velikog Učitelja. Neki ne mogu učiniti toliko kao drugi, ali svatko treba činiti najviše sa svoje strane da odbije plimu bolesti i očajanja koja se sručila na naš svijet. Mnogi bi se rado uključili u rad kad bi ih netko uputio kako da počnu. Takve treba uputiti i ohrabriti.

Svaka crkva treba postati školom pripreme za kršćanske radnike. Vjernike treba uputiti kako održavati biblijske sate, kako voditi razrede subotnje škole, kako na najbolji način pomoći siromašnima i brinuti se za bolesnike, kako raditi za neobraćene. Trebamo imati zdravstvene škole, škole kuhanja i nastavu u ra- zličnim područjima kršćanske službe pomaganja. Ne trebamo

149

84

Služba liječenja

samo predavati, nego i organizirati konkretan rad pod rukovod­stvom iskusnih nastavnika. Neka učitelji povedu rad među na­rodom, i tada će drugi, sjedinivši se s njima, učiti po njihovom primjeru. Jedan je primjer vredniji od mnoštva pravila.

Neka svi njeguju svoje tjelesne i umne snage do krajnjih granica sposobnosti, da bi mogli raditi za Boga tamo gdje ih pozove Njegova providnost. Isti darovi što ih je Krist dao Pav- lu i Apolu, koji su ih istaknuli u njihovim duhovnim odlikama, i danas će se pokloniti posvećenim kršćanskim misionarima. Bog želi da Njegova djeca posjeduju oštroumnost i znanje, da bi se Njegova slava mogla otkriti nepogrešivom jasnoćom i si­lom u našem svijetu.

150 Obrazovani suradnici koji su posvećeni Bogu mogu služiti raznovrsnije i izvršiti opsežnije djelo nego oni koji su neobra­zovani. Njihov sređeni um stavlja ih u povoljan položaj. Oni pak koji nemaju ni velike sposobnosti niti široko obrazovanje mogu također korisno poslužiti drugima. Bog će upotrijebiti one koji su spremni da ih Bog upotrijebi. Djelo koje stvara najveće i najtrajnije rezultate nije djelo najsjajnijih i najdarovitijih osoba. Bogu trebaju muškarci i žene koji su čuli vijest s Neba. Naj­uspješniji djelatnici su oni koji se odazivaju pozivu: “Uzmite jaram moj na se i učite od mene.” (Matej 11,29)

Bogu trebaju misionari sa srcem. Onaj čije je srce dirnuto Božjom ljubavi počinje snažno težiti k onima koji nikada nisu doznali za Njegovu ljubav. Njihovo stanje pokreće u takvima osjećaj osobne boli. Predajući svoj život u Božje ruke, on odlazi kao vjesnik, poslan i nadahnut s Neba, vršiti djelo u kojem i anđeli mogu surađivati.

Ako oni kojima je Bog povjerio velike umne sposobnosti upotrijebe te darove u sebične svrhe, bit će nakon razdoblja kušnji ostavljeni da slijede svoj put. Bog će uzeti ljude za koje se ne misli da su tako bogato nadareni, koji nisu tako samo­uvjereni, i On će slabe učiniti jakima, zato što se uzdaju u Njega i da će On za njih učiniti ono što oni sami za sebe ne mogu. Bog će prihvatiti službu iz cijela srca, a sam će usavršiti njihov rad i ispraviti nedostatke.

Bog je za svoje suradnike često birao ljude koji nisu imali priliku steći potpuno školsko obrazovanje. Ovi ljudi su, uz kraj­nju marljivost, upotrebljavali svoje moći, i Gospodin je nagradio vjernost koju su pokazali prema Njegovom djelu; On je nagradio

Poučavanje i liječenje

85

njihovu revnost, njihovu žeđ za znanjem. On je bio svjedokom njihovih suza i čuo njihove molitve. Kao sto je Njegov blagoslov došao sužnjima u dvorima Babilona, tako On i danas svojim pomoćnicima daje mudrost i znanje.

Ljudi s nepotpunim školskim obrazovanjem, skromna po­ložaja u društvu, imali su katkad zadivljujuće uspjehe u prido­bivanju duša za Krista. Tajna njihova uspjeha ležala je u pouz­danju u Boga. Svakodnevno su proučavali istine o Onome koji je “savjetom divan, mudrošću velik”. (Izaija 28,29)

Takve suradnike treba podržati. Gospodin ih povezuje s lju­dima većih sposobnosti, kako bi se ispunile praznine što ih drugi ostavljaju. Njihova brzina u utvrđivanju što treba učiniti, nji­hova spremnost da pomognu onima u nevolji, njihove blage ri­ječi i postupci, otvaraju vrata njihove upotrebljivosti, koja bi inače ostala zatvorenom. Oni prilaze onima koji su u nevolji, a uvjerljivost njihovih riječi ima moć da privuče mnoge uplašene ljude k Bogu. Njihov rad pokazuje što bi tisuće drugih mogli činiti, samo ako bi htjeli.

Ispunjeniji život

Ništa neće tako podignuti samopožrtvovnu revnost i više upotpuniti i ojačati karakter kao uključivanje u rad za druge. Mnogi koji ispovijedaju da su kršćani misle samo na sebe kad stupaju u Crkvu. Oni žele uživati prednosti članstva Crkve i pa- storske brižljivosti. Oni postaju članovima velikih i naprednih crkava, i zadovoljni su time da učine nešto malo za druge. Na taj način oni uskraćuju sebi najdragocjenije blagoslove. Mno­gi bi žrtovanjem svojih zabavnih i bezbrižnih druženja stekli za sebe veliku prednost. Oni trebaju poći tamo gdje će njihove sposobnosti biti pozvane i “izazvane” u kršćanskom djelovanju i gdje će naučiti nositi odgovornosti.

Stabla koja su stiješnjena gusto jedna uz druga ne rastu kao zdrava i prorijeđena stabla. Vrtlar ih stoga presađuje kako bi imali prostora za razvijanje. Slično bi koristilo mnogim vjerni­cima velikih crkava. Oni trebaju biti postavljeni tamo gdje će se njihove snage pokrenuti u aktivno kršćansko djelovanje. Oni postupno gube svoj duhovni život, jer postaju zakržljali i bes­korisni, bez samopožrtvovna rada za druge. Kad bi bili presa­đeni u neko misijsko polje, oni bi ojačali i očvrsnuli.

151

152

86

Služba liječenja

Nitko međutim ne treba čekati da bude pozvan u neko daleko polje prije nego sto počne pomagati drugima. Vrata službe posvuda su otvorena. Svuda su oko nas oni kojima treba naša pomoć. Gdje god se osvrnuli, naći ćemo udovicu, siroče, boles­nika i umirućeg, obeshrabrenog, razočaranog, neukog, onog koga je društvo odbacilo iz svoje sredine.

Mi trebamo shvatiti svoju dužnost da radimo za one koji žive u našem susjedstvu. Razmišljaj i proučavaj kako bi prona­šao najbolji način da pomogneš onima koji ne pokazuju zani­manje za vjerske predmete. Dok posjećuješ svoje prijatelje i su­sjede, pokaži zanimanje za njihov duhovni i tjelesni napredak. Govori im o Kristu kao Spasitelju koji oprašta grijehe. Pozovi svoje susjede u svoj dom, čitaj zajedno s njima iz stranica dra­gocjene Biblije i iz knjiga koje objašnjavaju njezine istine. Po­zovi ih da ti se pridruže u pjesmi i molitvi. Kod ovih malih sastanaka sam će Krist biti prisutan, kao što je obećao, a srca će biti dirnuta Njegovom milošću.

Vjernici Crkve trebaju se pripremati da rade ovo djelo. To je isto tako važno kao i spašavanje duša koje žive u neznanju 153 u stranim zemljama. Dok jedni osjećaju teret za duše koje su daleko, neka oni koji su kod kuće osjete breme za dragocjene duše koje su u njihovom okružju i neka isto tako marljivo rade za njihovo spasenje.

Mnogi se žale da žive ograničenim, jednostranim životom. Ako hoće, oni svoj život mogu učiniti dinamičnim i utjecajnim. Oni koji ljube Isusa srcem, umom i dušom, i bližnjega svojega kao samoga sebe, imaju na raspolaganju široko polje u kojemu mogu upotrijebiti svoju sposobnost i utjecaj.

Male prilike

Neka nitko ne prođe pored malih prilika u očekivanju veće zadaće. Možda si uspješan u obavljanju malih zadataka, dok po­kušaj da učiniš veći posao završava promašajem, pri čemu pa­daš u razočaranje. Da bi razvio sposobnost i spretnost za veći zadatak, trebaš činiti ono što možeš, koristeći svoju snagu. Oma­lovažavanjem svakodnevnih prilika propuštanjem malih stvari koje su na dohvatu ruke, mnogi usahnu i ostaju besplodni.

Ne oslanjaj se na ljudsku pomoć. Gledaj daleko iza ljud­skih bića, na Onoga koga je Bog pomazao da uzme naše nemoći,

Poučavanje i liječenje

87

da nosi naše brige i skrbi za naše potrebe. Držeći Boga za riječ, poćni gdje god nađeš zadatak koji treba izvršiti, i pođi napri­jed u nepokolebljivoj vjeri. Vjera koja daje snagu i nepokoleb­ljivost jest vjera u Kristovu prisutnost. Radi bez sebičnog inte­resa, marljivim trudom i ustrajnom energijom.

U poljima u kojima su okolnosti tako nepovoljne i obes- hrabrujuće da mnogi nisu voljni tamo poći, nastale su zadiv­ljujuće promjene zahvaljujući naporima samopožrtvovnih Bož­jih slugu. Oni su radili strpljivo i ustrajno, ne oslanjajući se na ljudsku snagu, već na Boga, čija je milost bila njihova potpora. Količina ovako ostvarenih dobara na ovom se svijetu neće sa­znati, ali će se zato blagoslovljeni rezultati vidjeti u slavnoj bu­dućnosti.

Misionari koji se sami izdržavaju

Ovi misionari mogu raditi uspješno u mnogim mjestima. Primjer samostalnog misionara je apostol Pavao, koji je radio na širenju evanđelja o Kristu po cijelome svijetu. Dok je svako­dnevno učio i propovijedao evanđelje u velikim gradovima Azije i Europe, on je radio kao zanatlija kako bi izdržavao sebe i svoje suradnike. Riječi što ih je na rastanku uputio starješinama efe- ške crkve, koje pokazuju njegov način djelovanja, sadrže drago­cjenu pouku za svakog evanđeoskog djelatnika:

“Vi znate”, rekao je, “kako sam se vladao među vama sve vrijeme … kako nisam ništa od onoga što je korisno propustio da vam saopćim i da vas poučim javno i po kućama. … Srebra, zlata i odijela nisam poželio ni od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u po­moć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’” (Djela 20,18-35)

Danas bi mnogi, kad bi bili prožeti istim duhom samopo- žrtvovnosti, mogli činiti dobro djelo na sličan način. Neka dvoje ili više njih pođu zajedno u propovijedanje evanđelja. Neka po­sjećuju ljude, neka se mole, pjevaju, podučavaju, objašnjavaju Pismo i neka služe bolesnima. Neki se mogu izdržavati kao lite­rarni evanđelisti; drugi, slično apostolu, mogu raditi neki za­nat ili drugi vid posla. Dok napreduju u svom radu, svjesni svoje bespomoćnosti, ali se ponizno oslanjajući na Boga, oni mogu

154

155

88

Služba liječenja

steći blagoslovljeno iskustvo. Pred njima je Gospodin Isus, te će oni i među bogatima i među siromašnima naći naklonost i potporu.

Oni koji su se pripremali za zdrabstveno-misionarsko djelo u stranim zemljama trebaju biti potaknuti da idu bez oklijeva­nja tamo gdje ih očekuje posao, neka počnu rad među ljudima, učeći jezik dok rade. Uskoro će moći iznositi jednostavne is­tine Božje riječi.

Vjesnici milosti potrebni su u cijelome svijetu. Pozivaju se kršćanske obitelji da idu u naselja u kojima vlada tama i zablu­da, da idu u strana polja, da se upoznaju s potrebama svojih bližnjih i da rade za Gospodnju stvar. Ako se takve obitelji na­stane u mračnim krajevima Zemlje, na mjestima u kojima su ljudi zavijeni u duhovni suton, i ako dopuste da kroz njih svi- 156jetle zrake Kristova života, kako se plemenito djelo može tada ostvariti!

Ovo djelo zahtijeva samopožrtvovnost. Dok mnogi čekaju da se uklone sve smetnje, djelo koje mogu obaviti ostaje ne­dovršeno, a mnoštvo umire bez nade i bez Boga. Mnogi će, zbog financijskih prednosti, ili zbog znanstvenog istraživanja, riskirati odlazeći u nenaseljena područja, gdje će vedro podnositi žrtvu i teške uvjete; a kako je malo onih koji su, zbog svojih bližnjih, spremni povesti svoje obitelji u predjele u kojima tre­ba objaviti evanđelje.

Prava služba podrazumijeva prići ljudima ma gdje se nala­zili i ma kakvo bilo njihovo mjesto u društvu i stanje u kome se nalaze; i pomoći im na svaki mogući način. Takvim trudom zadobit ćete srca i otvoriti vrata pristupa dušama koje propa­daju.

U vašem cjelokupnom radu držite na umu da ste sjedinjeni s Kristom, kao oni koji su dio velikog plana spasenja i izbav­ljenja. Neka kroz vaš život protječe Kristova ljubav, kao rijeka iscjeljenja i novoga života. Dok se trudite privući druge u za­klon Njegove ljubavi, neka čistoća vašeg jezika, nesebičnost vaše službe, vedrina vašeg ponašanja, svjedoče o moći Njegove mi­losti. Prikažite Isusa svijetu u tako čistoj i pravednoj slici da Ga ljudi mogu promatrati u svoj Njegovoj ljepoti.

Od male je koristi ako pokušamo popraviti druge napada­jući ono što mi, možda, smatramo lošim navikama. Rezultati takvih pokušaja često nanose više zla nego dobra. U svojem

Poučavanje i liječenje

89

razgovoru sa ženom Samarijankom Krist je, namjesto da oma­lovažava Jakovljev izvor, iznio nešto bolje. “Kad bi ti znala za dar Božji”, rekao je, “i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti žive vode.” (Ivan 4,10) On je usmjerio razgovor k blagu sto ga je želio podariti, nudeći ženi nešto bo­lje nego što je imala – živu vodu, radost i nadu evanđelja.

Ovo je slika načina an koji trebamo raditi. Mi trebamo ponuditi ljudima nešto bolje nego što imaju – Kristov mir, koji nadilazi svaki razum. Mi im trebamo govoriti o Božjem svetom Zakonu, o preslici ili otisku Njegova karaktera, o izrazu onoga što On od njih želi da postanu. Pokažite im kako je nepropad- ljiva slava Neba neusporedivo bolja od prolaznih radosti i za­dovoljstava svijeta. Pričajte im o miru i odmoru što ga mogu naći u Spasitelju. “A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti”, rekao je Isus. (Ivan 4,14)

Podignite Isusa i uzviknite: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzi­ma grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Samo On može zadovoljiti tež­nju srca i podariti mir duši.

Reformatori bi, od svih ljudi na svijetu, trebali biti najne- sebičniji, najplemenitiji, najljubazniji. U njihovom bi se životu trebala vidjeti istinska dobrota nesebičnih djela ljubavi. Božji sluga, kod kojeg se vidi nedostatak ljubaznosti, koji pokazuje nestrpljivost dok nailazi na neukost i tvrdoglavost ljudi, koji govori prenagljeno i postupa nepromišljeno, može zatvoriti vrata srci­ma, tako da im nikada više ne može prići.

Kao što rosa i blage kiše padaju na već uvenule biljke, tako neka naša riječ nježno pada kad nastojimo odvratiti ljude od zablude. Božji je plan da se prvo priđe srcu. Mi trebamo govo­riti istinu u ljubavi, uzdajući se u Njega da će On tim riječima dati silu koja mijenja život. Sveti Duh će u dušu usaditi riječ izgovorenu u ljubavi.

Mi smo po naravi zaokupljeni sobom i tvrdoglavi. Ali kad naučimo pouke kojima nas Krist želi poučiti, mi tada posta­jemo sudionicima u Njegovoj naravi i tako živimo Njegovim životom. Divan Kristov primjer, neusporediva nježnost kojom je utjecao na osjećaje drugih – plačući s onima koji su plakali, radujući se s onima koji su se radovali – mora ostaviti dubok dojam na karakter svih onih koji Ga iskreno slijede. Blagim rije­čima i postupanjem oni će nastojati olakšati put umornim no­gama.

157

158

90

Služba liječenja

“Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.” (Izaija 50,4)

Svuda oko nas nalaze se izmučene duše. Možemo ih naći posvuda. Potražimo takve patnike i uputimo im pravu riječ kao utjehu za njihova srca. Uvijek budimo protočnici kroz koje će teći osvježavajuće vode iskrenog razumijevanja i sućuti.

U svim svojim odnosima držimo na umu da u životu dru­gih postoje poglavlja koja su zapečaćena od očiju smrtnih lju­di. Na stranicama sjećanja su tužne priče, koje se čuvaju kao svetinja pred radoznalim očima. Tamo su zapisane duge, teške borbe s mučnim okolnostima, možda nevolje u obiteljskom ži­votu koje danomice slabe hrabrost, pouzdanje i vjeru. Oni koji vode neravnopravnu borbu života mogu primiti snagu i ohrab- renje malim pažnjama koje stoje samo malo truda protkanog ljubavlju. Takvomu je snažan i srdačan stisak ruke pravog pri­jatelja dragocjeniji od zlata i srebra. Riječi blagosti su za njih kao osmijeh anđela.

Mnoštvo ljudi se bori s bijedom, prisiljeno raditi teške po­slove uz malu naknadu, jedva uspijevajući osigurati samo naj­nužnije potrebe života. Mučan rad i oskudica, bez nade u nešto bolje, čine teret vrlo teškim. Ako uza sve to dođe i do patnje i bolesti, teret je gotovo nepodnošljiv. Iscrpljeni brigom i po­tišteni, oni ne znaju kamo se obratiti za pomoć. Suosjećajte s njima u njihovim nevoljama, u njihovim trenucima malodušno­sti i razočaranja. Ovo će vam otvoriti put da im pomognete. Govorite im o Božjim obećanjima, molite se s njima i za njih, usadite nadu u njihova srca.

159 Vedre i ohrabrujuće riječi, izgovorene kad je duša bolesna i kad je puls hrabrosti slab, za Spasitelja su kao da su Njemu upućene. Kad se u srca unese vedrina, nebeski anđeli gledaju s radosnim odobravanjem.

Gospodin je u svim vremenima nastojao u ljudskim du­šama probuditi osjećaj njihove božanske bratske povezanosti. Budite Njegovi suradnici. Dok u svijetu vladaju nepovjerenje i otuđenost, Kristovi učenici trebaju otkrivati duh koji vlada na Nebu.

Govorite kao što bi On govorio, postupajte kao što bi On postupao. Neprekidno otkrivajte ljupkost Njegova karaktera. Ot­krijte ono bogatstvo ljubavi koje je osnova svom Njegovom na­uku i svom Njegovom postupanju s ljudima. Najponizniji će dje-

Poučavanje i liječenje

91

latnici u suradnji s Kristom dotaknuti strune čiji će titraji odjeki­vati do krajeva zemlje i odzvanjati kroz vječna vremena.

Nebeski umovi čekaju na suradnju ljudskih pomoćnika, kako bi otkrili svijetu sto ljudska bića mogu postati i sto se može postići u zajednici s Božanskim u spašavanju duša koje su pred propasti. Ne postoji granica upotrebljivosti onoga koji, ostavljajući svoje “ja”, omogućuje Svetome Duhu da djeluje na njegovo srce i koji živi životom u cijelosti posvećenom Bogu.

Svi koji posvete tijelo, dušu i duh Njegovoj službi, stalno će primati nove darove u obliku tjelesne, umne i duhovne sile.

Oni imaju na raspolaganju nepresušive riznice Neba. Krist im daje dah od svoga Duha, život od svoga života. Sveti Duh izli­jeva svoje najdjelotvornije sile koje utječu na um i srce. Daro­vanom milošću mi možemo izboriti pobjede koje su, zbog na­ših nerazumnih i nezrelih mišljenja, nedostataka u našem ka­rakteru i uskoće naše vjere, izgledale nemoguće.

Svakome tko sebe bez ostatka preda Gospodinu u službu, 160 daje se sila kojom može postići nepojmljive rezultate. Za njih će Bog učiniti velika djela. On će raditi na umovima ljudi da bi se već u ovom svijetu u njihovim životima vidjelo ispunje­nje obećanja o budućnosti.

“Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek ljiljan procvjeta. Nek bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Sarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. Ukrijepite ruke klonule, učvrs­tite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja na­plata, on sam hita da nas spasi!

Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati.

Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno — izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska.

Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. Ondje neće više biti lava, nit će onud zvijer prolaziti, već će ho- dit samo otkupljeni, vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. (Izaija 35,1-10)

10

Pomoć iskušanima

• Krist je ljubio nas ne zato sto smo mi prvi ljubili Njega; već je On umro za nas “dok smo još bili grešnici”. On ne po­stupa s nama prema našim zaslugama. Premda su naši grijesi zaslužili osudu, On nas ne osuđuje. Godinu za godinom On trpi naše slabosti i neznanje, našu nezahvalnost i tvrdoglavost. I premda lutamo, iako smo tvrdog srca, i zanemarujemo Njego­vu svetu Riječ, Njegova je ruka ipak ispružena da spasi.

Milost je Božja osobina koja se izriče u odnosu spram ne­dostojnih ljudskih bića. Mi je nismo tražili, već je ona poslana da traži nas. Bog se raduje izlijevajući svoju milost na nas, ne zbog toga što smo dostojni, već zato što smo krajnje nedostojni. Jedino “opravdanje” zbog kojega možemo tražiti Njegovu milost jest naša velika potreba.

Kroz Isusa Krista, Gospodin Bog tijekom cijeloga dana pruža svoju ruku u znak poziva grešnim i palim dušama. On želi pri­miti sve. Kod Njega su svi dobrodošli. On se ponosi time da oprosti najvećem grešniku. On će oteti plijen jakome i izbaviti zarobljene; On će istrgnuti glavnju iz ognja. On će spustiti zla­tni lanac svoje milosti do najnižih ponora ljudske bijede i po­dići duše ponižene i okaljane grijehom.

• Svako je ljudsko biće predmet nježnog zanimanja Onoga koji je dao svoj život da ljude dovede natrag k Bogu. Kao što pastir vodi skrb o ovcama iz svoga stada, tako Isus postupa s dušama koje su bespomoćne i koje muči osjećaj krivnje, i s onima koji su izloženi propasti pred Sotoninim lukavstvima i zamkama.

Spasiteljev primjer treba postati pravilom našeg rada za is­kušane i one koji su u zabludi. Mi trebamo prema drugima po­kazati isto zanimanje, nježnost i trpeljivost kakvu je On poka­zao prema nama. “Kao što sam ja ljubio vas”, kaže Isus, “ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Ako Krist prebiva u nama, mi ćemo otkrivati Njegovu nesebičnu ljubav svima s kojima do-

(92)

Pomoć iskušanima

93

lazimo u dodir. Kad vidimo muškarce i žene kojima treba razu­mijevanje i pomoć, mi nećemo pitati: “Jesu li oni dostojni?”, već: “Kako im mogu izaći u susret?”

Bogati i siromašni, visoki i niski, slobodni i sputani, svi su Božje nasljedstvo. On, koji je dao svoj život da spasi čovjeka, u svakom ljudskom stvorenju vidi vrijednost koja nadilazi ljud­ske ograničene procjene. U svjetlosti križa, trebamo shvatiti kako Isus cijeni jednu dušu. Učinivši to, razumjet ćemo da su ljud­ska bića, ma kako ponižena, plaćena previsokom cijenom da bi u postupanju s njima mogla postojati hladnoća i prijezir. Tada ćemo shvatiti važnost rada za naše bližnje, da bi i svi oni mogli pristupiti k prijestolju milosti.

Izgubljeni novčić iz Isusove usporedbe, premda je ležao u prašini i smeću, još je uvijek bio srebro. Njegov vlasnik ga je tražio jer je imao vrijednost. Tako je svaka duša, ma kako po­nižena grijehom, dragocjena u Božjim očima. Kao što je nov­čić nosio lik i oznaku vladajuće moći, tako je čovjek, kad je bio stvoren, nosio Božji lik i Božje ime. Premda izobličeni i bez sjaja zbog utjecaja grijeha, tragovi ove oznake ostaju na svakoj duši. Bog želi tu dušu vratiti i na njoj ponovno urezati svoj lik u pravdi i svetosti.

Kako malo suosjećamo s Kristom u onome što bi trebalo biti najčvršćom sponom jedinstva između nas i Njega – u razu­mijevanju za one koji su izobličeni grijehom, pod teretom kri­vnje, za duše u nevolji, mrtve u prijestupima i grijesima! Naš je najveći grijeh nečovječnost čovjeka prema čovjeku. Mnogi su uvjereni da predstavljaju Božju pravdu, dok sasvim zaborav­ljaju predstaviti Njegovu nježnost i veličinu Njegove ljubavi. Cesto su duše prema kojima se ovi drže namršteno i neumoljivo na udaru kušnji. Sotona vodi borbu s ovim dušama, koje zbog gru­bih, bezosjećajnih riječi postaju razočarane i padaju kao plijen kušaču.

Raditi sa srcima ljudi veoma je složeno. Samo Onaj koji čita srce zna način kojim će dovesti ljude k pokajanju. Samo nam Njegova mudrost može podariti uspjeh u dodiru s izgubljeni­ma. Vi možete zauzeti kruti stav i misliti: “Ja sam svetiji od tebe”, i bez obzira koliko imali pravo u onome što tvrdite, takve riječi nikada neće taknuti srca. Kristova ljubav, izražena u rije­či i djelu, ostvarit će pristup duši, dok stalno ponavljanje pra­vila i propisa ili neprestano dokazivanje neće postići ništa.

163

164

94

Služba liječenja

Trebamo imati vise onakvog razumijevanja kakvoga je Krist imao; ne samo razumijevanja prema onima za koje mislimo da su u svemu kako treba, već razumijevanja za sirote, one koji pate, koji se muče, često podliježu slabostima, koji griješe i kaju se, koji su kusani i razočarani. Trebamo poći k svojim bli­žnjima, dirnuti njihovim slabostima i nemoćima, kao sto je to činio i nas Veliki svećenik.

Krist je pozvao prognanog, carinika i gresnika, prezrene u narodu, i dobrotom i blagošću svojega srca pokrenuo ih da dođu k Njemu. Skupina koju On nikada nije bio spreman bra­niti i podržavati bili su oni koji su stajali po strani, diveći se sami sebi i gledajući s visine na druge.

Krist nam daje zadaću: “Iziđi na putove i među ograde, i natjeraj da dođu, da mi se napuni kuća.” Poslušno slijedeći ove riječi, moramo otići k onima koji ne poznaju Boga u našoj bli­zini, i k onima koji su daleko. “Carinici i bludnice” moraju čuti Spasiteljev poziv. Blagošću i strpljenjem njegovih vjesnika, ovaj poziv postaje silom koja pokreće i podiže one koji su pali u najdublje ponore grijeha.

Kršćanske pobude zahtijevaju od nas da radimo nepoko­lebljivom marljivošću, zanimanjem koje ne jenjava, stalno sve većom upornošću za duše koje Sotona nastoji uništiti. Ništa ne smije obeshrabriti naša ozbiljna nastojanja u spašavanju izgu­bljenih.

Zamijetite kako je kroz cijelu Božju riječ kao nit protkan duh koji poziva i moli muškarce i žene da dođu Kristu. Tre­bamo čvrsto prihvatiti svaku priliku, u osobnom životu ili javno, da kažemo sve što treba, da istaknemo sve pobude od nepro­cjenjive vrijednosti; da bismo time ljude doveli k Spasitelju. Svom 165 svojom snagom povedimo ih da gledaju u Isusa i prihvate Nje­gov život samoodricanja i žrtve. Pokažimo kako očekujemo od njih da uporabom svakog od Njegovih darova u slavljenju Nje­gova imena, obraduju njegovo srce.

Spašeni nadom

“Nadom smo spašeni.” (Rimljanima 8,23) Moramo pomoći onima koji su pali, kako bi razumjeli da za njih nije prekasno da budu ljudi. Krist je ukazao čast čovjeku i time u njemu sa­mome pobudio osjećaj časti. On je s puno poštovanja postupao

Pomoć iskušanima

95

i s onima koji su najniže pali. Kristu je svaki dodir s neprija­teljstvom, pokvarenošću i nečistoćom prićinjavao trajnu bol, ali On nikada nije izgovorio nijednu riječ kojom bi pokazao da su Njegovi osjećaji bili užasnuti, ili Njegova profinjena osjetila povrijeđena. Ma kako zle bile navike, ma kako jake predrasu­de ili ma kako drske strasti ljudskih bića, On je svima prila­zio s nježnošću punom sućuti. Postajući sudionicima Njegova duha, mi ćemo sve ljude smatrati svojom braćom sa sličnim kušnjama i nevoljama, koji često padaju i trude se ponovno ustati, koji ratuju s razočaranjima i teškoćama i čeznu za su­ćuti i pomoći. Tada ćemo im prići na takav način kojim ih nećemo ni razočarati niti odbiti, već ćemo u njihovim srcima probuditi nadu. Ovako ohrabreni, oni sa sigurnošću mogu reći: “Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu.” (Mihej 7,8.9)

“Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemalj­ske: on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. ” (Psalam 33,14.15)

On nas poziva kad dolazimo u dodir s iskušanima i onima koji su u zabludi, da pazimo “na samoga sebe, da i ti ne budeš iskušan”. (Galaćanima 6,1) Sa svijesti o vlastitim slabostima, imat ćemo razumijevanja za slabosti drugih.

“A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio?” “Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate sa­mo jednog Učitelja, a svi ste braća!” “A ti, zašto sudiš brata svoga? … Zato ne sudimo više jedan drugoga, nego radije mi­slite na to da ne stavljate pred brata nešto zbog čega bi mo­gao posrnuti ili se spotaknuti!” (1. Korinćanima 4,7; Matej 23,8; Rimljanima 14,10.13)

Uvijek se javlja ponižavajući osjećaj kad nas tko upozorava na naše zablude. Neka nitko upućivanjem nepotrebnog ukora ne unese još veću gorčinu u srce. Ukoravanjem se još nitko nije vratio na pravi put; ali su zato mnogi tako bili odbijeni i potaknuti da otvrdnu svoja srca prema osvjedočenju Svetoga Duha. Blag duh i nježno, ljubazno postupanje mogu spasiti one koji su u zabludi i pokriti mnoštvo grijeha.

166

96

Služba liječenja

Apostol Pavao je smatrao nužnim da ukori onog koji po­stupa pogrešno, ali kako se pažljivo trudio da pokaže svoje pri­jateljstvo zabludjelome! Kako mu je brižno objasnio zašto tako postupa! On im je pomogao da razumiju koliko mu je teško nanijeti im bol. On je pokazao svoje povjerenje i razumijeva­nje prema onima koji su se borili da pobijede.

“Da, pisao sam vam u velikoj tuzi”, pisao je Pavao, “u tjes­kobi srca i s mnogim suzama, ne da vas ražalostim, već da upo-

• znate preveliku ljubav koju imam prema vama.” (2. Korinćani- ma 2,4) “Zbilja, ako sam vas i ražalostio poslanicom, nije mi žao. Ako sam i žalio … sad se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obra­ćenju. … Pazite samo koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista žalost koja je po promisli i volji Božjoj! Štoviše! Koliko opravdanje! Koliko ogorčenje! Koliki strah! Koliku čežnju! Ko­liki žar! Koliku kaznu! Svime ste pokazali da ste nedužni. … To nas je utješilo.” (2. Korinćanima 7,8-13)

“Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.” “Za­hvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim – svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve – zbog vašeg udjela u ši­renju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. … Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovr­šiti ga do Dana Krista Isusa. I pravedno je da ove osjećaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu. … Zato, moja ljubljena i vruće željena braćo, moja radosti i moja kruno, ostanite, ljublje­ni, tako čvrsto u Gospodinu!” “Da, mi sad oživljujemo ako vi čvrsto stojite u Gospodinu.” (2. Korinćanima 7,16; Filipljanima 1,3-5; 1,6.7; 4,1; 1. Solunjanima 3,8)

Pavao je pisao ovoj braći kao “svetima u Kristu Isusu”; ali on nije pisao onima koji su bili savršeni u karakteru. On im je pisao kao muškarcima i ženama koji su se opirali kušnji i bili u opasnosti od pada. On im je govorio o “Bogu, izvoru mira, koji izvede od mrtvih našega Gospodina Isusa, velikog pastira ovaca”. On im je ulio sigurnost da će ih On “zbog krvi vječ­noga Saveza, osposobiti za svaku vrstu dobra djela, da mogne- te izvršiti njegovu volju. Neka ostvari u nama ono što je pred njim ugodno, po Isusu Kristu.” (Hebrejima 13,20.21)

Kada netko tko je pogriješio postane svjestan svoje zablu­de, pazite da ne uništite njegovo samopoštovanje. Nemojte ga

• razočarati ravnodušnošću ili nepovjerenjem. Nemojte reći: “Prije

Pomoć iskušanima

97

nego sto mu poklonim svoje povjerenje, pričekat ću da vidim hoće li izdržati.” Cesto je bas ovako nepovjerenje povod da onaj tko je kusan posrne.

Moramo se truditi da shvatimo slabost drugih. Malo po­znajemo kušnje srca onih koji su bili okovani lancima tame i kojima nedostaju odlučnost i moralna snaga. Najviše sućuti zaslužuje onoaj tko je opterećen grižnjom savjesti; on je kao netko tko je ošamućen, tko posrće i pada u prašinu. On ne može ništa jasno vidjeti. Um je pomračen, on ne zna kamo uputiti svoje korake. Mnoge jadne duše nailaze na nerazumije­vanje, na ponižavanje, one su ispunjene očajanjem i agonijom duše – kao izgubljene, zalutale ovce. Ne mogu naći Boga, pa ipak u njima postoji duboka težnja za oprostom i mirom.

O, neka ne bude izgovorena nijedna riječ koja će izazvati još dublju bol! Duši izmučenoj od života u grijehu, koja ne zna gdje da nađe olakšanje, predstavite Spasitelja punog razumi­jevanja. Uzmite je za ruku, ohrabrite je, uputite joj riječi ohra- brenja i nade. Pomozite joj da se uhvati za ruku Spasitelja.

Mi se prebrzo razočaramo u vezi s dušama koje se odmah ne odazovu na naša nastojanja. Nikada ne trebamo popustiti u radu za neku dušu ako još postoji ijedan plamičak nade. Za ove je dragocjene duše samopožrtvovni Otkupitelj platio pre­visoku cijenu da bismo ih mi olako prepustili moći kušača.

Trebamo se postaviti u položaj onoga koji je kušan. Raz­mišljajmo o moći naslijeđa, o utjecaju zlog društva i okoline, o moći štetnih navika. Zar se onda možemo čuditi što su mnogi u takvim okolnostima poniženi? Zar se onda trebamo pitati za­što su oni tako spori da odgovore na napore koji se ulažu za njihovo dobro?

Cesto će oni koji su naoko bili grubi i nepristupačni, a čija su srca sada zadobivena za evanđelje, biti među Božjim najodanijim sljedbenicima i braniteljima. Oni nisu u cijelosti izopačeni. Iza odbojna izgleda nalaze se dobre pobude, preko 169kojih bi se s njima moglo doći u dodir. Bez ruke spremne na pomoć mnogi se nikada ne bi oporavili, dok se strpljivim, ustraj­nim trudom mogu kod njih postići divni rezultati. Njima su potrebne nježne riječi, blago razumijevanje, dirljiva pomoć. Treba im takav savjet koji neće ugasiti onaj slabašni plamičak hrab­rosti u duši. Neka suradnici u Božjem djelu, koji dolaze u do­dir s njima, uzmu ovo u obzir.

98

Služba liječenja

Mi ćemo naići na takve čiji su umovi tako dugo bili pod izopaćujućim utjecajem da oni u ovom životu nikada neće po­stati ono sto bi mogli da su uživali povoljnije uvjete. Ali sjajne zrake Sunca pravde mogu naći put u takve duše. Njihova je prednost da žive životom koji se uspoređuje s Božjim. Usadite u njihove umove misli koje uzdižu, koje oplemenjuju. Neka im vas život nedvosmisleno prikaže razliku između pokvarenosti i čistoće, tame i svjetlosti. Dopustite im da u vašem primjeru čitaju što znači biti kršćanin. Krist može podignuti onoga koji je najgrešniji i postaviti ga tamo gdje će biti priznat za Božje dijete, i s Kristom za nasljednika besmrtne baštine.

Čudom božanske milosti mnogi mogu postati sposobni za koristan život. Prezreni i napušteni, oni su doživjeli krajnje ra­zočaranje; oni mogu biti naoko hladni i nepristupačni. Ali dje­lovanjem Svetoga Duha nestat će neosjetljivosti koja je zatva­rala put svakoj nadi u njihov duhovni napredak. Um koji je bio tup i pomućen probudit će se. Rob će grijeha biti slobodan. Neznanje će i porok biti pobijeđeni. Vjerom koja kroz ljubav radi srce će biti očišćeno i um prosvijećen.

11

Rad za neumjerene

Svaka prava reforma ima svoje mjesto u djelu evanđelja i 171 njena je zadaća da podigne dušu u predjele novog i plemeniti­jeg življenja. Posebice reforma umjerenosti zahtijeva potporu kršćanskih djelatnika. Oni bi tom djelu trebali pokloniti svo­ju pažnju i živo ga oprimjeriti. Oni bi posvuda trebali ljudima predočiti načela prave umjerenosti i pozvati ljude da daju svo­je svečano obećanje o umjerenosti. Neka se ulože ozbiljni na­pori za one koji žive u okovima zlih navika.

Svuda ima posla što ga treba vršiti za one koji su podlegli neumjerenosti. Mnogi se mladi u samim crkvama, vjerskim usta- novaama i tobožnjim kršćanskim domovima opredjeljuju za put propasti. Zbog neobuzdanih navika oni na sebe navlače mnoge bolesti i, u pohlepi za novcem za svoja grešna zadovoljstva, sro- zavaju se do nepoštenih “pothvata”. Zdravlje i karakter su uniš­teni. Otuđeni od Boga, prezreni od društva, ova jadna bića osje­ćaju da su bez nade za ovaj i za budući život. Srca roditelja su slomljena. O ovima koji su na stazi grijeha ljudi govore kao o beznadnima; ali Bog ne zauzima prema njima takav stav. On ra­zumije sve okolnosti koje su od njih načinile ono što jesu, On 172 ih promatra sa žaljenjem. To su oni kojima treba pomoć. Nika­da im ne dajte priliku da kažu: “Nitko se ne brine za mene.”

Među žrtvama neumjerenosti stoje ljudi svih slojeva i svih zanimanja. Ljudi na visokim položajima, ljudi zadivljujućih spo­sobnosti, velikih dostignuća, popuštali su zahtjevima svojih že­lja, sve dok nisu postali bespomoćni da se odupru kušnji. Neki od takvih koji su nekada posjedovali veliko materijalno bogat­stvo danas su bez doma, bez prijatelja, prepušteni patnji, bijedi, bolesti i ponižavanju. Oni su izgubili nadzor nad sobom. Oni će tonuti sve dublje i dublje sve dok ne vide ruku koja im je ispružena u znak pomoći. Popuštanje osobnim željama kod ta­kvih ne znači samo moralni prijestup već ima za posljedicu i tjelesno oboljenje.

(99)

100

Služba liječenja

Cesto kad pomažemo žrtvama neumjerenosti, mi se mora­mo – kao sto je to Krist često činio – prvo poskrbiti za njihove tjelesne potrebe, naime za njihovo fizičko stanje. Njima treba zdravo, nenadražujuće jelo i piće, čista odjeća, prilika da odr­žavaju tjelesnu čistoću. Oni se trebaju nalaziti u ozračju ljuba­znog, oplemenjujućeg kršćanskog utjecaja. U svakom bi gradu trebalo postojati odvojeno mjesto na kojemu bi robovi zlih na­vika mogli primiti pomoć da se oslobode lanaca koji ih sputa­vaju. Za mnoge je jako piće jedina “utjeha” u nevolji; ali do ovoga ne bi moralo doći kad bi oni koji tvrde da su kršćani, namjesto da se ponašaju kao svećenik i Levit, slijedili primjer dobrog Samarijanca.

U našem ophođenju sa žrtvama poroka moramo držati na umu da nemamo posla s ljudima zdravog razuma, već s ljudima koji su u tom trenutku u vlasti demona. Budite strpljivi i obaz­rivi. Ne razmišljajte o odvratnoj, odbojnoj pojavi, već o drago­cjenom životu za čiji je spas Isus umro. Kad se pijanica povrati i shvati svoje poniženje, učinite sve što je u vašoj moći da mu pokažete svoje prijateljstvo. Ne izgovarajte nijednu riječ osu­de. Neka nijedan vaš postupak ili pogled ne odaju izraz prije­kora ili mržnje. Ta jadna duša najvjerojatnije proklinje samu sebe. Pomozite mu da se povrati. Izgovarajte riječi koje će u 173njemu pobuditi vjeru. Nastojte ojačati svaku dobru crtu nje­gova karaktera. Učite ga kako da dostigne više ideale. Pokažite mu da može živjeti životom kojim će zadobiti poštovanje ljudi oko sebe. Pomozite mu da uvidi vrijednost sposobnosti koje mu je Bog podario, ali ih je on propustio razviti.

Premda je volja dotada bila izopačena i oslabljena, za njega postoji nada u Kristu. On će u njegovom srcu pokrenuti više pobude i svetije težnje. Potaknite ga da se čvrsto uhvati za nadu koju mu pruža evanđelje. Pred tom iskušanom, iscrpljenom du­šom otvorite Bibliju, i često joj čitajte Božja obećanja. Za njega će ova obećanja biti kao lišće s drveta života. Nastavite strpljivo ulagati napore, sve do onog trenutka kad će sa zahvalnom rado­šću uzdrhtala ruka prihvatiti nadu iskupljenja kroz Krista.

Čvrsto ostanite uz one kojima želite pomoći, jer vam drukčije nikada neće pripasti pobjeda. Oni će stalno biti izloženi zlim kušnjama. Neprestano će ih svladavati težnja za jakim pićem; oni svaki put mogu ponovno tome podleći, ali ne smanjujte zbog toga ustrajnost svojih napora.

Rad za neumjerene

101

Oni su donijeli odluku da pokušaju živjeti za Krista; ali snaga njihove volje je oslabljena, i oni koji se brinu o dušama kao oni koji moraju dati odgovor, trebaju ih pažljivo i budno čuvati. Oni su izgubili svoje dostojanstvo i moraju ga vratiti. Mnogi se od njih moraju boriti s jakim nasljednim nagonom k zlu. Njihovo naslijeđe od rođenja bile su neprirodne težnje, osjetilne pobude. Protiv ovih zala mora se stalno biti na oprezu. Iznutra i izvana dobro i zlo se bore za prevlast. Oni koji nikada nisu prošli kroz takva iskustva ne mogu poznavati gotovo posve nesavladivu moć strasti, niti strahotu sukoba između popuštanja navikama i od­luke da se živi umjereno u svakom pogledu. Ova se borba mora stalno voditi.

Mnogi od onih koje privlači Krist neće imati moralnu hra­brost da nastave borbu protiv želje i strasti. Ali ovo ne smije razočarati onoga koji radi. Zar se samo spašeni iz najdubljih ponora ponovno odaju strastima?

Ne zaboravi: ne radiš sam. Anđeli se ujedinjuju u službi sa svakim iskrenim sinom i kćeri Božjom. A Krist je Onaj koji obnavlja. Veliki Liječnik osobno stoji uz svoje vjerne sluge i go­vori duši koja se kaje: “Sinko, opraštaju ti se grijesi.” (Marko 2,5) Ima mnogo odbačenih duša koje će prihvatiti nadu što im se pruža u evanđelju i ući u nebesko kraljevstvo, dok će drugi, koji su uživali velike prilike, veliku svjetlost i blagoslove što ih nisu iskoristili, ostati u najgušćoj tami.

Žrtve zlih navika moraju se potaknuti da shvate kako tre­baju učiniti napor za sebe same. Drugi će se možda najozbilj­nije založiti da ih podignu, Božja će im milost biti besplatno ponuđena, Krist će im uputiti svoj usrdni poziv, Njegovi će im anđeli služiti; ali sve će to biti uzalud sve dok oni sami ne ustanu da biju bitku za svoje osobno dobro.

Posljednje Davidove riječi Salomonu, koji je tada još bio mladić i koji je trebao biti okrunjen za kralja u Izraelu, bile su: “Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom.” (1. Kraljevima 2,2) Ove nadahnute riječi upućene su svakom sinu ljudskoga ro­da, kandidatu za besmrtnu krunu: “Budi hrabar i budi čovjek.” One koji popuštaju svojim željama trebamo potaknuti da vide i osjete kako je nužna velika moralna obnova, ako bi se htjeli pokazati kao ljudi. Bog ih poziva da ustanu i da u Kristovoj sili vrate dostojanstvo što im je darovao Bog, a oni su ga žr­tvovali udovoljavanju grješnim željama.

174

102

Služba liječenja

Mnogi ljudi u očajanju, osjećajući strahovitu moć kušnji i želju koja ih vuče k popuštanju strastima, uzvikuju: “Ne mogu se oduprijeti zlu.” Recite kušanome da se može i mora odupri­jeti. Možda će ga zlo višeput uzastopce svladati, ali ne mora

• uvijek tako ostati. On je moralno slab, pod vlašću navika iz ži­vota u grijehu. Njegova su obećanja i odluke kao kule od pi­jeska. Svijest o neispunjenim obećanjima i svečanim zakletva­ma slabi pouzdanje u vlastitu dosljednost i iskrenost i navodi ga da misli kako ga Bog ne može prihvatiti, niti mu pomoći u njegovim pokušajima. Ali on ne treba očajavati.

Oni koji u Krista stave “nadanje svoje” neće postati robovi nijednoj nasljednoj ili stečenoj navici. Namjesto da budu okovani lancima niže prirode, oni će moći ovladati svakom željom i strasti.

• Bog nas nije ostavio da se borimo sa zlom u svojoj ograničenoj sili. Ma koliko bili jaki naši nasljedni ili stečeni nagoni k zlu, mi možemo pobijediti silom koju nam je On spreman dati.

Moć volje

Onaj koji je izložen kušnji treba shvatiti pravu moć volje. Ona je upraviteljska snaga u čovjekovoj naravi – snaga odluke, snaga izbora. Sve ovisi o pravilnoj uporabi te volje. Želje za dobrotom i čistoćom same su po sebi umjesne, ali ako se kod njih zaustavimo, one neće biti ni od kakve pomoći. Mnogi će padati natrag u propast, nadajući se i želeći nadvladati svoje zle sklonosti. Oni se ne pokoravaju Božjoj volji. Oni ne dono­se odluku da Mu služe.

Bog nam je dao moć izbora, a naše je koristiti tu silu. Mi ne možemo promijeniti svoja srca, vladati svojim mislima, po­budama i osjećajima. Mi ne možemo sebe očistiti i osposobiti za službu Bogu. Ali mi možemo izabrati da služimo Bogu, mi Mu možemo dati svoju volju. Tada će On činiti u nama da ho­ćemo i činimo ono što je u skladu s Njegovom voljom. Tako će cijela naša narav doći u područje Kristova utjecaja.

Pravilnom primjenom volje u životu može nastati promje­na iz osnova. Podređivanjem volje Kristu mi stupamo u savez s božanskom snagom. Mi dobivamo silu odozgo, koja će nas držati. Svakome tko ujedini svoju slabu, kolebljivu ljudsku volju sa svemoćnom, nepokolebljivom Božjom voljom, omogućen je čist i plemenit život, život pobjede nad željama i strastima.

Rad za neumjerene

103

One koji se bore protiv sile želja i strasti treba upoznati s načelima zdravog življenja. Njima treba objasniti da kršenje zakona zdravlja, zbog čega nastaje stanje bolesti i neprirodnih prohtjeva, polaže temelje alkoholizmu. Samo praktičnom poslu­šnosti zdravstvenim načelima oni mogu očekivati da budu oslo­bođeni od prohtjeva za neprirodnim stimulativnim sredstvima. I dok ovise o božanskoj sili u želji da slome okove strasti i želja, oni trebaju surađivati s Bogom u poslušnosti Njegovim moral­nim i fizičkim zakonima.

Oni koji se trude ostvariti obnovu u svom životu, trebaju imati zaposlenje kao izvor prihoda. Nikada ne smijemo učiti one koji mogu raditi da očekuju besplatnu hranu, odjeću i bo­ravište. Zbog njih samih kao i zbog drugih mora se pronaći način kojim će oni moći uzvratiti za ono što primaju. Podu- prite svaki pokušaj u smislu materijalne samostalnosti. Ovo će ojačati samopoštovanje i plemeniti osjećaj neovisnosti. Zapo­slenost uma i tijela u korisnom poslu od velike je važnosti kao zaštita od kušnji.

Razočaranja; opasnosti

Oni koji rade za ljude koji su podlegli kušnjama razočarat će se kod mnogih koji obećavaju da će obnoviti svoj život. Mnogi će učiniti samo površnu promjenu u svojim navikama i običa­jima. Njih pokreću pobude i za neko će vrijeme izgledati kao da su promijenili svoj život; ali u srcu nema istinske promje­ne. Oni njeguju istu ljubav prema samome sebi, posjeduju istu glad za bezumnim zadovoljstvima, istu želju za udovoljavanjem svojim željama. Oni nisu upoznati s djelom na izgrađivanju ka­raktera i na njih se ne može osloniti kao na ljude od načela. Oni su svoje umne i duševne snage ponizili udovoljavanjem željama i strastima, što ih čini slabima. Oni su nepostojani i prevrtljivi. Njihove pobude naginju osjetilnosti. Ove su osobe često izvor opasnosti za druge. Budući da se na njih gleda kao na obnovljene muškarce i žene, povjeravaju im se odgovorno­sti i postavljaju se tamo gdje njihov utjecaj donosi propast onima koji su bezazleni i čisti.

Cak i oni koji se iskreno trude u obnovi, nisu pošteđeni opasnosti od pada. Prema takvima treba postupati vrlo mudro i s puno nježnosti. Sklonost k laskanju i uzvisivanju onih koji

177

178

104

Služba liječenja

su bili izbavljeni iz najnižih ponora katkad je za njih uzrok propasti. Običaj pozivanja ljudi da javno iznose pojedinosti iz svog života u grijehu pun je opasnosti i za onoga koji govori tako i za one koji slušaju. Baviti se prizorima zla štetno je za um i dušu. Davanje istaknutog mjesta onima koji su spašeni od zla šteti njima samima. Mnogi su navedeni da misle kako im je njihov život u grijehu osigurao određeni ugled. Ljubav za popularnošću i duh samouvjerenosti su omiljeni, ali se po­kazuju kao kobni za dušu. Oni mogu biti čvrsti samo ako ne­maju povjerenja u vlastite snage i ako se osjećaju ovisnima o Kristovoj milosti.

Sve one koji pokažu da su stvarno obraćeni treba podu­prijeti u želji da rade za druge. Ne dopustite nikome da od­vrati dušu koja napušta službu Sotoni kako bi služila Kristu. Kad netko pokaže da se Božji Duh bori s njim, podržite svaki njegov napor da stupi u rad za Gospodina. “I jednima, koji sum­njaju, budite milostivi.” (Juda 22) Oni koji imaju mudrost od Boga vidjet će duše kojima treba pomoć, koje su se iskreno pokajale ali će bez podrške teško prihvatiti nadu. Gospodin će potaknuti srca svojih slugu da one koji se kaju dobrodošlicom prime u svoju zajednicu ljubavi. Ma kakvi da su bili njihovi grijesi, ma kako nisko pali, ako dođu skrušeno ka Kristu, On ih prima. Tada im dajte nešto da rade za Njega. Ako žele raditi u izvlačenju drugih iz jame propasti, iz koje su sami bili spa­šeni, dajte im takvu priliku. Dovedite ih u dodir s iskusnim 179 kršćanima da bi dobili duhovnu silu. Neka njihova srca i ruke budu ispunjeni radom za Učitelja.

Kada svjetlost obasja dušu, tada mnogi koji su naoko bili potpuno odani grijehu, postaju uspješnim djelatnicima baš za onakve grešnike kakvi su sami nekada bili. Vjerom u Krista neki će dospjeti do visokih dužnosti u Crkvi i primiti odgovornosti u djelu spašavanja duša. Oni uviđaju gdje počivaju njihove oso­bne slabosti, oni postaju svjesnima izopačenosti svoje naravi. Oni poznaju snagu grijeha, moć zlih navika. Oni postaju svjesni svoje nemoći da opstanu bez Kristove pomoći, dok se iz njihovih usta stalno čuje uzvik: “Ja polažem na Tebe svoju bespomoć­nu dušu.”

Oni mogu pomoći drugima. Onaj tko je prošao kroz kuš­nje i nevolje, čija je nada bila gotovo iščezla, ali je bio spašen slušajući riječi ljubavi, može shvatiti umijeće spašavanja duša.

Rad za neumjerene

105

Onaj čije je srce ispunjeno ljubavlju prema Kristu, jer ga je Spasitelj tražio i doveo natrag k stadu, zna kako treba tražiti izgubljene. On može uputiti gresnike na Božje Janje. On se be­zuvjetno predao Bogu i bio prihvaćen u Kristu. On je prihva­tio ruku koja je bila ispružena u traženju pomoći. Radom takvih mnogi će se izgubljeni sinovi vratiti Ocu.

Veliki dio sile počiva u tom jedinom “imenu pod nebom danom ljudima po kojem nam se treba spasiti”. (Djela 4,12) “Ako je tko žedan” blažene nade, spasenja od grešnih sklono­sti, Krist poručuje: “Neka dođe k meni i neka pije.” (Ivan 7,37) Jedini lijek protiv poroka je Kristova milost i sila.

Dobre odluke sto ih donosimo svojom snagom ne daju ni­kakve rezultate. Ni sva obećanja u ovome svijetu neće slomiti moć zlih navika. Nikada ljudi neće moći živjeti umjereno u svemu dok njihova srca ne budu obnovljena božanskom milo­sti. Mi se ne možemo sačuvati od grijeha ni za jedan trenutak. U svakom smo trenutku ovisni o Bogu.

Prava obnova počinje čišćenjem duše. Samo onda kad Kri­stova milost preoblikuje karakter i kad duša stupi u živu vezu s Bogom, naš će rad za one koji su posrnuli postići stvaran uspjeh.

Krist je živio životom savršene poslušnoti Božjem zakonu i time ostavio primjer svakom ljudskom biću. Mi trebamo živjeti životom kojim je On živio u ovome svijetu, uz Njegovu moć i Njegove upute.

Kad radimo za one koji su pali, usadimo u njihovo srce zahtjeve Božjega zakona i potrebu za odanosti njemu. Nikada ne propustite pokazati da postoji jasna razlika između onoga koji služi Bogu i koji Mu ne služi. Bog je ljubav, ali On neće previdjeti svjesno gaženje Njegovih Zapovijedi. Odredbe Nje­gove vladavine su takve da ljudi ne mogu izbjeći posljedice ne- lojalnosti. Bog može proslaviti samo one koji Njega slave. Ono što odlučuje našu vječnu sudbinu jest način kako upravljamo svojim životom. Kako je čovjek sijao, tako će i požnjeti. Uzrok će slijediti posljedice.

Jedino savršena poslušnost može odgovoriti kriteriju Bož­jih zahtjeva. Njegovi zahtjevi nisu nejasni. On nije zapovjedio ništa nepojmljivo da bi čovjek mogao stupiti u skladan odnos s Njim. Trebamo uputiti ljude na Njegov ideal u karakteru i povesti ih ka Kristu, čijom milosti jedino i mogu dosegnuti taj ideal.

180

106

Služba liječenja

Spasitelj je uzeo na sebe slabosti čovječanstva i živio živo­tom bez grijeha, kako se ljudi ne bi bojali da zbog slabosti ljudske naravi neće moći pobijediti. Krist je došao učiniti nas “dionicima u Božjoj naravi”, a Njegov život pokazuje da čovje­čanstvo u zajednici s božanskim – ne grijesi.

• Spasitelj je pobijedio da bi čovjeku pokazao kako i on mo­že pobijediti. Svim Sotoninim kušnjama Krist se suprotstavljao Božjom riječju. Njegujući povjerenje u Božja obećanja, On je primio silu da štuje Božje zapovijedi, tako da kušač nije mogao ništa postići. U svakoj je kušnji Njegov odgovor bio: “Pisano je.” Bog nam je tako dao svoju Riječ kojom se možemo suprot­staviti zlu. On nas je obdario “skupocjenim i najvećim obećanim dobrima”, da po njima, “umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi”. (2. Petrova 1,4)

Pomozite onome koji je kušan da se ne obazire na okol­nosti, na osobnu slabost, ili na moć kušnji, već na silu Božje riječi. Bog nam je dao svu njezinu silu. “U srce pohranih”, ka­že psalmist, “riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim. … Po ri­ječima usta tvojih čuvah putove Zakona.” (Psalam 119,11; 17,4) Ohrabrite ljude! Podignite ih k Bogu u molitvi! Mnogi od onih koje je nadvladala kušnja osjećaju se postiđenima zbog svojih neuspjeha i misle da je uzalud da dolaze pred Boga; ali ova je misao sugestija neprijatelja. Kad su pogriješili i misle da se zato ne smiju moliti, recite im da je baš tada vrijeme za molitvu. Možda će biti posramljeni i poniženi; ali kad priznaju

• svoje grijehe, Onaj koji je “vjeran i pravedan, oprostit će nji­hove grijehe i očistiti ih od svake nepravednosti”.

Ništa nije naoko bespomoćnije, pa ipak toliko nesavladi­vo, od duše koja je svjesna svoje skromnost i koja se u cije­losti oslanja na zasluge Spasitelja. Molitvom, proučavanjem Nje­gove Riječi, vjerom u Njegovu stalnu nazočnost, najslabiji od ljudskih bića mogu živjeti u dodiru s Kristom koji živi, a On će ih držati za ruku i nikada ih neće pustiti.

Svaka duša koja prebiva u Kristu može prisvojiti ove dra­gocjene riječi:

“A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati. Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako bora­vim u tminama, Jahve je svjetlost moja.” (Mihej 7,7.8)

Rad za neumjerene

107

“Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! (Mihej 7,19)

Bog je obećao: “Učinit ču da će čovjek više vrijediti nego zlato čisto, više nego zlato ofirsko.” (Izaija 13,12 — Daničić)

“Dok vi počivaste među stadima, krila golubice za- blistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom.” (Psa­lam 68,13)

Oni kojima je Krist najviše oprostio, najviše će Ga ljubiti. To su oni koji će posljednjeg dana stajati najbliže Njegovu pri­jestolju.

“I gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njiho­vim čelima.” (Otkrivenje 22,4)

Pomoć nezaposlenima
i beskućnicima

• Ima velikodušnih muškaraca i žena koji zabrinuto proma­traju stanje siromašnih i traže načine kojima bi im se moglo pomoći. Kako se može pomoći nezaposlenima i onima koji nemaju svoj dom da zadrže svakodnevne blagoslove Božje pro­vidnosti i žive životom kakvim je Bog predvidio da žive? – pitanje je na koje mnogi ustrajno pokušavaju naći odgovor. Ali nema mnogo ljudi, čak ni među odgajateljima i državni­cima, koji razumiju uzroke sadašnjeg stanja društva. Oni koji u rukama drže uzde vlasti ne znaju riješiti problem siroma­štva, bijede i sve veće navale kriminala. Oni se uzaludno bo­re da postave svoje djelovanje na sigurniji temelj.

Kad bi se ljudi više obratili nauku Božje riječi, našli bi rješenje za probleme koji ih muče. Iz Staroga se zavjeta može crpsti mnogo pouka o radu za siromašne i o tome kako im pružiti pomoć.

Božji plan za izraelski narod

U Božjem planu za izraelski narod svaka je obitelj imala dom “na selu”, s dovoljno zemljišta za obrađivanje. Time su

• bila osigurana sredstva i poticaj na koristan život, proizvodnju i samoizdržavanje. Nijedna ljudska zamisao nije učinila korak dalje u ovom pogledu. Činjenica da je svijet zanemario i prezreo ovaj Božji plan, velikim dijelom snosi krivnju za današnje siro­maštvo i bijedu.

Kad se izraelski narod nastanio u Kanaanskoj zemlji, zem­lja je bila podijeljena na cjelokupan narod, dok su iznimka bili samo Leviti, svećenici koji su služili u Svetištu, na koje se nije odnosila ravnopravna podjela zemljišta. U svakom su plemenu bile izbrojene obitelji, i svaka je obitelj, prema broju svojih čla­nova, dobivala svoj dio nasljedstva.

(108)

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

109

I premda su ljudi za određeno vrijeme mogli raspolagati svojim posjedom, oni nisu mogli stalno rasipati nasljedstvo svoje djece. Ako je onaj koji je živio na posjedu mogao otkupiti svoju zemlju, za to mu se u svako doba pružala prilika. Dugovi su se opraštali svake sedme godine, a svake pedesete, koja je bila godina slavlja, svaki se posjed vraćao prvobitnom vlasniku.

“Zemlja se ne smije prodati potpuno”, ovo je bila Gospodnja naredba; “jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne po­sjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. Ako tvoj brat za­padne u škripac te moradne prodati dio svoje očevine, neka dođe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat pro­dao. Ako i sam postane imućan … te stekne sredstva da je ot­kupi … i vrati se na svoju očevinu. Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju očevinu.” (Levitski zakonik 25,23-28)

“Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom progla­site oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bu­de jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!” (Levitski zakonik 25,10)

Tako je svaka obitelj bila osigurana svojim posjedom ili baštinom, i to ih je čuvalo od dviju krajnosti – bogatstva i bijede.

Učenje životnog poziva

Ovakva se priprema u Izraelu smatrala obvezom i dužnoš­ću. Od svakog se oca tražilo da svoje sinove poduči kakvom ko­risnom poslu ili obrtu. Najveći ljudi Izraela učili su neki koris­tan posao. Znanje u dužnostima koje su se odnosile na doma­ćinstvo smatralo se najvažnijim za svaku ženu. Spretnost u ova­kvim poslovima držala se čašću i ženama je donosila ugled.

U proročkim su se školama učili razni zanati, a mnogi su se učenici izdržavali fizičkim radom.

