RIJEČ ČITATELJU
Ova knjiga, zajedno s prvom knjigom „Odabranih poruka“, ispunjava prazninu i u trajnom obliku ovjekovječuje neke savjete koji su se pojavili u člancima, dokumentima umnoženima na šapirografu, te brošurama. Kako je sada trajan dio trenutno dostupne literature Duha proroštva, uključena je u novi „Indeks spisa Ellen G. White“. Izjava vezana uz sastavljanje i svrhu „Odabranih poruka“ nalazi se u „Riječi čitatelju“ u prvoj knjizi i nema potrebe ponavljati ju ovdje.
Savjeti sadržani u ovoj knjizi pokazat će se od posebne vrijednosti adventistima sedmog dana, pripremajući ih da se odupru napadima koje će neprijatelj duša usmjeriti prema crkvi ostatka u obliku fanatizma, varljivih nauka i pogrešnih i subverzivnih pokreta. U nekim slučajevima savjeti su upućeni u obliku specifičnih uputa pojedincima, a točke koje su iznesene bave se sličnim problemima kao oni koji će se zasigurno pojaviti prije kraja vremena. Neki od ovih materijala pokazat će se od pomoći u odvraćanju opasnosti koje prijete crkvi kao cjelini. Drugi općeniti savjeti bave se temama poput nemudrih veza, plaćanja radnika te istinitih i lažnih iscjeljenja.
Dio koji će biti naročito cijenjen jest sedmi dio pod naslovom „Korištenje medicinskih sredstava“. Izjave koje se nalaze u tom dijelu, sakupljene iz raznih izvora Ellen G. White i objedinjene ovdje, bit će od pomoći čitatelju dok proučava pitanje korištenja umjetnih lijekova.
Knjiga završava vrijednim dodacima. Prvi se sastoji od šest poglavlja i predstavlja ponovno objavljivanje članaka pod nazivom „Bolest i njezini uzroci“ iz pera gđe. White, izvorno objavljenih u šest brojeva časopisa „Health, or how to live“.
U tiskovinama nakon 1967. godine pojavljuju se još dva dodatka: „Važni čimbenici pri odabiru životnog suputnika“ i „Bratstvo ljudi“, kao dijelovi od posebnog interesa u prilikama kada se distribucija ove knjige bude širila na različite jezike i prekomorske zemlje.
Obraćamo pažnju čitatelja na izjave koje stoje u uvodu svakog od nekoliko dijelova ove nove knjige, a posebice na uvode u sedmi dio i dodatak I.
U „Riječi čitatelju“ koja se nalazi u prvoj knjizi „Odabranih poruka“ bilo je istaknuto da su materijali u različitim dijelovima prilično nevezani, ali su zbog praktičnih razloga objedinjeni u tim trajnim svescima.
Prikladno je da se na kraju svezaka nalazi dio pod naslovom „Približavajući se kraju“. Tu se nalazi niz specifičnih poruka koje ulijevaju povjerenje u trijumf crkve. Među njima stoje i dva obraćanja gđe. White upućena Generalnoj konferenciji održanoj 1913. godine – posljednjoj sjednici Generalne konferencije održanoj za njenog života. Zbog njezine starosti, nije bila u mogućnosti osobno prisustvovati tom velikom okupljanju. Ta pisma izražavaju povjerenje u njezine kolege radnike i u trijumf cilja kojem se posvetila svoj život.
Nadamo se da će ova knjiga „Odabranih poruka“ ohrabriti adventnu obitelj dok prelaze preko posljednjih milja svojeg puta do Božjeg grada. To je iskrena želja izdavača i
Odbora povjerenstva „Ellen G. White Publications“
Poglavlje 1 – Upozorenja protiv senzacionalističkih učenja i vjere temeljene na osjećajima
Uvod
Crkva adventista sedmog dana pojavljuje se u proročanstvima o početku sukoba, jer sotona, zmaj, vodi neumorni rat protiv onih koji „čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.“ Veliki neprijatelj zna da bi uspjeh u zavođenju i zbunjivanju adventista sedmog dana pokvario Božje planove. Njegovi napadi obično su podmukle naravi, i takve prirode koja je sklona odvući iskrene muškarce i žene u takve krajnosti da će biti spremni povjerovati u laž.
Iako je začudno slobodan od fanatizma i ekstremizma, adventni pokret se od svojih ranih dana suočavao s prijetnjom fanatizma. Jedna od prvih zadaća gđe. White bila je krenuti u bitku protiv fanatizma uz pomoć Božje Riječi. Tijekom sedamdeset godina svoje službe, opet i iznova bila je pozivana da se suoči s fanatičnim ili obmanjujućim naukama u jednom ili drugom obliku. Mnoga upozorenja da će do fanatizma ponovo doći služe kako bi crkvu upozorili na opasnosti koje on donosi; savjeti koje je Gospodnja vjesnica dala u vezi raznih vrsta navala fanatizma i vjere utemeljene na emocijama sada imaju veliku vrijednost u čuvanju stada.
Upute navedene u ovom dijelu, koje stoje kao dodatak sličnim upozorenjima koja se pojavljuju u ranijim knjigama E. G. White, uglavnom su sakupljena 1933. godine u kompilaciji čiji je nastanak potaknut kritičnom situacijom koja se pojavila u jednoj mjesnoj konferenciji. Dostupan u šapirografiranom obliku, ovaj materijal bio je vrlo cijenjen i poslužio je na veliku korist crkve. Povjerenstvo „Ellen G. White Publications“ rado prihvaćaju ovu priliku da iznesu te važne savjete u trajnom obliku.
Ovaj dio knjige završava raznim izjavama koje se bave očitovanjima sumnjive čudotvorne sile i relativne važnosti čuda u odnosu na iznošenje probnih istina. Ti savjeti danas su od posebne važnosti, a postajat će još važniji kako se budemo približavali završnim danima zemaljske povijesti, kada će sotona, koristeći jednu varku i obmanu za drugom, pokušati prevariti i same izabrane. – Povjerenstvo
Opasnost zamisli osnovanih na nagađanju
Božjem narodu predstoji vrijeme nevolje, ali to nije nešto što bismo neprestano trebali isticati ljudima, i dovoditi do toga da imaju vrijeme nevolje prije vremena. Božji narod će biti izložen prosijavanju; ali to nije sadašnja istina koju treba nositi crkvama. Ono će biti rezultat odbijanja iznesene istine. {2OP 13.1}
Propovjednici ne bi trebali smatrati da posjeduju neke prekrasne, napredne zamisli, i ukoliko ih svi ne prihvate, bit će prosijani, a uzdići će se narod koji će krenuti naprijed prema pobjedi. Sotonin cilj jednako se ostvaruje kada se ljudi žure ispred Krista kako bi obavili djelo koje On nikada nije povjerio njihovim rukama, kao i kada ljudi ostaju u laodicejskom stanju, mlaki, smatrajući se bogatima i u obilju, i bez potrebe za ičim. Te dvije vrste ljudi predstavljaju jednako veliko kamenje spoticanja. {2OP 13.2}
Neki revni ljudi koji svim silama teže postići originalnost počinili su veliku grešku u pokušajima da pred narod iznesu nešto zapanjujuće, prekrasno i opčinjujuće, nešto za što smatraju da drugi ne razumiju; ali često ni oni sami ne znaju o čemu govore. Oni nagađaju o Božjoj Riječi, promičući ideje koje nisu nimalo od pomoći njima samima niti crkvama. Oni mogu uspjeti u trenutnom pobuđivanju mašte; ali to dovodi do reakcije, i te ideje postaju smetnja. Vjera se miješa s maštom, i njihova stajališta mogu u umu izazvati predrasude u krivom smjeru. Neka se um hrani jasnim, jednostavnim izjavama Božje Riječi; ovo nagađanje o idejama koje nisu jasno iznesene u njoj opasna je stvar. – Rukopis neodređenog datuma 111. {2OP 13.3}
Opasnost koja prijeti našim crkvama jest da će biti unesene nove i čudne stvari, stvari koje zbunjuju umove ljudi i ne daruju im nikakvu snagu, upravo u vrijeme kada im je najviše potrebna snaga u duhovnim stvarima. Potrebno je jasno razlučivanje kako se nove i čudne zamisli ne bi stavljale rame uz rame s istinom kao dio tereta poruke koja se treba objaviti u naše vrijeme. Trebaju se isticati upravo one poruke koje smo iznosili svijetu. – An Appeal for Canvassers, str. 1, 2. {2OP 14.1}
Svaki oblik fanatizma i pogrešnih teorija koje za sebe tvrde da su istina naći će svoj put do Božje crkve ostatka. Oni će ispuniti umove pogrešnim zamislima kojima nema mjesta u istini za ovo vrijeme. Svaki čovjek koji umisli da u snazi vlastite odlučnosti, u svojoj intelektualnoj sili ujedinjenoj sa znanosti ili onim što on smatra znanjem, može započeti djelo kojim će osvojiti svijet, zateći će se među ruševinama vlastitih nagađanja, i postat će mu jasno zašto je završio na tom mjestu… {2OP 14.2}
Javljat će se ljudi koji će govoriti izopačene stvari pozivajući se na svjetlost koju mi je Gospod dao. Štoviše, oni već rade i govore stvari koje Bog nikada nije otkrio, spuštajući svetu istinu na razinu svakodnevnih stvari. Sporovi se vode i nastavit će se voditi oko taštih ljudskih izmišljotina, a ne oko istine. Ljudski umovi domislit će se probama koje uopće ne bi trebale biti probe tako da, kada dođe vrijeme da se istakne prava proba, ona će se smatrati jednakovrijedna s probama ljudskog porijekla koje nemaju nikakve vrijednosti. Možemo očekivati da će se svakakva stvari unijeti u crkvu i pomiješati sa zdravom naukom, ali pomoću jasnog, duhovnog razlučivanja, pomoću nebeska pomasti, moramo razlikovati sveto od običnog koje se uvodi kako bi zbunilo vjeru i zdravu prosudbu, i omalovaži veliku, probnu istinu za ovo vrijeme… {2OP 14.3}
Nikada prije nije postojalo vrijeme u kojem je istina toliko patila zbog pogrešnog predstavljanja, omalovažavanja i iznalaženja mana kroz izopačena osporavanja od strane ljudi kao što je to slučaj u ovim, posljednjim danima. Ljudi su usvojili svoja raznovrsna svetogrđa koja predstavljaju kao proročke poruke narodu. Narod je očaran pogledom na neku čudnovatu novu stvar, i ne posjeduju mudrost stečenu kroz iskustvo kojom bi bili u stanju raspoznati prirodu zamisli koje ljudi mogu isticati kao nešto značajno. Ali nazivanje nečega vrlo važnim i vezivanje te stvari za Božja proročanstva nije dovoljno da tu stvar učini istinom. O, kakav je ovo ukor za niska mjerila pobožnosti u crkvama. {2OP 15.1}
Ljudi koji žele iznijeti nešto originalno domislit će se novim i čudnovatim stvarima, i bez razmišljanja će krenuti naprijed s tim klimavim teorijama, koje su sastavljene do izgledaju kao dragocjena znanja, i predstaviti ih kao pitanja od životne važnosti. – Pismo 136a, 1898. {2OP 15.2}
Potreba za jasnim razlučivanjem
Kako se približavamo vremenu u kojem će se sile, vlasti i duhovi pakosti ispod neba uključiti u ratovanje protiv istine, kada će sotonina obmanjivačka moć biti tako velika da bi, kada bi to bilo moguće, prevario i same izabranike, moramo izoštriti naše razlučivanje nebeskim prosvjetljenjem, kako bismo mogli prepoznati doh koji potječe od Boga i ne biti u neznanju vezano uz sotonine varke. Ljudski napori moraju se ujediniti s nebeskom silom kako bismo bili u stanju izvršiti završno djelo za ovo vrijeme. {2OP 15.3}
Krist koristi vjetar kao simbol Božjeg Duha. Kao što vjetar puše kamo želi, i ne možemo reći odlazi li ili dolazi, tako je i s Božjim Duhom. Mi ne znamo kroz koga će se on očitovati. {2OP 15.4}
Ali ne govorim vlastite riječi kada kažem da će Božji Duh zaobići one koji su imali svoj dan probe i prilike, ali koji nisu raspoznali Božji glas niti cijenili djelovanje Njegovog Duha. Tada, u pretposljednjem času, tisuće će uvidjeti i priznati istinu. {2OP 16.1}
“Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kada će orač stizat’ žeteoca, mastilac grožđa sijača” (Amos 9:13). {2OP 16.2}
Ta obraćenja na istinu dogodit će se toliko brzo da će crkva biti iznenađena, a samo će Božje ime biti proslavljeno. – Pismo 43, 1890. {2OP 16.3}
Fanatizam će se pojaviti usred nas
Fanatizam će se pojaviti u našoj srediti. Doći će obmane, i to obmane takve prirode da bi, kada bi to bilo moguće, i samo izabranici bili zavedeni. Kada bi u tim izjavama bile očite značajne nedosljednosti i neistinite tvrdnje, tada nam ne bi bile potrebne riječi izgovorene s usana Velikog Učitelja. No upozorenje je dano zato jer će se pojaviti mnoge i raznovrsne opasnosti. {2OP 16.4}
Razlog zašto zovem na uzbunu jest taj što kroz prosvjetljenje Božjim Duhom mogu vidjeti ono što moja braća ne mogu razaznati. Možda nije apsolutno nužno da ističem svaku pojedinačnu fazu obmana kojih se morate čuvati. Dovoljno je da kažem, Budite na oprezu; i kao vjerni stražari čuvajte Božje stado od nekritičkog prihvaćanja svega što se pojavi uz tvrdnju da je došlo kao poruka od gospoda. Ako budemo radili na tome da uzburkamo osjećaje, u tome ćemo uspjeti, i to u mjeri u kojoj njima više nećemo biti u stanju upravljati. Smireno i jasno „Propovijedajte riječ“. Ne smijemo smatrati našom zadaćom da potaknemo ushićenje. {2OP 16.5}
Samo Sveti Božji Duh može stvoriti zdravi entuzijazam. Pustite da Bog radi, a neka ljudsko oruđe hoda tiho pred Njime, gledajući, čekajući, moleći se, promatrajući Isusa u svakom trenutku, vođeno i upravljano od strane dragocjenog Duha, koji je svjetlost i život. – Pismo 68, 1894. {2OP 16.6}
Kraj je blizu. Djeca svjetlosti moraju raditi s najozbiljnijom, neumornom revnošću, pomažući drugima da se pripreme za velike događaje koji stoje pred nama, kako bi bili u stanju oduprijeti se neprijatelju zato jer su dopustili Svetom Duhu da djeluje na njihova srca. Nove i neobične stvari stalno će se pojavljivati kako bi Božji narod odvukle u lažno ushićenje, vjerska buđenja i kretanje u čudnovatom smjeru. Neka idu naprijed bez zaustavljanja, s očima usmjerenim samo na Svjetlost i Život svijeta. Znajte da je sve što se u Božjoj Riječi naziva svjetlom i istinom uistinu svjetlost i istina, odsjaj nebeske mudrosti, a ne sotonina suptilna i vješta imitacija. Božja svjetlost svakoj će iskrenoj, postojanoj i poniznoj duši biti poput svjetiljke pred njenim nogama. – Pismo 45, 1899. {2OP 17.1}
Osjećaji ne smiju prevagnuti nad razumom
S mnogo onoga što je istina nalazi se pomiješana zabluda u krajnjem značenju te riječi, i osobe čiji se temperament lako uzbudi ponašaju se u skladu s tim zabludama. Na taj će način fanatizam zauzeti mjesto dobro uređenih, dobro discipliniranih nebom određenih napora da se djelo privede svojem završetku… {2OP 17.2}
Postoji opasnost ne samo od toga da će neuravnoteženi umovi biti navedeni na fanatizam, već i da će podmukle osobe iskoristiti to ushićenje kako bi ostvarile svoje vlastite sebične ciljeve… {2OP 17.3}
Dano mi je da braći prenesem upozorenje kako trebaju slijediti svog Vođu i ne trčati ispred Krista. Neka u ovim danima ne bude nepromišljenog djelovanja. Čuvajte se da ne naglašavate izjave koje će navesti neuravnotežene umove da misle kako posjeduju čudesnu svjetlost danu od Boga. Osoba koja narodu iznosi poruku od Boga mora pokazati savršenu vlast nad sobom. On uvijek mora imati na umu kako staza drskosti leži blizu stazi vjere… {2OP 17.4}
Ako samo jednom dopustite nagonu i osjećajima da prevladaju smireno rasuđivanje, može se dogoditi da počnete putovati prevelikom brzinom, čak i ako putujete ispravnim putom. Osoba koja putuje prebrzo susrest će se s višestrukim opasnostima. Trenutak u kojem će se odvojiti s prave staze na pogrešan put mogao bi se nalaziti vrlo blizu. {2OP 17.5}
Niti u jednom trenutku ne bi trebali dopustiti osjećajima da nadvladaju razum. Postoji opasnost u pretjerivanju u onome što je dobro, a ono što nije dobro zasigurno će navesti na krivi put. Duše će biti upropaštene ukoliko dođe do odsustva pažljivog, revnog i mudrog rada, čvrstog poput stijene u predstavljanju svake zamisli i iznošenju svakog načela. – Pismo 6a, 1894. [Za cjelovitiji kontekst vidi stranice 90-92.] {2OP 18.1}
Poslušnost nasuprot osjećajima ili ushićenju
Postoji opasnost koja prijeti ljudima u našim redovima vezana uz razumijevanje primanja Svetog Duha. Mnogi pretpostavljaju da su određeni osjećaji ili ushićenje dokaz prisutnosti Svetog Duha. Prijeti opasnost da ispravne misli ne budu shvaćene, i da Kristove riječi, “učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:20), izgube svoj značaj. Postoji opasnost da nove izmišljotine i praznovjerna maštanja zauzmu mjesto koje pripada Svetom Pismu. Recite našem narodu: „Nemojte se žuriti unijeti nešto što nije otkriveno u Božjoj Riječi. Držite se blizu Krista.“ … {2OP 18.2}
Trebamo uvijek pamtiti kako je Riječ koju nam je Krist naredio da propovijedamo svim narodima, plemenima i jezicima potvrđena od strane Svetog Duha. To je Božji plan djelovanja. Krist je moćna sila koja potvrđuje Riječ, dovodeći muškarce i žene, kroz obraćenje k istini, do vjere pune razumijevanja, čineći ih spremnima da izvrše sve što im je On zapovjedio. Ljudsko oruđe, ono sredstvo koje možemo vidjeti, treba propovijedati Riječ, a Gospod Isus, ono nevidljivo djelovanje, svojim će Svetim Duhom učiniti Riječ djelotvornom i moćnom. – Pismo 105, 1900. {2OP 18.3}
Poziv na staromodne propovijedi
Nov način obavljanja stvari uvukao se u propovjedničku službu. Postoji želja da se povodi za drugim crkvama, a jednostavnost i poniznost postale su gotovo nepoznate vrline. Mladi propovjednici teže biti originalni i uvesti nove zamisli i nove planove za rad. Neki pokreću sastanke buđenja i na taj način privlače veliki broj ljudi u crkvu. Ali kada ushićenje prođe, gdje su oni koji su se obratili? Nema dokaza o pokajanju i obraćenju. Grješnika se poziva da vjeruje u Krista i prihvati Ga, ne obraćajući mu pažnju na njegov prošli život pun grijeha i pobune. Srce ne biva slomljeno. Duša nije ponižena. Takozvani obraćenici nisu pali na Stijenu, Krista Isusa. {2OP 18.4}
Spisi Starog i Novog Zavjeta pokazuju nam jedini način na koji bi se to djelo trebalo izvršiti. Pokajte se, pokajte se, pokajte se, bila je poruka Ivana Krstitelja u pustinji. Kristova poruka narodu bila je, “ako se ne obratite, svi ćete tako propasti” (Luka 13:5). A apostolima je bilo naloženo da posvuda propovijedaju ljudima da se pokaju. {2OP 19.1}
Gospod želi da Njegove sluge danas propovijedaju staru evanđeosku nauku, žaljenje zbog grijeha, pokajanje i priznanje. Želimo staromodne propovijedi, staromodne običaje, staromodne očeve i majke u Izraelu. Za grješnika se mora raditi ustrajno, revno i mudro, dok ne uvidi da je prijestupnik Božjeg zakona, i pokaže kajanje pred Bogom, i vjeru u Gospoda Isusa Krista. – Rukopis neodređenog datuma 111. {2OP 19.2}
Hladni formalizam ili fanatizam
Formalnost, svjetovna mudrost, svjetovni oprez, svjetovna politika mnogima će se činiti kao Božja sila, ali kada ih se prihvati, one postaju prepreka koja stoji između svijeta i Božje svjetlosti u obliku upozorenja, ukora i savjeta. {2OP 19.3}
On {sotona} djeluje koristeći svu svoju laskavu, obmanjujuću silu da odvrati ljude od poruke trećeg anđela, koja se treba objaviti velikom silom. Ako sotona vidi da Gospod blagoslivlja svoj narod i priprema ih da prepoznaju njegove obmane, on će raditi svom svojom silom da uvede fanatizam s jedne strane, a hladni formalizam s druge, kako bi mogao sakupiti sebi žetvu duša. Sada je vrijeme da neprestano budemo na oprezu. Bdijte, i spriječite sotonu da napravi čak i najmanji korak naprijed u vašoj sredini. {2OP 19.4}
Sa svih strana nalaze se opasnosti kojih se moramo čuvati. Bit će neiskusnih ljudi, novopridošlica u vjeri, koje će biti potrebno osnažiti, i pokazati im ispravan primjer. Neki neće upotrijebiti nauku o opravdanju vjerom na ispravan način. Takvi će je iznositi prikazujući samo jednu njezinu stranu. {2OP 20.1}
Drugi će se uhvatiti za zamisli koje nisu bile ispravno prikazane, i na očiti način prijeći u drugu krajnost, zanemarujući djela u potpunosti. {2OP 20.2}
Istinska vjera uvijek djeluje kroz ljubav. Kada gledate na Golgotu, to ne činite zato da biste smirili svoju dušu u neizvršavanju vaših dužnosti, niti da biste mogli biti uspavani, već kako biste stvorili vjeru u Isusa, vjeru koja će djelovati, čisteći dušu od prljavštine sebičnosti. Kada se vjerom uhvatimo za Krista, naš posao tek je otpočeo. Svaki čovjek ima pokvarene i grješne navike koje se moraju nadvladati žestokom borbom. Od svake se duše zahtijeva da se bori u borbi vjere. Ako je netko Kristov sljedbenik, on ne može biti osoba koja je prepredena, tvrdog srca i bez suosjećanja. On ne može biti grub u govoru. On ne može biti pun pompoznosti i samopoštovanja. On ne može biti tlačitelj, niti se koristiti oštrim riječima kako bi kritizirao i osuđivao. {2OP 20.3}
Djela ljubavi izviru iz djelovanja vjere. Biblijska vjera podrazumijeva neprekidan rad. “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). Radite na vlastitom spasenju sa strahom i drhtanjem, jer je Bog taj koji u vama stvara volju i sposobnost da činite ono što Mu je ugodno. Trebamo biti revni u dobrim djelima, i paziti da u njima ne posustanemo. Istiniti Svjedok kaže: “Znam tvoja djela” (Otkrivenje 2:2). {2OP 20.4}
Dok je s jedne strane istina da nam naši marljivi napori sami po sebi neće osigurati spasenje, također je istina da će vjera koja nas ujedinjuje s Kristom potaknuti dušu na djelovanje. {2OP 20.5}
Oni koji nemaju vremena za posvetiti pažnju vlastitim dušama, da se svakodnevno ispituju stoje li u Božjoj ljubavi, i da se stave na put zraka svjetlosti, naći će vremena za sotonine prijedloge i izvršavanje njegovih planova. {2OP 20.6}
Sotona će se neopazice uvući pomoću malenih klinova, koji se šire kako ulaze sve dublje i dublje. Varave sotonine izmišljotine bit će unesene u posebno Božje djelo za ovo vrijeme. – Rukopis 16, 1890. {2OP 21.1}
Pogrešne zamisli o Božjim blagoslovima
Mnogi su nemirni i puni pitanja. To je zato što nemaju vjere u Boga. Nekima vjerske prakse predstavljaju ništa više do puke zabave. Kada su njihovi osjećaji pobuđeni, smatraju se uvelike blagoslovljenima. Neki misle da nisu blagoslovljeni ako nisu uznemireni i ushićeni. Opojni osjećaj ushićenja cilj je kojem teže; i ako to ne postignu, pretpostavljaju da su u potpunosti na krivom putu, ili da je netko drugi potpuno u krivu. {2OP 21.2}
Ljude ne treba učiti da je religija osnovana na osjećajima, koja se graniči s fanatizmom, jedina prava religija. Zbog utjecaja takve religije, od propovjednika se očekuje da upotrijebi svu svoju energiju dok propovijeda evanđelje. On mora obilato izlijevati snažnu struju vode života. Mora iznositi stimulirajuće doze koje će biti prihvatljive ljudskom apetitu. Postoje oni koji smatraju da, ukoliko njihovi umrtvljeni osjećaji nisu pobuđeni, imaju pravo biti nemarni i nepažljivi. – Pismo 89, 1902. {2OP 21.3}
Neprijatelj se priprema obmanuti cijeli svijet svojom čudotvornom silom. On će se predstavljati kao anđelo svjetlosti, pa čak i kao Isus Krist. Svatko tko naučava istinu za ovo vrijeme mora propovijedati Božju Riječ. Oni koji se budu držali Božje Riječi neće otvoriti vrata sotoni iznošenjem nepažljivih izjava vezanih uz prorokovanje, snove ili vizije. Lažne objave pojavljivale su se u većoj ili manjoj mjeri, na ovom ili onom mjestu, još od 1844. godine, od vremena kada smo očekivali Kristov drugi dolazak… Takvih će objava biti sve više i više, i kao vjerni stražari moramo biti na oprezu. Primam pisma od mnogo osoba vezanih uz vizije koje su imali i smatraju da je njihova dužnost prenositi ih drugima. Neka Gospod pomogne svojim slugama da budu oprezni. {2OP 21.4}
Kad god Gospod ima istinski kanal svjetlosti, uvijek se javlja i velik broj krivotvorina. Sotona će bez sumnje ući na svaka vrata koja zatekne otvorena. On će dati poruke istine pomiješane s vlastitim idejama o istini, pripravljene da navedu duše na pogrešan put, da misli okrenu k ljudskim bićima i njihovim izjavama i spriječe ih da se čvrsto drže načela „tako govori Gospod“. Kada Bog komunicira sa svojim narodom, sve je tiho; kod onih koji vjeruju u Njega, sve je mirno i nepretenciozno. Postojat će jednostavni, iskreni, revni vjernici u Bibliju, i postojat će oni koji izvršuju Riječ, kao i oni što ju slušaju. Na Boga će se čekati trijezno, iskreno i promišljeno. – Pismo 102, 1894. {2OP 22.1}
Neka se nitko ne plaši da će zaći u ekstremizam sve dok bude pažljiv učenik Božje Riječi, ponizujući svoju dušu na svakom koraku. Krist mora u njemu boraviti kroz vjeru. On, naš Primjer, imao je potpunu vlast nad sobom. On je hodio u poniznosti. Posjedovao je istinsko dostojanstvo. Imao je strpljenja. Kada bi svatko od nas koji prihvaćamo opravdanje vjerom pojedinačno posjedovao te karakterne osobine, ne bi bilo ekstremista… {2OP 22.2}
Kristov primjer stoji pred nama i pokazuje nam kako zakon i evanđelje uvijek moraju biti blisko povezani. Oni se ne mogu razdvojiti. Trebamo njegovati i ustrajno održavati smirenost i vlast nad sobom, jer to su bile i Kristove osobine. Slušamo žestoke izjave lažnih vjernika koji iznose drske tvrdnje, koji pričaju glasno i dugo, govoreći, „ja sam svet, ja sam bezgrešan,“ dok istovremeno njihova vjera nema nikakvog temelja. Kada gledamo na Autora sve istine, ne možemo vidjeti nikakve glasne deklaracije vjere, niti napadna izvijanja i pokrete tijela. {2OP 22.3}