Obzir prema siromasima

Ali ovakav poredak nije u cijelosti uklonio siromaštvo. Božja namjera nije ni bila da siromaštvo potpuno nestane. Ono je je­

185

186

110

Služba liječenja

dno od Njegovih načina za izgradnju karaktera. On kaže: “Ka­ko siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: si­rom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potre­bitu u zemlji svojoj.” (Ponovljeni zakon 15,11)

“Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće, u kojem god gradu u zemlji sto ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siro­mašnome bratu, nego mu sirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj sto mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8)

“Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost.” (Levitski zakonik 25,35)

“Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive.” “Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se po nj; … Kad jednom omlatiš svoje mas­line, više iza sebe ne pretražuj; … Kad obereš vinograd, ne pa- ljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu.” (Levitski zakonik 19,9; Ponovljeni zakon 24,19-21)

187 Neka se nitko ne boji da će ga njegova širokogrudost do­vesti do oskudice. Poslušnost Božjim zapovijedima će sigurno dovesti do blagostanja. “Jer će te zbog toga blagoslivljati Jah­ve”, kazao je Bog, “u svakom poslu tvome i u svakom pothva­tu ruku tvojih. … Te ćeš moći zajmove davati mnogim narodi­ma, a sam ih nećeš morati uzimati, … oni nad tobom neće gospo­dariti.” (Ponovljeni zakon 15,10.6)

Poslovna načela

Božja riječ ne odobrava nikakvo pravilo po kojemu bi je­dan društveni sloj stjecao bogatstvo na račun drugog. Ona nas uči da se u svim svojim poslovima stavimo u položaj onih s kojima imamo poslovne odnose, i ne gledamo samo na svoje interese, već također i na interese drugih. Onaj koji koristi tu­đi neuspjeh da bi sebi pribavio korist, ili koji pokušava iz sla­bosti i nedovoljne spretnosti drugih izvući korist za sebe, pri­jestupnik je načela i propisa Božje riječi.

“Ne izvrći pravice došljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalog haljine udovici. … Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav za­jam, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog. Stoj vani, a čovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. A ako on

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

111

bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom.” “Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv!” “Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu.” (Ponovljeni zakon 24,17.10-12; Izlazak 22,25.26; Levit- ski zakonik 25,14)

“Ne počinjajte nepravde u osudama, u mjerama za dulji­nu, težinu i obujam.” “U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i ma­nju.” “Neka su vam mjerila točna; utezi jednaki; efa prava; prav hin.” (Levitski zakonik 19,35; Ponovljeni zakon 25,13.14; Levitski zakonik 19,36)

“Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga!” “Bezbožnik zaima ali ne vraća, pravednik se sažalje- va i daje.” (Matej 5,42; Psalam 37,21)

“Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. Daj da kod tebe borave prognanici … budi im okriljem pred pustošnikom.” (Izaija 16,3.4)

Božji je plan življenja što ga je dao Izraelu bio predviđen kao osnovni uzorak za cijeli ljudski rod. Kad bi se ova načela danas primjenjivala, kako bi ovaj svijet bio drukčiji!

Riznice prirode još uvijek imaju mjesta za nevoljne i os­kudne, gdje mogu naći sebi dom. U njenom krilu ima dovolj­no bogatstva da svima bude osigurana hrana. U dubinama ze­mlje kriju se blagoslovi za sve one koji imaju hrabrosti, volju i ustrajnost da sakupljaju njezina blaga.

Obrađivanje zemlje, zanimanje što ga je Bog odredio čovjeku u Edenu, otvara mogućnosti mnoštvu da zaradi sebi za opstanak.

“U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati

u zemlji i živjeti u miru.” (Psalam 37,3)

Tisuće i desetine tisuća onih koji su se zbili u gradove, koji vrebaju i najmanju mogućnost da nešto zarade, mogli bi obrađivati zemlju. U mnogim se slučajevima i to malo što se na taj nesiguran način zaradi ne potroši za kruh, već se stavlja u blagajnu trgovca alkoholnim pićem, za što se dobiva ono što razara dušu i tijelo.

188

189

112

Služba liječenja

Mnogi rad smatraju ropstvom i ne pokušavaju sebi priskr­biti sredstva za život poštenim radom, već sanjare i stvaraju razne kalkulacije i računice. Ova želja da se živi bez rada otva­ra vrata gotovo neograničenoj bijedi, zlu i kriminalu.

Sirotinjske četvrti velikih gradova

U velikim gradovima postoji mnoštvo ljudi kojima se po­klanja manje pažnje i vremena nego nijemim životinjama. Po­mislite samo na obitelji koje se tiskaju u bijednim nastamba­ma, od kojih su mnoge mračni podrumi što zaudaraju vlagom 190 i prljavim otpacima. U ovakvim se jazbinama rađaju, rastu i umiru djeca. Oni ne vide ništa od ljepote prirode, koju je Bog stvorio da bi oduševila osjetila i oplemenila dušu. U dronjcima, često skapavajući od gladi, oni žive usred zla i pokvarenosti, s ka­rakterom što su ga oblikovali bijeda i grijeh u njihovu okruže­nju. Djeca ovdje čuju Božje ime samo u kletvama. Njihove se uši pune prostačkim riječima, proklinjanjem i psovkama. Nji­hova se osjetila izopačuju alkoholnim parama i duhanskim di­mom, ogavnim zadahom i moralnim ponižavanjem. Tako se mno­gi pripremaju postati kriminalci i neprijatelji društva, koje ih je prepustilo bijedi i poniženjima.

Ovom sloju ne pripadaju svi jadnici u tim četvrtima. I ljudi koji se boje Boga dospjeli su, bolešću ili zbog nesreće, do ponora siromaštva, često i zbog nepoštena postupanja nekih koji žive na račun drugih ljudi oko sebe. Mnogi od onih koji su pošteni i koji se rukovode dobrim mislima padaju u siromaštvo zbog toga što nisu naučili neki zanat. Zbog nedostatka znanja oni se nisu sposobni uhvatiti u koštac s teškoćama života. Nošeni strujom u velike gradove, često ne uspijevaju naći zaposlenje. Okruženi prizorima i zvukovima zla i pokvarenosti, oni padaju u strašne kušnje. Budući da su bačeni u istu “kašu”, i poisto­vjećeni s kriminalcima i degradiranim ljudima, jedino nadčo- vječanskim naporima, nečim što je veće od ograničene ljudske moći, oni će se moći izbaviti da ne padnu u isti ponor. Mnogi čuvaju svoju čistoću i poštenje, i radije će stradati negoli gri­ješiti. Ovim ljudima posebice treba pomoć, razumijevanje i ohra- brenje.

Kad bi siromasi koji sada žive zbijeni u gradovima našli sebi dom na selu, ne samo što bi zaradili za životne potrebe,

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

113

već bi našli i zdravlje i sreću koje sada ne poznaju. Njihova bi sudbina bila jednostavna prehrana, skromni svakodnevni izda­ci, ćesto i nevolje i oskudica. Ali kakvi su blagoslovi koje bi primili odlaskom iz velikog grada, sa svim onim sto mami na zlo, s metežom i kriminalom, bijedom i nepostenjem – u ti­šini, miru i ćistoći sela!

Kad bismo mogli povesti mnoge od gradskih stanovnika, koji nemaju na raspolaganju ni pedalj zelene trave, koji iz go­dine u godinu gledaju samo prljava dvorišta, uske ulićice, zi­dove, ploćnike i nebo puno prašine i dima – u neki seoski kraj, okružen zelenim poljima, šumama, brežuljcima i potoci­ma, obdaren vedrim nebom i svježim, ćistim seoskim zrakom, za njih bi to bilo kao da su došli u raj na zemlji.

Velikim dijelom odvojeni od dodira s ljudima i ovisnosti o njima, odvojeni od zlobnih izreka, obićaja i uzbuđenja svijeta, oni bi se približili srcu prirode. Božja bi nazoćnost za njih bila stvarnija. Mnogi bi naućili pouku ovisnosti o Bogu. Oni bi ćuli kako im Njegov glas govori kroz prirodu – o Njegovom miru i ljubavi, dok bi se um, duša i tijelo odazivali sili koja lijeći i daje život.

Ako ikada postanu marljivi i materijalno samostalni, mno­gima od njih bit će potrebna potpora, ohrabrenje i dobar sa­vjet. Postoji mnoštvo siromašnih obitelji za koje se ne može ućiniti bolje misionarsko djelo od pomoći da se nastane negdje na selu i nauće kako da postanu samostalnima u osiguravanju svojih životnih potreba.

Potreba da se pruža ovakva pomoć ne odnosi se iskljućivo na gradove. Čak i u seoskim krajevima, sa svim mogućnostima koje se tamo pružaju za bolji život, ima mnogo siromašnih lju­di koji su u velikoj oskudici. Čitava naselja žive bez mogućnosti ućenja razlićnih zanimanja. Njima se također ne pruža nikakva prilika da nešto nauće o osobnoj higijeni. Obitelji žive u koli­bicama, s oskudnim namještajem i odjećom, bez sredstava za rad, bez knjiga, lišeni svake udobnosti i svega onoga što život ćini civiliziranim. Duše koje su ogrubjele, koje znaju samo za surovost, ćija su tijela slaba i žigosana bolešću, pokazuju po­sljedice zlog naslijeđa i loših navika. Ove ljude treba poućiti iz samog temelja. Oni su vodili bespomoćan, nesretan i izopaćen život, stoga im treba pomoći da pravilno usmjere svoj naćin življenja.

191

192

114

Služba liječenja

• Kako pokrenuti ove ljude da uvide kako trebaju u svom životu nešto popraviti? Kako ih uputiti k visim životnim idea­lima? Kako im pomoći da ustanu? Što se može učiniti tamo gdje prevladava siromaštvo, čiji se znaci mogu vidjeti na svakom ko­raku? Svakako, ovaj je posao težak. Nužna promjena nikada neće nastati dok muškarci i žene ne prime pomoć od sile izvan njih samih. Božji je plan da siromašni i bogati budu usko povezani nitima razumijevanja i ljubaznosti. Oni koji imaju materijalna sredstva, sposobnosti i mogućnosti trebaju upotrijebiti ove da­rove kao vid blagoslova za svoje bližnje.

Kršćanski poljodjelci mogu vršiti istinsko misionarsko dje­lo, ako pomognu siromašnima da nađu dom na selu i ako im pokažu kako se obrađuje zemlja i kako se postiže da ona bude plodna. Pokažite im kako se rabe poljoprivredna oruđa i stro­jevi, kako se uzgajaju raznovrsni usjevi, kako se sade i održa­vaju voćnjaci.

Mnogima koji obrađuju zemlju ne polazi za rukom da do­biju odgovarajuće prinose zbog svojih propusta. Oni ne vode dostatno skrbi o voćkama, usjevi nisu blagovremeno zasijani, a u obrađivanju zemlje su samo površni. Za svoje jalove rezultate oni okrivljuju “neplodnost” zemlje. Cesto se nepravedno okriv­ljuje zemlja, koja bi – kad bi prethodno bila pravilno obrađe­na – donijela bogate prinose. Uskogrudno planiranje, malo ulo­žene snage, nedovoljno traganje za najboljim postupcima u ra­du – glasno traže promjenu nabolje.

Govorite o dobrim metodama rada svima onima koji hoće nešto naučiti. Ako neki ne žele da im govorite o naprednim idejama u poslu, onda takve pouke ostavite da nijemo posvje­doče. Dajte prednost onome što uspijeva pod vašim podneb­ljem. Kad vam se pruži mogućnost, recite koju riječ svom su­sjedu, a žetva neka bude sredstvo koje će govoriti u prilog pra­vilnih postupaka. Pokažite im što se može učiniti sa zemljom ako se pravilno obrađuje.

• Pobrinite se za osnivanje raznih oblika proizvodne dje­latnosti, raznih obrtničkih radionica, u kojima bi siromašne obi­telji mogle dobiti zaposlenje. Neka tesari, kovači i svi koji znaju raditi nešto korisno, osjete odgovornost da poduče neuke i ne­zaposlene i pomognu im.

U služenju siromašnima postoji veliki izbor radnih mo­gućnosti za žene i muškarce. Spretan kuhar, domaćica, krojačica,

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

115

bolničarka – pomoć je svih ovih poželjna. Podučavajte članove siromašnih obitelji kako da kuhaju, šivaju i popravljaju svoju odjeću, kako da njeguju bolesnike i pravilno održavaju svoj dom. Dajte dječacima i djevojčicama mogućnost da temeljno nauče neki koristan zanat ili zanimanje.

Misionarske obitelji

Obitelji misionara trebaju se nastaniti u pustim, zapušte­nim mjestima. Neka ratari, financijski stručnjaci, građevinari i drugi, vični raznim poslovima, idu u napuštena polja i neka obrađuju zemlju, osnivaju obrtničke radionice, izgrađuju skro­mne domove za sebe i neka pomognu svojim susjedima.

Bog je surove i divlje predjele prirode načinio privlačnima, postavljajući lijepo među ono što je najneuglednije. Pozvani smo na ovaj posao. Čak i pustinjska mjesta na ovoj zemlji, gdje su izgledi odbojni i ružni, mogu postati kao vrt Božji.

“I čut će u onaj dan gluhi rijeci knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu.”

(Iza i ja 29,18.19)

Mi često možemo vrlo uspješno pomoći siromašnima prak­tičnim savjetom. Po pravilu, oni koji nisu stekli radne navike, nemaju takvih vrlina kao što su ustrajnost, štedljivost i moć sa- moodricanja. Oni ne znaju kako treba rukovoditi poslom. Če­sto se neopreznošću i nedostatkom pravilnog rasuđivanja ne­potrebno gubi ono što bi moglo održavati njihove obitelji, što bi im moglo pružiti pristojan, udoban život, kad bi se koristilo razumno i ekonomično. “Izobilje je hrane na krčevini siroma­škoj, a ima i tko propada s nepravde.” (Izreke 13,23)

Dajući siromašnima, možemo im nanositi štetu učeći ih da budu ovisni. Takvo davanje potiče sebičnost i bespomoćnost. Ono često vodi k lijenosti, rasipanju i neumjerenosti. Nitko nema pravo ovisiti o drugima ako može zaraditi sebi za život. Izreka “Svijet mi duguje izdržavanje” ima u sebi dvoličnosti, lukavstva i grabeži. Svijet ne duguje izdržavanje nikome tko je sposoban raditi i zaraditi za svoj svakodnevni život.

Stvarno milosrđe pomaže ljudima da pomognu samima se­bi. Ako netko dođe na naša vrata i traži hranu, nemojmo ga

195

116

Služba liječenja

odbiti; njegovo siromaštvo može biti posljedica nesreće u živo­tu. Istinsko dobročinstvo znači vise od samih darova. Ono pred­stavlja stvarno zanimanje za dobrobit drugih. Trebamo poku­šati shvatiti potrebe siromašnih i nesretnih, i pružiti im pomoć koja će im biti najkorisnija. Uloženo razmišljanje, vrijeme i osobni trud mnogo su vredniji od samog davanja novca. To je uistinu pravo milosrđe.

Oni koji su naučeni da zarade ono što prime revnije će ispitivati mogućnosti da to što imaju najbolje upotrijebe. A time što su naučili biti neovisnima, oni ne postižu samo samostal­nost već i sposobnost da pomognu drugima. Upozoravajte na važnost dužnosti života one koji rasipaju i propuštaju svoje vrijeme i prilike. Pokažite im da biblijska religija od ljudi ni­kada ne stvara besposličare. Krist je uvijek podupirao koristan rad. “Što stojite ovdje vazdan besposleni?” rekao je Isus ne­marnim ljudima. “Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.” (Matej 20,6; Ivan 9,4)

196 Svatko je dobio priliku da životom u svojem domu, svojim navikama, običajima, svojom urednošću, pruži svijetu dokaz o onome što evanđelje može učiniti za one koji su mu poslušni. Krist je došao na naš svijet kako bi nam dao primjer u onome kakvi i mi možemo postati. Od svojih sljedbenika On očekuje da budu primjer besprijekornosti u svim područjima života. On želi da se na vanjštini vidi dodir božanskog.

Naši domovi i ono što ih okružuje trebaju postati pouke o načinu popravljanja, tako da koristan rad, higijena, dobar ukus i profinjenost mogu stupiti na mjesto besposličenja, nečistoće, grubosti i nereda. Svojim životom i primjerom možemo pomo­ći drugima da raspoznaju ono što je neprivlačno u njihovu ka­rakteru ili okolišu, a kršćanskom ljubaznošću mi možemo po­duprijeti svako uzdizanje. Pokazujući da se zanimamo za ljude, pružit će nam se prilika da ih podučimo kako da najbolje upo­trijebe svoje sposobnosti.

Nada i hrabrost

Bez hrabrosti i upornosti mi ništa ne možemo učiniti. Go­vorite riječi nade i ohrabrenja onima koji su siromašni i ma- lodušni. Ako treba, dajte im opipljiv dokaz svog zanimanja za

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

117

njih, pružajući im pomoć kad se nađu u neprilici. Oni koji su imali mnoge prednosti, neka ne zaborave da još uvijek griješe u mnogim pojedinostima, i da i njih pogađa kada ih tko upo­zori na te njihove greške i kada se pred njih postavi divan uzor onoga što bi trebali biti. Ne zaboravite da će blagost postići više nego osuđivanje. U svom nastojanju da poučite druge, dopustite im da shvate kako im vi želite da dostignu najviši ideal i da ste im spremni u tome pomoći. Ako u čemu posrnu, nemojte biti brzi da ih osudite.

Jednostavnost, samoodricanje, racionalno raspolaganje nov­cem – pouke čije razumijevanje je od tako bitne važnosti za siromašne, često im se čine teške i neprihvatljive. Primjer svi­jeta i njegov duh stalno pobuđuju i hrane ponos, ljubav za isti­canjem, udovoljavanje samome sebi, rasipan i bezuman način života i bespoličenje. Ova zla odvode tisuće u siromaštvo i spre­čavaju tisuće drugih da se dignu iz poniženja i bijede. Riječi­ma ohrabrenja kršćani trebaju pomoći siromašnima da se odu­pru ovakvim utjecajima.

Isus je došao na ovaj svijet u poniznosti. Potekao je iz ve­oma skromne obitelji. On, Veličanstvo Neba, Kralj slave, Zapo­vjednik svih anđeoskih vojski, ponizio se da bi na sebe uzeo ruho čovječanstva, a zatim je izabrao život siromaštva i poni­ženja. Njemu nisu bile pružene mogućnosti jer ih siromasi ni­su imali. Naporan rad, nevolje i oskudica bili su dijelom nje­gova svakodnevnog iskustva. “Lisice imaju jame”, rekao je Isus, “i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu.” (Luka 9,58)

Isus od ljudi nije tražio divljenje i javno odobravanje. On nije bio zapovjednik nikakve vojske. Nije vladao nijednim ze­maljskim kraljevstvom. On nije nastojao steći naklonost boga­tih i velikodostojnika u ovom svijetu. On se nije otimao za po­ložaj među vođama naroda. On je živio među skromnim ljudi­ma. Za Njega umjetne društvene razlike nisu značile ništa. Pri- vilegijama po rođenju, bogatstvu, sposobnosti, obrazovanju i društvenom položaju On nije pridavao nikakav značaj.

On je bio Princ Neba, pa ipak nije sebi izabrao za učenike obrazovane zakonike, narodne vođe, književnike ili farizeje. Kraj njih je samo prolazio, jer su bili ponosni na svoje obrazovanje i položaj u društvu. Oni su se uporno držali svojih predaja i praznovjerja. Onaj koji je čitao sva srca izabrao je ponizne ri­

197

118

Služba liječenja

bare koji su htjeli biti naučeni. On je jeo zajedno s carinicima i grešnicima, družio se s priprostim narodom, ne da bi uz njih postao niskim i gajio tjelesne misli, već da bi im svojim pou­kama i primjerima iznio prava načela i podigao ih iz njihovog tjelesnog življenja, umovanja i poniženja.

Isus je nastojao ispraviti način kojim je svijet donosio pro­sudbu o ljudskoj vrijednosti. On se poistovjetio sa siromasni- 198 ma, da bi sa siromaštva skinuo žig sramote koji je svijet stavio na njega. Zauvijek je s njih skinuo sramotu prijezira blago­slivljajući ih kao nasljednike Božjeg kraljevstva. Usmjeravajući na stazu kojom je prošao, Isus kaže: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi.” (Luka 9,23)

Kršćanski biblijski djelatnici trebaju prići ljudima tamo gdje se nalaze i poučiti ih, ne ponosu, već izgradnji karaktera. Go­vorite im kako je Krist radio i kako se odricao sebe. Pomozite im da nauče od Njega pouku o samoodricanju i žrtvi. Učite ih da se čuvaju od ugađanja sebi u povođenju za modom. Život je previše dragocjen i prepun uzvišenih i svetih odgovornosti da bi se utrošio na ugađanje sebi.

Najbolje vrijednosti života

Muškarci i žene tek su počeli nazrijevati pravu svrhu ži­vota. Očarani su zvukovima i blistavim slikama svijeta. Oni teže k svjetovnoj nadmoći. Ovome se cilju žtrvuju pravi životni ideali. Ono najbolje u životu – jednostavnost, poštenje, istinoljubivost, čistoća, nevinost – vrijednosti su koje se ne mogu kupiti ili prodati. One su jednako besplatne za neuke i obrazovane, skrom­nog djelatnika i poštovana državnika. Bog je za svakoga pred­vidio zadovoljstvo u kome mogu, bez razlike, sudjelovati i bo­gati i siromašni – zadovoljstvo koje se stječe u njegovanju či­stih misli i nesebičnosti u postupanju, zadovoljstvo koje osje­ćamo kad izgovaramo riječi sućuti i činimo djela milosrđa. Od onih koji vrše takvu službu zrači Kristova svjetlost da obasja živote što su pomračeni brojnim sjenkama.

Dok pomažete siromašnima u prolaznim problemima, uvi­jek držite na umu njihove duhovne potrebe. Neka vaš osobni život svjedoči o Spasiteljevoj sili koja čuva i održava. Neka vaš karakter otkrije visoki ideal što ga svi mogu dosegnuti. Izno-

Pomoć nezaposlenima i beskućnicima

119

site evanđelje služeći se jednostavnim primjerima. Neka sve ono sto je povezano s vama u vašem djelovanju bude pouka za iz­gradnju karaktera.

U poniznom djelovanju sto ga obavlja, i onaj najslabiji i najneugledniji može biti Božjim suradnikom i uživati utjehu Njegove nazočnosti i milosti koja održava. Neka se oni ne zama­raju stalnim strahovanjima i nepotrebnim strepnjama. Neka nastave rad iz dana u dan i neka vjerno vrše zadaću koju im postavlja Božja providnost, a On će se brinuti za njih. On kaže: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli va­še u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,6.7)

Božja briga i Njgova skrb počivaju nad svim Njegovim stvo­renjima. On ih ljubi sve bez razlike, posebno nježno razumi­jevajući one koji su pozvani da nose najteže terete. Božja se djeca moraju sučeliti s kušnjama i teškoćama. Ali oni trebaju prihvatiti taj život s duhom radosti, ne zaboravljajući da će im Bog za sve ono što im svijet propusti pružiti uzvratiti na naj­ljepši način.

Kao odgovor na poniznu molitvu kad zapadnemo u teške okolnosti, Bog otkriva svoju moć i mudrost. Imajte povjerenja u Njega kao u Boga koji čuje i uslišava molitve. On će vam se otkriti kao Onaj koji može pružiti pomoć u svakoj teškoj ne­volji. On koji je stvorio čovjeka i dao mu zadivljujuće tjelesne, umne i duhovne sposobnosti, neće zadržati ono što je nužno da se održi život što ga je darovao. On koji nam je dao svoju Riječ – lišće s drveta života – neće sakriti od nas spoznaju da će se pobrinuti za hranu svojoj djeci u nevolji.

Kako onaj koji drži plug i tjera volove može steći mudrost? Time što će je tražiti kao srebro i što će tragati za njom kao za sakrivenim blagom. “Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom. … I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog.” (Izaija 28,26.29)

On koji je učio Adama i Evu kako njegovati vrt, želi učiti ljude i danas. Ima mudrosti za onoga koji upravlja plugom i sije sjeme. Pred onima koji se uzdaju u njega i slušaju ga, Bog će otvoriti putove napretka. Neka oni smjelo pođu naprijed, uzdajući se u njega da će zadovoljiti njihove potrebe prema izo­bilju svoje dobrote.

199

200

120

Služba liječenja

Onaj koji je nahranio mnoštvo s pet kruhova i dvije male ribe, danas nam može dati plodove našega rada. Onaj koji je rekao galilejskim ribarima: “Bacite mreže svoje te lovite”, i koji je, kad su Ga poslušali, napunio njihove mreže dok se nisu pocijepale, želi da Njegovi sljedbenici u tome vide dokaz da će On to i danas učiniti za njih. Bog koji je u pustinji sinovi­ma Izraelovim dao manu s neba, još uvijek živi i vlada. On će voditi svoj narod i dati im sposobnost i stručnost u poslu koji su pozvani raditi. On će dati mudrost onima koji se trude da svoju dužnost vrše savjesno i razborito. On, čiji je svijet, ima bogatu riznicu i On će blagosloviti sve one koji se trude da budu drugima na blagoslov.

Mi trebamo u vjeri gledati u Nebo. Ne budimo razočarani zbog kakvog prividnog poraza, ne postanimo malodušni zbog nekog odlaganja. Mi trebamo raditi vedro, puni nade, zahval­nosti, vjerujući da zemlja u svojem krilu čuva bogate riznice koje će žnjeti odani djelatnik, riznice bogatije od zlata i sre­bra. Planine i gore se mijenjaju, zemlja stari kao ogrtač, ali Božji blagoslovi, blagosloviod Onoga koji za svoj narod postavlja stol u pustinji, nikada neće prestati.

13

Bespomoćni siromasi

Onda kad je učinjeno sve sto se može da se pomogne siro­mašnima kako bi pomogli sami sebi, još uvijek preostaju udo­vice i siročad, stari, bespomoćni i bolesni, koji potrebuju ra­zumijevanje i skrb. Nikada ih nemojmo zanemariti. Bog ih je povjerio u okrilje milosti, ljubavi i nježne skrbi svih onih koje je načinio svojim povjerenicima.

“Koji su s nama u vjeri”

“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obite­lji.” (Galaćanima 6,10)

Krist je u naročitom smislu povjerio svojoj Crkvi dužnosti da vodi skrb o siromašnima u svojoj sredini. Siromašnih će uvijek biti među nama, i On je vjernicima Crkve posvetio osobnu od­govornost da se brinu o njima.

Kao što članovi prave obitelji vode skrb jedno o drugom, služe onome između sebe koji je bolestan, podupiru slabog, poučavaju neukog, savjetuju neiskusnog, tako se trebaju i oni koji su “zajedno u vjeri” brinuti za svoje siromašne i bespomo­ćne. Ne postoji ništa što će vas opravdati ako ih zanemarite.

Udovice i siročad

Udovice i siročad su predmet osobite Gospodnje skrbi.

“Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.” (Psalam 68,6)

“Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.” (Izaija 54,5)

“Ostavi siročad svoju, ja ču je prehraniti, i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!” (Jeremija 49,11)

201

202

(121)

122

Služba liječenja

Pozvani da se oproste od svojih milih, mnogi očevi su za­spali u povjerenju da će se Bog po svom obećanju brinuti za njihovu djecu. Gospodin se ne brine za udovice i siročad tako sto bi činio čuda i slao manu s neba, ili sto bi slao gavrane da ih hrane; već čudom sto ga čini na srcima ljudi, kojim iz njih izgoni sebičnost i otvara izvore ljubavi kojoj je uzor Kristova ljubav. Kao dragocjeno blago On povjerava svojim sljedbeni­cima one koji su tužni i ucviljeni gubitkom svojih najmilijih. Njima je naše razumijevanje najpotrebnije.

U domovima u kojima je izobilje udobnosti života, u po­sudama i spremnicima punim prinosa obilnih žetvi, u robnim kućama punim proizvoda svih vrsta, u pohranama punim zlata i srebra, Bog je osigurao mogućnosti za pomaganje siromasi­ma. On nas poziva da postanemo provodnici Njegovih darova.

203 Mnoge se majke udovice sa svojim siročićima hrabro bore da podnesu svoj dvostruki teret, i često naporno rade daleko izvan svojih tjelesnih mogućnosti da bi sačuvale svoju djecu uza se i zadovoljile njihove potrebe. Njima preostaje malo vreme­na da ih uče i savjetuju, malo prilika da ih okruže onim sto će unijeti svjetlost i vedrinu u njihov život. Njima trebaju ohra- brenje, razumijevanje i materijalna pomoć.

Bog nas poziva da ovakvoj djeci pomognemo koliko je god u našoj moći, kako bi što manje osjetila nedostatak očinske brige. Namjesto da stojite na odstojanju, žaleći se na njihove nedostatke i neprilike koje mogu izazivati, pomozite im na svaki mogući način. Nastojte biti od pomoći brižnoj majci. Olakšajte njezin teret.

A postoji također i veliki broj djece koja su bila potpuno lišena roditeljskog vodstva i odgojnog ozračja kršćanskog do­ma. Neka kršćani takvima otvore svoja srca i domove. Posao što im ga je Bog povjerio u obliku individualne dužnosti ne treba jednostavno prepustiti nekoj dobrotvornoj ustanovi ili ga ostaviti ovome svijetu. Ako ta djeca nemaju rodbinu koja bi ih prihvatila, neka im onda vjernici Crkve osiguraju dom. Onaj koji je odredio da živimo u obiteljima, predvidio je i da će se dječja narav najbolje razvijati u ozračju ljubavi kršćanskog do­ma.

Mnogi od onih koji nemaju svoju djecu mogli bi učiniti dobro brinući se za djecu drugih. Namjesto da posvećuju paž­nju razmaženim kućnim ljubimcima i namjesto da nijeme ži-

Bespomoćni i siromasi

123

votinje obasipaju ljubavlju, neka se posvete maloj djeci, čiji bi karakter mogli oblikovati po božanskom uzoru. Poklonite svo­ju ljubav onim članovima ljudske obitelji koji nemaju svog do­ma. Razmislite koliko od ove djece možete podignuti odgaja­jući ih u strahu Gospodnjem. Mnogi bi tako sami stekli mno­ge blagoslove.

Stari

Stari također trebaju ozračje obiteljske ljubaznosti. Nedo­statak vlastitog doma najuspješnije bi se mogao nadoknaditi u domu braće i sestara u Kristu. Ako im se omogući sudjelovati u svemu onome sto se odnosi na domaćinstvo i obitelj, to će pridonijeti da se ne osjećaju kao da je došao kraj njihovoj upo­trebljivosti. Neka osjete da se njihova pomoć cijeni, da još uvi­jek postoji nešto što oni mogu učiniti u službi drugima, a to će razvedriti njihova srca i dati novi smisao njihovom životu.

Ako je moguće, neka oni čije sijede glave i iznemogli hod pokazuju da su blizu groba, ostanu među prijateljima i u obi­teljskom krugu. Neka slave Boga među onima koje su poznavali i voljeli. Neka se nježne ruke pune ljubavi skrbe o njima.

Prednost članova svake obitelji trebala bi biti da služe svo­me rodu kad god im je to moguće. Ako za to ne postoji mo­gućnost, onda ova dužnost pripada Crkvi, i ona se treba pri­hvatiti i kao prednost i kao dug. Svi oni koji imaju Kristovog duha, gajit će nježni obzir prema starima i iznemoglima.

Nazočnost jednoga od ovih bespomoćnih stvorenja u na­šim domovima dragocjena je prilika da surađujemo s Kristom u Njegovoj službi milosti i da razvijamo crte karaktera po ugledu na Njegov. Druženje starih i mladih donosi blagoslove. Mladi mogu unijeti zrake sunca u srca i život starih. Onima koji već gube oslonac života treba radost u promatranju radosti i pole­ta mladih. Mladima će zauzvrat koristiti mudrost i iskustvo sta­rih. Nadasve, oni trebaju naučiti pouku nesebične službe. Mnogim domovima bi nazočnost nekoga kome trebaju razumijevanje, str­pljenje i samopožrtvovna ljubav, predstavljalo neprocjenjiv bla­goslov. Ovo bi unijelo vedar duh i plemenito ozračje u obiteljski život, i kod starih i kod mladih prizvalo plemenite osobine Kri­stova karaktera, koje će u njima zasjati zadivljujućom božan­skom ljepotom i neprolaznim nebeskim bogatstvima.

204

205

124

Služba liječenja

Ispit karaktera

“Jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom”, rekao je Isus, “i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete.” “Cisto i neo­kaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: po­hađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta.” (Marko 14,7; Jakov 1,27)

Dovodeći među njih bespomoćne i siromašne koji će biti ovisni o njihovoj brizi, Krist svoje sljedbenike stavlja na kuš­nju. Svojom ljubavlju i službom za Njegovu djecu koja su u ne­volji, mi dokazujemo istinitost svoje ljubavi prema Njemu. Ako ih izbjegavamo, pokazat ćemo da smo lažni učenici, stranci Kristu i Njegovoj ljubavi.

Kad bismo učinili sve što možemo da se osiguraju domovi za siročad u obiteljima, još bi ostalo mnogo onih kojima treba brižno staranje. Mnogi od njih su primili zlo naslijeđe. Oni ne­maju previše izgleda, neprivlačni su, neuglađena karaktera, ali oni su kupljeni Kristovom krvlju, i u Njegovim su očima isto tako dragocjeni kao i nama naši najmiliji. Ako im se ne pruži ruka u znak pomoći, oni će rasti u neznanju i tonuti dublje u zlo i kriminal. Mnoga bi se od ove djece mogla spasiti radom prihvatilišta za siročad.

Da bi takve ustanove bile što uspješnije, trebale bi, što je vjernije moguće, biti organizirane po primjeru kršćanskih do­mova. Namjesto golemih zgrada u koje bi bio smješten veliki broj siročadi, neka to budu mali domovi na različnim mjesti- 206 ma. Namjesto da budu na području nekoga grada, njih treba podignuti u nekom seoskom kraju gdje se može osigurati ze­mljište za obrađivanje i gdje djeca mogu doći u dodir s priro­dom i naučiti neko korisno zanimanje.

Oni koji rukovode takvim domom trebali bi biti muškarci i žene velikog srca, obrazovani i samopožrtvovni; muškarci i žene koji u svom djelovanju polaze od ljubavi za Krista i koji djecu odgajaju za Njega. Takvom se skrbi mnogi od onih koji su bez doma i koje je okolina zanemarila mogu pripremiti da postanu korisnim članovima društva, na čast Kristu i da, zauz­vrat, budu od pomoći drugima.

Mnogi preziru štedljivost, brkajući je sa škrtošću i usko­grudnošću. Ali štedljivost je sastavni dio velikodušnosti u naj­širem smislu. Uistinu, bez ekonomičnosti ne može biti prave širokogrudnosti. Trebamo štedjeti da bismo mogli davati.

Bespomoćni i siromasi

125

Nitko ne može biti istinski dobrotvor bez samoodricanja. Jedino životom jednostavnosti, samoodricanja i brižne štedlji­vosti, mi možemo dovršiti djelo koje nam je povjereno kao Kri­stovim predstavnicima. Iz svojih srca moramo izbaciti ponos i nesvete ambicije. U cijelom se našem djelovanju treba sprovo- diti načelo nesebičnosti koja je bila otkrivena u Kristovom ži­votu. Mi trebamo čitati na zidovima svojih domova, na slikama i na namještaju: “Uvedi pod krov svoj beskućnike.” Na ormari­ma u kojima držimo svoju odjeću trebamo vidjeti riječi, kao da su napisane Božjim prstom: “Odjeni onog koga vidiš gola.” U blagovaonici, na stolu opskrbljenom obilnom hranom, treba­mo vidjeti ispisane riječi: “Podijeli kruh svoj s gladnima.” (Izaija 58,7)

Pred nama je otvoreno tisuću vrata – prilika da budemo nekome od koristi. Cesto se žalimo na oskudne zalihe, ali kad bi kršćani ovo posve shvatili, te bi zalihe mogli stostruko um­nožiti. Ono što stoji kao prepreka na putu našoj upotrebljivo­sti jest sebičnost i ugađanje sebi.

Koliko se novca daje na stvari koje su samo idoli, na stva­ri koje zaokupljuju misli, vrijeme i snagu – koje bi mogli upo­trijebiti za uzvišenije svrhe! Koliko se novca prosulo na sku­pe kuće i namještaj, na sebična zadovoljstva, luksuznu i nezdravu hranu, štetna uživanja! Koliko se prorasulo na poklone koji ni­kome ne koriste. Oni koji tvrde da su kršćani danas troše više, mnogostruko više, na stvari koje su nepotrebne i često štetne; nego u nastojanju da izbave duše od moći kušača.

Mnogi koji tvrde da su kršćani troše na odjeću toliko da im ništa ne preostaje za potrebe drugih. Oni misle da moraju posjedovati skupocjene ukrase i odjeću, bez obzira na potrebe onih koji samo krajnjim naporom uspijevaju pribaviti sebi naj­nužniju odjeću.

Sestre, kad biste vi svoj način odijevanja dovele u sklad s načelima Svetoga pisma, imale biste u izobilju onoga čime biste mogle pomoći svojim siromašnijim sestrama. Vi biste imale na raspolaganju ne samo sredstva, već i vrijeme. Cesto je ovo naj­potrebnije. Postoje mnogi kojima biste mogle pomoći svojim savjetom, taktom i spretnošću. Pokažite im kako se treba obući jednostavno, a ipak ukusno. Mnoge se žene drže na velikom odstojanju od Božjega doma, jer je njihova odjeća otrcana, loše im stoji i nalazi se u tako upadljivoj suprotnosti u odnosu na

207

126

Služba liječenja

208

odjeću drugih. Mnoge žene koje su po naravi osjetljive predaju se osjećaju gorkog poniženja i nepravde, zbog ove suprotno­sti. I stoga mnoge počinju sumnjati u istinitost i stvarnost reli­gije i njihova srca postaju sve tvrđa prema Radosnoj vijesti.

Krist nas poziva: “Sakupite komade sto pretekose da ništa ne propadne.” Dok svakoga dana tisuće umiru od gladi zbog krvoprolića, požara i epidemija, svaki čovjek koji uvidi da ni- sta od onoga čime bi mogao učiniti dobro nekom ljudskom bi­ću nije nepotrebno bačeno, postaje dobrotvor svome bližnje­mu.

Pogrešno je uzaludno trošiti svoje vrijeme, pogrešno je uza­ludno trošiti svoje misli. Svaki trenutak posvećen ugađanju sebi je izgubljen. Kad bismo cijenili i mudro koristili svaki trenu­tak, imali bismo vremena za sve ono što trebamo učiniti za se­be ili za svijet. Neka svaki kršćanin traži Božje vodstvo kad iz­daje novac, kad koristi svoje vrijeme, snagu i pružene prilike. “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jakov 1,5)

“Dajte i dat će vam se”

“Nego, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljuj- te, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti ve­lika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema neza­hvalnima i zlima.” (Luka 6,35)

“Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.” (Izreke 28,27)

“Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i pre­obilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)

14

Rad s imućnima

Rimski kapetan Kornelije bio je imućan čovjek i pleme­nita roda. On je zauzimao položaj povjerenja i časti. Neznabo- žac po podrijetlu, odgoju i obrazovanju, on je svojim dodirom sa Židovima upoznao pravog Boga i služio Mu, pokazujući iskrenost svoje vjere sažaljenjem prema siromašnima. Činio je “mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka”. (Djela 10,2)

Kornelije je znao za evanđelje otkriveno u Kristovu životu i smrti, stoga mu je Bog poslao vijest izravno s Neba, a drugu mu je vijest prenio po apostolu Petru poslavši ga Korneliju u posjet da ga poduči. Kornelije nije bio u zajednici s hebrej­skom Crkvom, jer bi rabini u tom slučaju gledali na njega kao na bezbožnika i nečistoga; ali Bog je vidio iskrenost njegova srca i sa svog prijestolja poslao vjesnike da se priključe Njego­vom sluzi na zemlji i propovijedaju evanđelje ovom rimskom predstavniku vojne vlasti.

Tako Bog danas traži duše i među “visokim” i među “niskim”. Postoje mnogi koji su kao Kornelije, ljudi koje On želi pove­zati sa svojom Crkvom. Oni su prijateljski raspoloženi prema Božjem narodu. Ali spone koje ih vežu za svijet čvrsto ih drže. Ovim ljudima je potrebna moralna hrabrost da se spuste na razinu ovih poniznih. Trebamo uložiti poseban trud za ove duše koje su izložene tako velikoj opasnosti zbog svojih odgovorno­sti i društva u kojem se kreću.

Mnogo je rečeno o našoj dužnosti prema prezrenim siro­masima; zar ne bismo trebali pokloniti malo pažnje i prezrenim bogatašima? Ovakve ljude mnogi smatraju beznadnima, i malo čine da otvore oči onih koji su, zaslijepljeni i ošamućeni sjajem zemaljske slave, izgubili vječnost sa svog obzorja. Tisuće boga­tih su otišli u grob a da ih nitko nije opomenuo. Ali ma kako izgledali ravnodušni, mnogi od bogatih imaju teret na duši. “Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.” Onaj tko kaže zlatu: “Sigurnosti moja!” “odrekao se Boga odozgor”. “Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti.” (Propovjednik 5,9; Job 31,24.28; Psalam 49,8.9)

Bogatstva i svjetovna čast ne mogu zadovoljiti dušu. Mnogi
od bogatih ljudi čeznu za nekom božanskom sigurnosti, za ne-
kom duhovnom nadom. Mnogi čeznu za nečim sto će učiniti
kraj jednoličnosti njihovog besciljnog života. Mnogi od onih iz
javnog života osjećaju potrebu za nečim sto nemaju. Mali broj
njih odlazi u crkvu; jer misle da tu nalaze malo dobiti. Nauka
koju čuju ne dolazi do srca. Zar im se ne bismo trebali osobno
približiti?

Među žrtvama neimaštine i grijeha mogu se naći oni koji
su nekada posjedovali bogatstvo. Pokvarenost svijeta, uporaba
žestokih pića i popuštanje strastima svladali su ljude različnih
zvanja i različnih životnih dobi, i oni su onda podlegli kušnji.
Dok ovima koji su tako pali trebaju naša sućut i pomoć, zar
onda ne bi trebalo posvetiti malo pažnje i onima koji još nisu
tako nisko pali a stupaju na istu stazu?

Tisuće ljudi na položaju i časti popuštaju navikama koje
su uzrok propasti za dušu i tijelo. Propovjednici evanđelja, dr-
žavnici, pisci, ljudi obdareni bogatstvom i sposobnostima, lju-
di goleme poslovne moći i velike radne energije nalaze se u
smrtnoj opasnosti jer ne vide nužnost samosvladavanja u sve-
mu. Njih treba usmjeriti na načela umjerenosti, ne na jednostran
i samovoljan način, već u svjetlosti Božjeg velikog plana za ljud-
ski rod. Kad bi im se na ovaj način iznijela načela prave umje-
renosti, mnogi iz viših slojeva društva shvatili bi njihovu vrijed-
nost i srcem ih prihvatili.

Ovima trebamo ukazati na posljedice štetnih navika, koje
nastaju u obliku smanjene tjelesne, umne i moralne snage. Po-
mozite im da shvate kako na njima počiva odgovornost kao na
upraviteljima Božjih darova. Pokažite im kako korisno mogu
upotrijebiti novac što ga sada troše na ono što im donosi samo
štetu. Govorite im o potpunom odricanju i recite im da svoj
novac, koji bi inače potrošili na alkohol, duhan ili na slična
zadovoljstva, posvete za pomoć bolesnima bez sredstava za lije-
čenje ili za školovanje djece i mladih, čime bi oni postali ko-
risni društvu u kojem žive. Mnogi neće odbiti da prignu uho
na ovakav poziv.

Rad s imućnima

129

Postoji jedna opasnost kojoj su imućni osobito izloženi, a tu je također i polje rada za zdravstvenog misionara. Mnogi od onih koji stječu blagostanje u ovome svijetu i koji se nikada ne spuštaju k “uobičajenim” zlima, ipak propadaju zbog lju­bavi prema bogatstvu. Čaša koju je najteže nositi nije prazna čaša, već ona koja je puna do ruba. To je čaša koju je najteže držati. Jad i nesreća donose razočaranje i patnju; ali uspjeh u svijetu krije u sebi najveću opasnost za duhovni život.

Oni koji trpe stalne udarce protivljenja, predstavljeni su grmom što ga je Mojsije vidio u pustinji, koji nije sagorijevao iako je stalno gorio. Usred tog grma bio je anđeo Božji. Tako je u oskudici i nevolji sjajnost nazočnosti Onog koji je nevid­ljiv s nama da nas hrabri i tješi. Mnoge molitve se upućuju za one koji stradaju od bolesti ili nevolje; ali ljudima kojima su povjereni blagostanje i utjecaj u društvu naše su molitve naj­potrebnije.

U dolini poniženja, gdje ljudi osjećaju svoju bespomoćnost i ovisnost o Bogu koji će voditi njihove korake, postoji odre­đena sigurnost. Ali ljudi koji stoje na uzdignutu mjestu, na pije­destalu, i za koje se zbog položaja što ga zauzimaju pretpo­stavlja da posjeduju i veliku mudrost, nalaze se u krajnjoj opa­snosti. Takvi će ljudi, ako Bog ne postane njihovom uzdanicom, sigurno pasti.

Biblija nikoga ne osuđuje zato što je bogat, ako je svoje bogatstvo stekao na pošten način. Ne novac, već ljubav za nov­cem je korijen svih zala. Bog je Onaj koji ljudima daje snagu da steknu bogatstvo; a u rukama onoga koji postupa kao Božji povjerenik i koji svoja materijalna sredstva koristi nesebično, bogatstvo je blagoslov – i onome koji ga posjeduje i svijetu. Ali zato postoje mnogi koji, utonuvši u svoje interese prema svjetovnim bogatstvima, postaju neosjetljivi za potrebe svojih bližnjih i za Božje zahtjeve. Oni smatraju svoje bogatstvo sred­stvom kojim će steći sebi slavu i prestiž. Oni stječu kuću za kućom, posjed za posjedom; pune svoje domove raskoši, dok oko njih žive ljudska bića u bijedi i kriminalu, bolesti i sjenci smrti. Oni koji ovako predaju svoje živote sebičnim interesima ne razvijaju u sebi Božje osobine, već osobine Kneza zla.

Ovim ljudima treba vijest evanđelja. Njihove se oči treba­ju odvratiti s prolaznosti i taštine materijalnih dobara, i upra­viti da vide dragocjenost neprolaznih, vječnih bogatstava. Oni

212

213

130

Služba liječenja

trebaju osjetiti radost davanja, blaženstvo surađivanja s Bo­gom.

Gospodin nas poziva: “Bogatašima ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju do­bročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni, da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život.” (1. Timoteju 6,17-19)

Imućni, koji ljube svijet i služe svijetu, neće biti privedeni Kristu nekom slučajnošću. Ovakvim osobama je često najteže prići. Neka muškarci i žene, prožeti misionarskim duhom, oni koji neće klonuti i koji se neće obeshrabriti, ulože osobni na­por za ove duše.

Neki su izrazito sposobni za rad s predstavnicima viših slo­jeva društva. Neka oni traže mudrost od Boga da znaju kako prići ovim osobama, kako bi stekli ne samo površno poznan­stvo s njima, već da ih osobnim naporom i živom vjerom po­taknu da uvide potrebe duše, i povedu ih k spoznaji istine koja je u Isusu Kristu.

Mnogi misle da – ako se želi pristupiti njima – treba živjeti i prilagoditi se oholom i izbirljivom ukusu viših slojeva. Vanj­ština koja odaje bogatstvo, luksuzne kuće, skupa odjeća, na­mještaj i uređenje, usklađenost sa svjetovnim običajima, umje­tna uglađenost pomodnog društva, klasična kultura, dar govo- 214 ra – sve se ovo smatra nužnim i bitnim. To je pogrešan stav. Način svjetovnog ponašanja nije Božja metoda stupanja k vi­šim slojevima društva. Dosljedno tomu, nesebično iznošenje Kristova evanđelja je ono što će uspješno doprijeti do njih.

Iskustvo apostola Pavla u njegovu dodiru s atenskim filo­zofima sadrži jednu pouku za nas. Kad je propovijedao evan­đelje pred vijećem Areopaga, Pavao je logiku dočekivao logi­kom, nauk naukom, filozofiju filozofijom. Najmudriji među njegovim slušateljima bili su zadivljeni i ušutkani. Njegovim se riječima nije moglo suprotiti. Ali ovakav je napor donio malo roda. Samo je mali broj bio potaknut da prihvati evanđelje. Otada je Pavao primjenjivao drukčiju metodu rada. Izbjegavao je opširne rasprave i prepiranja oko raznih teorija; naprotiv, on je jednostavno upućivao muškarce i žene ka Kristu kao Spasitelju grešnika. Dok je pisao Korinćanima o svom radu među njima, on je rekao:

Rad s imućnima

131

“I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svje­dočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama ista drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. … Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu.” (1. Korinćanima 2,1-5)

Ponovno, u Poslanici Rimljanima Pavao kaže:

“Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako u prvom redu Židovu tako Grku.” (Rimljanima 1,16)

Neka oni koji rade za više slojeve njeguju istinsko dosto­janstvo, ne zaboravljajući da imaju anđele kao svoje pratitelje. Neka riznica njihovog uma i srca bude ispunjena poznatim ri­ječima: “Pisano je.” Neka Kristove dragocjene riječi zauzmu po­časno mjesto u našem sjećanju. Cijenimo ih više od srebra i zlata.

Krist je rekao da je jednoj devi lakše proći kroz iglene uši nego bogatome ući u kraljevstvo Božje. U radu za ove ljude doći će do mnogih razočaranja, otkrit ćemo mnogo toga što će nas učiniti malodušnima. Ali s Bogom je sve moguće. On može i hoće djelovati preko ljudskih oruđa na misli ljudi čiji je život posvećen stjecanju novca.

Zbit će se čuda pravog obraćenja, čuda koja se danas ne mogu razabrati. Najveći ljudi našeg svijeta ne shvaćaju silu Bo­ga koji čini čuda. Ako oni koji surađuju s Bogom hrabro i oda­no vrše svoju zadaću, On će obratiti ljude koji zauzimaju od­govorne položaje, ljude velikog uma i utjecaja. Djelovanjem Svetoga Duha mnogi će biti potaknuti da prihvate božanska na­čela.

Kad shvate da Bog od njih, kao svojih predstavnika, oče­kuje da olakšaju teret napaćenog čovječanstva, mnogi će se odazvati i dati svoja sredstva i svoje razumijevanje za dobro siromašnih. I dok se tako njihove misli odvraćaju od vlastitih sebičnih interesa, mnogi će se predati Kristu. Koristeći svoju moć utjecaja i svoja sredstva, oni će se radosno priključiti do­brotvornom radu s poniznim misionarom, koji je kao Božje oruđe doprinio njihovu obraćenju. Pravilnom upotrebom njihovih zemaljskih dobara oni će sebi skupiti “blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza”.

215

216

132

Služba liječenja

Doživjevši obraćenje u Kristu, mnogi će postati oruđem u Božjoj ruci i radit će za druge iz svog djelokruga. Oni će ra­zumjeti da im je povjerena vijest evanđelja da je odnesu onima kojima je ovaj svijet sve. Vrijeme i novac bit će posvećeni Bo­gu, sposobnost i utjecaj djelu pridobivanja duša za Krista.

Tek će vječnost otkriti ono što se postiglo ovim vidom službe – koliko je duša, bolesnih od sumnje i iscrpljenih slu­ženjem svijetu i nemirom, privedeno velikom Liječniku koji če­zne da spasi sve koji dolaze k Njemu. Krist je uskrsli Spasitelj, i zdravlje je u Njegovom okrilju.

15

U bolesničkoj sobi

Oni koji rade s bolesnicima trebali bi shvatiti važnost briž­nog poštivanja zakona zdravlja. Poslušnost ovim zakonima ni­gdje nije od veće važnosti nego u bolesničkoj sobi. Nigdje toliko mnogo ne ovisi o vjernosti osoblja u malim pojedinostima. Mali propust, neznatna nepažnja, neobaziranje na posebne potrebe i opasnosti kojima je izložen pacijent, izražavanje straha, uz­buđenja, razdražljivosti, čak nedostatak simpatije, mogu u slu­čaju ozbiljne bolesti staviti uteg na vagu na kojoj se odlučuje u prilog života ili smrti, i pacijenta koji bi se inače oporavio odvesti u grob.

Sposobnost medicinske sestre ovisi uvelike o tjelesnom zdra­vlju. Što je zdravlje kojim raspolaže bolje, utoliko će ona biti bolje pripremljena da izdrži napor povezan s njegom bolesni­ka, uspješnije će ispunjavati svoje dužnosti. Oni koji njeguju bolesnike trebaju se posebno krbiti o prehrani, čistoći, svje- žem zraku, tjelesnim vježbama i radu. Ako se u obitelji pristu­pi istoj brižljivosti, ona će također biti sposobna podnijeti ne­očekivani teret kojem će biti izložena i lakše će se sačuvati od moguće zaraze.

Kad je bolest ozbiljne naravi, i kad zahtijeva danonoćno bdjenje medicinske sestre, tada ovu dužnost trebaju dijeliti naj­manje dvije sposobne sestre, tako da svaka od njih ima mo­gućnost da se odmori i kreće na svježem zraku. Ovo je naročito važno u slučajevima kad je u bolesničkoj sobi teško osigurati obilje svježeg zraka. Neobaziranjem na važnost svježeg zraka, ponekad se uskraćuje provjetravanje, čime često dolaze u opas­nost životi pacijenata i zdravstvenog osoblja.

Ako se primjenjuju i poštuju prave preventivne mjere, oni koji dolaze u dodir s bolesnikom neće se zaraziti od zaraznih bolesti. Inzistirajte na dobrim navikama i neka bolesnička so­ba čistoćom i obilnim provjetravanjem bude oslobođena otrovnih sastojaka u zraku. U takvim uvjetima bolesnici imaju veće mo-

219

220

(133)

134

Služba liječenja

gućnosti za ozdravljenje, a u većini slučajeva neće doći do za­raze ni kod osoblja niti kod članova obitelji.

Sunčeva svjetlost, provjetravanje i temperatura

Da bi se pacijentu osigurali optimalni uvjeti za oporavak, prostorija u kojoj se nalazi trebala bi biti prostrana, svijetla i puna vedrine, s mogućnošću dobrog provjetravanja. Za boles­ničku bi sobu trebala biti izabrana ona prostorija u kući koja najbolje odgovara ovim zahtjevima. Mnoge kuće nemaju pose­bne mogućnosti za obilno provjetravanje, a tu mogućnost je tesko osigurati; ali treba učiniti svaki izvodljiv napor da se bo­lesnička soba tako uredi da kroz nju može danonoćno prola-

• ziti struja svježeg zraka. U granicama mogućnosti treba odr­žavati stalnu temperaturu u bolesničkoj sobi. Neka termome­tar bude u tome mjerilo. Oni koji se skrbe o bolesniku su, s obzirom da malo spavaju te da se bude noću kako bi pomogli bolesniku, osjetljiviji na hladnoću i ne mogu dobro procijeniti kad je riječ o zdravoj temperaturi.

Prehrana

Važan dio dužnosti jedne medicinske sestre čini skrb o pre­hrani pacijenta. Ne treba dopustiti da pacijent nepotrebno sla­bi, ili snosi druge posljedice zbog nedostatka u prehrani, a niti pretjerano opterećuje oslabljene probavne organe. Treba voditi računa da se hrana priprema i poslužuje tako da bude ukusna i primamljiva, a treba se postupati mudro u pripremi i prila­godbi hrane potrebama pacijenta, i u kakvoći i u količini. Po­sebno u vrijeme oporavljanja, kad je apetit povećan, prije no sto su se organi za probavu okrijepili i povratili snagu, postoji vlika opasnost od komplikacija zbog pogrešaka u prehrani.

Dužnosti njegovatelja

Medicinske sestre i svi koji ulaze u bolesničku sobu trebaju biti vedri, blagi i pribrani. Trebaju izbjegavati svaku žurbu, uz­buđenje i zbrku. Vrata treba pažljivo otvarati i zatvarati, a u cijelom domaćinstvu neka vladaju mir i tišina. U slučaju groz-

• nice, potrebna je posebna njega kad nastupe trenuci krize i

U bolesničkoj sobi

135

kad groznica prolazi. Jer, stalno je bdjenje često prijeko po­trebno. Nespretnost, zaboravnost i lakoumnost prouzročili su smrt mnogih koji su mogli živjeti da su dobili pravilnu njegu oštroumne i pažljive sestre.

Posjećivanje bolesnika

Dobrota na pogrešnom mjestu, pogrešna predodžba o lju- bazosti pojmovi su koji navode na često posjećivanje bolesnika.

Oni koji su jako bolesni ne bi trebali primati posjete. Uzbuđe­nje povezano s primanjem posjeta opterećuje bolesnika u vri­jeme kad su mu tih i nesmetan odmor najveća potreba.

Pacijentu koji se oporavlja ili onome koji boluje od neke kronične bolesti često je zadovoljstvo i služi mu na dobro kad zna da netko rado misli na njega; a kad takva spoznaja dođe praćena porukom s dobrim željama, ili možda malim poklo­nom, to će biti korisnije od osobnog posjeta, dok će se moguće loše posljedice spriječiti.

Bolnička njega

U lječilištima i bolnicama, gdje medicinske sestre stalno dolaze u dodir s velikim brojem bolesnika, potreban je odlu­čan napor da one budu vedrog raspoloženja – kako bi svakom riječju i postupkom pokazale nježan obzir. U ovim je ustano­vama od presudne važnosti da se medicinske sestre trude vršiti svoj posao razumno i dobro. One trebaju uvijek držati na umu 223 da vršeći svoje svakodnevne dužnosti služe Gospodinu Isusu.

Bolesnicima treba upućivati razborite riječi. Sestre trebaju svakodnevno proučavati Bibliju, kako bi bile spremne izgova­rati riječi koje će patnicima donijeti pomoć i olakšati im teret.

U sobi gdje se njeguju bolesnici prisutni su Božji anđeli, a ozra­čje koje okružuje dušu onoga koji njeguje bolesnika treba biti čisto i mirisno. Neka liječnici i sestre daju počasno mjesto Kri­stovim načelima. Neka se u njihovom životu vide Njegove vrli­ne, jer će onim što čine i govore privući bolesnika Spasitelju.

Kršćanska medicinska sestra će, dok obavlja postupak za ponovnu uspostavu zdravlja, uspješno i na prihvatljiv način us­mjeriti um pacijenta Kristu, Liječniku duše i tijela. Misli koje iznosi, ovdje malo – ondje malo, izvršit će svoj utjecaj. Neka

136

Služba liječenja

224 starije sestre ne propuste nijednu povoljnu priliku da bole­sniku ukažu na Krista. One uvijek trebaju biti spremne povezati tjelesno ozdravljenje s duhovnim.

Neka sestre s puno blagosti i nježnosti govore da onaj tko želi biti zdrav mora prestati kršiti Božji zakon. Bolesnik se ne smije vise opredjeljivati za život u grijehu. Bog ne može blago­sloviti onoga koji svjesnim gaženjem Zakona Neba i dalje na­vlači na sebe bolest i patnju. A Krist posredovanjem Svetoga Duha dolazi kao sila ozdravljenja onima koji prestaju činiti zlo i trude se činiti dobro.

Oni koji nemaju ljubavi prema Bogu stalno će postupati suprotno interesima duše i tijela. Međutim, oni koji shvate va­žnost življenja u poslušnosti Bogu u ovom zlom svijetu, bit će spremni ostaviti svaku štetnu naviku. Njihova će srca ispuniti zahvalnost i ljubav. Oni znaju da je Krist njihov Prijatelj. U mnogo slučajeva spoznaja da imaju takvog Prijatelja, patnicima će pridonijeti više u oporavljanju od bolesti nego najbolji postu­pak u liječenju. Ali oba su pravca službe bitno značajna. Oni trebaju ići ruku pod ruku.

16

Molitva za bolesnike

Sveto pismo kaže da se “uvijek treba moliti Bogu i nikada ne klonuti” (Luka 18,1); a ako je ikada vrijeme u koje osjećamo potrebu za molitvom, to je onda kad snaga ponestaje i kad se čini da sam život izmiče iz našeg dometa. Cesto oni koji su zdravi zaboravljaju divna djela Božje milosti koja dobivaju u ne­prekinutom lancu; dan za danom, godinu za godinom, ne oda­jući izraz priznanja i hvale Bogu za Njegova dobra. Ali kad dođe bolest, oni se sjete Boga. Kad ljudska snaga posustaje, ljudi osje­ćaju potrebu za božanskom pomoći. A nas se milostivi Bog ni­kada ne odvraća od duše koja u iskrenosti traži Njegovu pomoć. On je naš zaklon i u bolesti kao i u zdravlju.

“Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,13.14)

“Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć svoje opačine: svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smr­ti oni dođoše.” (Psalam 107,17.18)

“Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. (Reci 19.20)

Bog je sada isto tako voljan vratiti bolesnima zdravlje kao onda kad je Sveti Duh preko psalmista izgovorio ove riječi. A Krist je danas isti sažaljivi i milostivi Liječnik, kao što je bio tijekom svoje zemaljske službe. U Njemu je ozdravljujući bal- zam za svaku bolest, obnoviteljska sila za svaku nemoć. Nje­govi se današnji učenici trebaju isto tako usrdno moliti za bo­lesne kao što su to činili učenici u ono vrijeme. Ljudi će ozdrav­ljati; jer “molitva vjere pomoći će bolesniku”. Mi imamo silu Svetoga Duha, blaženu sigurnost vjere, koja se može osloniti na Božja obećanja. Gospodnje je obećanje: “… na bolesnike stav­ljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Marko 16,18) isto onako pouz-

225

226

(137)

138

Služba liječenja

dano kao i u dane apostola. Ono pokazuje prednost Božje dje­ce, i naša se vjera treba držati svega onoga sto ono obuhvaća. Kristove sluge su protoćnici Njegova djelovanja, i On želi pre­ko njih izlijevati svoju silu izljećenja. Naša zadaća je da na ru­kama svoje vjere prinesemo Bogu bolesne i napaćene. Mi ih trebamo ućiti da vjeruju u velikog Lijećnika.

Spasitelj oćekuje da hrabrimo bolesne, one koji su bez na­de, koji su opterećeni patnjama, i pozovemo ih da se oslone na Njegovu silu. Vjerom i molitvom bolesnićka se soba može pretvoriti u Betlehem. Rijećima i postupkom lijećnici i zdrav­stveno osoblje mogu reći tako jasno da se ne može pogrešno razumjeti: “Na ovome je mjestu Bog” da spasi, a ne da uništi. Krist želi pokazati u bolesnićkoj sobi svoju prisutnost i ispu­niti srca lijećnika i bolnićara ljepotom i ljupkošću svoje ljuba­vi. Ako je život onih koji vode skrb o bolesnicima takav da Krist može s njima poći do bolesnićkog kreveta, bolesnik će steći uvjerenje da je milostivi Spasitelj prisutan, a samo će to uvje­renje ućiniti mnogo za iscjeljenje i duše i tijela.

Bog uslišava molitve. Krist je rekao: “Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to ućiniti.” Ponovno, On kaže: “Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi!” (Ivan 14,14; 12,26) Ako živimo 227 po Njegovoj Rijeći, ispunit će nam svako dragocjeno obećanje što ga je dao. Mi nismo dostojni Njegove milosti, ali kad Mu se predajemo, On nas prima. On će raditi za i kroz one koji idu Njegovim stopama.

Ali samo tada ako živimo u poslušnosti Njegovoj Rijeći mi možemo oćekivati ispunjenje Njegovih obećanja. Psalmist ka­že: “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.” (Psa­lam 66,18) Ako prema Njemu pokažemo samo djelomićnu i polovićnu poslušnost, nećemo doživjeti ispunjenje Njegovih obećanja.

U Božjoj rijeći imamo upute u vezi s posebnom molitvom za ozdravljenje bolesnika. Iznošenje takve molitve ćin je naj- svećanije naravi, ćin kojemu ne bismo trebali pristupiti bez oz­biljnog razmišljanja. U mnogim slućajevima, kad se upućivala molitva za izljećenje bolesnika, ono što se nazivalo vjerom nije bilo ništa više od pretpostavke.

Popuštanjem sebi mnogi navlaće na sebe bolest. Oni nisu živjeli u skladu s prirodnim zakonima niti s naćelima potpune ćistoće karaktera. Drugi se, kod svojih obićaja u jelu i pilu, u

Molitva za bolesnike

139

odijevanju ili načinu rada, nisu obazirali na zakone zdravlja. Cesto je neki vid zla uzrok klonulosti uma i tijela. Kad bi takve oso­be stekle blagoslov zdravlja, mnogi bi od njih nastavili ići pu­tem nemarnog kršenja Božjih prirodnih i duhovnih zakona, pravdajući se da su, ako ih Bog liječi kao odgovor na njihove molitve, slobodni i dalje voditi svoj nezdravi način života i neo­graničeno i neobuzdano popuštati izopačenim strastima i že­ljama. Kad bi Bog činio čuda da ponovno pokloni zdravlje ova­kvim osobama, tada bi On podupirao zlo i grijeh.

Uzaludno je učiti ljude da gledaju na Boga kao na Liječ­nika i Iscjelitelja njihovih slabosti i bolesti prije nego što shva­te i to da se trebaju odreći nezdravog načina života. Da bi pri­mili Njegove blagoslove kao odgovor na molitvu, oni moraju prestati činiti zlo i naučiti se činiti dobro. Ono što ih okružuje treba biti čisto i u skladu sa zakonima higijene, a njihov način života ispravan. Oni moraju živjeti u skladu s Božjim prirod­nim i duhovnim zakonom.

Priznanje grijeha

Onima koji izreknu želju da se za njih uputi molitva Bogu za ozdravljenje treba jasno dati do znanja da je prijestup Bož­jeg zakona, bilo prirodnog ili duhovnog – grijeh, i da se taj grijeh mora priznati i dobiti za njega oprost kako bi mogli pri­miti Božji blagoslov.

Sveto pismo nas poziva: “Prema tome, ispovijedajte grije­he jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov 5,16) Neka se onome koji traži da se uputi molitva Bogu za njega upute ovakve misli: “Mi ne možemo vidjeti tvoje srce, niti znati tajne tvog života. One su poznate samo tebi i Bogu. Ako se kaješ zbog svojih grijeha, tvoja je dužnost da ih priznaš.” Grijeh koji je osobnog karaktera treba priznati Kristu, jedinom posredniku između Boga i čovjeka. Jer “ako tko i počini gri­jeh, imamo zagovornika kod oca: Isusa Krista, pravednika”. (1. Ivanova 2,1) Svaki grijeh je vrijeđanje Boga i treba ga priznati preko Krista. Svaki javni grijeh treba isto tako javno priznati. Nepravda nanesena svom bližnjemu treba se ispraviti upravo kod onoga kome je nanesena. Ako je netko od onih koji žele ozdraviti griješio nanoseći zlo svojim jezikom, ako je sijao ne­slogu u domu, susjedstvu ili Crkvi, i podjarivao odvraćanje od

228

229

140

Služba liječenja

istine, ili razdor, ako je nekim zlim postupkom zaveo nekoga u grijeh, onda sve to treba priznati pred Bogom i pred onima koji su bili pogođeni takvim postupcima. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i oči­stiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

Kad su ispravljene nanesene nepravde, onda možemo izni­jeti Bogu potrebe bolesnika u čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri, u čemu će nas rukovoditi Njegov Duh. On poznaje svakog poje­dinca po imenu, i On se brine za svakoga od njih kao da na Zemlji nema nikoga drugog za koga je On dao svog ljubljenog Sina. Bolesnike bi trebalo ohrabriti da se uzdaju u Njega i bu­du radosni, jer je Božja ljubav tako velika i tako postojana. Stra­hovanje nad sobom lako vodi k slabosti i bolesti. Ako se bolesnici izdignu iznad potistenosti i sumornosti, njihovi izgledi za oz­dravljenje bit će bolji; jer “oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu”. (Psalam 33,18)

Kad se molimo Bogu za bolesne, držimo na umu da “mi ne znamo sto da molimo kako treba”. (Rimljanima 8,26) Mi ne znamo je li blagoslov koji tražimo najbolje rješenje ili ne. Stoga sljedeća misao treba biti sastavni dio naše molitve: “Gospodi­ne, ti poznaješ svaku tajnu duše. Ti poznaješ ove osobe. Isus, njihov zastupnik, dao je svoj život za njih. Njegova je ljubav prema njima veća nego što bi naša ikada mogla biti. Stoga, ako je Tebi na slavu i za dobro ovih bolesnih, mi Te molimo u ime 230 Isusovo, pokloni im zdravlje! Ako pak nije Tvoja volja da ozdrave, mi Te molimo da ih Tvoja milost tješi i da ih Tvoja prisutnost potkrijepi i održi u njihovim patnjama.”

Bog već u početku zna kakav će biti kraj. On poznaje srca svih ljudi. On vidi svaku tajnu duše. On zna hoće li oni za koje se molimo moći izdržati kušnje koje bi došle na njih kad bi živjeli. On zna bi li njihov život bio na blagoslov ili na nesreću njima samima i svijetu. Ovo je jedan od razloga zašto bi, dok iznosimo Bogu svoje molbe, u ozbiljnosti srca trebali reći: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Luka 22,42) Isus je dodao ove riječi pokornosti Božjoj mudrosti i volji dok se molio u Get- semanskom vrtu: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimo­iđe ovaj kalež!” (Matej 26,39) I ako su te riječi bile dolične njemu kao Božjem Sinu, koliko više postaju to na usnama ograniče­nih, grešnih smrtnika!

Molitva za bolesnike

141

Dosljedan život znači potčiniti svoje želje svom premudrom nebeskom Ocu i tada, uz savršeno pouzdanje, predati sve u Nje­gove ruke. Mi znamo da nas Bog čuje ako se molimo u skladu s Njegovom voljom. Dosađivati Bogu svojim molbama bez du­ha pokornosti nije umjesno; naše se molitve ne bi trebale iznositi u obliku zapovijedi, već posredovanja.

Postoje slučajevi u kojima Bog odlučno izlijeva svoju bo­žansku moć u prilog ozdravljenju. Ali svi bolesni ne ozdrav­ljaju. Mnogi su ostavljeni da počinu u Gospodinu. Ivanu je na otoku Patmosu bilo zapovjeđeno da piše: “Od sada blago oni­ma koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!” (Otkrivenje 14,13) Iz ovo­ga vidimo da na osnovi toga što netko nije ozdravio ne treba zaključiti da mu je nedostajalo vjere.

Svi mi želimo dobiti izravan i neposredan odgovor na svoje molitve i padamo u kušnju da se razočaramo ako se odgovor 231 odlaže ili dođe onakav kakav nismo predvidjeli. Bog je previše mudar da bi uslišavao naše molitve uvijek baš u ono vrijeme i baš na onaj način kako mi zamišljamo. On će učiniti više i bolje za nas nego kad bi ispunio sve naše želje. I stoga što se može­mo uzdati u Njegovu mudrost i ljubav, ne tražimo od Njega da čini ustupke našoj volji, već se trudimo da shvatimo Njegove planove za nas i činimo svoj dio u njihovom ispunjavanju. Neka se naše želje i interesi izgube u Njegovoj volji. Ovakva iskustva koja stavljaju vjeru na kušnju, za naše su dobro. Preko njih se pokazuje je li naša vjera stvarna i iskrena, i počiva li isključivo na Božjoj riječi, ili je možda ovisna o okolnostima, nesigurna i promjenjiva. Vjera se jača primjenom. Moramo dopustiti da tr­pljenje “djelo dovršuje”, ne zaboravljajući da u Svetom pismu postoje dragocjena obećanja za one koji čekaju Gospodina.

Ova načela ne razumiju svi. Mnogi koji se mole za Božju milost izlječenja smatraju da trebaju dobiti neposredan i izra­van odgovor na svoje molitve, ili s njihovom vjerom, u suprot­nom slučaju, nije u redu. Stoga treba mudro posavjetovati one koji su oslabljeni bolešću da razborito i mudro postupaju. Oni ne bi trebali zanemariti svoju dužnost prema prijateljima koji će im, možda, pomoći u ozdravljenju, niti propustiti da kori­ste prirodna sredstva za obnovu zdravlja.

Ovdje često postoji opasnost od zablude. U svom uvjere­nju da će biti izliječeni u znak odgovora na molitvu, mnogi se

142

Služba liječenja

boje učiniti bilo sto od onoga sto bi, možda, nagovijestilo ne­dostatak vjere. Ali oni ne bi trebali propustiti da srede svoje poslove onako kako bi željeli kad bi očekivali smrt. Isto se tako ne bi trebali ustručavati izgovoriti riječi ohrabrenja i savjeta, koje bi željeli uputiti svojim najmilijima u času rastanka.

Oni koji molitvom traže ozdravljenje ne bi trebali zanema­riti uporabu lijekova do kojih mogu doći. Uporaba ovakvih

• sredstava ne znači odricanje od vjere, jer Bog ih je dao da olak­šaju bol i pomognu prirodi u njezinom udjelu obnove zdrav­lja. Ne može se smatrati odricanjem od vjere ako surađujemo s Bogom i ako činimo sve sa svoje strane da stvorimo najbolje uvjete za oporavak. Bog nam je omogućio da steknemo znanje o zakonima života. Ovo nam je znanje stavljeno na raspolaga­nje da bismo se njime koristili. Mi trebamo iskoristiti svaku mo­gućnost za ozdravljenje, koja je u skladu s prirodnim zakoni­ma. Kad smo se molili Bogu za ozdravljenje bolesnika, može­mo raditi s još više snage, zahvaljujući Bogu što imamo pred­nost surađivati s Njim i što možemo od Njega tražiti blagoslov nad onim što je sam dao nama za uporabu.

Mi imamo odobrenje iz Božje riječi za uporabu ljekovitih sredstava. Ezekiel, izraelski kralj, bio je bolestan i Božji pro­rok mu je javio da treba umrijeti. On je zavapio Gospodinu, i Gospodin je uslišio svoga slugu i poručio kralju da će njegovu životu dodati petnaest godina. Jedna Božja riječ trenutačno bi iscijelila Ezekiela; ali kralj je dobio posebne upute: “Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir, i on će ozdraviti.” (Izaija 38,21)

• Krist je jednom prigodom glinom pomazao oči jednom slijepom čovjeku i zapovjedio mu: “Idi, umij se u ribnjaku Si- loe! … Slijepac ode, umije se i vrati se gledajući.” (Ivan 9,7) Izlječenje se moglo ostvariti samo silom velikog Liječnika, a ipak je Krist upotrijebio jednostavna prirodna sredstva. Dok, s jed­ne strane, nije dao potporu liječenju kemijskim sredstvima, On je odobrio upotrebu jednostavnih prirodnih sredstava.

Kad smo završili molitvu za ozdravljenje bolesnika, bez ob­zira na rezultat slučaja, ne gubimo vjeru u Boga. Ako smo po­zvani da se sučelimo sa smrću te osobe, prihvatimo gorku ča­šu, držeći na umu da je Božja ruka prinosi našim ustima. A ako je zdravlje ponovno uspostavljeno, ne trebamo zaboraviti da primatelj milosti ozdravljenja ima obnovljenu obvezu pre­

Molitva za bolesnike

143

ma Stvoritelju. Kad su desetorica gubavaca bili očišćeni, samo se jedan vratio i potražio Isusa da mu oda slavu i čast. Neka nitko od nas ne bude među onih devet koji nisu mislili, čija srca nisu bila dirnuta Božjom milosću. “Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene.” (Jakov 1,17)

17

Uporaba lijekova

• Bolest nikada ne dolazi bez uzroka. Nepoštovanje zakona zdravlja priprema put i izaziva bolest. Mnogi trpe posljedice prijestupa svojih roditelja. Usprkos činjenici da nisu odgovorni za ono sto su njihovi roditelji činili, njihova je dužnost uvidjeti sto jest a sto nije prijestup zakona zdravlja. Oni trebaju izbje­gavati lose navike svojih roditelja i pravilnim načinom života poboljšati svoje izglede za dobro zdravlje.

Međutim, mnogo je onih koji trpe zbog vlastitog pogreš­nog postupanja u životu. Podliježući lošim navikama u prehrani, piću, odijevanju i radu, oni zanemaruju zdravstvena načela. Nji­hov prijestup prirodnih zakona donosi neželjene posljedice; a kad se razbole, mnogi se ne pozivaju na pravi uzrok, već gunđaju protiv Boga zbog svojih patnji. Ali Bog nije odgovoran za pat­nje koje su posljedica nepoštovanja prirodnih zakona.

Bog je svakome od nas podario određenu količinu životne snage. On nas je također stvorio s organima koji mogu održa-

• vati različne životne funkcije, i On je predvidio da ti organi skladno surađuju. Ako brižljivo čuvamo životne snage i stara­mo se o složenom ustrojstvu svog tijela, rezultat je zdravlje; ali ako se životne snage prijevremeno istroše, živčani sustav po­zajmljuje snagu za svoj rad od energije koja stoji u zalihi, te tako, kad se jedan od organa povrijedi, svi ostali snose poslje­dice. Priroda trpi mnoge zlouporabe bez davanja vidnog otpo­ra; a tada stupa u akciju i čini odlučan napor kako bi uklonila posljedice nezdravog postupanja kojemu je bila izložena. Nje­zin se napor da popravi to stanje često otkriva groznicom ili različitim drugim oblicima bolesti.

Razumna sredstva liječenja

Kad se zlouporabom zdravlja ode tako daleko da dođe do bolesti, onda onaj koji je obolio često može učiniti za sebe ono

(144)

Uporaba lijekova

145

sto nitko drugi ne može učiniti za njega. Prvo sto treba učiniti jest to da se utvrdi pravi karakter oboljenja i da se tada pristupi razumnom postupku kako bi se bolest uklonila. Ako je pretje­ranim radom, pretjeranim uzimanjem hrane ili drugim neu- mjerenostima, poremećen skladni rad organizma, ne pokuša­vajte stavljanjem novog tereta otrovnih medikamenata zaobići već nastale poteškoće.

Cesto je neumjerena prehrana uzrok bolesti i ono što je prirodi najpotrebnije jest da bude oslobođena nepotrebnog te­reta. U mnogim slučajevima bolesti jedan od najboljih lijekova za pacijenta jest da “preskoči” jedan ili dva obroka, da bi se premoreni organi za probavu imali prilike odmoriti. Onima koji rade umni posao često je voćna prehrana za nekoliko dana do­nijela veliko olakšanje. Cesto je jedno kratko razdoblje potpu­nog odricanja od hrane, kome je slijedila jednostavna, umjere­na prehrana, vodilo k oporavku zahvaljujući samostalnim na­porima prirode. Prehrana u znaku uzdržljivosti tijekom svega jednog ili dva mjeseca uvjerit će mnoge patnike da je staza sa- moodricanja zapravo staza zdravlja.

Odmor kao lijek

Neki se razbolijevaju zbog pretjeranog rada. Za ove su odmor, sloboda od briga i dijetalna prehrana bitni za ozdrav­ljenje. Onima čiji je mozak iscrpljen i koji su postali nervozni radi neprekidnog rada i velikih ograničenja u svakodnevnom životu, od izrazite bi koristi bio posjet seoskim krajevima, gdje bi mogli živjeti jednostavnim životom, bezbrižno, stupajući u izravan dodir s tvarima prirode. Krstarenje poljima i šumama, branje cvijeća, slušanje ptičjeg pjeva, učinit će za njihov opo­ravak daleko više nego bilo koje drugo sredstvo.

U zdravlju i bolesti čista je voda jedan od najodabranijih blagoslova. Pravilna uporaba vode ubrzava ozdravljenje. Ona je piće što ga je Bog dao da životinje i čovjek njome gase žeđ. Kad se slobodno pije, ona zadovoljava potrebe organiz­ma i pomaže prirodi da se suprotstavi bolesti. Vanjska upo­raba vode jedan je od najjednostavnijih i najuspješnijih načina za reguliranje cirkulacije krvi. Kupanje hladnom vodom ima iznimno okrepljujuće djelovanje. Kupanje toplom vodom ot­vara pore i time pomaže izbacivanje nečistoća. Kupanje to­

236

237

146

Služba liječenja

plom kao i mlakom vodom umiruje živce i ujednaćuje krvo­tok.

Međutim, mnogi nisu iskusili korisno djelovanje pravilne uporabe vode, i stoga se boje vode. Lijećenje vodom se ne po­znaje i ne cijeni kao sto bi trebalo, a da bi se postupci i lije­ćenje vodom mogli spretno i uspješno primjenjivati, zahtijeva se rad sto ga mnogi nisu spremni obavljati. Ali neka nitko ne­znanje i nezainteresiranost za to podrućje ne smatra opravda­njem. Postoji mnogo naćina za uporabu vode zbog olakšavanja bolova i određivanja stanja bolesti. Svatko bi trebao dobro znati kako se voda koristi za jednostavne domaće terapije. Majke bi osobito trebale znati kako da se skrbe o svojim obiteljima i u zdravlju i u bolesti.

Aktivnost je jedan od zakona našeg postojanja. Svaki or­gan tijela ima njemu povjerenu zadaću o kojoj ovise njegov ra­zvoj i snaga. Uobićajena aktivnost organa daje snagu i ćilost, dok težnja k prestajanju aktivnosti usmjeruje na raspadanje i smrt. Zavij jednu ruku na nekoliko tjedana, zatim je oslobodi 238 zavoja i utvrdit ćeš da je slabija od ruke kojom si se umjereno služio tijekom tog vremena. Neaktivnost donosi iste posljedice cijelom sustavu mišića.

Neaktivnost je znaćajan uzrok bolesti. Kretnje i rad oživ- ljuju i ustaljuju krvotok, dok kod besposlićenja krv ne cirku­lira slobodno; u njoj tada ne dolazi do onih vitalnih promjena koje su tako nužne za život i zdravlje. Koža, također, postaje neaktivna. Nećisti sastojci se ne mogu odbaciti kao što bi bilo da je krvotok bio ubrzan intenzivnim radom i kretanjem, da je koža održavana u zdravom stanju, da su pluća punjena obi­ljem ćistog, svježeg zraka. Ovo stanje organizma stavlja dvo­struki teret na organe za izlućivanje i kao posljedica nastaje bolest.

Invalide ne treba podupirati u njihovoj neaktivnosti. Ako je došlo do nekog preopterećenja u radu, onda će potpuno mi­rovanje za određeno vrijeme moći sprijećiti ozbiljno oboljenje; ali kad je rijeć o trajnim invalidima, rijetko je potrebno isklju- ćiti svaku aktivnost.

Oni koji su slomljeni umnim radom, trebali bi se odmarati od misli koje ih zabrinjavaju; ali ih ne bi trebalo navesti da po- vjeruju kako je opasno da uopće koriste svoje umne snage. Mnogi naginju prema tome da smatraju svoje stanje gorim nego što

Uporaba lijekova

147

zapravo jest. Ovakvo stanje uma djeluje negativno na oporavak, i stoga ga ne treba podupirati.

Propovjednici, nastavnici, studenti i drugi umni radnici često se razbolijevaju zbog nemilosrdnog umnog opterećenja, neu- blaženog tjelesnim radom i kretanjem. Ono sto njima treba jest aktivniji način života. Strogo umjerene navike, udružene s do­statno fizičkog rada i kretanja, osigurat će umnu i tjelesnu kon­diciju te dati snagu i izdržljivost onima koji rade umno.

Onima koji su preopteretili svoje fizičke snage ne bi tre­balo reći da se potpuno odreknu fizičkog rada. Ali da bi rad donio najveću korist, on bi trebao biti sustavan i ugodan. Naj­bolji rad je vani, izvan kuće; njega treba organizirati tako da uporabom ojača organe koji su bili oslabljeni; u to treba biti uključeno i srce; rad ruku nikada se ne bi smjelo svesti do obič­nog mučenja.

Kad teški bolesnici nemaju ništa čime bi ispunili svoje vri­jeme i svoju pozornost, njihove se misli usmjeravaju na njih same, i oni tada postaju boležljivi i razdražljivi. Oni su često svladani takvim neugodnim osjećajima sve dok ne počnu raz­mišljati o sebi u mnogo crnjem svjetlu nego što je zapravo is­tina, i misle kako su potpuno nesposobni da bilo što rade.

U svim ovim slučajevima, dobro usmjerena tjelovježba i rad pokazali bi se kao uspješno sredstvo oporavka. U nekim je slu­čajevima ovo nužno za ozdravljenje. Radom ruku unapređuje se volja; a ono što ovim bolesnim osobama treba jest upravo da se ponovno oživi njihova volja. Kad je volja umrtvljena, mašta postaje neprirodna, nenormalna, i tada je nemoguće oduprijeti se bolesti.

Neaktivnost je najveće prokletstvo koje može zadesiti ve­ćinu invalida. Vršenje nekog lakog, korisnog posla, koji ne op­terećuje um i tijelo, imat će vrlo povoljan utjecaj na oboje. Ta­kav rad očvršćuje mišiće, poboljšava krvotok i invalidu pokla­nja zadovoljavajuću spoznaju da nije potpuno beskoristan u o­vom zaposlenom svijetu. Možda će, u početku, malo postizati u tom radu, ali će uskoro vidjeti kako se njegova snaga pove­ćava, a količina ostvarenog posla će se razmjerno povećavati.

Tjelesne kretnje i rad pomažu i onima koji boluju od sla­bog želuca. Oni daju organima za probavu zdravlje i novu sna­gu. Ako se odmah nakon objeda bacimo na nemilosrdno učenje ili težak tjelesni rad, to će ometati rad organa za probavu; dok

239

240

148

Služba liječenja

bi jedna kratka šetnja nakon objeda, s podignutom glavom i zabačenim ramenima bila od velike koristi.

Unatoč svemu onome sto je rečeno i napisano o tjelovjež­bama i radu, još uvijek ima mnogo onih koji ih izbjegavaju. Mnogi postaju debeli jer je organizam sputan; drugi postaju mršavi i slabašni zato što su njihove životne snage iscrpljene neumjerenošću u prehrani. Jetra postaje preopterećena u svo­joj zadaći čišćenja krvi od nečistih sastojaka, tako da bolest dolazi kao posljedica.

Oni koji imaju naviku da mnogo sjede trebali bi, kad to vrijeme dopusti, izvoditi tjelesne vježbe svakog dana pod ved­rim nebom, ljeti i zimi. Hodanje ima prednost nad jahanjem ili vožnjom, jer se time aktivira veći dio mišića. Pluća su “pri­siljena” na zdravu aktivnost budući da je nemoguće hodati žu­stro a da se pluća ne napune.

U mnogo bi slučajeva ovakve vježbe više koristile zdravlju nego medikamenti. Liječnici često preporučuju svojim paci­jentima da odu na more, ili toplice, ili da posjete razna mjesta kako bi promijenili klimu i podneblje, gdje bi u većini sluča­jeva, ako jedu umjereno i bave se živahnom i korisnom tjelo­vježbom, povratili zdravlje i uštedjeli vrijeme i novac.

18

Liječenje uma

Odnos koji postoji između uma i tijela veoma je blizak. Kad jedno od njih strada, drugo suosjeća. Stanje uma utječe na zdra­vlje u daleko većem stupnju nego sto mnogi misle. Mnoge bo­lesti od kojih ljudi pate nastaju kao posljedica umne iscrplje­nosti. Žalost, strahovanje, nezadovoljstvo, grižnja savjesti, kriv­nja i nepovjerenje vode do sloma životne snage te otvaraju vrata propadanju i smrti.

Bolest katkad nastaje, a često se uvelike pogoršava – umis- ljanjem. Mnogi koji bi mogli biti zdravi, kad bi samo tako mi­slili, doživotni su bolesnici. Mnogi zamišljaju da će i najbeza­zleniji postupci izazvati bolesti, a loše posljedice nastaju upra­vo zato jer se očekuju. Mnogi umiru od bolesti čiji je uzrok potpuno umišljen.

Odvažnost, nada, vjera, sućut i ljubav donose zdravlje i pro­dužuju život. Zadovoljno srce i veseo duh su zdravlje tijelu i snaga duši. “Veselo je srce izvrstan lijek.” (Izreke 17,22)

U liječenju bolesnika moramo računati s utjecajem uma. Ovaj utjecaj, ako se pravilno koristi, jedno je od najuspješnijih sredstava za sprečavanje bolesti.

Vlast uma nad umom

S druge strane, postoji jedan oblik liječenja uma koji je jedna od najuspješnijih metoda zla. Primjenom ove takozvane znanstvene grane, jedan se um podvrgava pod vlast drugoga, tako da se ličnost slabijeg uma “ulijeva” u ličnost onog jačeg. Jedna osoba time raspolaže voljom druge. Tako se tvrdi da je moguće promijeniti tijek misli, da se mogu “usaditi” impulsi zdravog organizma i pacijente osposobiti da se suprotstave bo­lesti te je nadvladaju.

Ovu metodu liječenja primjenjivali su ljudi koji nisu bili svjesni njezine stvarne naravi i onoga čemu to vodi, i koji su

241

242

(149)

150

Služba liječenja

vjerovali da ta metoda služi na dobro oboljelim osobama. Ali ova takozvana znanstvena grana zasniva se na lažnim načelima. Ona je strana Kristovoj naravi i duhu. Ona ne vodi k Onome koji je život i spasenje. Onaj koji privlači umove ljudi navodi ih da se odvoje od stvarnog izvora njihove snage.

Božja volja nije da ijedno ljudsko biće svoj um i volju podvrg­ne vlasti drugoga, postajući tako pasivnim oruđem u tuđim ru­kama. Nitko ne treba dopustiti da se njegova osobnost “ulije” u osobnost druge osobe. Neka nitko ne gleda u bilo kojem ljud­skom biću izvor zdravlja. Svatko se treba osjećati ovisnim o Bo­gu. U dostojanstvu snage koju je dobio kao dar od Boga, svatko se treba pokoriti vlasti samoga Boga, a ne bilo kojeg čovjeka.

Bog želi dovesti ljude u izravan odnos sa sobom. U svom cjelokupnom postupanju s ljudskim stvorenjima On poštuje načelo osobne odgovornosti. On se trudi da kod ljudi probudi osjećaj osobne ovisnosti i usadi potrebu za osobnim vodstvom. On želi da ljudsko dovede u zajednicu s božanskim, da bi se ljudi mogli preoblikovati u božansko obličje. Sotona radi na tome da spriječi ovaj plan. On se trudi navesti ljude na ovisnost o 243 ljudima. Kad se srca ljudi odvrate od Boga, kusač ih može pod­vrgnuti pod svoju vlast. Tako on stječe prevlast nad čovječan­stvom.

Teorija o prevlasti jednog uma nad drugim potekla je od Sotone, koji je time sebe predstavio kao predvodnika u akciji da tamo gdje bi trebala biti božanska mudrost, postavi ljudsko mudrovanje. Od svih zabluda koje prihvaćaju oni koji sebe na­zivaju kršćanima, nijedna se ne može smatrati opasnijom pri­jevarom, nijedna ne odvaja sigurnije čovjeka od Boga, kao ova. Ma kako bila naoko bezazlena, ako se primjenjuje na pacijen­tima, vodit će k njihovoj propasti, a ne k oporavku. Ona otva­ra vrata kroz koja će Sotona proći da zauzme um koji se pre­daje pod vlast drugoga, kao i onaj koji uživa tu vlast.

Zastrašujuća je sila koju na ovaj način stječu muškarci i žene zlog uma. Kakve su samo prilike koje ta sila otvara oni­ma koji žive da bi zloupotrijebili tuđe slabosti i lakoumnosti! Koliko će takvih, nakon što su postali slabašni i bolesni stav­ljajući svoj razum pod tuđu vlast, iznalaziti načine da zadovolje sebične strasti ili gramzivost za dobitkom!

Postoji nešto čime se možemo baviti, a bolje je od vlasti čovjeka nad čovjekom. Liječnik treba učiti ljude da skrenu svoj

Liječenje uma

151

pogled od ljudskog k onome sto je božansko. Umjesto da ući bolesnike da budu ovisni o ljudskim stvorenjima u lijećenju duše i tijela, neka ih uputi k Onome koji može spasiti sve koji do­laze k Njemu. Onaj koji je stvorio ljudski um, zna i sto tom umu treba.

Samo je Bog Onaj koji može lijećiti. Oni koji su oboljeli umom i tijelom, neka u Kristu gledaju Onoga koji im vraća zdravlje. “Jer ja živim”, rekao je Isus, “jer ćete i vi živjeti.” (Ivan 14,19) Ovo je život o kojem trebamo govoriti bolesnicima i re­ći im da će im Krist – ako vjeruju u Njega kao Lijećnika, ako surađuju s Njim, poštuju zakone zdravlja i teže k potpunoj sve­tosti u Njegovom strahu – dati svoj život. Ako im ovako obja­vimo Krista, mi im dajemo silu koja ima vrijednost, jer dolazi odozgo. Ovo je prava znanost o lijećenju tijela i duše.

Sućut

U radu s bolestima koje nastaju kao posljedica duševnih poremećaja zahtijeva se velika mudrost. Ranjenom, bolesnom srcu i razoćaranom umu trebaju njega i blago postupanje. Ce­sto neki obiteljski problem kao rak-rana razara samu dušu i slabi životne snage. Ponekad grižnja savjesti potkopava tjelesnu gra­đu i izvodi um iz ravnoteže. Ovoj će vrsti nesretnika nježna sućut poslužiti na dobro. Lijećnik treba najprije zadobiti njiho­vo povjerenje, a zatim ih uputiti velikom Lijećniku, i ako oni steknu sigurnost da je On preuzeo njihov slućaj, to će donijeti olakšanje umu i ćesto će dati zdravlje tijelu.

Sućut i taktićnost će se ćesto pokazati od veće koristi za bolesnike nego najstrućniji postupak u lijećenju koji se spro­vodi hladno i nezainteresirano. Kad lijećnik priđe krevetu bo­lesnika ravnodušno i nemarno, pokazujući malo zanimanja za njega, i rijećju i postupkom odaje dojam da taj slućaj ne zah­tijeva mnogo pozornosti, pa ga tako ostavlja samog s njegovim dojmovima, on mu nedvosmisleno nanosi ozbiljnu povredu. Sumnja i razoćaranje nastali njegovom ravnodušnošću suprot­stavit će se korisnom djelovanju lijekova koje takav lijećnik pre­piše.

Kad bi lijećnici mogli sebe postaviti na mjesto onoga ćiji je duh klonuo i ćija je volja oslabljena zbog patnje, koji ćezne za rijećima sućuti i sigurnosti, bili bi bolje pripremljeni da shvate

244

245

152

Služba liječenja

njegove osjećaje. Kad se ljubav i sućut, sto ih je Krist pokazao prema bolesnima, udruži sa znanjem liječnika, sama će liječni­kova nazočnost biti na blagoslov.

Iskrenost u postupanju s pacijentom ispunit će ga unutar­njom sigurnošću, i time se pokazati kao važna sastavnica u opo­ravku pacijenta. Ima liječnika koji vjeruju da je mudro skrivati od pacijenta narav i uzrok bolesti od koje pati. Mnogi će, u strahu da priopćavanjem istine ne uzbude ili razočaraju paci­jenta, podgrijavati lažne nade u ozdravljenje, i čak dopustiti da pacijent umre a da ga prethodno nisu upozorili na takvu mo­gućnost i opasnost. Sve je ovo nerazumno. Možda nije uvijek sigurno ili najbolje priopćiti pacijentu pune razmjere opasno­sti u kojoj se nalazi. Ovo bi ga moglo baciti u paniku i usporiti ili čak spriječiti ozdravljenje. Također se ne može uvijek ni re­ći potpuna istina onima koji uglavnom boluju od umišljenih lakših bolesti. Mnoge od ovih osoba su nerazumne, one se nisu navikle na samosvladavanje. One imaju svojstvene ideje i zami­šljaju puno toga nestvarnog o sebi samima i o drugima. Sve to je za njih stvarnost, tako da oni koji ih njeguju trebaju poka­zivati stalnu blagost i neumornu strpljivost i taktičnost. Kad bi se ovakvim pacijentima priopćila istina u odnosu na njih sa­me, neki bi se osjećali uvrijeđenima, drugi bi se razočarali. Krist je rekao svojim učenicima: “Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi.” (Ivan 16,12) Međutim, iako se istina ne može u cijelosti priopćavati u svakoj prilici, nikada nije potrebno niti opravdano varati. Liječnik ili medicinska sestra nikada se ne bi smjeli poniziti da varaju i izbjegavaju istinu. Onaj tko tako postupa, postavlja sebe tamo gdje Bog ne može s njim surađivati, i izigravajući povjerenje svojih pacijenata, odbacuje jedno od najdjelotvornijih sredstava za njihovo izlje­čenje i oporavak.

246 Moć volje se ne cijeni kako bi trebalo. Neka volja bude uvijek budna i pravilno usmjerena, tako će ona pružiti snagu cijelom biću i postati zadivljujuće sredstvo u održavanju zdrav­lja. Ona je također snaga u postupanju s bolešću. Pravilno upo­trijebljena, ona će preuzeti vlast nad maštom i postati moćnim sredstvom u suprotstavljanju i svladavanju bolesti uma i tijela. Koristeći se voljom da postave sebe u pravilan odnos prema životu, pacijenti mogu mnogo pridonijeti suradnji s naporima liječnika za njihovo ozdravljenje. Postoje tisuće onih koji bi mogli

Liječenje uma

153

povratiti svoje zdravlje ako bi to htjeli. Gospodin ne želi da oni budu bolesni. On želi da budu zdravi i sretni i oni bi tre­bali odlučiti biti zdravi i sretni. Bolesnici se često mogu su­protstaviti bolesti odbijanjem da podlegnu slabosti i povuku se u stanje neaktivnosti. Dok se podižu iznad svojih bolova i te­goba, pomozite im da se prihvate nekog korisnog posla prila­gođenog njihovoj snazi. Takvom zauzetošću poslom i neogra­ničenim korištenjem zraka i sunčeve svjetlosti, mnogi od iscrp­ljenih i iznemoglih bolesnika moći će uživati ponovno zadobi­veno zdravlje i snagu.

Biblijska načela u liječenju

Za one koji žele ponovno zadobiti ili sačuvati zdravlje po­stoji jedna pouka u riječima Svetoga pisma: “I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom!” (Efeža- nima 5,18) Pravo izlječenje i okrepa tijela i duše neće se zado­biti uzbuđenjem ili zaboravom, neprirodnim i nezdravim poti­cajnim sredstvima, ili popuštanjem niskim željama i strastima. Među bolesnicima ima mnogo onih koji su bez Boga i bez nade. Oni boluju od nezadovoljenih želja, neobuzdanih strasti i osu­de vlastite savjesti; oni gube oslonac ovog života i nemaju ni­kakvih izgleda za vječni život. Neka se oni koji njeguju bolesnike ne zanose mišlju da će učiniti dobro ako im dopuste da udo­voljavaju svojim lakoumnim i uzbuđujućim željama. Te želje su bile prokletstvo njihovog života. Gladna i žedna duša će gladovati i žednjeti sve dokle god u ovome traži svoje zadovoljenje. Oni koji piju s izvora sebičnih zadovoljstava, prevareni su. Oni ne razlučuju veselo raspoloženje i snagu, i onda, kad uzbuđenje prestane, dolazi kraj njihovom “nadahnuću”, te se prepuštaju nezadovoljstvu i očaju.

Trajni mir i pravi spokoj duha potječu iz samo jednog iz­vora. Isus je o ovome govorio kad je rekao: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28) “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.” (Ivan 14,27) Ovaj mir nije nešto što On daje neovisno o svojoj osobnosti. Taj mir je u Kristu i mi ga možemo primiti samo onda kad primamo Njega.

Krist je izvor života. Ono što mnogima treba jest jasnija spoznaja o Njemu; njih treba poučavati strpljivo i blago, pa ipak

247

154

Služba liječenja

usrdno, da se cijelo biće može otvoriti iscjeliteljskim silama Neba. Kad svjetlost Božje ljubavi obasja zamračene odaje du­še, prestaje nemirna zabrinutost i nezadovoljstvo, a blažena ra­dost krijepi um i poklanja tijelu zdravlje i snagu.

Mi živimo u svijetu patnje. Poteškoće, kušnje i brige oče­kuju nas i na našem putu za nebeski dom. Postoje mnogi koji stalnim očekivanjem nevolje udvostručuju terete svojega živo-

• Ako se suoče s nevoljom ili razočaranjem, misle da će sve propasti, da je njihova sudbina najteža, da će sigurno pasti u oskudicu. Oni time navlače na sebe bijedu i bacaju sjenku na sve oko sebe. Sam život im postaje teretom. Ali tako ne treba biti. Za promjenu tijeka njihovih misli potreban je odlučan na­por. A ta se promjena može ostvariti. Njihova sreća u ovom životu, i ona za vječni život, ovise o tome hoće li usredotočiti svoje misli na ono što razvedrava. Pomozite im da skrenu svoj pogled s tamne slike u svojoj mašti k blagoslovima i dobrima što ih je Bog posuo po njihovoj stazi, a iza njih k onim nevid­ljivim i vječnim.

Bog je predvidio pomoć za svaku kušnju. Kad je Izrael u pustinji došao ka gorkim vodama Mare, Mojsije je zavapio Gospodinu. I Gospodin nije dao neko novo sredstvo; On je upo­zorio na nešto što je bilo pri ruci. Grm što ga je stvorio bio je bačen u izvor da vodu načini čistom i slatkom. Kad se ovo učinilo, narod je pio od ove vode i osvježio se. U svakoj kušnji, ako Ga zatražimo, Krist će nam priteći u pomoć. Naše će oči biti otvorene da prepoznaju obećanja o izlječenju, zapisana u Njegovoj Riječi. Sveti Duh će nas naučiti kako da upotrijebi­mo svaki blagoslov koji će biti kao protuotrov za žalost i tugu. Za svaki gorak zalogaj koji se prinese našim usnama mi ćemo naći grančicu iscjeljenja.

Ne dopustimo budućnosti da svojim teškim problemima i mračnim izgledima oslabi naše srce, i učini da naša koljena klecaju a naše ruke klonu. “Ili u moje nek dođe okrilje”, kaže moćni Bog, “neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Oni koji svoje živote pokore pod Njego­vo vodstvo i posvete ih Njemu u službu, nikada se neće naći u položaju u kojemu se On nije pobrinuo za rješenje. Ma u kakvom bili položaju, ako smo izvršitelji Njegove Riječi, mi imamo Vođu koji će usmjeravati naš put; ma kakvi bili naši

• problemi, mi imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve bile naše

Liječenje uma

155

brige, gubici najmilijih, ili osamljenost, mi imamo Prijatelja koji suosjeća.

Ako u svom neznanju načinimo pogrešne korake, Spasitelj nas ne ostavlja. Nikada ne trebamo pomišljati da smo sami. Anđeli su naši pomoćnici i suputnici. Utješitelj kojega je Krist obećao poslati u svoje ime stalno je uz nas. Na putu koji vodi k Božjemu gradu ne postoje takve poteškoće koje neće moći prebroditi oni koji se u Njega uzdaju. Ne postoje takve opasnosti koje oni neće moći izbjeći. Nema takve brige, žalosti, ljudske slabosti, za koje On nije predvidio lijek.

Nitko se ne treba prepustiti razočaranju i očaju. Sotona će ti možda prići s okrutnim riječima: “Tvoj je slučaj beznadan. Za tebe nema spasenja.” Ali za tebe je nada u Kristu. Bog ne traži od nas da pobjeđujemo svojom snagom. On nas poziva da Mu priđemo blizu. Ma kakve bile poteškoće u kojima djelu­jemo i koje pritišću dušu i tijelo, On je spreman i čeka da nas oslobodi.

On, koji je na sebe uzeo ljudsku narav, zna kako treba su­osjećati s bolima čovječanstva. Krist ne samo da poznaje svaku dušu, i osobne nedaće i kušnje te duše, već On poznaje i sve okolnosti koje ozljeđuju i muče duh. Njegova je ruka ispruže­na u znak milostive nježnosti svakom svom djetetu koje strada. Oni koji najviše stradaju uživaju i najveći dio Njegove sućuti i milosrđa. On je dirnut osjećajem naše nesigurnosti, i On želi da svoje probleme i poteškoće položimo kraj Njegovih nogu i tamo ih ostavimo.

Nije mudro baviti se sobom i razmišljati o svojim osjećajima. Ako to činimo, neprijatelj će na nas baciti poteškoće i kušnje koje slabe vjeru i uništavaju hrabrost. Kad iscrpnije ispitujemo svoje osjećaje, dopuštajući im da se slobodno rasplamsavaju, mi gajimo sumnju i sami padamo u smetenost i zbunjenost. Od­vratimo pogled sa sebe i gledajmo na Isusa!

Kad kušnje nalijeću na vas, kad vam se čini da briga, pro­blemi i tama okružuju vašu dušu, pogledajte tamo gdje ste posljednji put vidjeli svjetlost. Počivajte u Kristovoj ljubavi i pod Njegovom zaštitom. Kad se grijeh bori za prevlast u srcu, kad krivnja napada dušu i opterećuje savjest, kad se nevjera kao oblak navlači na naš um, ne zaboravimo kako je Kristova milost dostatna da pokori grijeh i protjera tamu. Stupanjem u zajednicu sa Spasiteljem mi stupamo na tlo mira.

250

156

Služba liječenja

Obećanja o iscjeljenju

“Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe.” (Psalam 34,23)

“U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje, i njego­vim je sinovima utočište.” (Izreke 14,26)

“Sion reče: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja 251   zaboraviti neću. Gle u dlanove sam te svoje urezao.” (Izaija

49,14-16)

“Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupi­rem te pobjedničkom desnicom.” (Izaija 41,10)

“Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. Do starosti vaše ja ću ostat isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i da­lje, pomagati vas, izbavljati.” (Izaija 46,3.4)

Ništa vise ne vodi k poboljšanju zdravlja tijela i duše od duha zahvalnosti i proslavljanja. Veoma je jasna dužnost da se valja oduprijeti potištenosti, mislima i osjećajima koji do­nose nezadovoljstvo – kao što je jasna dužnost da se molimo. Ako je Nebo naš cilj, kako možemo ići kao skupina ožalošće­nih, koji stenju i gunđaju cijelim putem prema domu svog nebeskog Oca?

Oni kršćani koji se stalno žale i tuže, i koji odaju dojam da vedrinu i sreću smatraju grijehom, nemaju pravu religiju. Oni koji imaju tužno zadovoljstvo u svemu onome što je žalo­sno u svijetu prirode, i radije će gledati mrtvo lišće nego što će brati i sakupljati lijepo živo cvijeće, koji u veličanstvenim planinskim visinama i dolinama odjevenim u živo zelenilo ne vide nikakvu ljepotu, koji zaklanjaju svoja osjetila od radosnog glasa što im se obraća iz prirode, nisu u Kristu. Oni oko sebe sakupljaju sumornost i tamu, tamo gdje bi mogli dobiti vedri­nu i samo Sunce pravde što se može roditi u njihovim srcima sa zdravljem na svojim zrakama.

Cesto je, možda zbog boli, tvoj um zamračen. Ne poku­šavaj tada razmišljati. Ti znaš da te Isus voli. On razumije tvoju nemoć. Počivajući jednostavno u Njegovim rukama, ti možeš činiti Njegovu volju.

Liječenje uma

157

Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji potiču ako ih izgovorimo. Dok riječi izriču misli, istina je i da riječi pokreću misli. Kad bismo vise isticali svoju vjeru, kad bismo se vise radovali blagoslovima kojih smo svjesni – velikoj Božjoj milosti i ljubavi – imali bismo vise vjere i veću radost. Nijedan jezik ne može izraziti, nijedan ograničeni um pojmiti blagoslov koji dolazi kao rezultat prihvaćanja Božje dobrote i ljubavi. Već ovdje na Zemlji možemo uživati radost poput izvora koji nikada ne presušuje, jer se napaja potocima sto teku od Božjega prijesto­^lj^a.

Tada učimo svoja srca i usne da iznose hvalu Bogu za Njegovu neusporedivu ljubav. Učimo svoje duše da budu pune nade i da počivaju u svjetlosti koja svijetli s križa Golgote. Ni­kada ne zaboravimo da smo djeca nebeskog Kralja, sinovi i kćeri Gospodina nad vojskama. Naša je prednost da održavamo blaženi mir u Bogu.

“I neka u vašim srcima vlada mir Kristov. … Budite i za­hvalni!” (Kološanima 3,15) Zaboravljajući svoje probleme i nevolje, hvalimo Boga za priliku da možemo živjeti na slavu Njegova imena. Neka svježi blagoslovi svakog novog dana po­bude hvalu u našim srcima za to znamenje Njegovog nježnog staranja. Kad ujutro otvoriš oči, zahvali Bogu što te je tijekom noći čuvao. Zahvali Mu za Njegov mir u svom srcu. Ujutro, u podne i uvečer, neka se kao slatki miris podiže tvoja zahval­nost Nebu.

Kad te tko pita kako si, ne nastoj misliti na nešto žalosno što bi izgovorio s ciljem da zadobiješ sućut. Ne govori o ne­dostatku svoje vjere ili o svojim brigama i patnjama. Kušač se raduje kad čuje takve riječi. Dok govoriš o sumornim temama, ti slaviš njega. Ne razmišljajmo o velikoj moći Sotone da nas pobjeđuje. Cesto, dok govorimo o njegovoj moći, mi se preda­jemo u njegove ruke. Stoga radije govorimo o velikoj Božjoj moći da sve naše interese ujedini sa svojim interesima. Govo­rimo o neusporedivoj Kristovoj sili, pričajmo o Njegovoj slavi. Cijelo je Nebo zainteresirano za naše spasenje. Božji anđeli, ti­suće i tisuće, i desetine tisuća puta deset tisuća, poslani su da služe onima koji će biti nasljednici spasenja. Oni nas čuvaju od zla i odbijaju sile tame koje nas pokušavaju uništiti. Nema­mo li razloga da u svakom trenutku budemo zahvalni, zahvalni i onda kad su očite poteškoće na našoj stazi?

252

253

254

158

Služba liječenja

Pjevajte pjesme zahvalnosti

Neka u pjesmi budu izraženi slava i hvala. Kad smo isku­šani, umjesto da govorimo o onome sto nas tišti, vjerom po- dignimo pjesmu zahvalnosti Bogu.

Pjesma je oružje koje uvijek možemo upotrijebiti protiv razočaranja. Dok tako otvaramo srce svjetlosti Spasiteljeve pri­sutnosti, primit ćemo zdravlje i Njegov blagoslov.

• “Hvalite Jahvu, jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! Tako nek reknu svi otkupljenici koje Jahve ot­kupi iz ruke dušmanske.” (Psalam 107,1.2)

“Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih sto traže Jahvu!” (Psalam 105,2.3)

“Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on na­puni dobrima. U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima… Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!” (Psalam 107,9-15)

“©to si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!” (Psalam 42,11)

“U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!” (1. Solunjanima 5,18) Ova zapovijed je obećanje da će i ono što nam se čini da je protiv nas biti za naše dobro. Bog ne bi očekivao od nas da budemo zahvalni za ono što bi nam nanijelo štetu.

“Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?” (Psa­lam 27,1)

“U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga… U njegovu ću Šatoru prino­siti žrtve radosne, Jahvi ću pjevati i klicati.” (Psalam 27,5.6)

• “I on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hri­dinu, korake moje ukrijepi. U usta mi stavi pjesmu no­vu, slavopoj Bogu našemu.” (Psalam 40,1-3)

“Jahve mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce, i pje­smom njega slavim.” (Psalam 28,7)

Liječenje uma

159

Jedna od najsigurnijih prepreka za ozdravljenje bolesnika jest usmjeravanje pozornosti na samoga sebe. Mnogi bolesnici misle da bi svatko trebao suosjećati s njima i pružiti im pomoć, dok je ono sto njima treba – odvratiti pozornost od sebe sa­mih, misliti na druge i starati se o drugima.

Cesto se upućuje molitva za one koji su u nevolji, koje muće problemi, koji su razoćarani; i to je potrebno. Mi se trebamo moliti da Bog obasja zamraćeni um i utjesi potišteno srce. Ali Bog odgovara na molitve onih koji dolaze na izvor Njegovih blagoslova. Dok se molimo za one koji su ožalošćeni, trebali bismo ih potaknuti da pokušaju pomoći onima kojima je teže nego njima samima. Iz njihovih će srca nestati tama dok na­stoje pomoći drugima. Dok se trudimo utješiti druge utjehom kojom smo sami bili utješeni, blagoslov nam se vraća.

Pedeset i osmo poglavlje u Knjizi proroka Izaije recept je za bolesti tijela i duše. Ako želimo dosegnuti zdravlje i istin­sku radost života, moramo praktićno primjenjivati pravila koja sadrži Sveto pismo. Gospodin kaže o službi koja je Njemu ugo­dna i o blagoslovima takve službe:

“Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjet­lost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vik- neš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao po­dne postati. Jahve će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši.” (Izaija 58,7-11)

Dobra djela su dvostruki blagoslov; ona su na korist dava­telju i primatelju dobroćinstva. Svijest da se ćini nešto dobro jedan je od najdjelotvornijih lijekova za oboljela tijela i duše. Kad je um slobodan i sretan u spoznaji da je dužnost dobro izvršena, zadovoljstvo zbog donošenja sreće drugima, vedro, ohrabrujuće ozraćje unose novi život u cijelo biće.

Neka invalid, namjesto da stalno oćekuje sućut, pokuša pružiti sućut drugima. Bacite teret svojih slabosti, briga i bolova

257

160

Služba liječenja

na milostivog Spasitelja. Otvorite srca Njegovoj ljubavi i dopu­stite da ona istječe drugima. Ne zaboravite da svatko treba pod­nositi teške nevolje, sučeliti se s teškim kušnjama, a vi možete nešto učiniti da olakšate ove terete. Zahvaljujte za blagoslove što ih primate; pokažite da cijenite znakove pažnje koji vam se ukazuju. Neka vaše srce bude puno dragocjenih Božjih obe­ćanja, koja možete iznijeti iz riznice srca, riječi koje će za dru­ge biti utjeha i potpora. Ovo će vas okružiti ozračjem koje će biti plemenito i korisno. Vaš cilj neka je: biti blagoslov onima oko sebe, a vi ćete naći mogućnosti da budete od pomoći i članovima vlastite obitelji i drugima.

Kad bi oni koji pate od lošeg zdravlja u staranju za druge zaboravljali sebe; kad bi izvršavali Božju zapovijed da služe onima kojima je pomoć nužnija nego njima samima, shvatili bi istinitost proročkog obećanja: “Tada će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti.”

Povezani s prirodom

Za naše prve roditelje Stvoritelj je izabrao sredinu koja je bila najprikladnija za njihovo zdravlje i sreću. On ih nije po­stavio u neku palaču ili okružio umjetnim ukrasima i raskoši kojoj mnogi teže. On ih je postavio u blizak dodir s prirodom i u blisku zajednicu sa svetim nebeskim bićima.

U vrtu što ga je Bog uredio kao dom za svoju djecu, ukra­sno grmlje i predivno cvijeće posvuda su pozdravljali oko. Tamo je bilo stabala svih vrsta, od kojih su mnoga na svojim granama donosila mirisno i ukusno voće. Na njihovim su granama ptice pjevale svoje pjesme hvale. Pod njihovim su se hladom zemalj­ska bića igrala bez straha.

U svojoj neokaljanoj čistoći Adam i Eva su uživali u eden- skim prizorima i zvukovima. Bog im je dao vrt “da ga obra­đuju i čuvaju”. (Postanak 2,15) Svakodnevni im je rad donosio zdravlje i zadovoljstvo, i sretni je par radosno pozdravljao po­sjete svog Stvoritelja, koji je hodao i razgovarao s njima u svje­žije doba dana. Svakoga dana Bog ih je učio svojim poukama.

Plan života što ga je Bog načinio za naše praroditelje sa­drži pouke za nas. Premda je grijeh bacio sjenku na zemlju, Bog želi da Njegova djeca uživaju u djelima Njegovih ruku. Ako se više poštuje Njegov plan života, Bog će divnije raditi na ukla­njanju patnji čovječanstva. Bolesnici trebaju doći u bliski do­dir s prirodom. Vrijeme provedeno vani, u prirodnoj sredini, djelovat će zadivljujuće na mnoge bespomoćne i gotovo bez­nadne invalide.

Gradska buka, napetost i gužva, njihov usiljen i izvješta- čen život, krajnje su zamorni i iscrpljujući za bolesnike. Zrak zasićen dimom i prašinom, otrovnim plinovima, klicama bo­lesti, opasan je za život. Bolesnici, najvećim dijelom vremena zatvoreni u četiri zida, počinju se u svojim sobama osjećati kao zatvorenici. Oni promatraju kuće, pločnike, užurbano mnoštvo, i ne mogu baciti nijedan pogled na modro nebo ili sunce, tra-

261

262

(161)

162

Služba liječenja

• vu, cvijet ili stablo. Ovako zatvoreni, oni stalno pred sobom imaju svoju patnju i brigu i tako postaju žrtvom vlastitih su­mornih misli.

Gradovi su prepuni opasnosti za one koji su moralno sla­bi. U njima su pacijenti koji pokušavaju pobijediti neprirodne želje i strasti stalno izloženi kušnjama. Njima treba naći smještaj u novoj sredini, gdje će se tijek njihovih misli moći promije­niti; oni trebaju doći u ugođaj potpuno različit od onoga koji je razorio njihov život. Odvedite ih na neko vrijeme daleko od sredine koja odvodi od Boga, u čistiji prostor.

Ustanove za njegu bolesnika bile bi daleko uspješnije kad bi se mogle podignuti daleko od velikih gradova. I, koliko je god moguće, neka svi oni koji žele ponovno zadobiti izgublje­no zdravlje, odu u ambijent prirode i sela, gdje će moći uživati

• prednosti života u prirodi. Priroda je Božji liječnik. Čist zrak, blaga sunčeva svjetlost, cvijeće i drveće, voćnjaci i vinogradi, kretanje i rad u takvoj sredini donose zdravlje i život.

Liječnici i bolničari trebaju oduševiti svoje pacijente da provedu mnogo vremena na svježem zraku. Život na svježem zraku jedini je lijek za mnoge invalide. Ovakav život ima za­divljujuću moć da liječi bolesti nastale kao posljedica uzbuđe­nja i neumjerenosti suvremenog života, koji slabe i razaraju snage tijela, uma i duše.

Kako su za invalide, umorne od gradskog života, blješta­vih mnogih svjetala, ulične buke, blagotvorni tišina i sloboda prirode! Kako bi bili zadovoljni da sjede na svježem zraku, uživaju svjetlost sunca i udišu miris drveća i cvijeća! U balzamu bora nalaze se životvorna svojstva, u mirisu cedra i jele, kao i dru­gog drveća postoje svojstva koja služe obnovi zdravlja.

Kroničnom invalidu ništa toliko ne pridonosi obnovi zdra­vlja i sreće kao život u lijepom prirodnom ambijentu. Ovdje i najbespomoćniji mogu sjediti ili ležati na suncu ili u sjenci dr­veća. Trebaju samo podignuti oči da vide iznad sebe prekra­sne krošnje drveća. Ugodni osjećaj spokojnog mira i osvježenja ispunjuje ih dok slušaju šum povjetarca. Klonule snage duha oživljuju. Snaga na izmaku se oporavlja. Nesvjesno, um postaje spokojnim, groznicom poremećen puls smireniji i ujednačeniji. Oporavljajući se, bolesnici će se odvažiti da učine nekoliko koraka i uberu koji divan cvijet, dragocjene vjesnike Božje ljubavi Nje­govoj napaćenoj obitelji na Zemlji.

Povezani s prirodom

163

Treba razraditi planove prema kojima će pacijenti provo­diti vrijeme vani. Organizirajte neki zanimljiv, lak posao za one koji mogu raditi. Pokažite im kako je rad vani ugodan i koris­tan. Ohrabrite ih da udišu svjež zrak. Učite ih da dišu duboko i da pri disanju i govoru vježbaju trbušne mišiće. Ovo je obuka koja će za njih biti od neprocjenjive vrijednosti.

Kretanje i rad na zraku trebali bi biti određeni kao potreba od životne koristi. A kod takvog kretanja i rada ne postoji ništa bolje od obrade zemlje. Omogućite pacijentima da se brinu za cvjetne lijehe, da rade u voćnjaku ili u povrtnjaku. Oduševljeni da napuste svoje sobe i provedu vrijeme na zraku, da njeguju cvijeće ili obavljaju neki od lakih i zanimljivih poslova, oni će skrenuti pozornost sa sebe samih i svojih patnji na ono što ra­de.

Što više jedan bolesnik može boraviti na zraku, to će mu manje trebati njege. Što je vedrija sredina u kojoj se nalazi, bit će bolji njegovi izgledi za ozdravljenje. Zatvoren u kući, pa bila ona i najljepše namještena, bolesnik će postajati sve zlovoljni­jim i potištenijim. Okružite ga divnim stvarima iz prirode; od­vedite ga tamo gdje će moći promatrati cvijeće koje raste i slušati ptice koje pjevaju, i njegovo će srce propjevati u suglasju s pje­smom ptica. Tijelo i um primit će olakšanje. Razum će biti pro­buđen, mašta osvježena, um pripremljen da se divi ljepoti Bo­žje riječi.

U prirodi se uvijek može naći nešto što će odvratiti pozor­nost bolesnika od njih samih i njihove misli upraviti k Bogu. Okruženi Njegovim divnim djelima, njihove će se misli uzdi­zati od vidljivih k nevidljivim stvarima. Ljepota prirode navodit će ih da razmišljaju o nebeskom domu, gdje neće biti ničega što bi kvarilo ljupkost, ništa što bi kaljalo ili razaralo, što bi prouzročilo bolest ili smrt.

Neka liječnici i bolničari crpe iz prirode pouke koje govo­re o Bogu. Neka upućuju pacijente k Onome čija je ruka nači­nila ponosno drveće, travu i cvijeće, oduševljavajući ih da u svakom pupoljku i cvijetu vide izraz Njegove ljubavi prema svojoj djeci. On koji se brine za ptice i cvijeće, brinut će se i za bića oblikovana na Njegovu sliku.

Vani, okruženi Božjim stvaralačkim djelima, dok udišu svjež, zdrav zrak, bolesnicima se najbolje može govoriti o no­vom životu u Kristu. Ovdje se može čitati Božja riječ, svjetlost

265

266

164

Služba liječenja

Kristove pravde ovdje može obasjavati srca pomračena grije­hom.

• O, kad bih iz dana u dan mogao nalaziti Bliskost s mojim Bogom,

Tada bi moji sati odmicali slatko,

Dok bih se oslanjao na Njegovu Riječ.

Gospodine, s Tobom želim živjeti S početkom svakog novog dana,

U radostima sto ih svijet ne može dati,

Niti ih zauvijek oduzeti.

Dragi Isuse, dođi, i kraljuj u mom srcu I učini me potpuno svojim,

Da Te nikada ne napustim Niti povrijedim Tvoju svetu ljubav.

Benjamin Cleveland

Muškarci i žene koji osjećaju potrebu za tjelesnim i duhov­nim izlječenjem trebaju se povezati s onima čije će ih riječi i postupci privući Kristu. Njih treba dovesti do nogu velikog zdrav­stvenog Misionara, koji može liječiti i dušu i tijelo. Oni trebaju saznati za Spasiteljevu ljubav i oprost što ga On besplatno nudi svima koji dolaze k Njemu priznajući svoje grijehe.

Okruženi takvim ozračjem, mnogi patnici će biti upućeni na put života. Nebeski anđeli surađuju s ljudskim oruđima u poticanju, ulijevanju nade, radosti i mira u srca bolesnih i tu­žnih. Time bolesnici stječu dvostruki blagoslov, a mnogi oz­dravljaju. Slabašan, nesiguran korak vraća svoju gipkost. Oko ponovno stječe svoju vedrinu. Beznadni postaju puni nade. Onaj kome se nekada na licu vidio očaj, sada nosi izraz radosti. Ža­losnu boju glasa zamjenjuje glas u kojemu su vedrina i zado­voljstvo.

Budući da se vratilo tjelesno zdravlje, muškarci i žene spre­mnije primjenjuju onu vjeru u Krista koja osigurava zdravlje duše. Neizrecivi mir, radost i spokoj rezultat su spoznaje da

• su grijesi oprošteni. Pomućene nade jednog kršćanina postaju vedre. Sljedeće riječi govore o vjeri: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.” “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica

Povezani s prirodom

165

tvoja utjeha su meni.” “Umornome snagu vraća, jača nemoćno­ga.” (Psalam 46,1; 23,4; Izaija 40,29)

Moja vjera diže pogled k Tebi,

Janje sa Golgote,

Božanski Spasitelju;

Čuj me sada dok molim,

Ukloni teret krivnje moj —

• da od danas Budem sav Tvoj!

Neka Tvoja izobilna milost da Snagu mom klonulom srcu,

Moj nek nadahne žar;

• kao sto Ti umrije za me,

O, neka moja ljubav za Te Čist, vruć i neizmjenjiv bude Gorući plam.

Dok me životna tama zbunjuje na putu I žalosti se oko mene razastiru,

Ti budi Vodić moj.

Zapovjedi noći da postane dan.

Otri suze žalne I ne dopusti mi da ikada više Od Tebe odlutam sam.

Ray Palmer

20

Opća čistoća

271 Spoznaja da čovjek treba biti Božji hram, mjesto na koje­mu će se otkrivati Božja slava, treba biti najuzvišenija pobuda tijekom njege i razvitka naših tjelesnih sposobnosti. Stvoritelj je ostvario dostojanstveno i zadivljujuće djelo na našoj građi, i On nas poziva da je duboko proučavamo, da shvatimo njezine potrebe i izvršujemo svoj dio u njezinom očuvanju od opasno­sti i oskvrnuća.

Cirkulacija krvi

Da bi naše zdravlje bilo dobro, naša krv mora biti dobra; jer krv je rijeka života. Ona obnavlja oštećeno tkivo i prenosi hranu tijelu. Opskrbljena potrebnim hranjivim sastojcima i okrijepljena u dodiru s čistim zrakom, ona nosi život i snagu svakom dijelu tijela i organizma. Što je cirkulacija savršenija, ta će se zadaća bolje obaviti.

Pri svakom otkucaju srca krv treba brzo i s lakoćom do­prijeti do svih dijelova tijela. Cirkulacija se ne smije ometati tijesnom odjećom ili steznjacima, ili pak nedostatnim odijeva­njem ruku i nogu. Sve ono što ometa cirkulaciju prisiljava krv 272da se vrati u vitalne organe, čime se izaziva gomilanje krvi (lat. congestio). Posljedica ovoga su glavobolja, kašalj, lupanje srca i smetnje u probavi.

Disanje

Da bi naša krv bila dobra, mi moramo dobro disati. Puni, duboki udisaji čistoga zraka koji pune pluća kisikom, čiste krv. Oni joj daju svijetlu boju i šalju je, kao rijeku života, svakom dijelu tijela. Dobro disanje blagotvorno djeluje na živce, potiče apetit, poboljšava probavu i daje zdrav, okrjepljujuć san.

Plućima treba osigurati najveću slobodu. Obujam pluća razvija se slobodnim radom; ona se smanjuju ako su skučena i

(166)

Opća čistoća

167

zbijena. Tako dolazi do nepoželjnih posljedica čiji su nam uzroci poznati iz svakodnevnog života – posebice kao rezultat stalnog sjedenja ili zgurenog držanja na poslu. U takvom je položaju 273 onemogućeno duboko disanje. Površno disanje uskoro prelazi u naviku, tako da pluća gube moć sirenja. Do sličnog se rezul­tata dolazi i utezanjem. Donjem dijelu grudnog kosa ne daje se dovoljno prostora; trbušni mišići, predviđeni da pomognu u disanju, nemaju potrebit prostor, tako da se pluća ograničuju u svojoj funkciji.