Sjetite se da je u Njemu u tijelu boravila sve punina Božanstva. Ako Krist vjerom boravi u našim srcima, mi ćemo, promatrajući način na koji je On živio svoj život, težiti biti poput Isusa, čisti, miroljubivi i neokaljani. Otkrivat ćemo Krista u svojem karakteru. Nećemo samo primiti i upijati svjetlost, već ćemo je i odsjajivati. Imat ćemo jasnije i razgovjetnije shvaćanje o tome što nam Isus znači. Uravnoteženost, ljupkost i dobroćudnost koja se pokazala u životu Isusa Krista blistat će i u našim životima. – Rukopis 24, 1890. {2OP 22.4}
Želja da se promijeni postojeće stanje stvari
Umjesto da živimo u očekivanju nekog posebnog vremena ispunjenog ushićenjem, trebamo mudro koristiti mogućnosti koje nam se trenutno pružaju, i raditi ono što mora biti urađeno kako bi duše mogle biti spašene. Umjesto da iscrpljujemo sile svoga uma nagađanjima o vremenima i zbivanjima koje je Gospod zadržao za sebe, a sakrio od ljudi, trebamo se predati pod kontrolu Svetog Duha, vršiti naše trenutne dužnosti, i dijeliti kruh života, nerazvodnjen ljudskim mišljenjima, dušama koje umiru od gladi za istinom… {2OP 23.1}
Nalazimo se u neprekidnoj opasnosti da iza sebe ostavimo jednostavnost evanđelja. Mnogi gaje snažnu želju da zapanje svijet nečim originalnim, što bi uzdiglo ljude u stanje duhovne ekstaze, i promijenilo postojeće stanje stvari. Uistinu postoji velika potreba da se promijeni postojeće stanje stvari, jer se svetost sadašnje istine ne doživljava na primjeren način; ali promjena koja nam je potrebna jest promjena srca, koja se može zadobiti samo ako svatko pojedinačno moli Boga za Njegov blagoslov, zaklinje Ga za Njegovu silu, žarko se moleći da se Njegova milost spusti na nas i naši karakteri budu preobraženi. To je promjena koja nam je potrebna u ovo vrijeme, i u cilju postizanja takvog iskustva trebamo upregnuti ustrajnu snagu i pokazati iskrenu revnost. – The Review and Herald, 22. ožujka, 1892. {2OP 23.2}
Bez čudnih i ekscentričnih pokreta
Neka oni koji govore Riječ istine izbjegavaju bilo kakve čudne ili ekscentrične kretnje, jer takve će stvari oslabiti utisak koji Božja Riječ treba ostaviti. Moramo biti na oprezu, jer sotona je odlučan u namjeri da, ukoliko to bude moguće, umiješa svoj zao utjecaj u vjerske obrede. Izbjegavajte izvoditi predstave poput onih u kazalištu, jer to neće pomoći učvrstiti vjeru u Božju Riječ. Nasuprot tome, to će pažnju slušatelja skrenuti na ljudsko oruđe. – Pismo 352, 1908. {2OP 23.3}
Božja Riječ mora biti sačuvana čista od zabluda
Usred zbunjujućih uzvika, „Gledajte, Krist je ovdje! Gledajte, Krist je tamo!“ bit će izneseno posebno svjedočanstvo, posebna poruka istine prikladna za ovo vrijeme, poruka koja se mora prihvatiti, vjerovati i primijeniti. Istina, a ne neobične ideje, ono je što posjeduje silu. Vječna istina Božje Riječi bit će istaknuta slobodna od svih zavodljivih grešaka i spiritističkih tumačenja, slobodna od svih maštovito izmišljenih, zamamnih prikaza. Pred Božji narod iznosit će se zablude, ali istina treba stajati odjevena u svoje predivne, čiste haljine. Božja Riječ, dragocjena zbog svojeg svetog, uzdižućeg utjecaja, ne smije se spuštati na istu razinu sa običnim, svakodnevnim stvarima. Ona zauvijek mora ostati nezagađena lažima kojima se sotona koristi kako bi prevario, ako bude moguće, i same izabrane. – The Review and Herald, 13. listopada, 1904. {2OP 24.1}
Neka se Božji narod ponaša na način koji će svijetu pokazati kako su adventisti sedmog dana razuman, promišljen narod, čija je vjera postavljena na čvršćem temelju od ludnice zbrke. Ljudi gladuju za kruhom života. Nemojte im ponuditi kamen. – Rukopis 101, 1901. {2OP 24.2}
Poglavlje 2 – Ponovo će doći do fanatizma
Naš narod treba razumjeti razloge naše vjere i iskustava koja smo proživjeli. Kako je žalosno što tako mnogi među njima polažu bezgranično povjerenje u ljude koji iznose teorije koje su sklone biti u suprotnosti s našim iskustvima u prošlosti i uklanjati stare međe! Oni koji se tako lako daju zavesti od strane lažnog duha pokazuju da su u službi pogrešnog zapovjednika već neko vrijeme – toliko dugo da nisu u stanju raspoznati kako se udaljavaju od vjere, ili da ne grade na pravom temelju. Trebamo poticati sve da stave svoje duhovne naočale, da pomažu svoje oči kako bi mogli jasno vidjeti i razaznati temelje prave vjere. Tada će znati da “čvrsti temelj Božji stoji – pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su Njegovi” (2. Timoteju 2:19). Moramo oživjeti stare dokaze vjere koja je jednom dana svetima. {2OP 25.1}
Ljudi koji misle da imaju istinu iznosit će svakojake čudnovate i obmanjujuće nauke. Neki sada naučavaju da će se na novoj zemlji rađati djeca. Je li to sadašnja istina? Tko je nadahnuo ljude da iznose takvu teoriju? Je li Gospod ikome dao takvo shvaćanje? – Ne; one stvari koje su nam otkrivene namijenjene su nama i našoj djeci, ali u pitanjima tema koje nisu otkrivene, i koje nemaju nikakve veze s našim spasenjem, tišina predstavlja najbolju rječitost. Te čudnovate zamisli uopće se ne bi trebale spominjati, a kamoli naučavati kao ključne istine. {2OP 25.2}
Došli smo do vremena kada se stvari moraju nazivati njihovim pravim imenima. Kao što smo to učinili u prošlosti, moramo se podići i, vođeno Božjim Duhom, ukoriti djelo obmane. Neka od mišljenja koja se danas iznose predstavljaju začetak najekstremnijih fanatičnih ideja koje se mogu iznijeti. Neki koji zauzimaju važne položaje u Božjem djelu naučavaju stvari slične onima s kojima smo se morali susresti nedugo nakon 1844. godine. {2OP 26.1}
U New Hampshireu, Vermontu i drugim mjestima morali smo se odupirati potajnom, obmanjivačkom djelovanju fanatizma. Mnogi su činili drske grijehe i besramno udovoljavali nesvetim strastima, prikrivajući to plaštem posvećenja. Zagovarala se nauka duhovne slobodne ljubavi. Vidjeli smo ispunjenje proročanstva “da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima” (1. Timoteju 4:1). – The Southern Watchman, 5. travnja, 1904. {2OP 26.2}
Tjelesna očitovanja nisu nužna
Prava religija ne zahtijeva velika tjelesna očitovanja… Ona ne predstavljaju nikakav dokaz o prisutnosti Božjeg Duha. 1843. i 1844. godine bili smo pozvani suočiti se upravo s takvim fanatizmom. Ljudi bi govorili kako imaju Božjeg Svetog Duha, i došli bi na sastanak te se počeli valjati poput koluta; a budući da su neki odbili prihvatiti takve stvari kao dokaz djelovanja Božjeg Duha, na njih se gledalo kao na bezbožne ljude. Gospod me poslao u samo središte tog fanatizma… Neki bi mi pristupali i pitali, Zašto im se ne pridružiš? Odgovorila bih im, Moj Vođa je drugačija osoba od ovoga, Onaj koji je krotak i ponizan u srcu, Onaj koji nije izvodio takve predstave kao što ih vi izvodite ovdje, niti se tako hvalisao. Ta očitovanja ne dolaze od Krista, već od đavola. -Rukopis 97, 1909. {2OP 26.3}
Tvrdnja da smo zapečaćeni i sveti
godine sa suprugom sam posjetila Vermont, Kanadu, New Hampshire i Maine. Sastanci su bili održani u privatnim domovima. Tada je bilo gotovo nemoguće doprijeti do nevjernika. Razočaranje 1844. godine zbunilo je umove mnogih, i nisu željeli slušati nikakva objašnjenja vezana uz taj događaj. Bili su nestrpljivi i nepovjerljivi, i mnogi su bili buntovni, izjašnjavajući se na vrlo odlučan način protiv svojeg prošlog iskustva u adventnom narodu. Drugi se nisu usuđivali otići tako daleko da bi zanijekali put kojim ih je Gospod vodio. Ti ljudi su rado saslušali argumente iz Božje Riječi koji su usklađivali naše stajalište s proročkom povijesti. Dok su slušali objašnjenje za iskustvo koje im je bilo tako gorko, uvidjeli su da ih je Bog uistinu vodio, i radovali su se u istini. To je pobudilo izuzetno ogorčeno protivljenje od strane onih koji su nijekali naše iskustvo u prošlosti. {2OP 26.4}
Ali susreli smo se s još većim problemom u obliku ljudi koji su tvrdili da su posvećeni, da ne mogu sagriješiti, da su zapečaćeni i sveti, i da su sva njihova mišljenja i stajalište istovjetni Božjem umu. Hinjena pobožnost ovih fanatika zavela je mnoge savjesne duše. Sotona se marljivo trudio kako bi naveo ove obmanute ljude da prihvate subotu budući da je preko njihovog utjecaja, dok su ispovijedali da vjeruju u jedan dio istine, mogao u narod uvesti mnoštvo zabluda. Također ih je mogao dobro iskoristiti i da pobudi gađenje u nevjernicima, koji su upirali prstom na te nedosljedne, nerazumne ljude kao na predstavnike adventista sedmog dana. Ta vrsta ljudi narodu je nametala ljudske probe i lažne križeve, koje im Krist nije dao da nose. {2OP 27.1}
Oni su tvrdili da iscjeljuju bolesne i čine čuda. Posjedovali su sotonsku, opčaravajuću silu; no bili su arogantni, diktatorskog duha i okrutno tlačiteljski. Gospod nas je upotrijebio kao oruđa da ukori te fanatike, i otvori oči svog vjernog naroda da uvide pravu prirodu njihovog djela. Mir i radost ispunili su srca onih koji su se otrgnuli ovoj sotoninoj obmani, i oni su slavili Boga kada su vidjeli Njegovu nepogrešivu mudrost koja je pred njih stavila suprotnost između svjetlosti istine i njezinih dragocjenih rodova s jedne, i sotonskih svetogrđa i obmana s druge strane. Istina je sjala u suprotnosti s tim varkama poput čistog zlata usred zemaljske prašine. – The Review and Herald, 20. studenog, 1883. {2OP 27.2}
Kaljanje svetosti Božjeg djela
Dano mi je u dužnost da neprekidno obraćam pažnju našeg naroda – propovjednika evanđelja, kao i svih ostalih koji tvrde da nose svjetlost spasenja svijetu – na opasnost ukaljavanja svetosti Božjeg djela dopuštanjem umu da prihvati banalizirano tumačenje načina na koji Bog želi da se Njegovo djelo izvrši. Primila sam posebne upute vezane uz uvođenje ljudskih planova i domišljanja u djelo objavljivanja istine za ovo vrijeme svijetu. {2OP 28.1}
Tijekom proteklih godina opet i iznova pozvana sam da se oglasim protiv maštovitih i zabranjenih planova koje su ljudi iznosili. Moja poruka uvijek je glasila, Propovijedajte Riječ u jednostavnosti i poniznosti; iznosite narodu čistu, pravu istinu. Nemojte otvarati vrata fanatičnim pokretima, jer njihov utjecaj služi da zbuni umove i obeshrabri i oslabi vjeru Božjeg naroda… {2OP 28.2}
Kad god sam bila pozvana suočiti se s fanatizmom u njegovim različitim oblicima, dobila sam jasne, izričite i točno određene upute da se oglasim protiv njegovog utjecaja. U nekim slučajevima, zlo se očitovalo u obliku ljudskih testova za određivanje poznavanja Božje volje; i pokazano mi je da je to zabluda koja je prerasla u opsjednutost, te da je to u suprotnosti s Gospodnjom voljom. Ako budemo slijediti takve metode, zateći ćemo se u položaju u kojem potpomažemo planove neprijatelja. U prošlim vremenima neki među vjernicima imali su veliko povjerenje u određivanju znakova preko kojih bi saznali koja je njihova dužnost. Bilo je ljudi koji su imali toliko pouzdanje u te znakove da su išli tako daleko da su razmjenjivali supruge, donoseći tako preljub u crkvu. {2OP 28.3}
Pokazano mi je da će ponovo doći do obmana s kojima smo bili pozvani suočiti se u ranim danima iskustva objavljivanja poruke, i da ćemo se s njima morati opet susresti u završnim danima djela. Ovo je vrijeme u kojem smo pozvani da sve svoje snage stavimo pod Božju vlast, koristeći naše sposobnosti u skladu sa svjetlošću koju je On dao. Pročitajte četvrto i peto poglavlje Matejevog evanđelja. Proučavajte Mateja 4:8-10; također i poglavlje 5:13. Duboko razmišljajte o svetom djelu koje je Krist vršio. To je način na koji se načela Božje Riječi trebaju unijeti u naš rad. – Pismo 36, 1911. {2OP 28.4}
Održavanje prikladnog ponašanja
Nakon što je isteklo proročko vrijeme 1844. godine, fanatizam se uvukao u redove adventista. Bog je dao poruke upozorenja kako bi se zaustavilo napredovanje zla koje je nadolazilo. Između nekih muškaraca i žena bilo je pretjerane prisnosti. Iznijela sam im sveto mjerilo istine koje trebamo dostići, i čistoću ponašanja koju moramo održavati kako bi mogli zadobiti Božje odobravanje i biti bez mane ili mrlje ili ičega tomu sličnog. Najozbiljnije objave od Boga dane su muškarcima i ženama čije su se misli kretale nečistim putovima, dok su istovremeno tvrdili kako posjeduju posebnu Božju naklonost; ali poruka koju je Bog dao bila je prezrena i odbačena… {2OP 29.1}
Čak ni sada nismo potpuno sigurni od opasnosti. Svaka duša koja se uključi u djelo objavljivanja poruke upozorenja svijetu bit će ozbiljno kušana da se odluči za životni put kojim će zanijekati svoju vjeru. {2OP 29.2}
Mi kao radnici moramo biti ujedinjeni u osuđivanju svega što se na bilo koji način čak i malo nalikuje na zlo u našim međusobnim odnosima. Naša vjera je sveta; naš posao je obraniti čast Božjeg zakona, i priroda tog djela nije takva da unizuje misli ili postupke bilo koga tko se njime bavi. Postoje mnogi koji tvrde da vjeruju i naučavaju istinu, a istovremeno imaju vlastite čudnovate ideje koje su pomiješali s istinom. Ali mi moramo stajati na uzvišenom tlu. Moramo vjerovati i naučavati istinu kakva je u Isusu. Svetost u srcu nikada neće dovesti do nečistih postupaka. Kada netko tko tvrdi da naučava istinu pokazuje sklonosti provoditi previše vremena u društvu mladih, ili čak udanih žena, kada slobodno stavlja svoju ruku na njih ili se često može vidjeti kako razgovara s njima na prisan način, čuvajte ga se; čista načela istine nisu utkana u njegovu dušu. Takvi ljudi nisu Isusovi suradnici; oni se ne nalaze u Kristu, niti Krist prebiva u njima. Njima je potrebno temeljito obraćenje prije nego Bog bude u stanju prihvatiti njihov rad. {2OP 29.3}
Istina nebeskog porijekla nikada ne unižava onoga koji ju prihvaća, nikada ga ne navodi ni na što nalik na neprikladnu prisnost; naprotiv, ona posvećuje vjernika, profinjuje njegove sklonosti, uzdiže ga i oplemenjuje, t ga dovodi u blisku vezu s Isusom. Ona ga navodi da pazi na ozbiljnu opomenu apostola Pavla da se kloni čak i onoga što nalikuje na zlo, kako se ne bi loše govorilo i o onome što čini dobro. – The Review and Herald, 10. studenog, 1885. {2OP 30.1}
{Za daljnje spise vezane uz rani fanatizam pročitajte Life Sketches, stranice 85-94; Svjedočanstva za zajednicu, 1. svezak, stranice 71-73; 8. svezak, stranice 291, 292; Gospel Workers, stranice 316, 317.} {2OP 30.2}
Poglavlje 3 – Nauka o „bezgrješnom tijelu“
{Fanatično učenje nazvano „nauka o bezgrješnom tijelu“ rodilo se 1900. godine u američkoj državi Indiana, i odvelo predsjednika konferencije i mnoge radnike u ozbiljnu zabludu. Ta teorija tvrdila je kako se pala priroda onih koji slijede Spasitelja mora usavršiti prolaženjem kroz iskustvo „Getsemanskog vrta“, čime bi postigli stanje tjelesne bezgrješnosti kao dio nužne pripreme za uznesenje. Izvještaji očevidaca govore kako su fanatici na svojim sastancima dovodili ljude u stanje visokog ushićenja korištenjem glazbenih instrumenata poput orgulja, flauti, violina, tamburina, rogova, pa čak i velikog bas bubnja. Oni su čekali tjelesno očitovanje i vikali su, molili se i pjevali sve dok netko među članovima skupa ne bi pao, bespomoćan i bez svijesti, iz svojeg sjedala. Tada bi jedan ili dva čovjeka, koji su u tu svrhu hodali između redova, odvukli palu osobu na podij. Nakon toga oko ležećeg tijela okupilo bi se dvanaestak osoba, od kojih bi neke pjevale, neke vikale a neke se molile, sve u isto vrijeme. Kada bi osoba došla k svijesti, računalo se da se ubraja među one koji su prošli iskustvo Getsemanskog vrta, da je zadobila bezgrješno tijelo i da posjeduje vjeru potrebnu za uznesenje. Tvrdilo se da nakon toga te osoba ne može sagriješiti i da nikada neće umrijeti. Starješine S. N. Haskell i A. J. Breed, dvojica naših vodećih propovjednika, poslani su na sastanak održan u gradu Muncie, država Indiana, od 13. do 23. rujna 1900. godine da se suoče s tim fanatizmom. Ti događaji otkriveni su gđi. White dok je bila u Australiji u siječnju 1900. godine, i ona je iznijela svjedočanstvo upozorenja i ukora protiv tih zbivanja, kao što se može vidjeti u dvije slijedeće poruke. – Uredništvo} {2OP 31.1}
{Izjava koju je gđa. E. G. White pročitala pred propovjednicima na Generalnoj konferenciji, 17. travnja, 1901. godine.} {2OP 31.2}
Dane su mi upute vezane uz nedavno iskustvo braće u državi Indiana i nauke koju su propovijedali po crkvama. Tim se iskustvom i naukom neprijatelj koristio kako bi zaveo duše s pravog puta.{2OP 31.3}
Nauka iznošena po pitanju onoga što se naziva „bezgrješno tijelo“ je zabluda. Svi su u mogućnosti zadobiti sveto srce, ali nije ispravno u ovom životu tvrditi da posjedujemo bezgrješno tijelo. Apostol Pavao izjavljuje, “Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu” (Rimljanima 7:18). Onima koji su se toliko trudili da zadobiju vjerom takozvano bezgrješno tijelo, moram reći, ne možete ga zadobiti. Niti jedna osoba među vama u ovom trenutku ne posjeduje bezgrješno tijelo. Niti jedno ljudsko biće na zemlji nema bezgrješno tijelo. To je jednostavno nemoguće. {2OP 32.1}
Kada bi oni koji tako slobodno govore o savršenstvu u tijelu mogli vidjeti stvari u pravoj svjetlosti, odstupili bi s užasom od svojih drskih zamisli. Pokazujući pogrešnosti njihovih pretpostavci vezanih za bezgrješno tijelo, Gospod želi spriječiti muškarce i žene od toga da Njegovim riječima dodaju izmišljotinu koja dovodi do zagađenja tijela, duše i duha. Kada bi se tom obliku nauke dopustilo da se malo više razvije, doveo bi do toga da njegovi zagovornici počnu tvrditi kako ne mogu sagriješiti; budući da posjeduju bezgrješno tijelo, svi njihovi postupci moraju biti sveti. Kakva vrata bi se time otvorila iskušenjima! {2OP 32.2}
Sveti spisi uče nas da težimo posvećenju tijela, duše i duha Bogu. U tom djelu moramo surađivati s Bogom. Puno se toga može učiniti kako bi se u čovjeku obnovila Božja slika, kako bi se poboljšale tjelesne, umne i moralne sposobnosti. Tjelesni sustav uvelike se može promijeniti tako što ćemo biti poslušni Božjim zakonima i nećemo unositi ništa što onečišćuje u naše tijelo. A iako ne možemo prisvajati savršenstvo tijela, možemo posjedovati kršćansko savršenstvo duše. Kroz žrtvu prinesenu u naše ime, grijesi mogu biti oprošteni u potpunosti. Mi ne ovisimo o onome što čovjek može učiniti; naše je pouzdanje u onome što Bog može učiniti za čovjeka kroz Krista. Kada se u potpunosti predamo Bogu, i vjerujemo bez zadrške, Kristova krv čisti nas od svih grijeha. Savjest tada može biti oslobođena od osude. Kroz vjeru u Njegovu krv, svi mogu postati savršeni u Kristu Isusu. Hvala Bogu da se tu radi o stvarima koje su moguće. Mi možemo zadobiti posvećenje. Možemo uživati Božju naklonost. Ne trebamo se plašiti mislima kako Krist i Bog gledaju na nas, već trebamo misliti o tome kako Bog gleda na Krista, našeg Zamjenika. Prihvaćeni ste kroz Onoga kojeg Bog ljubi. Gospod pokazuje onome koji se kaje i vjeruje kako Krist prihvaća predanje njegove duše, koju će oblikovati i ukrasiti da bude nalik na Njegovu. {2OP 32.3}
Tijekom svog života na zemlji, Krist je mogao objaviti stvari koje bi nadmašile i osudila ne zaborav sva ljudska otkrića. Mogao je otvoriti vrata za vratima do mnogih tajni, i time zasigurno otkriti puno toga o vječnim istinama. Mogao je izgovoriti riječi koje bi djelovale kao ključ do tajni koje bi zaokupljale umove ljudskih naraštaja sve do kraja vremena. Ali Krist nije otvorio mnoga vrata kroz koja je ljudska znatiželja pokušavala zadobiti prolaz. On pred ljudima ne prostire gozbu koja bi se pokazala pogubna za njihovu vječnu dobrobit. On je došao kako bi za ljude zasadio ne drvo znanja, već drvo života… {2OP 33.1}
Dane su mi upute da ljudima u Indiani koji zagovaraju čudne nauke kažem kako Božjem dragocjenom i važnom djelu pripisuju pogrešnu prirodu. Držite se unutar biblijskih okvira. Usvojite Kristove pouke, i uvijek ih iznova ponavljajte. Imajte na umu da “mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir” (Jakov 3:17, 18). {2OP 33.2}
Kada ljudska bića prime bezgrješno tijelo, oni neće ostati na ovoj zemlji, već će biti uzneseni na nebo. Iako je grijeh oprošten još u ovom životu, njegove posljedice nisu u potpunosti uklonjene. Tek će prilikom svojeg drugog dolaska Krist “preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu” (Filipljanima 3:21). . . . {2OP 33.3}
Opet i iznova tijekom našeg djela pojavljivali su se fanatični pokreti, i kada su takve situacije bile iznesene preda mnom, imala sam poruku sličnu onoj koju sada nosim svojoj braći u Indiani. Gospod mi je rekao da je ovaj pokret u Indiani iste prirode kao što su bili pokreti u proteklim godinama. Na vašim vjerskim sastancima radile su se stvari nalik na one kojima sam bila svjedok vezane uz te pokrete u prošlosti. {2OP 33.4}
Tijekom razdoblja razočaranja koje je uslijedilo nakon isteka proročkog vremena 1844. godine, pojavio se fanatizam u različitim oblicima. Neki su smatrali da se uskrsnuće pravednih mrtvih već zbilo. Poslana sam da odnesem poruku onima koji su u to vjerovali, kao što sada donosim poruku vama. Oni su izjavili da su usavršeni, i da su njihovo tijelo, duša i duh sveti. Iznosili su dokaze slične onima koje ste vi iznijeli, i zbunili vlastite umove, kao i umove drugih, svojim čudnovatim pretpostavkama. Usprkos tome, te osobe bila su naša ljubljena braća, i mi smo im čeznuli pomoći. Prisustvovala sam njihovim sastancima. Na njima je bilo mnogo ushićenja, buke i zbrke. Promatrač nije mogao razaznati tko radi što. Neki su izgledali kao da primaju viđenje, i pali su na tlo. Drugi su skakali, plesali i vikali. Izjavljivali su da je njihovo tijelo očišćeno, i da su kao takvi spremni za uznesenje. To su stalno iznova ponavljali. Iznijela sam svoje svjedočanstvo u Gospodnje ime, izričući Njegov prijekor protiv takvih manifestacija. {2OP 34.1}
Neki od onih koji su bili uključeni u te pokrete vratili su se zdravoj pameti i uvidjeli obmanu pod koju su potpali. Neki su bili vrli, iskreni ljudi, ali mislili su da u bezgrješnom tijelu nisu u mogućnosti sagriješiti, i tako su bili ulovljeni u sotoninu zamku. Svoje intenzivne ideje odveli su tako daleko da su postali sramota Božjem dragocjenom djelu. Ti ljudi su se duboko pokajali, i neki od njih kasnije su postali neki od naših najpouzdanijih muškaraca i žena. Ali bilo je i onih koji su se nakon toga zauvijek osjećali potištenima. Ni u kojem trenutku nismo ih uspjeli navesti da se osjećaju dostojnima raditi za Gospodara, čije su dragocjeno djelo toliko obeščastili. {2OP 34.2}
Kao posljedica fanatičnih pokreta poput onih koje sam upravo opisala, događalo se da su osobe koje ni na koji način nisu bile odgovorne za njih izgubile razum. Oni nisu mogli uskladiti prizore ushićenja i meteža sa vlastitim dragocjenim iskustvom; bili su forsirani preko svake mjere da prihvate poruku zablude; uvjeravani su da će u suprotnom biti izgubljeni; i kao posljedica toga njihov um je bio izbačen iz ravnoteže, a neki su čak izgubili razum. Takve stvari donose sramotu djelu istine, i predstavljaju prepreku objavljivanju posljednje poruke milosti svijetu. {2OP 34.3}
Vikanje nije nikakav dokaz posvećenja
Način na koji su se odvijali sastanci u Indiani, sa svom tom bukom i zbrkom, ne preporučuje ih promišljenim i razumnim ljudima. Ne postoji niti jedan element u sklopu tih zbivanja koji će uvjeriti ljude da posjedujemo istinu. Puka buka i vikanje nisu nikakav dokaz posvećenja, niti silaska Svetog Duha. Vaše divlje ponašanje samo stvara odbojnost u umovima nevjernika. Što je manje takvih stvari, to će biti bolje za one koji sudjeluju u njima i narod općenito. {2OP 35.1}
Kada jednom započne i ostavi se bez kontrole, fanatizam je teško ugasiti poput vatre koja je obuzela zgradu. Onima koji su se uključili u taj fanatizam i potpomažu njegovo održavanje bilo bi puno bolje da se bave nekim svjetovnim poslovima; jer svojim nedosljednim postupcima oni sramote Gospoda i dovode Njegov narod u opasnost. U ovo vrijeme pojavit će se mnogi takvi pokreti, upravo u doba kada Gospodnje djelo mora stajati uzvišeno, čisto, neokaljano praznovjerjima i bajkama. Moramo biti na oprezu i održavati blisku vezu s Kristom, kako nas ne bi obmanula sotonina lukavstva. {2OP 35.2}
Gospod želi da u službi koju Mu pružamo vlada red i disciplina, a ne ushićenje i zbrka. U ovom trenutku nismo u mogućnosti točno opisati prizore koji će se odigrati u našem svijetu u budućnosti, ali ovoliko znamo: ovo je vrijeme kada moramo biti budni i moliti se, jer je veliki Gospodnji dan blizu. Sotona okuplja svoje snage. Trebamo biti promišljeni i smireni, i razmišljati o istinama koje su nm otkrivene. Ushićenje nije pogodno za rast u milosti, istinsku čistoću i posvećenje duha. {2OP 35.3}
Bog želi da se bavimo svetom istinom. Samo ona je u stanju uvjeriti onoga koji nam proturječi. Moraju se uložiti smireni, razumni napori kako bi se duše osvjedočilo o njihovom stanju, kako bi im se pokazalo kakav se rad na izgradnji karaktera mora izvršiti ako žele podići prekrasnu građevinu za Gospoda. Umove koji su se probudili treba strpljivo poučavati ne bi li ispravno shvatili i primjereno cijenili istine Božje Riječi. {2OP 35.4}
Bog poziva svoj narod da hodi u trezvenosti i svetoj dosljednosti. Oni moraju biti vrlo pažljivi kako ne bi pogrešno predstavili i obeščastili sveti nauk istine kroz čudnovate predstave, kroz zbrku i graju. Takve stvari navode nevjernike da adventiste sedmog dana smatraju skupinom fanatika. Na taj se način stvaraju predrasude koje sprječavaju duše da prihvate poruku za ovo vrijeme. Kada vjernici govore istinu kakva je u Isusu, oni otkrivaju svetu, promišljenu smirenost, a ne oluju pometnje. – Bilten Generalne konferencije, 23. travnja, 1901. {2OP 36.1}
Nemoguće je precijeniti djelo koje će Gospod učiniti kroz Njegova odabrana sredstva u izvršavanju svojim nauma i planova. Gospod mi je pokazao da će se stvari poput onih koje ste mi opisali da se odvijaju u Indiani zbivati upravo pred kraj vremena milosti. Pokazat će se sva moguća čudna zbivanja. Bit će vikanja uz bubnjeve, glazbu i plesanje. Osjetila razumnih bića bit će toliko zbunjena da neće biti moguće osloniti se na njih da će donijeti ispravne odluke. I takve će se stvari nazivati djelovanjem Svetog Duha. {2OP 36.2}
Sveti Duh nikada se ne očituje na takav način, u takvoj ludnici prepunoj buke. To je sotonina izmišljotina kojom pokušava prikriti svoje domišljate načine za slabljenje djelovanja čiste, iskrene, uzdižuće, oplemenjujuće i posvećujuće istine za ovo vrijeme. Bolje je da se u bogoslužju nikada ne koristi glazba nego da se koriste glazbeni instrumenti kako bi se učinilo ono što mi je prošlog siječnja pokazano da će se pojaviti na našim sastancima. Takve stvari nisu potrebne istini za ovo vrijeme u njezinom djelu obraćanju duša. Buka kao u ludnici šokira osjetila i izopačuje ono što bi se pokazalo kao blagoslov da je učinjeno na pravilan način. Sotonske sile miješaju se s galamom i bukom kako bi se stvorio cirkus, i tako nešto onda se naziva djelovanjem Svetog Duha. {2OP 36.3}
Kada takav sastanak završi, nije ostvareno ništa od dobra koje se trebalo učiniti i koje se moglo postići iznošenjem svete istine. Oni koji su sudjelovali u takozvanom buđenju primili su utiske koji ih navode na krivi put. Nisu u stanju sjetiti se niti onoga što su već otprije znali o biblijskim načelima. {2OP 37.1}
Takvu vrstu bogoslužja ne smije se poticati ni na koji način. Ista vrsta utjecaja uvukla se u crkvu nakon isteka proročkog vremena 1844. godine. Pokazale su se iste stvari. Ljudi su postali uzbuđeni, i preko njih je djelovala sila za koju se mislilo da dolazi od Boga… {2OP 37.2}
Neću zalaziti u cjelovitu bolnu prošlost; to bi bilo previše. Ali prošlog siječnja Gospod mi je pokazao da će se u naše sastanke donositi pogrešne teorije, i da će se ponoviti događaji iz povijesti. To me je uvelike uznemirilo. Dan mi je nalog da kažem kako su prilikom takvih očitovanja prisutni demoni u ljudskom obličju, koji rade koristeći svu domišljatost koja je sotoni na raspolaganju kako bi istinu učinili odbojnom u očima razumnih ljudi; neprijatelj pokušava posložiti stvari tako da sastanci, koji su bili sredstvo donošenja istine poruke trećeg anđela pred mnoštvo, izgube svoju snagu i utjecaj. {2OP 37.3}
Poruka trećeg anđela mora se iznijeti na jasan način. Ona se mora očuvati čistom od svake naznake jeftinih, bijednih izmišljotina ljudskih teorija, koje je otac laži pripremio i zamaskirao kao što je blistava zmija bila iskorištena kao sredstvo kojim su obmanuti naši praroditelji. Na taj način sotona pokušava staviti svoj žig na djelo za koje Bog želi da se ističe svojom čistoćom. {2OP 37.4}
Sveti Duh nema ništa s tom zbrkom glasova i mnoštvom zvukova koje sam vidjela prošlog siječnja. Sotona djeluje usred buke i zbrke takve glazbe koja bi, kada bi se upotrijebila na ispravan način, mogla biti na slavu i hvalu Bogu. Pod njegovim utjecajem, ona postaje kao otrovni ugriz zmije. {2OP 37.5}
Stvari koje su se događale u prošlosti ponovit će se i u budućnosti. Sotona će glazbu učiniti zamkom pomoću načina na koji se ona izvodi. Bog poziva svoj narod, one kojima je dana svjetlost u Božjoj Riječi i u Svjedočanstvima, da čitaju, razmišljaju i poslušaju. Dane su jasne i točno određene upute kako bi ih svi mogli razumjeti. Ali neprestana želja da se proizvede nešto novo dovodi do čudnovatih nauka, i uvelike uništava utjecaj onih koji bi bili sila na dobro da su se čvrsto držali začetaka svojeg pouzdanja u istinu koju im je Gospod dao. {2OP 38.1}
“Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji” (Hebrejima 2:1-3). “Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo” (Hebrejima 3:12-14). {2OP 38.2}
Brate i sestro Haskell, moramo na sebe staviti svaki komad oklopa i, nakon što smo učinili sve što moramo učiniti, stajati čvrsto na svom mjestu. Postavljeni smo za braniče evanđelja, i moramo biti dio Gospodnje velike vojske spremne za odlučno ratovanje. Gospodnji vjerni izaslanici moraju iznositi istinu na jasan način. Mnogo od onoga što se danas naziva probnom istinom puko je brbljanje koje dovodi do odupiranja utjecaju Svetog Duha… {2OP 38.3}
Manjkavo prikazivanje vezano uz Svetog Duha
Puno se toga govori o primanju Svetog Duha, i neki to tumače na način koji škodi crkvama. Vječni život sastoji se od prihvaćanja živih istina u Svetim spisima i vršenju Božje volje. To znači jesti tijelo i piti krv Božjeg Sina. Onima koji to čine, život i besmrtnost postaju jasni u svjetlosti evanđelja, jer Božja Riječ je duh, istina i život. Svatko tko vjeruje u Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja ima prednost hraniti se iz Božje Riječi. Utjecaj Svetog Duha čini tu Riječ, Bibliju, besmrtnom istinom, koja onome koji je proučava uz molitvu daje duhovne tetive i mišiće. {2OP 38.4}
“Vi istražujete Pisma,” izjavio je Krist, “jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za Mene” (Ivan 5:39). Oni koji kopaju ispod površine otkrivaju sakrivene dragulje istine. Sveti Duh prisutan je uz revnog istraživača. Njegova svjetlost obasjava Božju Riječ. utiskujući istinu u um s osjećajem nove, svježe važnosti. Istraživač je ispunjen osjećajima mira i radosti koje nikada prije nije osjetio. Dragocjenost istine doživljava se kao nikada prije. Novo, nebesko svjetlo obasjava Božju Riječ, i izgleda kao da je svako slovo u njoj pozlaćeno. Sam Bog obraća se umu i srcu, čineći Riječ duhom i životom. {2OP 39.1}
Svaki pravi istraživač Svetog Pisma uzdiže svoje srce ka Bogu, moleći za pomoć Svetog Duha. Uskoro otkriva istine koje ga uzdižu iznad svih izmišljenih izjava takozvanih učitelja, čije slabašne, klimave teorije nisu podržane od strane Riječi živoga Boga. Te teorije izmislili su ljudi koji nisu naučili prvu veliku pouku, a to je da u Božjoj Riječi obitavaju Njegov Duh i život. Da su primili u srce vječne istine sadržane u Božjoj Riječi, vidjeli bi koliko su slabi i blijedi svi pokušaji iznalaženja nečeg novog čime bi se stvorilo uzbuđenje. Oni trebaju naučiti najosnovnija načela Božje Riječi; tada će moći prenositi riječi života narodu koji će ubrzo postati sposoban razlikovati žito od kukolja, kao što je to Isus obećao svojim učenicima. – Pismo 132, 1900. {2OP 39.2}
Poglavlje 4 – Opomene protiv obmanjujućih tvrdnji o vodstvu Svetog Duha
{12. studenog 1908. godine u Svetu Helenu, u državi California, došao je gorljiv čovjek zajedno sa svojom suprugom. Željeli su razgovarati s g. White i ispričali su joj nevjerojatna iskustva koja su se zbila prije otprilike tri godine. Ta iskustva zbila su se nakon što su nekoliko dana postili i molili se za Svetog Duha sve dok, prema njihovim riječima, „krupne kaplje znoja nisu stajale na našim čelima.“ Vjerovali su da su primili Svetog Duha poput ranih apostola. Tvrdili su da su govorili u jezicima, i da su revno radili kako bi i drugi mogli imati slično iskustvo. {2OP 40.1}
Na istoku zemlje bili su uhićeni pod optužbom da su hipnotički utjecali na jedno dijete. Nakon što se saslušali slučaj, odvjetnik i gradonačelnik ustvrdili su da, ako i nisu na granici ludila, onda su joj se opasno približili. Oni su tvrdili da im je „Duh rekao“ da se prave da su ludi dok su bili u zatvoru, tako da je Bog „ulio strah u te ljude, i nisu se usudili ući“ u njihovu zatvorsku ćeliju. {2OP 40.2}
Vjerovali su da je dijete za koje su bili optuženi zbog hipnotizma bilo blagoslovljeno duhom prorokovanja, i da ih je upućivalo kamo trebaju ići. Tvrdili su da su kroz molitvu iscjeljivali bolesne, izgonili đavole i učinili mnogu drugih predivnih stvari. Čovjek je izjavio za svoju suprugu: „Duh djeluje preko nje, i vjerujemo da je to dar proroštva koji se treba izliti na svako tijelo.“ {2OP 40.3}
Izjave koje slijede gđa. White zapisala je vezano uz taj i slične pokrete. – Urednici.} {2OP 40.4}
Smirenost i dostojanstvo odlike su Božjeg djela
Prije točno dva tjedna, dok sam se bavila pisanjem, moj sin W. C. White ušao je u moju sobu i rekao mi da se dolje nalaze dvije osobe koje žele govoriti sa mnom. Spustila sam se stepenicama u našu dnevnu sobu i tamo se susrela s muškarcem i njegovom suprugom koji su tvrdili da slijede Božju Riječ i vjeruju u Svjedočanstva. Rekli su da su tijekom protekle dvije ili tri godine imali neobično iskustvo. Ostavljali su dojam iskrenih ljudi. {2OP 41.1}
Slušala sam dok su pričali neka od svojih iskustava, a potom sam im ispričala dio posla koji smo morali obaviti u suočavanju i suprotstavljanju fanatizmu nedugo nakon isteka vremena kada smo očekivali susresti se s našim Gospodom. Tijekom tih dana iskušenja neki od naših najdragocjenijih vjernika bili su navedeni na fanatizam. Nadalje, rekla sam kako ćemo pred kraj biti svjedoci čudnovatih očitovanja od strane onih koji će izjavljivati kako ih vodi Sveti Duh. Ima ljudi koji će ta neobična zbivanja smatrati nečim vrlo značajnim, ali ona ne dolaze od Boga, već su sračunata da umove mnogih odvrate od onoga što uči Božja Riječ. {2OP 41.2}
U ovom trenutku u našoj povijesti moramo biti vrlo pažljivi i čuvati se svega što nalikuje na fanatizam i nered. Moramo se čuvati svih neobičnih praksi koje bi mogle zbuniti umove nevjernika i navesti ih da vjeruju kako smo mi kao narod vođeni nagonima, i uživamo u buci i zbrci, te ekscentričnim postupcima. U posljednjim danima neprijatelj sadašnje istine uvest će očitovanja koja nisu u skladu s djelovanjem Svetog Duha, već im je svrha zavesti an krivi put one koji su spremni uhvatiti se za nešto novo i neobično. {2OP 41.3}
Rekla sam tome bratu i njegovoj supruzi da me je iskustvo kroz koje sam prošla u svojoj mladosti, nedugo nakon isteka proročkog vremena 1844. godine, učinilo vrlo, vrlo opreznom kada se radi o prihvaćanju bilo čega sličnog onome s čime smo se suočili i ukorili u Gospodnje ime. {2OP 41.4}
Ništa ne može nanijeti toliko štete Božjem djelu u ovo vrijeme kao naše dopuštenje da se duh fanatizma uvuče u naše crkve, popraćen čudnim zbivanjima za koje se pogrešno pretpostavlja da su djelovanje Božjeg Duha. {2OP 42.1}
Dok su taj brat i njegova supruga opisivali svoja iskustva, za koja su tvrdili da su posljedica primanja Svetog Duha koji ima je dao silu kao i apostolima, imala sam osjećaj da gledam savršeno vjernu presliku onoga s čime smo bili pozvani susresti se i ispraviti u našem ranijem iskustvu. {2OP 42.2}
Pred kraj našeg razgovora, brat L predložio je da se zajedno pomolimo, nagovijestivši kako je moguće da će tijekom molitve njegova supruga imati iskustvo nalik na ono koje su mi opisali u razgovoru, pa ću tada imati priliku raspoznati dolazi li to od Gospoda ili ne. Nisam mogla pristati na taj prijedlog jer su mi dane upute da kad god se netko ponudi da pokaže takva čudnovata očitovanja, to je čvrst dokaz da se ne radi o Božjem djelu. {2OP 42.3}
Ne smijemo dopustiti tim iskustvima da nas navedu u malodušnost. S vremena na vrijeme susretat ćemo se s takvim pojavama. Nemojmo se prihvaćati čudnovatih praksi koje zapravo odvraćaju um od dubokog djelovanja Svetog Duha. Božje djelo uvijek je obilježeno smirenošću i dostojanstvom. Ne možemo si priuštiti odobriti bilo što što bi unijelo zbrku i oslabilo naš žar za veliko djelo koje nam je Bog dao da obavimo u svijetu kako bismo ga pripremili za drugi Kristov dolazak. – Pismo 338, 1908. {2OP 42.4}
Izjave gđe. White tijekom razgovora
Pričam vam ova iskustva kako biste znali kroz što smo morali proći… Neki {od fanatika nakon 1844. godine} bi poskakivali gore-dolje, pjevajući, „Slava, slava, slava, slava, slava, slava.“ Ponekad bih ostala sjediti dok nisu završili, te bih tada ustala i rekla, „To nije način na koji Gospod djeluje. On ne ostavlja takav dojam. Moramo usmjeriti misli naroda na Božju Riječ kao temelj naše vjere.“ {2OP 42.5}
U to vrijeme bila sam samo dijete, ali ipak sam morala mnogo puta iznijeti svoje svjedočanstvo protiv tih čudnih postupaka. Od tih dana nadalje uvijek sam pokušavala biti vrlo, vrlo oprezna kako se nešto nalik tome ne bi uvuklo u naš narod. Svako očitovanje fanatizma odvraća um od dokaza istine – same Božje Riječi. {2OP 42.6}
Možda ste vi na dosljednom putu, ali oni koji su pod vašim utjecajem mogli bi zaći na vrlo nedosljedan put i, kao posljedica toga, vrlo brzo ćemo se suočiti sa poplavom nečega što će učiniti gotovo nemogućim da na nevjernike ostavimo ispravan dojam u vezi naše poruke i našeg djela. Moramo stajati pred narodom s pouzdanom Božjom Riječi; kada prihvate tu Riječ, moguće je da će se na njih spustiti Sveti Duh, ali on uvijek dolazi, kao što sam to i ranije izjavila, na način kojim se preporuča razumu ljudi. Kada govorimo, kada pjevamo ili radimo bilo što vezano uz našu duhovnu praksu, moramo otkrivati onu smirenost, dostojanstvo i bogobojaznost koje vode svako pravo Božje dijete. {2OP 43.1}
Postoji neprestana opasnost da ćemo dopustiti da se u našu sredinu uvuče nešto što bi mogli smatrati djelovanjem Svetog Duha, ali što je u stvari plod duha fanatizma. Sve dok dopuštamo neprijatelju istine da nas vodi krivim putem, ne možemo se nadati da ćemo s porukom trećeg anđela doprijeti do ljudi iskrena srca. Moramo biti posvećeni kroz poslušnost istini. Bojim se bilo čega što ima sklonost odvraćati um od čvrstih dokaza u korist istine kakve je otkrivena u Božjoj Riječi. Bojim se toga; izuzetno se bojim. Moramo dovesti naše umove unutar granica razuma, kako se neprijatelj ne bi uvukao i donio potpuno rasulo. Postoje osobe čiji je karakter sklon lako se uzbuditi i koje se lako može navesti na fanatizam; ako dopustimo da u naše crkve uđe išta što će navesti takve ljude u zabludu, ubrzo ćemo vidjeti kako se te zablude dovode do ekstrema; tada će, zbog prokletstva tih čimbenika nereda, sramota počivati na cijeloj organizaciji adventista sedmoga dana. {2OP 43.2}
Gledala sam kako bi se neka od tih ranih iskustava mogla ponovo tiskati kako bi više ljudi u našem narodu moglo biti informirano o tome, jer već odavno znam da će se fanatizam ponovo pojaviti u raznim oblicima. Trebamo osnažiti svoje stajalište tako što ćemo razmišljati o Božjoj Riječi, i izbjegavati sve čudne i neobične prakse koje su neki jako brzi prihvatiti i usvojiti. Ako dopustimo da se zbrka uvuče u naše redove, nećemo moći dovršiti svoje djelo na način na koji bi to trebali učiniti… {2OP 44.1}
Tijekom godina Kristove službe na zemlji, pobožne žene pomagale su u djelu koje su vodili Spasitelj i Njegovi učenici. Da su oni koji su bili protiv tog djela mogli u ponašanju tih žena naći bilo što van onoga što se smatralo normalnim, to bi odmah zaustavilo napredovanje djela. No dok su žene radile s Kristom i apostolima, cijelo djelo sprovodilo se na tako uzvišen način da je bilo iznad svake sjene sumnje. Nije se mogao pronaći niti jedan povod za optužbu. Svi umovi bili su usmjereni na Svete spise, a ne na pojedince. Istina je objavljivana na inteligentan način, a istovremeno tako jednostavno da su je svi mogli razumjeti. {2OP 44.2}
Jako se bojim da se bilo što fanatične prirode ne uvuče među naš narod. Postoji mnogo, mnogo onih koji trebaju biti posvećeni, ali oni se trebaju posvetiti kroz poslušnost poruci istine… {2OP 44.3}
Ne smijemo dopustiti da se oni elementi među nama koji su podložni ushićenju ističu na način koji bi uništio naš utjecaj kod onih do kojih želimo doprijeti s istinom. Bile su nam potrebne godine da ostavimo iza sebe loš utisak koji su nevjernici stekli o adventistima zbog znanja o čudnim i pokvarenim djelovanjima fanatičnih čimbenika u našim redovima tijekom ranih godina našeg postojanja kao zasebnog naroda. – Rukopis 115, 1908. {2OP 44.4}
Savjet bratu i njegovoj supruzi
Dragi brate i sestro L:
Nedavno su mi u noćnom viđenju otkrivene neke stvari koje vam moram prenijeti. Pokazano mi je da činite neke žalosne pogreške. U svojem proučavanju Svetih spisa i Svjedočanstava došli ste do pogrešnih zaključaka. Gospodnje djelo bilo bi vrlo pogrešno shvaćeno kada biste nastavili s djelom na način na koji ste otpočeli. Vi neispravno tumačite Božju Riječ i tiskana Svjedočanstva; a potom pokušavate vršiti čudno djelo u skladu s vašim shvaćanjem njihovog značenja. Čak ste pretpostavili da vam je dana moć da izgonite đavole. Vaš utjecaj navodi muškarce i žene da misle kako su opsjednuti demonima, a da je vas Gospod postavio za svoje službenike koji će izgnati te zle duhove. {2OP 44.5}
Tvoja žena, svojim govorom, pjesmom i čudnovatim ponašanjem koje nije u skladu s istinskim djelovanjem Svetog Duha, pomaže u uvođenju oblika fanatizma koji će uvelike naškoditi Božjem djelu, ako mu se dopusti da zauzme ikakvo mjesto u našim crkvama. {2OP 45.1}
Moj brate i sestro, imam poruku za vas: vaše djelo počiva na pogrešnoj pretpostavci. Mnogo vašeg ja utkano je u ono što činite. Vaše ekshibicije otvorit će put sotoninoj opčaravajućoj sili. Vrijeme je da se zaustavite. Da vam je Bog dao posebnu poruku za Njegov narod, hodili biste i radili u potpunoj poniznosti – ne kao da se nalazite na kazališnoj bini, već u krotkosti sljedbenika poniznog Isusa iz Nazareta. U tom slučaju širili biste utjecaj koji bi bio u suštoj suprotnosti s onim koji ste širili do sada… {2OP 45.2}
Iskrena želja da čini dobro drugima navest će kršćanskog radnika da odbaci svaku pomisao o uvođenju bilo kakvih čudnovatih učenja u sadašnju istinu koja bi mogla odvesti muškarce i žene na put fanatizma. U ovom razdoblju zemaljske povijesti moramo biti izuzetno oprezni po tom pitanju. {2OP 45.3}
Neki vidovi iskustva kroz koje prolazite ne dovode u opasnost samo vaše duše već i duše mnogih drugih ljudi, jer se pozivate na dragocjene Kristove riječi zapisane u Svetim spisima, kao i na Svjedočanstva, kako biste dokazali istinitost vaše poruke. Obmanjujete sami sebe kada pretpostavljate da imate ovlasti dane od strane dragocjene Božje Riječi, koja je čista istina, i Svjedočanstava koja je Bog dao svome narodu. Vas pokreću pogrešni porivi, i utvrđujete svoje stajalište izjavama koje navode na pogrešan put. Pokušavate upotrijebiti Božju istinu kako biste potkrijepili pogrešna mišljenja i neispravna djela koja su nedosljedna i fanatična. To crkvi čini djelo upoznavanja ljudi s istinama treće anđeoske poruke deset puta, pa čak i dvadeset puta teže. – Pismo 358a, 1908. {2OP 45.4}
Našoj braći u Californiji:
Prošle noći dobila sam upute za naš narod. Izgledalo je kao da se nalazim na sastanku na kojem se govorilo o čudnovatom djelu brata L i njegove supruge. Rečeno mi je da je to djelo slično onome koje se odvijalo u _________, u državi Maine, kao i u mnogim drugim mjestima nakon isteka proročkog vremena 1844. godine. Pozvana sam da izravno govorim protiv tog fanatičnog djela. {2OP 46.1}
Pokazano mi je da brata i sestru L ne nadahnjuje Božji Duh, već onaj isti duh fanatizma koji neprestano pokušava uvući se u crkvu ostatka. Oni pogrešno primjenjuju dijelove Svetog Pisma koji se odnose na njihove neobične obrede. Djelo proglašavanja ljudi opsjednutima od đavola, nakon čega se mole s tim osobama i prave se da izgone zle duhove, predstavlja fanatizam koji će uništiti ugled svake crkve koja odobri takve postupke. {2OP 46.2}
Pokazano mi je da ne smijemo ni na koji način podržavati takve stvari, već moramo čuvati narod jasnim svjedočanstvima protiv svega što bi ukaljalo ime adventista sedmoga dana, i uništilo pouzdanje ljudi u poruku istine koju moraju donijeti svijetu. Gospod je učinio veliku uslugu svome narodu time što ih je postavio na položaj koji im pruža mnoge prednosti. Dužnost je crkve njegovati utjecaj svog položaja. Dragocjene su riječi, “Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za Mene” (Ivan 5:39). Riječi nadahnuća, ukoliko ih pažljivo proučavamo i izvršavamo uz molitvu, donijet će obilje svih dobrih djela. {2OP 46.3}
Kao crkva, moramo se više obraćati Bogu za vodstvo. Živimo u zlom vremenu. Opasnosti posljednjih dana posvuda su oko nas. Budući da bezakonja ima u izobilju, sotona se trudi uvjeriti one koji pokušavaju hoditi ponizno s Bogom i koji nemaju povjerenja u vlastite prosudbe u svakojake obmanjujuće teorije. Hoće li samopouzdani, fanatični ljudi pristupiti tim poniznim dušama uvjeravajući ih da su opsjednuti od strane zlih duhova i, nakon što se mole s njima, potvrditi da je đavo izgnan? To nije način na koji djeluje Božji Duh, već druga vrsta duha. {2OP 47.1}
Pozivam svaku crkvu da se čuva da ne bude navedena misliti loše o onima koji, budući da nemaju pouzdanja u same sebe, strahuju da ne posjeduju Svetog Duha. Postoje ljudi koji su slijedili vlastite putove umjesto Božjih putova. Oni nisu priznali svjetlost koju je Bog milostivo dao; zbog toga su izgubili sposobnost razlikovanja tame od svjetlosti. Mnogo je onih koji su puno toga čuli o putu kojim bi trebali ići, ali koji ipak zanemaruju zahtjeve koje Bog stavlja pred njih. Njihova svjetlost ne blista kroz djela koja otkrivaju načela istine i svetosti. To je vrsta ljudi koja će u vrijeme probe prigrliti zablude i pogrešne teorije na mjesto Božje istine. {2OP 47.2}
Božjem narodu dana je velika svjetlost. Naš narod treba se probuditi i kretati se prema savršenstvu. Suočit ćete se s lažima sotoninih agenata. Dolazit će strašni naleti fanatizma. Ali Bog će izbaviti one koji revno traže Gospoda, i posvećuju se Njegovoj službi. – Pacific Union Recorder, 31. prosinca, 1908. {2OP 47.3}
Poglavlje 5 – Čuda nisu dokaz Božje naklonosti
Nemojte tražiti čudesna očitovanja
Nitko ne bi trebao njegovati ideju da posebna proviđenja ili čudesna očitovanja predstavljaju dokaz istinitosti njihovog rada ili zamisli koje zagovaraju. Ako narod stalno izlažemo takvim idejama, to će dovesti do negativnog učinka i nezdravih osjećaja. Obećano nam je istinsko djelovanje Svetog Duha na srca ljudi kako bi im bila darovana učinkovitost kroz Božju Riječ. Krist je izjavio da je ta Riječ duh i život. “Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more” (Habakuk 2:14). {2OP 48.1}
Sotona će raditi na najprikrivenije načine kako bi u crkvu uveo ljudske izmišljotine zaogrnute anđeoskim haljinama. Ali svjetlost Božje Riječi svijetli usred moralne tame, i Bibliju nikada neće potisnuti izvođenje čuda. Istina se mora proučavati, za njome se mora tragati kao za sakrivenim blagom. Nikom neće biti dano prosvjetljenje neovisno o Božjoj Riječi, ili koje bi zauzelo njezino mjesto. Čvrsto se držite Riječi, utisnite Riječ u svoja srca, i umudrit će vas na spasenje. To je značenje Kristovih riječi kada govori u jedenju Njegovog tijela i pijenju Njegove krvi. I On kaže, “A ovo je život vječni: da upoznaju Tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista” (Ivan 17:3). {2OP 48.2}
Susretat ćemo se s neistinitim tvrdnjama; podizat će se lažni proroci, i bit će lažnih snova i lažnih viđenja; ali propovijedajte Riječ, i nemojte dopustiti da vas itko odvuče od Božjeg glasa u Njegovoj Riječi. Ne dajte ničemu da vaš um skrene na pogrešan put. Pred vama će se odvijati velika i prekrasna čudesa. Sotonske obmane u obliku predivnih čuda poslužit će kao sredstvo za promicanje i nametanje ljudskih ideja. Svega toga morate se čuvati. {2OP 49.1}