Time se prima nedostatna količina kisika. Krv se kreće tro­mo. Beskorisni, otrovni sastojci, koji izdisanjem zraka trebaju biti izbačeni, ostaju i krv više nije čista. Na udaru su ne samo pluća, već i želudac, jetra i mozak. Koža dobiva nezdravu bo­ju, probava je usporena, srce otežano radi, mozak gubi svježi­nu, misli su pomućene, duh potišten; cijeli organizam malaksava i postaje pasivnim i izrazito podložnim obolijevanju.

Pluća stalno izbacuju nečiste sastojke, i njima treba stalan 274 priljev svježega zraka. Nečist zrak ne može osigurati potrebnu količinu kisika, tako da krv prolazi kroz mozak i druge organe a da nije primila životne sastojke. Otuda potreba temeljitog provjetravanja. Provođenje vremena u zatvorenim, loše provje- trenim prostorijama, gdje je zrak mrtav i zagađen, slabi cijeli organizam. On tada postaje vrlo podložan prehladi, tako da sa­mo malo izlaganje hladnoći vodi k oboljenju. Mnoge žene ostaju blijede i malaksale jer su zatočene u kući. One stalno udišu isti zrak, sve dok se ne zasiti otrovnim sastojcima koje izbacu­ju kroz pluća i pore, tako da se nečisti sastojci ponovno vraća­ju u krv.

Provjetravanje i sunčeva svjetlost

Pri projektiranju zgrada, bez obzira je li predviđeno da služe kao javni objekti ili za stanovanje, treba povesti računa da se u njima osigura dobro provjetravanje i obilje sunčeve svjetlo­sti. U ovome su pogledu crkve i škole često uskraćene. Nedo­statak obilnog provjetravanja često je dobrim dijelom uzrok po- spanosti i tromosti, što onemogućuje uspjeh mnogih propovi­jedi i čini rad nastavnika u školi mučnim i neučinkovitim.

Ukoliko je moguće, sve bi se zgrade predviđene za stano­vanje trebale podizati na visokom zemljištu s dobrom odvodnjom

168

Služba liječenja

To će osigurati suh položaj i spriječiti opasnost obolijevanja zbog vlage i isparenja močvarnog tla. Ovo se često veoma ola­ko prihvaća. Stalna boležljivost, ozbiljna oboljenja i mnogo smr­tnih slučajeva nastaju zbog vlažnosti i malarije u niskim nase­ljima s losom odvodnjom.

Pri gradnji kuća posebno je važno osigurati temeljito pro­vjetravanje i obilje sunčeve svjetlosti. Neka u svakoj prostoriji u kući bude omogućeno strujanje zraka i pristup obilju svjet­losti. Spavaće se sobe trebaju tako napraviti da u njima može 275 danonoćno strujati zrak. Nijedna prostorija se ne može prihva­titi kao spavaća soba ako se ne može jednom dnevno rastvoriti za slobodan pristup zraka i sunčeve svjetlosti. U većini je ze­malja propisano da se spavaće sobe opreme grijanjem, da se u hladnom i vlažnom vremenu mogu dobro grijati i sušiti.

O sobi za goste treba voditi ravnopravnu brigu kao i o prostorijama predviđenim za stalnu uporabu. Kao i druge spa­vaće sobe, ona treba imati slobodan pristup zraka i sunca, osim toga imati neku vrstu grijanja, kako bi se osušila vlaga što se uvijek skuplja u prostorijama koje se stalno ne koriste. Onaj tko spava u prostoriji bez sunca, ili koristi krevet koji nije te­meljito prosušen i provjetren, stavlja u opasnost svoje zdravlje a često i život.

Prigodom gradnje mnogi ne zaboravljaju pobrinuti se za svoje biljke i cvijeće. Stakleni vrt ili prozor, predviđeni za ovu svrhu, topli su i sunčani; jer bez topline, zraka i sunčeve svjetlosti biljke ne bi mogle živjeti i cvasti. Ako su ovakvi uvjeti potre­bni za život biljaka, koliko su onda nužniji za naše osobno zdravlje i za zdravlje naših obitelji i posjetitelja!

Ako želimo da naši domovi budu prebivališta zdravlja i sreće, moramo ih postaviti iznad močvarnih isparenja i magle nizin­skih područja i osigurati neometan pristup nebeskim donosi­teljima života. Oslobodite se debelih zavjesa, otvorite prozore i zasune, ne dopustite da vinova loza, ma kako bila lijepa, za­kloni vaše prozore, i ne dopustite da ijedno stablo stoji tako blizu kuće da spriječi pristup sunčevoj svjetlosti. Možda će za­vjese i tepisi izblijedjeti, okviri slika izgubiti svoj sjaj zbog sun­čeve svjetlosti, ali će zato zdravo rumenilo oslikavati obraze vaše djece.

Oni koji imaju zadaću da se brinu o starijima, neka ne za­borave da su njima posebno potrebne tople i udobne prosto­

Opća čistoća

169

rije. Kako godine prolaze, životne snage jenjavaju i ostavljaju manje vitalne energije kojom se treba suprotstaviti nezdravim utjecajima; otuda starijima u većoj mjeri treba obilje sunčeve svjetlosti i svježeg, čistog zraka.

Beskompromisna čistoća je obvezatna i za tjelesno i za umno zdravlje. Koža stalno izbacuje nečiste sastojke. Milijuni njenih pora brzo se zatvaraju ako se ne održavaju u čistom stanju če­stim kupanjem, te tako nečisti sastojci koji bi trebali izaći kroz kožu postaju dodatnim teretom drugim organima za izlučiva­nje.

Većini bi osoba kupanje hladnom ili mlakom vodom sva­kog dana, ujutro ili uvečer, dobro došlo. Namjesto da povećava podložnost prehladi, pravilno obavljeno kupanje jača protiv nje, jer poboljšava cirkulaciju krvi; krv dolazi na površinu i tako se osigurava lakši i ujednačeniji krvotok. Um i tijelo podjed­nako su okrijepljeni. Mišići postaju elastičniji, duh svježiji. Ku­panje umiruje živce. Ono povoljno utječe na rad crijeva, že­luca i jetre, i svakome od njih daje zdravlje i snagu, a potiče i probavu.

Također je važno da se odjeća održava u čistom stanju. Odjeća koja se nosi upija beskorisne sastojke koji se izlučuju kroz pore; i ako se često ne mijenja i ne pere, ti će se sastojci ponovno apsorbirati.

Svaki oblik nečistoće pridonosi bolesti. U tamnim, zapu­štenim uglovima, u otpacima koji se raspadaju, u vlazi i plijesni počivaju smrtonosne klice. Neka se u blizini kuće ne ostavlja bačeno zelenilo ili gomile opalog lišća koje zagađuju i truju zrak. Ništa prljavo ili raspadajuće ne smije se trpjeti u unutra­šnjosti jednog doma. U mjestima i velikim gradovima koji se smatraju besprijekorno čistim, došlo je do mnogih epidemija groznice zbog raspadajućih otpadaka koji su pronađeni oko kuća nepažljivih kućevlasnika.

Besprijekorna čistoća, obilje sunčeve svjetlosti, briga o hi­gijenskom održavanju svakog dijela obiteljskog života, od vrlo su velike važnosti za zdravlje, vedar duh i jedrinu članova obi­telji.

276

21

Čistoća među Izraelcima

• U Riječi koju je Bog dao Izraelu, posebna je pozornost po­svećena očuvanju zdravlja. Narod koji je bio izašao iz ropstva, s nečistim i nezdravim navikama nastalim u takvim uvjetima, bio je podvrgnut najstrožoj “obuci” u pustinji, prije nego sto je stupio na tlo Kanaanske zemlje. Narod je bio poučavan zdrav­stvenim načelima, a bili su propisani i zakoni higijene.

Preventivne mjere protiv bolesti

Razlučivanje čistog od nečistog poštivalo se ne samo u bo­goslužju već i u svim područjima svakodnevnog života. Tko bi došao u dodir sa zaraznim bolestima, bio je odvojen iz tabora i njemu se nije dopuštao povratak sve dok se nije temeljito očistio tijelom i odjećom. Kad je tko zadobio neku zaraznu bolest, po­stupilo bi se prema sljedećoj naredbi:

“Svaka postelja na koju legne … je nečista; i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. A svaki koji se dotakne njegove

• posteljine, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj …, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. Tko se dotakne tijela onoga …, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri nečistim ostane. Neka je nečisto i svako sjedalo … i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo, neka je nečist do večeri. Tko ponese što­god takvo, neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. A svaki koga se onaj … dotakne neopranih ruku, neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. Zemljana posuda koje se dotakne … neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere.” (Levitski zakonik 15,4-12)

Zakon o gubi je također prikaz temeljitosti kakvom su se trebali sprovesti ovi propisi:

(170)

Čistoća među Izraelcima

171

“Sve dok na njemu bude bolest, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora. Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, na osnovi ili na potki od lana ili vu­ne; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu pred­metu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba, i ne­ka se svećeniku pokaže. Neka svećenik … pregleda sto je za­raženo … Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je nečista. To odijelo – bilo osnova bilo potka, od vune ili lana – ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prio­nula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori.” (Levitski zako­nik 13,46-52)

I kuću su, ako bi bila proglašena nepogodnom za stano­vanje, srušili. Svećenik je imao zadaću da je “poruši, a njezino kamenje, njezina drvena građa i sva žbuka s kuće neka se odnese izvan grada na koje nečisto mjesto. Tko uđe u kuću dok je zatvorena, neka je nečist do večeri.” (Levitski zakonik 14,45-47)

Čistoća

Potreba za osobnom higijenom poučavala se vrlo dojmlji­vo. Prije nego što se narod okupio kod gore Sinaj da čuje Zakon iz Božjih usta, od njega se tražilo da opere sebe i svoju odjeću. Ova uputa je bila izdana pod prijetnjom smrtne kazne. U Bo­žjoj se nazočnosti nije dopuštala nikakva nečistoća.

Za vrijeme boravka u pustinji Izraelci su gotovo stalno bili pod vedrim nebom, gdje nečistoće imaju manje štetan utjecaj nego kod stanovnika zatvorenih kuća. Ali od njih se tražilo naj­dosljednije poštivanje čistoće i u šatorima i izvan njih. Nije se dopuštalo da ikakvi otpaci budu unutar njihovog okola. Gospodin je rekao: “Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist.” (Po­novljeni zakon 23,14)

Prehrana

Na svim područjima prehrane znalo se za razliku između čistog i nečistog:

279

280

172

Služba liječenja

“A vama sam ja rekao: vi ćete zaposjesti njihovu zemlju; vama ću je predati u posjed – zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja sam Jahve, vas Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. Pra­vite, dakle razliku između čiste životinje i nečiste; između čiste ptice i nečiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo čim sto zemljom puže, sto sam vam ja odlu­čio kao nečisto.” (Levitski zakonik 20,24.25)

Mnoge vrste hrane koju su okolni neznabosci jeli, Izrael­cima su bile zabranjene. Razlike u prehrani tu nisu bile povu­čene samovoljno ili neosnovano. Ono sto je bilo zabranjeno bilo je nezdravo i štetno. A činjenica da su te vrste hrane bile pro­glašene nečistima sadržavala je u sebi i pouku da bi se oni uporabom takve škodljive hrane oskvrnuli. Ono što škodi tijelu, posredno će škoditi i duši. Ono čini nedostojnim onoga koji uzima tu hranu za zajednicu s Bogom i za uzvišenu i svetu slu­žbu.

U Obećanoj je zemlji disciplina pokrenuta u pustinji na­stavljena u uvjetima koji su bili pogodni za stjecanje dobrih navika. Narod nije bio zbijen u gradove, već je svaka obitelj imala svoj posjed u zemlji, čime je svatko bio osiguran blago­slovima zdravlja u prirodnom, neizopačenom življenju.

O razuzdanom načinu života Kanaanaca, koje su Izraelci lišili njihovih posjeda, Gospodin kaže:

“Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. Ta oni su činili sve to, i zato mi se zgadili.” (Levitski 281 zakonik 20,23) “Ne unosi gnusobe u svoju kuću, da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje, jer je prokleta.” (Ponovljeni zakon 7,26)

U svim pojedinostima svakodnevnog života Izraelci su pri­mali pouke preko Svetog Duha:

“Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.” (1. Korinćanima 3,16.17)

Radost

“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22) Zahvalnost, radost, dobročinstvo, povjerenje u Božju ljubav i staranje najbolji su čuvari zdravlja. Oni su Izra­elcima trebali biti ključ života.

Čistoća među Izraelcima

173

Putovanja na koja se išlo triput godišnje prigodom godiš­njih blagdana u Jeruzalemu, jednodnevni boravak u kolibama za vrijeme Blagdana sjenica, bili su prilike za kretanje na otvo­renom prostoru i za društveni život. Ove su svečanosti bile prigode za radosti, koje su postajale slađe i toplije zbog doma­ćinske dobrodošlice prema strancu, levitu i siromahu.

“A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11)

Tako su u kasnijim godinama, kad se zarobljenicima koji su se vratili iz Babilona u Jeruzalem čitao Božji zakon, i kad je narod plakao zbog svojih prijestupa, bile izgovorene riječi milo­sti:

“Ne tugujte! … Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa primljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” (Nehemija 8,9.10)

“Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i Jeru­zalemu: ‘Idite u goru i donesite granja maslinova, i granja div­lje masline, mirtovih i palmovih grana, i granja ostaloga lisna­tog drveća, da načinimo sjenice, kako je propisano.’ Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice, i boravili su u njima … I bila je veoma velika radost.” (Nehemija 8,15-17) Bog je izraelskom narodu dao upute u pogledu svih na­čela koja su bila važna za tjelesno i za moralno zdravlje, a te su se upute odnosile jednako i na zdravstvena načela kao na ona iz moralnog Zakona što ga im je On dao:

“Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Pri- veži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svo­jim!” (Ponovljeni zakon 6,6-9)

“A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao – kaži svome sinu: Naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u straho­poštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas.” (Ponovljeni zakon 6,20-24) Da su Izraelci bili poslušni primljenim uputama, i da su iskoristili njihove prednosti, bili bi živi primjer svijetu s obzi­

282

283

174

Služba liječenja

rom na zdravlje i blagostanje. Da su, kao narod, živjeli kako je Božji plan predviđao, bili bi pošteđeni bolesti koje su došle na druge narode. Uzdignuti iznad svih drugih naroda, oni bi po­sjedovali tjelesnu snagu i moć duha. Oni bi bili najmoćnija na­cija na zemlji. Bog je rekao:

“Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode.” (Ponovljeni zakon 7,14)

• “Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov na­rod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. On će te uzvisiti ćašću, imenom i sl­avom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posve­ćen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.” (Ponovljeni zakon 26,18.19)

“Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blago­slovljen u polju. Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast sta­da tvoga. Blagoslovljen će biti tvoj koš i naćve tvoje. Blago­slovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš.” (Ponovljeni zakon 28,2-6)

“Jahve će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje, i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Jahve će od tebe ućiniti narod sebi posvećen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapo­vijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino, te će stra­hovati od tebe. Jahve će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom sa tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da će ti je dati. Jahve će ti otvoriti svoju bogatu riznicu – nebo – da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. … Jahve će te držati na proćelju, a ne u zaćelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi

• Jahve, Boga svoga, što ti ih danas naređujem da ih držiš i vršiš.” (Ponovljeni zakon 28,8-13)

Svećenik Aron i njegovi sinovi dobili su upute:

“Jahve reče Mojsiju: ‘Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te blago­slovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na

Čistoća među Izraelcima                                                    175

te i mir ti donese! Tako neka stavljaju moje ime nad si­nove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.’” (Brojevi 6,22-26)

“Nek ti zasuni budu od gvožđa i mjedi, i nek ti mir traje koliko i život! Nitko nije kao Bog Ješurunov: po ne­besima u pomoć ti jezdi i po oblacima u svom veličan­stvu!

Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna nje­gova mišica. … U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami, u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. Blago tebi, Izraele! Koji narod ko tebe Jahve spa- sava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni.” (Ponovljeni zakon 33,25-29)

Propustivši ispuniti Božji plan Izraelci su propustili i bla­goslove sto su ih mogli dobiti. U Josipu, Danielu, Mojsiju, Iliji i mnogim drugima, mi imamo plemenite primjere pravog na­čina života. Slična vjernost i odanost i danas će donijeti slične rezultate. Nama je napisano:

“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9)

“Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.” (Jeremija 17,7)

“… I oko mi s visoka gleda dušmane, i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. Ko palma cvate praved­nik i raste ko cedar libanonski. Zasađeni u Domu Jahvi- nu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u staro­sti, sočni i puni svježine.” (Psalam 92,12-14)

“Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo… Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem, i noga ti se neće spoticati. Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nena­dane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.” (Izreke 3,1.2.23-26)

286

Odijevanje

• Biblija nas podučava skromnosti u odijevanju. “Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljina­ma.” (1. Timoteju 2,9) Ovo zabranjuje razmetanje odjećom, na­padne boje, pretjerano ukrašavanje. Sve ono na nama sto treba izazvati divljenje nije dio skromna izgleda sto ga nalaže Božja riječ.

Naša odjeća ne smije biti skupocjena – ne sa “zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama”.

Novac je oblik Božjeg povjerenja. I nije nam dan za zado­voljenje ponosa ili ambicije. U rukama Božje djece on je hrana za bolesne i odjeća za gole. On je spas onima koji su u nevolji, zdravlje bolesnima, sredstvo za propovijedanje evanđelja siro­mašnima. Novcem što ga sada trošite za razmetanje, ako ga mudro upotrijebite, možete donijeti sreću mnogim srcima. Razmišljaj­te o Kristovom životu. Proučavajte Njegov karakter i sudjelujte zajedno s Njim u Njegovom samoodricanju.

U takozvanom kršćanskom svijetu izdaje se toliko za nakit i nepotrebno skupu odjeću da se od tog novca mogu nahraniti svi gladni i obući svi goli. Moda i razmetanje proždiru sred-

• stva koja bi mogla utješiti siromašne i napaćene. Oni uskraćuju svijetu evanđelje Spasiteljeve ljubavi. Misije se zatvaraju. Mno­štvo propada zbog nedostatka kršćanskog nauka. U našoj nepo­srednoj blizini i u stranim zemljama neznabošci su bez nauka i bez spasenja. Dok je Bog, s jedne strane, napunio zemlju izobi­ljem i njezine žitnice udobnostima života, dok nam je izdašno podario spasonosnu spoznaju o svojoj istini, kakvo opravdanje možemo dati što dopuštamo plač udovice i siročeta, bolesnika i nesretnika, nenaučenih i onih bez spasenja, koji se podiže k nebu? Na dan Božji, kada se budemo sučelili s Onim koji je položio svoj život za ove nesretnike, čime će se opravdati oni koji su trošili svoje vrijeme i novac na zadovoljstva koja je Bog

(176)

Odijevanje

177

zabranio? Zar takvima Krist neće reći: “Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti; bijah put­nik, i ne primiste me; go, i ne obukoste me; bolestan i u tam­nici, i ne pohodiste me.” (Matej 25,42.43)

Ali premda je naša odjeća skromna i jednostavna, ona treba biti dobre kakvoće i pristalih boja, prigodna za bogoslužje. Kod izbora treba gledati na trajnost, a ne na isticanje izgledom. Ona treba pružiti toplinu i dostatnu zaštitu. Mudra žena, opisana u Izrekama, “ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva ćeljad ima po dvoje haljine”. (Izreke 31,21)

Naša odjeća treba biti ćista. Nećistoća u odjeći je nezdra­va, i time štetna za tijelo i dušu. “Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.” (1. Korin- ćanima 3,16.17)

Odjeća u svemu treba biti zdrava. Bog želi da “u svemu budeš zdrav” – zdravoga i tijela i duše. A mi trebamo surađi­vati s Njim zbog zdravlja duše i tijela. Zdrava odjeća pomoći će obojemu.

Odjeća bi trebala odavati dostojanstvo, ljepotu i sklad s pri- 289 rodnom jednostavnosti. Krist nas je opomenuo zbog ponosa ži­vota, ali ne i zbog njegova dostojanstva i prirodne ljepote. On je pokazao cvijeće u polju, ljiljane koji se otvaraju u svojoj ćistoći i rekao: “A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svo­joj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” (Matej 6,29) Ovako stvo­renjima iz prirode Krist ukazuje na ljepotu koju Nebo cijeni, ljepotu u skromnosti, jednostavnosti, ćistoći i skladu, koji će našu odjeću ućiniti ugodnom u Njegovim oćima.

On nas poziva da najljepšu odjeću nosimo na svojoj duši. Nikakvo se vanjsko ukrašavanje ne može, u vrijednosti ili ljup­kosti, usporediti s onim “krotkim i mirnim duhom” koji je u Njegovim oćima dragocjen. (1. Petrova 3,4)

Onima koji Spasiteljeva naćela uzimaju kao smjernice svog života, kako su dragocjene ove rijeći obećanja:

“I za odijelo, što se tjeskobno brinete? … Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas? Ne brinite se tjeskobno i ne govorite … u što ćemo se obući? … jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njego­vu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,28-33)

178

Služba liječenja

“Koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.” (Izaija 26,3)

• Kako je ovo u opreci sa zamorom, bolešću i bijedom koji dolaze kao rezultat vladavine mode! Kako su mnogi od mod­nih običaja i pravila u suprotnosti s biblijskim načelima! Sje­tite se modnih smjerova i stilova tijekom posljednjih desetlje­ća. Koliko bi se njih smatralo smjelim, neskromnim, ako nisu “u modi”; a koliko su neprikladni za bogobojaznu ženu dobra ukusa, koja drži do sebe.

Božja riječ ne odobrava promjene u vanjskom izgledu sa­mo zbog mode. Mijenjanjem garderobe, kupovanjem složenih, skupocjenih ukrasa, bogati rasipaju vrijeme i novac, dok se na taj način pustoše snage njihovog uma i duše. A onima koji su skromniji u svojoj materijalnoj moći i siromašnima, ovo je te­žak teret. Mnogi od onih koji s naporom zarađuju za svoj sva­kodnevni život, i koji bi prihvaćanjem jednostavnijih modela mogli sami sebi sašiti odjeću, prisiljeni su obratiti se krojaču, da bi mogli ići ukorak s modom. Mnogi su druge, promatra­jući željno razmetljivost i eleganciju bogatih, navedeni na stazu nepoštenja i sramote. Mnogi su domovi lišeni udobnosti, mno­gi muževi navedeni na pronevjeru ili novčani slom, samo zato da bi zadovoljili pretjerane zahtjeve svoje žene ili djece.

Mnoge žene su, prisiljene da sebi ili svojoj djeci sašiju ha­ljine po posljednjoj modi, osuđene na stalno robovanje. Mnogo majki, s već iscrpljenim živcima i uzdrhtalim prstima, rade mučno do kasno u noć, da bi na odjeću svoje djece dodale ukrase koji ne pridonose zdravlju, udobnosti ili pravoj ljepoti. Zdravlje i smirenost duha, toliko važno za pravilno podizanje i odgoj nji­hove djece, one žrtvuju modi. Njega uma i srca se zanemaru­je. Duša zaostaje u razvoju.

• Majci ne preostaje vremena da se pozabavi proučavanjem načela tjelesnog razvitka kako bi se znala brinuti o zdravlju svoje djece. Ona nema vremena poslužiti njihovim umnim i duševnim potrebama, nema vremena suosjećati s njima u njihovim malim razočaranjima i kušnjama, niti dijeliti s njima njihova zanimanja i nastojanja.

Gotovo tek što dođu na svijet, djeca podliježu utjecaju mode. Ona čuju više o odijevanju nego o svom Spasitelju. Ona vide svoje majke kako s više ozbiljnosti proučavaju modne časopise nego Bibliju. Pokazivanje odjeće je od većeg važnosti nego ra-

Odijevanje

179

zvitak karaktera. Roditelji i djeca su lišeni onoga sto je u živo­tu najbolje, najdraže i najistinskije. Za ljubav mode oni se is­ključuju iz pripreme za vječni život.

Protivnik svega sto je dobro naveo je ljude na izmišljanje mode koja se stalno mijenja. On ništa toliko ne želi kao to da nanese Bogu žalost i sramotu, uzrokujući bijedu i propast ljud­skih bića. Jedan od načina kojima on ovo najučinkovitije po­stiže jesu modni izumi, koji slabe tijelo, iscrpljuju razum i po- nižavaju dušu.

Žene su podložne ozbiljnim bolestima i njihove nevolje se velikom mjerom povećavaju njihovim načinom odijevanja. Na­mjesto da svoje zdravlje sačuvaju za teške prilike, do kojih će sigurno doći, one svojim pogrešnim navikama često žrtvuju ne samo zdravlje nego i život, i svojoj djeci ostavljaju nasljedstvo boli u propalom zdravlju, izopačenim navikama i pogrešnim predodžbama o životu. Jedno od najbeskorisnijih i najštetnijih izuma mode je suknja koja se vuče po zemlji. Nečista, neudobna, nepraktična, nezdrava – sve se to i još više toga može reći o takvoj suknji. Ona je ekstravagantna zbog pretjerane količine 292 potrebne tkanine i nepotrebno se habanja zbog njezine dužine.

Tko god je vidio ženu u suknji koja se vuče po zemlji, s rukama punim paketa, kako se pokušava uspeti uz stepenice, ili sići niz njih, ući u tramvaj, probiti se kroz mnoštvo prolaznika, kako hoda po kiši ili po blatnjavom putu, ne treba druge dokaze o njezinoj nepraktičnosti i neudobnosti.

Drugo ozbiljno zlo je nošenje sukanja koje se svojom teži­nom oslanjaju na bokove. Ta težina pritišće unutarnje organe, povlači ih nadolje i uzrokuje slabost želuca i osjećaj tromosti, koji vodi k pognutom držanju, koje zatim stješnjuje pluća i ote­žava pravilno disanje.

Tijekom posljednjih godina mnogo se govorilo o opasno­stima što nastaju kao rezultat stezanja struka, tako da je malo onih koji su u ovom pogledu neobaviješteni; no moć mode je tako velika da zlo ostaje. Žene i mlade djevojke ovim nanose sebi neopisivu štetu. Za zdravlje je veoma važno da grudni koš ima dostatno mjesta kako bi se raširio do svog punog opsega, čime se plućima omogućuje da uzimaju pune udisaje. Kad su pluća ovako sputana, onda je smanjena i količina kisika koja u njih ulazi. Krv se ne osvježuje kao što treba, tako da nepotrebni otrovni sastojci, koji se obično izlučuju, ostaju. Uz to je i cir-

180

Služba liječenja

kulacija krvi ograničena, dok su unutarnji organi tako zgrčeni i zbijeni i pomaknuti sa svog mjesta da ne mogu pravilno vr­šiti svoju ulogu.

Stezanje ne popravlja liniju. Jedan od glavnih čimbenika tjelesne ljepote je simetrija, skladna proporcija dijelova. A pra­vi primjer tjelesnog razvitka naći će se ne na figurama koje prikazuju francuski modni kreatori, već na ljudskom biću koje se razvilo u skladu s Božjim zakonima u prirodi. Bog je Stvo­ritelj svake ljepote, a mi ćemo, samo ako se prilagodimo Njego­vom idealu, dosegnuti ideal prave ljepote.

• Drugo zlo koje se tiče običaja jest neravnomjerna raspo­djela pojedinih dijelova odjeće, tako da dok neki dijelovi tijela imaju vise nego sto im je nužno, drugi su nedovoljno zaštićeni. Budući da su udaljene od vitalnih organa, noge i ruke treba toplom odjećom posebno čuvati od hladnoće. Nemoguće je biti zdrav ako smo navikli da su nam ruke i noge hladne; jer ako je u njima premalo krvi, bit će je previše u drugim dijelovima tijela. Besprijekorno zdravlje zahtijeva i besprijekornu cirkula­ciju krvi; ali to se ne može postići dok se na tijelu, gdje su vitalni organi, nosi tri ili četiri puta više odjeće nego na nogama i rukama.

Mnoge žene su nervozne i uzrujane jer se lišavaju čistog zraka koji stvara čistu krv, kao i slobode kretanja kojom bi se krv neometano slala kroz vene i tako donosila život, zdravlje i snagu. Mnoge su žene postale trajni invalidi, a mogle su uži­vati zdravlje. Mnoge su umrle od sušice i drugih bolesti, a mo­gle su proživjeti život koji im je bio određen, da su se odijevale u skladu sa zdravstvenim načelima i neometano kretale i ra­dile na zraku.

Da bismo osigurali najzdraviju odjeću, brižno proučavaj­mo potrebe svakog dijela tijela. Uzmimo u obzir klimu i pod­neblje, sredinu, zdravstveno stanje, starost i vrstu zanimanja. Svaki dio odjeće treba lako prianjati, ne ometajući pritom ni protok krvi ni slobodno, puno, prirodno udisanje zraka. Sve ono što se nosi treba biti tako slobodno da se odjeća podigne kad se ruke podignu.

Žene slabog zdravlja mogu pažljivim odijevanjem i tjelo­vježbama učiniti mnogo za sebe. Pogodno odjevene za lijepe trenutke na svježem zraku, neka se kreću i rade tjelesne vježbe

• vani, najprije oprezno, povećavajući broj vježbi prema tome kako

Odijevanje

181

mogu izdržati. Prihvaćanjem ovoga, mnoge mogu ponovno za­dobiti zdravlje i preuzeti svoj dio posla u svijetu.

Neovisni o modi

Neka žene samoinicijativno, umjesto da se bore kako bi održale korak sa zahtjevima mode, uzmu hrabrosti da se odijevaju zdravo i jednostavno. Namjesto da utone u naporan i jednoli- ćan posao u domaćinstvu, neka žena i majka odvoji vrijeme za čitanje, kako bi bila dobro obaviještena, kako bi svome supru­gu bila drug i ostala u dodiru s osobnošću svoje djece koja se razvija. Neka mudro koristi prilike koje joj se sada pružaju, da utječe na svoje najmilije i priprema ih za onaj bolji život. Ne­ka odvoji vrijeme u kojem će dragog Spasitelja učiniti svako­dnevnim drugom i prijateljem obitelji. Neka odvoji vrijeme za proučavanje Njegove Riječi, i ode sa svojom djecom u priro­du, gdje će promatrajući ljepotu Njegovih djela, upoznati Bo­ga.

Neka ostane vedra i puna poleta. Namjesto da svaki tre­nutak provodi u beskrajnom šivanju, neka odvoji večer za ugo­dne zajedničke trenutke, za ponovno sjedinjenje obitelji nakon dnevnih dužnosti. Time bi se mnogi muževi privukli da ostave klubove ili barove u korist svog doma. Mnogi dječaci bi tako bili daleko od ulice i trgovine na uglu. Mnoge bi djevojčice bi­le izbavljene od lakoumnog, povodljivog društva. Tada bi do­maće ozračje roditeljima i djeci bilo ono što je Bog planirao – blagoslov za cijeli život.

Prehrana i zdravlje

• Naše je tijelo sagrađeno od hrane koju jedemo. Tkivo se kvari i propada u jednom stalnom procesu; svaki pokret sva­kog pojedinačnog organa uzrokuje gubitak tkiva, a taj se gubi­tak nadoknađuje hranom koju uzimamo. Svaki organ tijela za­htijeva svoj dio hrane. Mozak mora dobiti svoj dio; kosti, miši­ći i živčani sustav zahtijevaju svoj. Zadivljujući je proces koji hranu pretvara u krv, da bi je zatim upotrijebio za izgrađivanje raznih dijelova tijela; a taj proces je stalan i opskrbljuje živo­tom i snagom svaki živac, mišić i djelić tkiva.

Izbor namirnica

Treba birati onu vrstu namirnica koje nas najbolje opskrb­ljuju sastojcima potrebnim za izgradnju tijela. Pri ovom izboru apetit nije pouzdan savjetnik. Lošim navikama u prehrani apetit postaje izopačen. On često traži hranu koja je na štetu zdravlja i koja donosi slabost umjesto snage. Običaji i navike društva nas ne mogu pouzdano voditi. Bolest i patnja koji posvuda vla­daju velikim dijelom nastaju zbog omiljenih zabluda u vezi s prehranom.

Da bismo znali koja je hrana najbolja, trebamo proučiti

• Božji prvobitni plan za čovjeka. Onaj tko je stvorio čovjeka i koji poznaje njegove potrebe, odredio je Adamu hranu koju će jesti. “I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, … i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!’” (Postanak 1,29) Odlaskom iz Edena, da bi obrađivanjem zemlje pod prokletstvom grijeha priskrblji­vao za svoj život, čovjek je dobio dopuštenje da jede i “poljsko zelje”. (Postanak 3,18)

Žitarice, voće, orašasti plodovi i povrće čine prehranu ko­ju je naš Stvoritelj izabrao za nas. Kad se ove vrste namirnica pripreme na najjednostavniji i najprirodniji način, one su najzdra­

(182)

Prehrana i zdravlje

183

vije i najhranjivije. One daruju snagu, izdržljivost i svježinu uma, sto se ne može postići složenijom i stimulativnom hranom.

Sve vrste hrane koje su same po sebi korisne nisu ravno­pravno prilagođene našim potrebama u svim uvjetima. Budi­mo obazrivi pri izboru hrane. Naša prehrana treba biti prila­gođena godišnjem dobu, uvjetima podneblja u kojem živimo i poslu kojim se bavimo. Određena vrsta hrane koja je pogodna za neko određeno godišnje doba, ili za određeno podneblje, nije pogodna za druge. Također postoje i različite vrste hrane koje najbolje odgovaraju osobama različitih zanimanja. Cesto je hrana koja je dobra za one koji rade težak fizički posao ne­pogodna za osobe koje rade sjedeći, ili se bave umnim radom. Bog nam je dao obilnu šarolikost zdravih namirnica, i svatko treba od toga izabrati ono na što će zdrav razum i iskustvo pokaza­ti da je najprikladnije za njegove osobne potrebe.

Prirodni izvori voća, orašastih plodova i žitarica su obilni, i iz godine u godinu su prinosi iz svih zemalja velikodušnije pristupačni svima, zbog sve savršenijih sredstava transporta. Kao rezultat toga, mnoge vrste namirnica koje su se samo nekoliko godina ranije smatrale skupim luksuzom, sada su svima dostupne za svakodnevnu uporabu. Ovo je naročito slučaj sa sušenim i konzerviranim voćem.

Orašasti plodovi i hrana pripremljena od njih počinju se naveliko trošiti umjesto mesa. S njima se mogu kombinirati žita­rice, voće i korijenasti plodovi za pripremu zdrave i hranjive hrane. Ali treba paziti da se ne stavljaju prevelike količine ora­ha i sličnog voća. Oni koji su svjesni tegoba što nastaju uzima­njem jela s orasima, uvidjet će da, ako se drže ovog upozore­nja, njihove tegobe nestaju. Također ne treba zaboraviti da po­neki orašasti plodovi nisu tako zdravi kao ostali. Bolje je jesti bademe nego kikiriki, dok je kikiriki u ograničenim količina­ma, ako se uzima uz žitarice, hranjiv i lako se probavlja.

Ako se pravilno pripreme, masline su, kao i orašasti plo­dovi, zamjena za maslac i mesnu hranu. Ulje koje s maslinama uzimamo daleko je bolje od životinjskog ulja ili masti. Ono služi kao sredstvo za otvaranje stolice. Uzimanje ovog ulja pokazat će se korisnim za one koji pate od sušice, a služi i kao lijek protiv upale i nervoze želuca.

Oni koji su se navikli na bogatu i stimulativnu hranu, imaju neprirodan ukus i ne mogu odjednom uživati u jednostavnoj

297

298

184

Služba liječenja

hrani. Treba proći neko vrijeme dok ukus postane prirodan i želudac se oporavi od zlorabe kojoj je bio izložen. Oni koji ustraju u uzimanju zdrave hrane, utvrdit će, nakon nekog vre­mena da im je takva hrana ukusna. Oni će voljeti ugodan i bla­gotvoran miris ove hrane, i jest će je s većim užitkom nego sto je to moguće kod nezdravih poslastica. A želudac, u zdra-

• vom stanju, bez upala i opterećenja, spremno može obavljati svoju zadaću.

Da bismo održali zdravlje, trebamo osigurati dostatnu ko­ličinu dobre, korisne hrane.

Ako razumno planiramo, ono sto je najvažnije za zdravlje može se osigurati u gotovo svakoj zemlji. Riža, pripremljena na razne načine, zatim pšenica, kukuruz i zob, šalju se na sve strane svijeta, kao i grah, grašak i leća. Sve to, zajedno s domaćim i uvezenim voćem i različitim povrćem koje raste u pojedinim područjima, omogućuje izbor i prehranu koja je potpuna, premda bez mesnih sastojaka.

Gdje god se voće može uzgajati u većim količinama, konzer­viranjem i sušenjem pripremite izdašne količine za zimu. Sit­no voće, kao ribizli, ogrozd, jagode, maline, kupine, može se uzgajati vrlo uspješno u mnogim mjestima u kojima se vrlo malo uzima i gdje je zanemareno njegovo uzgajanje.

Za spremanje zimnice koristite, kad god je moguće, boce i tegle, a ne konzerve. Posebno je važno da voće koje se sprema za zimnicu bude u dobrom stanju. Stavljajte malo šećera i kuhajte voće samo toliko dugo da se osigura njegovo očuvanje za zimu. Tako pripremljena zimnica je izvrsna zamjena za svježe voće.

Kad god se sušeno voće, kao grožđe, šljive, jabuke, kruške, breskve i marelice može dobiti po umjerenim cijenama, zaključit ćete da se ono može mnogo slobodnije nego što je uobičajeno koristiti kao sastavni dio prehrane, što će osigurati najbolje re­zultate za zdravlje i čilost svih skupina djelatnih ljudi.

Nijedan objed ne treba biti previše raznolik, jer to navodi na prekomjerno uzimanje hrane i uzrokuje smetnje u probavi.

Nije dobro jesti voće i povrće u istom obroku. Ako je pro­bava slaba, onda će uzimanje jednog i drugog često dovesti do

• neraspoloženja i nesposobnosti obavljanja umnog rada. Bolje je jesti voće u jednom, a povrće u nekom drugom obroku.

Obroci trebaju biti različiti. Ista jela, pripremljena na isti način, ne treba iznositi na stol objed za objedom, dan za danom.

Prehrana i zdravlje

185

Kad je hrana različita, obroci se jedu s većim užitkom, organi­zam se bolje hrani.

Priprema hrane

Pogrešno je jesti samo zato da bi se zadovoljio apetit. Ali ne treba biti ravnodušan kad je riječ o kakvoći hrane ili nači­nu pripreme. Ako nam hrana koju jedemo ne prija, onda tijelo neće primiti hranjive sastojke kako bi trebalo. Hranu treba po­mnjivo odabrati i pripremiti mudro i vješto.

Najfinije bijelo brašno nije najbolje za pripremu kruha. Upotreba tog brašna nije ni zdrava ni ekonomična. Kruh zami- ješen od finog brašna nema hranjive sastojke kojih ima u kru­hu pripremljenom od punog zrna. Takav kruh nerijetko uzro­kuje tvrdu stolicu i druga nezdrava stanja.

Uporaba sode bikarbone i praška za pecivo pri miješanju kruha je štetna i nepotrebna. Soda uzrokuje upalu želuca i če­sto uvjetuje trovanje cijelog organizma. Mnoge domaćice misle 301 da bez sode ne mogu zamijesiti dobar kruh, ali to je zabluda.

Ako bi se potrudile naučiti bolje metode, njihov bi kruh bio zdraviji, prirodnijeg okusa i ugodniji.

Kad se priprema kruh s kvascem, ne upotrebljavajte mli­jeko namjesto vode. Stavljanje mlijeka je dodatni izdatak, a kruh time postaje znatno manje hranjiv. Mliječni kruh ne zadržava svježinu tako dugo nakon pečenja kao kruh pripremljen s vo­dom, a i brže pokreće vrenje u želucu.

Kruh treba biti lak i svjež. Ne dopustite u njemu ni naj­manju količinu kiselosti. Štruce trebaju biti male i tako dobro ispečene da klice kvasca budu što je više moguće uništene.

Kruh s kvascem, bilo koje vrste, težak je za probavu dok je još vruć. Nikada ga stoga ne treba iznositi na stol vrućeg. Ovo se, međutim, ne odnosi na kruh pripremljen bez kvasca. Svje­ži kruh od pšeničnog brašna bez kvasca, pečen u dobro zagri­janoj pećnici, zdrav je i ukusan.

Žitarice koje se upotrebljavaju za kašu treba kuhati neko­liko sati. Pritom je meka ili tekuća hrana manje zdrava od su­he jer ova potonja zahtijeva dobro žvakanje. Dvopek ili pre­pečeni kruh je jelo koje se najlakše probavlja i najbolje prija. Izrežite obični kruh od kvasca u kriške i sušite ga u toploj pećnici dok se ne izgubi i posljednji trag vlage. Zatim neka

186

Služba liječenja

kriške po cijeloj površini dobiju laku smeđu boju. Ovaj kruh može se održati na suhom mjestu mnogo duže nego običan i, ako se podgrije prije uzimanja, bit će svjež kao i tek pečeni kruh.

Za pripremu hrane obično se uzima pretjerana količina šećera. Kolači, pudinzi, torte, želei i džemovi aktivni su uzroč­nici loše probave. Posebno su štetni pogačice i pudinzi kod

• kojih su glavni sastojci mlijeko, jaja i šećer. Treba izbjegavati uzimanje mlijeka zajedno sa šećerom.

Kad se uzima mlijeko, neka ono bude potpuno sterilizira­no; ovom mjerom opreza umanjuje se opasnost od izlaganja bo­lestima koje bi mogle nastati uzimanjem mlijeka. Maslac je ma­nje štetan ako se jede kao premaz na hladnom kruhu nego kad se koristi za kuhanje; ali, u načelu, bolje je potpuno ga se odreći. Sir je zavrijedio mnogo više prigovora; on je potpuno nepri­kladan za prehranu.

Oskudna, loše kuhana hrana kvari krv time što slabi orga­ne koji je proizvode. Ona remeti sklad organizma i donosi bo­lest te preosjetljive živce i loše raspoloženje kao prateće poja­ve. Žrtve lošeg kuhanja mogu se brojiti na tisuće i desetine ti­suća. Nad mnogim grobovima mogao bi stajati natpis: “Umro zbog lošeg kuhanja” ili “Umro od napaćenog želuca”.

Sveta je dužnost onih koji kuhaju da nauče kako treba pri­premati zdravu hranu. Kao posljedica lošeg kuhanja izgublje­no je mnogo duša. Da bi se pripremio dobar kruh, treba se koristiti glavom i spretnim rukama; a u dobrom kruhu ima više religije nego što to mnogi vjeruju. Postoji malo uistinu dobrih kuharica. Djevojke i mlade žene misle da je kuhati i vršiti druge vrste poslova u domaćinstvu nešto ponižavajuće, i zato mnoge djevojke koje se udaju i preuzmu brigu o obitelji imaju malo pojma o dužnostima koje počivaju na ženi i majci.

Kuhanje nije nikakva osrednja grana znanosti, nikakav os­rednji predmet nastave, ono je jedno od najbitnijih znanja u praktičnom životu. To je predmet koji bi sve žene trebale na-

• učiti i on bi se trebao podučavati tako da bude od koristi siro­mašnijim slojevima. Da bi se pripremilo ukusno i istodobno hranjivo jelo, potrebna je stručnost, a ona se može postići. Ku­harice bi trebale znati kako se priprema jednostavna hrana, na jednostavan i zdrav način, tako da bi bila ukusnija a i hranji­vija upravo zbog svoje jednostavnosti.

Prehrana i zdravlje

187

Svaka žena koja se stara o jednoj obitelji, a još nije savla­dala umijeće zdravog kuhanja, trebala bi odlučiti naučiti ono sto je nužno za dobrobit njenog doma. U mnogim mjestima tečajevi zdravog kuhanja nude mogućnost i priliku za obuča­vanje u ovom smjeru. Žena koja nema takve mogućnosti, neka se uči pod vodstvom neke dobre kuharice i neka ustraje u svojim naporima u stjecanju većeg znanja, sve dok ne ovlada kulinar­skim umijećem.

Redovitost u uzimanju hrane je od životne važnosti. Za svaki obrok treba odrediti vrijeme. Neka u vrijeme objeda svatko po­jede ono sto treba njegovom organizmu i neka zatim ne uzima ništa više do sljedećeg objeda. Mnogi jedu onda kada organiz­mu hrana nije potrebna, u neredovnim razmacima između ob­roka, jer nemaju dovoljno snažnu volju da se suprotstave nagonu. Za putovanja neki stalno grickaju sve ono što je za jelo i što mogu dobiti. To je vrlo opasno. Kad bi putnici redovito jeli jednostavnu i korisnu hranu, ne bi osjećali klonulost, niti bi se tako često razbolijevali.

Druga je ubitačna navika jesti neposredno prije odlaska u krevet. Možda su redovni objedi već prošli; ali zbog osjećaja malaksalosti uzima se više hrane. Popuštanjem tome, ti loši po­stupci prelaze u naviku koja se često tako čvrsto ukorijeni da se misli kako je nemoguće otići u krevet bez jela. Kao rezultat kasne večere, probava se nastavlja tijekom sati predviđenih za spavanje. Ali iako želudac neprekidno radi, njegova se zadaća ne izvršuje dobro. Spavanje se često remeti neugodnim snovi­ma, i sljedećeg se jutra budimo mamurni, neosvježeni i s malo želje da doručkujemo. Kad legnemo da se odmaramo, želudac bi trebao već izvršiti svoju zadaću, da bi i on kao i drugi organi tijela imao svoj odmor. Za osobe koje mnogo sjede kasni su obroci naročito štetni. Poremećaj koji time nastaje često je po­četak bolesti koja završava smrću.

U mnogo se slučajeva osjeća malaksalost koja budi želju za hranom, jer su organi za probavu tijekom dana nemilosrd­no opterećeni. Nakon uzimanja jednog obroka, organima za probavu treba odmor. Najmanje pet do šest sati trebaju trajati vremenski razmaci između objeda, i mnogi koji ovo pokušaju, utvrdit će da su dva obroka dnevno bolja nego tri.

304

188

Služba liječenja

• Pogrešne navike kod obroka

Hranu ne treba jesti ni jako vruću, niti jako hladnu. Ako je hrana hladna, onda se opterećuje vitalna moć želuca, koja se koristi da bi se hrana zagrijala prije početka procesa pro­bave. Iz istog razloga štetna su i hladna pića; iako i stalno uzi­manje vrućih napitaka slabi naše tijelo. Što više tekućine uzi­mamo s obrocima, probava unesene hrane će biti problemati- čnija; jer prije no što probava počne, tekućina se mora apsor­birati. Ne uzimajte mnogo soli u prehrani, izbjegavajte uzima­nje kiselog povrća i jako začinjene hrane, jedite mnogo voća, čime će se, velikim dijelom, izgubiti želja za tako mnogo teku­ćine tijekom objeda.

Hranu treba jesti polako i dobro je sažvakati. Ovo je potreb­no zbog toga da bi se slina dobro pomiješala s hranom i da bi želučani sokovi mogli preuzeti zadaću.

Drugo ozbiljno zlo je uzimanje hrane kad nije vrijeme, kao

• primjerice nakon teškog i napornog rada, kad smo iscrpljeni, jer će neposredno poslije jela probava biti otežana. Ako smo uzbuđeni, uplašeni ili u žurbi, bolje je da ne jedemo dok nam se ne ukaže prilika za odmor i opuštanje.

Želudac je tijesno povezan s mozgom; i kad želudac obo­li, živčani sustav pozajmljuje energiju od mozga da bi pomo­gao oslabljenim organima za probavu. Kad su ovakvi zahtjevi prečesti, mozak dolazi u stanje preopterećenosti. Ako je mo­zak pod stalnim opterećenjem i ako uz to nedostaje kretanje i rad, onda čak i laku hranu treba jesti “štedljivo”. Tijekom ob­roka odbacite brigu i mučne misli; ne budite u žurbi, već je­dite polako, vedra duha i srca ispunjena zahvalnošću Bogu za sve Njegove blagoslove.

Mnogi od onih koji odbacuju mesnu hranu i druge teške i štetne vrste hrane misle da, ako je hrana koju oni jedu jedno­stavna i hranjiva, mogu neograničeno zadovoljavati svoj apetit i jesti pretjerano, što katkad prelazi u proždrljivost. To je za­bluda. Organe za probavu ne treba opterećivati hranom ni ko­ličinski ni u pogledu kakvoće, jer će to razmjerno opteretiti organizam.

Običaj je odlučio da se hrana iznosi na stol po nekom redu, u dijelovima, znači ne odjednom. Budući da ne znamo što je sljedeće na redu, možda ćemo se najesti jela koje nam, možda,

Prehrana i zdravlje

189

ne odgovara najbolje. Kad na stol dospije posljednji dio, mi se često usuđujemo prekoračiti granicu i uzeti “izazovni” desert za koji se pokaže da je sve drugo samo ne dobro za nas. Kad bi sva hrana predviđena za dani objed bila postavljena na stol u početku, svatko bi mogao načiniti najbolji izbor.

Ponekad se posljedica prekomjernog uzimanja hrane osje­ti odmah. U ostalim se slučajevima ne osjeća nikakva bol; ali organi za probavu gube svoju životnu energiju i time se potko­pavaju temelji tjelesne snage.

Visak hrane opterećuje organizam i stvara bolesno, groz­ničavo stanje, te povlači nerazmjernu količinu krvi u želudac, čime se uvjetuje naglo hlađenje udova. Time se organi za pro­bavu veoma opterećuju, i kad oni izvrše svoju zadaću, ostaje osjećaj malaksalosti i tromosti. Oni koji stalno prekomjerno je­du nazivaju to osjećajem gladi; ali taj osjećaj nastaje zbog pre- opterećenosti organa za probavu. Ponekad dolazi do umrtvlje- nosti mozga, s nespremnosću za umne i tjelesne napore.

Ovi neugodni simptomi se osjećaju zato sto je priroda zavr­šila svoj posao na račun nepotrebnog trošenja vitalnih snaga, koje se time posve iscrpljuju. Želudac kaže: “Dopusti mi da se odmorim.” Međutim, mnogi slabost i malaksalost tumače kao zahtjev za još više hrane te tako, namjesto da želucu dopuste odmor, oni mu nalažu dodatni teret. Kao znak posljedice, or­gani za probavu često se istroše onda kad bi trebali biti sposo­bni za rad.

Za subotu ne bismo trebali pripremati obilniju ili razno­vrsniju hranu nego za druge dane. Naprotiv, hrana bi trebala biti jednostavnija i, da bi um bio jasan i spreman za razumije­vanje duhovnih predmeta, jedimo manje. Sputan i preopterećen želudac je istodobno i sputan i preopterećen mozak. Mi može­mo čuti najdragocjenije riječi, ali ih nećemo shvatiti niti zadr­žati, jer je um pomućen zbog nepravilne prehrane. Preobilnim uzimanjem hrane subotom mnogi pridonose, više nego što mi­sle, svojoj nespremnosti za primanje blagoslova njezinih svetih trenutaka.

Izbjegavajmo kuhanje subotom; ali zato ne trebamo jesti hladno jelo. Kad je hladno, ugrijmo hranu pripravljenu dan ra­nije. I neka objedi, ma kako jednostavni, budu ukusni i pri­vlačni. Osobito u obiteljima s djecom, dobro je da se za subotu pripremi nešto nesvakidašnje, nešto što će obitelj smatrati čašću.

307

308

190

Služba liječenja

Tamo gdje se ugađalo lošim navikama, neka se ne odlaže s reformom. Kada, kao rezultat zlorabe želuca, dođe do ote­žane probave, neka se ulože napori da se pažljivo sačuva pre­ostala snaga životne energije, uklanjanjem svakog prevelikog tereta. Želudac se možda nikada neće oporaviti od duge zlo­rabe; ali pravilnim načinom prehrane spriječit će se daljnja sla­bost, i mnogi će se vise-manje posve oporaviti. Nije lako sasta­viti pravila koja bi zadovoljila svaki slučaj; ali poštivanjem pra­vih načela u prehrani mogle bi se postići mnoge velike promjene, a kuharica ne bi bila prisiljena stalno “izazivati” apetit.

Uzdržanost se u prehrani nagrađuje umnom i moralnom čvrstoćom; ona također pomaže u obuzdavanju strasti. Neumje- renost u prehrani je nadasve štetna za one koji su tromog tem­peramenta; oni bi trebali jesti uzdržljivo, i aktivno se prihvatiti nekog fizičkog posla ili tjelovježbe. Ima muškaraca i žena istak-

• nutih prirodnih sposobnosti koji ne postižu ni pola od onoga što bi mogli kad bi se samosvladavali u borbi s apetitom.

Ovdje otkazuju mnogi pisci i govornici. Nakon što su se dobro najeli, oni se predaju poslovima koji se obavljaju sjede­ći – čitanju, učenju ili pisanju, ne odvajajući vrijeme za tje­lovježbu. Kao posljedica toga, ometa se slobodan tijek misli i riječi. Oni ne mogu pisati ili govoriti snagom i živošću potreb­nom da dođu do srca ljudi; njihova nastojanja su mlitava i ne­plodna.

Oni na kojima počivaju važne odgovornosti, ponad svega oni koji su čuvari duhovnog blaga, trebaju biti ljudi istančanih osjećaja i moći brzog zapažanja. Oni bi više od drugih trebali biti umjereni u jelu. Na njihovim stolovima ne bi trebalo biti mjesta za bogatu i skupu hranu.

Ljudi na odgovornim položajima, kojima je poklonjeno ve­liko povjerenje, trebaju svaki dan donositi odluke o kojima ovise rezultati od velikog značaja. Oni često trebaju brzo misliti, a to mogu uspješno postići samo oni koji prakticiraju strogu umje­renost. Pravilnim postupanjem s tjelesnim i duševnim snaga­ma jača se um. Ako napetost nije prevelika, sa svakim optere­ćenjem dolazi i nova, svježa snaga. Ali često je, zbog nepra-

• vilne prehrane, rad onih koji moraju razmatrati važne planove i donositi važne odluke – otežan. Poremećeni želudac dovodi do poremećenog i nesigurnog stanja uma. Ovo često vodi k razdražljivosti, osornom i nepravednom ponašanju i postupci­

Prehrana i zdravlje

191

1. Mnogi od planova koji su mogli biti na dobrobit čovječan­stva, bili su odloženi u stranu, dok su se mnoge nepravedne, okrutne, čak i tiranske mjere, sprovodile kao rezultat bolesnog stanja koje je nastalo zbog loših navika u prehrani.

Evo prijedloga za sve koji rade sjedeći i čiji je posao uglav­nom umne naravi; neka oni koji imaju dostatno moralne hrab­rosti i samosvladavanja pokušaju sljedeće: prilikom svakog ob­jeda uzmite dvije ili tri vrste jednostavne hrane i nemojte jesti više nego što treba da se zadovolji glad. Svakodnevno obavljaj­te aktivnu tjelovježbu i vidjet ćete hoćete li od toga imati kori­sti.

Snažni ljudi koji rade fizički posao nisu prisiljeni da budu tako oprezni u pogledu na količinu ili kakvoću svoje hrane kao osobe koje rade sjedeći; ali bi čak i takvi uživali bolje zdravlje kad bi se samosvladavali pri jelu i piću.

Neki bi željeli da se za njihovu prehranu sastavi određeno pravilo. Oni se prejedu, zatim se zbog toga pokaju, i tako na­stave razmišljati o onome što su jeli i pili. Ovako ne treba biti. Nitko ne može načiniti točno pravilo za nekoga drugog. Svat­ko bi trebao koristiti razum i moć samosvladavanja te postu­pati po načelu.

Naše tijelo je Kristovo otkupljeno vlasništvo, i nama nije dopušteno da činimo s njime što nam je milo. Svi oni koji po­znaju zakone zdravlja, trebaju prihvatiti svoju dužnost da po­štuju te zakone koje je Bog postavio za njihov život. Neka po­slušnost zakonima zdravlja postane stvar osobne dužnosti. Mi sami moramo snositi posljedice kršenja zakona. Mi moramo oso­bno dati odgovor Bogu za svoje običaje i navike. Stoga pitanje koje si trebamo postaviti nije: “Kako se to radi u svijetu?”, već: “Kako trebam ja kao pojedinac postupati s hramom što mi ga je Bog podario?”

24

Meso kao namirnica

• Prehrana koja je bila određena čovjeku u početku nije uk­ljučivala meso životinja. Tek nakon potopa, kad je sve zelenilo na Zemlji bilo uništeno, čovjek je dobio odobrenje da jede meso.

Izabirući hranu za čovjeka u Edenu, Gospodin je pokazao sto je najbolja hrana; pri izboru hrane za izraelski narod On je dao istu pouku. On je izveo Izraelce iz Egipta i učio ih kako da postanu Njegovim narodom. On je želio da preko njih bla­goslivlja i podučava svijet. On ih je opskrbljivao hranom koja je bila najprikladnija za tu svrhu – ne mesom, već manom, “kru­hom s neba”. Samo zato sto su bili nezadovoljni i sto su gun­đali sjećajući se lonaca s mesom iz Egipta, dobili su odobrenje da jedu mesnu hranu, ali samo zakratko. Uzimanje ove hrane je tisućama donijelo bolest i smrt. Ipak, odredba da treba jesti bezmesnu hranu nikada nije bila srdačno prihvaćena. I dalje je bila uzrokom nezadovoljstava i gunđanja, otvorenog ili tajnog, tako da nije dobila trajni karakter.

Budući da su se nastanili u Kanaanskoj zemlji, Izraelcima je bilo dopušteno jesti životinjsko meso, ali uz pažljiva ograni­čenja koja su imala zadaću da umanje zle posljedice. Uzimanje

• svinjskog mesa je bilo zabranjeno, kao i meso drugih životi­nja, ptica i riba, koje su bile proglašene “nečistima”. Od mesa koja su bila odobrena, strogo je bilo zabranjeno jesti salo i krv.

Samo su se one životinje koje su bile zdrave i u dobrom stanju mogle koristiti za hranu. Za hranu se nisu mogle upotri­jebiti životinje koje su bile rastrgane, one koje su uginule ili one čija krv nije bila pažljivo ispuštena.

Nepoštovanjem plana što ga je Bog predvidio za njihovu prehranu, Izraelci su snosili veliki gubitak. Oni su tražili mes­nu hranu i želi njezine posljedice. Oni nisu uspjeli dosegnuti Božji ideal karaktera niti su ispunili Njegov plan. “I dade im što iskahu, ali u duše njine on groznicu posla.” (Psalam 106,15) Oni su cijenili zemaljsko više od duhovnog, i nisu dosegnuli

(192)

Meso kao namirnica

193

onu svetu nadmoćnost nad drugima, koja je bila Božji plan za njih.

Razlozi za odbacivanje mesne hrane                                313

Oni koji jedu meso, jedu žitarice i povrće samo iz druge ruke; jer od njih životinja dobiva hranjive sastojke za rast. Ži­vot koji je bio u žitaricama i povrću odlazi u onoga koji jede.

Mi ga primamo jedući meso životinja. Koliko je bolje uzeti ga neposredno, jedenjem hrane koju je Bog planirao za nas!

Meso nikada nije bilo najbolja hrana; njegovo uzimanje je danas zavrijedilo prigovor u dvostrukom smislu, budući da se bolesti životinja brzo razvijaju. Oni koji jedu mesnu hranu ma­lo znaju sto jedu. Cesto bi se, kad bi mogli vidjeti kako živo­tinje žive, i kad bi poznavali kakvoću mesa koje jedu, odvratili od njega s gnušanjem. Ljudi stalno jedu meso puno klica tuber­kuloze i raka. Na taj se način prenose tuberkuloza, rak i druge kobne bolesti.

Tkivo svinje vrvi od nametnika. Za svinju je Bog rekao:

“… neka je za vas nečista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.” (Ponovljeni zakon 14,8) Ova je zapovijed dana 314 jer svinjsko meso nije upotrebljivo za hranu. Svinje su strvinari, skupljači otpadaka, i to je jedino za sto su te životinje predvi­đene. Njihovo meso nije nikada, ni pod kojim okolnostima bilo odobreno kao hrana čovjeku. Nemoguće je da meso ma kojeg živog bića bude hranjivo ako su blato i prljavstina njegovi pri­rodni sastojci i ako ono nastaje od svega onoga sto je prljavo.

Cesto se životinje vode na tržnicu i prodaju za hranu kad su već tako oboljele da se njihovi vlasnici boje dalje ih držati.

A neki načini tovljenja životinja za prodaju uvjetuju bolest. Odvojeno od svjetlosti i čistoga zraka, udisanjem zadaha prlja­vih staja, možda tovljeno već raspadajućom hranom, cijelo tijelo naskoro postaje zagađeno nečistim i pokvarenim sastojcima.

Životinje se često prevoze na velike udaljenosti i izložene su velikim mukama dok dospiju do tržišta. Otrgnuta sa zelenih pašnjaka, prevaljujući duge kilometre preko vrelih, prašnjavih putova, ili sabijena u prljave transportere, iznemogla i iscrp­ljena, bez hrane i vode često i po duge sate, jadna su stvorenja izmučena do smrti, samo zato da bi se ljudska bića naslađivala njihovim strvinama.

194

Služba liječenja

Na mnogim mjestima se ribe tako zaraze prljavštinom ko­jom se hrane da same postaju uzrok bolesti. To je posebice

• slučaj kad ribe dođu u dodir sa sadržajem kanalizacije velikih gradova. Ribe koje se hrane sadržajem kanalizacijskih cijevi mogu otplivati do udaljenih voda i biti uhvaćene tamo gdje je voda čista i svježa. Tako, kad se upotrijebe za hranu, donose bolest i smrt onima koji ne otkriju opasnost.

Posljedice mesne prehrane se možda neće odmah prepo­znati; ali to nije dokaz da je ona bezopasna. Malo je ljudi koje se može navesti da vjeruju kako je upravo meso otrovalo nji­hovu krv i prouzročilo njihove muke. Mnogi umiru od bolesti koje su u cijelosti nastale uzimanjem mesne hrane, dok stvarni razlog nisu mogli otkriti ni oni sami niti drugi.

Pogubne posljedice mesne prehrane na moral nisu manje uočljive od onih na tijelo. Mesna hrana je štetna za zdravlje, i sve ono sto djeluje na tijelo, ima razmjeran utjecaj na um i dušu. Sjetite se okrutnosti prema životinjama čije meso jede­mo, njezinog djelovanja na one koji ih ubijaju i na one koji to promatraju. Kako to razara nježnost kojom bismo trebali po­stupati s ovim Božjim stvorenjima!

Inteligencija koju pokazuju mnoge nijeme životinje tako je bliska ljudskoj da je to začuđujuće. Životinje vide, čuju, vole, strahuju i pate. One svoje organe koriste daleko vjernije nego ljudska bića. Prema svojim suparnicima one izražavaju sućut i

• nježnost. Mnoge životinje prema onima koji se skrbe za njih pokazuju daleko jaču ljubav nego što je izriču neka ljudska bića. One postaju tako privržene čovjeku da se to ne može slomiti a da životinje prethodno teško ne propate.