Krist nas je upozorio tako da nitko nije prisiljen prihvatiti laž umjesto istine. Jedini način na koji Duh djeluje jest kroz istinu… Naša vjera i nada utemeljeni su ne na osjećajima, već na Bogu. – Pismo 12, 1894. {2OP 49.2}
Kada oni koji čine čuda odbacuju Božji zakon
Ne smijemo vjerovati ljudskim tvrdnjama. Oni mogu, kao što je to Krist opisao, izjavljivati da čine čuda u obliku iscjeljivanja bolesnih. Zar je to čudno kad neposredno iza njih stoji veliki obmanjivač, čudotvorac koji tek treba spustiti oganj s neba pred očima ljudi? {2OP 49.3}
Ne smijemo se pouzdati u dojmove. Glas ili duh koji govori čovjeku, Nisi obvezan biti poslušan Božjem zakonu; ti si svet i bezgrješan, dok istovremeno gazi božanski zakon, nije Isusov glas; nasuprot tomu, On izjavljuje: “i Ja [sam] čuvao zapovijedi Oca svoga” (Ivan 15:10). A Ivan svjedoči: “Tko veli: “Poznajem Ga”, a zapovijedi Njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine” (1. Ivanova 2:4). {2OP 49.4}
Kako onda možemo objasniti ta očitovanja velike sile i te čudesne dojmove, osim da ih pripišemo utjecaju tog čudotvornog duha koji se zaputio obmanuti cijeli svijet, i zaluditi ljude snažnom zabludom kako bi povjerovali u laž? On je sretan kada muškarci i žene tvrde da posjeduju veliku duhovnu snagu, a istovremeno preziru Božji zakon, jer oni svojim neposluhom navode druge na pogrešan put, i zato ih može iskoristiti kao učinkovita sredstva u svome djelu. – The Signs of the Times, 21. srpnja, 1887. {2OP 49.5}
Svatko od nas bit će ozbiljno kušan; naša vjera bit će ispitana do krajnjih granica. Moramo imati živu vezu s Bogom; moramo biti dionici Božanske prirode; tada nas neprijateljeve varke neće uspjeti obmanuti, i umaći ćemo pokvarenosti koja je kroz želju došla na svijet. {2OP 50.1}
Trebamo biti čvrsto vezani za Krista, ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri. Sotona radi preko svojim posrednika. On bira one koji nisu pili od žive vode, čije su duše žedne nečeg novog i čudnovatog, i koji su u svakom trenutku spremni piti iz bilo kojeg izvora koji se nađe pred njima. Čut će se glasovi koji govore, „Gle, Krist je ovdje,“ ili „Gle, tamo je“; ali ne smijemo im vjerovati. Mi posjedujemo nepogrešiv dokaz o glasu Pravog Pastira, i On nas poziva da Ga slijedimo. On kaže, „Održao sam zapovijedi svoga Oca.“ On vodi svoje ovce putem ponizne poslušnosti Božjem zakonu, ali ih nikada ne potiče na prijestup toga zakona. {2OP 50.2}
“Glas stranca” je glas onoga koji niti poštuje niti drži Božji sveti, pravedan i dobar zakon. Mnogi glasno svojataju svetost, i hvale se čudima koje su izveli iscjeljujući bolesne, dok istovremeno ne poštuju to veliko mjerilo pravednosti. Ali čijom se silom vrše ta iscjeljenja? Jesu li oči jedne ili druge strane otvorene da uvide svoj prijestup zakona? Zauzimaju li svoja mjesta kao ponizna, poslušna djeca, spremna vršiti sve što Bog zahtijeva od njih? Ivan govori o onima koji tvrde da su Božja djeca: “Tko veli: “Poznajem Ga”, a zapovijedi Njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine” (1. Ivanova 2:4). {2OP 50.3}
Nitko ne mora biti prevaren. Božji zakon svet je poput Njegovog prijestola, i po njemu će se suditi svakom čovjeku koji živi na ovom svijetu. Ne postoji drugo mjerilo kojim možemo ocjenjivati karakter. „Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.“ Hoćemo li prosuđivati pojedinačne slučajeve u skladu s Božjom Riječi, ili ćemo se koristiti ljudskim zahtjevima? Krist kaže, „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“ Ako su ljudi preko kojih se vrše iscjeljenja skloni, pozivajući se na ta očitovanja, opravdavati svoje zanemarivanje Božjeg zakona, i nastavljaju živjeti u nepokornosti iako imaju veliku silu, iz toga ne možemo zaključiti da posjeduju uzvišenu Božju silu. Nasuprot tomu, to je čudotvorna sila velikog obmanjivača. On je prijestupnik moralnog zakona, i koristi se svim sredstvima koja su mu na raspolaganju da ljude učini slijepima u odnosu na pravu prirodu tog zakona. Upozoreni smo da će u posljednjim danima sotona raditi koristeći znamenja i obmanjujuća čudesa. S tim čudima nastavit će sve do kraja vremena milosti, kako bi ukazivao na njih kao dokaz da je anđeo svjetlosti, a ne tame. {2OP 50.4}
Braćo, moramo se čuvati hinjene svetosti koja dopušta prestupanje Božjeg zakona. Oni koji gaze taj zakon pod svojim nogama, i ocjenjuju sebe prema mjerilima koja su sami izmislili, ne mogu biti posvećeni. – The Review and Herald, 17. studenog, 1885. {2OP 51.1}
Vrlo smo blizu vremena kada će sotona djelovati pomoću svake vrste opčaravajućih utjecaja, i oni koji su opčinjeni takvim stvarima sada, u tom će trenutku biti spremni odigrati svoju ulogu na strani đavola. Zli anđeli neprestano djeluju na srca ljudi. Sotona radi na svakome tko nije pod vlašću Božjeg Duha. Varljiva sotonina čudesa opčarat će svijet, i on će učiniti da se i oganj spusti s neba pred očima ljudi. Rečeno je da će činiti čudesa, i da će ta zapanjujuća, čudotvorna sila privući pažnju cijelog svijeta. Ovo sada tek je početak. {2OP 51.2}
Postoji još nešto što vam želim reći. Izlijevanje čaša Božjeg gnjeva već se približava. Zašto to nismo u stanju razaznati? To je zato što svjetlost istine ne djeluje na srca. Božji Duh povlači se s ovog svijeta. {2OP 51.3}
Slušate o nesrećama na zemlji i moru, i njihov se broj neprestano povećava. Što je razlog tome? Božji Duh povlači se od onih koji u rukama drže ljudske živote, i sotona preuzima kontrolu nad njima, jer se oni dobrovoljno predaju njegovoj vlasti. Oni koji za sebe tvrde da su Božja djeca ne stavljaju se pod okrilje nebeskih anđela,a budući da je sotona uništavač, on djeluje kroz te ljude i oni će činiti pogreške; mnogi će biti pod utjecajem alkohola i, zbog svoje neumjerenosti, često izazvati te strašne nesreće. {2OP 51.4}
Pogledajte samo oluje i nevremena. Sotona djeluje u prirodi; on truje našu okolinu, i na tom području ovisimo o Bogu kako bismo preživjeli – i u sadašnjem i u budućem životu. Budući da se nalazimo u položaju u kojem se nalazimo, moramo biti potpuno budni, u cijelosti predani, sasvim obraćeni i posvećeni Bogu. Ali čini se da sjedimo kao da smo paralizirani. Nebeski Bože, probudi nas! – Rukopis 1, 1890. {2OP 52.1}
Oni koji se danas uključe u rad na Božjem djelu susrest će se s istim probama s kojima se susreo i Pavle tijekom svojeg rada. Koristeći iste hvalisave i obmanjive metode, sotona će pokušavati odvratiti obraćene od vjere. Uvodit će se teorije s kojima nam neće biti mudro baviti se. Sotona djeluje na prepreden način, i uvest će prikrivene neistine kako bi pomračio i zbunio um i iskorijenio nauke koje vode spasenju. Oni koji ne prihvaćaju Božju Riječ upravo onako kako je napisana, bit će uhvaćeni u njegovu zamku. {2OP 52.2}
Danas moramo govoriti istinu sa svetom odvažnošću. Svjedočanstvo koje je Gospodnji glasnik objavio ranoj crkvi mora se objaviti i Njegovom narodu u ovo vrijeme: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet” (Galaćanima 1:8). {2OP 52.3}
Čovjek koji uzima čudotvorstvo kao dokaz svoje vjere spoznat će da sotona može, pomoću posebne vrste obmana, izvoditi čudesa koja nalikuju na istinska čuda. Upravo to je ono što je pokušao postaviti kao probno pitanje kod Izraelaca u vrijeme njihovog izbavljenja iz Egipta. – Rukopis 43, 1907. {2OP 52.4}
Nemojte dopustiti da prođe ijedan dan u kojem biste izgubili dragocjenu priliku da tražite Gospoda svim srcem, umom i dušom. Ako ne prihvatimo istinu zato što ju ljubimo, mogli bismo se naći među onima koji će biti svjedoci sotoninih čudesa u ovim posljednjim danima, i vjerovati u njih. Mnogo neobičnih stvari izgledat će kao prekrasna čudesa, dok u stvari predstavljaju obmane kojima se domislio otac laži. – Pismo 136, 1906. {2OP 53.1}
Način na koji sotona i njegovi agenti djeluju
Naloženo mi je da kažem kako će nam u budućnosti biti potrebna izuzetna budnost. Među Božjim narodom ne smije biti duhovne neukosti. Zli duhovi aktivno pokušavaju preuzeti vlast nad umovima ljudskih bića. Ljudi bivaju svezani u snopove, spremni da ih uništi oganj posljednjih dana. Oni koji odbace Krista i Njegovu pravednost usvojit će lažna mudrovanja koja preplavljuju svijet. Kršćani moraju biti trezveni i na oprezu, nepokolebljivo se odupirući svojem protivniku, sotoni, koji ide uokolo kao ričući lav, i traži koga može proždrijeti. Ljudi pod utjecajem zlih duhova činit će čudesa. Bacajući svoje čini na ljude, prvo će ih učiniti bolesnima, a potom će ukloniti čaroliju, navodeći druge da priznaju kako su oni koji su bili bolesni iscijeljeni na čudesan način. Sotona se time poslužio mnogo puta. – Pismo 259, 1903. {2OP 53.2}
Ne smijemo biti obmanuti. Uskoro ćemo biti svjedoci čudesnih prizora, uz koje će sotona biti usko vezan. Božja Riječ izjavljuje da će sotona činiti čuda. On će učiniti da ljudi obole, a tada će naglo ukloniti s njih svoju sotonsku silu. Tako će ljudi smatrati da su bolesnici iscijeljeni. Ta djela prividnog iscjeljenja predstavljat će probu za adventiste sedmog dana. Mnogi koji su posjedovali veliku svjetlost neće hoditi u njoj, jer nisu postali jedno s Kristom. t. – Pismo 57, 1904. {2OP 53.3}
Ellen G. White nije činila čuda
Neki izjavljuju svoje nevjerovanje u djelo koje mi je Gospod dao jer, kako to sami kažu, „Gđa. E. G. White ne čini nikakva čuda.“ Ali oni koji traže čuda kao znak božanskog vodstva nalaze se u velikoj opasnosti da budu obmanuti. U Božjoj Riječi stoji da će neprijatelj raditi kroz svoje agente koji su se odvojili od vjere, i oni će naizgled činiti čudesa, čak i zazivati oganj s neba pred očima ljudi. Koristeći se „varljivim čudesima“, sotona će pokušati prevariti, ako bude moguće, čak i izabrane. {2OP 53.4}
Mnogo ljudi čulo me je kako govorim, i čitalo moje spise, ali nitko me nikada nije čuo tvrditi kako činim čuda. Bilo je prilika kada sam bila pozvana moliti se za bolesne, i u tim slučajevima potvrdila su se obećanja Božje Riječi. [Jakov 5:14, 15 citirano.] Krist je veliki čudotvorac. Njemu pripada sva slava. – Pismo 410, 1907. {2OP 54.1}
Zašto su čuda danas manje važna
Način na koji je Krist radio bilo je propovijedanje Božje Riječi, spojeno s ublažavanjem ljudskih patnji putem čudesnih djela iscjeljenja. Ali rečeno mi je da mi danas ne možemo raditi na taj način, jer će sotona koristiti svoju moć da čini čuda. Božje sluge danas ne mogu raditi tako što će činiti čudesa, jer će postojati obilje lažnih djela iscjeljenja, za koja će se tvrditi da su nebeskog porijekla. {2OP 54.2}
Upravo zbog toga Gospod je zacrtao put kojim se Njegov narod treba kretati u vezi s djelom tjelesnog iscjeljenja, kombiniranog s naučavanjem Božje Riječi. Podižu se sanatoriji, a uz te ustanove trebaju doći radnici koji će promicati istinski zdravstveno-misionarski rad. Na taj se način uspostavlja zaštitnički utjecaj oko onih koji dođu na liječenje u sanatorije. {2OP 54.3}
To je način za koji se Gospod pobrinuo kako bi se evanđeoski zdravstveno-misionarski rad mogao obaviti za mnoge duše. – Pismo 53, 1904. {2OP 54.4}
Nemoguće je opisati iskustvo Božjeg naroda koji će živjeti na zemlji u trenucima kada će se dodirnuti nevolje iz prošlosti i nebeska slava. Oni će hoditi u svjetlosti koja će dolaziti s Božjeg prijestola. Anđeli će biti sredstvo neprestane komunikacije između neba i zemlje. Okružen zlim anđelima i tvrdeći da je Bog, sotona će izvoditi svakojaka čuda kako bi prevario, ako bude moguće, i same izabranike. Božji narod svoju sigurnost neće naći u vršenju čudesa, jer sotona bi krivotvorio bilo koje čudo koje bi se učinilo. Božji oprobani i iskušani narod naći će svoju silu u znaku koji se spominje u Knjizi Izlazak 31:12-18. Oni moraju zauzeti svoje stajalište na živoj Riječi – „Pisano je.“ To je jedini temelj na kojem mogu sigurno stajati. Oni koji su raskinuli svoj zavjet s Bogom taj će dan biti bez nade i bez Boga na svijetu. {2OP 54.5}
Štovatelji Boga od drugih ljudi naročito će se razlikovati po svojem držanju četvrte zapovijedi, budući da je ona znak Njegove stvaralačke sile i svjedok Njegovog prava na obožavanje i štovanje od strane ljudi. Zli će se poznati po svojim naporima da sruše podsjetnik na Stvaratelja i uzdignu rimsku tvorevinu. Po pitanju tog sukoba cijeli kršćanski svijet bit će podijeljen na dvije velike skupine – one koji drže Božje zapovijedi i imaju Isusovu vjeru, i one koji obožavaju zvijer i njezinu sliku, i primaju njezin žig. Iako će crkva i država ujediniti svoje sile kako bi osigurali “da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima” (Otkrivenje 13:16), nametne prihvaćanje žiga zvijeri, ipak ga Božji narod neće prihvatiti. Prorok s Patmosa gleda one “koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina [kako] stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci” (Otkrivenje 15:2) i pjevaju pjesmu Mojsijevu i Janjetovu. {2OP 55.1}
Božji narod očekuju strašne probe i iskušenja. Duh rata pokreće narode od jednog kraja zemlje do drugog. Ali usred vremena nevolje koje dolazi – vremena nevolje kakve nije bilo od postanka svijeta – Božji odabrani narod stajat će nepokolebljiv. Sotona i njegovi anđeli ne mogu ih uništiti, jer će ih čuvati anđeli nenadmašne snage. – Pismo 119, 1904. {2OP 55.2}
Poglavlje 6 – Naša sigurnost protiv obmana
Sama iskrenost nije dovoljna za spasenje
Vjera u laž neće imati posvećujući utjecaj na život ili na karakter. Niti jedna zabluda nije istina, niti može postati istinom tako što ćemo ju ponavljati ili vjerovati u nju. Iskrenost nikada nije nikoga spasila posljedica vjerovanja u zabludu. Prava vjera ne može postojati bez iskrenosti, ali iskrenost unutar pogrešne vjere nikada neće spasiti čovjeka. Ja mogu biti savršeno iskrena hodeći pogrešnim putem, ali to ga neće učiniti pravim putem, niti me dovesti do mjesta na koje želim stići. Gospod ne želi da budemo slijepo lakovjerni i da tako nešto nazivamo vjerom koja posvećuje. Istina je načelo koje posvećuje, i zato nam dolikuje da saznamo što je istina. Moramo ocjenjivati duhovne stvari koristeći duhovna mjerila. Sve moramo ispitivati, ali trebamo se držati samo onoga što je dobro, onoga što na sebi nosi pečat nebeske vjerodostojnosti, i što pred nas stavlja prave motive i načela koja nas trebaju pokrenuti na djela. – Pismo 12, 1890. {2OP 56.1}
Sve dok su pojedinci zadovoljni pukom teorijom istine, a manjkavi po pitanju svakodnevnog djelovanja Božjeg Duha na njihovo srce, što se očituje kroz vidljivu preobrazbu karaktera, sami sebe zakidaju za osobinu koja bi ih osposobila za veću učinkovitost u Gospodarevom djelu. Oni kojima nedostaje Sveti Duh ne mogu biti vjerni stražari na zidinama Siona, jer nisu u stanju vidjeti djelo koje se mora izvršiti, i njihove trube ne oglašavaju se jasno i snažno. {2OP 56.2}
Krštenje Svetim Duhom kao na dan Pedesetnice dovest će do oživljavanja istinske vjere i izvođenja mnogih predivnih djela. Nebeska bića spustit će se među nas, i ljudi će govoriti ono na što će ih potaknuti Sveti Božji Duh. Ali kada bi Gospod djelovao na ljude kao što je to činio na dan Pedesetnice i nakon njega, mnogi od onih koji danas tvrde da vjeruju u istinu znaju toliko malo o djelovanju Svetog Duha da bi uzviknuli, „Čuvajte se fanatizma.“ Takvi ljudi rekli bi o onima koji su ispunjeni Duhom da su se „napili mladog vina.“ {2OP 57.1}
Nije daleko vrijeme kada će se ljudi zaželjeti puno bliskije povezanosti s Kristom, puno većeg jedinstva s Njegovim Svetim Duhom nego što su to imali ikad prije, ili će ikad imati, ukoliko se ne odreknu vlastite volje i vlastitog puta, i pokore se Božjoj volji i Božjem putu. Veliki grijeh onih koji ispovijedaju kršćanstvo je taj da ne otvaraju svoja srca kako bi primili Svetog Duha. Kada duše čeznu za Kristom i teže postati jedno s Njime, tada oni koji se zadovoljavaju obličjem pobožnosti izjavljuju, „Budite oprezni, nemojte ići u krajnosti.“ Kada se nebeski anđeli spuste među nas i počnu djelovati preko ljudskih oruđe, doći će do istinskih, brojnih obraćenja, nalik na obraćenja nakon dana Pedesetnice. {2OP 57.2}
Braćo moja, čuvajte se i nemojte pokušavati stvoriti ushićenje ljudskog porijekla. No dok s jedne strane moramo paziti da nas ne obuzme zemaljsko ushićenje, ne smijemo biti među onima koji će dovoditi u pitanje i gajiti sumnje vezane uz djelovanje Božjeg Duha; jer bit će ljudi koji će propitivati i kritizirati kada Božji Duh obuzme muškarce i žene, zato jer njihova vlastita srce neće biti pokrenuta, već hladna i neprijemljiva. – Pismo 27, 1894. {2OP 57.3}
Potreba za razumijevanjem nauke
Pobuna i otpad nalaze se i u samom zraku koji udišemo. I mi ćemo biti zaraženi njima ako se naše bespomoćne duše vjerom ne uhvate za Krista. Ako ljudi dopuštaju da ih se tako lako zavede, kako će se održati kada sotona bude oponašao Krista i činio čudesa? Tko će ostati postojan kada se suoči s njegovim obmanama, u dan kada bude tvrdio da je Krist dok će u stvari samo uzeti Kristovo obličje, i naizgled činiti Kristova djela? Što će zadržati Božji narod od sklapanja saveza s lažnim kristima? “Ne idite za njima” (Luka 21:8). {2OP 58.1}
Vjerske nauke moraju se jasno razumjeti. Ljudi koje se primi kao učitelje istine moraju biti dobro utemeljeni; njihova lađa izdržat će buru i oluju, jer ih sidro čvrsto drži na mjestu. Obmana će biti sve više. – Pismo 1, 1897. {2OP 58.2}
Sotona je sada revnije angažiran u igri za život duša nego u bilo kojem trenutku u povijesti; ako ne budemo neprestano na oprezu, on će u našim srcima posijati oholost, samoljublje, ljubav prema svijetu i mnoge druge zle osobine. On će također upotrijebiti svako moguće oruđe kako bi poljuljao našu vjeru u Boga i u istine Njegove Riječi. Ako nemamo duboko iskustvo u božanskim stvarima, ako ne posjedujemo temeljito znanje Njegove Riječi, bit ćemo obmanuti da krenemo putem k vlastitom uništenju preko neprijateljevih zabluda i mudrovanja. Lažne nauke potkopat će temelje mnogih, jer nisu naučili razlikovati istinu od zablude. Naša jedina zaštita od sotoninih lukavstava jest marljivo proučavanje Svetih Spisa, stjecanje svjesnog razumijevanja razloga našeg vjerovanja, i vjerno izvršavanje svih dužnosti koje su nam poznate. Svjesno popuštanje čak i jednom grijehu uzrokovat će slabost i tamu, i izložiti nas žestokom kušanju. – The Review and Herald, 19. studenog, 1908. {2OP 58.3}
Kada počne pljusak kasne kiše, ljudski izumi, načini na koji čovjek djeluje, na trenutke će nestati, ograničenja ljudske nadležnosti bit će poput slomljene trstike, i Sveti Duh će govoriti kroz živuća, ljudska oruđa uvjerljivom silom. Tada nitko neće promatrati da vidi jesu li rečenice lijepo zaokružene ili gramatika besprijekorna. Živa voda teći će kanalima koje je uspostavio sam Bog. {2OP 58.4}
Ali budimo oprezni da ne uzdižemo ljude, njihove riječi ili njihova djela; i neka se nitko ne smatra važnim ako ima veliko iskustvo za prenijeti drugima, jer to je područje na kojem se pouzdanje lako može dati onima koji ga ne zaslužuju. Mladići i djevojke uzdignut će se i smatrati da su primili posebnu naklonost, ili da su pozvani učiniti neko veliko djelo. Bit će mnogo obraćenja specifične vrste, ali ona neće nositi nebeski potpis. Uvući će se nemoral i razuzdanost, i vjera mnogih doživjet će brodolom. {2OP 59.1}
Možemo biti sigurni jedino ako se čvrsto držimo Isusa. Nikada Ga ne smijemo izgubiti iz vida. On kaže, “Bez Mene ne možete učiniti ništa” (Ivan 15:5). Moramo njegovati stalno prisutan osjećaj vlastite nedostatnosti i bespomoćnosti, i u potpunosti se osloniti na Isusa. To će svakog od nas održavati mirnima i postojanima u riječima i vladanju. Ushićenje kod govornika nije znak sile, već slabosti. Revnost i energija nužni su u iznošenju biblijske istine, evanđelja, koje je Božja sila koja spašava… {2OP 59.2}
Postoje područja ispunjena živim pijeskom koja prijete zarobiti mnoge. Uvijek je sigurno tražiti revnost koja dolazi od Božjeg Duha, sve dok ju ne miješamo sa silom i drskošću koje ne potječu s neba. Moramo biti oprezni u svim svojim riječima kako neka jadna duša gorljivog temperamenta ne bi pala u zanos koji nije u skladu s pravim znanjem. Oni će se ponašati kao da je njihovo pravo koristiti Svetog Duha umjesto da dopuste Svetom Duhu da koristi njih, i oblikuje ih u skladu s nebeskim uzorom. Postoji opasnost u trčanju ispred Krista. Trebamo iskazati poštovanje Svetom Duhu tako što ćemo ga slijediti kamo nas bude vodio. “Ne oslanjaj se na vlastiti razbor” (Izreke 3:5). To je jedna od opasnosti kojoj su izloženi oni koji naučavaju istinu drugima. Slijediti kamo Krist vodi jedini je siguran put našim nogama. Njegovo djelo će opstati. Sve što je Bog rekao istina je. {2OP 59.3}
Ali propovjednici koji nose posljednju poruku milosti palom svijetu ne smiju izgovarati nesmotrene riječi; oni ne smiju otvarati vrata preko kojih će sotona zadobiti pristup ljudskim umovima. Nije na nama da eksperimentiramo, da pronalazimo nešto novo i zapanjujuće što će stvoriti ushićenje. Sotona vreba ne bi li ulovio svoju priliku da iskoristi bilo što nalik tome kako bi u crkvu unio svoje obmane. Djelovanje Svetog Duha na ljudska oruđa održat će um dobro uravnoteženim. Neće dolaziti do izazvanog ushićenja kojem će slijediti reakcija. {2OP 60.1}
Sotona će se poslužiti svakim ekstravagantnim izričajem kako bi nanio štetu ne samo govorniku, već svima koji se prihvate istog duha i zaraze druge na njihovu štetu. Trebamo njegovati smirenost i dostojanstvenost; svečane istine o kojima razmišljamo potaknut će nas da očitujemo duboku revnost. Kako bismo i mogli drugačije, kada na nama počiva najsvetija poruka koja se treba odnijeti dušama koje propadaju – teret osjećaja blizine dolaska našeg Spasitelja. {2OP 60.2}
Ako neprestano budemo gledali na Isusa i primali Njegovo Duha, imat ćemo jasan vid. Tada ćemo razaznati opasnosti sa svake strane, i bit ćemo oprezni sa svakom riječi koji izgovorimo, kako sotona ne bi mogao naći priliku da utka svoje obmane. Ne želimo potaknuti umove ljudi na ushićenje. Ne smijemo poticati očekivanja da se vide čudnovate i neobične stvari. Umjesto toga, učite ih da slijede Isusa korak po korak. Propovijedajte Isusa Krista, koji je središte naše nade u vječni život. – Pismo 102, 1894. {2OP 60.3}
Poglavlje 7 – Nebeska potvrda vjerodostojnosti
Tijekom godina, među adventistima sedmog dana pojavili su se mnogi lažni i subverzivni pokreti, osnovani na pogrešnom tumačenju Svetih spisa ili navodnom božanskom prosvjetljenju. Savjeti Duha proroštva davani u vezi takvih situacija kako su se pojavljivale jasno se i odlučno nose s njima. Ovaj dio knjige uključuje neke od tih savjeta. {2OP 62.1}
Uz navodno novo svjetlo obično je bila blisko povezana osuda crkve i njezinog vodstva, te često neki oblik određivanja proročkog vremena. Jednom takvom pokretu pod vodstvom izvjesnog g. Stantona, poznatom pod imenom Glasni poklič trećeg anđela, suprotstavio se niz članaka objavljenih 1893. godine u Review and Herald pod naslovom „Crkva ostatka, a ne Babilon“ (koji se sada može naći u Svjedočanstvima za propovjednike, na stranicama 32-62, te u The Remnant Church na stranicama 23-53). Materijali sakupljeni u ovom dijelu također govore o tom pokretu i prilično se detaljno bave s nekoliko sličnih pokreta. {2OP 62.2}
Ovdje također možemo naći dva istaknuta slučaja vezanih uz tvrdnje posjedovanja proročkog dara, obrađenih u obliku savjeta koje je gđa. White uputila onima koji su s time bili izravno ili neizravno povezani. Takve situacije stavljale su ju u izuzetno osjetljiv položaj ali, vršeći svoju službu kao Gospodnja glasnica, dane su joj upute koje su zaštitile crkvu od ljudi koji su svojatali proročku službu. Naglasila je da će istinsko očitovanje proročkog dara dokazati vlastitu vjerodostojnost, i biti popraćeno obiljem jasnih i uvjerljivih dokaza. {2OP 62.3}
Sve dok postoji neprijatelj istine, pojavljivat će se subverzivni i lažni pokreti, i morat ćemo se suočavati s njima. Opisi tih pokreta i njihovih karakterističnih naučavanja, dani od strane Ellen G. White, kao i savjeti dani vezano uz analiziranje njihovog djelovanja i nauke, sadrže mnogo toga što može uvelike pomoći u jasnom i nedvosmislenom prepoznavanju i suočavanju s takvim situacijama kada se one ponovo pojave. – Povjerenstvo White imanja. {2OP 62.4}
Dragi brate M: [Pismo čovjeku koji je došao do zaključka da je crkva Adventista sedmog dana pala u nisko duhovno stanje opisano kao Babilon. – Urednici.]
Primila sam tvoje pismo naslovljeno na sebe na početku subote… Trebala bih ti savjetovati da prisustvuješ nastavi, i da ne napustiš ovu zemlju dok se tvoj um jasno ne utemelji po pitanju toga što je istina. Iskreno se nadam da ćeš pohađati ovaj školski semestar i naučiti sve što možeš u vezi ove poruke istine koja se treba odnijeti svijetu. {2OP 63.1}
Gospod ti nije dao poruku da nazivaš adventiste sedmog dana Babilonom, i da pozivaš ljude da izađu iz crkve. Svi razlozi koje bi mogao iznijeti ne mogu utjecati na mene po tom pitanju, jer mi je Gospod dao jasnu svjetlost koja je u suprotnosti s takvom porukom. {2OP 63.2}
Nimalo ne sumnjam u tvoju iskrenost ili čestitost. U više sam navrata pisala duga pisma onima koji su optuživali crkvu Adventista sedmog dana da je Babilon, i da ne posjeduje istinu. Ti misliš da su neki pojedinci usadili predrasude u moj um. Ako sam doista u takvom stanju, onda nisam prikladna da mi se povjeri Božje djelo. Ali ta stvar bila je iznesena pred mene u drugim slučajevima u kojima su ljudi tvrdili da imaju poruku slične prirode za crkvu Adventista sedmog dana, i dana mi je uputa, „Ne vjeruj im.“ “Ne poslah tih proroka, a ipak trče.” {2OP 63.3}
Starješina K, [vidi str. 96, također Odabrane poruke, knjiga 1, str. 176-184.] čovjek na samrti, ispunio je svoju sobu zainteresiranim ljudima dok je boravio u bolnici u Battle Creeku. Mnogi su bili obmanuti. Izgledalo je kao da je nadahnut. Ali svjetlost koja mi je dana bila je, „To djelo nije od Boga. Nemoj vjerovati toj poruci.“ {2OP 64.1}
Nekoliko godina nakon toga, čovjek po imenu N, iz grada Red Bluff u državi California, došao mi je iznijeti svoju poruku. Rekao je da je to glasan poklič trećeg anđela koji treba obasjati zemlju svojom slavom. Vjerovao je da je Bog zaobišao sve vodeće ljude u djelu i predao poruku njemu. Pokušala sam mu ukazati na njegovu zabludu. Tvrdio je da su adventisti sedmog dana Babilon, i kada smo mu iznijeli naše razloge i objasnili mu stvari, pokazavši mu da je u zabludi, obuzela ga je velika sila, i nedvojbeno se oglasio glasnim uzvikom… Imali smo puno nevolje s njim; njegov um postao je uneravnotežen, i bilo je nužno zbrinuti ga u duševnoj bolnici. {2OP 64.2}
Jedan čovjek po imenu Garmire, [vidi poglavlje 9.] zastupao je i objavljivao poruku vezanu uz glasni poklič trećeg anđela; optuživo je crkvu na način sličan onome koji ti sada koristiš. Rekao je da će sve crkvene vođe pasti zbog samouzvisivanja, te će se uzdići druga skupina poniznih ljudi, koji će činiti prekrasna djela. Taj čovjek imao je i kćeri koje su tvrdile da imaju viđenja. {2OP 64.3}
Ta obmana otkrivena mi je u njezinoj pravoj svjetlosti. Preda mnom je stajao inteligentan čovjek, prihvatljivog ponašanja, spreman na samoodricanje i pun žara i revnosti, noseći obličje posvećenosti i pobožnosti. Ali poruka koju mi je Bog poslao bila je, „Ne vjeruj im, Ja ih nisam poslao!“ {2OP 64.4}
Taj čovjek je tvrdio da vjeruje u svjedočanstva. Tvrdio je da su ona istinita, i koristio ih je na isti način na koji si ih i ti koristio kako bi podupro svoje tvrdnje i dao im obličje istine. Rekla sam im da njihova poruka ne dolazi od Boga, već služi tome da prevari neoprezne. Nisam ga uspjela uvjeriti. Rekla sam im da su viđenja njegove kćeri [Anne] sumnjive, no on je tvrdio da su ta viđenja poput viđenja sestre White, i svjedoče u korist istih stvari. Ta kćer obmanjivala je obitelj i nekolicinu drugih koji su vjerovali tim lažnim porukama. Pokazano mi je da ta mlada djevojka nije bila čestita, već iskvarena… {2OP 65.1}
Ako sam ikada susrela nadahnutu osobu, to je bez sumnje bio taj čovjek; ali jasno sam mu rekla da njegovo nadahnuće potječe od sotone, a ne od Boga. Njegova poruka nije nosila pečat božanske vjerodostojnosti. {2OP 65.2}
Kako bi ostvario svoj naum objavljivanja te poruke svijetu, naveo je čestitog, savjesnog mladića da povjeruje kako mu je dužnost ukrasti popis primatelja Review and Herald-a. To je prijestup kažnjiv zatvorom prema državnim zakonima, i mladić je pobjegao iz Battle Creeka. Dugo vremena nije se usudio vratiti u Battle Creek. Njegov fanatični učitelj odredio je trenutak prestanka vremena milosti, i kako su se sva predviđanja pokazala netočnima, mladić je uvidio da je bio obmanut; priznao je svoj grijeh i sada je pošten član crkve u Battle Creeku. {2OP 65.3}
Samo dvije godine nakon toga, jedan drugi čovjek po imenu O, iz države Connecticut, istupio je s porukom koju je nazivao novom svjetlošću po pitanju poruke trećeg anđela. Ta razumna obitelj odvojila se od crkve Adventista sedmog dana zbog te zablude. Budući da sam iznijela jasno svjedočanstvo protiv tog takozvanog novog svjetla u gradu __________, država Connecticut, gdje je dotični živio, suprotstavio se meni, mojem djelu i svjedočanstvima. {2OP 65.4}
Otac obitelji O prisustvovao je Biblijskoj konferenciji za propovjednike održanoj u Battle creeku, ali držao se po strani i nije se uklopio u duh sastanka. Napustio je konferenciju, i počeo utjecati na malu crkvu u _______. Da nisam radila u tom mjestu, mogli su razoriti cijelu crkvu svojim nijekanjem istine i stajališta adventista sedmoga dana, a naročito gđe. White. {2OP 65.5}
U to isto vrijeme, iz Washingtona D.C. došla je gospođa P. koja je tvrdila da je u potpunosti posvećena i da ima moć iscjeljivanja. Taj duh zbunio je mnoge. U njima je boravio isti duh optuživanja, koji je tvrdio da je crkva potpuno u zabludi i da Bog poziva da se iz nje izdvoje ljudi koji su u stanju činiti čuda. Velika grupa naših ljudi u Battle Creeku počela se odvajati od crkve. Božji Duh me pokrenuo tijekom jedne noći da napišem pismo našem narodu u Battle Creeku. {2OP 66.1}
Bog vodi poseban narod. On je odabrao ljude, crkvu na zemlji, i povjerio im svoj Zakon. Predao im je sveti zalog i vječnu istinu koju treba predati svijetu. On će ih koriti i ispravljati. Poruka upućena Laodicejcima primjenjiva je na adventiste sedmog dana koji su imali veliku svjetlost, ali nisu hodili u toj svjetlosti. Oni koji su glasno ispovijedali svoje vjerovanje, ali nisu držali korak sa svojim Vođom, bit će ispljunuti iz Njegovih usta ukoliko se ne pokaju. Poruka da se crkva Adventista sedmog dana proglasi Babilonom, i poziva Božji narod da izađe iz nje, ne potječe ni od kojeg nebeskog glasnika, niti od bilo kojeg čovjeka nadahnutog Božjim Duhom. {2OP 66.2}
Istiniti Svjedok kaže, “Savjetujem ti: kupi od Mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas Moj i otvori Mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa Mnom. Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje Njegovo” (Otkrivenje 3:18-21). {2OP 66.3}
Isus dolazi kako bi svakom pojedinom članu svoje crkve dao najbogatije blagoslove, samo ako Mu budu spremni otvoriti vrata. On ih niti u jednom trenutku ne naziva Babilonom, niti ih poziva da se odvoje. On kaže, “Ja korim i odgajam one koje ljubim” (porukama ukora i upozorenja) (Otkrivenje 3:19). Ja sam u potpunosti svjesna tih ukora. Upućivala sam upozorenja jer me je na to primorao Gospodnji Duh, i izgovarala sam ukore jer mi je Bog dao riječi ukora. Nisam izbjegavala objaviti sve što mi je Bog rekao, a dano mi je da prenesem crkvi. {2OP 67.1}
Mogu u strahu i ljubavi prema Bogu reći da znam da Gospod želi ljubavlju i milosrđem obnoviti i iscijeliti crkvu od svih njenih starih grijeha. On je svojoj crkvi namijenio djelo koje treba izvršiti. Ne treba ju nazivati Babilonom, već treba biti poput soli zemlji, svjetla svijetu. Oni trebaju biti živi glasnici koji će objavljivati živu poruku u ovim posljednjim danima. {2OP 67.2}
Babilon iz 18. poglavlja Otkrivenja
“Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: “Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina. Začujem i drugi glas s neba: “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih. Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!’ Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!” (Otkrivenje 18:1-8). {2OP 67.3}
Ovo cijelo poglavlje pokazuje da su pali Babilon crkve koje odbijaju prihvatiti poruke upozorenja koje je Gospod uputio preko poruka prvog, drugog i trećeg anđela. Oni su odbacili istinu i usvojili laž. Odbili su poruke istine. Vidi 2. Solunjanima 2:1-12. Poruka u osamnaestom poglavlju knjige Otkrivenje jasna je i razumljiva. “Jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina” (stih 3). Nitko tko čita ovo poglavlje ne mora biti u zabludi. {2OP 68.1}
Kako bi se sotona radovao kada bi se objavljivala vijest da se ova poruka odnosi upravo na jedini narod kome je Bog povjerio svoj zakon. Vino Babilona je uzdizanje lažne i nezakonite subote nad subotom koju je Gospod Jahve blagoslovio i posvetio za čovjeka; ono je također i nauka o besmrtnosti duše. Ta srodna krivovjerja, zajedno s odbacivanjem istine, pretvaraju crkvu koja ih prihvati u Babilon. Kraljevi, trgovci, vladari i vjerski učitelji potom se pitanju nalaze u iskvarenom skladu. {2OP 68.2}
Još jednom ponavljam, Gospod nije govorio preko niti jednog glasnika koji tvrdi da je crkva koja drži Božje zapovijedi Babilon. Istina, uz pšenicu se nalazi i kukolj; ali Krist je rekao da će poslati svoje anđele da sakupe kukolj u snopove i spale ga, a žito spreme u žitnicu. Znam da Gospod ljubi svoju crkvu. Ona ne smije biti neorganizirana niti se rascjepkati u neovisne djeliće. Ta teorija potpuno je nedosljedna; ne postoji nikakav dokaz da će se tako nešto dogoditi. Oni koji poslušaju tu lažnu poruku i pokušaju njome zaraziti druge bit će obmanuti i pripremljeni prihvatiti još veće obmane, te će naposljetku propasti. {2OP 68.3}
U nekim članovima crkve živi oholost, samodostatnost, tvrdoglavo nevjerovanje i odbijanje da napuste vlastite zamisli, iako su suočeni s nagomilanim dokazima koji pokazuju da se na njih može primijeniti poruka laodicejskoj crkvi. Ali sve to neće dovesti do nestanka crkve. Pustite da kukolj i pšenica rastu zajedno do žetve. Tada će anđeli izvršiti djelo odvajanja. {2OP 69.1}
Upozoravam adventiste sedmog dana da budu pažljivi kako će prihvaćati svaku novu ideju i one koji tvrde da posjeduju veliku svjetlost. Čini se da je u prirodi njihovog djela optuživati i uništavati. {2OP 69.2}
Brate moj, želim ti kazati da budeš oprezan. Nemoj poduzeti niti jedan korak dalje na putu kojim si krenuo. Hodite u svjetlosti “dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama” (Ivan 12:35). {2OP 69.3}
Žališ se kako su se u Battle Creeku prema tebi odnosili hladno. Jesi li ponizna duha pristupio onima koji su duhovne prirode i rekao, „Hoćete li proučavati Svete spise sa mnom? Hoćemo li se moliti u vezi tog pitanja? Ja ne posjedujem svjetlost, ali ju želim; jer zabluda nikada neće posvetiti dušu.“ Možeš li se čuditi tome što ti nisu pokazali povjerenje u onolikoj mjeri u kojoj misliš da su trebali, uzevši u obzir iskustva kroz koja su prošli? Zar se Kristovim riječima ne bi trebala pridavati nikakva važnost? “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi” (Matej 7:15). „Gle, ovdje je Krist i gle, ondje je Krist“ čut će se sve češće i češće. Neka vjernici poslušaju glas anđela koji je rekao crkvi, „Držite se zajedno.“ Vaša snaga leži u jedinstvu. Ljubite kao braća, budite samilosni, budite ljubazni. Bog ima svoju crkvu, i Krist je izjavio, “Vrata paklena neće je nadvladati” (Matej 16:18). Glasnici koji Gospod šalje nose znakove božanske vjerodostojnosti. Gajim nježne osjećaje prema tebi, ali preklinjem te, dođi k svjetlosti. – Pismo 16, 1893. {2OP 69.4}
Nužno je da svatko bude svjestan atmosfere koja okružuje njihovu vlastitu dušu, kako bi znali surađuju li s neprijateljem pravednosti i nesvjesno rade njegovo djelo, ili su povezani s Kristom, čine njegovo djelo i teže učvrstiti duše u istini. {2OP 70.1}
Sotoni bi bilo drago kad bi što više ljudi postalo njegovi saveznici i oslabili međusobno pouzdanje među braćom, te sijali neslogu među onima koji tvrde kako vjeruju u istinu. Sotona svoje ciljeve može najučinkovitije postići kroz one koji ispovijedaju da su Kristovi prijatelji, ali ne žive i ne rade onako kao što je to Krist činio. Oni koji se u svojim umovima i srcima okreću od Gospodnjeg posebnog djela za ovo vrijeme, koji ne surađuju s Njime u utvrđivanju duša tako što bi ih upućivali da slušaju Njegove riječi upozorenja, rade djelo Kristovog neprijatelja. {2OP 70.2}
Vrlo je ozbiljna stvar ići od kuće do kuće i, pod izlikom obavljanja misionarskog rada, sijati sjeme nepovjerenja i sumnje. Svako takvo sjeme brzo proklija, i stvara se nepovjerenje u Božje sluge, čija je zadaća odnijeti narodu Njegovu poruku. Kada Bog govori preko svojih slugu, posijano sjeme [nepovjerenja i sumnje] pušta korijen ogorčenosti. Riječi padaju na srca koja ne žele slušati, na srca koja nisu spremna odazvati se. Nikakva zemaljska niti nebeska sila tada više ne može naći pristup duši. {2OP 70.3}
Tko je odgovoran za te duše? Tko će ukloniti taj otrovni korijen gorčine koji ih sprječava da prihvate Gospodnju riječ? Sestra ili brat posijali su zlo sjeme, ali kako se sad duše stavljene u takav položaj mogu vratiti na pravi put? Jezik koji je trebao biti upotrijebljen na Božju slavu tako što bi govorio riječi nade, vjere i povjerenja u Božje radnike, odvratio je dušu od Isusa Krista. Oni koji su sami prezreli Kristove riječi, i odbili slušati Njegov glas i obratiti se, zatrovali su umove drugih kvascem zlih sumnji i kleveta. {2OP 70.4}
Ovo je vrijeme u kojem se pripremamo za Gospodnji dolazak. Sada nemamo vremena za riječi nevjerovanja i ogovaranja, nemamo vremena raditi đavolji posao. Neka se svatko čuva da ne poljulja vjeru drugih sijanjem sjemena zavisti, ljubomore i razdora; jer Bog čuje sve što izgovorimo i sudi, ne prema izjavama, koje mogu biti da ili ne, već prema plodovima koje donosi put koji smo odabrali. “Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati” (Matej 7:20). Posijano sjeme odredit će prirodu žetve.“ – Rukopis 32a, 1896. {2OP 71.1}
Poruku koju je Bog nadahnuo prate uvjerljivi dokazi
Kada Gospod uputi poruku čovjeku, On je daje popraćenu nečim po čemu Njegov narod može prepoznati da je ta poruka od Njega. Bog od svog naroda ne traži da vjeruju svakome tko dođe pred njih s nekakvom porukom. {2OP 71.2}
Gospod upućuje opomene svom narodu, ne kako bi ih uništio, već da ispravi njihove zablude… {2OP 71.3}
Živimo u opasnim danima. Preko svjetlosti koja mi je dana znam da sotona pokušava uvesti u crkvu ono što će navesti ljude da misle kako imaju za izvršiti prekrasno djelo. Ali kada Bog da poruku nekom čovjeku, taj će čovjek svojom krotkošću i poniznošću pružiti dokaz da Bog djeluje kroz njega. Bog živi i vlada, i On želi da pred Njim hodimo u poniznosti. On ne želi da se spomenuti brat N silom nameće skupu… {2OP 71.4}
Ne smijemo biti prekidani sastanak za sastankom od strane onih koji tvrde da imaju poruku koju trebaju prenijeti. Onaj tko se silom gura na mjesto gdje nije poželjan ne čini Božje djelo. Mi trebamo raditi poput vojnika u vojsci. Ne smijemo istupati iz bojnih redova da bi radili na vlastitu ruku. – Rukopis 30, 1901. {2OP 71.5}
Poglavlje 8 – Suočavanje s tvrdnjama lažnih proroka
Pokazani su mi mnogi koji će tvrditi da su primili posebnu nauku od Boga, koji će pokušati voditi druge i prihvatiti se djela koje im Bog nikada nije povjerio vođeni pogrešnim zamislima o svojoj dužnosti. Posljedica toga bit će zbrka. Neka svatko za sebe revno traži Boga kako bismo mogli pojedinačno razumjeti Njegovu volju. – Pismo 54, 1893. {2OP 72.1}
Bit će onih koji će tvrditi da su imali viđenja. Kada vam Bog da jasne dokaze da viđenje potječe od Njega, možete ga prihvatiti; ali nemojte prihvaćati nikakve druge dokaze, jer će sve više i više ljudi u stranim zemljama i u Americi biti navedeno na pogrešan put. – The Review and Herald, 25. svibnja, 1905. {2OP 72.2}
U pismima o g. Garmireu, spomenutom u 7. poglavlju, ili pismima upućenim njemu, nalaze se savjeti koji mogu biti od pomoći u situacijama kada se treba suočiti s onima koji tvrde da imaju posebnu svjetlost. – Urednici.]
Prisiljena sam izjaviti kako nemam nimalo povjerenja u gospodina {J. M.} Garmirea ili njegovo djelo. Brošura izdana prošlu jesen u vrijeme našeg sastanka u Jacksonu nije ni na koji način odobrena od strane naših ljudi. Te brošure razaslane su ljudima čija su se imena nalazila na ukradenom popisu primatelja časopisa Review and Herald. {2OP 72.3}
Kćer gospodina Garmirea tvrdi, ili on tvrdi u njezino ime, da ima viđenja; ali ona na sebi ne nose Božji pečat. Ona imaju istu prirodu kao mnoge slične pojave s kojima smo se susreli u prošlosti – to su sotonine obmane. {2OP 73.1}
Na sastanku u Jacksonu jasno sam izjavila tim fanatičnim skupinama da vrše djelo neprijatelja duša; oni se nalaze u tami. Tvrdili su da posjeduju veliku svjetlost da će vrijeme milosti završiti u listopadu 1884. godine. {2OP 73.2}
Tamo sam javno rekla da mi je Gospod milostivo pokazao da u svojim porukama više neće objavljivati točno određena vremenska razdoblja nakon 1844. godine; i da znam da je ta poruka, koju je četiri petine ljudi zagovaralo velikom revnošću, zapravo krivovjerje. Viđenja tog sirotog djeteta nisu potjecala od Boga. Ta svjetlost nije dolazila s neba. Vrijeme je kratko; ali kraj još nije stigao. Mora se izvršiti veliko djelo pripreme naroda koji će biti zapečaćen pečatom živog Boga. – An Exposure of Fanaticism and Wickedness (brošura), str. 9, 10 (1885). {2OP 73.3}
Sotona je posložio stvari tako da te uhvati u zamku. Fanatizam, obmana i snažna zabluda drže te u svojoj vlasti. Govorio si o svojim zamislima u krugu svoje obitelji, pogrešno tumačeći Sveto Pismo, odvajajući Božju Riječ od njezinog pravog značenja, i na taj si ih način naveo da povjeruju kako su stajališta koja ima i zagovara naš narod neistinita. Tvoja tumačenja svetih spisa nisu u skladu s položajem koji zauzimaju adventisti sedmog dana… {2OP 73.4}
Kalup koji su nametnuo umovima svoje djece ima oblik zabluda koje su iskvarile tvoj vlastiti um. Odgojio si ih tako da opažaju mane i nedostatke drugih, i da ih kritiziraju. Svojim riječima i primjerom takvog govora protiv svoje braće i otkrivanja njihovih nedostataka pokrenuo si slijed događaja koji je, kroz tvoju vlastitu silu u suradnji sa sotoninim snagama, rezultirao viđenjima tvoje kćeri. Svo to iznalaženje pogrešaka, to optuživanje svoje braće, sotonske je prirode… {2OP 73.5}
Znaci božanske vjerodostojnosti
To što izražavaš toliko povjerenja u svjedočanstva, i toliko ih ističeš, nije od nikakve pomoći meni ni mojem djelu, jer lažna viđenja svoje kćeri stavljaš na istu razinu s onima koja meni daje Gospod, i na taj način unizuješ svetost i uzvišenu prirodu djela koje mi je Bog povjerio. {2OP 74.1}
Gospod mi je jasno pokazao da ono što ti smatraš Božjim porukama tebi i drugima preko tvog djeteta Anne ne potječe od Njega. Te poruke ne nose pečat božanske vjerodostojnosti. Tvojim djetetom upravlja drugi duh. U njoj radi neprijatelj. Takva očitovanja postajat će sve češća u ovim posljednjim danima. Ona ne vode k jedinstvu u potpunosti istine, već udaljavaju ljude od istine. {2OP 74.2}
Jedan jasan dokaz koji imamo da ta zbivanja ne potječu od Boga jest da se ona poklapaju s tvojim stajalištima, za koja znamo da su pogrešna. Stvari za koje ona tvrdi da vidi u viđenjima nisu poduprijete od strane Božje Riječi, već su u suprotnosti s njom. Sotona neprekidno radi kako bi ju prožeo svojim duhom, te se poslužio njome da pod krinkom pravednosti u crkvu uvede svjetovnost, krivovjerja i nečistoću. Sve dok smatraš da njezine riječi potječu od Boga, tvoja vjera u istinska svjedočanstva je beskorisna; na taj se način sotona nada odvojiti te, zajedno sa svima koji imaju imalo pouzdanja u tvoje zamisli, od sredstava koje je Bog odabrao, i navesti te da vjeruješ u laž. Sveti spisi govore o onima koji obmanjuju i koji bivaju obmanuti. Upravo je to slučaj s tobom. Ti obmanjuješ svoju kćer, ona obmanjuje tebe – slijepac vodi slijepca. Neprijatelj se trudi ostvariti svoje ciljeve raznim sredstvima, birajući ona koja su najprilagođenija okolnostima i stanju onih za koje vidi da ih može namamiti iskušenjem. {2OP 74.3}
Otvoreno ti kažem, poruke tvoje kćeri Anne nisu od Boga. To mi je pokazao sam Gospod, a On ne laže. Ona može vidjeti mnogo dobrih stvari, izreći mnogo toga što je istinito, ali isto radi i neprijatelj duša. Krivotvorina će umnogome nalikovati originalu. Doneseni plodovi ono su što svjedoči o karakteru… {2OP 74.4}
U djelu u kojem smo moj suprug i ja Božjom providnošću pozvani da odigramo ulogu, čak i od samih početaka 1843. i 1844. godine, Gospod je bio Onaj koji je radio planove za nas, i On je sprovodio svoje naume kroz svoja živa oruđa. Često nam je obraćana pažnja na pogrešne putove, a istiniti i sigurni putovi bili su tako jasno određeni u svim poduhvatima vezanim uz djelo koje nam je povjereno, da uistinu mogu reći kako nisam u neznanju po pitanju sredstava kojima se koristi sotona, kao ni Božjih putova i djela. Morali smo do krajnjih granica upregnuti sve sile našeg uma, oslanjajući se na Božju mudrost da nas vodi u našem proučavanju, budući da smo morali ispitati različite teorije koje su nam bile iznesene i vagati njihove prednosti i nedostatke u svjetlosti Božje Riječi i onoga što mi je Bog otkrio kroz svoju Riječ i svjedočanstva, kako ne bismo bili prevareni ili prevarili druge. Predali smo svoju volju i svoj put Bogu, i s najvećim žarom molili Njegovu pomoć; te molbe nikada nisu bile uzalud. Mnogo godina bolnog iskustva u Božjem djelu upoznalo me sa svim vrstama lažnih pokreta. Mnogo sam puta bila poslana u razna mjesta s porukom, „Imam za tebe djelo koje moraš izvršiti u tom mjestu; Ja ću biti s tobom.“ Kada je nastupio pravi čas, Gospod bi mi dao poruku za one koji su imali lažne snove i viđenja, i kroz Kristovu snagu iznosila sam svoje svjedočanstvo kako mi je Gospod zapovjedio. Protiv mene su bile usmjerene najužasnije optužbe, za koje se tvrdilo da potječu od Gospoda jer se protivim Njegovom djelu. Rekli su da će me zadesiti strašne nesreće, baš kao što je to prorokovala i tvoja Anna; ali ja sam uvijek bila savršeno svjesna da me čuvaju nebeski anđeli. {2OP 75.1}
Tijekom proteklih četrdeset i pet godina, morala sam se suočiti s osobama koje su tvrdile da nose Božje poruke ukora za druge ljude. Taj oblik vjerskog fanatizma pojavljivao se u mnogo navrata nakon 1844. godine. Sotona je djelovao na različite načine kako bi utvrdio ljude u zabludi. Neke stvari izgovorene u tim viđenjima ostvarile su se; ali mnoge druge – vezane uz vrijeme Kristovog dolaska, kraja vremena milosti, i zbivanja koja su se trebala odigrati – pokazala su se u potpunosti pogrešnima, baš kao to je to slučaj s tvojim i Aninim proročanstvima. Ipak, oni pokušavaju pronaći izlike za te pogreške izvrćući svoje izjave i pripisujući im drugačije značenje, te nastavljaju istim putem, obmanjujući i bivajući obmanuti. {2OP 75.2}
Kada je na mene prvi put djelovao Gospodnji Duh, pokazano mi je da ću se susresti s onima koji će tvrditi da imaju viđenja, ali da Gospod neće dopustiti da budem prevarena. Moja zadaća bila je razotkriti te zablude, i ukoriti ih u Gospodnje ime. Kako se kraj bude približavao, morat ću se suočiti sa sve više takvih zbivanja. {2OP 76.1}
Primala sam pisma od različitih ljudi koji su prepričavali viđenja za koja su tvrdili da im je Bog dao; ali Gospod Isus mi govori, „Ne vjeruj im; Ja ih nisam poslao.“ Neki mi pišu da im je Bog otkrio kako je sestra White u zabludi, da na nju utječu vjerski vođe i zbog njih vjeruje u neke stvari koje nisu istina, a odbacuje neke druge koje su istinite. Ali ponovo mi je došla ista poruke, „Ne slušaj ih; Ja im se nisam obratio, niti im dao ikakvu vijest niti poruku. Njihove su riječi laži istkane od niti sotoninih došaptavanja.” {2OP 76.2}
Neki su mi pristupili tvrdeći da su Krist, i naizgled su činili čuda. Rekli su da me je Gospod vodio u mnogo stvari, ali da subota nije probna istina; da Božji zakon nije obvezujući za ljude; sve što trebao učiniti jest prihvatiti Krista, a Krist su oni sami. Iskusila sam sve te umišljene tvrdnje, i nemam nikakvog povjerenja u njih. “Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati” (Izaija 8:20). {2OP 76.3}
U jednom mjestu bile su četiri člana jedne obitelji koji su tvrdili da primaju poruke od Gospoda, ukoravajući zlo, i predvidjeli su stvari koje su se uistinu dogodile. To je navelo ljude da im poklone povjerenje. Ali ona predviđanja koja se nisu ostvarila bila su zataškana, ili se prema njima odnosilo kao prema nečemu tajanstvenom, što će se moći shvatiti u budućnosti. Odakle su ti ljudi primili svoje nadahnuće? – Od sotonskih posrednika, kojih ima mnogo. Gospod me je zadužio da se suočim s tim stvarima, i iznesem jasno svjedočanstvo protiv njih… {2OP 76.4}
Vidjela sam više njih koji su naizgled zapali u viđenje; ali kada sam ukorila duh koji je upravljao njima, istog su trenutka povratili svijest i bili su vrlo uznemireni. {2OP 77.1}
Jeftine, obične, zemaljske stvari
Takva iskustva postala su vrlo uobičajena. Nekoliko članova jedne obitelji potpali su pod tu vrstu zablude… Upućivali bi poruke različitim članovima crkve, govoreći jednoj drhtećoj duši, „Ti si ohol“, a drugoj, „Ti si nevjernik; bit ćeš izgubljen.“ Gospod mi je u tom slučaju dao svjetlost da izgovorim riječi utjehe i ohrabrenja. Moje svjedočanstvo upućeno je tim obmanutim dušama, bilo da ga one saslušaju ili odbace. Njihova viđenja su sotonino djelo. Stvari otkrivene u njima često su bile obične, zemaljske stvari, poput tko bi trebao dobiti doručak sljedećeg jutra, tko treba pripremiti večeru, tko mora oprati posuđe. S tim banalnim stvarima bile su pomiješane svete istine koje su našli u Bibliji i svjedočanstvima. U svemu tome djelovala je sotonina ruka kako bi u ljudima izazvao gađenje i naveo ih da prezru sve vezano uz bilo kakva viđenja. Na taj način istina je odbačena zajedno s laži. Čak bi i oni koji su bili uključeni u obmanu, kada bi se napokon umorili od toga, bili skloni sumnjati u sva viđenja. {2OP 77.2}
Nakon vrlo ozbiljnog sastanka s tim obmanutim dušama, priznali su da su se trudili oponašati stanja u kojima se nalazila sestra White što su bolje mogli. Sve je bila farsa, obična obmana. Ipak, mnoge stvari obistinile su se kao što su predvidjeli. {2OP 77.3}
Ljudi su me pitali kako je to moguće ako su sva viđenja bila lažna. Rekla sam im da je sotonina namjera pomiješati istinu sa zabludom, kako bi kroz te obmane mogao poništiti utjecaj pravog Božjeg djela. Od tog trenutka prestala su sva njihova dotad mnogobrojna viđenja. Što se dogodilo s tim viđenjima, i onima koji su ih podupirali? Neki od njih sada su skeptici, ne vjeruju u duhovne darove crkve, nemaju pouzdanja u istinu, niti vjeruju u išta. Pokazano mi je da su to neminovne posljedice lažnih viđenja. {2OP 77.4}
Objave tvoje kćeri slična su obmana. Tvoje poticanje tih stvari odvest će u propast i nju i druge, ako se ne pojavi nešto što će razotkriti tu obmanu. Nazivao si ta lažna viđenja i beznačajne snove prekrasnim Božjim svjetlom, ali ona su poput kukolja u odnosu na pšenicu. To je vrlo ozbiljna stvar. Ona će imati odlučujući utjecaj na tvoju obitelj. Sve dok smatraš da su riječi tvoje kćeri izgovorene pod utjecajem Božjeg Duha, odnosit ćeš se prema njima kao da su istina. Nalaziš se pod snažnom sotoninom obmanom. Tvrdit ćeš da poštuješ te poruke, i na taj će način tvoje pouzdanje u prave, istinske poruke od Boga biti poljuljano. Isto će se dogoditi sa svima koji vjeruju ono što ti vjeruješ. To je razlog zašto sotona tako uporno promiče krivotvorine – kako bi odvratio ljude od istine. {2OP 78.1}
Sotonina posljednja obmana bit će pokušaj rušenja autoriteta svjedočanstva Božjeg Duha. “Kad objave nema, narod se razuzda” (Izreke 29:18). Sotona će djelovati na domišljate načine, koristeći različite metode i razna sredstva, kako bi poljuljao povjerenje ostatka Božjeg naroda u istinska svjedočanstva. Koristit će se krivotvorenim viđenjima da navede ljude na krivi put, i pomiješat će laž s istinom, te na taj način u ljudima stvoriti odbojnost i stav da je sve što se naziva viđenjem neka vrsta fanatizma; ali iskrene duše moći će raspoznati razliku između lažnog i istinitog kada ih međusobno usporede… {2OP 78.2}
O, kako je varljivo ljudsko srce! Kako je lako složiti se s onim što je zlo! Ne postoji ništa toliko štetno za dobrobit duše, za njezinu čistoću, za pravi i sveti doživljaj Boga, od stalnog slušanja i uzdizanja onoga što ne dolazi od Boga. Takve stvari truju srce i unižavaju razumijevanje. Čistu istinu možemo slijediti do njezinog nebeskog Izvora hodeći putem njenog uzdižućeg, profinjujućeg i posvećujućeg utjecaja na karakter onoga tko ju prihvati. Autor sve istine molio se svome Ocu, “Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u Mene: da svi budu jedno kao što Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u Nama budu da svijet uzvjeruje da si Me Ti poslao” (Ivan 17:20, 21). Neprekidno će se pojavljivati stvari koje će pokušati uzrokovati neslogu i odvratiti pažnju ljudi od istine. Takvo propitivanje, kritiziranje, odbacivanje i osuđivanje drugih nije dokaz Kristove milosti u srcu. To ne dovodi do jedinstva. Takvo djelo vršile su i u prošlosti osobe koje su tvrdile da posjeduju predivnu svjetlost, dok su zapravo bile duboko u grijehu. U njima su bili pomiješani elementi krivovjerja, nepoštenja i laži. {2OP 78.3}
Nalazimo se u vremenu velike opasnosti za Božji narod. Bog vodi svoj narod, a ne tu i tamo nekog pojedinca. On ima crkvu na zemlji koja se drži istine; i kada vidimo ne samo odrasle ljude, već i mlade djevojke, kako podižu svoj glas protiv crkve, bojimo ih se. Znamo da ih Bog nije poslao, a oni su ipak krenuli, i sve koji nisu prihvatili njihove pogrešne zamisli odbacuje se kao one koji ratuju protiv Gospodnjeg Duha. Sve je to u skladu sa sotoninim načinom djelovanja, ali Božje će djelo napredovati iako postoje i uvijek će postojati oni koji će raditi u izravnoj suprotnosti Kristovoj molitvi. Djelo će napredovati, ostavljajući njih i njihove sotonske izmišljotine daleko iza sebe… {2OP 79.1}
“Pazite dakle kako slušate” (Luka 8:18), savjet je koji nam je Krist uputio. Moramo slušati kako bi spoznali istinu i mogli hoditi u njoj. Još jednom ponavljam: “Pazite što slušate” (Marko 4:24). Pomno ispitujte, “sve provjeravajte” (1. Solunjanima 5:21), “ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1. Ivanova 4:1). To je savjet koji nam Bog upućuje; hoćemo li ga poslušati? – Pismo 12, 1890. {2OP 79.2}
Poglavlje 9 – Obilježja pogrešnog nauka
Daljnja korespondencija s gospodinom Garmireom
Otkada sam posjetila tvoj dom u subotu poslijepodne, 23. kolovoza, osjećala sam potrebu da ti kažem neke stvari. Nimalo ne oklijevam izjaviti da Annina viđenja ne potječu od Boga. Snovi koje su iskusili članovi tvoje obitelji sotonine su obmane… {2OP 80.1}
Sotona je uvidio kako se može poslužiti tvojom bujnom maštom, i naveo te je, zajedno s drugima, u svoju mrežu. Je li Bog bio onaj koji ti je dao tu poruku o proročkom vremenu? Ne; jer poruke te vrste ne dolaze od istinskog Izvora svjetlosti… Vrijeme je pokazalo da si lažan prorok, i da su Annina viđenja neistinita očitovanja. Bog nikada ne radi na takav način. {2OP 80.2}
Sotona ima i drugih, još snažnijih obmana pripremljenih za tebe. Tvrdit ćeš, ukoliko to već nisi učinio, da trebaš izvršiti djelo u skladu s Anninim viđenjima, djelo nalik na ono moćnog anđela koji se spustio s neba, i čija je slava obasjala zemlju. Sotona vidi da je tvoj um spreman prihvatiti njegova došaptavanja, i on će te upotrijebiti na tvoju propast, ukoliko se u Gospodnje ime ne oslobodiš okova koji te vežu… {2OP 80.3}
Nekoliko si puta tijekom našeg razgovora, u kojem si pokazao veliku revnost, ponovio rečenicu, „O dosljednosti, kako si dragocjena!“ Sada ti ja odlučno ponavljam istu tvrdnju. Ti tvrdiš da Annina viđenja smještaju nastanak slike zvijeri nakon isteka vremena milosti. To nije istina. Tvrdiš da vjeruješ u svjedočanstva; dopusti im onda da te vrate na pravi put po tom pitanju. Gospod mi je jasno pokazao da će se slika zvijeri pokazati prije kraja vremena milosti, jer ona treba biti velika proba za Božji narod, kroz koju će se odlučiti njihova vječna sudbina. {2OP 80.4}
Tvoje stajalište takva je mješavina nedosljednosti da će samo malo njih biti obmanuti… {2OP 81.1}
Uzeo si povijest neposlušnog proroka koja je zapisana u Starom Zavjetu, i primijenio ju na sestru White. Tvrdiš da je potpuno iskrena, ali ipak je obmanuti prorok. Iz tog razloga svjedočanstva Božjeg Duha ne mogu djelovati na tebe. Je li Gospod pokazao neposlušnost sestre White tebi ili tvojoj kćeri, tvojoj supruzi ili djeci? Ako je ona hodila suprotno Božjoj volji, možeš li pokazati u čemu? Moja je dužnost jasno izložiti svoje stajalište; ti pogrešno tumačiš moje svjedočanstvo, odvajaš ga od njegovog pravog značenja, i koristiš se mojim imenom kada ocijeniš da će dati težinu onome što želiš reći. Ali kada se svjedočanstva ne slažu sa tvojim teorijama, onda se zanemaruju, jer sam lažni prorok! Postoji mnogo načina da se zaobiđe istina. {2OP 81.2}
Čini se da gajiš posebnu ogorčenost protiv starješine [Uriaha] Smitha, i neke druge naše braće, i govorio si o tim svojim osjećajima unutar svoje obitelji, te ih tako zalijevao. Gospod je našao za shodno savjetovati starješinu Smitha i uputiti mu riječi ukora zato jer je griješio; ali predstavlja li to dokaz da ga je Bog napustio? – Ne. “Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se” (Otkrivenje 3:19). Gospod ukorava greške svojeg naroda, ali dokazuje li to da ih je On odbacio? – Ne. U crkvi postoje pogreške, i Gospod ukazuje na njih kroz one koje je za to zadužio, ne uvijek putem svjedočanstava. Hoćemo li se uhvatiti za te ukore i preuveličati ih, i reći da im Bog ne pruža svoju svjetlost i ljubav? – Ne. Upravo to djelo koje Bog pokušava izvršiti za njih pokazuje da ih On ljubi, i želi ih odvratiti od putova na kojima vreba opasnost. {2OP 81.3}
Bog je govorio u vezi tvojeg slučaja. Ono što ti nazivaš svjetlošću s neba On je proglasio tamom, a viđenja koja su proizišla iz te zablude On naziva obmanom. Hoćeš li povjerovati ovom svjedočanstvu? Hoćeš li poslušati ono što je Bog poručio preko sestre White, ili ćeš odbaciti Gospodnju riječ? Hoćeš li citirati ovo svjedočanstvo jednako spremno, i uzdizati ga kao što si to činio sa svjedočanstvima ukora upućenima tvojoj braći koja su pogriješila u nekim stvarima? „O dosljednosti, kako si dragocjena!“ – Pismo 11, 1890. {2OP 82.1}
Ispravna i pogrešna upotreba nadahnutih savjeta
[Upućeno gospodinu Garmireu. – Urednici.]