Kakav je to čovjek s ljudskim srcem koji je ikada skrbio o domaćim životinjama, a zatim mogao gledati u njihove oči, ta­ko pune povjerenja i ljubavi, dok ih predaje pod mesarski nož? Kako može jesti njihovo meso kao ukusnu poslasticu?

Pogrešna je pretpostavka da snaga mišića ovisi o konzumi­ranju mesa. Potrebe organizma se mogu bolje zadovoljiti i mi možemo uživati bolje zdravlje i bez uporabe mesa. Žitarice s voćem, orasi i povrće sadrže sva hranjiva svojstva potrebna za stvaranje dobre krvi. Meso nas ne može opskrbiti tim sastojcima tako dobro i tako potpuno. Da je meso bilo nužno za zdravlje i snagu, onda bi hrana koja se dobiva od životinja bila uključena u prehranu što je isplanirana za čovjeka u početku.

Meso kao namirnica

195

Kad se prestane uzimati mesna hrana, često dolazi do osje­ćaja slabosti i do nedostatka živahnosti. Mnogi ovo ističu kao dokaz da je mesna hrana prijeko potrebna; ali to je zato sto je takva vrsta hrane stimulativna i podražujuća. Ona samo zato toliko nedostaje jer draži krv i živčani sustav. Mnogima će os­tavljanje mesa biti isto tako teško kao sto je pijancu teško ostaviti svoju čašicu; ali će od te promjene imati više dobara.

Kad se napusti mesna hrana, na njezino mjesto trebaju stupiti razne žitarice, orašasti plodovi povrće i voće koji će biti hra­njivi i ukusni. Ovo je osobito važno kod onih koji su slabi ili opterećeni stalnim radom. U nekim zemljama u kojima vlada glad meso je najjeftinija hrana. U takvim će okolnostima pro­mjena biti teže ostvarljiva; ali se i ondje može postići. Među­tim, trebali bismo uzeti u obzir okolnosti i prilike tih ljudi te moć navike njihovog cijeloga života i paziti da ne inzistiramo čak ni u onome što je u prehrani pravilno. Ne nagonimo niko­ga da učini prenaglu promjenu. Meso treba zamijeniti korisnom hranom koja nije skupa. U tom pogledu vrlo mnogo ovisi o ku­harici. Trudom i spretnošću moći će se pripremiti jela koja će biti hranjiva i ukusna i koja će, velikim dijelom, zamijeniti me­snu hranu.

U svakom slučaju pripremite svoju savjest, upotrijebite sna­gu volje, uzimajte dobru, zdravu hranu, i promjenu ćete ostvariti bez muke, a želja za mesom će uskoro nestati.

Nije li vrijeme da svi napuste mesnu prehranu? Kako mogu oni koji nastoje postati čisti, oplemenjeni i sveti, da bi kao takvi bili u društvu nebeskih anđela, i dalje uzimati za hranu išta od onoga što ima tako štetno djelovanje na dušu i tijelo? Kako mogu oduzimati život Božjim stvorenjima da bi njihovo meso trošili kao poslasticu? Naprotiv, neka se vrate zdravoj i uku­snoj hrani, danoj čovjeku u početku; neka sami pokazuju mi­lost prema nijemim životinjama što ih je Bog stvorio i nad ko­jima nam je dao vlast, i neka tako nauče i svoju djecu.

317

25

Krajnosti u prehrani

• Svi oni koji tvrde da vjeruju u zdravstvenu reformu, nisu stvarno i njezini izvršitelji. Mnogi misle da se reforma sastoji samo u odbacivanju nekih nezdravih jela. Oni ne razumiju ja­sno zdravstvena načela, njihovi su stolovi još uvijek natovareni štetnim jelima te su daleko od toga da postanu primjerom u kršćanskoj umjerenosti i uzdržljivosti.

Druga skupina, u želji da postavi pravi primjer, odlazi u drugu krajnost. Neki mogu priuštiti sebi poželjniju hranu i, namjesto da se hrane onim što bi najbolje nadoknadilo spome­nuti nedostatak, oni se mire sa slabom, siromašnom prehranom. Ova im hrana ne pruža sastojke potrebne za dobru krv. Nji­hovo zdravlje ispašta, njihova radna sposobnost slabi, tako da njihov primjer govori protiv, namjesto u prilog zdravstvene re­forme.

Drugi misle da, kako je za zdravlje potrebna jednostavna hrana, ne treba ulagati poseban trud prigodom izbora, odnosno pripreme namirnica. Neki prisiljavaju sebe na život s vrlo os­kudnom prehranom, koja je nedostatno bogata da bi mogla za­dovoljiti potrebe organizma i oni zbog toga trpe posljedice.

Oni koji samo djelomice shvaćaju načela reforme, često su izrazito kruti, ne samo u iznošenju svojih pogleda već i u inzis-

• tiranju na njima kod svojih obitelji i susjeda. Utjecaj njihovih promašenih reformi, o kojima svjedoči njihovo nesigurno, slabo zdravlje, njihova nastojanja da svoja gledišta silom nametnu dru­gima, daju mnogima lošu sliku o reformi prehrane i navode ih da je u cijelosti odbace.

Oni koji razumiju zakone zdravlja i koji se rukovode nače­lom, klonit će se krajnosti u popuštanja apetitu ili u ograniča­vanja. Oni su usvojili svoj novi način prehrane ne samo zbog zadovoljavanja apetita već i zbog izgrađivanja tijela. Oni nasto­je očuvati svaku raspoloživu snagu u najboljem stanju za uzvi­šenu službu Bogu i svome bližnjem. Apetit je pod upravom ra-

(196)

Krajnosti u prehrani

197

zuma i savjesti, i oni kao nagradu dobivaju zdravlje tijela i uma. Budući da ne opterećuju druge nametanjem svojih nazora, nji­hov primjer je svjedočanstvo u prilog pravim načelima. Ove osobe imaju veliki utjecaj na dobro.

U reformi prehrane zdrav je razum zastupljen u svom pu­nom svjetlu. Ovaj predmet treba proučavati široko i duboko, a nitko neka ne kritizira druge zato sto njihovo postupanje nije u skladu s njegovim u svakom pogledu. Nije moguće načiniti jedno nepovredivo pravilo koje će se moći primijeniti na sva­čije navike, i neka nitko sebe ne smatra mjerilom za sve druge. 320 Svi ne mogu jesti iste vrste jela. Jela koja su za nekoga ukusna i zdrava, možda će za nekoga drugoga biti neukusna ili čak štetna.

Netko uopće ne može piti mlijeko, dok drugi jednostavno uži­vaju pijući ga.

Neki ne mogu probaviti grašak ili grah, dok ih drugi sma­traju korisnima i zdravima. Za neke je priprema jela od grubo mljevenih žitarica dobra hrana, dok ih drugi ne mogu jesti.

One koji žive u novoosnovanim zemljama ili u predjelima u kojima vlada siromaštvo, gdje su voće i orašasti plodovi rijet­kost, ne treba prisiljavati da isključe iz svoje prehrane mlijeko i jaja. Istina je da temperamentni ljudi, kod kojih su životinjski nagoni snažni, trebaju izbjegavati stimulativnu i podražavajuću hranu. Posebice u obiteljima s djecom koja su se predala osje- tilnim strastima ne treba koristiti jaja. Ali kad je riječ o osoba­ma čiji su organi za stvaranje krvi slabi – posebno ako se ne može doći do drugih vrsta hrane koje pružaju potrebne sastoj­ke – ne treba se u cijelosti odreći mlijeka i jaja. Samo treba brižno voditi računa da se dobije mlijeko zdravih krava i jaja od zdrave peradi, koji su dobro hranjeni i njegovani; a jaja se trebaju tako kuhati da budu što probavljivija.

Reforma prehrane treba biti napredna, progresivna. Uspo­redno s učestalošću oboljenja kod životinja, uzimanje mlijeka i jaja postaje sve opasnije. Potrudimo se da na njihovo mjesto 321 stavimo nešto drugo što će biti zdravo i jeftino. Učimo ljude posvuda da, koliko je moguće, kuhaju bez mlijeka i jaja, a da njihova hrana ipak bude i korisna i ukusna.

Običaj da se uzima samo dva objeda dnevno uglavnom se smatra korisnim za zdravlje; pa ipak je, u određenim odolno- stima, nekome potreban i treći objed. Ovaj bi, ako se već uzi­ma, trebao biti veoma lak i od hrane koja se najlakše probav-

198

Služba liječenja

lja. Hrana najbolje prilagođena za večernji objed jesu “krekeri” – vrsta engleskog keksa – ili dvopek i voće ili kava od žitarica.

Neki stalno strahuju da će im hrana škoditi, ma kako bila jednostavna i zdrava. Takvima želim reći: Ne mislite da će vam hrana škoditi; uopće ne mislite o njoj. Jedite prema svojoj naj­boljoj prosudbi; i kad ste se molili Bogu da blagoslovi hranu za okrepu vašeg tijela, vjerujte da On čuje vašu molitvu i bu­dite spokojni.

Budući da načelo zahtijeva od nas da odbacimo ono što nadražuje želudac i škodi zdravlju, ne zaboravimo da siroma­šna prehrana uvjetuje siromaštvo krvi. Otuda potječu bolesti koje se najteže liječe. Organizam se nedostatno hrani, čime nastaju teškoće u probavi i opća klonulost. Oni koji koriste ova-

• kav način prehrane nisu uvijek siromaštvom prisiljeni da tako postupaju, već se za to opredjeljuju svojim neznanjem i nema­rom, ili zato da bi sproveli svoje pogrešne zamisli u vezi s re­formom.

Bog se ne slavi ako zanemarujemo i zloupotrebljavamo svoje tijelo i onesposobljujemo ga tako za službu Njemu. Jedna od prvih dužnosti svakog domaćina jest da se brine za tijelo, dajući mu hranu koja je ukusna i koja jača. Daleko je bolje imati ma­nje skupu odjeću i namještaj nego škrtariti u uzimanju hrane.

Neki domaćini otkidaju od obiteljskog stola da bi mogli skupo pogostiti svoje posjetitelje. To je nerazumno. Prigodom primanja gostiju trebamo biti jednostavniji. Neka ono što treba obitelji bude na prvome mjestu.

Nerazumna štednja i izvještačeni običaji često nas spreča­vaju da pokažemo znakove gostoljubivosti tamo gdje treba i gdje bi ona bila na blagoslov. Uobičajena priprema hrane na našim stolovima treba se urediti tako da možemo smireno primiti iz-

• nenadne goste, a da na domaćicu ne padne teret izvanredne pripreme hrane.

Svi bi trebali naučiti što trebaju jesti i kako to kuhati, od­nosno pripremati. Muškarci i žene trebaju steći znanje o jed­nostavnoj, zdravoj pripremi hrane. Cesto će se svojim poslom naći tamo gdje ne mogu doći do dobre hrane; i tada će svoje kuharsko umijeće upotrijebiti u dobru svrhu.

Dobro razmislite o svojoj prehrani. Idite postupno od uz­roka k posljedici. Njegujte samosvladavanje. Neka vaš apetit bude pod vlašću razuma. Nikada ne mučite svoj želudac pretjeranim

Krajnosti u prehrani

199

uzimanjem hrane, ali ne uskraćujte sebi dobru, ukusnu hranu potrebnu za zdravlje.

Uski nazori nekih samozvanih pobornika zdravstvene re­forme nanosili su veliku štetu predmetu higijene. Branitelji higijene bi trebali držati na umu da će se reforma prehrane velikim dijelom ocjenjivati po tome kako su opskrbljivali svoje stolove; i namjesto da usmjeravaju svoje postupke tako da joj nanose sramotu, neka svojim primjerom bace takvu svjetlost na ova načela da ona posluže kao preporuka poštenim, nepri­stranim ljudima. Veliki je sloj ljudi koji će se suprotstaviti sva­kom pokretu u reformi, ma kako razumnom, ako ona postavlja ograničenja njihovim željama i apetitu. Oni pitaju ukus namje­sto razum ili zakone zdravlja. Sve one koji napuste utrtu stazu običaja i zastupaju interese reforme spomenuti će sloj smatrati radikalnima, ma kako njihovo postupanje bilo dosljedno. Po­bornici higijene bi trebali nastojati da ovakvim osobama uskrate 324 povod za njihov kritički stav, ne trudeći se samo da utvrde u kojoj se mjeri mogu razlikovati od drugih, već da im priđu što je moguće bliže, bez žrtvovanja načela.

Kad oni koji zastupaju higijensku reformu odlaze u kraj­nosti, onda nije čudno što mnogi od onih koji ih smatraju pred­stavnicima zdravstenih načela sasvim odbace zdravstvenu refor­mu. Ove krajnosti često nanesu više zla za kratko vrijeme nego što se može popraviti tijekom jednog cijelog života.

Reforma se u higijeni temelji na širokim i dalekosežnim načelima, a potrudimo se da je mi sami ne podcijenimo uskim nazorima i postupanjem. Međutim, neka nitko ne dopusti pro­tivnicima i rugačima, ili pak želji da zadovolji ili utječe na druge, da ga odvrate od pravih načela ili navedu na lakouman stav prema njima. Oni koji se rukovode načelom bit će čvrsti i odlučni u zastupanju onoga što je pravo; ipak, u svim svojim dodirima s drugima oni će izražavati plemenit Kristov duh i pravu uz- držljivost.

26

Stimulansi i narkotici

• Pod pojmom stimulansi i narkotici podrazumijeva se veliki broj proizvoda koji, kad se uzimaju kao hrana i piće, podražuju želudac, truju krv i uzbuđuju živce. Njihova je uporaba pravo zlo. Ljudi traže uzbuđenja uz stimulativna sredstva, jer su rezul­tati za neko vrijeme zadovoljavajući. Ali je zato reakcija uvijek neizostavna. Uzimanje neprirodnih podražavajućih sredstava uvi­jek navodi na pretjerivanje, i aktivno uvjetuje tjelesnu degene­raciju i propadanje.

Začini

U ovo doba brzine, sto je hrana manje stimulativna, to bolje. Začini su štetni po svojoj naravi. Senf, biber, kopar, ukiseljeno povrće i slično podražuju želudac i čine krv grozničavom i ne­čistom. Upaljeni želudac pijanice često se prikazuje kao ilustra­cija djelovanja alkohola. Slična upala nastaje upotrebom stimu­lativnih začina. Obična hrana naskoro vise ne zadovoljava ape­tit. Organizam osjeća potrebu i prohtjev za nečim sto podra- žuje vise.

• Čaj i kava

Čaj djeluje kao stimulans i do određene mjere uzrokuje stanje opijenosti. Djelovanje kave i mnogih drugih omiljenih pića je slično. Prvi je dojam dobro raspoloženje. Živci želuca postaju podraženi; taj podražaj se dalje prenosi na mozak koji zauzvrat izaziva pojačanu aktivnost srca i kratkotrajnu snagu za cijeli organizam. Umor se zaboravlja; snaga kao da se povećala. Um se budi, mašta postaje življom, bujnijom.

Stoga mnogi vjeruju da im čaj ili kava čine veliko dobro. Ali to je zabluda. Čaj i kava ne hrane organizam. Njihov se učinak ostvaruje prije nego što nastane vrijeme za probavu i asimila­

(200)

Stimulansi i narkotici

201

ciju, tako da je ono sto mislimo da je snaga samo stanje živčane uzbuđenosti. Kad prođe djelovanje stimulansa, neprirodna sna­ga jenjava, a kao posljedica nastaje razmjerni stupanj tromosti i klonuća.

Pri stalnoj uporabi ovih podražujućih sredstava nastaju gla­vobolja, nesanica, lupanje srca, smetnje u probavi, drhtanje i mnoga druga zla; jer stimulansi troše životne snage. Zamore- nim živcima trebaju mir i tišina namjesto stimulacije i preko­mjernog rada. Prirodi je potrebno vrijeme da obnovi i povrati iscrpljene snage. Kad se prirodne snage potiču uporabom sti- mulanasa, za neko će se vrijeme postizati bolji učinci u radu; ali kako se stalnim uzimanjem tih sredstava organizam iscrp­ljuje, postupno će postati sve teže dovesti snage na željenu ra­zinu. Tako postaje sve teže nadzirati zahtjev za stimulansima, sve dok volja ne bude svladana a čovjek ne zapadne u stanje u kojemu se čini da više nema snage kojom bi se suprotstavio neprirodnom zahtjevu. Tako nastaje potreba za sve jačim i ja­čim stimulansima, sve dok iscrpljena priroda ne postane nespo­sobnom za odaziv.

Navika pušenja

Duhan je spor, podmukao, ali vrlo štetan otrov. Bilo u kom obliku ga uzeli, on govori o svom sastavu i opasniji je stoga što je njegovo djelovanje sporo i jedva primjetno u početku. On uzbuđuje a zatim paralizira živce. On slabi i pomućuje mo­zak. On često snažnije djeluje na živce nego alkoholno piće. On je blaži ali podmukao i njegovo je djelovanje teško iskorije­niti iz organizma. Pušenje izaziva žeđ za alkoholnim pićem i u mnogo slučajeva polaže temelj alkoholizmu.

Pušenje je nepraktično, skupo, prljavo, oskvrnjuje samog pušača i napada njegovu okolinu. Pristaše pušenja se nalaze po­svuda. Teško je proći kroz neko mnoštvo a da vam neki pušač ne puhne svoj otrovni dah u lice. Neugodno je i nezdravo pro­voditi vrijeme u odjeljku vlaka ili u nekoj prostoriji u kojoj je zrak zasićen alkoholnim parama i duhanskim dimom. Dok lju­di sami tvrdoglavo uzimaju ove otrove, s kojim pravom oni za­gađuju i zrak što ga drugi moraju udisati?

Pušenje stvara neiskazanu štetu među djecom i mladeži. Ne­zdravi običaji bivših naraštaja utječu na današnju djecu i mla­

327

328

202

Služba liječenja

dež. Slabost uma i tijela, poremećen živčani sustav i neprirodni prohtjevi prenose se kao naslijeđe s roditelja na djecu. Kada djeca prihvate i nastave iste navike, ona povećavaju i ovjekovječuju zle posljedice. Tjelesna, umna i moralna izopačenost, koja po-

• staje jednim od velikih razloga za uzbunu, za svoj nastanak du­guje zahvalnost u nemalom stupnju upravo pušenju.

Dječaci počinju pusiti u vrlo ranoj dobi. Navika koja se tako stvara, kad su tijelo i um izrazito podložni djelovanju pu- senja, podriva tjelesne snage, uvjetuje kržljanje tijela, otupljuje um i izopačuje moralna osjetila.

Što se može učiniti za poduku djece i mladeži o zlima sto nastaju zbog običaja u kojima im roditelji, učitelji i svećenici daju primjer? Možemo vidjeti i dječake koji su netom izronili iz najranijeg djetinjstva kako puse. Ako im to tko spomene, oni će reći: “Moj tata pusi.” Oni pokazuju na svećenika ili na rav­natelja nedjeljne škole i kažu: “Kad takav čovjek puši, zašto bi onda meni škodilo ako činim isto što i on?” Mnogi od onih koji se zalažu za trezvenjaštvo i umjerenost odani su pušenju. Kakvu moć mogu imati takve osobe u zadržavanju plime ne- umjerenosti?

Obraćam se onima koji tvrde da vjeruju i poštuju Božju riječ: Možete li vi kao kršćani popuštati navici koja paralizira vaš um i koja vas lišava moći da pravilno cijenite neprolazne vrijednosti? Možete li vi svakog dana mirno uskraćivati Bogu službu koja Mu pripada, možete li svojim bližnjima uskraćivati službu koju biste im inače mogli posvetiti, kao i silu dobrog primjera?

• Jeste li razmislili o svojoj odgovornosti Božjih povjerenika nad sredstvima koja su u vašim rukama? Koliko od Božjeg novca izdajete za duhan? Izračunajte iznos koji ste na taj način po­trošili u svom dosadašnjem životu. Koliki je izdatak što ste ga potrošili na tu oskvrnjujuću strast u usporedbi s onim što ste dali za pomoć siromašnima i za širenje Radosne vijesti?

Nijednom ljudskom biću nije potreban duhan, a ipak mnogi ljudi ginu od prohtjeva za novcem koji je upotrijebljen gore nego da je bačen. Zar vi niste vršili pronevjeru Božjih dobara? Niste li bili krivi za uskraćivanje onoga što ste dužni Bogu i svojim bližnjima? “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Korinća- nima 6,19.20)

Stimulansi i narkotici

203

“Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se nji­ma odaje, neće steći mudrosti. … Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? Onima sto kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako gla­tko, a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica.”

(Izreke 20,1; 23,29-32)

Nikada ljudska ruka nije načinila bolju ilustraciju poniže­nja i ropstva žrtve alkoholizma. Zanesen, degradiran, čak i onda kad dođe k svijesti o svojoj bijedi, on nema silu da se otrgne od zamke; on će “kad se otrijezni, još tražiti”. (Izreke 23,35) Nikakav dokaz koji bi prikazao djelovanje alkoholnog pića na pijancu nije potreban. Pomućene, pićem izbezumljene “ruševi­ne” čovječanstva – duše za koje je Krist umro, i nad kojima anđeli 331 plaču – nalaze se na svakom koraku. One su ljaga za našu ponosnu civilizaciju. Oni su sramota, prokletstvo i propast svake zemlje.

Tko bi mogao opisati bijedu, agoniju i očaj skrivene u do­mu alkoholičara? Pomislite na ženu, često nježno odgojenu, os­jetljivu, obrazovanu i profinjenih manira, povezanu s nekim koga piće pretvara u izbezumljenog pijanicu ili u demona. Mislite zatim na djecu, lišenu udobnosti doma, odgoja i obrazovanja, koja žive u velikom strahu od onoga koji bi trebao biti njihova zaštita i ponos, odgurnutu u svijet sa žigom sramote na sebi, često s nasljednim prokletstvom žeđi jednog pijanice.

Pomislite na grozne nesreće koje se zbog djelovanja alko­hola događaju svakoga dana. Službenik željeznice propušta rea­girati na signal ili pogrešno razumije izdanu naredbu. Vlak na­stavlja put, nastaje sudar, mnogi su životi izgubljeni. Ili se na­sukao brod, a putnici i posada odlaze u vodeni grob. Istragom se utvrđuje da je netko na nekom odgovornom mjestu bio pod utjecajem alkohola. Do koje mjere čovjek može udovoljavati ovoj strasti da bi mu se spokojno povjerili životi ljudskih bića? Sa­mo ako se potpuno odrekne alkohola, može mu se pokloniti takvo povjerenje.

Blaža alkoholna pića

Osobama koje su naslijedile prohtjev za neprirodnim stimu­lansima, vino, pivo ili prevreli jabučni sok nikako ne bi smjeli

204

Služba liječenja

biti na očima ili nadohvat ruke; jer je tako ova kušnja stalno pred njima. Smatrajući da je sok od jabuka neškodljiv, mnogi ne prezaju da ga kupuju bez ograničenja. Ali on ostaje sladak samo zakratko; a tada počinje vrenje. Oštar okus koji se tada

• razvija čini ga sve prihvatljivijim za mnoge apetite, i onaj koji ga pije nije sklon priznati da je to piće postalo žestoko ili pre- vrelo.

Za zdravlje je opasan čak i sladak sok od jabuka, iako jed­nostavno proizveden. Kad bi ljudi s pomoću mikroskopa vidjeli što ima u jabučnom soku kojega kupuju, malo bi ga njih bilo spremno piti. Cesto su oni koji proizvode jabučni sok za tržište nepažljivi kad je riječ o stanju voća što ga koriste, tako da se cijedi sok i od crvljivih i trulih jabuka. Oni koji ne bi ni pomi­slili da jedu zatrovane, trule jabuke na bilo koji drugi način, pit će od njih načinjen sok i nazivati ga izvrsnim; ali mikro­skop pokazuje da je to ukusno piće, čak i onda kad je svježe iscijeđeno, sasvim neupotrebljivo.

Opijanje isto tako zbiljski nastaje od vina, piva i prevrelog jabučnog soka kao i zbog uživanja jačih pića. Uzimanje ovih pića budi prohtjev za onim jačim, i tako nastaje navika pijenja alkoholnih pića. Umjereno pijenje je škola u kojoj se ljudi pri­premaju za karijeru pijanice. Ipak, djelovanje ovih blažih sti- mulanasa je tako podmuklo da je žrtva, još prije nego što je uopće uočila opasnost, već na širokom putu pijanstva.

• Neki, koje se nikada ne smatra stvarno pijanima, uvijek su pod utjecajem blagih alkoholnih pića. Oni su stalno “u vatri”, nestabilna razuma, labilni. Zamišljajući da su sigurni, oni stal­no idu dalje dok se ne sruši svaka brana, dok se ne žrtvuje svako načelo. Najčvršće se odluke potkopavaju, najuzvišenija razmišljanja nisu dostatna da pod nadzor razuma stave izopa­čeni apetit.

Biblija nigdje ne dopušta uprabu opojnog vina. Vino što ga je Krist načinio od vode na svadbenoj svečanosti u Kani bi­lo je čisti sok od grožđa. “Kao što o … grozdu vele: ‘Ne uništa­vajte ga, u njemu je blagoslov!’” (Izaija 65,8)

Krist je bio Onaj koji je u Starom zavjetu uputio opomenu izraelskom narodu: “Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje, neće steći mudrost.” (Izreke 20,1) On sam nikada nije načinio takvo piće. Sotona kuša ljude da popuste toj kušnji, jer će to pomutiti razum i otupjeti moć duhovnog

Stimulansi i narkotici

205

razumijevanja, dok nas Krist ući da budemo gospodari nad ni­žom prirodom. On nikada ne stavlja pred ljude ono sto bi za njih bila kušnja. Cijeli je Njegov život bio primjer samoodrica- nja. Kad je prigodom svog ćetrdesetodnevnog posta u pustinji Isus zbog nas podnosio najokrutniju kušnju koju ljudsko biće može podnijeti, On je to ćinio da bi slomio silu apetita i pro­htjeva. Krist je bio Onaj koji je zapovjedio da Ivan Krstitelj ne pije ni vina ni silovita pića. On je dao nalog o slićnom odrica­nju za Manoahovu ženu. Krist nije stupao u proturjećje s vla­stitim ućenjem. Neprevrelo vino što ga je naćinio za svadbene goste bilo je zdravo i osvježavajuće piće. To vino je naš Spa­sitelj pio i sa svojim ućenicima prigodom prve većere Gospodnje.

To vino uvijek treba upotrebljavati za većeru Gospodnju kao simbol Spasiteljeve krvi. S ovim se obredom ne smije dovoditi 334 u vezu ništa što bi moglo poslužiti zlu.

U svjetlosti onoga što uće Sveto pismo, priroda i razum o uporabi alkoholnih pića, kako kršćani mogu sudjelovati u uz­goju hmelja za pripremanje piva ili u proizvodnji vina ili pre­vrelog jabućnog soka za tržište? Ako ljube svoje bližnje kao se­be same, kako mogu doprinositi da se na njihov put stavi ono što će za njih biti zamka?

Neumjerenost ćesto poćinje u domu. Uzimanjem bogate, nezdrave hrane organi za probavu postaju slabi, a nastaje i pro­htjev za hranom koja je još stimulativnija. Time se apetit pri­prema da stalno traži nešto jaće. Prohtjev za stimulansima po­staje sve ćešćim i sve je teže oduprijeti mu se. Organizam po­staje više ili manje napunjen otrovnim sastojcima, i što on po­staje slabijim, želja za takvim sredstvima postaje jaćom. Jedan korak u pogrešnom pravcu priprema put za drugi. Mnogi od onih koji neće biti odgovorni za stavljanje vina i bilo koje dru­ge vrste alkoholnih pića na svoje stolove, napunit će svoje sto­love hranom koja izaziva takvu žeđ za alkoholnim pićem da će biti gotovo nemoguće odoljeti kušnji. Loše navike u jelu i piću razaraju zdravlje i utiru put k pijanstvu.

Kad bi se u mladež koja oblikuje društvo i daje mu ton mogla usaditi prava naćela u pogledu na umjerenost, naskoro bi se potreba za kampanjama protiv neumjerenosti znatno sma­njila. Neka roditelji otpoćnu kampanju protiv neumjerenosti kod svojih kućnih ognjišta, naćelima kojima će ućiti svoju djecu da ih slijede od ranog djetinjstva, i tada se mogu nadati uspjehu.

206

Služba liječenja

Majke imaju dužnost da pomognu svojoj djeci kako bi iz­gradila dobre navike i čistoću ukusa. Odgajajte njihov apetit; učite ih da se gnušaju stimulanasa. Odgajajte svoju djecu tako da steknu moralnu čvrstoću, kojom će se suprotstaviti zlu koje ih okružuje. Učite ih da drugi ne trebaju vršiti utjecaj na njih 335 i da se ne trebaju pokoravati jakim utjecajima, već sami vršiti dobar utjecaj na druge. Uloženi su mnogi pokušaji da se svla­da neumjerenost; ali mnogi pokušaji nisu pravilno usmjereni. Oni koji zastupaju reformu umjerenosti trebaju biti u cijelosti svjesni zla koja proistječu iz uzimanja nezdrave hrane, začina, čaja i kave. Svim djelatnicima u području umjerenosti želimo brzinu kojom Bog djeluje; ali ih pozivamo da bace dublji pogled u predmet zla protiv kojeg se bore i da budu dosljedni u djelu reforme.

Ljudima s kojima radimo trebamo stalno predočavati da prava ravnoteža između umnih i moralnih snaga uvelike ovisi

• tjelesnom stanju organizma. Svi narkotici i neprirodni stimu­lansi koji slabe i ponižavaju tjelesnu narav čovjeka vode k sro­zavanju umnog stanja i moralnih moći na nižu razinu. Neumje­renost počiva na temelju moralne izopačenosti svijeta. Popu­štajući izopačenom apetitu, čovjek gubi moć da se usprotivi kušnji.

Zadaća onih koji provode reformu umjerenosti jest da po­učavaju i savjetuju ljude u tom smjeru. Učite ih da su zdravlje, karakter i čak život izloženi propasti uporabom stimulanasa koji uzbuđuju iscrpljene snage i prisiljavaju ih na neprirodnu, grče­vitu aktivnost.

Kad je riječ o čaju, kavi, duhanu i alkoholnim pićima, sigurno je jedino ne doticati, ne kušati i ne imati s njima ništa. Ono čemu vode čaj, kava i slična pića, isto je ono čemu vode alkoholna pića i duhan, a u određenim slučajevima je isto ta­ko teško ostaviti uživanja tih sredstava kao što je teško pijanici osloboditi se alkohola. Oni koji se pokušavaju osloboditi ovih stimulativnih sredstava osjećat će nedostatak neko vrijeme i mučit će se bez njih. Ali ustrajnošću će savladati te prohtjeve

• sve će manje osjećati njihov nedostatak. Možda će prirodi biti potrebno malo vremena da se oporavi od zloupraebe kojoj je bila izložena; ali dajte joj priliku, i ona će ponovno živnuti i izvršavati velikodušno i dobro svoju zadaću.

27

Prodaja i zabrana aCfcohoba

“Jao onom koji kuću gradi nepravedno, i gornje odaje diže bez prava; koji kaže: ‘Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!’ koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. Jesi li zato kralj sto se cedrom razmećeš? Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.” (Jeremija 22,13-17)

Posao trgovca alkoholom

Ovaj biblijski tekst ilustrira djelatnost onih koji proizvode i prodaju opojna pića. Zapravo, njihov je posao pljačka. Za novac što ga primaju ne daju uzvratno ništa odgovarajuće vrijedno­sti. Svaki novčić što ga zarade donosi prokletstvo onome koji ga je potrošio.

Bog je podašnom rukom obdario ljude svojim blagoslovi­ma. Kad bi se Njegovi darovi razumno upotrijebili, kako bi onda svijet malo znao o siromaštvu i očaju! Ono što Njegove bla­goslove pretvara u prokletstvo jest zloća ljudi. Kao posljedica gramzivosti i halapljivosti, žitarice i voće koje smo dobili za održavanje našeg života pretvaraju se u otrove koji donose bi­jedu i propast.

Iz godine u godinu troše se milijuni i milijuni litara opoj­nih pića. Milijuni i milijuni dolara troše se na kupnju bijede, siromaštva, bolesti, ponižavanja, strasti, kriminala i smrti. Zbog svog dobitka trgovac alkoholnim pićem daje svojim žrtvama ono što izopačuje i donosi propast umu i tijelu. On obitelji alkoholi­čara nanosi siromaštvo i bijedu.

On ne prestaje nuditi svoju robu ni onda kad njegova žr­tva umre. On pljačka udovicu, a djecu dovodi do prosjačkog štapa. On ne oklijeva toj ojađenoj obitelji oduzeti i same život­ne potrepštine, da bi naplatio dug što mu ga muž i otac dugu­je. Plač sirote djece i suze namučene majke ga samo ljute i raz-

337

338

(207)

208

Služba liječenja

dražuju. Što njemu znači ako ovi jadnici umru od gladi? Što je to njemu ako oni budu otjerani u poniženje i propast? On se bogati jadnim primanjima onih koje gura u propast.

Javne kuće, podzemlje, sudnice, zatvori, sirotista, prihvatilišta za duševno poremećene, bolnice – svi su velikim dijelom puni zahvaljujući djelatnosti prodavača alkoholnih pića. Kao i tajan­stveni Babilon iz Otkrivenja, on trguje “tijelima i dušama čo­vječjim”. Iza prodavača alkohola stoji moćni uništavač duša, a svaka lukavština koju zemlja ili pakao mogu izmisliti koristi se da bi pokorila ljudska bića pod njegovu moć. Njegove su zamke postavljene u velikom gradu i malim mjestima, na željeznici, na velikim prekooceanskim brodovima, u poslovnim prostori­ma, u dvoranama za zabavu, u ljekarnama, pa čak i u crkvi na euharistijskom svetom stolu. Ništa se nije propustilo učiniti kako bi se rodila i njegovala strast za uzimanjem opojnih sredstava. Na takoreći svakom uglu stoji restoran, krčma sa svojim sjaj­nim svjetlima, dobrodošlicom i vedrim raspoloženjem, koji pozi­vaju radnog čovjeka, bogatog besposličara i bezazlenu mladež koja ništa ne sluti.

U privatnim blagovaonicama i sastajalištima visokog dru­štva dame dobivaju omiljena pića pod zvučnim imenima, koja su zapravo otrovni alkohol. Za one koji su bolesni i iscrpljeni 339 naširoko se reklamiraju “laka” i gorka pića, koja se najvećim dijelom sastoje od alkohola.

Da bi se i kod djece probudio prohtjev za alkoholom, al­kohol se stavlja u slatkiše. Takvi se slatkiši prodaju u prodava­onicama prehrambenih proizvoda. Poklanjanjem takvih bom­bona prodavač alkohola mami djecu u svoje krugove.

Posao se nastavlja iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Očevi, muževi i braća, oslonac, nada i ponos nacije, stalno iščezavaju u jazbinama trgovaca alkoholom, da bi se vratili ojađeni i propali.

Još je strašnije kad prokletstvo udari u samo srce doma. Kod žena se sve više stvara navika uzimanja alkohola. U mno­gim su domaćinstvima mala djeca, čak i u dobi bezazlenosti i bespomoćnosti svog najranijeg djetinjstva, u svakodnevnoj opa­snosti zbog zanemarivanja, lošeg postupanja i zloće svojih pi­janih majki. Sinovi i kćeri rastu pod sjenkom ovog zastrašuju­ćeg zla. Kakvi su izgledi za njihovu budućnost, ako ne da po- tonu i niže od svojih roditelja?

Prodaja i zabrana alkohola

209

Iz takozvanih kršćanskih zemalja ovo prokletstvo se odno­si u krajeve u kojima vlada idolopoklonstvo. Siroti, neupućeni urođenici uče se da upotrebljavaju alkohol. Čak i među nezna- boscima, intelektualci uviđaju i podižu svoj glas protiv alkohola kao smrtonosnog otrova; ali je njihov trud da svoje zemlje zaštite od pustošenja što ih on donosi bio uzaludan. Ljudi iz civiliziranih zemalja silom nameću duhan, alkohol i opojna sredstva nezna- božačkim narodima. Nekontrolirane strasti urođenika, stimuli­rane pićem, povlače ih u degradaciju pred onim što im je ne­poznato, tako da slanje misionara u takve zemlje postaje go­tovo beznadnim pothvatom.

Dodirom s ljudima koji su ih trebali upoznati s Bogom, ne- znabošci su zavedeni u zla koja postaju uzrokom propasti čita­vih plemena i rasa. Tako ljudi iz civiliziranih nacija postaju omra­ženi u tamnim dijelovima svijeta.

Odgovornost Crkve

Ljubav prema alkoholu predstavlja silu u ovome svijetu. Ona ima na svojoj strani ujedinjene moć novca, naviku i strast. Njezina se moć osjeća čak i u Crkvi. Ljudi čiji novac potječe, posredno ili neposredno, od prodaje alkoholnih pića, dobrostojeći su čla­novi Crkava. Mnogi od njih velikodušno daju za “popularna do­bročinstva”. Njihovim prilozima podupiru se crkvene ustanove i izdržavaju se svećenici. Oni određuju smjernice financijske moći Crkve. Crkve koje primaju takve vjernike zapravo daju pot­poru prodaji alkohola. Vrlo često svećenik nema hrabrosti da se zauzme za ono što je pravo. On vjernicima svoje crkve ne govori o tome što je Bog rekao o djelatnost prodavača alkohol­nih pića. Kad bi govorio otvoreno, bio bi to – po njegovom sudu – napad na vjernike njegove crkve, žrtvovanje svoje popu­larnosti i omiljenosti, gubitak plaće.

Međutim, nad sudom ili mišljenjem Crkve stoji Božji sud. On koji je rekao prvom ubojici: “Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče” (Postanak 4,10), neće za svoj oltar prihvatiti daro­ve trgovaca alkoholom. Njegov se gnjev raspaljuje protiv onih koji svoju krivnju pokušavaju prikriti velom velikodušnosti. Nji­hov je novac umrljan krvlju. Na njemu je prokletstvo.

“Što će mi mnoštvo žrtava vaših? — govori Jahve. —

Kad mi lice vidjet dolazite, tko od vas ište da gazite mojim

340

341

210

Služba liječenja

predvorjima? Prestanite mi nosit ništavne prinose. … Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle.” (Izaija 1,11-15)

Od pijanice se može očekivati nešto bolje. Njemu su bili povjereni talenti kojima je trebao slaviti Boga i biti na blago­slov svijetu, ali njegova je okolina postavila zamku njegovoj dusi i izvukla korist od njegovog poniženja. Oni su uživali u raskos- nom životu, dok su sirote žrtve koje su pokrali živjele u siro- mastvu i bijedi. A Bog će za ovo pozvati na odgovornost ono­ga koji je druge gurao u propast. Onaj koji vlada na nebesima nije izgubio iz vida ni prvi uzrok ni posljednju posljedicu pijan­stva. On, koji se brine o vrapcu i odijeva travu u polju, neće proći pored onih koji su načinjeni na Njegovu sliku, otkuplje­ni Njegovom krvlju, a da ne prigne uho k njihovim uzvicima. Bog pamti sva ova zla koja su uzročnici stalnih zločina i bi­jede.

Ovaj će svijet i možda Crkva dati potporu čovjeku koji je stekao bogatstvo ponižavanjem ljudske duše. Oni će možda imati osmijeh za onoga tko vodi ljude, korak po korak, stazom sra­mote i poniženja. Ali Bog ovo sve vidi i donosi pravičan sud. Trgovac alkoholom će, u očima svijeta, možda biti dobar po­slovan čovjek; ali Gospodin kaže: “Teško njemu!” Protiv njega će biti podignuta optužba za beznadnost, bijedu i patnju što ih je donio svijetu prodajom alkohola. On će morati dati odgo­vor za neimaštinu i bol majki i djece koji su patili zbog ne- 342 dostatka hrane, odjeće i krova nad glavom i koji su izgubili svu nadu i radost. On će morati dati odgovor za duše koje je ne- pripremljene gurnuo u vječnu propast. A oni koji surađuju s njim u njegovom poslu sudionici su u njegovoj krivnji. Takvi­ma Bog kaže: “Ruke su vam u krvi ogrezle.”

Zakoni o proizvodnji i prodaji alkohola

Mnogi zastupaju dopuštenje prodaje alkohola kao zakon­sku mjeru koja ograničuje zlo alkoholizma. Ali to odobrenje stavlja ovo zlo pod zaštitu zakona. Vlasti odobravaju postoja­nje takvih zakona i one time podupiru zlo koje oni, kako sami vjeruju, ograničavaju. Pod zaštitom zakona koji dopuštaju pro­izvodnju alkoholnih pića, osnovane su pivovare, pecare i pogoni

Prodaja i zabrana alkohola

211

za proizvodnju vina po cijeloj zemlji, i trgovac alkoholom obavlja svoj posao kraj naših vrata.

Njemu je često zabranjeno da prodaje alkohol onome koji je pijan ili za koga se zna da je okorjeli alkoholičar; dok podu- ka mladih da postanu pijanice napreduje sigurnim koracima. Sam opstanak trgovine alkoholom ovisi o rađanju alkoholičar- ske strasti u mladima. Mladež se zavodi, korak po korak, dok se ne ustali navika uzimanja alkohola i ne nastane žeđ koja zahtijeva zadovoljenje po svaku cijenu. Manje je zlo dati alko­hol okorjelom pijanici, čija je propast u većini slučajeva već neizbježna, nego dopustiti da naša mladež bude namamljena u propast zbog ove strašne navike.

Odobravanjem prodaje alkohola, pred očima onih koji na­stoje učiniti promjenu nabolje stalan je izazov. Osnovane su us­tanove u kojima se pomaže žrtvama neumjerenog života da svla­daju svoju strast. To je plemenito djelo; ali sve dok je prodaja alkohola odobrena zakonom, žrtve ove strasti će imati malo koristi od prihvatilišta za alkoholičare. Oni ne mogu tamo ostati zau­vijek. Oni ponovno moraju zauzeti svoje mjesto u društvu. Proh­tjev za alkoholnim pićem, premda prigušen, nije sasvim uništen; i kad kušnja, kao i obično, navali, oni prečesto padaju kao lak plijen.

Čovjek koji drži opasnu životinju i koji, svjestan sklonosti te životinje, dopusti da ona čini što hoće, smatra se odgovor­nim pred zakonima zemlje za zlo koje ta životinja može nanijeti. U zakonima što ih je dobio izraelski narod, Bog je izdao na­redbu da, ako životinja za koju se znalo da je opasna usmrti ljudsko biće, vlasnik te životinje svojim životom treba platiti cijenu neopreznosti ili zle ćudi životinje. Po istom bi pravilu vlasti koje daju slobodu prodavaču alkohola trebale pozvati na odgovornost za posljedice takve prodaje. I ako smrću treba platiti zlo što ga nanese životinja kojoj je dana sloboda, koliko je veće zlo odobravati rad trgovaca alkoholom!

Izgovor za izdavanje ovakvih odobrenja jest da ona ostva­ruju profit državnoj blagajni. A koliki je taj prihod kad se uspo­redi s golemim troškovima koji nastaju zbog kriminalaca, umo­bolnika i beskućnika koji su svi plod i rezultat trgovine alko­holom! Čovjek pod utjecajem alkohola vrši zločin; on se privo­di pred sud, i oni koji su ozakonili prodaju alkohola prisiljeni su baviti se posljedicama svog poslovanja. Oni su odobrili pro-

343

344

212

Služba liječenja

daju sredstava koje će normalnog čovjeka načiniti umno boles­nim; sada, međutim, takvog čovjeka moraju poslati u zatvor ili na vješala, dok su njegova žena i djeca često ostavljeni bez sred­stava za život i postaju teretom zajednici u kojoj žive.

Kad razmišljamo samo o novčanoj strani ovog predmeta, kakva je ludost trpjeti takvo poslovanje! Međutim, koji prihod može nadoknaditi gubitak ljudskog razuma, unakaženje i izo­bličenje Božje slike u čovjeku, propast na koju su osuđena djeca koja postaju beskućnici i ponižene osobnosti, propast koja u takvoj djeci ovjekovječuje zle sklonosti njihovih očeva – alko­holičara?

Zabrana

Čovjek koji je stekao naviku uzimanja alkohola nalazi se u nezavidnoj, očajnoj situaciji. Njegov je mozak obolio, njegova je volja oslabljena. Što se tiče bilo koje sile u njemu samome, njegova strast se ne može staviti pod nadzor. Njega se nikak­vim riječima ne može uvjeriti da se odrekne sebe. Odvučen u jazbine zla, onaj koji je donio odluku da ostavi piće biva nave­den da ponovno posegne za čašom i, uz prvi dah opojnog pića, svladana je i pogažena svaka dobra odluka i uništen svaki trag volje. Netom što je okusio sredstvo koje odvodi u ludilo, nestaje i svaka pomisao o njegovim posljedicama. Zaboravljena je že­na čije je srce slomljeno. Sada raskalašeni otac više se ne brine za svoju gladnu i golu djecu. Ozakonjenjem ovakve trgovine, zakon pokazuje da se slaže s propašću ljudske duše i odbija da obustavi tu trgovinu koja puni svijet zlom.

Mora li se ovo trajno odigravati? Hoće li se duše uvijek morati boriti za pobjedu, a sve vrijeme pred sobom gledati otvo­rena vrata kušnji? Mora li prokletstvo neumjerenosti zauvijek počivati na civiliziranom svijetu kao uzročnik propasti? Mora li ono svake godine, kao vatra koja proždire, zahvaćati tisuće sretnih domova? Ako brod počinje tonuti primijećen s obale, 345 ljudi na obali ovo neće nezainteresirano promatrati. Oni će staviti svoje živote na kocku da bi spasili putnike od vodenoga gro­ba. Nije li isto tako potrebno založiti se da ih spasimo od sud­bine alkoholizma!

Alkoholičar i njegova obitelj nisu jedini koji su na udaru poslovanja trgovaca alkoholom, niti je teret troškova jedino zlo

Prodaja i zabrana alkohola

213

koje trpi zajednica. Mi smo svi zajedno utkani u tkivo čovje­čanstva. Zlo sto snađe bilo koji dio velikog ljudskog bratstva donosi propast svima.

Mnogi ljudi koji iz ljubavi za zaradom i udobnošću ne žele čuti za ograničavanje prodaje alkohola utvrdili su, ali prekasno, da je ta trgovina imala i ima veze s njima. Takav je čovjek vidio svoju djecu omamljenu pićem i njihove propale osobnosti. Ži­vot bez zakona dovodi do razuzdanosti. Imovina je u opasnosti.

Život nije vise siguran. Nesreće na moru i kopnu se množe. Bolesti koje se legu u jazbinama prljavstine i bijede nalaze svoj put ka gospodskim i raskošnim domovima. Poroci što ih čine djeca iz domova pijanstva i zločina prenose zarazu sinovima i kćerima iz plemenitih i obrazovanih domova.

Nema čovjeka čije dobro nije pogođeno trgovinom alko­holom. Nema čovjeka koji se, zbog svoje osobne sigurnosti, ne bi zauzeo da je razori.

Prije svih ostalih ustanova kojima su isključivo povjereni interesi javnosti, zakonodavne bi ustanove i palače pravde tre­bale biti oslobođene od prokletstva poroka i neumjerenosti. Gu­verneri, senatori, veleposlanici, suci, ljudi koji odlučuju o zako­nima zemlje, ljudi koji u svojim rukama drže živote, dobar ugled i imovinu svojih sugrađana, trebali bi biti ljudi stroge umjere­nosti i uzdržanosti. Samo će tako njihovi umovi moći razluči- vati između onoga što je dobro i što je zlo. Samo tako mogu steći čvrstinu načela i mudrost da donose pravdu i pokažu mi­lost. Ali što govore podaci? Koliko takvih ljudi, zbo uporabe jakih pića imaju pomućen um i nejasan osjećaj o onome što je pravo i što nije! Koliko okrutnih zakona je stupilo na snagu, , koliko nedužnih osoba je osuđeno na smrt – zbog nepravde zakonodavaca, svjedoka, porotnika, pravnika, i samih sudaca koji su bili pod utjecajem alkohola! Ima mnogo takvih koji su “jaki piti vino”, i “junaci u miješanju silovita pića”, “koji zlo zovu dobro, a dobro zlo”, koji “pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu”. O takvima Bog kaže:

“Jao onima … Zato, kao sto plameni jezici proždiru slamu i kao sto nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet se pupoljak njihov, jer odbacise Zakon Jahve nad Vojskama i prezre­ne riječ Sveca Izraelova.” (Izaija 5,22.24)

214

Služba liječenja

Štovanje Boga, postojanost nacije, dobrobit zajednice, do­ma i pojedinca traže da se uloži svaki napor kako bi ljudi shvatili činjenice o zlim posljedicama neumjerenosti. Naskoro ćemo biti svjedoci pogubnih rezultata ovog strasnog zla, ako već dosad nismo bili. Tko će se odlučno suprotstaviti djelu uništenja i pro­pasti? Zasad ova borba jedva da je počela. Pokrenimo vojsku ljudi koji će stati na put prodaji otrovnih alkoholnih pića koja oduzimaju razum ljudima. Jasno iznesimo i prikažimo opasnost od trgovine alkoholom i pridonesimo oblikovanju javnoga mni­jenja koje će tražiti da se ta trgovina zabrani. Pružimo ljudima poremećenim zbog pića priliku da se oslobode ovog ropstva. Neka glas naroda zahtijeva od svojih zakonodavaca da stanu na put toj sramnoj trgovini.

“Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. Ako kažeš: ‘Nismo za to znali’, ne razumije li onaj koji ispituje srca?” (Izreke 24,11.12)

“©to ćeš reći kada ti se nametnu kao gospodari tvo­ji?” (Jeremija 13,21)

28

Služba u domu

Obnova i duhovno uzdizanje čovječanstva počinju u domu.
Djelatnost roditelja temelj je svake druge djelatnosti. Društvo
se sastoji od obitelji i ono je sto od njega čine glave obitelji.
Iz srca “izvire život” (Izreke 4,23); a dom je srce društva, Cr-
kve i naroda. Od utjecaja doma ovise dobrobit društva, uspjeh
Crkve, uspjeh i blagostanje naroda.

U Isusovom su životu prikazani važnost i mogućnosti obi-
teljskog života. On koji je došao s Neba da postane nama Uzo-
rom i Učiteljem, proveo je trideset godina kao član obiteljskog
domaćinstva u Nazaretu. Biblijski su zapisi o tim Njegovim go-
dinama vrlo kratki. Nije bilo moćnih čuda koja bi privukla ljud-
sko mnoštvo. Tada nije bilo mnoštva koje bi išlo za Njim ili se
okupljalo da čuje Njegove riječi. Pa ipak, On je tijekom svih
tih godina ispunjavao svoju božansku zadaću. Živio je kao je-
dan od nas, sudjelovao u životu doma, pokoravao se kućnim
pravilima i redu, izvršavao svoje dužnosti, nosio terete. Pod za-
klonom skromnog doma, sudjelujući u svemu onome što je sva-
kodnevnica čovjeka na zemlji, “Isus je napredovao u mudrosti,
rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’”. (Luka 2,52)

Tijekom svih tih godina osamljenosti, Njegov je život izvi-
rao u vrelima razumijevanja i spremnosti na pomoć. Njegovo
trajno nadahnuće bili su Njegova nesebičnost i blago strplje-
nje, Njegov je život bio kao kvasac koji je djelovao među dije-
lovima društva. Nitko za Njega nije rekao da je učinio neko
čudo; pa ipak je od Njega izlazila vrlina – sila izlječenja, životo-
davna sila ljubavi, onima koji su bili kušani, bolesni i razoča-
rani. Od svoga ranog djetinjstva Isus je na nenametljiv način
služio drugima, i stoga su Ga mnogi rado slušali kad je otpočeo
svoj javni rad.

Rane Isusove godine više su nego uzorne za mladež. One
su pouka, a trebale bi biti i ohrabrenje svakom ocu i majci.
Krug dužnosti u obitelji i susjedstvu je ono pravo polje djelo-

349

350

351

(215)

216

Služba liječenja

vanja za one koji žele raditi na duhovnom uzdizanju svojih bliž­njih. Ne postoji važnije područje napora od onoga koje je po­vjereno utemeljiteljima i zaštitnicima doma. Ne postoji nijedna djelatnost povjerena čovjeku koja obuhvaća veće i dalekosež­nije rezultate od djelatnosti očeva i majki.

Budućnost društva određuje se po današnjoj djeci i mla­dima, a o domu ovisi što će ti mladi i djeca postati. Nedostat­ku pravog odgoja u domu mogu se pripisati većina bolesti, bi­jede i zločina koji nanose prokletstvo čovječanstvu. Kad bi ži­vot u domu bio čist i iskren, kad bi djeca koja su napustila njegovo toplo ognjište bila pripremljena da se uhvate u koštac sa životnim odgovornostima i opasnostima, kako bi svijet bio drukčiji!

Da bi se unijele pozitivne promjene u život žrtava zlih na­vika, ulažu se golemi napori, gotovo se neograničeno troše vri­jeme, novac i radna energija. Pa čak su i ovi napori nedostatni za podmirenje ove velike potrebe. A kako je rezultat neznatan! Kako je mali broj ovisnika trajno oslobođen svojih poroka!

Većina tih ljudi teži k boljemu životu, ali njima nedostaju hrabrost i odlučnost da se otrgnu od sile navike. Oni se boje potrebnih napora, nevolja i žrtve, a njihovi su životi upropašteni i uništeni. Tako i ljudi najsnažnijih umova, ljudi uzvišenih ide­ala i plemenitih sposobnosti, prirodno i svojim obrazovanjem i odgojem sposobni da zauzmu položaje od povjerenja i odgo­vornosti, postaju degradirani i izgubljeni za ovaj život i za onaj vječni.

Kako je za one koji su uistinu na putu reforme k boljemu, gorka borba u kojoj nastoje povratiti svoje dostojanstvo! I tije­kom cijeloga svog života, oronula zdravlja, kolebljive snage vo- 352 lje, oslabljena uma i oslabljene duševne snage, mnogi žanju žetvu svog zlog sijanja. Koliko bi se više moglo postići da su se s problemom zla u svojem životu pozabavili u početku!

Ova zadaća velikim dijelom počiva na roditeljima. Kad bi se, u pokušajima da se odoli porastu neumjerenosti i drugih zala koja kao rak izjedaju tijelo društva, odvojilo više vremena za savjetovanje roditelja o tome kako oblikovati navike i karak­ter svoje djece, tada bismo poželi stostruko više dobra. Tamo gdje je navika tako strašna kao sila zla, u njihovoj je moći da od nje načine silu na dobro. Oni imaju posla s rijekom na samo­mu izvoru, i njihova je dužnost da je pravilno usmjere.

Služba u domu

217

Roditelji mogu položiti temelje zdravog, sretnog života za svoju djecu. Oni ih mogu odaslati iz domaćeg ognjišta opskrb­ljene moralnom izdržljivošću kojom će se moći usprotiviti kuš­nji, hrabrošću i snagom kojom će se uspješno boriti s proble­mima života. Oni ih mogu nadahnuti ambicijama i razviti sna­gu kojima će izgraditi život na hvalu Bogu i na blagoslov svijetu. Oni mogu za njihove noge pripremiti prave staze, kroz svjetlost sunca i kroz sjenku, kojima će putovati k stanovima na visini.

Zadaća doma prostire se i izvan kruga njegovih članova. Kršćanski dom treba postati živom poukom koja će prikazati vrline i odlike pravih životnih načela. Takav prikaz bit će sila na dobro u ovome svijetu. Utjecaj pravog doma na ljudska sr­ca i život jest nešto znatno moćnije nego ijedna održana propo­vijed. Kada mladi izađu iz takvog doma, onda su pouke koje su u njemu stekli usađene u njihova srca. Plemenita načela ži­vota unose se u druge domove, tako da u zajednici djeluje ozračje i utjecaj koji duhovno uzdiže.

Ima mnogo onih kojima naš dom može biti blagoslovom. Naše društvene večeri ne trebaju biti u duhu svjetovnih obi­čaja, već po Kristovom Duhu i u skladu s naukom Njegove Ri­ječi. Izraelci su na sve svoje svečanosti pozivali siromahe, do­šljake i levite, koji su istodobno bili i pomoćnici svećenika u Svetištu i vjerski učitelji i misionari. Narod je s njima postu­pao kao sa svojim gostima, koji su trebali dijeliti blagodati nji­hova gostoprimstva prigodom svih društvenih i vjerskih sveča­nosti, i za koje su se oni, u slučaju bolesti ili oskudice, nježno starali. Ovakve i mi trebamo primati u svoje domove radosna srca. Koliko takav duh ljubaznosti može pridonijeti da razvedri i ohrabri srce medicinske sestre – misionarke ili učiteljice opte­rećene brigama, majku opterećenu teškim poslovima, ili pak stare i nemoćne koji su prečesto bez doma, koji se bore sa siro­maštvom i mnogim razočaranjima.

“Kada daješ objed ili večeru,” rekao je Isus, “ne pozivaj ni svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe za uzvrat pozvali, te tako primio plaću. Nego, kad priređuješ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hro­me i slijepe! Tada će ti biti blago, jer ti nemaju čim uzvratiti! To će ti se uzvratiti o uskrsnuću pravednika.” (Luka 14,12-14)

To su gosti zbog kojih, kad ih pozovete, nećete osjećati veliki teret. Neće biti potrebno da pripremate obilan i skup

353

354

218

Služba liječenja

prijam. Neće biti potrebno da se trudite oko raznog ukrašava­nja za tu priliku. Toplina srdačne dobrodošlice, mjesto kraj va­šeg ognjišta, mjesto za vašim stolom, prednost sudjelovanja u zajedničkoj molitvi za mnoge od njih bit će kao mali kutak Neba.

Izrazi našeg razumijevanja i naklonosti trebaju se preliti preko granica naše sebičnosti i preko obiteljskih zidova. Dra­gocjene prilike se pružaju onima koji žele od svojih domova učiniti blagoslov za druge. Društveni utjecaj je divna sila. Ako hoćemo, mi ga možemo upotrijebiti kao sredstvo pružanja po­moći onima koji su oko nas.

Naši domovi trebaju biti zaklon mladima koji su pod tere­tom kušnji. Mnogi stoje na raskrižju dvaju putova. Svaki utje­caj i svaki dojam odlučuju o izboru koji presudan za njihovu sudbinu u ovom životu i za vječnost. Zlo ih priziva k sebi. Nje­gova su stjecišta blistava i privlačna. Ona imaju dobrodošlicu za svakoga tko dođe. Posvuda oko nas su mladi koji nemaju svoj dom, a i mnogi čiji domovi nemaju silu koja će im pomo­ći i koja će ih uzdignuti; te mlade tako odnosi struja zla. Oni propadaju u samoj sjenci naših vrata.

Takvim mladima trebamo pružiti ruku u znak razumijeva­nja. Blage, jednostavno izgovorene riječi, i jednostavni znakovi pažnje otjerat će oblake kušnji koji se navlače nad svodom duše. Pravi izraz toplog razumijevanja sadrži silu da otvori vrata onih srca kojima treba miomiris riječi koje su kao i Kristove riječi jednostavni, nježni dodir duha Kristove ljubavi. Ako pokažemo zanimanje za mlade, pozovemo ih u svoje domove i okružimo 355 vedrim, ljubaznim ozračjem, mnogi od njih će rado okrenuti smjer svojih koraka na stazu koja ide naviše.

Životne prilike

Naše je vrijeme ovdje kratko. Mi samo jednom možemo proći kroz ovaj svijet; i dok tako prolazimo, učinimo od života naj­više što možemo. Djelo na koje smo pozvani ne zahtijeva bo­gatstvo, drušveni položaj ili veliki talent. Ono zahtijeva blag, samopožrtvovni duh i nepokolebljiv cilj pred očima. Svjetiljka ma kako mala, ako stalno gori, može poslužiti da se upale mnoge druge svjetiljke. Možda će sfera našeg utjecaja biti uska, naša sposobnost mala, naše prilike malobrojne, stečeno znanje ogra­ničeno; ipak, koristimo li vjerno prilike da učinimo dobro u

Služba u domu

219

svojim domovima, pružaju nam se lijepe mogućnosti. Ako otvo­rimo svoja srca i domove božanskim načelima života, mi ćemo postati korita kojima će protjecati rijeke životvorne sile. Iz na­ših će domova teći rijeke zdravlja, koje će donositi život, ljepotu i plodnost tamo gdje su sada neplodnost i suša.

Graditelji doma

• Onaj koji je Adamu dao Evu za družicu i ženu učinio je svoje prvo čudo na jednoj svadbenoj svečanosti. U svečanoj dvo­rani, u kojoj su se prijatelji i rodbinaa zajedno radovali, Krist je otpočeo svoj javni rad. Time je On odobrio brak, označujući ga kao ustanovu koju je sam osnovao. On je odredio da muska- rac i žena budu sjedinjeni u svetoj zajednici braka, da zasniva­ju obitelji čiji će članovi, okrunjeni čašću, biti priznati kao članovi nebeske obitelji.

Krist je ukazao čast bračnoj vezi i time sto je učinio da ona bude simbol jedinstva koje postoji između Njega i onih koje je izbavio. On sam je Zaručnik; a Crkva je zaručnica o kojoj On kao o svojoj izabranici kaže: “Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.” (Pjesma 4,7)

“Krist je ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je po­sveti čisteći je … da bude sveta i bez mane. Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. … Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efežanima 5,25-28)

Obiteljska je veza najtjesnja, najnježnija i najsvetija veza na Zemlji. Ona je po Božjoj namisli trebala biti blagoslov čovje­čanstvu. I ona jest blagoslov gdje god se bračni zavjet sklapa

• u razumu, u Božjem strahu, uz dužno poštovanje prema odgo­vornostima što ih brak sobom donosi.

Oni koji namjeravaju stupiti u bračni odnos trebaju misliti o tome kakav karakter i utjecaj će imati dom što ga osnivaju. Kad postanu roditelji, njima će biti povjereno sveto blago. Velikom mjerom o njima ovisi dobrobit njihove djece u ovom svijetu i njihova sreća za vječnost. Također, u velikoj mjeri oni odlučuju kakvog će tjelesnog i moralnog kova biti njihovi ma­lišani. A stanje u društvu ovisi o tome kakav je dom; težina ili snaga utjecaja što ga vrši svaka obitelj, padat će ili na onu stranu vage koja se podiže, ili na onu koja se spušta.

(220)

Graditelji doma

221

Izbor životnog sudruga treba biti takve naravi da se na naj­bolji način očuvaju tjelesna, umna i duhovna dobrobit rodite­lja i djece te da omogući i roditeljima i djeci život na blago­slov bližnjima i na slavu Stvoritelju.

Prije nego sto preuzmu odgovornosti koje brak donosi, mladić i djevojka trebaju imati iskustva u praktičnom životu, koja će ih pripremiti za njihove dužnosti i terete. Ne treba pre­poručivati rano sklapanje brakova. U odnos koji je tako važan kao brak, i toliko dalekosežan po svojim rezultatima odnosno posljedicama, ne bi trebalo stupiti na brzinu, bez odgovaraju­ćih priprema, i prije nego sto su umne i tjelesne snage već dobro oblikovane.

Bračni drug možda neće posjedovati svjetovno bogatstvo, ali zato treba posjedovati znatno veći blagoslov zdravlja. I neka, u većini slučajeva, ne postoji velika razlika u godinama. Zane­marivanje ovakvog pravila može ozbiljno ugroziti zdravlje ono­ga tko je mlađi. A djeca su često lišena tjelesne i umne krep- kosti. Od ostarjeloga oca ili majke oni ne mogu očekivati odgo­varajuće staranje i prijateljstvo koje zahtijeva njihov mladi ži­vot i, smrću oca ili majke, bas u vrijeme kad su im ljubav i savjet najpotrebniji, oni mogu trpjeti veliki gubitak.