Brate moj, ti si sam obmanut, i obmanuo si druge. Nisi proučavao Svete spise na pravilan način. Moraš ih proučavati kako bi shvatio Božje namjere, a ne da dokažeš svoje teorije. Ti čitaš Božju Riječ u svjetlosti vlastitih stajališta. Gradiš krivotvorenu građevinu, a potom ju utvrđuješ citatima za koje tvrdiš da dokazuju njezinu istinitost; ali zanemaruješ one odlomke koji dokazuju da to nije tako. Ti kažeš, „Biblija je temelj moje vjere.“ Ali je li uistinu tako? Moj odgovor glasi, Biblija ne podupire tvoj položaj. Ti ćeš opet kazati, „Dokažite mi Biblijom da sam u krivu, i odreći ću se svojih stajališta.” Ali kako te se može Biblijom uvjeriti u išta sve dok iskrivljavaš i pogrešno primjenjuješ njezine riječi? Takvim se ponašanjem odvajaš od jedinog izvora kojim Bog može doprijeti do tebe i osvjedočiti te. {2OP 82.2}
Jedini pravi način za proučavanje Svetih spisa jest napustiti svaku predrasudu, svaku prethodno stečenu zamisao, u samom početku istraživanja, a potom se baciti na posao upravljajući pogled isključivo na Božju slavu, shvaćanja otvorenog za osvjedočenje i srca omekšanog za vjerovanje onoga što će nam Gospod reći. {2OP 82.3}
Ljudi imaju mnogo različitih mišljenja po pitanju tumačenja Svetih spisa; ali Biblija se ne mijenja kako bi se prilagodila ljudskim zamislima. Blagoslovljena knjiga je da i amen; ona ostaje postojana i vječna. Ljudski komentari ne slažu se uvijek, ali velike i blagoslovljene činjenice ostaju iste. Božja Riječ je nepromjenjiva; „pisano je.“ {2OP 82.4}
Ti si također izvadio iz konteksta dijelove svjedočanstava koje je Gospod dao na korist svome narodu, i pogrešno ih upotrijebio kako bi podržali tvoje neispravne teorije – koristio si ili krao svjetlost Neba da bi naučavao stvari s kojima se svjedočanstva nimalo ne slažu, i koje su uvijek osuđivala. Na taj način uvlačiš u svoju zabludu i biblijske spise i svjedočanstva. Svi koji su u zabludi rade isto što i ti… Ti nemaš pravu vjeru u svjedočanstva. Kada bi ju imao, prihvatio bi ona svjedočanstva koja ukazuju na tvoju zabludu. Napajao si se na zatrovanim izvorima… {2OP 83.1}
Bio si spreman prihvatiti sotonine prijedloge da svijetu pružiš nešto novo, čudno i zapanjujuće, nešto što se protivi stajalištu koje je naš narod tako dugo držao za istinu. Lažna viđenja tvoje kćeri navela su te da misliš kako si pozvan izvršiti veliko djelo. Osjetio si se polaskan i postao si oruđem u rukama neprijatelja te si uzrokovao posljedice koje nisi u stanju procijeniti. Objavljivao si krivovjerja i teorije koje mogu samo pobuditi neprijateljstvo. Posljedice toga su na štetu tvoje obitelji i svih koji su se složili s lažnim teorijama koje si promicao. Brate Garmire, za tebe postoji djelo koje nitko ne može učiniti umjesto tebe, a to je poniziti srce pred Bogom, priznati svoje grijehe i obratiti se. {2OP 83.2}
Kritiziranje i njegovi plodovi
Bog ima svoj narod, i On ih vodi. Iako u crkvi bez sumnje postoje stvari koje nisu u redu, Isus te nije postavio za kormilo da vodiš crkvu. Ako ne promijeniš svoje držanje, nećeš moći biti spašen. “Obrati se i čini prva djela” (Otkrivenje 2:5), to je jedini uvjet pod kojim se možeš vratiti u Božju naklonost. One kojima Gospod oprašta, prvo čini pokornima. U tvom slučaju nužan je istinski rad Božjeg Duha u srcu, ako se ikada želiš izbaviti iz neprijateljeve zamke. Nemam puno nade u tvoj slučaj, jer su tvoja načela zatrovana. Ti si čovjek u čijem karakteru živi obmana, a ipak za sebe tvrdiš velike stvari. {2OP 83.3}
Sotona te je uspio navesti da misliš kako te je Bog izabrao za posebnu ulogu kao predstavnika u vezi s porukom trećeg anđela, dok se ta vijest objavljuje sa silom. Ali ti nisi ispravan pred Bogom, a Bog ne može podupirati ono što je pogrešno. Ti činiš većinu pogrešaka koje opažaš u ljudima na odgovornim položajima u crkvi, i uveličavaš ukore koji su im upućeni, zato jer se ti ljudi ne slažu s tobom, niti smatraju ispravnim vjersko iskustvo koje ti držiš nadmoćnim u odnosu na svjetlost kojom je Bog obasjao crkvu. Tko te je postavio na sudačku stolicu kako bi osuđivao druge? – To nije bio Bog, već ti sam. {2OP 84.1}
Mnogo je riječi koje si izgovorio osuđujući svoju braću. Izgleda kao da osuđivanje predstavlja tvoj kruh i vodu. Tvoje duhovno iskustvo sastoji se od onoga čime ga hraniš. Također voliš iznositi svoje pogrešne zamisli pred članovima svoje obitelji, kao i pred bilo kime tko te je spreman saslušati. Možeš li se onda čuditi uspjehu djelovanja tog nesvetog kvasca? Ako želiš,možeš to nazvati bogohuljenjem, ali to je ono što mi je Gospod pokazao. Annina viđenja stižu kako bi te utvrdila u tvojim pogrešnim stavovima. Ti obmanjuješ druge, i sam bivaš obmanut. Sotona je tako složio stvari da utvrdiš svoju dušu neistinom. – Pismo 12, 1890. {2OP 84.2}
Uvijek će biti lažnih i fanatičnih pokreta
Uvijek će biti lažnih i fanatičnih pokreta koje će započinjati osobe u crkvi koje tvrde da ih Bog vodi – oni koji će trčati prije nego budu poslani, i određivati dan i godinu ispunjenja još neostvarenih proročanstava. Neprijatelj je zadovoljan kada to čine, jer njihovi opetovani neuspjesi i navođenje na pogrešan put uzrokuju zbrku i nevjerovanje. – Pismo 28, 1897. {2OP 84.3}
Poglavlje 10 – Viđenja Anne Phillips
[1893. godine Anna Phillips, mlada žena koja je živjela u Battle Creeku, navedena je da vjeruje kako su njezini dojmovi i snovi objave Božjeg Duha. Naišla je na poticaj u svojem djelu kada je njezina takozvana svjedočanstva, koja su našla put u ruke jednog od vodećih crkvenih djelatnika, pročitana pred crkvom u Battle Creeku kao Bogom nadahnute poruke. Sljedeće jutro taj radnik primio je dolje citirano pismo. Kada joj je isto pročitano, Anna Phillips uvidjela je i priznala obmanu, zanijekala svoj dotadašnji rad i postala pouzdan, plodni biblijski učitelj u radu crkve. – Urednici.]
Znam da živimo blizu kraja povijesti ove zemlje; uskoro će se dogoditi zastrašujuće stvari. U potpunosti se slažem s tobom kada uzdižeš Bibliju, i samo Bibliju, kao temelj naše vjere. Sotona je vješt neprijatelj, i djelovat će tamo gdje ga mnogi najmanje očekuju. Imam poruku za tebe. Jesi li mislio da te je Bog zadužio da na sebe preuzmeš teret iznošenja viđenja Anne Phillips, čitajući ih u javnosti, i spajajući ih sa svjedočanstvima koja mi je Gospod milostivo dao? Ne, Gospod nije na tebe stavio to breme. On ti nije povjerio taj posao… Nemoj unižavati Božje djelo miješajući ga sa stvarima za koje nemaš jasnih dokaza da potječu od Gospoda života i slave… {2OP 85.1}
Dragi moj brate, željela bih ti obratiti pažnju na neke od opasnosti koje prijete Božjem djelu u ovo vrijeme. Djelo Anne Phillips ne nosi nebeski potpis. Znam o čemu govorim. Za vrijeme naših prvih iskustava tijekom početaka ovog djela morali smo se suočiti sa sličnim zbivanjima. Iznošena su mnoga slična otkrivenja, i imali smo vrlo neugodan posao suočavanja s tom pojavom i sprječavanja njezinog širenja. Određeni broj stvari navedenih u tim otkrivenjima ostvario se, i to je navelo neke da ih prihvate kao vjerodostojna… {2OP 86.1}
Bog nije pozvao Annu Phillips da nadograđuje na svjedočanstva koja je On dao svome narodu i ponavlja njihov smisao. Ali upravo je to bio i jest sadržaj njezinog djela. Tijekom začetka ovog djela bio je ljudi koji su činili istu stvar. Morali smo se suočiti sa svakim stadijem tih lažnih otkrivenja. {2OP 86.2}
Brate moj, kako to da si se uhvatio tih priopćenja i iznio ih pred narodom, ispreplićući ih sa svjedočanstvima koja je Bog dao sestri White? Gdje su ti dokazi da ona potječu od Boga? Ne možeš biti previše oprezan u načinu kako slušaš, kako usvajaš, kako vjeruješ. Ne možeš biti previše oprezan kako govoriš o daru prorokovanja, izjavljujući da sam rekla ovo ili ono vezano uz tu temu. Dobro mi je poznato da takve izjave navode muškarce, žene i djecu da umisle kako imaju posebnu svjetlost božanskog otkrivenja, dok zapravo nisu primili takvu svjetlost. Pokazano mi je da će to biti jedno od sotoninih remek-djela obmane. Tvoji postupci Božjem djelu daju oblik za čije ispravljanje će trebati dragocjeno vrijeme i naporan rad za duše, ne bi li se Božja stvar spasila od još jedne navale fanatizma… {2OP 86.3}
Puno dobroga i samo maleno sjeme zablude
Ne misliš li da znam ponešto o takvim stvarima? Duž cijelog našeg puta u nebeski Kanaan vidimo mnogo duša koje su doživjele brodolom vjere, i svojim lažnim pokretima odvele druge s pravog puta preko pretpostavke da ih Bog vodi kroz posebna otkrivenja. Morala sam napisati mnogo, mnogo stranica kako bih ispravila takve zablude. Bila sam opterećena i potištena mnogo noći, ne mogavši spavati jer mi se duša brinula za Božje nasljedstvo, Njegov narod, koji se nalazi u opasnosti da bude zaveden na pogrešan put. Mnoge stvari u tim viđenjima i snovima čine se ispravnima, nalik na ponavljanje onoga što je poznato mnogo godina; ali ti ljudi ubrzo dodaju točku na jednom mjestu, zarez zablude na drugom mjestu, samo maleno sjeme koje se uhvati i napreduje, i na taj su način mnogi ukaljani. {2OP 86.4}
O, željela bih da po svim pitanjima imamo daleko veću mudrost nego što ju imamo sada! Jedna stvar koju svaki radnik u Gospodnjem vinogradu mora naučiti jest primjenjivati Kristovu molitvu, djelovati kao jedan u Kristu Isusu. Isus se molio da Njegovi učenici budu jedno, kao što je On jedno s Ocem. Neprijatelj radi kako bi unio razdor i rasulo. Sada kao nikada prije uložit će odlučne napore da raštrka naše snage. Nikada nije bilo toliko opasno kretati se vlastitim stazama. Istina za ovo vrijeme ima široke okvire, dalekosežna je i obuhvaća mnoge nauke; ali te nauke nisu zasebni predmeti koji sami po sebi znače malo; one su povezane zlatnim nitima i tvore potpunu cjelinu, sa Kristom kao živućim središtem. Biblijske istine koje iznosimo čvrste su i utemeljene poput samog Božjeg prijestolja. {2OP 87.1}
Brate moj, zašto bi starješina R i ti nastavili putem kojim ste krenuli po pitanju Anne Phillips bez veće sigurnosti da ju je Gospod odabrao da govori Njegovom narodu kao svoj provodnik kroz koji će izlijevati svjetlost? Ako budete prihvaćali sve nalik na to što će se pojaviti tvrdeći da je otkrivenje od Boga, ako nastavite poticati te navodne proroke kao što ste dosada činili, podupirući njihov rad utjecajem vašeg svjedočanstva, nećete biti čuvati Gospodnjeg nasljedstva. Upozorenja koja nam je Krist dao trebaju nam nešto značiti. Pročitajte Matej 24:21-23. {2OP 87.2}
Sotona će djelovati svom obmanjivačkom silom nepravde kako bi oponašao Isusa Krista; kada bi to bilo moguće, prevario bi i same izabrane. Uzevši u obzir da je krivotvorina tako slična originalu, nije li nužno da budete na oprezu kako vas nitko ne bi mogao prevariti? Krist dodatno naglašava svoja upozorenja riječima, “Eto, prorekao sam vam” (Matej 24:25). Braćo, propovijedajte Riječ, nemojte pozivati ljude da temelje svoju vjeru na nesigurnim stvarima ili polažu svoje pouzdanje u ljude. Donosim vam Gospodnje riječi. Pokazan mi je starješina R kako pred većim brojem ljudi čita iz onoga za što Anna Phillips tvrdi da su otkrivenja. Među slušateljima je bila prisutna plemenita, uzvišena Osoba, i s tužnim izrazom na svome licu uzela je pisani dokument i u ruke brata R stavila Bibliju, te rekla, „Uzmite Božju Riječ kao svoj udžbenik, ‘Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban'” (2. Timoteju 3:16, 17). {2OP 87.3}
Oni koji istražuju Svete spise naći će jasne upute u vezi s time što Bog zahtijeva od njih u praktičnim točkama vjerskog života. Griješite kada odvraćate pažnju Božjeg stada od Njegove Riječi, nepogrešive proročke riječi. Pripazite što slušate, i pazite što ćete usvojiti. Potreban je oprez da se umovi malog stada ne zateknu kako potvrđuju ono što nije istinsko djelo Svetog Duha. U tome leži vrlo velika opasnost. Sotona se uvijek trudi uvesti u djelo materijale sumnjivog porijekla kako bi ukaljao svjedočanstvo i obezvrijedio istinu u očima ljudi. On želi pomiješati istinu sa stvarima koje bi predstavljale kamen spoticanja na putu Božjeg naroda. {2OP 88.1}
Božje zapovijedi i Isusovo svjedočanstvo – to je poruka koju moramo odnijeti svijetu. Božja Riječ nije pristrana, ona je istina koju moramo prakticirati. Ona je svjetlost koja se širi na sve strane poput zraka sunca. Ona je svjetlo koje će obasjati svakog čovjeka koji želi čitati, shvatiti i primijeniti njezin nauk. “Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se” (Jakov 1:5). – Pismo 103, 1894. {2OP 88.2}
Imam za vas poruku od Gospoda. Brat R ne bavi se poslom koji Gospod želi da radi. Bog je svakom čovjeku dao njegovu zadaću, a brat R prekoračuje granice unutar kojih ga je Gospod postavio. On nije u stanju uvidjeti rezultate djela kojeg se prihvatio. Anni Phillips se nanosi šteta; navodi ju se i potiče u djelu koje neće izdržati Božju probu. {2OP 88.3}
Na isti način je trpjela i Anna Garmire. Njezin otac i majka naveli su ju da vjeruje kako su njezini djetinjasti snovi božansko otkrivenje. Njezin otac obraćao se svome djetetu kao Božjem odabraniku; sve njezine maštarije i snovi zapisivani su kao viđenja. Pokazivani su joj simboli i slike, i ona je upućivala ukore svojoj majci i ocu. Nakon oštrog prijekora, uslijedile su vrlo laskave slike predivnih stvari koje će Gospod učiniti za njih. Obraćena mi je pažnja na te stvari kao na nešto sumnjivo, varljivo. Oni su se spuštali do najsitnijih i najbeznačajnijih stvari, miješajući svakodnevno i obično s važnim temama. Razvijena mašta dovela je do spajanja svetog i običnog. Božja istina bila je unižena, a ipak su neki prihvatili ta navodna otkrivenja i činili ono što su ona naučavala. Sastavljena je mala skupina ljudi koji su, čini se, bili nadahnuti njima, i izjavljeno je da su ta viđenja duhovnija od viđenja sestre White… {2OP 89.1}
Miješanje uzvišenog i apsurdnog
Primila sam upozorenje od Boga koje sada šaljem tebi. Annu Phillips nije trebalo ohrabrivati na način na koji je to učinjeno; to joj je uvelike naškodilo – utvrdilo ju je u obmani. Žalosna sam što ima naše braće i sestara koji su spremni složiti se s tim takozvanim otkrivenjima, i umisliti da u njima vide znakove božanske vjerodostojnosti. Priroda tih stvari nije prikladna za izvršavanje djela ključnog za ovo vrijeme. Djetinjaste slike i usporedbe koriste se kako bi se opisale svete, nebeske stvari, miješajući tako uzvišeno i apsurdno. Iako to djelo ima privid velike svetosti, ono je sračunato da zarobi duše i navede ih na pogrešan put… {2OP 89.2}
Pojavljivat će se razne stvari za koje će se tvrditi da su božanska otkrivenja, ali koje potječu iz mašte umišljenog i obmanutog uma. S takvim stvarima morali smo se suočiti u ranim danima našeg iskustva. Bilo je omladine i djece, kao i ljudi odrasle dobi koji su tvrdili da ih Bog vodi i naučava, i da trebaju objaviti posebnu poruku. Pojavljivali su se sa svih strana, donoseći istinu u nekim točkama, a zabludu u drugim. Godinama mi već pristiže poruka od Boga, „Ne vjeruj im, jer vode na pogrešan put. Bog ih nije poslao.“ – Pismo 4, 1893. {2OP 90.1}
Ispitujte sva takozvana viđenja
Budući da se uvelike proširila glasina da je sestra White poduprla ono što je zapisano i distribuirano kao otkrivenja koja je Bog dao gospođici Anni Phillips, osjećam dužnost da progovorim po tom pitanju. Ja nisam poduprla te izjave. Primila sam upozorenja vezana uz njih da će gotovo sigurno navesti ljude na krivi put. U njima će biti utkane tvrdnje koje će voditi k ekstremizmu i poticati one koji ih prihvate na pogrešne postupke. Bilo bi dobro kada bi naša braća i sestre bili oprezniji i kretali se u skladu sa svjetlošću koja im je dana. Trebali bi ispitivati ta takozvana viđenja prije nego ih usvoje i počnu ih iznositi vezane uz svjetlost koju mi je Bog dao. Vidim da se naš narod nalazi u opasnosti da počini ozbiljne pogreške i djeluje ishitreno. Bog kaže o tim prorocima koji se posvuda pojavljuju, „Ja ih nisam poslao, a ipak su trčali. Ne vjerujte im.“ {2OP 90.2}
Ono što me rastužuje je činjenica da su neki od naše braće povezali izjave Anne Phillips sa svjedočanstvima sestre White, i iznosili oboje pred narod kao jednu te istu stvar. Mnogi su prihvatili tu cjelinu kao nešto što je došlo od mene. Kada se pokaže prava priroda posljedica tih viđenja, kada se laži budu predstavljale kao istine koje potječu od Boga, a pojedinci budu djelovali u skladu s time, uvjereni da su to Božje poruke, začet će se pokreti koji neće nositi božanski pečat vjerodostojnosti i počet će se sumnjati u pravo djelo Duha proroštva. Tada će svjedočanstva koja će Bog slati svome narodu nositi stigmu tih lažnih objava. Ta otkrivenja uvelike se sastoje od ponavljanja stvari koje su narodu već godinama bile dostupne u našim tiskovinama; a ipak, s time su pomiješane neke stvari koje će zavesti na krivi put… {2OP 90.3}
Trebam uputiti upozorenje našoj braći da slijede svoga Vođu i ne trče ispred Krista. Neka u ovim danima ne bude nasumičnog djelovanja. Čuvajte se da ne izgovarate snažne stvari koje će navesti neuravnotežene umove da misle kako im je Bog dao predivnu svjetlost. Onaj koji narodu donosi poruku od Boga mora pokazati savršenu vlast nad sobom. Uvijek mora imati na umu da put drskosti leži vrlo blizu puta vjere. Ni u kojoj prilici ne smije koristiti ekstravagantne izraze jer će oni zasigurno utjecati na određenu vrstu ljudi, i pokrenut će se zbivanja koja će biti jednako nemoguće kontrolirati kao i plahog konja. Ako samo jednom dopustite nagonima i osjećajima da prevladaju nad smirenom prosudbom, moglo bi se dogoditi da se počnete kretati prebrzo, čak i ako ste na ispravnom putu. Onaj tko se kreće prebrzo susrest će se s raznim opasnostima. Trenutak kada će se odvojiti s pravog puta na pogrešnu stazu može biti vrlo blizu. {2OP 91.1}
Osjećajima se nikada ne bi smjelo dopustiti da nadvladaju razum. Postoji opasnost u pretjerivanju u onome što je zakonito, a ono što nije zakonito zasigurno će navesti na pogrešan put. Ako nema pažljivog, revnog, razumnog rada, čvrstog poput stijene, na promicanju svake zamisli i načela, i u iznošenju svake ideje, duše će biti odvedene u propast… Treba biti iznimno oprezan kada se radi o onima koji tvrde da primaju božanska otkrivenja. Potrebno je puno više budnog promatranja i mnogo molitve. Oni koji igraju ulogu u velikom djelu za ove posljednje dane moraju se međusobno savjetovati u vezi svake nove ideje koja će se iznijeti pred narod, jer niti jednom pojedincu se ne smije povjeriti da sudi ili javno iznosi važne stvari koje nose otkrivenje vezano za Božje djelo. – Pismo 6a, 1894. {2OP 91.2}
Željela bih reći što je manje moguće u vezi s Annom Phillips. Što se manje govori i kopka po tom slučaju, to bolje. To je slučaj „mrtve muhe u pomasti.“ Prije nego ovo dođe do tebe, primit ćeš pismo koje potpunije objašnjava što možemo očekivati vezano uz taj slučaj. Izuzetno mi je žao što ti moram reći da se u vezi s time postupalo nemudro. Susretat ćemo se s mnoštvom vrlo sličnih slučajeva, i ako se naša braća na vodećim položajima budu prihvaćali stvari takve prirode i podupirali ih kao što se to dogodilo u ovom slučaju, zadesit će nas jedan od najvećih valova fanatizma s kojim smo se susreli u našem iskustvu. Zbivat će se najluđe predstave. Sotona je već otpočeo sa svojim djelom. Jedno od sotoninih oruđa sastoji se u brzopletom davanju vjerodostojnosti takvim stvarima i izricanju nepromišljenih izjava kojima se one podupiru bez dostatnih dokaza o istinitosti njihove prirode. Gospod Isus je bez sumnje dao dovoljno upozorenja vezanih uz takve pojave, tako da nitko ne mora biti prevaren. {2OP 92.1}
U slučajevima takve prirode od iznimne je važnosti pokazati umjerenost. Gospodnji dolazak je blizu. Ne možemo priuštiti da radimo poput onih koji su vizije Anne Phillips prenijeli našim crkvama bez jasnih i dostatnih dokaza da se Bog obraća svome narodu kroz nju. Kada naš propovjednici ishitreno iznose stvari pred narod kao nešto što nosi božanski pečat vjerodostojnosti, a nisu u potpunosti sigurni da one potječu od Boga, tada rade upravo ono što im je Bog rekao da ne čine. Doći će mnoge stvari s namjenom da prevare ljude, noseći neka od obilježja istine. Čim se tako nešto istakne kao očitovanje velike Božje sile, sotona stoji spreman utkati ono što je pripravio da odvrati duše od istine za ovo vrijeme… {2OP 92.2}
Dolazi vrijeme kada će se pojaviti svaka zamisliva poruka pokušavajući krivotvoriti Božje djelo, i sve će one nositi naslov istine na svojoj zastavi… {2OP 92.3}
Ne smije se olako gledati na uzimanje mišljenja i stavova, snova, simbola i slika ljudskih, smrtnih bića umjesto Božje otkrivene volje. Naše postupke, riječi, duh i utjecaj promatra se i ocjenjuje. Oni koje je Bog odabrao da budu Njegovi propovjednici moraju se duboko utvrditi u Njegovoj Riječi, i dopustiti Božjoj Riječi da bude autoritet u njihovom životu… {2OP 93.1}
U ovo doba više nego ikada ranije ishitrene prosudbe i nepromišljeno formirani stavovi bez dostatnih dokaza mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Ako pratimo povezanost uzroka i posljedica, uvidjet ćemo da se na taj način učinili šteta koja se u nekim slučajevima nikada neće moći popraviti. O, kakva nam je mudrost i precizno duhovno opažanje potrebno kada hranimo Božje stado kako bismo mu davali čistu, temeljito prosijanu hranu. Prirodne, urođene karakterne osobine treba zauzdavati čvrstim uzdama, inače će se gorljiva revnost i dobre namjere susresti sa zlom, a višak osjećaja će ostaviti takav dojam na ljudsko srca da će ih zanijeti nagoni i dopustit će da ih vode dojmovi. {2OP 93.2}
Duhovni porivi moraju biti zauzdani kako se ne bi izgovorila niti jedna nepromišljena riječ, niti se izrekla niti jedna prenategnuta zamisao koja bi uzrokovala gubitak orijentacije u impulzivnih osoba. Postoje ljudi čiji se osjećaji lagano ushite snažnim tvrdnjama, a njihova mašta uvećava takve izjave do gigantskih proporcija; njima se to sve čini stvarnim, i oni postaju fanatični. Njihovo duhovno iskustvo je grozničavo, bolesne prirode. Kada osoba u potpunoj pokornosti podredi svoju volju Božjoj volji, a duh postane ponizan i poučljiv, Gospod će ju ispraviti svojim Svetim Duhom, i izvesti ju na siguran put. – Pismo 66, 1894. {2OP 93.3}
“Bez prigovora” nije dobar temelj za prihvaćanje
Možda si zbunjen po pitanju koji je najbolji način postupanja u vezi sa spisima Anne Phillips. Savjetovala bih da se ništa ne čini brzopleto. Gajim vrlo nježne osjećaje prema toj sestri. Ne želim reći ili učiniti ništa što bi joj naškodilo. Budući da su ti spisi tako spremno prihvaćeni i rašireni uz tako malo ispitivanja i dokazivanja, neka se ne poduzimaju nagli potezi da ih se opozove i uništi kao da su otrovni. Neka ostanu na mjestima kamo su već odaslani uz odobrenje odgovornih ljudi u crkvi. Oštri potezi u ovom trenutku bi nanijeli štetu. {2OP 93.4}
Vrlo mi je neshvatljivo što su naša braća bila spremna prihvatiti te spise zato što u njima nisu mogli vidjeti ništa čemu bi prigovorili. Zašto nisu zastali da razmisle ima li u njima nešto što zaslužuje da bude poduprijeto i razaslano sa snagom utjecaja koji tim spisima daje njihovu silu? {2OP 94.1}
Ima mnogo stvari koje ću sada prešutjeti, a koje će biti nužno reći kasnije. Iako ne želim učiniti ništa čime bih povrijedila tu sestru, ne bih se usudila ostati nijema… Stavljena sam u ovaj neobičan položaj, i prema ovom se slučaju nikada nije smjelo odnositi na takav način da postane nužno da progovorim o toj temi. Srce me boli kada to činim, i kada ne bih vidjela opasnosti koje vrebaju u budućnosti, ne bih izgovorila niti jednu riječ o tome već bih pustila da se stvari razvijaju i ostavila svojoj braći i sestrama da slijede vlastiti izbor po pitanju tih zbivanja, koja nisu nimalo čudnovata… Ne uspijevam vidjeti u spisima sestre Phillips ništa što bi opravdavalo nastajanje takvog komešanja do kakvog je došlo. A ako ste spremni tako brzo usvojiti stvari takve prirode, dobivat ćete ih u izobilju, uz malene varijacije, ali takve da prema njima možete pokazati jednako pouzdanje. Žao mi je zbog toga, vrlo mi je žao. {2OP 94.2}
Izgleda da mislite kako bih trebala moći ukazati na točno određena mjesta na kojima se nalaze izjave koje zavrjeđuju prigovor. U onome što je napisano nema ničega tako očitog; niste uspjeli pronaći ništa čemu biste mogli prigovoriti; ali to ne opravdava način na koji ste koristili te spise. Vaši postupci u ovom slučaju naglašeno su pogrešni. Zar je nužno da smjesta uočite nešto što bi naškodilo Božjem narodu kako biste postali oprezni? Ako se ne pojavi ništa nalik tome, je li to dovoljan razlog da poduprete takve spise? {2OP 94.3}
Nemojte širiti spise takve prirode bez više razmišljanja i dubokog uvida u posljedice koje će biti uzrokovane vašim postupcima… {2OP 94.4}
Fanatizam će se pojaviti u samoj našoj sredini. Obmane će doći, i bit će takve prirode da će, ukoliko to bude moguće, na krivi put zavesti i same izabrane. Kada bi se u tim očitovanjima na prvi pogled mogle uočiti jasne nedosljednosti i neistinite izjave, ne bi postojala potreba za riječima s usana Velikog Učitelja. Ovo upozorenje dano je upravo zato što će se pojaviti mnoge i raznolike opasnosti. Razlog zašto ističem znak za opasnost jest taj što kroz prosvjetljenje Božjeg Duha mogu uvidjeti ono što moja braća nisu u stanju razaznati. Nije apsolutno nužno da obraćam pažnju na svaki pojedinačni oblik obmana kojih će se trebati čuvati. Dovoljno je da vam kažem, Budite na oprezu; i kao vjerni stražari pazite da Božje stado ne prihvati bez razlikovanja sve što za sebe bude tvrdilo da im dolazi kao poruka od Gospoda. {2OP 95.1}
Ako budemo radili na tome da stvorimo emocionalno ushićenje, imat ćemo ga u izobilju, pa i više nego ćemo moći kontrolirati. Mirno i jasno “propovijedaj riječ” (2. Timoteju 4:2). Ne smijemo misliti da je stvaranje ushićenja dio našeg posla. Samo Sveti Božji Duh može stvoriti zdravo oduševljenje. Pustiti da Bog djeluje, a neka ljudsko oruđe hodi tiho pred Njime, promatrajući, čekajući, moleći se i gledajući na Isusa svakog trenutka, dopuštajući da ga vodi dragocjeni Duh koji je svjetlost i život. {2OP 95.2}
Kao i u Kristovo doba, narod želi znak. Znak koji se treba pokazati sada i uvijek jest djelovanje Svetog Duha na um učitelja kako bi Riječ ostavila najsnažniji mogući utisak. Božja Riječ nije mrtva, suha teorija, već duh i život. Sotoni ništa ne bi bilo draže nego odvojiti umove ljudi od Božje Riječi, i navesti ih da traže i očekuju nešto van nje što bi pobudilo njihove osjećaje. Pažnja naroda ne treba se usmjeravati na snove i viđenja. Ako žele zadobiti vječni život, moraju jesti tijelo i piti krv Božjeg Sina. – Pismo 68, 1894. {2OP 95.3}
U Božjem djelu sve je tiho i smireno
Neprijatelj se priprema obmanuti cijeli svijet svojom čudotvornom silom. On će se predstavljati kao anđeo svjetlosti, i izdavat će se za samog Isusa Krista. Svatko tko naučava istinu za ovo vrijeme mora propovijedati Riječ. Oni koji se čvrsto drže Riječi neće širom otvoriti vrata sotoni tako što će davati neoprezne izjave vezane uz prorokovanje ili snove i viđenja. U manjoj ili većoj mjeri u crkvu su tu i tamo dolazila lažna očitovanja još od 1844. godine, od vremena kada smo očekivali Kristov drugi dolazak. Susreli smo se s njima u slučaju obitelji Garmire, i izjavama brata K, i u pokretu u Stantonu. [Vidi Svjedočanstva za propovjednike, stranice 32 do 62.] S takvim stvarima suočavat ćemo se sve više i češće i, kao vjerni stražari, moramo biti na oprezu. Mnoge osobe šalju mi pisma vezana uz viđenja koja su imali i za koja smatraju da je njihova dužnost prenijeti drugima. Neka Gospod pomogle svojim slugama da budu oprezni. {2OP 96.1}
Kad god Gospod koristi pravog provodnika svjetlosti, uvijek se može naći i mnogo krivotvorina. Sotona će bez sumnje ući kroz svaka vrata koja mu se ostave otvorena. On će davati poruke istine, miješajući s istinom vlastite zamisli, spreman da odvede duše na krivi put, okrene um prema ljudskim bićima i njihovim izrekama, i spriječi dušu da se čvrsto drži „Tako govori Gospod.“ Kada se Bog obraća svome narodu, sve je tiho; sve je smireno i nenametljivo u onih koji vjeruju u Njega. Postojat će jednostavni, istinski i revni vjernici u Bibliju, ljudi koji će vršiti Riječ, a ne samo slušati. Bit će onih koji zdravo, ozbiljno i razumno čekaju na Boga. Vjernik će svoju bespomoćnu dušu osloniti na Isusa Krista. Krist će biti uzdignut. Naše stajalište sastoji se od rada i molitve, bdijenja i čekanja. – Pismo 102, 1894. {2OP 96.2}
Poruka osobi koja tvrdi da ima viđenja
Napisano u Washingtonu, D. C., 24. svibnja 1905.]
Izneseno mi je pitanje vezano uz stajalište koje bismo trebali zauzeti prema radu jedne sestre u Njemačkoj koja tvrdi da ima viđenja. {2OP 97.1}
Poruka koju mi je Gospod uputio tijekom prošle noći jest da Bog ne upućuje svoj narod da gleda na tu sestru za savjet. Ako budemo poticali tu sestru u djelu na koje misli da je pozvana i u porukama koje nosi, uzrokovat ćemo veliku zbrku. Gospod joj nije povjerio posao da određuje što ovaj ili onaj brat treba činiti. On govori svome narodu, “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je Moj sladak i breme Moje lako” (Matej 11:28-30). “Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina” (Jakov 1:5-7). {2OP 97.2}
Podučavajte ljude da svatko pojedinačno traži Boga za vodstvo, da proučavaju Svete spise, i da se međusobno savjetuju u poniznosti, uz molitvu i s živom vjerom. Ali nemojte poticati tu sestru da misli kako joj je Gospod dao posebne poruke za Njegov narod. Prema svjetlosti koja mi je dana vezanoj uz taj slučaj, kada biste poticali tu sestru da vjeruje kako su joj dane pouke za druge, posljedice bi bile katastrofalne, a ona sama našla bi se u opasnosti da izgubi vlastitu dušu. {2OP 97.3}
Moja poruka toj sestri je, Hodi ponizno s Bogom i gledaj na Njega da te prosvijetli u vezi s tobom. Bog ti nije dao u posao da ukazuješ na dužnosti drugih; ali možeš biti od pomoći ako budeš iskrena kršćanka, trudiš se ohrabriti druge i ne prisvajaš natprirodna otkrivenja. – Rukopis 64, 1905. {2OP 98.1}
Ispitano u skladu sa „Zakonom i Svjedočanstvom“
U ovim danima kada obmana vlada posvuda, svatko tko je utvrđen u istini morat će se boriti za vjeru jedanput danu svetima. Sotonino tajanstveno djelovanje služit će se svakom vrstom zablude koje bi, kada bi to bilo moguće, prevarile i same izabrane i odvratile ih od istine. Morat ćemo se suočiti s ljudskim mudrovanjem – mudrošću učenih ljudi koji su, kao što su to bili Farizeji, učitelji Božjeg zakona, ali samo ne poštuju taj zakon. Susretat ćemo se s ljudskim neznanjem i ludošću u obliku nepovezanih teorija poslaganih u nove i opčinjujuće oblike – teorija koje će biti još teže osporiti upravo zato jer se ne osnivaju na razumu. {2OP 98.2}
Bit će lažnih snova i lažnih viđenja, u kojima će biti ponešto istine, ali koji će odvraćati od izvorne vjere. Gospod je ljudima dao mjerilo prema kojem mogu prepoznati takve pojave: “Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati” (Izaija 8:20). Ako obezvrjeđuju Božji zakon, ako ne poštuju Njegovu volju kako je otkrivena u svjedočanstvima Njegovog Duha, oni su varalice. Njima upravljaju nagoni i utisci za koje vjeruju kako potječu od Svetog Duha, i smatraju ih pouzdanijima od Nadahnute Riječi. Oni tvrde da je svaku njihovu misao nadahnuo Duh; a kada se suoče s argumentima iz Svetih spisa, izjavljuju da posjeduju nešto pouzdanije. Ali dok misle da ih vodi Božji Duhu, oni u stvari slijede svoju maštu koju je nadahnuo sam sotona. – Bible Echo, rujan, 1886. {2OP 98.3}
Iskušani „prema njihovim plodovima“
U ovim opasnim danima ne smijemo prihvatiti sve što nam ljudi iznesu kao istinu. Kada oni koji za sebe tvrde da su učitelji poslani od Boga dođu pred nas izjavljujući da imaju poruku od Boga, prikladno je pažljivo se zapitati, Kako znamo da je to zbilja istina? Isus nam je rekao, “ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti” (Matej 24:11). Ali mi ne moramo biti prevareni; jer Božja Riječ daje nam kriterij prema kojem možemo znati što je istina. Prorok kaže, “Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati” (Izaija 8:20). {2OP 99.1}
Iz te izjave očito je da nam priliči postati marljivi učenici Biblije, kako bismo mogli znati što je u skladu sa zakonom i svjedočanstvom. Ne možemo biti sigurni niti na jednom drugom putu. Isus kaže, „Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca” (Matej 7:15-19). – The Review and Herald, 23. veljače, 1892. {2OP 99.2}
Dragovoljne demonstracije dokaz su lažnog djela
Dok su taj brat i njegova supruga opisivali svoja iskustva, za koja su tvrdili da su doživjeli kao posljedica primanja Svetog Duha u sili kao u danima apostola, imala sam dojam da promatram presliku onoga s čime smo biti pozvani suočiti se i ispraviti u ranim danima našeg iskustva. {2OP 99.3}
Pred kraj našeg razgovora, brat L predložio je da se zajedno pomolimo, vjerujući kako postoji mogućnost da njegova žena tijekom molitve potpadne pod utjecaj kao što su mi prethodno opisali, te ću ja tada moći razaznati dolazi li to od Gospoda ili ne. Na tako nešto nisam mogla pristati, jer mi je rečeno da kada netko predloži da demonstrira ta čudnovata očitovanja, to predstavlja čvrst dokaz da se ne radi o Božjem djelu. – Pismo 338, 1908. {2OP 99.4}
Neka nitko ne gaji zamisao da posebna proviđenja ili čudnovata očitovanja mogu poslužiti kao dokaz istinitosti njihovog djela ili ideja koje zagovaraju. Ako takve stvari iznosimo pred narod, to će uzrokovati zle posljedice i nezdrave osjećaje. Obećanje istinskog djelovanja Svetog Duha na ljudska srca dano je kako bi Božju Riječ učinilo djelotvornom. Krist je izjavio da je Riječ duh i život. “Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more” (Habakuk 2:14, A.R.V.). {2OP 100.1}
Sotona će djelovati na najpodmuklije načine da uvede ljudske izmišljotine zaogrnute anđeoskim haljinama. Ali svjetlost iz Božje Riječi blista usred moralne tame; i čudesna očitovanja nikada neće istisnuti Bibliju. Istina se mora proučavati, mora ju se tražiti kao skriveno blago. Neće biti dana nikakva prekrasna prosvjetljenja neovisna o Božjoj Riječi, ili kako bi uzela njeno mjesto. Čvrsto se držite Riječi, utisnite u sebe tu Riječ koja je u stanju umudriti ljude na spasenje. [Pročitajte širi kontekst na stranicama 48, 49.] {2OP 100.2}
Poglavlje 12 – Tri anđela i drugi anđeo
{Vezano uz pogrešne nauke i krive pokrete, osoba koja ih predvodi često poistovjećuje svoju poruku i djelo s onim drugog anđela u Otkrivenju 18:1. Također, neka od pogrešnih učenja tijekom godina uključivala su i poruke tri anđela iz 14. poglavlja knjige Otkrivenje. To je bio slučaj i u situaciji s kojom se susrela gđa. White 1896. godine, a opisana je u dopisu koji slijedi. Osvrt na poruke tri anđela u široj perspektivi njihovog djela, iako nešto većeg opsega, važan je zbog svojih autoritativnih izjava. – Urednici.} {2OP 101.1}
Nisam uspijevala zaspati od pola dva u noći. Imala sam poruku za brata T koju mi je Gospod dao za njega. Njegovi specifični stavovi mješavina su istine i zablude. Da je prošao kroz iskustvo Božjeg naroda kako ga je On vodio tijekom proteklih četrdeset godina, bio bi pripremljeniji da pravilno primijeni citate Svetih spisa. Moramo pažljivo čuvati velike putokaze istine pomoću kojih se orijentiramo unutar proročke povijesti kako oni ne bi bili srušeni, a na njihovo mjesto uzdignute teorije koje bi umjesto istinske svjetlosti unijele zbrku. Na mene se pozivalo u obrani upravo onih pogrešnih teorija na koje sam mnogo puta ukazala. Oni koji su zagovarali te teorije iznosili su navode iz Svetog Pisma, ali su ih pogrešno tumačili i primjenjivali. Teorije za koje se pretpostavljalo da su ispravne bile su netočne, a ipak su mnogi smatrali da su upravo to teorije koje treba iznijeti pred narod. Moramo marljivo proučavati Danielova i Ivanova proročanstva. {2OP 101.2}
Postoje ljudi koji danas žive koji su, dok su proučavali Danielova i Ivanova proročanstva, primili veliku svjetlost od Boga dok su prolazili kroz odlomke koji su sadržavali posebna proročanstva koja su se ispunjavala svojim redoslijedom. Oni su narodu donijeli poruku za njihovo vrijeme. Istina je blistala jasno poput sunca u podne. Pred narod su izneseni povijesni događaji koji su pokazivali jasno ispunjenje proročanstava, i vidjelo se da je proročanstvo zapravo simboličan opis događaja koji vode sve do kraja povijesti ove zemlje. Prizori vezani uz djelovanje čovjeka bezakonja zadnje su karakteristike jasno otkrivene u povijesti ovog svijeta. Božji narod sada ima posebnu poruku koju treba prenijeti svijetu, poruku trećeg anđela. Oni koji su u svojem iskustvu prošli preko tog tla i odigrali ulogu u objavljivanju poruke prvog, drugog i trećeg anđela, nisu toliko podložni zavođenju na pogrešan put od onih koji nemaju iskustveno znanje Božjeg naroda… {2OP 102.1}
Bilo je mnogo onih koji su mislili da su otkrili veliku svjetlost i nove teorije dok su proučavali svoje Biblije, ali nisu bili u pravu. Sveti spisi u cijelosti su istiniti, ali njihovom pogrešnom primjenom ljudi dolaze do pogrešnih zaključaka. Nalazimo se usred velikog sukoba koji će postajati još neizvjesniji i intenzivniji kako se budemo približavali posljednjoj bitci. Imamo neprijatelja koji nikada ne spava, i on neprekidno djeluje na umove ljudi koji nisu imali osobno iskustvo s naukom Božjeg naroda tijekom proteklih pedeset godina. neki će uzeti istinu namijenjenu za njihovo vrijeme i primijeniti ju na budućnost. Događaji u proročkom slijedu koji su se odvili u prošlosti stavljaju se u budućnost, i tim se teorijama potkopava vjera nekih duša. {2OP 102.2}
Iz svjetlosti koju mi je Bog milostivo dao, vidim da se i ti nalaziš u opasnosti da činiš isto djelo, iznoseći pred druge istine koje su imale svoje mjesto i poslužile specifičnom djelu za svoje vrijeme, u povijesti vjerovanja Božjeg naroda. Ti priznaješ istinitost tih činjenica biblijske povijesti, ali smještaš ih u budućnost. One imaju svoju snagu kada su stavljene na pripadajuće mjesto u nizu događaja koju su nas učinili narodom kakav smo danas, i na taj se način trebaju predstavljati onima koji se nalaze u tami zablude. Pravi radnici za Isusa Krista trebaju surađivati sa svojom braćom koja imaju iskustvo u djelu od samog pojavljivanja poruke trećeg anđela. Ta braća napredovala su korak po korak, primajući svjetlost i istinu kako su se kretali, podnoseći jednu probu za drugom, podižući križ koji je ležao na njihovom putu i odlučno napredujući u poznanju Gospoda, čiji je izlazak uređen kao zora. Ti i druga naša braća morate prihvatiti istinu kako ju je Bog dao svojim učenicima proročanstava, jer ih je vodilo istinsko, živo iskustvo i napredovali su točku po točku, podnoseći probe i iskušenja, dok istina za njih nije postala stvarnost. Iz njihovih glasova i pera istina se u obliku svijetlih, toplih zraka proširila do svih krajeva svijeta, i ono što je za njih predstavljalo probnu istinu, na način na koji je ona iznesena preko glasnika koje je Gospod poslao, probna je istina za sve kojima je ta poruka objavljena. {2OP 102.3}
Teret oglašavanja upozorenja koji sada počiva na Božjem narodu blizu i daleko jest poruka trećeg anđela. One koji teže razumjeti tu poruku Gospod neće navesti da primjenjuju Božju Riječ na način koji će potkopati temelje i ukloniti stupove vjere koja je adventiste sedmog dana učinila onime što danas jesu. Istine koje su se ispunjavale svojim redoslijedom dok smo se kretali duž proročkog slijeda događaja otkrivenog u Božjoj Riječi, i danas su istina, sveta i vječna istina. Oni koji su korak po korak proživjeli naše iskustvo u prošlosti, promatrajući lanac istine u proročanstvima, bili su pripravni prihvatiti i biti poslušni svakoj zraci svjetlosti. Oni su se molili, postili, tražili i iskapali u potrazi za istinom kao da je skriveno blago, a Sveti Duh nas je, u to smo sigurni, podučavao i usmjeravao. Promicano je mnogo teorija koje su imale obličje istine, ali bile su toliko pomiješane s pogrešno protumačenim i primijenjenim navodima iz Svetih spisa, da su vodile u opasne zablude. Mi vrlo dobro znamo na koji način je utvrđena svaka točka istine, i pečat koji je na njih stavio Sveti Božji Duh. Svo vrijeme mogli su se čuti glasovi, „Ovdje je istina,“ „Ja imam istinu, slijedite me.“ Ali došlo je upozorenje, „Ja ih nisam poslao, a ipak su trčali. Ne vjerujte im.“ (Vidi Jeremija 23:21.) {2OP 103.1}
Gospodnje vodstvo bilo je jasno, i Njegova otkrivenja po pitanju toga što je istina bila su predivna. Gospod Bog nebeski utvrđivao je točku za točkom istine. Ono što je bila istina tada, istina je i danas. Ali još se uvijek mogu čuti glasovi – „Ovo je istina. Ja imam novu svjetlost.“ Ali te nove svjetlosti vezane uz proročanstva očituju se u pogrešnoj primjeni Božje Riječi i puštanju da Božji narod bude nošen valovima bez sidra koje bi ih držalo sigurnima. Kada bi onaj koji proučava Božju Riječ uzeo istine koje je Bog otkrio kada je vodio svoj narod, usvojio te istine, učinio ih dijelom sebe i unio ih u svakodnevni život, tada bi bio živi provodnih svjetlosti. Ali oni koji su se upustili u proučavanje novih teorija imaju mješavinu istine i zablude, i nakon što su pokušali istaknuti te teorije, pokazali su da svoj svijećnjak nisu zapalili vatrom s božanskog žrtvenika, i on se ugasio u tami. – Rukopis 31, 1896. {2OP 104.1}
Poruka tri anđela u širim okvirima
Objave prvog, drugog i trećeg anđela utvrđene su Riječju Nadahnuća. Niti jedan njihov dio ne smije se ukloniti. Nema ljudskog autoriteta koji bi imao pravo izmijeniti vrijeme objave tih poruka, kao što nema čovjeka koji bi imao pravo zamijeniti mjesta Novog i Starog Zavjeta. Stari Zavjet je evanđelje predstavljeno slikama i simbolima. Novi Zavjet je srž stvari. I jedno i drugo jednako je nužno. Stari Zavjet iznosi pouke s Kristovih usana, i te pouke ni na koji način nisu izgubile svoju snagu. {2OP 104.2}
Prva i druga poruka dane su 1843. i 1844. godine, i sada živimo u vrijeme objavljivanja treće; ali još se uvijek moraju objavljivati sve tri poruke. Danas je jednako nužno kao i u bilo kojem trenutku u prošlosti da se te poruke ponavljaju onima koji traže istinu. Pisanom i izgovorenom riječju moramo širiti objavu, pokazati njihov redoslijed i primjenu proročanstava koja nas dovode do poruke trećeg anđela. Treća poruka ne može postojati bez prve i druge. Te poruke moramo odnijeti svijetu u obliku tiskanih materijala i govora, prikazujući u svjetlosti proročke povijesti stvari koje su se zbile i koje se tek trebaju dogoditi. {2OP 104.3}
Zapečaćena knjiga nije bila knjiga Otkrivenje, već onaj dio Danielovog proročanstva koji se odnosio na posljednje dane. Biblija kaže, “A ti, Daniele, završi riječi, i zapečati knjigu, do vremena kraja. Mnogi će istraživati, i znanje će se umnožiti” (Daniel 12:4). Kada se knjiga otvorila, izrečena je objava, “Neće više biti vremena” (Vidi Otkrivenje 10:6.) Danielova knjiga sada je otpečaćena, i otkrivenje koje je Krist dao Ivanu treba se odnijeti svim stanovnicima zemlje. Uvećano znanje treba pomoći u pripremi naroda koji će opstati u posljednje dane. {2OP 105.1}
“I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. Viče iza glasa: “Bojte se Boga i dajte Mu slavu jer dođe čas suda Njegova! I poklonite se Njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda” (Otkrivenje 14:6, 7). {2OP 105.2}
Ova poruka, ukoliko ju se posluša, obratit će pažnju svakog naroda, plemena, puka i jezika na pažljivo proučavanje Riječi, i na pravu svjetlost po pitanju sile koja je promijenila sedmi dan – subotu u lažnu subotu. Jedini pravi Bog je ostavljen, Njegov zakon je odbačen, Njegovu svetu ustanovu subote čovjek grijeha bacio je u prašinu i pogazio. Četvrta zapovijed, tako jasna i izričita, zanemarena je. Srušeno je subotnje sjećanje, koje je objavljivalo tko je živi Bog, Stvoritelj nebesa i zemlje, a umjesto nje svijetu je dana lažna subota. Na taj je način stvoren procijep u Božjem zakonu. Lažna subota ne može biti pravo mjerilo. {2OP 105.3}
U poruci prvog anđela ljudi se pozivaju na obožavanje Boga, našeg Stvoritelja, koji je stvorio svijet i sve što je na njemu. Oni su odavali počast ustanovi papinstva, zanemarujući Jahvin zakon, ali treba doći do porasta znanja po tom pitanju. {2OP 106.1}
Poruka koju objavljuje anđeo koji leti posred neba jest vječno evanđelje, isto evanđelje koje je objavljeno u Edenu kada je Bog rekao zmiji, “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Postanak 3:15). Tu se nalazi prvo obećanje o Spasitelju koji će stati na bojište kako bi osporio sotoninu silu i nadvladati ga. Krist je došao na naš svijet kako bi predstavio Božji karakter kako je on prikazan u Njegovom svetom zakonu; jer Njegov zakon je prijepis Njegovog karaktera. Krist je istovremeno bio i zakon i evanđelje. Anđeo koji objavljuje vječno evanđelje objavljuje Božji zakon; jer spasonosno evanđelje dovodi ljude u pokornost zakonu, čime se njihovi karakteri oblikuju u skladu s božanskim uzorom. {2OP 106.2}
U pedeset i osmom poglavlju knjige proroka Izaije opisuje se djelo onih koji štuju Boga, Stvoritelja neba i zemlje: “I ti ćeš gradit’ na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena” (Izaija 58:12). Božji spomenik, Njegov sedmi dan – subota, bit će uzdignut. “Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen… Ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila” (Izaija 58:12-14). {2OP 106.3}
Ovdje je jasno otkrivena povijest crkve i svijeta, odanih i nevjernih. Vođeni objavom poruke trećeg anđela, vjerni su okrenuli svoje korake na put Božjih zapovijedi kako bi štovali, častili i slavili Onoga koji je stvorio nebesa i zemlju. Njima suprotne sile obeščastile su Boga stvaranjem pukotine u Njegovom zakonu, a kada im je svjetlost iz Njegove Riječi obratila pažnju na Njegove svete zapovijedi, otkrivajući pukotinu koju je papinska vlast načinila u zakonu, ljudi su pokušali uništiti čitav zakon kako bi se oslobodili njegove osude. Ali jesu li ga mogli uništiti? Ne; jer svatko tko samostalno proučava Svete spise može vidjeti da Božji zakon stoji nepromjenjiv, vječan, a Njegov spomen, subota, trajat će kroz vječne vjekove, ukazujući na jedinog pravog Boga za razliku od svih lažnih bogova. {2OP 107.1}
Sotona je bio uporan i neumoran u svojim naporima da nastavi s djelom koje je započeo u nebu, to jest da promijeni Božji zakon. Uspio je navesti svijet da vjeruje u teoriju koju je iznio još u nebu prije svog pada, da je Božji zakon manjkav i da ga treba preurediti. Veliki dio onih koji ispovijedaju da su članovi kršćanskog svijeta svojim stavom, ako ne i svojim riječima, pokazuju da su usvojili istu zabludu. Ali ako se u Božjem zakonu promijeni jedna točka ili zarez, sotona je na zemlji uspio ono u čemu nije uspio na nebu. On je pripremio svoju varljivu zamku, u nadi da će u nju uhvatiti i crkvu i svijet. Ali neće svi biti uhvaćeni u zamku. Postoji crta razgraničenja između djece poslušnosti i djece neposlušnosti, odanih i vjernih s jedne strane, i varljivih i nevjernih s druge. Stvaraju se dvije velike skupine, štovatelji zvijeri i njezine slike, i štovatelji pravog i živog Boga. {2OP 107.2}
Anđeo iz desetog poglavlja Otkrivenja
Poruka iz 14. poglavlja Otkrivenja, koja objavljuje da je došao čas Božjeg suda, dana je u vrijeme kraja; anđeo iz 10. poglavlja Otkrivenja prikazan je s jednom nogom na moru a jednom nogom na kopnu, pokazujući time kako će poruka biti odnesena u daleke zemlje, ocean će se preploviti, i daleki otoci čut će objavljivanje posljednje poruke upozorenja upućene našem svijetu. {2OP 107.3}
“I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: “Neće više biti vremena” (Otkrivenje 10:5, 6). Ova poruka objavljuje kraj proročkih razdoblja. Razočaranje onih koji su očekivali ugledati našeg Gospoda 1844. godine uistinu je bilo gorko onima koji su tako gorljivo iščekivali Njegov dolazak. Gospodnji plan bio je dopustiti da se dogodi to razočaranje, i tako se pokaže što je kome u srcu. {2OP 108.1}
Nad crkvu se nije nadvio niti jedan oblak za koji je Bog bio nespreman; protiv Božjeg djela nije ustala niti jedna sila a da On to nije znao unaprijed. Sve se zbilo upravo onako kako je On to prorekao preko svojih proroka. On nije ostavio svoju crkvu u tami i napuštenu, već je kroz proročke objave oslikao događaje koji će se zbiti, i djelujući kroz svoju providnost u određenim trenucima povijesti ovog svijeta, doveo je do ispunjenja ono što je Njegov Sveti Duh nadahnuo proroke da predskažu. Sve Njegove namjere ostvarit će se i ispuniti. Njegov zakon povezan je s Njegovim prijestoljem, i sotonske sile u suradnji s ljudskim oruđima ne mogu ga uništiti. Istinu je nadahnuo Bog, i On ju i čuva; ona će živjeti i pobijediti, iako se u nekim trenucima čini da je na nju bačena sjena. Kristovo evanđelje je utjelovljenje zakona u karakteru. Obmane koje se koriste protiv njega, svako sredstvo za opravdavanje obmane, svaka zabluda kojoj su se domislila sotonina oruđa, naposljetku će biti vječno uništeni, a trijumf istine bit će poput podnevnog sunca. Sunce Pravde blistat će s iscjeljenjem na svojim krilima, i Njegova slava ispunit će svu zemlju. {2OP 108.2}
Izvjesnost proročanstava
Sve za što je Bog u proročkoj povijesti prorekao da će se zbiti ostvarilo se, a ono što tek treba doći također će se obistiniti. Riječi Daniela, Božjeg proroka, još uvijek vrijede. Ivanove riječi još uvijek vrijede. Lav iz Judinog plemena u Otkrivenju je otkrio učenicima proročanstva knjigu proroka Daniela, i tako Danielove riječi stoje na svome mjestu. On nosi svoje svjedočanstvo, ono što mu je Bog u viđenju otkrio o velikim i svečanim zbivanjima s kojima moramo biti upoznati dok stojimo na samom pragu njihovog ostvarenja. {2OP 109.1}
Božja Riječ kroz povijest i proročanstva prikazuje dugotrajan sukob između istine i zablude. Taj sukob još je uvijek odvija. Stvari koje su se zbile opet će se dogoditi. Zaživjet će stare borbe, i neprekidno će se pojavljivati nove teorije. Ali Božji narod, koji je kroz svoju vjeru i ispunjenje proročanstva odigrao ulogu u objavljivanju vijesti prvog, drugog i trećeg anđela, zna gdje stoji. On posjeduje iskustvo dragocjenije od čistog zlata. Na njemu je da stoji čvrsto poput stijene, držeći se početka svog pouzdanja postojano sve do kraja. {2OP 109.2}
Preobražujuća sila pratila je objavljivanje poruka prvog i drugog anđela, kao što prati i poruku trećeg anđela. Ljudski umovi bili su trajno osvjedočeni. Očitovala se sila Svetog Duha. Sveti spisi marljivo su se proučavali, točku po točku. Gotovo cijele noći bile su posvećene revnom proučavanju Božje Riječi. Tragali smo za istinom kao za skrivenim blagom. Gospod nam se otkrio. Svjetlost je obasjala proročanstva, i znali smo da smo primili božanski nauk… {2OP 109.3}
Nakon velikog razočarenja bilo je malo onih koji su se odlučili proučavati Božju Riječ svim srcem. Ali nekolicina duša odbila se predati obeshrabrenju i zanijekati da ih je Gospod vodio. Tim ljudima istina je otkrivena točku po točku, isprepletena s njihovim najsvetijim sjećanjima i osjećajima. Tragaoci za istinom osjećali su potpunu poistovjećenost između Krista i svoje prirode i interesa. Istina je zablistala, predivna u svojoj jednostavnosti, uzvišena silom i ispunjena sigurnošću kakva se nije mogla osjetiti prije razočaranja. Tada smo mogli jedinstveno objavljivati poruku. {2OP 109.4}