Samo u Kristu se sigurno može zasnovati bračna zajedni­ca. Ljudska ljubav treba uzimati svoje najtoplije niti od božan­ske ljubavi. Samo tamo gdje Krist vlada može postojati dubo­ka, istinska i nesebična naklonost i ljubav.

Ljubav je dragocjeni dar sto ga primamo od Isusa. Cista i sveta ljubav nije osjećaj, već načelo. Oni koji se rukovode istin­skom ljubavlju, nisu nerazumni niti slijepi. Naučeni od Sveto­ga Duha, oni ljube Boga i svoje bližnje kao same sebe.

Neka oni koji razmišljaju o braku stave na vagu svaki osje­ćaj i neka promatraju sve ono što se odigrava u karakteru onoga s kojim žele sjediniti svoju životnu sudbinu. Neka svaki korak ka sklapanju bračnog saveza odiše skromnošću, jednostavnoš­ću, iskrenošću i ozbiljnom željom da se zadovolji i proslavi Bog. Stupanje u brak utječe na život koji slijedi na ovoj Zemlji i na onaj u vječnosti. Iskreni kršćanin neće stvarati planove koje Bog ne može odobriti.

Ako uživaš prednost imati roditelje koji se boje Boga, za­traži od njih savjet. Iznesi im svoje nade i planove, uči se iz pouka što su ih napisala njihova životna iskustva, i uskraćene

358

359

222

Služba liječenja

će ti biti mnoge boli srca. Prije svega, neka Krist bude tvoj Savjetnik. Proučavaj Njegovu Riječ uz molitvu.

Rukovođena time, neka djevojka kao životnog suputnika prihvati samo onoga koji ima čiste, muževne crte karaktera, ono­ga koji je marljiv, ambiciozan i pošten, onoga koji ljubi Boga i boji Ga se. Neka mladić traži djevojku koja će biti njegova pot­pora, koja je spremna nositi svoj dio tereta života, čiji će ga utjecaj oplemeniti i učiniti boljim, i koja će ga svojom ljubav­lju učiniti sretnim.

“Od Jahve je žena razumna. … Muževljevo se srce uzda u nju, … Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. … Svoja usta mudro otvara, i pobožan joj je nauk na jeziku. Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je. Mnoge su žene biile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ.” Onaj tko je našao dobru ženu, “našao je sreću i stekao milost od Jahve.” (Izreke 19,14; 31,11.12.26-29; 18,22)

Ma kako oprezno i mudro stupili u brak, malo parova je 360 potpuno sjedinjeno odmah po završetku svadbene svečanosti. Stvarna zajednica dviju osoba stvar je godina provedenih u braku.

Kad se mladenci sučele sa životom i njegovim teretom zbr­ke i briga, tada nestaje romantika kojom mašta tako često oba­vija stupanje u brak. Muž i žena upoznaju karakter jedno dru­goga, što je u njihovom dotadašnjem odnosu bilo nemoguće. Ovo je najkritičnije razdoblje u njihovom bračnom iskustvu. Sreća i dobrobit cijelog njihovog budućeg života ovise o tome hoće li sada pravilno postaviti smjernice. Oni često jedno u drugome zamjećuju neočekivane slabosti i nedostatke; ali srca koja je sjedinila ljubav zapažat će i dotad nepoznate divne crte karakte­ra. Svatko neka nastoji otkrivati vrline, a ne nedostatke. Cesto i naš stav i ozračje što nas okružuje odlučuju o tome što će nam kod drugoga biti otkriveno. Mnogi izricanje ljubavi smatraju slabo­šću i drže se rezervirano, što odbija njihovog partnera. Ovaj duh koči struju simpatije i razumijevanja. Budući da je potisnuto ustranu, ono što je društveno i plemenito vene, a srce postaje pusto i hladno. Dobro se čuvajmo ove zablude. Ljubav ne može postojati dugo bez izričaja. Ne dopusti da srce onoga koji je pove­zan s tobom skapava u nedostatku nježnosti i razumijevanja.

Iako će možda nastati poteškoće, nevolje i razočaranja, neka tada muž i žena ne misle da je njihova veza promašaj ili razo-

Graditelji doma

223

čaranje. Donesite odluku da budete jedno drugome sve sto je moguće. Nastavite s nježnošću koju ste ranije pokazivali. U sva­kom pogledu ulijevajte uvijek jedno drugome hrabrost u bor­bama života. Razmišljajte o tome kako ćete pridonijeti sreći je­dno drugog. Njegujte uzajamnu ljubav i uzajamni obzir. Tada će stupanje u brak, umjesto da bude kraj ljubavi, biti njezin pravi početak. Toplina istinskog prijateljstva, ljubav koja upu­ćuje srce srcu, jesu predokus nebeskih radosti.

Oko svake obitelji postoji sveti krug koji treba očuvati da 361 ga nitko ne naruši. U taj krug nijedna druga osoba nema pra­va ući. Neka muž ili žena nikome ne dopuste da sudjeluje u svijetu povjerljivosti koji je isključivo njihov.

Neka svatko pruža ljubav namjesto da je zahtijeva. Njeguj­te ono što je najplemenitije u vama, i budite brzi da zamijetite dobre crte jedno drugoga. Spoznaja da vas netko cijeni i poštuje divan je poticaj i zadovoljstvo. Razumijevanje i poštivanje poti­ču težnju za stjecanjem vrlina, a kad daje poticaj na plemeni­tije ciljeve, sama ljubav postaje jačom.

Ni muž ni žena ne trebaju “ulijevati” svoju osobnost u osob­nost svojega partnera. Svatko od njih ima svoj osobni odnos s Bogom. Neka svatko za sebe traži savjet od Boga za pitanja:

“Što je dobro?”, “Što nije dobro?”, “Kako mogu najbolje ispuniti cilj i svrhu života?” Neka bogatstvo vaše ljubavi otječe k Onome koji je dao svoj život za vas. Neka vam Krist bude prvi, posljednji i najbolji u svemu. Dok se vaša ljubav prema Njemu produbljuje i jača, vaša ljubav jedno prema drugom će se čistiti i jačatia.

Duh što ga Krist pokazuje prema nama duh je što ga muž i žena trebaju pokazivati jedno prema drugome. “I živite u lju­bavi kao što je Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas.

… Štoviše, kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju.” (Efeža- nima 5,2.24.25)

Neka ni muž ni žena ne nastoje vršiti neku samovoljnu vlast jedno nad drugim. Ne pokušavajte prisiliti jedno drugo­ga da se pokori vašim željama. Ovo ne možete činiti i zadržati ljubav svog bračnog sudruga. Budite blagi, strpljivi i puni obzira, razumijevanja i ljubaznosti. Božjom milošću učinit ćete jedno drugoga sretnim, kao što ste obećali prigodom svog bračnog zavjeta.

224

Služba liječenja

362

Sreća u nesebičnoj službi

Ali ne zaboravite da sreću nećete naći ako ograđujete sebe od ostalog svijeta i zadovoljite se time sto izlijevate sve svoje osjećaje jedno drugome. Prihvatite svaku pruženu priliku da pridonesete sreći onih koji su oko vas. Ne zaboravite da se is­tinska radost može naći samo u nesebičnoj službi.

Popustljivost i nesebičnost odlikuju riječi i postupke svih onih koji žive novim životom u Kristu. Dok se trudite da živi­te Njegovim životom, nastojeći istodobno i pobijediti sebe i se­bičnost u sebi i služiti potrebama drugih, stjecat ćete pobjedu za pobjedom. Time će vas utjecaj biti na blagoslov svijetu.

Muškarci i žene će moći dosegnuti ideal sto ga Bog ima za njih ako prihvate Krista kao svog Pomoćnika. Ono sto ljud­ska mudrost ne može, ostvarit će Njegova milost za one koji Mu se srcem predaju. Njegova providnost sjedinit će srca spo­nama koje su nebeskog podrijetla. Ljubav neće biti samo uza­jamno izgovaranje nježnih i laskavih riječi. Nebeski razboj tka osnovu i potku, odnosno uspravne i vodoravne niti, savršenije i čvršće nego zemaljski razboji. Rezultat neće biti samo komad tkanine, već tkivo koje će moći podnijeti svaku kušnju. Srce će biti povezano sa srcem zlatnim sponama ljubavi koja nika­da ne prestaje.

Bolji od zlata dom je pun mira,

Gdje se sva blaga domaćeg ognjišta stječu;

Oltar ljubavi i sreća života,

S posvetom majke, sestre il’ žene.

Ma kako skroman dom,

Il’ iskusan tugom po naredbi Neba,

Blagoslovi nikada kupljeni i nikada prodani,

Koji se stječu tamo skuplji su od čistoga zlata.

Nepoznat

Iz6or i priprema doma

Evanđelje je djelotvorno sredstvo koje pojednostavljuje ži­votne probleme. Ako slijedimo njegove upute, onda će mnoge od nejasnih situacija postati jasne, i mi ćemo biti pošteđeni mno­gih zabluda. Ono nas ući da vrijednosti oko sebe cijenimo po njihovoj stvarnoj cijeni i da u ono sto ima najveću vrijednost – u ono sto je trajno – uložimo i svoje najveće napore. Ova pouka treba onima na kojima poćiva odgovornost izbora do­ma. Oni ne bi trebali dopustiti da ih ista odvrati od ovog uzvišenog cilja. Neka oni drže na umu da dom na Zemlji treba biti simbol doma na Nebu i, istodobno, priprema za taj dom. Život je škola pripreme iz koje roditelji i djeca trebaju prijeći u višu školu u Božjim stanovima. U odabiru mjesta za novi dom neka vas rukovodi ova misao. Neka na vaš izbor ne utjeću že­lja za bogatstvom, zahtjevi mode ili obićaji društva. Priklonite se k onome što će voditi jednostavnosti, ćistoći, zdravlju i pra­voj vrijednosti.

Veliki gradovi u svijetu postaju leglom zla. Gdje god se našli, oćima i ušima postajemo svjedocima zla. Posvuda su postavljeni mamci koji navode na razvrat i rasipanje novca. Plima pokva- renosti i zloćina stalno raste. Svaki novi dan donosi izvješća o nasilju svih vrsta – o krađama, ubojstvima, samoubojstvima i drugim nepojmljivim zloćinima.

Život u velikim gradovima je nepredvidiv i neprirodan. Ne­obuzdana strast za zgrtanjem novca, vrtlog uzbuđenja i traže­nja zadovoljstava, žeđ za razmetanjem, raskoš i rasipanje – sve su to sile koje, zajedno s velikim mnoštvom ćovjećanstva, od­vraćaju um od stvarne svrhe života. One otvaraju vrata velikom zlu. Ovo zlo ima gotovo neodoljivu moć nad mladeži.

Jedno od najlukavijih i najopasnijih kušnji koje salijeću djecu i mladež u velikim gradovima jest strast za zadovoljstvima. Ve­liki je broj slobodnih dana: razne igre i konjske trke privlaće tisuće mladih, i tako ih taj vrtlog uzbuđenja i zadovoljstva od-

363

364

(225)

226

Služba liječenja

vlači od ozbiljnih životnih dužnosti. Novac koji se treba čuvati za uzvišenije ciljeve baca se na zadovoljstva.

Politikom industrijskih koncerna i kao rezultat akcija rad­ničkih sindikata i štrajkova, uvjeti života u velikim gradovima postaju sve teži. Pred nama su ozbiljne poteškoće; i za mnoge će obitelji odlazak iz velikih gradova postati nužnim.

• Fizički ambijent velikih gradova je često opasan za zdrav­lje. Stalna opasnost od zaraze, onečišćeni zrak, voda i hrana, pretrpana, mračna i nezdrava ljudska boravišta samo su neka od mnogih zala s kojima se tu srećemo.

Božja namjera nije bila da se ljudi tiskaju u velikim grado­vima, zbijeni u neprikladnim i nezdravim stanovima. On je u početku postavio naše prve roditelje usred divnih prizora i zvukova, i On želi da se i mi u njima radujemo. Što neposred- nije stupamo u sklad s Božjim prvobitnim planom, naši izgle­di da sačuvamo zdravlje tijela, uma i duše bit će povoljniji.

Skup i bogato opremljen stan, razmetanje, raskoš i udob­nost ne pružaju nužno uvjete za sretan i koristan život. Isus je došao na ovu Zemlju da izvrši najveće djelo ikada učinjeno među ljudima. Došao je kao Božji izaslanik da bi nam pokazao kako treba živjeti da bismo osigurali ono što je u životu najdrago­cjenije. Kakvi su bili uvjeti što ih je svemogući Otac odabrao za svojega Sina? Osamljen dom u galilejskim brdima; domaćin­stvo održavano poštenim, nesebičnim radom; život jednostav-

• nosti; svakodnevni sukob s poteškoćama i okrutnostima živo­ta; samopožrtvovnost, razumno raspolaganje sredstvima i strp­ljiva, zadovoljna služba; proučavanje Božje riječi u krilu majke, s otvorenim svitkom svetih spisa; tišina zore i sutona u zelenoj dolini; svjedočenje prirode; razmišljanja o stvaranju i Božjoj pro­misli; zajednica duše s Bogom – to su bili uvjeti i okolnosti Isusovog ranog života.

Tako je bilo s velikom većinom najboljih i najplemenitijih ljudi svih vjekova. Čitajte povijest o Abrahamu, Jakovu i Josipu, izvješća o Mojsiju, Davidu i Iliji. Proučavajte život ljudi kasni­jih naraštaja koji su u cijelosti dostojno zauzimali položaje po­vjerenja i odgovornosti, ljudi čiji je utjecaj bio najdjelotvorniji u duhovnom uzdizanju svijeta.

Kako su mnogi od ovih potekli iz seoskih domova, oni su malo znali o udobnostima. Oni nisu provodili svoju mladost u zadovoljstvima. Mnogi su bili prisiljeni uhvatiti se u koštac sa

Izbor i priprema doma

227

siromaštvom i okrutnošću života. Oni su rano naučili raditi a njihov aktivan život, proveden vani, dao je njihovim sposob­nostima snagu i elastičnost. Prisiljeni da ovise isključivo o onome sto imaju, oni su naučili pobjeđivati teškoće i premošćivati zapreke, i tako su stekli hrabrost i ustrajnost. Oni su naučili pouku o samopouzdanju i o nadziranju samog sebe. Velikim dijelom zaklonjeni od zlog društva, bili su zadovoljni zadovolj­stvima koja im je pružala priroda i korisno društvo. U svom su ukusu bili jednostavni i u svojim navikama umjereni. Oni su se rukovodili načelima i tako su se razvijali kao čisti, jaki i kao stvarne osobnosti. Kad su bili pozvani u svoje životno dje­lo, oni su unijeli u njega tjelesnu i umnu snagu, vedrinu duha, sposobnost da planiraju i sprovode u djelo, nepokolebljivost u suprotstavljanju zlu, koji su ih načinili sigurnom silom na do­bro u svijetu u kojem su živjeli.

Dar zdravoga tijela, zdravoga uma, plemenitog karaktera bolji je od bilo kojeg drugog naslijeđa u materijalnom bogat­stvu što biste ga mogli podariti svojoj djeci. Oni koji shvaćaju u čemu je pravi uspjeh u životu, blagovremeno će postupati 367 po razumu. U svom izboru doma oni će imati na umu ono što je u životu najbolje.

Namjesto da živite tamo gdje se mogu vidjeti samo djela ljudske ruke, gdje ono što čujete i vidite često navodi misli na zlo, gdje metež i buka stvaraju napetost i nemir, idite tamo gdje pred očima možete imati djela Božjih ruku. Nađite mir duhu u ljepoti, tišini i miru prirode. Neka vaše oči počivaju na zelenim poljima, gajevima i brežuljcima. Pogledajte gore na plavo nebo, nepomućeno gradskom prašinom i dimom, udišite okrepljujući nebeski zrak. Idite tamo gdje ćete, daleko od pomućenosti i razvrata gradskog života, moći biti prijatelj svojoj djeci, gdje ih možete učiti da upoznaju Boga preko Njegovih djela i gdje ih možete pripremiti za život poštenja i upotrebljivosti.

Jednostavnost u opremanju stana

Naše izopačene navike uskraćuju nam mnoge blagoslove i radosti, i onesposobljuju nas da živimo najkorisnijim životom. Namještaj fine i skupe izrade je ne samo bacanje novca, već i onoga što je tisuću puta dragocjenije. Takav namještaj unosi u dom teško breme brige, rada i neprilika.

228

Služba liječenja

Kakvo je stanje u mnogim domovima, posebno tamo gdje su prihodi ograničeni i gdje domaći poslovi uglavnom počiva­ju na majci? Najbolje prostorije opremljene su stilskim namje­štajem koji ne odgovara stvarnim mogućnostima onih koji tu žive i neprikladan je za stvarne potrebe i radosti. Tu su sku­pocjeni sagovi profinjenog tkanja, bogatno tapeciran namještaj i otmjene zavjese. Na stolovima, policama i na svakom drugom raspoloživom prostoru nagomilani su razni ukrasi, zidovi su pre­kriveni slikama, sve dok pogled na sve to ne počne zamarati. Koliko li tek posla treba uložiti da bi se sve to održavalo u re­du i u čistom stanju! Ovo održavanje i druge tako stečene na­vike u obitelji u njezinom usklađivanju s prohtjevima mode stalni su danak i zahtijevaju od domaćice beskrajan trud.

• U mnogim domovima supruga i majka nema vremena za čitanje kako bi bila stalno obaviještena o događajima, ona ne­ma vremena za druženje sa svojim mužem, prezaposlena je da bi bila u stalnom dodiru sa svojom djecom koja se razvijaju. Nedostaju vrijeme i mjesto na kojemu će dragocjeni Spasitelj
• biti voljeni i dragi Prijatelj. Postupno, ona tone u jednolične kućanske poslove, dok njezina snaga, vrijeme i zanimanje tonu u stvari koje upotrebom propadaju. Ona se prekasno trgne da bi shvatila kako je postala stranac u svojem vlastitom domu. Dragocjene prilike koje je nekad imala da utječe na svoje mile i pripremi ih za uzvišeniji život, nestale su zauvijek neiskori­štene.

Neka oni koji stvaraju dom odluče živjeti mudrije. Neka vaš prvi cilj bude da načinite ugodan dom. Potrudite se da se

• opskrbite onim što će olakšati posao i doprinijeti zdravlju i udo­bnosti. Predvidite primanje gostiju, za koje nam je Krist rekao da ih trebamo rado primati, i o kojima On kaže: “Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam meni ste učinili koliko ste uči­nili jednomu od ove moje najmanje braće.’” (Matej 25,40)

Opremite svoje domove onim što je skromno i jednostav­no, onim što podnosi premetanje, što se lako može održavati u čistom stanju i što se bez velikog izdatka može zamijeniti. S malo ukusa, vrlo jednostavan dom može postati privlačan i li­jep ako u njemu vladaju ljubav i zadovoljstvo.

Izbor i priprema doma

229

Lijep okoliš

Bog voli ono sto je lijepo. On je ljepotom odjenuo Zemlju i nebesa. On očinskom radošću promatra kako su Njegova dje­ca ushićena onim sto je stvorio. On želi da mi okružimo svoje domove ljepotom prirodnih pojedinosti.

Gotovo svi koji žive izvan gradova, ma kako bili siroma­šni, mogu oko svojih domova urediti mali travnjak, nekoliko drveta koja će donositi hlad, cvjetne grmove ili mirisno cvije­će. A sve će to, daleko više od bilo kojih umjetnih ukrasa, po­služiti sreći članova obitelji. Ovo će u obiteljski život unijeti blagotvorno i oplemenjujuće ozračje, jačat će ljubav prema prirodi i privlačiti članove obitelji bliže međusobno i bliže Bo­gu.

31

Majka

• Ono sto su roditelji sada, to će najčešće biti i njihova djeca. Njihovo tjelesno stanje, sklonosti i želje, njihove umne i moralne osobine u većoj ili manjoj mjeri izražavaju se u njihovoj djeci.

Što su ideali plemenitiji, sto su veće umne i duhovne kva­litete, i sto su bolje razvijene tjelesne snage roditelja, bolja će biti životna sprema koju će dati svojoj djeci. Njegovanjem onoga sto je najbolje u njima samima, roditelji vrše utjecaj na obliko­vanje društva i na duhovno uzdizanje budućih naraštaja.

Očevi i majke trebaju shvatiti svoju odgovornost. Svijet je pun zamki za mlade noge. Život ispunjen osjetilnim i sebičnim zadovoljstvima privlači ljudsko mnoštvo. Ljudi ne mogu raza­brati skrivene opasnosti ili strašan kraj staze za koju misle da je put k sreći. Njihove snage se troše popuštanjem željama i strastima, i milijuni nalaze propast za ovaj život i za vječnost. Roditelji ne smiju zaboraviti da se djeca moraju suočiti s ovim kušnjama. Neka otpočnu s pripremama još prije rođenja djete­ta, osposobljujući ga da se uspješno bori u bitkama sa zlom.

• Odgovornost ponajprije počiva na majci. Ona, čijom se krvlju dijete hrani i čime se oblikuje njegova tjelesna građa, usađuje u njega i mane i duhovne sastavnice koje utječu na oblikova­nje uma i karaktera. Hebrejska majka Jokabeda, koja se, jaka vjerom, “ne poboja kraljeve odredbe” (Hebrejima 11,23), ro­dila je Mojsija, izbavitelja izraelskog naroda. Ana, žena moli­tve, požrtvovnosti i nebeskog nadahnuća, rodila je Samuela, dijete koje je primalo upute s Neba, čvrstog i nepodmitljivog suca, osnivača svetih škola u Izraelu. Elizabeta, rođaka Marije iz Na- zareta, rodila je Spasiteljeva navjestitelja i preteču.

Umjerenost i samosvladavanje

Sveto pismo govori o pažljivosti kojom majka treba štititi i čuvati svoje životne navike. Kad je Gospodin htio podignuti Samso-

(230)

Majka

231

na kao izbavitelja Izraela, majci se javio “anđeo Gospodnji” s pose­bnim uputama za njezine navike kao i o odgoju njezinog djete­ta. “Neka se čuva”, rekao je anđeo i dodao: “Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto.” (Suci 13,13.7)

Mnogi roditelji pridaju neznatnu važnost utjecaju na dijete prije rođenja; ali Nebo se prema tome ne postavlja tako. Poru­ka poslana preko Božjeg anđela i dana dvaput na najsvečaniji način pokazuje da zaslužuje nasu najbrižljiviju pozornost.

Riječima sto ih je uputio hebrejskoj majci, Bog govori svim majkama svih vjekova. “Neka se čuva”, rekao je anđeo, “od svega sto sam joj kazao.” Dobro djeteta ovisit će o majčinom načinu života. Njezine želje i navike trebaju stajati pod vlašću načela. Postoji nešto što ona treba izbjegavati, nešto čemu se treba su­protstaviti ako želi ispuniti Božju namjeru za nju da joj podari dijete. Ako je ona prije rođenja djeteta sebična, ako popušta svojim željama, ako je nestrpljiva, ako zanovijeta, ove osobine će se pokazati u sklonostima djeteta. Tako su mnoga djeca kao 373 nasljedstvo primila gotovo nesavladive sklonosti k zlu.

Ali ako se majka nepokolebljivo pridržava pravih načela, ako je umjerena i nesebična, ako je blaga i obazriva, ona će moći darovati svom djetetu iste dragocjene osobine. Zapovijed kojom je majci bilo zabranjeno da pije vino bila je vrlo određena i izričita.

Svaka kap žestokog pića što je uzme u svoja usta da bi zadovo­ljila želju, ugrožava tjelesno, umno i moralno zdravlje njezinog djeteta i neposredan je grijeh protiv njezinog Stvoritelja.

Mnogi savjetnici tvrde da treba ispuniti svaku želju majke; ako poželi bilo koju vrstu hrane, ma kako štetnu, ona treba slobodno zadovoljiti svoj prohtjev. Takav savjet je pogrešan i štetan. Ni u kom slučaju ne treba zanemariti tjelesne potrebe majke. O njoj ovise dva života i o njezinim željama treba nježno voditi računa i nesebično zadovoljiti njezine potrebe. Ali tada, više nego u bilo koje drugo vrijeme, ona bi trebala u prehrani i svakom drugom pogledu izbjegavati sve ono što može umanjiti njezinu tjelesnu i umnu snagu. Po zapovijedi samoga Boga, njoj je dana najsvečanija obveza da se svladava.

Pretjerani rad

Majčinoj snazi treba pokloniti nježnu skrb. Umjesto da svoju dragocjenu snagu troši u iscrpljujućem radu, njezine brige i teret

232

Služba liječenja

treba smanjiti. Muž i otac često nije upoznat s fizičkim zako­nima koje treba razumjeti zbog dobra svoje obitelji. Utonuo u bitku za svakodnevni život, ili upregnut u stvaranje materijal­nih bogatstava, opterećen brigom i strahovanjima, on majci i supruzi prepušta terete koji nadilaze njezine snage u najkritič­nijem razdoblju i uvjetuju slabost i oboljenje.

• Mnogi bi muževi i očevi mogli naučiti korisnu pouku o nježnom brigovodstvu vjernog pastira. Kad se od Jakova zahti­jevalo da pođe na brzo i teško putovanje, on je odgovorio:

“Ali mu on odvrati: ‘Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. … Ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru u Seir.’” (Postanak 33,13.14)

Neka na napornom putu života muž i otac “polako ide”, prema onome koliko može izdržati njegov sudrug i suputnik. Usred svijeta koji je u žurbi za bogatstvom i moći, neka on nauči održati ritam svojih koraka, tješeći i podupirući bračnog druga koji je pozvan da ide uz njega.

Vedrina

Majka treba njegovati duh vedrine, zadovoljstva i sreće. Svaki napor u tome pravcu obilno će biti uzvraćen kao tjeles­na dobrobit i moralni karakter njezine djece. Duh vedrine pri­donijet će sreći njezine obitelji i uvelike unaprijediti njezino osobno zdravlje.

Neka muž pomaže supruzi svojim razumijevanjem i nesma­njenom pažnjom i ljubavlju. Ako želi da ostane svježa i vedra kako bi u svome domu bila kao sunce, neka joj pomogne u nošenju njezinih tereta. Njegova nježnost i topla ljubaznost bit će za nju dragocjeni poticaj, tako da će sreća koju potiče donijeti u njegovo vlastito srce radost i mir.

Muž i otac koji je mrzovoljan, sebičan i bahat nije samo sam nesretan, već on time baca sjenku na članove svoga do-

• Posljedice što će ih žeti bit će kad vidi svoju ženu kako je potištena i bolesna, i svoju djecu pod udarom zlih posljedica njegove neugodne naravi.

Ako majci uskratiš pažnju i razumijevanje koje ona treba dobiti, ako dopustiš da se njezina snaga iscrpi zbog pretjera-

Majka

233

nog rada ili strahovanja i neizvjesnosti, tada će njenoj djeci bi­ti oduzeta životna snaga, elastičnost uma i vedar polet koje bi trebali steći. Bit će daleko bolje da joj osiguraš radostan i ve­dar život, da je sačuvaš od nestašice, iscrpljujućeg rada i za­mornih briga, te da se potrudiš da djeca naslijede dobro tjelesno zdravlje, kako bi vlastitim snagama mogli krčiti sebi put kroz život.

Velika je čast i odgovornost povjerena očevima i majkama – da budu svojoj djeci namjesto Boga. Njihov karakter, njihov svakodnevni život, njihove odgojne mjere tumačit će djeci ri­ječi nebeskog Oca. Njihov će utjecaj zadobiti ili odbiti povje­renje djeteta u Božja obećanja.

Prednost roditelja u odgajanju djece

Sretni su roditelji čiji je život stvarni odsjaj božanskog ži­vota, tako da Božja obećanja i zapovijedi pobuđuju u djeci zahvalnost i štovanje. Roditelji čija nježnost, pravično postupa­nje i strpljivost tumače djetetu Božju ljubav, pravdu i strplji­vost, i koji time što uče svoje dijete da ih voli ima u njih povje- 376 renja i bude im poslušno, uče ga istodobno da voli, ima povje­renja i bude poslušno svom nebeskom Ocu. Roditelji koji u di­jete usade takav dar, poklonili su mu blago dragocjenije od bo­gatstva svih vjekova – blago koje će ostati za vječnost.

U djeci koja su joj povjerena svaka majka ima svetu zada­ću od Boga.

“Uzmi ovog sina, ovu kćerku,” kaže Bog, “uči ih za mene, daj im karakter kojim će oni biti kao stupovi prekrasno izra­đeni u dvoru, da bi svijetlili u dvorovima Gospodnjim kroz cijelu vječnost.”

Majka često misli da je njezin posao nešto nevažno. To je posao koji se visoko cijeni. Njezine brige i tereti su drugima malo poznati. Njezini dani su ispunjeni nizom malih dužnosti, od kojih sve zahtijevaju strpljenje, samosvladavanje, taktičnost, 377 mudrost, samopožrtvovnu ljubav; pa ipak ona se ne može hvali­sati onim što je učinila kao nekim velikim postignućem. Ona je samo vodila skrb da sve u domu teče besprijekorno; često je bila umorna i zabrinuta, trudila se da s djecom razgovara blago, brinula se da im ne bude dosadno i da budu sretni, i vodila male noge na pravu stazu. Ona misli da nije ništa postigla.

234

Služba liječenja

Ali to nije tako. Nebeski anđeli promatraju brižnu majku, oni bilježe sve terete koje ona nosi iz dana u dan. Možda svijet neće ćuti za njezino ime, ali je ono zato zapisano u Janjetovoj knjizi života.

Prilika dana majci

Bog je na Nebu; svjetlost i slava s Njegova prijestolja poći- 378 vaju na vjernoj majci dok se ona trudi uzdići i odgojiti svoju djecu da se suprotstave utjecaju zla. Nijedno se drugo djelo ne može po važnosti usporediti s njezinim. Njezina zadaća ni­je da kao umjetnik oblikuje ljepotu na platnu, niti da je kao kipar kleše u mramoru. Njezina zadaća nije da kao pisac moć­nim rijećima utjelovi plemenitu misao, niti da kao glazbenik u melodiji izrazi uzvišen osjećaj. Njezina je zadaća da Božjom pomoći razvije u ljudskoj duši slićnost s božanskim karakterom.

Majka koja ovo razumije smatrat će svoje prilike neprocje­njivima. Ona će uz ozbiljne napore nastojati svojim karakterom i svojim odgojnim metodama predoćiti svojoj djeci sliku naj- uzvišenijeg ideala. Ona će s puno ozbiljnosti, strpljivo, hrabro i ustrajno usavršavati vlastite sposobnosti, kako bi mogla pra­vilno upotrijebiti najuzvišenije moći svojega uma u odgajanju svoje djece. Pri svakom koraku ona će s ozbiljnošću pitati: “Što je Bog rekao?” Ona će marljivo proućavati Njegovu Rijeć. Ona neće skidati svoj pogled s Krista, da bi time iskustva njezinog svakodnevnog života, u skromnom nizu briga i dužnosti, bila pravi odsjaj jednog pravog Života.

32

Dijete

Uputa koju je anđeo dao hebrejskim roditeljima nije samo savjetovala način života majke, već i kako se podiže dijete. Nije bilo dostatno da Samson, dijete koje je trebalo izbaviti izrael­ski narod, rođenjem dobije dobro naslijeđe. Ono je trebalo na­stati kao posljedca brižnog odgoja. Od najranijeg djetinjstva ono je trebalo stjecati navike stroge umjerenosti.

Slične upute izrečene su i u vezi s Ivanom Krstiteljem. Prije rođenja djeteta otac je dobio sljedeću poruku s Neba:

“Imat ćeš radost i veselje, i mnoge će obradovati njegovo rođenje. Dakako, bit će velik pred Gospodinom. Sigurno neće piti ni vina ni opojna pića; napunit će se Duhom Svetim još u majčinoj utrobi.” (Luka 1,14.15)

Prema nebeskim zapisima o plemenitim ljudima, Spasitelj je rekao da nitko nije bio veći od Ivana Krstitelja. Zadaća koja je njemu povjerena bila je takve naravi da je zahtijevala ne samo tjelesnu snagu i izdržljivost, već i najviše umne i duševne kvali­tete. Pravilna tjelesna priprema za ovo djelo bila je tako važna da je Nebo poslalo najvišeg anđela s porukom koja je sadrža­vala upute za djetetove roditelje.

Upute o podizanju hebrejske djece uče nas da se ne smije zanemariti ništa od onoga što utječe na tjelesno dobro djeteta. Ne postoji ništa što je nevažno. Sve ono što utječe na zdravlje tijela povezano je s umom i karakterom.

Važnost ranog odgajanja djece ne može se prenaglasiti. Na­učene pouke i navike stečene u dobi najranijeg djetinjstva pove- zanije su s oblikovanjem karaktera i usmjeravanjem životnog puta negoli sve upute i odgoj u kasnijim godinama.

Roditelji trebaju o tome razmisliti. Oni trebaju shvatiti na­čela koja su osnova njege i odgoja djece. Oni trebaju biti spo­sobni odgajati njihovo tjelesno, umno i moralno zdravlje. Rodi­telji trebaju proučavati zakone prirode. Oni se trebaju upoznati s organima ljudskoga tijela. Trebaju shvatiti zadaću pojedinih

379

380

(235)

236

Služba liječenja

organa, njihov međusobni odnos i međusobnu ovisnost. Oni tre­baju proučavati odnos umnih i tjelesnih snaga, kao i uvjete sto ih zahtijeva zdrava aktivnost svakoga od njih. Preuzimanje ro­diteljske odgovornosti bez ovakvih priprema je grijeh.

Premalo se razmišlja o uzrocima smrtnosti, bolesti i poja­va degeneracije, koji danas postoje i u najciviliziranijim i naj- blagoslovljenijim zemljama. Ljudski rod ide stazom nadolje, on se izopačuje. Vise od trećine ljudi umire u dobi djetinjstva*; a od onih koji dosegnu zrelu mušku ili žensku dob, uvjerljiva većina pati od bolesti u bilo kojem obliku, a samo neznatan dio dostiže granicu ljudskog života.

Većina zala koja nanose bijedu i propast ljudskom rodu mogla bi se izbjeći, a sila za takvu borbu dobrim dijelom počiva na roditeljima. Nikakva “tajanstvena sudbina” ne otima malu djecu iz našeg naručja. Bog ne želi njihovu smrt. On ih daje roditeljima 381 da ih odgajaju za koristan život ovdje na Zemlji i za slavnu vječnost. Da su očevi i majke činili što je bilo u njihovoj moći da daju svojoj djeci dobro naslijeđe i da su zatim mudrim po­stupanjem nastojali ukloniti sve nepovoljnosti koje su njihova djeca stekla rođenjem, svijet bi bio svjedokom promjene na­bolje.

Njega dojenčadi

Što je život djeteta tiši i jednostavniji, to će biti povoljniji za njegov tjelesni i umni razvitak. Majka bi trebala u svakoj okol­nosti nastojati biti tiha, staložena i uzdržana. Mnoge bebe su neobično osjetljive na živčana uzbuđenja, i majčino nježno, sta­loženo postupanje djelovat će ublažujuće, što će za dijete biti od neprocjenjive koristi.

Bebama treba toplina, ali mi često činimo ozbiljnu grešku kad ih držimo u pregrijanim prostorijama, lišene velikim dije­lom svježeg zraka. Štetan je običaj pokrivati lice djeteta dok spava, jer to sprečava slobodno disanje.

Malo dijete treba ograditi od svega što bi slabilo ili trovalo njegov organizam. Najljubomornije treba paziti da sve oko nje-

* Izvještaj o smrtnosti djece bio je vjerodostojan u vrijeme kad je ovo pisano — 1905. godine. Suvremena medicina i pravilna njega djece u velikoj su mjeri smanjili stopu smrtnosti dojenčadi i djece. (Primjedba nakladnika)

Dijete

237

ga bude ukusno i čisto. Dok je, s jedne strane, nužno zaštiti malu djecu od iznenadnih ili prevelikih promjena temperatu­re, starajmo se da ona, bilo da spavaju ili su budna, danju ili noću, udisu čist i svjež zrak koji krijepi.

Dok pripremamo dječju odjeću, prije mode i želje da njome izazovemo divljenje kod drugih, težimo k onome sto će biti pri­kladno, udobno i zdravo. Neka majka ne troši svoje vrijeme na vezenje i ručni rad da bi mala odjeća divno izgledala, optere­ćujući time sebe nepotrebnim poslom nauštrb svojeg vlastitog zdravlja i zdravlja svojega djeteta. Ona se ne bi trebala “izgubiti” u šivanju, koje nemilosrdno opterećuje oči i živce, u vrijeme kad su joj odmor i korisne tjelesne vježbe jako potrebni. Ona treba prihvatiti svoju dužnost da čuva svoju snagu kako bi bila 382 sposobna ispuniti ono što se od nje zahtijeva.

Ako dječja odjeća u sebi sjedinjuje toplinu, zaštitu i udob­nost, bit će uklonjen jedan od glavnih uzroka razdraženosti i nespokojstva. Dijete će biti zdravije, a majka neće njegu djeteta smatrati tako velikim opterećenjem za svoju snagu i vrijeme.

Tjelesni povoji otežavaju aktivnost srca i pluća i stoga ih treba izbjegavati. Nikada ne sputavajmo nijedan dio tijela odje­ćom koja sabija organe i ograničuje im slobodu kretanja. Sva dječja odjeća treba biti dovoljno prostrana da omogućuje naj­slobodnije i najpotpunije disanje, i tako načinjena da se njezi­na težina oslanja na ramena djeteta.

U nekim zemljama još vlada običaj da se ramena i udovi djeteta ostave neodjeveni. Nijedna osuda ovog običaja nije pre­stroga. Budući da su udovi udaljeni od središta cirkuliranja kr­vi, njima je potrebna veća zaštita nego ostalim dijelovima tije­la. Arterije koje prenose krv k ekstremitetima su velike, i one osiguravaju dostatnu količinu krvi potrebnu za toplinu i pre­hranu tkiva. Ali kad su udovi nezaštićeni ili nedovoljno odje­veni, arterije i vene se sužavaju, nježni dijelovi tijela se hlade i time nastaju smetnje u cirkulaciji krvi.

U podizanju djece, silama prirode trebaju sve raspoložive prednosti za usavršavanje tjelesne građe. Ako su ruke i noge nedostatno zaštićene, djeca, a posebno djevojčice, ne mogu izla­ziti van sve dok dani ne postanu topli. Tako moraju ostajati u kući u strahu od prehlade. Ali kad su djeca dobro odjevena, slobodno kretanje i igra na svježem zraku bit će im korisna, bilo ljeto ili zima.

238

Služba liječenja

Majke koje žele da njihovi dječaci i djevojčice budu krep-

• ki i zdravi, neka ih pravilno odijevaju i neka ih oduševe da pri svakom umjerenom vremenu budu dugo na svježem zraku. Mo­žda će biti teško raskinuti lance navike, i odijevati i odgajati djecu u skladu sa zdravstvenim zakonima; ali će rezultat obilno nagraditi uloženi trud.

Prehrana djeteta

Hrana koju priroda pruža najbolja je hrana za malo dijete. Ne uskraćujmo djetetu nepotrebno ovu hranu. Okrutno je ako se majka pokušava osloboditi obveze njegovanja djeteta, svoje nježne dužnosti, zbog svoje udobnosti ili zabave u društvu.

Majka koja dopušta da netko drugi hrani njezino dijete, treba dobro razmisliti o mogućim posljedicama. Većim ili manjim di­jelom, dadilja usađuje djetetu koje njeguje vlastitu ćud i tem­perament.

Teško bi se mogla precijeniti važnost podizanja i odgaja­nja djece u vezi s pravilnim navikama u prehrani. Djecu treba naučiti da jedu kako bi živjela, a ne da žive kako bi jela. Ovu pouku treba započeti dok je dijete još u rukama majke. Dijete treba dobivati hranu obvezatno u redovnim razmacima i rjeđe što postaje starije. Ne dajte mu slatkiše niti hranu koju stariji jedu, a koju ono ne može probaviti. Brižno će staranje i ured­nost u prehrani male djece ne samo poduprijeti zdravlje i ti­me pridonijeti da ona postanu mirna i blage naravi, već će po­ložiti temelje navikama koje će im biti na blagoslov u kasnijim godinama.

• Kad djeca izađu iz najranijeg djetinjstva, i dalje treba briž­no voditi računa o oblikovanju njihovih ukusa i želja. Cesto im se dopušta da jedu ono što oni hoće i onda kad oni hoće, bez obzira na njihovo zdravlje. Uloženi trud i sredstva koja se tako razbacuju na nezdrave poslastice navode djecu da vjeruju kako je u životu najvažnije i najviša sreća – imati slobodu udovolja­vanja željama i apetitu. Posljedica ovakvog odgoja je proždrlji- vost, zatim slijedi bolest, nakon koje obično počinje uzimanje otrovnih medikamenata i pilula.

Roditelji trebaju izgrađivati želje svoje djece ne dopušta­jući im da uzimaju nezdravu hranu. U nastojanju da način pre­hrane podvrgnemo pravilu, pazimo da ne bismo pali u zabludu

Dijete

239

i zahtijevali od djece da jedu ono sto nije ukusno ili da jedu vise nego sto im je potrebno. Djeca imaju svoja prava, ona imaju svoj izbor, i kad je taj izbor razuman, njega treba poštovati.

Brižno pazimo na urednost u obrocima. Neka se ništa ne jede između obroka, nikakve poslastice, orasi, voće niti hrana bilo koje vrste. Neurednost u prehrani remeti zdravlje probav- nih organa, sve na račun zdravlja i dobrog raspoloženja. I kad djeca sjednu za stol, zdrava hrana im ne prija; njihov apetit zahtijeva ono što je za njih štetno.

Majke koje ispunjavaju želje svoje djece nauštrb zdravlja i vedre naravi siju sjeme zla koje će niknuti i donijeti rod. Po­puštanje njihovim željama razvija se s rastom djece, a kao žrtva padaju umna i tjelesna otpornost. Majke koje ovo čine s gorči­nom žanju ono što su posijale. One vide kako njihova djeca rastu, umom i karakterom nepripremljena za vršenje plemeni­tog i korisnog djela u društvu i domu. Djelovanjem nezdrave hrane stradaju duhovne jednako kao i umne i tjelesne snage. Savjest otupljuje, a sposobnost primanja korisnih utjecaja se sma­njuje.

Budući da djecu treba učiti da vladaju svojim apetitom i jedu tako da očuvaju zdravlje, objasnite im da se oni, zapravo, odriču samo onoga što bi im bilo na štetu. Oni se odriču onoga što je štetno u korist nečega što je bolje. Neka postavljeni stol bude zanimljiv i privlačan, pun dobara što ih je dobri Bog tako izobilno podario. Neka vrijeme objeda bude vrijeme vedrine i sretnog raspoloženja. I dok uživamo u Božjim darovima, obra­timo se Darovatelju izrazima zahvalnosti.

Njegovanje bolesne djece

U mnogo slučajeva se uzroci bolesti djece mogu tražiti u pogreškama u postupanju. Uzroci tegoba mogu biti neurednost u objedovanju, nedostatno odijevanje za hladnih večeri, nedosta­tak aktivnog kretanja, što utječe na zdrav krvotok, ili pak nedo­statak čistog zraka za njegovo pročišćavanje. Neka roditelji po­kušaju pronaći uzrok oboljenja i tada neka što prije stanu na put nezdravim okolnostima.

Svi roditelji mogu naučiti mnogo o njezi i preventivnim postupcima, te i o samom liječenju u slučaju bolesti. Majka po­sebice treba znati što treba učiniti kod uobičajenih slučajeva

385

240

Služba liječenja

oboljenja u obitelji. Ona treba znati kako da njeguje svoje bo­lesno dijete. Njezina ljubav i pronicljivost trebaju je osposobiti da služi svome djetetu, sto se ne može povjeriti tuđim rukama.

Proučavanje fizioloških činjenica

Roditelji se trebaju truditi da kod svoje djece odmalena po­taknu zanimanje za proučavanje fiziologije te da ih poučavaju njezinim jednostavnim načelima. Učite ih kako da na najbolji način sačuvaju svoje tjelesne, umne i duhovne snage i kako da iskoriste svoje darove, da bi njihov život bio na blagoslov dru­gima i na slavu Bogu. Ovakvo znanje je od neprocjenjive vrijed­nosti za mlade. Obrazovanje u predmetima koji se tiču života i

• zdravlja važniji su za njih nego znanje iz mnogih predmeta koji se predaju u školama.

Roditelji trebaju živjeti vise za svoju djecu, a manje za dru­štvo. Proučavajte predmete o zdravlju i praktično primjenjujte svoje znanje. Učite svoju djecu da donose zaključke, polazeći od uzroka k posljedici. Naučite ih da, ako žele imati zdravlje i sreću, moraju poštivati zakone prirode. Premda možda nećete vidjeti tako brz napredak kao što biste željeli, ne gubite odlu- čost, već nastavite svoju zadaću strpljivo i ustrajno.

Učite djecu od kolijevke da primjenjuju samoodricanje i samosvladavanje. Učite ih da se raduju ljepotama prirode i da korisnim poslovima sustavno razvijaju tjelesne i umne snage. Odgajajte ih tako da steknu zdravu tjelesnu građu i dobre mo­ralne osobine, vedro raspoloženje i dopadljivo ponašanje. Usa­dite u njihova nježna srca uvjerenje o tome kako Bog nije pla­nirao da mi živimo samo zbog zadovoljavanja sadašnjih potre­ba ili prohtjeva, već za svoje vječno dobro. Naučite ih da je popuštati kušnji slabost i bezbožnost, a da je opirati se kušnji plemenitost i muževnost. Ove će pouke biti kao sjeme posija­no na dobru zemlju, i one će donijeti rod koji će obradovati vaša srca.

Neka roditelji, prije svega drugog, okruže svoju djecu ozrač-

• jem vedrine, ljubaznosti i ljubavi. Dom gdje je ljubav, koja se iskazuje pogledima, riječima i postupcima, mjesto je na koje­mu anđeli rado prebivaju.

Roditelji, neka svjetlost ljubavi, vedrine i radosnog zado­voljstva uđe u vaša srca, i neka njihovo drago, vedro ozračje

Dijete

241

prožme vas dom! Pokazujte duh blagosti i strpljivosti, a pobu­dite ga i u svojoj djeci i njegujte sve ono sto će unijeti vedri­nu u vas obiteljski život. Tako stvoreno ozračje bit će za djecu ono sto je za biljni svijet svjetlost sunca, i donijet će zdravlje i svježinu umu i tijelu.

Utjecaj doma

• Za djecu bi dom trebao biti najprivlaćnije mjesto na svi­jetu, a prisutnost majke najveća draž. Djeca su osjetljiva, oda­na stvorenja. Njih je lako zadovoljiti, ali i lako ožalostiti. Blagim naćinom odgajanja, rijećima i postupcima koji odišu ljubavlju, majke mogu privezati djecu za svoje srce.

Mala djeca vole biti u društvu i rijetko se mogu zabavljati sama. Ona teže za razumijevanjem i nježnošću. Ona vjeruju da će ono ćemu se ona raduju obradovati i majku i prirodno je što odlaze k njoj sa svojim malim radostima i tugama. Majka ne treba ranjavati njihova osjetljiva srca, ravnodušno se odno­seći prema onome što je za nju beznaćajno, ali za njezinu dje­cu od velike važnosti. Njezino razumijevanje i odobravanje su dragocjeni. Pogled koji znaći odobravanje, rijeć potpore i po­hvale djelovat će na njihova srca kao sunćeve zrake, i ćesto će cijeli dan ućiniti sretnim.

Umjesto da svoju djecu odbija od sebe, jer je možda uzne­mirena zbog njihove buke ili iscrpljena zbog slušanja njihovih malih želja, majka treba pripremiti zabavne igre ili neki lak za­datak kojim će uposliti nemirne ruke i zabaviti njihov dinami- ćan um.

• Razumijevanjem njihovih osjećaja, pripremanjem igara i pomažući im da nećim korisnim ispune svoje vrijeme, majka će zadobiti povjerenje svoje djece i moći će ispraviti njihove loše navike te obuzdati nastupe sebićnosti i ljutitosti. Izgovo­rena u pravo vrijeme, rijeć upozorenja ili ukora bit će od veli­ke koristi. Ljubavlju koju oznaćavaju strpljivost i budnost, ona može upraviti srca svoje djece u dobromu smjeru i u njima oblikovati lijepe i privlaćne crte karaktera.

Majke trebaju paziti da ne bi podizale svoju djecu tako da postanu nesamostalna i previše zaokupljena sobom. Nikada im ne dajte povoda da vjeruju kako su ona središte svih zbivanja, i da se sve mora okretati oko njih. Neki roditelji troše mnogo

(242)

Utjecaj doma

243

vremena i pažnje zabavljajući svoju djecu, međutim, djecu bi trebalo naučiti da se zabavljaju sama, da upotrebljuju vlastitu dovitljivost i spretnost. Tako će naučiti da budu zadovoljna vrlo jednostavnim radostima. Učimo ih da hrabro podnose svoja mala razočaranja i kušnje. Namjesto da se uzbuđuju zbog svake be­značajne boli ili povrede, učite ih da brzo prijeđu preko malih smetnji i neugodnosti. Pokušajte izmisliti način na koji ćete svoju djecu naučiti da misle na druge.

Ne dopustite da djeca osjete kako su zanemarena. Optere­ćene mnogim brigama, majke često misle da ne mogu odvojiti vremena u kojem bi strpljivo poučavale svoju djecu i pružile im ljubav i razumijevanje. Ali neka ne zaborave da će njihova djeca, ako kod svojih roditelja i u svojem domu ne nađu ono što će zadovoljiti njihovu potrebu za razumijevanjem i druže­njem, potražiti to na nekom drugom mjestu, gdje će njihov um i karakter biti u opasnosti.

U nedostatku vremena i mašte mnoge majke uskraćuju svojoj djeci neka bezazlena zadovoljstva, dok će dopustiti da se njihove nemirne ruke i oči uhvate posla čiji je cilj samo ukrašavanje, koji će zapravo poslužiti samo da u njima pobudi taštinu i izo- pačenost ukusa. I dok tako rastu do svoje spolne zrelosti, ove lekcije donose plod oholosti i moralne ništavosti. Promatrajući pogreške što ih čini njezino dijete, majka je vrlo zabrinuta, a ne shvaća da žetva koju žanje potječe od sjemena što ga je sama posijala.

Neke majke nisu postojane u načinu na koji postupaju sa svojom djecom. Neko vrijeme dopuštaju im sve što je na njihovu štetu, a onda im ne dopuštaju da učine nešto što je bezazleno i što bi njihovo djetinje srce učinilo vrlo sretnim. U ovome po­gledu one ne postupaju po ugledu na Krista; On je ljubio dje­cu i imao razumijevanja za njihove osjećaje, njihova mala zado­voljstva i za kušnje kojima su bila izložena.

Odgovornost oca

Muž i otac je glava obitelji. Od njega supruga očekuje ljubav i razumijevanje, kao i pomoć u odgoju djece; i to je umjesno. Djeca su njegova kao što su i njezina, i oboje su podjednako zainteresirani za njihovo blagostanje i sreću. Od svoga oca djeca očekuju potporu i sigurnu ruku; on treba imati jasnu predodž­

390

244

Služba liječenja

bu o životu, o utjecajima u društvu koji okružuju njegovu obi­telj; nadasve, on se treba rukovoditi Božjom ljubavlju i strahom, i naukom Njegove Riječi, da bi mogao dobro voditi korake svoje djece.

Otac je zakonodavac obitelji; on bi se, kao Abraham, trebao postarati da Božji zakon bude pravilo života njegove obitelji. Bog kaže za Abrahama: “Njega sam izlučio zato da pouči svoju

• djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći sto je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti sto je Abrahamu obećao.” (Postanak 18,19) Tada se ocu neće dogoditi da propusti stati na put zlu, on neće dopustiti da dođe do nerazumnog, popustljivog odvajanja takozvanih ljubimaca u obitelji; svoje uvjerenje o očinskoj dužnosti neće podvrgavati zahtjevima pogrešno usmjerene ljubavi. Abraham nije samo da­vao prave upute i prave zapovijedi već je i održavao autoritet pravednih zakona. Bog nam je dao uredbe koje nas trebaju ru­kovoditi. Ne dopustimo djeci da odlutaju sa sigurne staze, obi­lježene u Božjoj riječi, i odu na putove što navode na opasno­st i posvuda se širom otvaraju. Blago ali odlučno, ustrajno i s molitvom obuzdavajte njihove zle sklonosti, upozoravajući ih na štetnost njihovih zlih želja.

U svojoj obitelji otac treba biti odlučan u sprovođenju dra­gocjenih vrlina – energičnosti, postojanosti, poštenja, strplji­vosti, hrabrosti, marljivosti i prave korisnosti. On treba sam po­kazati primjer onoga što zahtijeva od svoje djece, pokazujući tražene vrline u vlastitom muževnom držanju.

Ali, očevi, ne razočaravajte svoju djecu! Ujedinite ljubav s autoritetom, blagost i razumijevanje s nepokolebljivošću u sve­mu onome što se može i što se ne može. Žrtvujte dio svojeg slobodnog vremena za svoju djecu; postanite njihov prijatelj; budite im drug u onome što rade, u igri i sportu, stecite nji-

• hovo povjerenje. Njegujte prema njima prijateljski odnos, po­sebno prema svojim sinovima. Tako će vaš utjecaj imati veliku moć na dobro.

Otac treba činiti svoj dio zadaće da bi njegov dom bio sretan. Ma kakve bile njegove brige i poslovni problemi, oni ne bi smjeli baciti sjenku na njegovu obitelj; neka na njegovom licu sjaji osmijeh i neka se čuju ugodne riječi kad ulazi u svoj dom.

Otac je, u određenom smislu, svećenik doma, koji polaže jutarnju i večernju žrtvu na obiteljski oltar. A žena i djeca neka

Utjecaj doma

245

se sjedine s njim u molitvi i u pjesmi hvale. Neka otac jutrom, prije nego sto ode na svoj svakodnevni posao, okupi oko sebe svoju djecu i neka ih, kleknuvsi pred Božji oltar, povjeri brizi nebeskog Oca. Kad minu brige dana, neka se obitelj ponovno sjedini i uputi Bogu molitvu zahvalnosti i neka podigne glas zahvalne pjesme za božansku skrb i vodstvo tijekom dana.

Očevi i majke, ma kako bio neodložan i hitan vas posao, ne propustite okupiti svoju obitelj oko Božjeg oltara. Tražite 393 zaštitu svetih anđela u svojem domu. Ne zaboravite da su vaši mili izloženi kušnjama. Oko staze mladih i starih svakodnevno vrebaju napadi i razne smetnje. Oni koji žele da njihov život bude ispunjen strpljivošću, ljubavlju i vedrinom, moraju se mo­liti. Mi ćemo moći izboriti pobjedu nad sobom samo ako pri­mamo stalnu pomoć od Boga.

Dom treba biti mjesto na kojemu prebivaju vedrina, ljuba­znost i ljubav; tamo gdje ove vrline prebivaju, prebivat će i sreća i mir. Možda će na nas nalijetati nevolje, ali ne zaboravi­mo da su one dio sudbine čovječanstva. Premda se na obzorju našeg neba možda navlače oblaci, neka strpljivost, zahvalnost Bogu i ljubav održavaju vedrinu u srcu. U takvim domovima žive Božji anđeli.

Supružnici se trebaju skrbiti o sreći jedno drugoga, nika­da ne propuštajući pokazati znakove malih pažnji i ljubaznosti, koji unose raspoloženje i vedrinu u svakodnevni život. Između bračnih drugova treba vladati savršeno povjerenje. Oni trebaju njegovati zajednički odnos spram svojih odgovornosti. Oni tre­baju zajednički raditi na najsvetijem dobru svoje djece. Oni nika­da ne bi smjeli u prisutnosti djece kritizirati planove i namjere jedno drugoga, ili izražavati sumnju u rasuđivanje jedno dru­goga. Žena se treba truditi da ne oteža nastojanja svog muža 394 oko djece. Muž, s druge strane, treba “visoko držati” ruke svoje žene i uvijek joj pružati razuman savjet i nježnu potporu.

Ne dopustite da se između vas i vaše djece stvori zapreka hladnoće i zatvorenosti. Kao roditelji, vi trebate dobro pozna­vati svoju djecu, pokušavajući razviti razumijevanje za njihov ukus i sklonosti; uživite se u njihove osjećaje i zamijetite i ono što je skriveno u njihovim srcima.

Roditelji, dopustite da vaša djeca vide da ih volite i da ćete učiniti sve u vašoj moći da bi ona bila sretna. Ako tako postu­pate, oni nužni zahtjevi što ih postavljate dobit će daleko veći

246

Služba liječenja

značaj u njihovim djetinjim očima. Upravljajte svojom djecom s blagošću i razumijevanjem, ne zaboravljajući opomenu: “Pa­zite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli nji­hovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10) Ako želite da anđeli izvršuju kod vaše djece djelo sto im ga je Gospodin povjerio, surađujte s njima tako sto ćete činiti svoj dio.

Podignuti i vođeni mudrom i nježnom rukom pravoga do­ma, djeca neće poželjeti skrenuti sa staze u traganju za užici­ma i društvom. Za njih zlo neće imati privlačnu moć. Duh koji vlada u domu oblikovat će njihov karakter; oni će steći navike i usvojiti načela koja će biti jaka obranu u borbi protiv kušnji kad napuste domaće ognjište i zauzmu svoje mjesto u svijetu.

Djeca, kao i roditelji, imaju važne dužnosti u domu. Oni trebaju shvatiti da su dio organizacije doma. Oni u njemu pri­maju hranu i odjeću, uživaju ljubav i nježno staranje. Stoga će oni, noseći svoj dio tereta u domu i pridonoseći sreći obitelji čiji su članovi, moći odgovoriti na mnoga dobročinstva koja pri­maju.

Djeca katkad padaju u kušnju da se pobune protiv neke zabrane; ali u poznijim godinama oni će zahvaljivati svojim roditeljima za odano staranje i za budno oko, koji su ih čuvali i vodili u doba kad su još bili neiskusni.

34

Pravi odgoj —
misionarsko obrazovanje

Pravi odgoj je obrazovanje i priprema za misionarski rad. 395 Svi su sinovi i kćeri Božje pozvani da budu misionari; mi smo svi pozvani da služimo Bogu i svojim bližnjima, a cilj našeg odgoja i obrazovanja treba biti opremanje za ovu službu.

Priprema za službu

Neka kršćanski roditelji i učitelji uvijek pred sobom imaju ovaj cilj. Mi ne znamo na koji će način naša djeca moći poslu­žiti. Oni će možda provesti svoj život u krugu obitelji; možda će se uključiti u jedan od uobičajenih životnih poziva, ili će otići kao učitelji u neznabožačke zemlje; ipak, svi su bez razli­ke pozvani da postanu Božji misionari, nositelji Božje milosti svijetu.

Bog ljubi djecu i mladež u svježini njihovih sposobnosti, u njihovoj odlučnosti i hrabrosti, u moći brzog razumijevanja što je imaju, i On ih želi dovesti u sklad s božanskim silama.

Oni trebaju steći obrazovanje koje će ih pripremiti da radom u nesebičnoj službi ponesu Kristov stijeg.

Kao što je govorio za svoje prve učenike, Krist je rekao i za svoju djecu u posljednjem vremenu: “Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.” (Ivan 17,18) Isus je rekao da 39^ će oni biti Božji poslanici preko kojih će se javljati Njegov Duh, da će nositi crte Njegovog karaktera i raditi Njegovo djelo.

Naša djeca stoje kao na nekom raskrižju. Posvuda se na­laze mamci koji ih pozivaju na sebična zadovoljstva, na popuš­tanje porocima i strastima; odvlače ih sa staze postavljene za one koje je Gospodin spasio. Njihov izbor odlučuje o tome hoće li njihov život biti na blagoslov ili na prokletstvo. Prepuni ener­gije, nestrpljivo čekajući da iskušaju svoje još neispitane spo-

(247)

248

Služba liječenja

sobnosti, oni moraju pronaći neki odušak za svoje prepunjene spremnike mogućnosti. Oni će biti aktivni, bilo na dobro ili na zlo.

Božja riječ ne sputava aktivnost, naprotiv, ona joj pruža pravo usmjerenje. Bog ne traži od mladih da budu manje ambi­ciozni. Ne sputavajmo one osobine karaktera koje čovjeka čine doista uspješnim i donose mu poštovanje ljudi – neugušivu že­lju da učine što veće dobro, njihovu čvrstu volju, neumorni duh, marljivost i nepokolebljivu ustrajnost. Neka, uz Božju milost, ove osobine posluže za cilj ostvarenja ideala koji su viši od sebi­čnih i svjetovnih interesa koliko je Nebo više od Zemlje.

Na nama kao roditeljima i kršćanima počiva odgovornost da svojoj djeci damo prave upute. Vodimo ih obazrivo, mudro i nježno na staze dužnosti u kojima nam je sam Krist ostavio primjer. Na nama počiva sveti Božji zavjet da podignemo i pri­premimo svoju djecu za Njegovu službu. Naša je prva dužnost da ih okružimo ozračjem koje će ih pripremiti da izaberu život službe, a isto tako naša je dužnost da djeci pružimo potrebno obrazovanje.

“Da, Bog je tako ljubio … da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” “Krist vas je ljubio i predao samoga sebe za nas.” Ako ljubimo, mi ćemo davati. “Po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi” – ovo je velika pouka koju sami trebamo naučiti i njome poučiti druge. (Ivan 3,16; Efežanima 5,2; Matej 20,28)

Usadimo u srca mladih spoznaju da oni ne pripadaju sami 397 sebi. Oni su Kristovi. Oni su otkupljeni Njegovom krvlju, Nje­gova ljubav polaže pravo na njih. Oni žive jer ih On održava svojom silom. Njemu pripada njihovo vrijeme, njihova snaga, njihove sposobnosti. Sve ovo oni trebaju razviti, pripremiti i upotrijebiti Njemu u službu.

Čovjek, stvoren po Božjem obličju, malo manji od anđela, najveća je dragocjenost među onim što je On stvorio. Bog želi da čovjek postigne i postane najviše od onoga što mu je On omogućio, i da primljene snage upotrijebi na najbolji način.

Život je nešto tajanstveno i sveto. On je zrcalo samog Bo­ga, koji je izvor svekolikog života. Prilike koje nam se pružaju u tom životu su dragocjene; mi ih trebamo iskoristiti s puno ozbiljnosti. Jednom izgubljene, one zauvijek nestaju.

Pravi odgoj — misionarsko obrazovanje

249

Bog postavlja pred nas vječnost, s uzvišenom stvarnošću koju ona sadrži; On nam pruža predsliku onoga što je besmrt­no i nepropadljivo. On nam pruža dragocjenu istinu koja nas oplemenjuje, da bismo mogli napredovati na sigurnoj stazi, na putu k cilju koji je dostojan ulaganja svih naših sposobnosti.

Dok promatra sićušno sjeme što ga je sam načinio, Bog u njemu vidi prekrasan cvijet, grm ili ponosno stablo s velikom krošnjom. On ovako vidi mogućnosti što ih dobiva svako ljud­sko biće. Naše postojanje na ovoj Zemlji ima određenu svrhu. Bog je dao svoj plan za naš život i On želi da mi ostvarimo najviše vrijednosti u razvitku svojeg karaktera.

On želi da mi stalno rastemo, da napredujemo u svetosti, sreći i korisnosti. Svima su povjerene sposobnosti, i zadaća je svih da ih nauče poštovati kao svete darove od Gospodina i da ih pravilno upotrijebe. On očekuje od mladih da njeguju svaki potencijal što ga sadrži njihova osobnost i da svaku danu spo­sobnost pravilno upotrijebe. On želi da se oni raduju svemu onome što je korisno i uzvišeno u ovome životu, da budu ple­meniti i da čine dobro te tako sakupljaju blago za vječni život.

Neka njihovo stremljenje bude da postižu vrhunske rezul­tate u svemu onome što je nesebično, uzvišeno i plemenito. Neka gledaju na Krista kao na svoj Primjer i Ugled. Neka nje­guju sveti ideal što ga je On pokazao u svojem životu, naime, uzvišeni cilj da svojim življenjem u svijetu učine svijet boljim. To je djelo na koje su mladi pozvani.

Široki temelj

Najuzvišeniji od svih nauka je nauk o spašavanju duša. Naj- veličanstvenije djelo ka kome ljudi mogu težiti jest posao pri­dobivanja ljudi, da se obrate od grijeha k svetosti. Da se taj posao ostvari, treba položiti širok temelj. Tu spada široko ob­razovanje koje će od roditelja i učitelja zahtijevati umni i tjele­sni napor u mjeri koju ne zahtijevaju nastavni programi u dru­gim predmetima. Rezultat takvog obrazovanja treba biti nešto više od oblikovanja intelektualne osobnosti. Obrazovanje se ne može smatrati potpunim sve dotle dok i tijelo i um i srce ne steknu obrazovanje u ravnopravnoj mjeri. Da bi karakter do­stigao najpotpuniji i najuzvišeniji razvitak, potreban je pravi odgoj. Razvijajte sve umne i tjelesne sposobnosti i pravilno ih

398

250

Služba liječenja

oblikujte. Ako prihvatimo dužnost da njegujemo i koristimo svaku silu koju smo dobili od Boga, mi ćemo postati uspješniji Božji suradnici.

Pravi se odgoj odnosi na cijelo biće. Kroz njega se učimo kako pravilno upotrijebiti svoje vlastite snage. On nas osposob-

• ljava da najbolje koristimo snagu mozga, kostiju i mišića, da svoje tijelo, um i srce stavimo u korisnu službu. Neka snage uma, kao uzvišenije snage, upravljaju našim tijelom. Neka se naše prirodne želje i sklonosti pokore pod vlast savjesti i naše duhovne osobnosti. Krist, kao Onaj koji stoji na čelu ljudske obitelji, želi nas voditi u službi za Njega visokim i svetim sta­zama čistoće. Pod čudotvornim djelovanjem Njegove milosti mi se trebamo usavršiti i upotpuniti u Njemu.

Isus je svoje obrazovanje stekao u domu. Njegova je prva zemaljska učiteljica bila njegova majka. S njenih usana i iz spisa proroka On je stjecao znanja o nebeskim istinama. On je živio u seoskom domu i vedro i odano nosio svoj dio tereta doma­ćinstva. On, koji je bio Zapovjednik Neba, postao je pokoran sluga, mio i poslušan sin. Naučio je struku i, zajedno s Josi-

• pom, radio u stolarskoj radionici. Ulicama maloga gradića On je odlazio i vraćao se sa svog skromnog posla, odjeven kao obi­čan radnik.

Ljudi toga doba cijenili su vrijednost neke stvari po njezi­nom izgledu. Dok je slabila u moći, religija je rasla u sjaju i raskoši. Tadašnji su se učeni ljudi, služeći se razmetanjem i vanjskim sjajem, trudili nametnuti svoju vlast. Isusov način ži­vota je bio u oštroj suprotnosti svemu tome. Njegov je život otkrivao bezvrijednost onoga čemu su ljudi pridavali veliki zna­čaj. On se nije otimao da pohađa škole tog vremena, koje su pridavale veliki značaj onome što je bilo bezvrijedno, a omalova­žavale velike stvari. Svoje obrazovanje On je stekao iz nebeskih izvora, u korisnom radu, u proučavanju svetih Pisama, u priro­di i iz životnih iskustava – što su bili Božji udžbenici, koji su i danas puni uputa za sve koji imaju voljne ruke, oko koje vidi i srce koje razumije.

“Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)

Ovako pripremljen, Isus je pošao na svoju zadaću; kad god je dolazio u dodir s ljudima, širio je ozračje blagoslova i zračio silom koja preporađa srca, koju svijet dotad nije vidio ni osjetio.

Pravi odgoj — misionarsko obrazovanje

251

Dom je prva škola koju dijete pohađa; na tome se mjestu polaže kamen temeljac za život službe. Nije dostatno samo teo­rijski usađivati načela ovakvog života. Ona trebaju postati kos­turom cjelokupnog životnog obrazovanja.

Dijete treba vrlo rano naučiti pouku o spremnosti na po­moć. »im se njegova moć razumijevanja dostatno razvije, nje­mu treba dati dužnosti koje će obavljati u domu. Poduprimo dijete u njegovoj želji da pomogne svojim roditeljima, da ste- kne vrline samoodricanja i samosvladavanja, da svoju sreću i udobnost stavlja iza sreće i udobnosti drugih, da iskoristi sva­ku mogućnost da pomogne svojoj braći, sestrama i prijateljima u igri, da bude pažljiv prema starima, prema bolesnim i nesre­tnim ljudima. Duh nesebične službe potpunije će se razviti u životu djece sto je prisutniji u životu njihovog doma. Ona će se tako naučiti da budu radosna u službi i žrtvovanju za dobro drugih.

Djelo škole

Svojim radom škola treba upotpuniti odgoj pružen u domu. U školskom odgoju i obrazovanju treba stalno imati pred očima razvitak cijeloga bića – tjelesnog, umnog i duhovnog – kao i poučavanje u požrtvovnoj službi za druge.

Služba za Krista u malim stvarima svakodnevnog života imat će, prije svega drugog, silu da preporađa karakter i priprema mlade za život nesebične službe. Na roditeljima i učiteljima počiva zadaća da potaknu kod djece ovakav duh i da ga pravilno us­mjere. Doista nema posla koji bi imao većeg značaja. Duh slu­žbe je duh Neba, i anđeli su spremni surađivati u svim poku­šajima da se razvije i potakne ovakav duh.

Božja riječ mora biti temelj takvom odgoju i obrazovanju. Samo Božja riječ sadrži načela takvog odgoja u svoj svojoj cje­lovitosti. Sveto pismo treba biti temelj proučavanja i poučava­nja. Osnovna mudrost se sastoji u poznavanju Boga i Onoga koga je On poslao.

Svako dijete i svaki mladić i djevojka trebali bi poznavati sebe. Oni se trebaju upoznati s tjelesnom građom koju im je Bog dao, i sa zakonima na temelju kojih se ona održava. U tu će im svrhu poslužiti poznata područja obrazovanja. Svatko od njih treba ovladati nekim korisnom strukom, jer će tako po-

401

402

252

Služba liječenja

stati muškarci i žene praktičnih sposobnosti, spremni za duž­nosti svakodnevnog života. Ovome treba dodati obučavanje i obrazovanje u raznim područjima misijskog rada.

Učite se poučavajući druge

U stjecanju znanja mladi ljudi trebaju napredovati sto brže, i doprijeti sto dalje. Neka raspon onoga sto uče bude širok ono­liko koliko njihove snage mogu obuhvatiti. Neka oni, učeći, prenose svoje znanje dalje. Ovim će njihovi umovi steći snagu i elastičnost. Vrijednost njihovog obrazovanja određuje se pre­ma tome kako primjenjuju znanje što su ga stekli. Ako provo­dimo dugo vrijeme u učenju, a ne trudimo se prenijeti na druge ono što smo stekli, često će se to pokazati ne kao podrška stvar­nom napretku, već kao zapreka. Učenik se treba potruditi, u domu i u školi, da nauči kako poučavati i kako prenositi ste­čeno znanje. Ma za koji se poziv pripremao, on treba tijekom cijelog svog života istodobno biti i učitelj i učenik. Tako će moći stalno napredovati, i Bog će biti njegova uzdanica. On će se pritom potpuno osloniti na Onoga koji je neograničen u mu­drosti, koji može otkriti tajne skrivene vjekovima, koji može naći rješenje za najteže probleme onih koji se u Njega uzdaju.

Božja riječ daje poseban značaj utjecaju druženja za muš­karce i žene. Koliko veću moć ima utjecaj međusobnog druže­nja djece i mladeži. Prijateljstvo koje ih veže, načela koja pri­hvaćaju, navike koje prijateljstvom stječu bit će presudni za njihovu korisnost ovdje na Zemlji, i u budućnosti koja ih čeka 403 na Nebu.

Činjenica pred kojom bi trebala zadrhtati srca roditelja je zastrašujuća; naime, utjecaji koji prevladavaju u većini škola i drugih obrazovanih ustanova na koje oni šalju svoju djecu imaju porazan utjecaj na karakter, odvraćaju razum od pravih život­nih ciljeva i izopačuju moralnu osobnost. U dodiru s onima koji su nevjernici, koji vole zadovoljstva, koji su izopačeni u svojem načinu života, mnogi se mladi lišavaju jednostavnosti i čistoće, vjere u Boga i duha požrtvovnosti, koji su im usadili i njegovali njihovi roditelji dok su im pružali svoje brižne savje­te i dok su se za njih ozbiljno molili Bogu.

Mnogi od onih koji stupaju u škole sa željom da se pripre­me za rad u nesebičnoj službi za druge, gube se u proučavanju

Pravi odgoj — misionarsko obrazovanje

253

svjetovnih predmeta. U njima se rađa ambicija da se istaknu u svojem obrazovanju i dostignu položaj i čast u svijetu. Oni gu­be iz vida svrhu stupanja u školu i predaju se sebičnim, svje­tovnim ciljevima. Oni često stječu navike koje su porazne za ovaj i za vječni život.

Muškarci i žene sa širim shvaćanjima, nesebičnim planovi­ma i plemenitim željama pripadaju po pravilu onima koji su ove svoje osobine stekli u međusobnom druženju u mladim go­dinama. U svom cjelokupnom odnosu prema izraelskom naro­du Bog je uvijek podvlačio važnost nadzora nad društvom u kojem se kreću njihova djeca. Sve uredbe građanskog, vjerskog i društvenog života bile su tako sačinjene da očuvaju djecu od štetnog društva i da ih, već od najranije dobi upoznaju s nače­lima i pravilima što ih sadrži Božji zakon. Pouka dana prigo­dom rađanja ovog naroda trebala je ostaviti dubok dojam na sve. Prije nego što je pogubljenjem prvorođenaca došlo poslje­dnje strašno zlo na Egipćane, Bog je zapovjedio svome narodu da sakupi svoju djecu u svoje domove. Dovratnici su na svim kućama bili obilježeni krvlju, i tako su trebali svi biti sigurni pod zaštitom zajamčenom ovim znakom. Tako trebaju i danas roditelji koji ljube Boga i koji ga se boje čuvati svoju djecu pod 404 “svezom zavjetnom”, pod svetom zaštitom Kristove krvi spase­nja.

“Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu.” (Ivan 17,14) “Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, pre- obličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,2)

“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom:

Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola? A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.

Zato iziđite između njih i odvojite se — … Ne dotičite se ničega nečista, i ja ču vas primiti! Ja ču vam biti Otac, a vi čete mi biti sinovi i kčeri, veli Gospodin, Svemogući.” (2. Korinčanima 6,14-18)

254

Služba liječenja

“Sakupite djecu.” (Joel 2,16;) “Poučavaj ih o zakonima i odredbama.” (Izlazak 18,20)

“Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.” (Brojevi 6,27)

“Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino.” (Ponovljeni zakon 28,10)

“Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koji ne čeka čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg.” (Mihej 5,6)

405 Mi se ubrajamo u Izrael. Sve upute sto ih je primio Izrael starog doba o odgoju i podizanju djece, sva obećanja o blago­slovu kroz poslušnost, dobili smo i mi.

Božja riječ koja nam je upućena glasi: “Blagoslovit ću te, … i sam ćeš biti blagoslov.” (Postanak 12,2)

Krist je rekao za svoje prve učenike i za sve one koji će povjerovati u Njega kroz njihovu riječ: “Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)

Divne, divne riječi, gotovo izvan domašaja vjere! Stvoritelj svih svjetova ljubi one koji se predaju u Njegovu službu, kao što ljubi svojega Sina. Čak i danas mi imamo tu prednost da uživamo Njegovu naklonost do ove zadivljujuće mjere. On nam je poklonio Svjetlost i Veličanstvo Neba, i s Njime nam povje­rio sve nebesko blago. Isto onako kako nam je obećao život u vječnosti, Bog nam pruža obilne darove već u ovom životu. On želi da mi, kao oni koji su svrha Njegove milosti, uživamo u svemu onome što će oplemeniti, uzdignuti i razviti naš karak­ter. On je spreman i čeka da udahne mladima silu odozgo, ka­ko bi mogli stati pod Kristov krvlju poprskan stijeg, raditi kao što je On radio, voditi duše na sigurne staze, postaviti noge mnogih duša na Stijenu Vjekova.

Svi oni koji žele raditi u skladu s Božjim planom odgoja i obrazovanja, dobit će Njegovu božansku potporu, uživat će Njegovu stalnu nazočnost i Njegovu održavateljsku silu. On ka­že svakome od nas:

Pravi odgoj — misionarsko obrazovanje

255

“Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođes, s tobom je Jahve, Bog tvoj. … I nikada te neću na­pustiti niti ću te ostaviti.” (Josua 1,9.5)

“Kao sto daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vrača k meni bez ploda, nego čini ono sto sam htio i obis- tinjuje zbog čega je poslah. Da, s radošču čete otiči, i u miru čete biti vođeni. Gore če i brda klicati od radosti pred vama, i sva če stabla u polju pljeskati. Umjesto trnja rast če čempresi, umjesto koprive mirta če nicati. I bit če to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan.” (Izaija 55,10-13)

U društvu po cijelome svijetu vlada nered, i nužan je te­meljit preobražaj. Obrazovanje i odgoj sto ga mladež primi imat će presudnu ulogu u oblikovanju ustrojstva društva.

“Oni če nanovo diči drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.”

“A vas če zvati Svečenici Jahvini … njihova če biti radost vječita. Jer ja, Jahve, ljubim pravdu.”

“Vjerno ču ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. Slavno če im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat če da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.” …

“Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit če Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” (Izaija 61,4.6-8.9.11)

406

409

410

35

Prava spoznaja Boga

Mi živimo na ovome svijetu da bismo, po primjeru našeg Spasitelja, vršili službu za Boga. Mi se nalazimo na ovoj Zemlji da bismo postali slični Bogu u karakteru i da bismo Ga svojim životom službe otkrili ovome svijetu. Da bismo mogli biti Božji suradnici, da bismo postali slični Njemu i otkrili Njegov karak­ter, mi Ga moramo dobro poznavati. Mi Ga moramo upoznati onako kako nam se On otkriva.

Poznavati Boga osnova je svakog pravog odgoja i svake prave službe. To je jedini siguran čuvar od kušnje. Jedino nas pozna­vanje Boga može načiniti sličnima Njemu u karakteru.

Ta spoznaja treba svima koji rade na spašavanju svojih bliž­njih. Preobražaj karaktera, neokaljanost života, uspjeh u služ­bi, odanost pravim načelima – sve ovo stoji u ovisnosti o pra­vom poznavanju Boga. To znanje je najvažniji dio pripreme za ovaj i za vječni život.

“A razboritost je spoznaja Presvetog.” (Izreke 9,10)

Time što poznajemo Njega, nama je dano sve “što je po­trebno za život i pobožnost”. (2. Petrova 1,3)

“A ovo je vječni život”, rekao je Isus, “spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

“Ovako govori Jahve: Mudri neka se ne hvale mu­drošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time sto ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo — riječ je Jahvina.” (Jeremija 9,23.24)

Mi trebamo proučavati ono što je On otkrio o sebi.

“S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. … Svesilni će postat tvoje suho zlato,

… Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu di-

(256)

Prava spoznaja Boga

257

zati slobodno. Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat svjetlost. Jer on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim oćima pritjeće.” (Job 22,21-29)

“Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od po­stanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20)

Priroda i ono sto sada u njoj vidimo daju nam samo blijedu predodžbu o slavi Edena. Grijeh je umrljao ljepotu zemlje; tra­govi zla mogu se vidjeti na svakoj tvari. Ipak je ostalo i mnogo lijepoga. Priroda nam govori da je Onaj koji je neograničen u moći, velik u dobroti, milosti i ljubavi, stvorio zemlju i obda­rio je životom i radošću. Iako je izgubilo svoju pravu ljepotu, sve sto je stvoreno otkriva djelo ruku velikog Umjetnika. Ka­mo god se osvrnuli, možemo čuti Božji glas i gledati dokaze Njegove dobrote.

Od veličanstvenog zvuka grmljavine i stalne huke starog oceana, do umilnih pjesama sto ispunjuju sumu glazbom i me­lodijama, tisuće glasova iz prirode govore Njemu u hvalu. Mi smo svjedoci Njegove slave na zemlji i u moru, na nebu, sa zadivljujućim preljevima boja koje se stalno mijenjaju, stvara­jući očaravajuće prizore, ili se stapaju u lijepo suzvučje. Vječni brežuljci nam nijemo govore o Njegovoj moći. Stabla koja u svje­tlosti sunca masu svojim zelenim zastavama i cvijeće u svojoj nježnoj ljepoti govore o Onome tko ih je stvorio. Živo zelenilo, koje kao tepih pokriva zemlju, govori nam o Božjoj nježnoj skrbi za svoja najmanja stvorenja. Morske spilje i dubine zemlje ot­krivaju Njegova blaga. On koji je stavio u ocean bisere, ametist i hrizolit među stijene, ljubitelj je onoga sto je lijepo. Sunce, koje se podiže na nebeskom svodu, veleposlanik je Onoga koji je život i svjetlost svemu sto je stvoreno. O Bogu govore sav sjaj i ljepota sto krase zemlju i obasjavaju nebesa.

“Velićanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.” (Habakuk 3,3)

“Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to rijeć, a ni govor nije, nije ni glas što se može ćuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, rijeći sve do nakraj svijeta sežu. ” (Psalam 19,3-5)

411

412

258

Služba liječenja

413

414

Sve sto je stvoreno govori o Njegovoj nježnoj, očinskoj brizi i o Njegovoj želji da pruži sreću svoj svojoj djeci.

Moćna sila koja djeluje u cijeloj prirodi i koja sve održava nije, kako to tvrde neki znanstvenici, samo načelo koje sve prožima, samo pokretačka energija. Bog je Duh; ipak, On je Biće koje ima osobnost; jer je sebe ovako otkrio:

“A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni.

… Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba… Jakovljev dio nije kao oni: jer je on sve stvorio… On stvori zemlju snagom svojom, mu­drošću svojom uspostavi krug zemaljski, i umom svojim razape nebesa.” (Jeremija 10,10.11.16.12)

Priroda nije Bog

Djelo Božjih ruku u prirodi nije sam Bog u prirodi. Tvari u prirodi su izražaj Božjeg karaktera i moći; ali mi se prema prirodi ne trebamo odnositi kao prema Bogu. Umjetničke ruke ljudi stvaraju divna djela, predmete za divljenje; i ta djela nam otkrivaju nešto o karakteru i svijetu maste i misli onoga tko ih je načinio; ali načinjena stvar nije stvaratelj. I ako je netko, ili nešto, zaslužio divljenje i slavu, onda to nije djelo, već stvaratelj djela. Prema tome, budući da je priroda samo izražaj Božjeg karaktera i stvaralaštva, onaj tko treba biti uzvišen nije priro­da, već Bog prirode, Bog koji je stvorio prirodu.

“Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, i pokloni­mo se Jahvi koji nas stvori!

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vr­hunci planina. Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.” (Psalam 95,6.4.5)

“On napravi Vlašiće i ©tapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć.

Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čo­vjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih.

On poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica — Jahve mu je ime.” (Amos 5,8; 4,13; 9,6)

Prava spoznaja Boga

259

Stvaranje Zemlje

Djelo stvaranja ne može se objasniti znanstvenim putem. Koja znanstvena grana može pružiti objašnjenje tajne života?

“Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebrejima 11,3)

“Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. … Ja, Jahve, činim sve to. … Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. … Pozovem ih samo, i odmah dola­ze” (Izaija 45,7-12; 48,13)

Bog nije ovisio o praiskonskoj tvari pri stvaranju svijeta. “Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori.” (Psalam 33,9) Sve tvari, materijalne i duhovne, pokazale su se na glas Gospodina Boga i bile su stvorene Njemu po volji. Nebesa i sva vojska njihova, zemlja i sve sto je na njoj nastali su dahom Njegovih usta.

Bog je prigodom stvaranja čovjeka istupio neposredno, kao Osoba. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, ali to Njegovo djelo – premda je bilo savršeno u svakom pogledu – bilo je bez života. Tada je Bog kao Osoba, sam nositelj života i posto­janja, udahnuo dah života u to svoje djelo i čovjek je postao živo, razumno biće. Svi su dijelovi ljudskog organizma stavlje­ni u “pogon”. Sve je počelo vršiti svoju funkciju, od tog je tre­nutka sve bilo podvrgnuto određenim zakonima – srce, arte­rije, vene, jezik, ruke, noge, osjetila, sposobnosti uma. Čovjek je postao živa duša. Kroz Krista kao Riječ, Bog kao Osoba stvorio je čovjeka i obdario ga razumom i moći.

Kad smo u tajnosti nastajali, On je poznavao naše ustroj­stvo; Njegove su oči vidjele našu građu, premda još nepotpu­nu; svaki je dio našega tijela bio zapisan u Njegovoj knjizi još prije nego što je i jedan od njih nastao.

Božji je plan bio da čovjek, ispred svih ostalih oblika stva­ranja, kao kruna stvaralačkog djela, iskaže Božje namjere i ot­krije Njegovu slavu. A za čovjeka nije predviđeno da se uzdiže da bi bio kao Bog.

“Kliči Jahvi, zemljo sva! Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce pase njegove. Uđite s hvalama na vrata njegova, u

415

260

Služba liječenja

416

417

dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! Jer
dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do
koljena vjernost njegova. … Uzvisujte Jahvu, Boga naše-
ga, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog
naš.” (Psalam 100,1-4; 99,9)

Bog neumorno upošljava kao svoje službenike i podupire
sve sto je stvorio. On djeluje preko prirodnih zakona, koriste-
ći ih kao svoja oruđa. Prirodni zakoni nisu samostalni. Priroda
u svome djelovanju svjedoči o umnoj nazočnosti i aktivnom su-
djelovanju Bića koje se kreće po svojoj volji.

“Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje … Od koljena do
koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju, i ona stoji.

Po tvojim zakonima stoje zauvijek, jer sve tebi služi.

©to se god Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji,
na moru i u bezdanima.

Jer on zapovijedi i postadoše. Postavi ih zauvijek i
dovijeka, po zakonu koji neće proći.” (Psalam 119,89-91;
135,6; 148,5.6)

Zemlja ne može zahvaliti nekoj sebi svojstvenoj sili sto
godinu za godinom donosi svoje bogate rodove i nastavlja svoj
put oko Sunca. Ruka Svemogućeg Boga stalno djeluje, ona vo-
di ovaj planet. Ono sto održava Zemlju u njezinom položaju i
putanji jest stalno djelovanje Božje sile. Božjom se silom po-
diže Sunce na nebu. On otvara prozore neba i daje kišu.

“Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pe-
pela.” (Psalam 147,16)

“Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake
diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skro-
višta njegovih.” (Jeremija 10,13)

Njegovom silom cvate biljni svijet, izbija svaki list, cvjeta
svaki cvijet i razvija se svaki plod.

Ustroj se ljudskog tijela ne može u cijelosti shvatiti. On
sadrži u sebi tajne koje zbunjuju i najveće umove. Dok slušamo
otkucaje pulsa, i kad razmišljamo o tome kako za svakim udi-
sajem dolazi sljedeći udisaj, vidjet ćemo da to nije kao neki
mehanizam koji, kad se jednom stavi u pokret, nastavlja svoj
rad. U Bogu mi živimo, mičemo se i jesmo. Moć vječno prisu-

Prava spoznaja Boga

261

tnog Boga u savršenom redu održava rad srca i puls, svaki živac i mišić u živom organizmu.

Biblija nam prikazuje Boga u Njegovom visokom i svetom prebivalištu, ali ne u stanju mirovanja, ne u tišini i osamljeno- sti, već okružena milijunima i milijardama svetih bića, koja če­kaju da izvrše Njegovu volju. Preko tih vjesnika On je u stalnom aktivnom dodiru sa svakim dijelom svog stvorenog kraljevstva. On je svuda prisutan svojim Duhom. Uz suradnju svojega Duha i svojih anđela, On stoji na službi čovječanstvu.

Njegovo prijestolje stoji visoko iznad svih nemira i ludosti ove zemlje; pred Njegovim božanskim očima sve stoji otvore­no i raskriljeno; i On iz svog veličajnog i mirnog prebivališta beskonačnosti i vječnosti, upravlja onako kako Njegova provid­nost smatra za najbolje.

“Put čovjeka nije u njegovoj vlasti … čovjek koji ho­di ne može upravljati korake svoje!” (Jeremija 10,23)

“Uzdaj se u Jahvu svim srcem. … Misli na nj na svim svojim putovima, i on če ispraviti tvoje staze.” (Izreke 3,5.6)

“Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad oni­ma koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.” (Psalam 33,18.19)

“Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju.” (Psalam 36,8)

“Blago onom kome je pomočnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu.” (Psalam 146,5)

“Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja.” (Psalam 119,64)

“On ljubi pravdu i pravo, puna je zemlja dobrote Jah- vine.” (Psalam 33,5)

“Nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. Učvršću­ješ bregove jakošću svojom silom opasan. Krotiš huku mo­ra, huku valova i buku naroda.” (Psalam 65,6-8)

“Dveri jutra i večeri radošću napunjaš. … Ti okruni godinu dobrotom svojom. … Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja.” (Psalam 65,9.12.13)

“Jahve podupire sve koji posrču i pognute on usprav­lja. Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.” (Psalam 145,14-16)

418

262

Služba liječenja

Božja osobnost otkrivena u Kristu

Bog je sebe, kao Osobu, otkrio u svome Sinu. Isus, odsjaj Očeve slave, i “otisak njegove biti”, došao je na ovaj svijet kao 419 nas osobni Spasitelj. Kao nas osobni Spasitelj On se uznio na Nebo. Kao nas osobni Spasitelj On posreduje u nebeskim dvo- rima. Pred Božjim prijestoljem, za naše interese, služi Netko “kao Sin čovječji”. (Hebrejima 1,3; Otkrivenje 1,13)

Svjetlost svijeta, Krist, pokrio je “sjajnost slave” svojega Bo­žanstva i došao živjeti kao čovjek među ljudima, kako bi im omogućio da dođu k svome Stvoritelju, a ne da nađu smrt u plamenu. Otkad je grijeh donio razdor između čovjeka i nje­govog Stvoritelja, nikada nijedan čovjek nije vidio Boga, osim u objavi Isusa Krista.

“Ja i Otac jedno smo”, rekao je Isus. “Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin htjed- ne objaviti.” (Ivan 10,30; Matej 11,27)

Krist je došao reći ljudskim stvorenjima ono što Bog želi da znaju. Na nebu, na zemlji, na prostranim vodama oceana, mi vidimo djelo Božjih ruku. Sve što je stvoreno svjedoči o Nje­govoj moći, mudrosti i ljubavi. Ipak, dok promatramo zvijezde, oceane ili vodopade, mi ne možemo shvatiti Osobnost Boga onako kao što nam je otkrivena u Kristu.

Bog je vidio da je prijeko potrebna jasnija objava od pri­rode, da bi ljudima predstavio svoju Osobnost i svoj karakter. On je poslao na svijet svoga Sina, da u mjeri u kojoj su ljudske oči mogle podnijeti pokaže narav i osobine nevidljivog Boga.

Objavljen učenicima

Razmotrimo one riječi što ih je Krist izgovorio u Gornjoj sobi, u noći prije svog raspeća. Njegov čas kušnje se bližio, i On je pokušavao utješiti svoje učenike koji su i sami bili pred vratima okrutnih kušnji.

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’”

“Gospodine – reče mu Toma – ne znamo kamo ideš. Kako 420 bismo mogli poznavati put? Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste

Prava spoznaja Boga

263

mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!”

“Filip mu reče: Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je! Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe, nisi upoznao. Tko je vidio mene, vidio je i oca. Pa kako velis: ‘Pokaži nam Oca!’? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji boravi u meni čini svoja djela.” (Ivan 14,1-10)

Učenici još nisu razumjeli Kristove riječi koje su se odnosile na Njegov odnos prema Bogu. Mnogo toga iz Njegova učenja bilo im je još uvijek nejasno. Krist je želio da steknu jasniju, određeniju spoznaju o Bogu.

“Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u slikama, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu.” (Ivan 16,25)

Kad je, na dan Pedesetnice, Duh Sveti sišao na učenike, oni su potpunije razumjeli one istine što ih je Krist iznosio u svojim pričama. Veliki im je dio Njegovog učenja, koji je neka­da za njih bila tajna, postao jasan. Ali čak ni tada učenici nisu primili potpuno ispunjenje Kristovog obećanja. Oni su primili onu spoznaju o Bogu koju su mogli nositi, dok se ono cjelovito ispunjenje Kristova obećanja, naime, da će im jasno reći o Ocu, tek trebalo ispuniti. Tako je to i danas. Naša je spoznaja o Bo­gu djelomična i nepotpuna. Kad se završi sukob i kad Čovjek Krist pred svojim Ocem oda svoje priznanje svojim vjernim su­radnicima koji su bili Njegovi pravi svjedoci u svijetu grijeha, oni će tada razumjeti ono što je za njih danas još tajna.

Krist je ponio sa sobom u nebeske dvorove svoju posve­ćenu ljudsku narav. Onima koji Ga primaju On daje moć da budu sinovi Božji, i da ih Bog, napokon, primi kao svoje, da žive s Njim kroz cijelu vječnost. Ako su tijekom ovog života odani i vjerni Bogu, na kraju “gledat će njegovo lice, a njegovo će ime biti na njihovim čelima”. (Otkrivenje 22,4) A što drugo može biti sreća Neba, nego vidjeti Boga? Koja veća radost mo­že biti, koju može doživjeti grešnik spašen Kristovom milošću, nego da gleda u Božje lice i da Ga upozna kao Oca?

Sveto pismo jasno govori o odnosu između Boga i Krista, i podjednakom jasnoćom prikazuje Osobnost i jedinstvenost sva­koga od njih.

421

264

Služba liječenja

“Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, … koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi, sjede, posto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u Nebu i postade toliko uzvišeniji od anđela koliko je baštinio odličnije ime od njih. Zbilja, komu od anđela ikada reče: ‘Ti si moj Sin; ja te danas rodih.’ I još: ‘Ja ću mu biti Otac i on će mi biti Sin?’” (Hebrejima 1,1-5)

Osobnost Oca i Sina, kao i jedinstvo koje među njima po­stoji, prikazani su u sedamnaestom poglavlju Evanđelja po Iva­nu, u Kristovoj molitvi za svoje učenike:

“Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj

• riječi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao!” (Ivan 17,20,21)

Jedinstvo koje postoji između Krista i Njegovih učenika ne uništava osobnost nijednoga od njih. Oni su jedno u namjeri, u razumu, u karakteru, ali ne i u osobnosti. Na ovaj način su Bog i Krist jedno.

Božji karakter objavljen u Kristu

Uzimajući na sebe ljudsku narav, Krist je došao postati je­dno sa čovječanstvom i istodobno grešnim ljudskim bićima objaviti svog nebeskog Oca. On koji je od početka bio u Božjoj nazočnosti, koji je bio obličje nevidljivog Boga, sam je mogao otkriti čovjeku karakter Božanstva. On je u svakom pogledu bio načinjen kao i oni ka kojima je došao. Postao je tijelom kao što smo i mi. On je osjećao glad, žeđ i umor. On se održavao hranom i osvježavao snom. On je dijelio s ljudima njihovu sud­binu; ipak, On je bio neokaljani Božji Sin. Na Zemlji je bio stranac i gost – na svijetu, ali ne od svijeta – izložen kušnja-

• ma kao što su danas muškarci i žene izloženi kušnjama, a ipak je živio životom bez grijeha. Blag, pun razumijevanja, suosje­ćajan, uvijek pun obzira prema drugima, On je predočavao Božji karakter i neumorno radio u službi za Boga i ljude.

“Jer me Jahve pomaza — rekao je Isus — Posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slom­ljena; da zarobljenima navijestim slobodu … i vraćanje

Prava spoznaja Boga

265

vida slijepcima, … da navijestim godinu milosti Jahvine … da razveselim ožalošćene.” (Izaija 61,1; Luka 4,18; Iza- ija 61,2)

“Ljubite svoje neprijatelje”, poziva nas Krist, “i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca ne­beskog”; “jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima”. “Koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pa­da pravednima i nepravednima.” “Budite milosrdni kao sto je milosrdan Otac vas!” (Matej 5,44,45; Luka 6,35; Matej 5,45; Luka 6,36)

“Zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebi­vaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira.” (Luka 1,78.79)

Slava križa

Srediste objave Božje ljubavi čovjeku nalazi se na križu. Jezik je nemoćan da iskaže njegovo puno značenje, pero ga ne može opisati, ljudski um ne može shvatiti. Gledajući križ Golgote, 424 možemo samo reći: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)

Krist razapet za naše grijehe, Krist koji je ustao iz groba,

Krist koji se uznio na Nebo – to je nauk o spasenju koji treba­mo naučiti i njemu učiti druge.

To je bio Krist

“On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jed­nakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Filipljanima 2,6-8)

“Isus Krist koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu.” “Odatle slijedi da može zauvijek spa- savati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posre­duje za njih.” (Rimljanima 8,34; Hebrejima 7,25)

“Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mo­gao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.” (Hebrejima 4,15)

266

Služba liječenja

Putem Kristova dara mi primamo svaki blagoslov. Kroz taj dar nam iz dana u dan pritjeće rijeka Božje dobrote. Kroz taj jedan dar dobili smo svaki cvijet s nježnim nijansama boja i svojim divnim mirisom. Bog je stvorio Sunce i Mjesec. Nema zvijezde koja krasi većernje nebo, koju On nije stvorio. Svaka kap kiše sto padne na zemlju, svaka zraka svjetlosti koja dođe

• na ovaj nas nezahvalni svijet, svjedoće o Božjoj ljubavi u Kri­stu. Sve ovo dobivamo zahvaljujući jednom neizrecivom Daru, Božjem jedinorođenom Sinu. On je bio prikovan na križ da bi sve ovo obilje poteklo iz Božje ruke.

“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.” (1. Ivanova 3,1)

“Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega.” (Izaija 64,3)

Znanje koje preporađa

Spoznaja Boga kako nam je dana u Kristu spoznaja je koju trebaju imati svi koji su spašeni. Ta spoznaja preporađa kara­kter. Kad je prihvatimo, ona će preobraziti dušu na Božju sli­ku. Ona će cijelom biću uliti božansku duhovnu snagu.

“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo sla­vu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)

• Spasitelj je rekao za svoj vlastiti život: “Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10) “On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek ćinim što je nje­mu ugodno.” (Ivan 8,29) Kao što je Isus bio u ljudskoj naravi, tako Bog želi da Njegovi sljedbenici budu u Njegovoj. Njego­vom silom mi trebamo živjeti životom ćistoće i plemenitosti, kakvim je i On živio.

“Zato”, kaže apostol Pavao, “sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako oćinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaćate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega ćovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu ši­rina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja

Prava spoznaja Boga

267

nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja do­lazi od Boga.” (Efežanima 3,14-19)

“Zato i mi … ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodo­nosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; da se, ojačani svakovrsnom snagom kako to odgovara moći njegova božanstva, osposobite za savršenu postojanost i strp­ljivost.” (Kolosanima 1,9-11)

Bog nas poziva da prihvatimo ovu spoznaju, uz koju je sve drugo samo taština i ništavilo.

Opasnost mudrovanja

• Jedno od najvećih zala koja prate znanstvena istraživanja i trku za znanjem jest sklonost postavljanju ljudskog rasuđivanja iznad razine njegove prave vrijednosti i izvan njegovih stvar­nih granica. Mnogi daju sebi slobodu da donose sud o Stvoritelju i Njegovim djelima na temelju svoje ograničene znanstvene spoznaje. Mnogi pokušavaju definirati Božju narav, Njegove oso­bine i prava, i upuštaju se u nagađanje i razne pretpostavke o Svemogućem Bogu. Oni koji zalaze u ovakva “istraživanja” ga­ze po zabranjenom tlu. Njihovo traganje neće donijeti vrijedne rezultate; ono se može vršiti samo na štetu i propast duše.

Zato što su popustili svojoj želji da saznaju ono što im je Bog uskratio, naši prvi roditelji su bili zavedeni u grijeh. U svojoj želji da steknu ovo znanje, oni su izgubili sve što je bilo vrijedno imati. Da Adam i Eva nisu dotaknuli zabranjeno stablo, Bog bi im podario znanje na kojem nije bilo prokletstva grijeha, zna­nje koje bi im donijelo vječnu radost. Ono što su dobili sluša-

• jući kušača bila je spoznaja grijeha i njegovih posljedica. Svo­jom neposlušnošću čovječanstvo se otuđilo od Boga, a Zemlja je bila odvojena od Neba.

Ovo je pouka za nas. Područje u koje je Sotona odveo naše prve roditelje isto je u koje on mami ljude i danas. On preplav­ljuje svijet pričama koje gode ljudskoj taštini i mašti. Koristeći svaku raspoloživu varku, on kuša ljude i navodi ih da “mudru­ju” o Bogu. Tako ih on pokušava spriječiti da steknu znanje o Bogu koje bi za njih značilo spasenje.

Panteisticke teorije

U odgojne ustanove i mnoge Crkve danas se uvlače spiritu- alistička učenja koja potkopavaju vjeru u Boga i Njegovu Riječ. Mnogi od onih koji govore da vjeruju u Sveto pismo prihvatili su teoriju po kojoj je Bog bit koja prožima cijelu prirodu; ali

(268)

Opasnost mudrovanja

269

ova je teorija najopasnija vrsta prijevare, ma kako divna bila njezina odjeća. Ona lažno predstavlja Boga i nanosi sramotu Njegovu veličanstvu i slavi. A ona, nesumnjivo, naginje ne samo k tomu da zavede, već i da ponizi čovjeka. Područje u kojem ona prebiva je tama, njezine su sastavnice osjetilne strasti. Po­sljedica prihvaćanja ove teorije je odvajanje od Boga. Ona zna­či propast za palu ljudsku narav.

Naše stanje nastalo kao posljedica grijeha je neprirodno; te tako sila koja nas treba vratiti u prijašnje stanje mora biti nadnaravna, jer će u suprotnom biti bezvrijedna. Samo jedna sila može raskinuti okove zla na ljudskim srcima, a to je Božja sila u Isusu Kristu. Samo krv Krista raspetog na križu može očistiti od grijeha. Samo nas Njegova milost može osposobiti da se suprotstavimo sklonostima svoje grešne naravi i da ih pobijedimo. Po spiritualističkoj teoriji o Bogu, Njegova milost nema nikakvog djelovanja. Ako je Bog bitak koji prožima cijelu prirodu, onda On živi u svim ljudima; da bi, prema tome, čovjek ostvario svetost, treba samo razviti silu koja se nalazi u njemu samome.

Ako nastavimo slijediti ove teorije do njihovog logičnog za­ključka, one će sa sobom zauvijek odvući cijeli razuman odnos spram kršćanskog nauka. One isključuju potrebu za pokajanjem i čine da čovjek vjeruje kako je sam sebi spasitelj. Sudeći po onome što se u ovim teorijama govori o Bogu, Njegova Riječ gubi svaku silu; oni koji ih prihvaćaju nalaze se u velikoj opas­nosti da cijelo Sveto pismo, na kraju, smatraju izmišljotinom. Možda će oni vjerovati da su vrline bolje od zla; ali budući da su Bogu oduzeli mjesto koje Mu pripada kao vrhovnom Biću, oni svoje povjerenje poklanjaju ljudskoj moći koja je bez Boga bezvrijedna. Ljudska volja, lišena podrške, neće imati stvarnu moć da se suprotstavi zlu i njime ovlada. Obrambene snage u duši su slomljene. Čovjek više nema ništa što bi ga zaštitilo od grijeha. Kad se jednom odbace i prezru ograničenja koja po­stavlja Božja riječ i Božji Duh, mi nismo svjesni do koje dubi­ne čovjek može pasti.

“Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. … Opakoga će uhvatiti nje­gova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.” (Izreke 30,5.6; 5,22)

429

270

Služba liječenja

Pokušaj prodiranja u božanske tajne

“Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek.” (Ponovljeni zakon 29,28) Objavu koju je Bog o sebi dao u svojoj Riječi dobili smo da o Njemu razmišljamo. Mi se možemo truditi razumjeti Boga. Ali, ne za- virujmo iza toga! I najviši um bi se mogao napregnuti do kraj­njih granica, stvarajući razne pretpostavke i nagađajući o Božjoj naravi, međutim, njegov će napor ostati neplodan. Ovaj nam problem nije povjeren da ga rješavamo. Nema tog ljudskog uma koji bi bio sposoban shvatiti Božju narav. Neka se nitko ne upušta u takva nagađanja. Tišina će u ovom slučaju značiti rječitost. Svemogući Bog ne može biti predmet raspravljanja. Ni sami anđeli nisu smjeli sudjelovati u savjetovanju Oca i Sina, kada se stvarao plan spasenja. Ljudska bića nisu pozvana da se miješaju u tajne Svevišnjega. Mi nismo ništa bolji od male djece kad je riječ o spoznaji o Bogu; ali upravo kao mala djeca mi možemo ljubiti 430 Boga i biti Mu poslušni. Umjesto da nagađamo i “mudrujemo” o Njegovoj naravi ili Njegovim božanskim pravima, prignimo uho riječima što ih je On dao u svojoj nadahnutoj Riječi:

“Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršen­stvo Svesilnoga? Od neba je više: što još da učiniš? Od Še- ola dublje: što još da mudruješ? Duže od zemlje — šire od mora!

Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. Bezdan govori: ‘U meni je nema!’ a more: ‘Ne nalazi se kod mene!’ Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit se daje za sud od suha zlata. Čemu spominjat prozirac, koralje, bolje je steći Mu­drost no biserje. Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se. Ali, otkuda nam Mudrost dola­zi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. Propast paklena i Smrt izjavljuju: ‘Za slavu njenu mi smo samo čuli.’ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. Kad htjede vjet­ru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,

Opasnost mudrovanja

271

tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao. A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji — eto sto je mudrost; ‘Zla se kloni’ — to ti je razumnost.” (Job 11,7-9; 28,12-28)

Mudrost se ne može naći ni ispitivanjem skrovišta Zemlje, niti u uzaludnim pokušajima da se prodre u tajne Božjega Bi­ća. Ali se zato može naći poniznim prihvaćanjem objava sto ih je On dao i pokoravanjem života Njegovoj volji.

Božje tajne otkrivene u prirodi ne mogu razumjeti ni naj­jači umovi. Božansko nadahnuće otvara mnoga pitanja na koja ne može odgovoriti ni najvrsniji znanstvenik. Ova pitanja ne postoje zato da bismo na njih davali odgovor, već zato da skre­nu naše misli na dubinu Božjih tajni i da nam ukažu kako je naše znanje ograničeno; da u svemu onome što se događa u našem svakodnevnom životu ima mnogo toga što je nepojm­ljivo ograničenim bićima.

Skeptici neće vjerovati u Boga jer ne mogu shvatiti bes­krajnu i neograničenu moć u kojoj On otkriva sebe. Međutim, Boga treba priznati isto tako na temelju onoga što On o sebi ne otkriva, jednako kao i na temelju onoga što je dano i otkri­veno našoj ograničenoj moći razumijevanja. Bog je “postavio” tajne u svojoj božanskoj objavi, kao i u prirodi, koje nas treba­ju voditi u našoj vjeri. Ovo mora biti ovako. Mi bismo bez pre­stanka mogli istraživati, uvijek pronalaziti odgovore, stalno učiti, pa ipak će iza toga biti nešto što će za nas biti nesagledivo.

“Tko je šakom izmjerio more, i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju, i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjet­nik? S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. Svi narodi ko ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.

S kime čete prispodobit Boga? I s kakvim ga likom uspo- redit?

Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? On sto-

431

432

272

Služba liječenja

luje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zo­ve po imenu.

Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: ‘Moj put sa­kriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?’ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljs­kih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.” (Izaija 40,12-28)

Upoznajmo se s veličinom našeg Boga preko riječi sto ih je, posredovanjem Duha Svetoga, stavio u usta svojih proroka. Prorok Izaija piše:

“One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dva­ma je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ‘Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!’ Od 433gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na prago­vima, a Dom se napuni dimom.

Rekoh: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usa­na, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!’

Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.’” (Izaija 6,1-7)

“Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.

Tko da se tebe ne boji, kralju naroda?” (Jeremija 10,6.7)

“Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, pre­visoko da bih ga dokučio.” (Psalam 139,1-6)

“Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti nje­govoj.” (Psalam 147,5)

Opasnost mudrovanja

273

“Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi, i on motri sve njegove staze.” (Izreke 5,21)

“On otkriva dubine i tajne, zna sto je u tminama i svjet­lost prebiva u njega.” (Daniel 2,22)

“Tako govori Gospodin koji čini ovo sto je od vječnosti predvidio.” “Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je nešto prije dao da bi mu morao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava zauvijek.” (Djela 15,18; Rimljanima 11,34-36) “Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu”, “koji je jedi­ni besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Njemu čast i vječna slava.” (1. Timoteju 1,17; 6,16)

“Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?” (Job 13,11)

“Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tje­me on ne vidi?” (Job 22,12)

“Zar se njemu čete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi?” (Job 25,3)

“Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. Kad snijegu kaže: Zasniježi po zem­lji!’ i pljuskovima: Zapljuštite silno!’ Svakom čovjeku za­pečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo…

Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? Sa sjevera ko zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!

Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moči i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!” (Job 37,5-7.21-24)

“Tko je kao Jahve, Bog naš,koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju?” (Psalam 113,5.6)

“U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci.” (Nahum 1,3)

“Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!… Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču. … Nek te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore, da objave ljud­skoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

434

435

274

Služba liječenja

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. … Nek usta moja kazuju hvalu Jahvinu, i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo — uvijek i dovije­ka” (Psalam 145,3.7.10-13.21)

Što bismo vise i vise shvaćali tko je Bog i tko smo mi u Njegovim očima, drhtali bismo pred Njim od straha. Neka sud-

• bina onih koji su se u stara vremena usuđivali slobodno raspo­lagati onim sto je Bog posvetio posluži ljudima današnjeg vre­mena kao opomena. Kad su se Izraelci, na povratku iz zemlje Filistejaca usudili otvoriti Kovčeg saveza sto su ga nosili sobom, taj je njihov čin nepoštovanja bio bolno kažnjen.

Sjetimo se, također, kazne koja je stigla Uzu. Kad se za Da- vidove vladavine Kovčeg saveza prenosio u Jeruzalem, Uza je pružio svoju ruku da prihvati kovčeg. Zbog toga što se usudio dotaknuti simbol Božje nazočnosti, bio je kažnjen trenutačnom smrću.

Kad je Mojsije, nalazeći se kod grma koji je gorio, prišao bliže da bi promatrao zadivljujući prizor, čuo je naredbu:

“Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo… Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gleda­ti.” (Izlazak 3,5.6)

“Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan ka­men s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopi­ru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori:

‘Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i potomstvu…

Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.’

• Jakov se probudi od sna te reče: ‘Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!’ Potresen, uzviknu: ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata ne­beska!’” (Postanak 28,10-17)

U Svetištu šatora sastanka koji se nalazio u pustinji, i u Sve­tinji jeruzalemskog hrama, koji su bili zemaljski simboli Božje nazočnosti, jedna odaja je čuvala svetost Njegove prisutnosti. Samo je jednoj ruci bilo dopušteno da podigne kerubinima pro­

Opasnost mudrovanja

275

tkan zastor, koji se nalazio na ulazu u ovu odaju. Podignuti ovaj zastor i usuditi se nepozvan ući u svetu tajanstvenost Svetinje nad svetinjama, značilo je smrt. Slava Svevišnjega Boga poči­vala je nad zlatnim poklopcem Kovčega saveza – slava u koju nitko nije mogao gledati i ostati živ. Određenog dana u godini, koji je bio predviđen za službu u Svetinji nad svetinjama, veliki svećenik je drhteći ulazio i stupao pred Božju nazočnost, dok su oblaci od kađenja zaklanjali slavu od njegovih očiju. U svim je prostorijama hrama zamuknuo svaki zvuk. Nijedan svećenik nije služio kod oltara. Mnoštvo naroda, klanjajući se u tihom strahopoštovanju, prinosilo je svoje molitve tražeći Božje vod­stvo.

“Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima.” (1. Korinćanima 10,11)

“Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zašuti pred njime!” (Habakuk 2,20)

“Jahve kraljuje — zadršću narodi; sjedi nad kerubi- mima — zemlja nek se potrese! Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. Nek slave ime tvoje veliko i stra­šno: ono je sveto!” (Psalam 99,1-3)

“Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oci njegove motre, vjeđama pronice sinove ljud­ske.” (Psalam 11,4)

“Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju.” (Psalam 102,19)

“Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemalj­ske: on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

… Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!” (Psalam 33,14.15.8)

Istraživanjima čovjek ne može pronaći Boga. Neka se nitko ne usuđuje dignuti zastor koji zaklanja Njegovu slavu. “Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33) Dokaz je Njegove milosti to što je Njegova moć skrivena; jer bi podizanje zastora koji skriva Božju nazoč­nost značilo smrt. Nijedan smrtni um ne može zaviriti u tajni svijet u kojem radi i prebiva Svemoćni Bog. O Njemu mi mo­žemo razumjeti samo ono što je On našao za dobro da nam otkrije. Razum se mora pokoriti nadmoćnijem autoritetu. Neka srce i razum pognu glavu pred velikim JA SAM.

438

37

Pogrešno i pravilno u odgoju

439

440

Vrhovni um u “savezu zla” neumorno radi na tome da odvrati
pozornost ljudi od Božjih riječi i stavi pred njihove oči ljudske
nazore. On bi želio da mi ne čujemo Božji glas koji nam govori:
“To je put, njime idite, bilo da vam je krenuti nadesno ili na-
lijevo.” (Izaija 30,21) Služeći se izopačenim odgojnim i obrazov-
nim metodama, on se najviše trudi zasjeniti nebesku svjetlost.

Okruženi mnoštvom filozofskih nagađanja i pretpostavki
te znanstvenim istraživanjima koja ne priznaju Boga, tisuće lju-
di postaju skeptici. U današnjim se školama vrlo temeljito i is-
crpno predaju i objašnjavaju zaključci do kojih su znanstvenici
došli na temelju svojih znanstvenih istraživanja; dok se istodo-
bno jasno daje do znanja da, ako ovi znanstvenici imaju pravo,
Biblija ga ne može imati. Skepticizam je privlačan za ljudski
um. Mladež u njemu vidi jednu vrstu neovisnosti koja očarava
njihovu maštu, i oni tako bivaju prevareni. Sotona tada likuje.
On zalijeva sjeme sumnje posijano u mlada srca. On se brine
da ono raste i donese plod, da bi naskoro mogla biti požnjeve-
na bogata žetva nevjerstva.

Da je sijanje skepticizma u srca mladih toliko opasno, po-
kazuje činjenica što je ljudsko srce mladih podložno zlu. Sve
ono što slabi vjeru u Boga oduzima duši silu da se odupre ku-
šnji. Ono uklanja jedinu stvarnu zaštitu od grijeha. Nama tre-
baju škole u kojima će mladi naučiti da se prava veličina sa-
stoji u štovanju Boga, što se treba pokazati u otkrivanju Nje-
gova karaktera u svakodnevnom životu. Mi trebamo upoznati
Boga preko Njegove Riječi i Njegovih djela, da bi naš život mogao
biti ostvarenje Njegove namjere.

Nekrsćanski pisci

Mnogi smatraju da je, ako žele steći obrazovanje, od presud-
ne važnosti da proučavaju djela nekršćanskih pisaca, stoga što

(276)

Pogrešno i pravilno u odgoju

277

takva djela sadrže mnoštvo dragocjenih misli. Ali od koga po­tječu ti biseri uma? Njihov je izvor Bog i samo Bog. On je izvor svake svjetlosti. Zašto bismo onda gazili po mulju bezbrojnih zabluda u djelima neduhovnih pisaca, da bismo našli samo neko­liko bisera mudrosti, kad nam cijela istina stoji nadohvat ruke?

Kako ljudi koji su u ratu protiv Boga mogu steći znanje kojim se katkad razmeću? Sam Sotona je stekao svoje obrazo­vanje u nebeskim dvorovima, on vlada znanjem i o dobru i o zlu. On miješa dragocjeno sa zlim i tako stječe moć da vara ljude. Ali hoćemo li ga mi prihvatiti kao anđela svjetlosti samo zbog toga što je odjeven u odore nebeske slave? Kušač ima svoje pomoćnike, obrazovane po njegovim metodama, nadahnute nje­govim duhom i pripremljene za njegovo djelo. Hoćemo li mi s njima surađivati? Hoćemo li mi prihvatiti djela njegovih slugu kao nešto što je nužno za stjecanje obrazovanja?

Kad bismo vrijeme i napore što ih sada ulažemo u nastoja­nju da shvatimo velike i vrijedne misli nevjernika posvetili pro­učavanju dragocjenih predmeta iz Božje riječi, tada bi se tisu­će onih koji sada sjede u tami i u sjenci smrti, radovale u slavi Svjetlosti života.

Znanje iz povijesnih i teoloških znanosti

Mnogi drže da je, u svrhu pripreme za kršćansko djelo, nužno da steknu široko poznavanje povijesnih i teoloških spi­sa. Oni vjeruju da će im to znanje biti od pomoći prilikom propovijedanja evanđelja. Međutim, to njihovo naporno razma­tranje ljudskih mišljenja ne utječe na jačanje njihova djelova­nja i službe već, naprotiv, na njihovo slabljenje. Kad proma­tram knjižnice pune glomaznih svezaka u kojima su sadržane povijesne i teološke znanosti, razmišljam, zašto trošiti novac na ono što nije hrana? Šesto poglavlje Evanđelja po Ivanu govori nam što se može naći u takvim djelima. Krist kaže: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće nikada ogladnje- ti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti… Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život.” (Ivan 6,35.51.47.63)

Ima jedan dio povijesti za koji nema prigovora. Sveta povijest bila je jedan od predmeta u proročkim školama. Trag Gospod­

441

278

Služba liječenja

njih stopa utisnut je u izvještajima koji govore o njegovom po­stupanju prema narodima. I mi danas trebamo razmišljati o to-

• mu kako se Bog ponašao prema narodima na Zemlji. U povi­jesti trebamo vidjeti ispunjenje proročanstava te proučavati ulogu Božje promisli u velikim reformatorskim pokretima, i upozna­ti slijed događaja i previranje naroda na Zemlji pred veliki za­vršni sukob.

Ovakav pristup donijet će bogatstvo i širinu našim nazori­ma i pomoći nam da saznamo nešto o odnosima i ovisnostima u životu, o tome kako smo svi divno povezani velikim brat­stvom zajednica i naroda, i do koje mjere nasilje i ponižava- nje, kojemu je jedan narod izložen, znači gubitak za sve.

Ako povijesti pristupimo na uobičajen način, vidjet ćemo da nam ona govori o čovjekovim dostignućima, o njegovim voj­nim pobjedama, o njegovom uspjehu u postizanju moći i pre­stiža. Ono što nedostaje jest Božje posredovanje u međuljudskim odnosima. Mali broj ljudi se u svojem proučavanju povijesti bavi praćenjem Božjih namjera u podizanju i padu naroda.

Teologija je, s druge strane, po onome kako se predaje i uči, u velikoj mjeri samo izvještaj ljudskih pretpostavki, i ima samo jednu svrhu – naime, da “pomrači um, koristeći se riječima u kojima nema znanja”. Veoma često motiv koji pokreće na pri­kupljanje ovakve literature nije u tolikoj mjeri želja za stjeca­njem hrane za razum i dušu, koliko težnja ljudi da se upoznaju s filozofima i teolozima, želja da predstave kršćanstvo koriste­ći se stručnim nazivljem i poznatim izričajima.

Sve knjige koje su napisane ne mogu služiti svetom živo­tu. “Naučite se od mene”, rekao je veliki Učitelj, “uzmite jaram moj na sebe,” naučite biti krotki i ponizni kao što sam ja. Vaš vam intelektualni ponos neće biti od pomoći u dodiru s duša­ma koje ginu bez kruha života. Dok proučavate svjetovnu lite­raturu, vi joj dopuštate da zauzme mjesto koje pripada prak­tičnim poukama što biste ih trebali primiti od Krista. Ljudi se

• ne mogu hraniti rezultatima ovakvih proučavanja. Veoma malo od iscrpljujućih istraživanja i proučavanja može osigurati ono što će nam pomoći da budemo uspješni u spašavanju duša.

Spasitelj je došao da “javi evanđelje siromasima”. (Luka 4,18) Krist je u svojem učenju koristio najjednostavnije izraze i naj­jasnije slike. Izvještaj Božje riječi kaže da Ga je “mnogi narod slušao s radošću”. (Marko 12.37) Onima koji žele raditi Njegov

Pogrešno i pravilno u odgoju

279

posao za ovo vrijeme treba dublje poznavanje pouka sto ih je On dao.

Najuzvisenije u cjelokupnom obrazovanju su riječi živoga Boga. Oni koji služe ljudima trebaju sami jesti kruha života. Taj kruh će im usaditi duhovnu snagu i tada će biti pripremljeni da služe svim društvenim slojevima.

Klasična književnost

Veliki broj mladih ljudi na visim školama i sveučilištima poklanja dobar dio najboljih godina svog života učenju grčkog i latinskog jezika. I dok su zaokupljeni proučavanjem, njihov se um i karakter oblikuju po štetnim nazorima neznabožačke književnosti, jer se obrada takve književnosti općenito smatra nužnim dijelom studija tih jezika.

Oni koji dobro poznaju djela klasika, izjavljuju da su “grč­ke tragedije pune rodoskvrnuća, ubojstava i žrtvovanja ljudi po­žudnim i osvetoljubivim bogovima”. Za svijet bi daleko bolje bilo kad bi se obrazovanje stjecalo s izvora koji su oslobođeni ovakvih sadržaja. “Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?” (Izreke 6,28) “Tko će čisto izvuć iz nečista? Ni­tko!” (Job 14,4) Zar možemo očekivati da mladi razviju kršćanski karakter ako se njihovo obrazovanje gradi na temelju učenja onih koji prkose načelima Božjeg zakona?

Ne štujući ograničenja, upadajući u lakoumna zadovoljstva, raskalašenost i zlo, mladi ljudi samo oponašaju ono čime se hrani njihov razum. Ima poziva u kojima je znanje grčkog i latinskog jezika nužno. Neki jednostavno moraju učiti te jezike. Unatoč tome, znanje potrebno za praktične svrhe može se steći i bez obrade književnosti koja je izopačena i koja izopačuje.

Mnogima znanje grčkog i latinskog jezika nije potrebno. Pro­učavanje mrtvih jezika treba igrati podređenu ulogu u odnosu na predmete koji se bave pravilnom uporabom čovjekovih tjelesnih i umnih snaga. Vrijeme poklonjeno proučavanju mrtvih jezika, odnosno bilo koje književnosti, izgubljeno je ako ćemo zbog toga zanemariti pripremu za praktične dužnosti života.

Što nose sa sobom studenti kad napuste školu? Kamo vodi njihov put? Kakav je njihov plan za budućnost? Jesu li stekli ono znanje koje će ih opremiti da uče druge? Jesu li pripremljeni za ulogu pravog oca i prave majke? Mogu li oni, kao mudri

444

280

Služba liječenja

savjetnici, stajati na čelu obitelji? Jedino obrazovanje koje za­služuje to ime jest ono koje pomaže mladima da budu slični Kristu, koje ih oprema da nose odgovornosti života i stoje na čelu svojih obitelji. Takvo obrazovanje ne treba stjecati prou­čavanjem klasične neznabožačke književnosti.

Uzbudljiva i zabavna književnost

Mnoga od omiljenih suvremenih izdanja puna su uzbud­ljivih priča, koje odgajaju mlade u duhu pokvarenosti i vode ih na staze prokletstva. Oni koji su po godinama samo djeca već su zreli u poznavanju kriminala. Na zlo ih potiču priče koje čitaju. Opisane akcije oni obnavljaju u svojoj masti, sve dok se u njima ne probudi želja da vide koliko su “uspješni” u krimi­nalnim pothvatima i bijegu ispred ruke zakona.

Prizori opisani u zamišljenim vizijama budućnosti su za vrlo 445 aktivne umove djece i mladeži – stvarnost. Dok čitaju maštovi­te opise revolucija, u kojima je – kao plod mašte pisca – opisa­na najraznovrsnija tehnika rušenja zakonskih prepreka, u koji­ma je samosvladavanje nešto nepoznato, mnogi postaju obuzeti duhom tih opisa. Oni postaju zavedeni da vrše zločine koji će, ako je moguće, biti još bezdušniji nego u opisu zabavnih pisa­ca. Moral društva prožetog ovakvim utjecajima opada. Sjeme bezakonja sije se naširoko. Neka se stoga nitko ne čudi kad vidi da je ishod toga prava žetva kriminalnih djela.

Djela u kojima se opisuju romantične, lakoumne i uzbudlji­ve priče su, gotovo u nesmanjenom obujmu, prokletstvo za čita­telja. Pisac će, možda, reći da njegovo djelo sadrži moralnu poruku, možda je kroz njegovo djelo protkana nit religioznih osjećaja; ali sve to služi da bi zaklonilo besmisao i bezvrijednost.

Svijet je preplavljen književnošću koja vrvi od zavodljivih zabluda. Ono što Biblija naziva neistinom i dvoličnošću, mladi prihvaćaju kao istinu i rado se drže obmane koja donosi pro­past za njihovu dušu.

Postoje romani koji su pisani s ciljem da pouče istini ili da otkriju neko veliko zlo. Neka od ovih djela su dobro oba­vila svoju zadaću, ali su i unatoč tome nanijela i neizrecivu štetu. U njima su misli i opisi visoke književne vrijednosti, koji uz­buđuju maštu i pokreću cijeli koloplet misli koje su pune opa­snosti, osobito po mladež. Ovi se prizori bezbroj puta ponav-

Pogrešno i pravilno u odgoju

281

ljaju u njihovoj masti. Lektira takve vrste onesposobljuje um za praktičnu upotrebljivost i duhovnu aktivnost. Ona uništava zanimanje za Bibliju. Nebeski predmeti nalaze malo mjesta u mislima onih koji je čitaju. Kad se um bavi nečistim prizori­ma, budi se strast kojoj je kraj grijeh.

Čak su štetni i oni romani u kojima nema ni traga nečega što je nečisto i koji su, možda, nastali s ciljem da poučavaju uzvišena načela. Oni potiču naviku brzog i površnog čitanja, 446 čiji je cilj samo pratiti radnju koja se odigrava. Oni time prido­nose razaranju moći koju ima spontana i snažna umna aktiv­nost; oni onesposobljuju dušu da razmišlja o velikim pitanjima ljudskih dužnosti i sudbine.

Ovakvi romani stvaraju omraženost prema životnim dužno­stima, jer njeguju ljubav prema životu u kojem je razonoda na prvom mjestu. Nije rijedak slučaj da takva djela, zbog svog uz­budljivog i opojnog djelovanja, postanu uzrokom nekog umnog ili tjelesnog oboljenja. Navika čitanja romana je krivac za mno­ge jadne, napuštene domove, ona je od mnogih ljudi načinila trajne invalide, mnogi su završili u duševnim bolnicama.

Često se govori o tome da bi mladima, kako bi ih se od­vratilo od uzbudljive i bezvrijedne književnosti, trebalo ponu­diti romane više kakvoće. To je isto kao kad bismo pokušali pijanicu izliječiti tako što bismo mu, namjesto rakije ili vinja­ka, dali neko blaže alkoholno piće poput vina, piva ili prevrelog voćnog soka. Uživanje bi ovih pića u njemu stalno podgrija- valo želju za jačim pićima. Jedina sigurnost za pijanicu i jedina zaštita za trezvenjaka jest potpuno uzdržavanje od alkohola. Isto se pravilo može primijeniti i na ljubitelja romana. Jedina sigur­nost je potpuno odricanje.

Mitovi i bajke

U odgajanju djece i mladih u današnje se vrijeme pridaje veliki značaj bajkama, mitovima i izmišljenim pričama. Knjige ovog žanra čitaju se u školama, a mogu se naći i u mnogim domovima. Kako mogu kršćanski roditelji pustiti svojoj djeci da uzimaju u ruke knjige koje su tako pune izmišljotina? Kad djeca zapitaju što znače te priče, za koje su utvrdili da su u proturječju s onim što ih roditelji uče, odgovor što ga dobiju glasi da priče nisu istinite; ali taj odgovor ne uklanja negativ-

282

Služba liječenja

ne posljedice čitanja takve lektire. Ono s čime se djeca susre-

• ću u ovim knjigama vodi ih pogrešnim putem. Ono u njih usa­đuje pogrešne životne nazore, stvara i njeguje u njima želju i težnju k onome što je nestvarno.

Vrlo rasprostranjeno čitanje takve književnosti jedna je od vještih Sotoninih varki. On se trudi da odvrati misli mladih i starih od velike zadaće izgradnje karaktera. On očekuje od ovih zabluda, koje vrše poguban utjecaj na dušu i kojima on pre­plavljuje svijet, da odvuku za sobom našu djecu i mladež. On stoga ulaže svaki napor da njihove misli odvrati od Božje riječi te ih tako spriječi da steknu spoznaju o istinama koje bi im bile zaštita u životu.

Nikada ne stavljajmo knjige koje sadrže izopačenu istinu u ruke naše djece i mladeži! Ne dopustimo da naša djeca, tije­kom samog procesa stjecanja obrazovanja, upiju nazore koji će se pokazati kao sjeme grijeha. Kad oni čiji je um zreo ne bi dolazili u dodir s takvom književnosti, sami bi bili sigurniji, a njihov bi primjer i utjecaj što ga vrše na dobro uvelike unapri­jedio njihovo zalaganje da zaštite mlade umove od kušnji.

Mi imamo u izobilju onoga što je istinito i božanskog po­drijetla. Oni koji su žedni znanja ne moraju ići na zamućene izvore. Gospodin kaže:

“Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju … Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upu­ćujem danas i tebe. Napisah ti trideset sto savjeta sto pouka, da te poučim riječima istine da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita. ” (Izreke 22,17-21)

“Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u

• Izraelu, da ono sto naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, slavu Jahvinu i silu njegovu da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju da u Boga ufanje svoje stave.” (Psalam 78,5.4.6.7)

“Gospodnji blagoslov obogaćuje, i ne prati ga nika­kva muka.” (Izreke 10,22)

Kristov nauk

Krist je u Evanđelju iznio načela istine. U Njegovom nau­ku mi imamo prednost da se napajamo s čistih potoka koji te­ku ispod Božjeg prijestolja. Krist je mogao pružiti ljudima zna­

Pogrešno i pravilno u odgoju

283

nje koje bi nadmašilo sva dotadašnja znanja i zasjenilo svako drugo otkriće. On im je mogao otkrivati tajnu za tajnom; k tim divnim otkrivenjima on je mogao dodati plodove aktivne, oz­biljne misli naraštaja koji će nastati do kraja vremena. Ali on se ni za trenutak nije odricao učenja nauka o spasenju. Svoje vrijeme, svoje sposobnosti i svoj život On je shvatio i upotrije­bio kao sredstvo kojim će nositi spasenje ljudskim srcima. Svr­ha Njegova dolaska bila je da nađe i spasi što je izgubljeno, i stoga nije dopustio da ga išta odvrati od provođenja tog posla­nja.

Krist je pružao samo ono znanje koje se moglo praktično primijeniti. Ono što je učio i savjetovao ljude bilo je unutar onoga što se događalo u njihovom svakodnevnom životu. On nije izlazio u susret znatiželji koja je vodila mnoge da dođu k Njemu sa svojim drskim i zlobnim pitanjima. Isus je sva ovakva zapitkivanja pretvarao u priliku da uputi ljudima svečan i oz­biljan poziv. Onima koji su bili vrlo nestrpljivi u želji da uberu plod s drveta znanja, On je nudio rod s drveta života. Ljudi su morali uvidjeti da je svaka ulica zatvorena, a da je otvoren jedino put koji vodi k Bogu. Oni su se mogli obilno napajati s izvora vječnog života, a svaki je drugi izvor bio zatvoren.

Naš Spasitelj nikome nije savjetovao da pohađa rabinske škole tadašnjeg vremena, jer bi se um takvog polaznika izopa­čio dok bi stalno slušao: “Oni kažu”, ili “rečeno je”. Zbog čega bismo mi onda prihvatili nepouzdane ljudske riječi kao uzvišeno znanje, ako nam je veće i pouzdano znanje nadohvat ruke?

Na moj um i na moje životno djelo presudan je utjecaj imalo ono što sam imala prilike vidjeti o vječnim vrijednostima, kao i o ljudskim slabostima koje su mi bile pokazane. Ja ne vidim ništa što bi moglo poslužiti kao povod da se odaje slava čovje­ku. Ja ne vidim zašto bi se trebalo osloniti na mišljenje ljudi koji posjeduju svjetovnu mudrost, i koje nazivaju “velikanima” i zašto bi ih trebalo uzvisivati. Kako mogu oni koji nemaju bo­žansku objavu imati pravu predodžbu o Božjim namjerama i putovima? Takvi ljudi ili u cijelosti poriču Boga i niječu Nje­govo postojanje, ili daju neko objašnjenje o Njegovoj moći, ko­risteći se pritom vlastitim ograničenim predodžbama.

Odlučimo biti učenici Onoga koji je stvorio nebo i Zemlju, Onoga koji je postavio zvijezde na nebeskom svodu i odredio zadaću Suncu i Mjesecu.

449

284

Služba liječenja

Kad mladi misle da trebaju dostići najviše u razvoju svojih umnih moći, to je umjesno. Mi ne želimo postavljati granice u obrazovanju, jer mu ni Bog nije postavio granice. Ali naša do­stignuća neće ničemu služiti ako se ne koriste na slavu Bogu i na dobro čovječanstvu.

Nije dobro opteretiti um učenjem koje zahtijeva golemo 450 zalaganje, a u kojem nema praktične primjene. Ovakvo će ob­razovanje biti na štetu onome koji uči. Naime, ono umanjuje želju i sklonost prema onim područjima znanosti koja će nas pripremiti da budemo korisni i osposobiti nas da izađemo u susret svojim odgovornostima. Praktična je nastava daleko dra­gocjenija od bilo koje količine “suhog teoretiziranja”. Čak ni posjedovanje znanja nije dostatno. Nama je potrebna sposob­nost da to znanje pravilno upotrijebimo.

Vrijeme i novčana sredstva koja toliki troše na razmjerno nepotrebno obrazovanje, treba posvetiti stjecanju obrazovanja koje će od njih stvoriti praktične muškarce i žene, sposobne da nose odgovornosti života. Takvo će obrazovanje imati naj­višu vrijednost.

Nama treba znanje koje će jačati um i dušu, koje će od nas oblikovati bolje muškarce i žene. Odgoj srca je mnogo va­žniji od samog knjiškog stjecanja znanja. Dobro je, i čak nu­žno, posjedovati znanje svijeta u kojem živimo; ali ako iz svoje računice isključimo vječnost, počinit ćemo nepopravljivu po­grešku.

Student može sve svoje snage posvetiti stjecanju znanja; ali ako najprije ne stekne znanje o Bogu, ako ne poštuje zakone koji upravljaju njegovim bićem, on će uništiti samoga sebe. Zbog loših navika on sve manje poštuje samoga sebe i gubi vlast nad sobom. On ne može pravilno razmišljati o onome što je za njega od najveće važnosti. On je lakouman i neumjeren u postupa­nju prema svojem tijelu. Ne poštujući prava načela, on propa­da za ovaj život i za vječnost.

Kad bi mladi shvatili vlastitu slabost, oni bi mogli naći svoju snagu u Bogu. Ako teže tome da On bude njihov Učitelj, oni će postati mudri u Njegovoj mudrosti, a njihov će život donositi plodove blagoslova svijetu. Ali ako svoje vrijeme posvete samo svjetovnim i filozofskim znanostima i na taj se način od­voje od Boga, izgubit će sve ono što život čini bogatim.

Težnja za pravom mudrosti

Mi trebamo u jasnoj svjetlosti vidjeti aktualne probleme 451 velike borbe u kojoj sudjelujemo. Također trebamo potpunije shvatiti vrijednost istina Božje riječi, kao i opasnost koja poči­va u pokušaju velikog varalice da od njih odvrati naše misli.

Beskrajna vrijednost žrtve koja je bila nužna za naše spa­senje otkriva činjenicu da je grijeh strahovito zlo. Grijehom nastaje poremećaj u cjelokupnom ljudskom tijelu, a zbog njega dolazi do izopačenosti uma i neprirodnog stanja mašte. Grijeh je desetkovao pozitivne osobine ljudske duše. Kušnje koje do­laze izvana nalaze odjeka u srcu, i noga neosjetno skreće k zlu.

Kao što je Žrtva koja je bila prinesena zbog naših grijeha ispunila svoju svrhu, tako treba biti i naše očišćenje od prljav- štine grijeha. Božji zakon neće opravdati niti jedan zao postu­pak; nijedna nepravda ne može izbjeći osudu Zakona. Moral Evanđelja ne priznaje drugo mjerilo osim savršenstva božan­skog karaktera. Kristov je život bilo savršeno ostvarenje svakog zahtjeva Zakona. Isus je rekao: “… kao što sam i ja čuvao zapo­vijedi Oca svoga.” Njegov nam život služi kao uzor poslušnosti 452 i službe. Jedino Bog može obnoviti srce. “Da, Bog u svojoj do­brohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.” A nama upućuje poziv: “Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Ivan 15,10; Filipljanima 2,13.12)

Djelo koje pokreće na razmišljanje

Ispraviti pogreške ili unijeti promjene u način ponašanja ne može se uz nekoliko slabašnih povremenih napora. Izgrad­nja karaktera nije djelo jednog dana ili jedne godine, već djelo cijeloga života. Borba za pobjedu nad samim sobom, za svetost i savršenstvo, jest borba koja traje koliko i život. Bez stalnoga truda i stalne aktivnosti mi ne možemo govoriti o napretku u posvećenom životu i o zadobivanju pobjedničke krune.

(285)

286

Služba liječenja

Najjači dokaz da je čovjek pao i da vise ne uživa prvobi­tne prednosti jest činjenica da je povratak tako skup. Put po­vratka se može osvajati samo upornom borbom, centimetar po centimetar, sat po sat. U samo jednom trenutku, jednim nepro­mišljenim i nerazumnim postupkom mi se možemo naći u vlasti sile zla; ali da bismo raskinuli okove i počeli živjeti svetijim životom, morat će proći vise nego samo jedan trenutak. Mi će­mo možda donijeti odluku, možda ćemo i početi ostvarivati dobre zamisli; ali do postizanja konačnog uspjeha moramo uložiti trud, vrijeme, ustrajnost, strpljivost i žrtvu.

Mi ne možemo dopustiti sebi da postupamo po svom na­gonu. Ni za jedan trenutak ne smijemo prestati bdjeti. Opsjed­nuti brojnim kušnjama, moramo se ili čvrsto usprotiviti, ili se predati. Dođemo li do kraja svog života nezavršenog posla, gu­bitak će biti vječan.

Život apostola Pavla bio je život stalne borbe sa samim sobom. On je rekao: “Iz dana u dan mrem.” (1. Korinćanima 15,31) Njegova volja i želje bili su u svakodnevnom sukobu s 453 onim što je bilo njegova dužnost, i s Božjom voljom. Umjesto da popušta sklonostima, on je vršio Božju volju, ma kakvu žr­tvu to od njega zahtijevalo.

Na kraju svog života, ispunjenog borbom i sukobima, osvr­ćući se na svoje borbe i pobjede, apostol Pavao je mogao reći: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, priprav­ljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvra­titi Gospodin, pravedan sudac.” (2. Timoteju 4,7.8)

Kršćanski je život bitka i napredovanje. U ovom ratovanju nema predaha; ovdje se traži stalno i ustrajno zalaganje. Pobje­du nad Sotoninim kušnjama mi možemo održati samo nesma­njenim i neprekidnim naporima. Kršćanska se čistoća i poštenje moraju postizati snažnom energijom i održavati odlučnom do- sljednošću u sprovođenju donesenih odluka.

Nitko ne može očekivati da napreduje naviše ako ne uloži čvrste, ustrajne napore. Svatko treba razviti svoj rat; nitko dru­gi ne može voditi našu bitku. Mi smo osobno odgovorni za is­hod borbe; jer čak ni Noa, Job ili Daniel nisu mogli svojom pravdom spasiti svojega sina ili kćer.

Težnja za pravom mudrosti

287

Nauk koji treba savladati

U kršćanstvu postoji jedan nauk koji treba savladati – nauk mnogo dublji, siri i visi od bilo kojeg ljudskog nauka, upravo koliko je i Nebo vise od Zemlje. Um valja ukrotiti, treba ga obučiti; jer mi trebamo vršiti službu za Boga na način koji nije u skladu s našim urođenim sklonostima. Moramo savladati na­sljedne i stečene sklonosti k zlu. Cesto se mora odbaciti obra­zovanje i odgoj što smo ih stjecali tijekom cijelog života, da bismo mogli postati učenicima u Kristovoj školi. Naša se srca trebaju naučiti da budu postojana u Bogu. Mi moramo steći navike razuma koje će nas osposobiti da se odupremo kušnji. Mi se moramo naučiti gledati gore. Načela Božje riječi – na­čela koja su visoka kao nebo i koja obuhvaćaju vječnost – tre­bamo shvatiti kao nešto što se odnosi na naš svagdašnji život. U skladu s tim načelima treba biti svaki naš postupak, svaka riječ, svaka misao. Sve ovo treba biti u skladu s Kristovom vo­ljom i pokoreno Njemu.

Dragocjene vrline Svetoga Duha ne stječu u jednom tre­nutku. Hrabrost, čvrstoću, blagost, vjeru, nepokolebljivo pouz­danje u Božju moć da spašava, stječemo iskustvom koje se gradi godinama. Božja djeca trebaju zapečatiti svoju budućnost živo­tom koji će biti ispunjen povećanim trudom i čvrstom privr- ženošću onome što je pravo.

Nemamo vremena za gubljenje

Nama ne preostaje vremena za gubljenje. Ne znamo kad će doći kraj našem kušanju. U najboljem slučaju, pred sobom imamo kratak životni vijek, i ne znamo kad će strijela smrti pogoditi naše srce. Ne znamo kad ćemo biti pozvani da napu­stimo svijet i sve ono što njemu pripada. Pred nama se prosti­re vječnost. Zastor samo što nije podignut. Još samo malo go­dina, i tko danas živi, čut će nalog:

“Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!” (Otkrivenje 22,11)

Jesmo li spremni? Jesmo li upoznali Boga, Vladara Neba, Za­konodavca, i Isusa Krista koga je Bog poslao na svijet kao svog predstavnika? Kada djelo našeg života dođe svome kraju, hoće­mo li biti spremni reći kao što je rekao Krist, naš Primjer:

454

288

Služba liječenja

“Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. … Ja javih ime tvoje.” (Ivan 17,4-6)

Božji se anđeli trude odvratiti naše misli od nas samih i od onoga što je svjetovno. Ne dopustimo da rade uzaludno.

455 Umovi koji su bili predani nekontroliranim mislima, tre­baju doživjeti promjenu. “Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam do­nosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne suprilićuj- te se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svem življenju. Ta pisano je: Budite sveti, jer sam ja svet.” (1. Petrova 1,13-16)

Misli trebaju biti upravljene k Bogu. Mi moramo uložiti ozbiljne napore da bismo prebrodili zle sklonosti svoje tjeles­ne naravi. Naši napori, naše samoodricanje i ustrajnost trebaju biti u razmjeru s beskrajnom vrijednošću onoga k ćemu teži­mo. Samo ako pobjeđujemo kao što je Krist pobjeđivao, steći ćemo vijenac života.

Potreba za samoprijegorom

Velika opasnost koja prijeti ćovjeku jest obmanjivanje sa­moga sebe, umišljenost, i s time povezano odvajanje od Boga koji je izvor njegove snage. Ako sila Božjeg Svetog Duha nije utjecala na promjenu naših prirodnih sklonosti, onda će one u sebi sadržavati sjeme moralne smrti. Sve dotle dok ne usposta­vimo živu vezu s Bogom, mi se nećemo moći oduprijeti nesve- tim posljedicama udovoljavanja samome sebi, samoljublju i ku­šnjama koje vode ka grijehu.

Da bismo mogli primiti pomoć od Krista, mi moramo biti svjesni svoje potrebe. Moramo dobro poznavati sebe. Krist može spasiti samo onoga tko je svjestan ćinjenice da je grešan. Mi se možemo osloniti na božansku snagu samo onda kad uvidi- mo svoju krajnju bespomoćnost i kad se odreknemo svakog sa­mopouzdanja.

Samoodricanje ne treba biti oznaka samo poćetka kršćan­skog života. Ono treba oznaćavati svaki korak što ga ćinimo prema Nebu. Sva naša dobra djela ovisna su o moći koja je izvan nas samih; stoga naše srce stalno ćezne za Bogom, da bismo priznavali svoje grijehe u ozbiljnosti skrušena srca. Mi smo okru­ženi smrtnim opasnostima; i samo ćemo onda biti sigurni kada

Težnja za pravom mudrosti

289

osjećamo svoju slabost i kad se rukom vjere uhvatimo za svojeg 456 moćnog Spasitelja.

Krist, praizvor prave mudrosti

Mi moramo odbaciti nebrojeno mnogo toga sto odvlaći nasu pozornost. Postoji mnogo toga sto guta naše vrijeme i budi zna­tiželju, a završava ni u ćemu. Ideali najuzvišenije vrijednosti zah­tijevaju našu punu pozornost i energiju, koje se tako ćesto tro­še na nešto što je razmjerno beznaćajno.

Prihvaćanje novih teorija i pretpostavki, po sebi, ne do­nosi novi život duši. Čak je i poznavanje ćinjenica i teorija ko­je po sebi imaju važnost, od male vrijednosti ako za njih ne postoji praktićna primjena. Mi trebamo biti svjesni odgovorno­sti da svojoj duši pružimo hranu koja će hraniti i povoljno utjeca­ti na duhovni život.

“I uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom — tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. Tada ćeš shvatiti pravdu, pravi­cu, pravednost i sve staze dobra, jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati. … Životno je drvo onima koji se nje drže, i sretan je onaj tko je zadrži.” (Izreke 2,2-11; 3,18)

Pitanje o kojem trebamo razmišljati glasi: “Što je istina – istina koju treba njegovati, voljeti, štovati i slušati?” Branitelji znanosti doživjeli su poraz u svojim pokušajima da Boga defi­niraju znanstvenim putem. Pitanje kojim bi se oni trebali ba­viti u ovo vrijeme je: “Što je istina koja će nas privesti k spasenju naših duša?”

“Što mislite vi o Kristu?” – ovo je pitanje od najveće va- 457 žnosti. Primate li Ga kao svog osobnog Spasitelja? Svima koji Ga primaju On poklanja silu da postanu sinovi Božji.

Svojim ućenicima Krist je otkrio Boga na takav naćin da je u njihovim srcima ostvario posebno djelo, kakvo želi ostva­riti i u našim srcima. Mnogi gube iz vida živu moć Spasiteljeva primjera, zato što mnogo polažu na teoriju. Njega više nema u njihovim oćima kao skromnog, samopožrtvovnog djelatnika. Oni trebaju gledati na Isusa. Nama svakoga dana treba nova, svježa

290

Služba liječenja

objava Njegove prisutnosti. Slijedimo neposrednije Njegov pri­mjer samoodricanja i samopožrtvovnosti.

Mi trebamo doživjeti iskustvo sto ga je Pavao doživio kad je pisao: “Živim, ali ne vise ja, nego živi u meni Krist. A sto sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćanima 2,20)

Poznavanjem Boga i Isusa Krista, koje se zrcali u karakte­ru, mi se uzdižemo iznad svega drugog sto se cijeni na Zemlji ili Nebu. To je ono najviše obrazovanje. To je ključ koji otvara vrata nebeskoga grada. Po Božjoj namjeri ovo će poznavanje steći svi oni koji se uzdaju u Krista.

Znanje stečeno kroz

V *                                                   * * V

Soj rječ

Cijelo Sveto pismo je objava Božje slave u Kristu. Kad pri­hvatimo Pismo, kad u njega vjerujemo i kad smo poslušni nje­govim uputama, ono postaje veličanstveno oruđe u djelu pre­poroda karaktera. Ono je veličanstveni poticaj, pogonsko go­rivo koje oživljuje i osvježava tjelesne, umne i duhovne snage, pravilno usmjeravajući životne staze.

Razlog sto se mladi, pa i oni u zrelim godinama, tako lako zavedu na staze kušnje i grijeha je to što ne proučavaju Božju riječ i ne razmišljaju o njezinim istinama kako bi trebalo. Ne­dostatak čvrste, nepokolebljive volje, koji se odražava u karak­teru, nastaje zbog zanemarivanja svetih uputa Božje riječi. Oni se dostatno ne trude upraviti svoj um na ono što će ih nadah­nuti čistim, svetim mislima i odvratiti od onoga što je nečisto i neistinito. Malo je takvih koji se opredjeljuju za ono bolje, koji dolaze pred Kristove noge, kao što je učinila Marija, da prime pouke od božanskog Učitelja. Malo je takvih koji Njego­ve riječi slažu u srce i sprovode ih u svojem životu.

Kad prihvatimo biblijske istine, one oplemenjuju um i dušu. Kad bi mladi i stari cijenili Božju riječ onako kako treba, od­likovali bi se unutarnjim poštenjem i snagom načela, i to bi ih osposobilo da se odupru kušnji.

Poučavajmo i pišimo o dragocjenim predmetima iz Sveto­ga pisma. Posvetimo snagu misli, svoje dobre sklonosti prou­čavanju dubokih istina Božje riječi; marljivo zapošljavajmo svoje umne snage u tom pravcu. Ne proučavajte filozofiju ljudskih pretpostavki, već nauk Onoga koji je istina. Nema literature koja bi se po vrijednosti mogla usporediti s najstarijom Knjigom.

Tjelesni um ne nalazi zadovoljstvo u razmišljanju o Božjoj riječi; ali umu koji je obnovljen Svetim Duhom, kroz svete stra­nice svijetle božanska ljepota i nebeska svjetlost. Ono što je za

458

459

460

(291)

292

Služba liječenja

461

tjelesan um neplodna pustinja, postaje za duhovni um zemlja puna izvora života.

Spoznaja o Bogu iz objave Njegove Riječi znanje je koje trebamo pružiti svojoj djeci. Već od najranije “zore”, od najra­nijih početaka razumijevanja, oni se trebaju dobro upoznati s imenom Isus i sa životom Isusa Krista. Neka ih njihova prva lekcija nauči da je Bog njihov Otac. Prvo sto trebaju naučiti jest poslušnost koja dolazi iz ljubavi. Čitajmo im Božju riječ u ozračju ozbiljnosti i nježnosti, ponavljajmo im njezine pouke dio po dio, razmjerno s njihovom moći razumijevanja i tako da se pokrene njihovo zanimanje. I neka se, iznad svega, upo­znaju s njegovom ljubavlju otkrivenom u Kristu, i s velikom poukom sto ih sadrži ta ljubav:

“Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.” (1. Ivanova 4,11)

Neka Božja riječ mladima bude hrana za um i dušu. Neka Kristov križ postane predmet cjelokupnog obrazovanja, sredi­šte svekolikog učenja i proučavanja. Neka Božja riječ i križ po­stanu sastavnim dijelom praktičnog iskustva u svakodnevnom životu. Spasitelj će ne taj način postati svakodnevni Prijatelj mladih. Svaka njihova misao bit će podvrgnuta poslušnosti i oda­nosti Kristu. S apostolom Pavlom oni će moći reći:

“A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.” (Galaćanima 6,14)

Tako se oni kroz vjeru upoznaju s Bogom, na temelju osob­nog uvjerenja i osobne spoznaje. Oni su za sebe utvrdili istini­tost Njegovih riječi i pouzdanost Njegovih obećanja. Oni su okusili i sada znaju da je Gospodin dobar.

Ljubljeni učenik Ivan stekao je znanje iz osobnog iskustva. Tako je mogao posvjedočiti:

“Što bijaše od početka, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,1-3)

Na taj način može svatko na temelju vlastitog iskustva “po­tvrditi da je Bog istinit”. (Ivan 3,33) On može posvjedočiti o

Znanje stečeno kroz Božju riječ

293

onome sto je u vezi s Kristovom silom sam vidio, čuo i osjetio. On može reći:

“Meni je bila potrebna pomoć. Tu pomoć sam našao u Isusu. Svaka moja potreba je bila zadovoljena, utažena je bila glad moje duše; Biblija je za mene Kristovo otkrivenje. Vjerujem u Isusa jer je On za mene božanski Spasitelj. Vjerujem u Sveto pismo, jer sam utvrdio da je ono Božji glas koji govori mojoj duši.”

Onaj koji je stekao spoznaju o Bogu i o Njegovoj Riječi u osobnom iskustvu spreman je uključiti se u proučavanje pri­rodnih znanosti. Za Krista stoji napisano: “U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo.” (Ivan 1,4) Prije nego što je grijeh došao na Zemlju, Adam i Eva su u Edenu bili okruženi jasnom, divnom, božanskom svjetlošću. Ta je svjetlost obasjavala sve ono s čime su se susretali. Ništa nije moglo zasjeniti njihovo opa­žanje karaktera Božjih djela. Ali kad su podlegli kušaču, ova ih je svjetlost napustila. Kad su izgubili haljine svetosti i čisto­će, oni su bili lišeni svjetlosti koja je obasjavala prirodu. Oni više nisu znali čitati stranice Božje knjige prirode. Oni više nisu mogli otkrivati Božji karakter u Njegovim djelima. Tako i dana­šnji čovjek ne može pravilno shvaćati i tumačiti ono što ga pri­roda uči. On će prirodu i njezine zakone uzdizati iznad Boga koji je stvorio prirodu i prirodne zakone, sve dok se ne pokori vodstvu božanske mudrosti. U ovome je i odgovor na pitanje zašto se ljudski nazori i shvaćanja znanosti tako često suprote nauku Božje riječi. Priroda je, kao nekada za Adama i Evu u Edenu, ponovno obasjana za one koji prime svjetlost Kristova života. Ono što nas priroda uči možemo pravilno protumačiti u svjetlosti koja svijetli s križa Golgote.

Onaj tko Boga i Njegovu Riječ poznaje iz osobnog iskustva, ima nepokolebljivu vjeru u božansko nadahnuće Svetoga pisma. On ne ispituje Bibliju na temelju ljudskih predodžbi o znanju; naprotiv, on ispituje ljudske predodžbe na temelju nepogrešiva mjerila. On je svjestan činjenice da prava znanost u sebi ne može imati ništa što bi bilo u suprotnosti s onim što uči Božja riječ, i budući da oboje imaju istog Autora, pravilnim pristu­pom jednom i drugom otkrit će se da stoje u skladu. Sve ono što je takozvanoj znanosti u proturječju sa svjedočanstvom Bo­žje riječi, samo je puko ljudsko nagađanje.

Onome tko ovako pristupi proučavanju prirodnih znanosti znanstveno će istraživanje otvoriti nesagledive riznice misli i

462

294

Služba liječenja

463

464

spoznaja. Dok razmišlja o prirodi i njezinim zakonitostima, on dobiva novu veličinu i nov način razumijevanja istine. Knjiga prirode i pisana Riječ bacaju svjetlost jedno na drugo. I priro­da i Božja riječ pomažu mu da bolje upozna Boga, dajući mu pouke o Božjem karakteru i o zakonima kroz koje On djeluje.

Iskustvo psalmista je iskustvo sto ga svaki čovjek može steći primanjem Božje riječi kroz prirodu i kroz Njegovu objavu. On kaže:

“Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.” (Psalam 92,5)

“Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, a sudovi tvoji ko duboko more: Kako je dragocjena, Bože, dobrota tvo­ja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; potocima svojih slasti ti ih napajaš. U tebi je izvor životni, tvojom svjetlo­šću mi svjetlost vidimo.” (Psalam 36,6-10)

“Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po za­konu Jahvinu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže.” (Psalam 119,1.2)

“Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. Svim srcem svojim tebe tražim. … Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. (Psa­lam 119,9.10.30)

“U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagri­ješim. … Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje is­tražujem.” (Psalam 119,11.45)

“Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! … Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. … Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.” (Psalam 119,18.24.72)

“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu raz­mišljam. … Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. … Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.” (Psalam 119,97.129.54)

“Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. … Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvo­je. … Nek živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek mi na pomoć budu!” (Psalam 119,140.160.175)

“Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču. Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi

Znanje stečeno kroz Božju riječ

295

izvršavam. Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veo­ma.” (Psalam 119,165-167)

“Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazu- mljuje.” (Psalam 119,130)

“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu raz­mišljam. Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušma- na mojih jer ona je sa mnom vječito. Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.” (Psalam 119,97-100)

“Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. … Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.” (Psalam 119,104.111)

Jasnije Božje objave

Mi se imamo prednost uspinjati sve vise i vise u želji da dobijemo jasnija otkrivenja Božjeg karaktera. Kad se Mojsije mo­lio: “Pokaži mi svoju slavu”, Gospodin ga nije ukorio, već je uslišao njegovu molitvu. Bog je rekao svome sluzi: “Učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikat ću po imenu: Gospod pred tobom.” (Izlazak 33,18.19)

Grijeh pomračuje nas um i slabi nasu moć razumijevanja.

A onda, kad se grijeh očisti i izagna iz našega srca, svjetlost spoznaje Gospodnje slave u liku Isusa Krista, koja obasjava Nje- 465 govu Riječ i ogleda se u prirodi, otkrivat će Ga sve snažnije kao Onoga tko je “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan mi­losrđem i istinom”. (Izlazak 34,6)

Njegovom svjetlošću gledamo svjetlost, sve dok um, srce i duša ne budu preporođeni u obličje Njegove svetosti.

Onima koji se ovako oslone na božanska obećanja objav­ljena u Njegovoj Riječi, otvaraju se divne mogućnosti. Pred njima se otvaraju beskrajne riznice istine, beskrajni izvori sile. Tada su oni na pragu slavnih otkrivenja. Pred njihovim će se očima pokazati prednosti i dužnosti za koje nisu ni slutili da postoje u Svetom pismu. Svi oni koji hode stazom skrušene poslušnosti i vrše Njegovu volju, pronicat će sve više u tajne Božjih otkri­venja.

Neka onaj tko proučava uzme Bibliju kao svoj vodič i neka se čvrsto drži njezinih načela; tako će sebi stvoriti stvarne mo-

296

Služba liječenja

gućnosti da postigne svaki dobar ideal. Tamo gdje Bog nije vr­hunski autoritet, filozofske struje ljudske naravi dovode u zbr­ku i sramotu. A ona dragocjena vjera, nadahnuta Božjim Du­hom, ulijeva snagu i plemenitost karaktera. Kad se u cijelosti 466 oslonimo na Njegovu dobrotu, Njegovu milost i ljubav, moći ćemo sve jasnije i jasnije stjecati razumijevanje istine; težnja za čistoćom srca i za nepomućenosću misli bit će visa i sve- tija. Duša koja prebiva u prečistom ozračju svetih misli preo­bražava se u razgovoru s Bogom proučavanjem Njegove Riječi. Istina je tako velika, tako dalekosežna, tako duboka, tako ši­roka, da naša osobnost iščezava i nestaje iz vida. Naše srce po­staje mekše i dobiva vrline poniznosti, blagosti i ljubavi.

Kao rezultat poslušnosti, prirodne snage našeg bića dobi­vaju novu veličinu. Nakon proučavanja Božje riječi imat ćemo gipkiji, uzvišeniji i plemenitiji um. Ako smo, kao Daniel, slušači i tvorci Riječi, moći ćemo napredovati kao i on u svim pod­ručjima znanosti. Kad steknemo čistoću uma, mi dobivamo i snagu uma. Svaka umna sposobnost je osvježena i oživljena. Mi možemo steći takvo obrazovanje i odgoj, da svi koji dolaze s nama u dodir vide što može postati onaj koji je u vezi s Bogom mudrosti i moći.

Obrazovanje u vječnom životu

Naše životno djelo ovdje na Zemlji je priprema za vječni život. Obrazovanje što smo ga ovdje otpočeli nećemo završiti u ovom životu; ono će se nastaviti kroz cijelu vječnost – uvijek će napredovati, nikada se neće završiti. Božja mudrost i ljubav sve će se više otkrivati u planu spasenja. I Spasitelj će, dok vodi svoju djecu na izvore žive vode, otvarati pred njima bogate riznice znanja. Iz dana u dan pred našim će se umom u novoj ljepoti otvarati divna Božja djela, dokazi Njegove moći u stva­ranju i održavanju svemira. U svjetlosti Božjeg prijestolja tajne će iščezavati, a duša će biti ispunjena čuđenjem promatrajući jednostavnost onoga što se nikada ranije nije shvatilo.

“Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat.” (l. Korinćanima 13,12)

40

Pomoć u svakodnevnom življenju

Ima jedna rječitost koja je daleko moćnija od samih riječi, to je rječitost koja se sastoji u tihom, dosljednom životu čistog, pravog kršćanina. Ono sto čovjek jest vrsi veći utjecaj od ono­ga sto kaže.

Vojnici koji su bili poslani k Isusu donijeli su na povratku izvještaj da nikada čovjek nije govorio kao On. Oni su ovo mo­gli reći stoga što nikada čovjek nije živio kao što je On živio. Da je Njegov život bio drukčiji, On ne bi mogao govoriti kao što je govorio. Njegove su riječi u sebi imale silu koja uvjera­va, jer su dolazile iz čistog i svetog srca, punog ljubavi i suću­ti, dobra i istine.

Odlučujući trenutak u našem utjecaju na druge je osobni karakter i iskustvo. Da bismo druge mogli uvjeriti o moći Kri­stove milosti, naše se srce i život moraju upoznati s tom nje­govom silom. Evanđelje što ga propovijedamo za spasenje du­ša mora biti ono evanđelje kojim je naša duša spašena. Naš će utjecaj na ovaj skeptični svijet biti djelotvoran samo onda ako imamo živu vjeru u Krista kao svog osobnog Spasitelja. Ako želimo izvući grešnika iz bujice nemirne rijeke, onda prvo na­še noge trebaju imati čvrst oslonac na Stijeni, Isusu Kristu.

Obilježje kršćanstva nije neka vrsta vanjskog znaka; ono se ne sastoji u nošenju križa ili krunice, već je ono što otkriva zajednicu čovjeka s Bogom. Mi trebamo silom Njegove milosti uvjeriti svijet da je Bog poslao svojega Sina da bude Otkupitelj svijeta. Nijedan utjecaj na svijetu ne može obuzeti ljudsku dušu takvom snagom kao utjecaj nesebičnog života. Kršćanin koji voli i koji je blag i ljubazan najjači je dokaz u prilog evanđelju.

Odgoj kroz kušnje

Živjeti takvim životom, širiti takav utjecaj na svakom kora­ku zahtijeva napor, samopožrtvnost i disciplinu. Mnogi lako do-

469

470

(297)

298

Služba liječenja

življuju razočaranje u kršćanskom životu jer nisu shvatili ovo. Mnogi od onih koji iskreno posvete svoj život Bogu na službu, iznenađeni i razočarani zaključuju da se bas tada, kao nikada dotada, sučeljuju sa zaprekama i opterećuju kušnjama i pote­škoćama. Oni se mole da steknu karakter koji će biti sličan Kri­stovom karakteru, kako bi bili spremni za rad u Božjem djelu, a zaključuju kao da njihovo okružje privlači sve zlo koje postoji u njihovoj naravi. S čuđenjem uviđaju kako mane i nedostaci, o čijem postojanju ranije nisu niti slutili, odjednom izlaze na svjetlost dana. Kao nekada Izraelci, oni se pitaju: “Ako nas Bog vodi, zašto sve To dolazi na nas?”

• To dolazi na njih upravo zato što ih Bog vodi. Kušnje i prepreke su Božje iskušane metode odgoja, to su uvjeti što ih je Bog odredio za postizanje uspjeha. Onaj koji čita ljudska sr­ca bolje od njih samih poznaje njihov karakter. On vidi da neki posjeduju potencijalne, još neizražene sposobnosti i vrline, koje se, ako se pravilno usmjere, mogu upotrijebiti za napredak Njegovog djela na Zemlji. Zato svojom providnošću stavlja ta­kve osobe u različite okolnosti u kojima će oni otkriti nedo­statke u svom karakteru, koji su im dotad bili nepoznati. On im pruža priliku da te nedostatke isprave i da se pripreme za Njegovo djelo. Da bi ih očistio, On često dopušta da na njih dođe plamen patnji i nevolja.

To što se od nas traži da ponesemo kušnje i nevolje poka­zuje nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, nešto što želi u nama razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrije­me da nas načini boljima. U svoju peć On ne baca bezvrijed­no kamenje. U svojoj peći on oplemenjuje dragocjenu rudu. Kovač stavlja u vatru željezo i čelik, da bi utvrdio s kakvom vrstom metala radi. Gospodin dopušta da Njegovi izabranici budu stavljeni u peć patnji i nevolja, da bi ispitao njihov karakter, njihovu narav, i da bi utvrdio jesu li prikladni za rad u Njegovom djelu.

Lončar uzima glinu i oblikuje je kako mu je volja. On je mijesi i obrađuje. On je kida u komade, pa je zatim ponovno sjedinjuje. On je vlaži pa je zatim suši. Ostavlja je da stoji neko vrijeme i uopće je ne dira. U trenutku kad ona postane posve

• elastična, pogodna za obradu, on nastavlja posao, oblikujući od nje posudu. On stvara od nje oblik koji želi i obrađuje ga na

Pomoć u svakodnevnom življenju

299

lončarskom kolu, gdje glina dobiva svoj konačan oblik. Tada je suši na suncu i peče u peći. Time od gline postaje posuda, spremna za uporabu. Na isti način nas i veliki Umjetnik želi kaliti i oblikovati. Kao sto je glina u ruci lončara, tako smo mi u Njegovoj ruci. Naša zadaća nije da pokušavamo raditi lonča- rov posao. Naš je udio pokoriti se i pustiti velikom Umjetniku da nas oblikuje po svojoj volji.

“Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.” (1. Petrova 4,12.13)

Ptica zatočena u krletki neće pjevati pjesmu kojoj je nje­zin gospodar želi naučiti pri punoj dnevnoj svjetlosti i dok slu­ša mnogo drugih glasova. U takvim uvjetima ptica će naučiti tu i tamo neki djelić pjesme, ali nikada cijelu melodiju. Ali u mraku, ili u pokrivenoj krletki, ona se neumorno trudi naučiti pjesmu, dok je napokon ne nauči i dok ne odjekne savršena melodija. Tada se ptica odnosi s tog mjesta, i ona kasnije mo­že pjevati naučenu pjesmu i na dnevnoj svjetlosti. Ovako Bog postupa sa svojom djecom. Ima jedna pjesma koju nas On želi naučiti; a kad smo je naučili, usred sjenki patnji i stradanja, možemo je nakon toga stalno pjevati.

Mnogi su nezadovoljni onim što su postigli u svom život­nom djelu. Možda im se ono što ih okružuje čini neprikladnim i nesimpatičnim; dok vjeruju da su sposobni za veće odgovor­nosti, oni troše svoje vrijeme u svom svakodnevnom poslu. Cesto su obuzeti osjećajem da su njihovi napori besplodni, da nisu cijenjeni, da je njihova budućnost nesigurna i neizvjesna.

Ne zaboravimo da posao što ga moramo izvršiti, koji mo­žda ne odgovara našem izboru, trebamo prihvatiti kao Božji iz­bor za nas. Bila ona ugodna ili ne, mi smo dužni vršiti dužnost koja nam je najbliža. “I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Pod­zemlju u koje ideš.” (Propovjednik 9,10)

Ako Gospodin od nas traži da odnesemo vijest Ninivi, Nje­mu neće biti po volji ako odemo u Jopu ili u Kafarnaum. On ima određeni razlog zašto nas šalje baš na mjesto na koje je upravio naše korake. Možda će upravo na tome mjestu biti ne­tko kome treba pomoć što je mi možemo pružiti. Onaj koji je Filipa poslao etiopskom rizničaru, Petra rimskom kapetanu i

473

300

Služba liječenja

malu izraelsku djevojčicu u pomoć Naamanu, vojskovođi ara- mejskog kralja, šalje danas muškarce, žene i mlade kao svoje predstavnike onima kojima trebaju božansku pomoć i vodstvo.

Božji planovi — najbolji planovi

Naši planovi nisu uvijek Božji planovi. U Njegovim je oči­ma možda najbolje za nas i za Njegovo djelo da spriječi naše najbolje namjere, kao što je učinio s Davidom. Međutim, u je­dno možemo biti sigurni: Bog će blagosloviti i za napredak svo­jega djela upotrijebiti one koji sebe i sve što imaju iskreno po­svete Njemu na slavu. Ako Bog vidi da je najbolje da ne izađe u susret nečijim željama, On će mu dati znakove svoje ljubavi i povjeriti mu drugi posao.

U svojoj nježnoj skrbi i briz za nas, On koji nas razumije bolje nego mi sami sebe, često nam ne dopušta da sebično sprovodimo zadovoljenje osobnih nastojanja. On ne pušta da prođemo pored domaćih, svetih dužnosti koje su nam najbli­že. Od ovih dužnosti se često sastoji “obuka”, koja je odluču­juća u našoj pripremi za uzvišeniju zadaću. Naši planovi če­sto padaju u vodu, da bi planovi što ih je Bog odredio za nas uspjeli.

Od nas se nikada ne traži da učinimo pravu žrtvu za Boga. Bog traži od nas da se zbog Njega odreknemo mnogih stvari, ali mi se time samo odričemo onoga što za nas čini prepreku na putu za Nebo. Čak i onda kad se od nas traži da se odreknemo ⁴⁷⁴ onoga što je po sebi dobro, mi možemo biti spokojni da nam Bog na taj način stvara uzvišenije dobro.

U budućem životu koji je pred nama bit će razjašnjene tajne koje su nas uznemiravale i donosile nam razočaranje. Tada će­mo uvidjeti da su naše naoko neuslišane molitve i izjalovljene nade bile naši najveći blagoslovi.

Svaku dužnost, ma kako bila skromna, smatrajmo svetom jer je ona dio službe Bogu. Neka naša svakodnevna molitva bude: “Gospodine, pomozi mi da učinim najbolje sa svoje strane. Nauči me kako da bolje izvršavam svoju dužnost. Podari mi snagu i vedrinu u poslu što ga radim. Pomozi i da u službu koju obav­ljam unesem služenje iz ljubavi, po primjeru Spasitelja.”

Pomoć u svakodnevnom življenju

301

Pouka iz Mojsijevog života

Sjetite se Mojsijevog iskustva. Obrazovanje sto ga je kao faraonov unuk i budući prijestolonasljednik stekao u Egiptu, bilo je vrlo temeljito. Kako je Mojsije trebao postati mudar čovjek, nije počinjen nikakav propust, jer su Egipćani posjedovali zna­nje. On je stekao najviše građansko i vojno obrazovanje. Po završetku obrazovanja osjećao se potpuno spremnim da spasi izraelski narod iz okova ropstva. Ali Bog je ovo promatrao iz drugoga kuta. Njegova je promisao predvidjela da se Mojsije priprema u pustinji kao pastir četrdeset godina.

Obrazovanje stečeno u Egiptu bilo je Mojsiju bez sumnje korisno s mnogih točaka gledišta; ali ono što je stekao kao pa­stir bila je najdragocjenija priprema za njegovo životno djelo.

Po naravi je Mojsije bio nagao. Kao uspješan vojskovođa zem­lje čiji je prestolonasljednik bio, i kao miljenik faraona i naro­da, on je navikao primati pohvale i laskanja. Privukao je na sebe pozornost ljudi. Tako je on vjerovao da će svojom silom uspjeti izvršiti djelo spasenja izraelskog naroda. Daleko razli- čitije su bile pouke što ih je morao naučiti kao Božji predstav­nik. Dok je kao pastir vodio svoja stada kroz divlje planinske predjele i u doline sa zelenim pašnjacima, Mojsije je stekao vjeru i strpljivost, skromnost i nesebičnost. Tamo je naučio kako se treba skrbiti o slabima, kako njegovati bolesne, tražiti zalutale, 475 kako postupati i ponašati se prema onima koji su nepokorni, kako se starati za janjce, kao i za stare i iznemogle.

Dok je vršio ovu zadaću, Mojsije se približio velikom Pas­tiru. On je bio u tijesnoj zajednici s Onim koji je u Bibliji po­znat kao “svetac Izraelov”. Tamo je prestao stvarati planove o svom velikom pothvatu. On se trudio da vjerno obavlja dužnost koja mu je bila povjerena. On je shvatio da se nalazi u prisut­nosti Boga. Sva priroda mu je govorila o nevidljivom Bogu. On je poznavao Boga kao osobu, i dok je razmišljao o Njegovom karakteru, sve ga je više obuzimao osjećaj Božje prisutnosti.

Našao je utočište u Božjim vječnim rukama.

Nakon ovog iskustva, Mojsije dobiva poziv s Neba da svoj pastirski štap zamijeni palicom vlasti; da napusti svoje ovce i stane na čelo izraelskog naroda. Božji ga je nalog zatekao kao nekoga tko nije imao povjerenja u sebe, sporog na jeziku i bo­jažljivog. Obuzeo ga je osjećaj nedostojnosti da bude onaj kroz

302

Služba liječenja

čija će usta govoriti Bog. Ali kako je cijelo svoje povjerenje položio u Boga, on je prihvatio zadaću koja mu je bila povje­rena. Veličina poslanja koje je trebao izvršiti zahtijevala je naj­bolje snage njegovog uma. Bog ga je blagoslovio u njegovoj dra­govoljnoj poslušnosti i on je postao rječit, pun pouzdanja, pri­bran, spreman da izvrši najveću zadaću koja je ikada bila po­vjerena čovjeku. Za njega stoji napisano: “Ne pojavi se više pro­rok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice!” (Ponovljeni zakon 34,10)

• Neka oni koji misle da njihov rad nije cijenjen, i koji teže za položajem s većom odgovornošću, ne zaborave riječi: “Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova … Bog koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!” (Psalam 75,7.8) Svaki čovjek ima svoje mjesto u vječnom nebeskom planu. Ho­ćemo li to mjesto zauzeti, ovisi o našoj osobnoj odanosti i vjer­nosti u suradnji s Bogom.

Cuvajmo se samosažaljenja. Nikada se ne prepuštaj osjeća­ju da te tvoja okolina ne cijeni kako bi trebalo, da tvoji napori ne nailaze na podršku, da je tvoja zadaća preteška. Neka sjeća­nje na ono što je Krist zbog nas pretrpio uguši svaku pomisao na gunđanje. S nama se postupa bolje nego s Gospodinom Isu­som. “A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga!” (Jeremija 45,5) U svojem djelu Gospodin nema mjesta za one koji njeguju ve­ću želju za krunom nego za križem. On traži ljude koji su upor-

• niji pri dužnosti nego u primanje nagrade – ljude kojima je više stalo do načela nego do uzvisivanja.

Možda oni koji su skromni i koji svoju zadaću obavljaju za Boga neće odavati tako blistavu pojavu kao oni koji su bučni, umišljeni i puni žurbe; ali njihov posao ima veću vrijednost. Cesto se oni koji podižu veliku paradu, koji privlače pozor­nost na sebe, postavljaju između ljudi i Boga; ali njihov je po­sao samo promašaj. “Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. Veličaj je, i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš.” (Izreke 4,7.8)

Mnogi postaju stereotipni, neprilagodljivi i kruti u pogre­šnom smjeru, i zato im nedostaje odlučnosti da nadziru sebe i provedu reformu u svojem životu. Do ovoga, svakako, ne mora doći. Oni trebaju njegovati i razvijati svoje sposobnosti da bi po­stigli najbolje rezultate u svojoj službi i tako uvijek bili poželjni i korisni. Oni će biti cijenjeni po kvalitetama koje posjeduju.

Pomoć u svakodnevnom življenju

303

Ako netko trenutačno nema sposobnosti potrebne za visu dužnost, Gospodin će položiti teret ne samo na njih, već i na one koji su njihove sposobnosti ispitali, koji su upoznali njiho­ve kvalitete i njihovu vrijednost, koji će ih spretnom rukom povesti u prednji plan. To su oni koji svoj posao obavljaju odano iz dana u dan i koji će, u vrijeme kad će to biti Bogu ugodno, čuti Njegov poziv: “Popni se na visu stepenicu.”

Dok su pastiri vjerno čuvali svoja stada na betlehemskim brežuljcima, njih su posjetili nebeski anđeli. I danas, dok po­nizni Božji pomagači obavljaju vjerno svoju dužnost, uz njih stoje nebeski anđeli, koji slušaju njihove riječi i promatraju ka­ko rade svoj posao, da bi utvrdili mogu li im se povjeriti veće odgovornosti.

Bog ne cijeni ljude po bogatstvu, obrazovanju ili društve­nom položaju. Mjerilo po kojem ih On cijeni jest čistoća pobuda i ljepota njihovog karaktera. On želi vidjeti u kojoj mjeri oni po­sjeduju silu Njegovog Duha i u kojoj je mjeri njihov život odsjaj 478 Njegovog života. Biti veliki u Božjem kraljevstvu znači biti kao malo dijete, u poniznosti i jednostavnosti svoje vjere, u čistoći kršćanske ljubavi. “Znajte”, rekao je Isus, “da vladari naroda okru­tno postupaju s njima, i da se velikaši služe svojom vlašću pro­tiv njih. Neka ne bude tako među vama! Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik!” (Matej 20,25.26)

Od svih darova što ih Nebo može podariti ljudima, najve­ća čast je zajednica s Kristom u Njegovim patnjama. Ni Henok koga je uzelo Nebo, ni Ilija koji se uznio na Nebo u vatrenim kolima, nisu primili veću čast od Ivana Krstitelja, koji je završio u tamnici potpuno sam. “Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj.” (Filipljanima 1,29)

Planovi za budućnost

Mnogi ne znaju izgraditi određene planove za budućnost. Njihov je život nesređen. Oni ne mogu ocijeniti kakav će biti kraj njihovih briga i poslova, i to ih često ispunjava strahova­njem i nemirom. Ne zaboravimo da je život Božje djece u ovo­me svijetu život putnika. Mi nemamo mudrost kojom bismo stvarali plan za vlastiti život. Nije naše da dajemo obrise vlasti­toj budućnosti. “Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv

304

Služba liječenja

479 da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8)

U svojem životu na Zemlji Krist nije gradio planove za se­be osobno. On je prihvatio ono sto je Bog predvidio za Njega, i Njegov Mu je Otac iz dana u dan otkrivao svoje planove. Mi se trebamo osloniti na Boga, da bi nas život bio isključivo izvr­šavanje Njegove volje. Kad Njemu povjerimo svoje putove, On će upraviti naše korake.

Preveliki je broj onih koji, planirajući sjajnu budućnost, dožive posvemašnji promašaj. Neka Bog planira za vas. Kao malo dijete, povjerite se ruci Onoga koji će “čuvati korake svojih vjer­nika”. (1. Samuelova 2,9) Bog svoju djecu nikada ne vodi druk­čije nego što bi oni sami izabrali kad bi mogli vidjeti kraj od samoga početka, i shvatiti slavu plana na čijem ispunjenju oni surađuju s Njim.

Plaća

Kad je Krist pozivao one koji su trebali postati Njegovi uče­nici, On im za ovaj život nije davao nikakva laskava obećanja. Kad je riječ o dobitku ili časti ovoga svijeta, nije im obećavao ništa; a niti oni nisu postavljali nikakve uvjete za ono što bi trebali dobiti. Dok je Matej sjedio i naplaćivao carinske pristojbe, Isus mu je rekao: “‘Hajde za mnom!’ On ostavi sve te ustade i pođe za njim.” (Luka 5,27.28)

Prije nego što je napustio svoju službu, Matej nije čekao da dobije određenu plaću koja bi odgovarala iznosu koju je do- 480 bivao u svom dotadašnjem zanimanju. Ništa ne pitajući, bez oklijevanja je pošao za Isusom. Njemu je bilo dostatno to što je znao da će biti sa Spasiteljem, da će moći slušati Njegove riječi i postati jedno s Njim u Njegovom radu.

Isto je bilo i s učenicima koji su prije njega primili poziv. Kad je Isus pozvao Petra i njegove prijatelje da Ga slijede, oni su odmah ostavili svoje čamce i mreže. Neki od ovih učenika imali su prijatelje koji su ovisili o njihovoj potpori u izdržava­nju; ali čuvši Spasiteljev poziv oni nisu oklijevali ili pitali: “Ka­ko ću živjeti i prehraniti svoju obitelj?” Oni su bili poslušni pozivu; a kad ih je Isus kasnije pitao: “‘Kad vas poslah bez kese, bez torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?’ ‘Ništa’, odgovo- riše mu.” (Luka 22,35)

Pomoć u svakodnevnom življenju

305

Nas Spasitelj i danas upućuje poziv na svoj posao, kao kad je zvao Mateja, Ivana i Petra. Ako je Njegova ljubav dirnula na­še srce, pitanje o plaći neće biti na prvomu mjestu u našim mislima. Mi ćemo biti radosni što surađujemo s Kristom i ne­će nam biti teško uzdati se u Njegovo brigovodstvo. Ako je Bog naša sila, onda ćemo imati jasne predodžbe o dužnosti koja nam je povjerena, naše ambicije će biti nesebične; plemenita svrha naše zadaće pokrenut će i unijeti novi život u naše srce, ona će nas podignuti visoko iznad sebičnih i nečistih pobuda.

Bog će se postarati

Mnogi od onih koji govore da su Kristovi sljedbenici ispu­njeni su strahom i nemirom jer se boje povjeriti Bogu. Oni se Bogu ne predaju u cijelosti, jer se boje okolnosti i posljedica 481 koje bi mogle proisteći iz takvog predanja. Oni će naći mir tek kad se odluče potpuno predati Bogu.

Ima mnogo takvih čija srca jecaju pod teretom briga, jer se trude dostići mjerila ovoga svijeta. Oni su se opredijelili za služenje svijetu, prihvatili su njegovu pometnju i probleme, prisvojili njegove običaje. Njihov karakter tako postaje izopa­čen, njihov život teče u znaku muke i nevolje. Njihove se ži­votne snage iscrpljuju stalnom zabrinutošću. Naš Gospodin že­li da oni odlože ovaj ropski jaram. On ih poziva da prihvate Njegov jaram i kaže: “Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” Briga je slijepa i ona ne može prosuditi budućnost; ali Isus vidi kraj od samog početka. Za svaki problem On ima način kako će donijeti olakšanje. “Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.” (Matej 11,30; Psalam 84,12)

Naš nebeski Otac ima tisuću načina da se pobrine za nas, o kojima mi ništa ne znamo. Oni koji prihvate načelo da je služenje Bogu od najveće važnosti za njih, vidjet će kako pro­blemi iščezavaju, a pred svojim će nogama ugledati ravnu sta­zu.

Vjerno izvršavanje današnjih dužnosti najbolja je priprema za sutrašnje kušnje. Ne skupljajte sve odgovornosti i brige su­trašnjeg dana, da biste ih dodali teretu današnjeg dana. “Sva­kom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6,34)

Nadajmo se i budimo hrabri. Nerazumno je i grijeh je oča­javati u Božjoj službi. On poznaje svaku našu potrebu. Naš Bog

306

Služba liječenja

koji čuva zavjet sjedinjuje svemoćnost Kralja nad kraljevima s blagošću i brigom nježnog pastira. Njegova moć nema mjere i ona je jamstvo za sigurno ispunjenje Njegovih obećanja svima onima koji se u Njega uzdaju. On ima sredstvo i način kojim će ukloniti svaki problem, kojim će pružiti podršku onima sto rade u Njegovoj službi i koji cijene sredstva sto ih On koristi.

482 Njegova je ljubav iznad svake druge ljubavi, kao sto je Nebo iznad Zemlje. On se skrbi za svoju djecu brigom i ljubavlju ko­ja je neizmjerna i vječna.

U najcrnjim danima, kad je sve naoko užasno i strasno, imajte vjeru u Boga. On čini kako je Njemu po volji, vodeći sve na dobro svojem narodu. Snaga onih koji Ga ljube i koji Mu služe postajat će iz dana u dan sve jačom.

On može i spreman je pružiti svojim slugama svu potre­bnu pomoć. On će im podariti mudrost za njihove različite potrebe.

Apostol Pavao, koji je u životu mnogo pretrpio, kaže: “A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo ću se rado – ra­dije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korinćanima 12,9.10)

41

U dodiru s drugima

U svakom obliku našeg ponašanja prema bližnjima u živo­tu potrebni su samosvladavanje, obzirnost i sućut. Mi se svi veoma razlikujemo po naravi, navikama i odgoju, tako da i razli­čito gledamo na pojave oko sebe. Mi različito prosuđujemo. Naša poimanja o tome što je istina i nazori o tome kako voditi život nisu u svakoj pojedinosti isti. Ne postoje niti dvije osobe na svijetu čija se životna iskustva podudaraju u svemu, u svakoj pojedinosti. Kušnje kojima je izložen jedan, nisu one kojima je izložen drugi. Dužnosti koje su za jednoga lake, za drugoga su vrlo teške i složene.

Mi smo po svojoj naravi tako slabašni i tako podložni po­grešnim shvaćanjima da bi svatko od nas trebao biti oprezan kad ocjenjuje drugog. Nama je malo poznato kakav utjecaj vrše naši postupci na život drugih ljudi. Ono što sami učinimo ili kažemo beznačajno je u našim očima; ali kad bi naše oči bile otvorene, vidjeli bismo da to može biti presudno za najvažnije posljedice u prilog dobru ili zlu.

Obzirnost prema onima koji nose breme

Mnogo je onih koji su nosili malo tereta, čije je srce znalo za tako malo stvarne strepnje, koji su osjetili tako malo brige za druge da ne mogu razumjeti posao onoga koji ima teret što ga nosi. Oni ne mogu shvatiti i cijeniti njegovo breme ništa više nego što malo dijete može shvatiti brigu i muku oca opte­rećenog odgovornostima. Možda će se dijete naći u čudu dok promatra očeve brige i strahovanja. U očima djeteta sve je to nepotrebno. Ali kad godine iskustva obogate njegov život, kad samo dođe u prigodu da nosi vlastito breme, osvrnut će se na život svojega oca i shvatit će ono što mu je nekada bilo tako neshvatljivo. S gorkim iskustvom stječe se i znanje. Posao mnogih koji nose breme ne nailazi na razumijevanje, djelo se njegovih

483

484

(307)

308

Služba liječenja

ruku ne cijeni, dok ga napokon smrt ne uzme pod svoje okrilje. Kada drugi preuzmu njegovu dužnost, kada trebaju podignuti breme sto ga je on odložio, i kad se sami sučele s poteškoćama koje su bile njegova svakodnevica, razumjet će na kakvu su ku­šnju bili stavljeni njegova vjera i hrabrost. Tada se iz vida često gube pogreške koje su sami bili tako brzi ispraviti. Iskustvo ih uči da trebaju imati razumijevanja i sućuti. Bog dopušta da lju­di budu postavljeni na odgovorna mjesta. Kad počnu činiti po­greške, On ima moć da ih ukori ili ukloni. Budimo oprezni i ne dotičimo se osuđivanja, jer je to isključivo Božji posao.

Način Davidova postupanja sa Šaulom krije u sebi jednu pouku. Šaul je, po Božjoj naredbi, bio pomazan za izraelskog kralja. Bog je kasnije zbog njegove neposlušnosti objavio da će mu se oduzeti kraljevstvo: pa ipak, s kakvom je nježnošću, lju- baznošću i obzirnošću David postupao sa Šaulom! S namjerom da ubije Davida, Šaul se našao u pustinji i bez zaštitne pratnje ušao upravo u špilju u kojoj su se skrili David i njegovi ljudi. “I rekoše Davidu ljudi njegovi: ‘Evo dana za koji ti je rekao Ja- 485 hve: Ja ću predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili.’ … pa reče svojim ljudima: ‘Očuvao me Jahve da takvo što učinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin.’” Naš nas Spasitelj poziva: “Nemojte suditi, da ne budete suđeni! Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.” Ne zaboravite da će pred Boga naskoro biti pre­dočen izvještaj o vašem životu. “Zato nemaš isprike – tko god ti bio – o čovječe koji sudiš, jer u čem sudiš drugom, ti samog sebe osuđuješ, budući da ti, suče, običavaš činiti isto.” (1. Sa- muelova 24,4-6; Matej 7,1.2; Rimljanima 2,1)

Uzdržimo se kad nismo u pravu

Mi ne možemo dopustiti sebi da se uzbudimo ili razdraži- mo zbog nekih stvarnih ili zamišljenih nepravdi koje su nam počinjene. “Ja” je neprijatelj koga se treba najviše bojati. Zlo nigdje nema kobnije djelovanje nego kroz ljudsku strast koja nije pod vlašću Svetoga Duha. Nema te ostvarive pobjede koja bi bila tako dragocjena kao pobjeda nad samim sobom.

Mi ne smijemo dopustiti svojim osjećajima da se lako po­vrijede. Mi ne trebamo živjeti da štitimo svoje osjećaje i svoj

U dodiru s drugima

309

ugled, već da spašavamo duše. Kad se kod nas pobudi zanima­nje za spašavanje duša, mi prestajemo razmišljati o malim ne­suglasicama do kojih tako često dolazi u našem odnosu s dru­gima. Ma što drugi o nama mislili ili nam činili, to ne treba ometati naše jedinstvo s Kristom, tu našu duhovnu zajednicu. “Kakva je, naime, slava u tome ako ćete krivi strpljivo podno­siti udarce? Ali ako ćete strpljivo podnositi trpeći što dobro činite, to je ugodno kod Boga.” (l. Petrova 2,20)

Ne vraćajte milo za drago. Koliko do vas stoji, uklanjajte svaki uzrok nesporazuma. Izbjegavajte da dođe do zla. Učinite sve što je u vašoj moći, ne žrtvujući načelo, da se pomirite s drugima i da stupite s njima u dobre odnose. “Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Ako su ti u