Ali među onima koji se nisu čvrsto držali svoje vjere i iskustva, vladala je velika zbrka. Svako moguće mišljenje predstavljalo se kao istinita poruka; ali Gospodnji glas rekao je, „Ne vjerujte im; Ja ih nisam poslao.“ {2OP 110.1}
Pažljivo smo hodili s Bogom. Svijetu se trebala prenijeti poruka, i znali smo da je to svjetlo za sadašnje vrijeme poseban Božji dar. Samo Bog je imao pravo podariti taj dar. On je vodio svoje razočarane sljedbenike, koji su još uvijek tragali za istinom, korak po korak u prenošenju svijetu onoga što je otkriveno njima. Trebalo je ponavljati proročke izjave i obznaniti istinu nužnu za spasenje. Djelo je u početku teško napredovalo. Slušatelji su često odbacivali poruku kao nerazumljivu, i otpočeo je oštar sukob, posebice po pitanju subote. Ali Gospod je očitovao svoju prisutnost. Bilo je trenutaka kada se zavjesa koja je skrivala Njegovu slavu od naših očiju uklonila. Tada smo Ga promatrali na uzvišenom i svetom mjestu. {2OP 110.2}
Gospod neće u ovo vrijeme navoditi umove da odbace istinu koju je Sveti Duh utisnuo u Njegove sluge da objavljuju u prošlosti. {2OP 110.3}
Mnogi će iskreno pretraživati Božju Riječ u potrazi za svjetlosti kao što su to činili ljudi u prošlosti; oni vide svjetlost u Riječi. Ali ti ljudi nisu prošli kroz iskustvo vremena u kojem su se te poruke prvi put objavljivale. Budući da im nedostaje to iskustvo, neki ne cijene vrijednost istina koje su nam služile kao putokazi, i koje su nas učinile posebnim narodom koji smo danas. Oni ne cijene Svete spise na ispravan način, i zato sklapaju teorije koje nisu točne. Istina je da puno navode Svete spise, i mnogo onoga što naučavaju je istina; ali istina je u tolikoj mjeri pomiješana sa zabludom da dovodi do pogrešnih zaključaka. No budući da mogu utkati Bibliju u svoje teorije, misle da u rukama imaju neprekinut lanac istine. Mnogi koji nisu imali iskustvo u izvornom pojavljivanju anđeoskih poruka prihvaćaju te pogrešne teorije, i tako bivaju navedeni na pogrešan put, put koji vodi prema natrag umjesto prema naprijed. To je neprijateljeva namjera. {2OP 110.4}
Opasnost pogrešno primijenjenih Svetih spisa
Sotona se trudi kako bi se povijest židovskog naroda ponovila u iskustvu onih koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme. Židovi su imali spise Starog Zavjeta, i mislili su da su upoznati s njima. Ali učinili su žalosnu pogrešku. Gledali su proročanstva koja opisuju slavno ponovno pojavljivanje Krista na nebeskim oblacima i mislili kako se ona odnose na Njegov prvi dolazak. Budući da On nije došao na način koji bi bio u skladu s njihovim očekivanjima, oni su Mu okrenuli leđa. Sotona je znao točno kako zarobiti te ljude u svoju mrežu, obmanuti ih i uništiti… {2OP 111.1}
Taj isti sotona radi kako bi potkopao vjeru Božjeg naroda u današnje vrijeme. Postoje ljudi spremni uhvatiti se za svaku novu zamisao. Proročanstva Daniela i Otkrivenja pogrešno se tumače. Te osobe ne uzimaju u obzir da je istina objavljena u za to određeno vrijeme od strane upravo onih ljudi koje je Bog vodio da izvrše to posebno djelo. Ti ljudi išli su korak po korak slijedeći ispunjenje proročanstava, i oni koji nisu imali osobno iskustvo u tom djelu trebaju se držati Božje Riječi i vjerovati riječima onih koje je Gospod vodio u objavljivanju poruke prvog, drugog i trećeg anđela. Te poruke, kada ih se prihvati i djeluje u skladu s njima, vrše svoje djelo pripremanja naroda koji će opstati u veliki Božji dan. Ako pretražujemo Svete spise da potvrdimo istinu koju je Bog dao svojim slugama za svijet, zateći ćemo se kako objavljujemo poruke prvog, drugog i trećeg anđela. {2OP 111.2}
Istina je da postoje proročanstva koja se tek trebaju obistiniti. Ali oni koji pokušavaju pronaći novu svjetlost u proročanstvima, i koji svoje djelo počinju tako što okreću leđa svjetlosti koju je Bog već dao, vrše vrlo pogrešno djelo koje se često ponavlja i nastavit će se zbivati. Poruke iz 14. poglavlja Otkrivenja istine su u skladu s kojima se svijet treba prokušati; one su vječno evanđelje, i moraju se objaviti posvuda. Ali Gospod ne stavlja na one koji nisu imali iskustva u Njegovom djelu teret iznošenja novih tumačenja tih proročanstava koje je On, preko svojeg Svetog Duha, objasnio kroz svoje odabrane sluge. {2OP 111.3}
U skladu sa svjetlosti koju mi je Bog dao, upravo je to djelo koje ti, brate F, pokušavaš izvršiti. Ima ljudi koji su pokazali naklonost prema tvojim stajalištima; ali to je zato što te osobe ne posjeduju sposobnost raspoznavanja da uvide pravi temelj argumenata koje iznosiš. Oni su imali samo ograničeno iskustvo u Božjem djelu za ovo vrijeme, i ne mogu vidjeti kamo bi ih tvoja gledišta odvela, kao što ti ni sam ne vidiš kamo te vode. Oni su spremni složiti se sa tvojim tvrdnjama; u njima ne vide ništa neispravno. Ali oni su zavedeni na krivi put jer si u oblikovanju svoje teorije utkao puno navoda iz Svetog Pisma. Zato im se tvoji argumenti čine čvrstima. {2OP 112.1}
No to nije slučaj s onima koji posjeduju iskustveno poznavanje istine koja se odnosi na posljednje vrijeme zemaljske povijesti. Iako oni vide da imaš dio dragocjene istine, također vide da si pogrešno primijenio Svete spise, stavio ih u kontekst zablude kamo ne pripadaju, i upotrijebio ih da podupru ono što nije istina za ovo vrijeme. Nemoj se uznositi zato što su neki prihvatili ono što si napisao. Tvojoj braći koja imaju povjerenja u tebe kao kršćanina i vole te kao takvog vrlo je teško izjaviti da sustav argumenata, za koji ti misliš da je toliko važan, nije teorija istine koju je Bog dao svom narodu da objavljuje u ovo vrijeme. {2OP 112.2}
Bog mi je dao svjetlost da vidim kako ni ti sam u potpunosti ne razumiješ Biblijske navode koje si spojio zajedno. Kada bi ih shvaćao, razaznao bi da tvoje teorije razaraju same temelje naše vjere. {2OP 112.3}
Brate moj, imala sam mnogo svjedočanstava da ispravim one koji su krenuli istim putem kojim ti sada putuješ. Te osobe činile su se uvjerene da ih Bog vodi, i sa svojim raznolikim teorijama dolazile su propovjednicima koji su propovijedali istinu. Tim propovjednicima sam rekla, „Gospod nije u tom djelu; ne dajte se obmanuti, i nemojte na sebe preuzeti odgovornost za obmanjivanje drugih.“ Na našim sastancima imala sam priliku jasno govoriti vezano uz one koji su na taj način zavodili ljude s pravog puta. Perom i glasom pronosila sam poruku, „Ne idite za njima.“ {2OP 112.4}
Ophođenje s čovjekom na samrti
Najteža zadaća koju sam ikada morala izvršiti u ovom vidu svoga djela bilo je ophođenje s osobom za koju sam znala da želi slijediti Gospoda. Taj čovjek neko je vrijeme mislio da je dobio novu svjetlost. Bio je vrlo bolestan, i smrt mu je bila blizu. O, kako se moje srce nadalo da neće biti nužno da mu kažem što je to što on zapravo radi. Oni kojima je iznosio svoja stajališta željno su ga slušali, i neki su ga smatrali nadahnutim. Načinio je lentu vremena i rezonirao je iz Svetih spisa kako bi dokazao da će Gospod doći određenog datuma, mislim negdje tijekom 1894. godine. Mnogima se njegovo rezoniranje činilo besprijekorno. Pričali su o njegovim silovitim uvjeravanjima u bolesničkoj sobi. Pred njegovim očima prolazili su predivni prizori. Ali što je bio izvor njegovog nadahnuća? Bio je to morfij koji mu je davan kako bi mu ublažio bolove. {2OP 113.1}
Na našem sastanku u gradu Lansing, u državi Michigan, neposredno prije nego što sam došla u Australiju, morala sam jasno govoriti po pitanju te nove svjetlosti. Rekla sam ljudima da riječi koje su čuli nisu bile nadahnuta istina. Predivno svjetlo, koje je dovelo do takvih objava, bilo je posljedica pogrešne primjene Svetih spisa. Gospodnje djelo neće biti dovršeno 1894. godine. Gospod mi je rekao, „To nije istina, već će navesti na čudnovate putove, i to tumačenje zbunit će neke toliko da će napustiti vjeru.“ {2OP 113.2}
Niti jedna istinita poruka ne određuje vrijeme
Nitko nema istinitu poruku koja točno određuje vrijeme kada će Krist doći ili kada neće doći. Budite sigurni da Bog nikome nije dao vlast da kaže kako Krist odgađa svoj dolazak pet godina, deset godina ili dvadeset godina. “Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Matej 24: 44). To je naša poruka, upravo ona poruka koju objavljuju tri anđela koja lete posred neba. Djelo koje se sada mora izvršiti jest objavljivanje te posljednje poruke milosti upućene palom svijetu. Nov život silazi s neba i prožima svakog pripadnika Božjeg naroda. Ali u crkvi će nastati podjele. Stvorit će se dvije strane. Pšenica i kukolj rastu zajedno do žetve. {2OP 113.3}
Djelo će se produbljivati i postajati sve ozbiljnije do samog kraja vremena. Svi Božji suradnici najozbiljnije će se boriti za vjeru jednom danu svetima. Njih ništa neće odvratiti od poruke za ovo vrijeme, koja već obasjava zemlju svojom slavom. Samo za Božju slavu vrijedi se boriti. Jedina stijena koja će ostati stajati je Vječna Stijena. Istina kakva je u Isusu bit će utočište u tim danima zablude… {2OP 114.1}
Poruke za naše vrijeme
Proročanstva se ispunjavaju, redak po redak. Što čvršće stojimo ispod stijega poruke trećeg anđela, tim ćemo jasnije razumjeti Danielovo proročanstvo; jer Otkrivenje se nastavlja na Daniela. Što potpunije prihvatimo svjetlost koju je Sveti Duh iznio preko posvećenih Božjih slugu, to će nam istine drevnih proročanstava izgledati dublje i jasnije, postojane poput vječnog prijestolja; bit ćemo sigurni da su Božji ljudi govorili kako ih je na to poticao Sveti Duh. Ljudi sami moraju biti pod utjecajem Svetog Duha kako bi mogli razumjeti riječi koje je Duh izgovorio preko proroka. Te poruke dane su ne za one koji su izgovorili proročanstva, već za nas koji živimo usred prizora njihovog ispunjenja. {2OP 114.2}
Ne bih se osjećala sposobnom iznositi ove stvari da mi Gospod nije povjerio to djelo. Postoje još ljudi osim tebe, i to više nego nekolicina, koji poput tebe misle da imaju novu svjetlost, i više su nego spremni iznijeti ju pred narod. Ali Bogu bi bilo ugodnije da prihvate svjetlost koja je već dana i hode u njoj, i da temelje svoju vjeru na Svetim spisima koja podupiru stajalište koje Božji narod ima već mnogo godina. Ljudska oruđa trebaju objavljivati vječno evanđelje. Trebamo oglašavati poruke anđela koji su prikazani kako lete posred neba, noseći posljednje upozorenje upućeno palom svijetu. Ako nismo pozvani da prorokujemo, pozvani smo da vjerujemo u proročanstva, i da surađujemo s Bogom u donošenju svjetlosti umovima drugih. Upravo to pokušavamo činiti. {2OP 114.3}
Ti nam, brate moj, možeš pomoći na mnogo načina. Ali Gospod mi je dao u zadatak da ti kažem kako ne smiješ biti samoživ. Pazi na to kako slušaš, kako shvaćaš i kako usvajaš Božju Riječ. Gospod će te blagosloviti ako zauzmeš položaj u kojem ćeš se izjednačiti sa svojom braćom. Oni koje je On poslao da objavljuju poruku trećeg anđela radili su zajedno s nebeskim bićima. Gospod ti nije povjerio teret objavljivanja poruke koja će unijeti neslogu među redove vjernika. Još jednom ponavljam, On svojim Svetim Duhom ne vodi nikoga da oblikuje teoriju koja će poljuljati vjeru u svečane poruke koje je dao svome narodu da ih pronesu našim svijetom. {2OP 115.1}
Savjetujem ti da ne gledaš na svoje spise kao na dragocjenu istinu. Ne bi bilo mudro da učiniš trajnim putem tiska ono što ti je uzrokovalo toliki nemir. Gospod ne želi da se ta pitanja izlože pred Njegovim narodom, jer će se njihovo djelovanje ispriječiti na putu upravo onoj poruci istine kojoj moraju vjerovati i prakticirati u ovim posljednjim, opasnim danima… {2OP 115.2}
Stalno će se javljati uznemirujuće teorije koje će težiti da odvrate um i poljuljaju vjeru. Oni koji su prošli kroz pravo iskustvo promatranja ispunjenja proročanstava postali su ono što danas jesu, adventisti sedmog dana, upravo kroz ta proročanstva. Oni moraju stajati s bedrima opasanim istinom, noseći na sebi sav oklop. Oni koji nisu imali to iskustvo imaju prednost držati se poruke istine s istim pouzdanjem. Svjetlost koju Bog milostivo daje svom narodu neće oslabiti njihovo povjerenje u put kojim ih je vodio u prošlosti, već će ih osnažiti da se čvrsto drže vjere. Moramo se čvrsto držati početka našeg pouzdanja sve do kraja. {2OP 115.3}
“U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu” (Otkrivenje 14:12). To je mjesto na kojem stojimo, pod zastavom poruke trećeg anđela. “Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: “Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina. Začujem i drugi glas s neba: “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih” (Otkrivenje 18:1-5). {2OP 116.1}
Poruka drugog anđela
Na taj se način srž poruke drugog anđela ponavlja svijetu preko još jednog anđela koji obasjava zemlju svojom slavom. Sve te poruke spajaju se u jednu poruku koja se treba predstaviti ljudima u završnim danima povijesti ove zemlje. Cijeli svijet bit će stavljen na probu, i svi koji su se nalazili u tami po pitanju subote iz četvrte zapovijedi shvatit će posljednju poruku milosti upućenu ljudima. {2OP 116.2}
Naše djelo jest da objavljujemo Božje zapovijedi i svjedočanstvo Isusa Krista. “Pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga” (Amos 4:12), upozorenje je koje se treba uputiti svijetu. To je i upozorenje za svakoga od nas. Pozvani smo da ostavimo svaki teret, svaki grijeh koji nas opsjeda s takvom lakoćom. Brate moj, pred tobom je djelo koje moraš izvršiti pod zajedničkim jarmom s Kristom. Osiguraj se da gradiš svoju kuću na stijeni. Nemoj se kockati s vječnošću. Možda nećeš poživjeti da sudjeluješ u opasnim zbivanjima u koje sada ulazimo. Nitko od nas ni u kojem trenutku nema jamstvo da će ostati na životu. Zar ne bi trebao biti na oprezu svakog trenutka? Na bi li trebao pažljivo ispitati samog sebe, i upitati se, Kakva vječnost stoji preda mnom? {2OP 116.3}
Najveća briga svake duše treba biti pitanje, Je li moje srce obnovljeno? Je li moja duša preobražena? Jesu li moji grijesi oprošteni kroz vjeru u Krista? Jesam li se nanovo rodio? Jesam li poslušao poziv, “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28)?… Smatrate li sve stvari gubitkom u usporedbi sa izvrsnošću poznavanja Krista Isusa? Osjećate li kako je vaša dužnost vjerovati svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta? – Rukopis 32, 1896. {2OP 117.1}
Dva čišćenja hrama – dva poziva na izlazak iz Babilona
Dok se čvrsto držite zastave istine i objavljujete Božji zakon, neka svaka duša pamti kako je Isusova vjera povezana s Božjim zapovijedima. Treći anđeo prikazan je kako leti posred neba, uzvikujući snažnim glasom, evo „onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu” (Otkrivenje 14:12). Poruke prvog, drugog i trećeg anđela povezane su. Dokaze u korist trajnih, vječno živih istina tih velikih poruka, koje nam toliko znače, koje su pobudile tako žestoko protivljenje od strane vjerskog svijeta, nemoguće je sakriti. Sotona neprestano pokušava baciti svoju paklenu sjenu na te poruke kako Božji narod ostatka propusti jasno razaznati njihovu važnost, njihovo vrijeme i mjesto; ali one žive, i očitovat će svoju silu na naše vjersko iskustvo sve dok je vremena i vijeka. {2OP 117.2}
Utjecaj tih poruka postaje sve dublji i širi, i pokreće na djelovanje tisuće ljudskih srca, stvarajući obrazovne ustanove, izdavačke kuće i zdravstvene ustanove; sve su to Božja oruđa koja trebaju sudjelovati u velikom djelu predstavljenom prvim, drugim i trećim anđelom koji lete posred neba kako bi upozorili stanovnike zemlje da Krist ponovo dolazi u sili i velikoj slavi. {2OP 117.3}
Prorok kaže, “Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: “Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha” (Otkrivenje 18:1, 2). To je ista poruka koju je donio drugi anđeo. Babilon je pao, jer “vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode” (Otkrivenje 14:8). Što je to vino? – Njegove lažne nauke. On je svijetu dao lažnu subotu umjesto subote iz četvrte zapovijedi, i ponovio je laž koju je prvi izrekao sotona kada se obratio Evi u Edenu – urođena besmrtnost duše. Babilon je naveliko širio mnoge slične zablude, “naučavajući nauke – uredbe ljudske” (Matej 15:9). {2OP 118.1}
Kada je Isus otpočeo svoju javnu službu, očistio je Hram od svetogrđa koje ga je okaljalo. Jedno od posljednjih djela Njegove službe bilo je drugo čišćenje Hrama. Tako se i u sklopu posljednjeg djela upozoravanja svijeta čuju dva jasna poziva upućena crkvama. Poruka drugog anđela glasi, “Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode” (Otkrivenje 14:8). A tijekom glasnog pokliča poruke trećeg anđela čuje se glas s neba kako govori, “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih” (Otkrivenje 18: 4, 5). – The Review and Herald, 6. prosinca, 1892. {2OP 118.2}
Poglavlje 13 – Trebaju li kršćani biti članovi tajnih društava?
Nedugo nakon početka svojeg boravka u Australiji (1891.-1900.) Ellen White pozvana je da savjetuje istaknutog radnika naše izdavačke kuće koji je postao duboko uključen u aktivnosti masonske lože. Savjeti koje je uputila tom bratu naveli su ga da prekine sve veze s ložom usprkos činjenici da je unutar te organizacije dosegao najviši počasni položaj. {2OP 120.1}
Bez osuđivanja, gđa. White ukazala je na to da kršćanin ne može služiti dvojici gospodara, niti pokazivati odanost prema dva autoriteta. Naš brat, koji se toliko posvetio aktivnostima lože da je uvelike zanemario svoje obaveze u crkvi, uvidio je jednostavnu istinu u savjetima Ellen G. White, a njegovo pouzdanje dodatno je utvrđeno kada mu je gđa. White – bez da je toga sama bila svjesna – pokazala tajni znak koji su koristili samo članovi lože. Smjesta se odrekao svog članstva u loži, iako je u više navrata odlučno izjavio da ništa neće poljuljati njegovo pouzdanje u tu organizaciju ili ga navesti da se odvoji od nje. Osvrćući se na to iskustvo nakon mnogo godina, posvjedočio je da je poruka Duha proroštva u potpunosti promijenila njegov život. {2OP 120.2}
U to vrijeme i vezano uz taj događaj, gđa. White opširno je pisala o vezama adventista sedmog dana s takvim organizacijama. Ti zapisi objavljeni su u obliku brošure pod nazivom „Trebaju li kršćani biti članovi tajnih društava?“ Ta brošura bila je vrlo raširena u Australiji i u Sjedinjenim Državama, ali već je dugo van tiska. Ovdje je ta brošura otisnuta u cijelosti. {2OP 120.3}
Drugo poglavlje sastoji se od savjeta iz pera gđe. White vezanih uz stav koji bi adventisti sedmog dana trebali zauzeti po pitanju radničkih sindikata. Taj materijal objavljen je 1946. godine kao drugo poglavlje brošure „Život na selu“. Ovdje je otisnut u cijelosti kako bi se očuvao u obliku materijala za kontinuirano proučavanje uz molitvu. – Povjerenstvo White imanja. {2OP 120.4}
[Ponovljeno iz istoimene brošure objavljene 1893. godine.]
“Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod Moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti. I bit ću vam Otac i vi ćete Mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.” (2. Korinćanima 6:14-18). {2OP 121.1}
Gospodnja zabrana, “Ne ujarmljujte se s nevjernicima” (2. Korinćanima 6:14), ne odnosi se samo na brak kršćana s bezbožnicima, već na sve saveze u kojima se stranke dovode u blizak odnos, i u kojima je potrebno jedinstvo u duhu i djelovanju. Gospod je Izraelcima dao posebne upute da se drže podalje od idolopoklonika. Nisu se smjeli međusobno vjenčavati, niti sklapati ikakvu vrstu saveza s njima: “Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere! Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve – ime Mu je Ljubomorni – Bog je ljubomoran” (Izlazak 34:12-14). {2OP 121.2}
“Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima… Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže Njegove zapovijedi” (Ponovljeni zakon 7:6-9). {2OP 122.1}
Gospod još jednom izjavljuje preko proroka Izaije: {2OP 122.2}
“Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni… ujte naum – bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog! Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: “Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. Jahve nad Vojskama – On jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od Njega nek’ vas prožme” (Izaija 8:9-13). {2OP 122.3}
Ima ljudi koji postavljaju pitanje je li u redu da kršćani pripadaju masonima i drugim tajnim društvima. Svi oni trebaju razmisliti o gore navedenim citatima. Ako želimo biti kršćani u bilo kojoj mjeri, onda moramo biti kršćani u svim okolnostima, i poslušati savjete dane da nas učine kršćanima u skladu s mjerilima Božje Riječi. {2OP 122.4}
Božji narod na zemlji ljudska su oruđa koja trebaju surađivati s nebeskim silama na djelu spašavanja ljudi. Krist se obraća dušama koje su se pripojile Njemu, „Vi ste jedno sa Mnom, ‘Božji suradnici'” (1. Korinćanima 3:9). Bog je veliki i nevidljivi upravitelj; čovjek je skromno i vidljivo oruđe, i samo u suradnji s nebeskim silama u stanju je učiniti ikakvo dobro. Samo ako je um prosvijetljen djelovanjem Svetog Duha, čovjek je u stanju prepoznati djelovanje nebeske sile. Stoga se sotona neprekidno trudi odvratiti misli s božanskog na ljudsko, kako ljudi ne bi surađivali s Nebom. On usmjerava pažnju na ljudske izmišljotine, navodeći ljude da vjeruju u čovjeka i oslanjaju se na ljudsku ruku, tako da se njihova vjera ne uhvati za Boga. {2OP 123.1}
“Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?” (Matej 6:22, 23). {2OP 123.2}
A ako naša svjetlost postane tama, kako ćemo biti svjetlost svijetu? {2OP 123.3}
Djelo našeg osobnog spasenja također ovisi o našoj suradnji s božanskim silama. Bog nam je darovao moralne sile i vjersku prijemljivost Dao je svog Sina kao žrtvu za naše grijehe, kako bi se mi mogli pomiriti s Bogom. Isus je živio život samoodricanja i žrtve kako bismo mi mogli slijediti Njegov primjer. On je dao Svetog Duha koji djeluje kao Kristov zamjenik u svakoj situaciji gdje je potrebna pomoć. On se služi nebeskim bićima kako bi ujedinio božansku silu s našim ljudskim naporima. Ali moramo prihvatiti Božji dar, moramo se pokajati i vjerovati u Krista. Moramo biti budni, moramo se moliti, moramo biti poslušni Božjim zahtjevima. Moramo prakticirati samoodricanje i samopožrtvovnost u Kristovo ime. Moramo uzrasti u Krista tako što ćemo održavati stalnu vezu s Njime. Bilo što što odvraća um od Boga i navodi ga da se pouzda u čovjeka, ili se prilagodi ljudskim mjerilima, spriječit će nas da surađujemo s Bogom na djelu našeg vlastitog spasenja. To je razlog zašto je Gospod zabranio svome narodu da sklapa bilo kakve saveze s nevjernicima, “da ne budu zamkom u tvojoj sredini” (Izlazak 34:12). On je rekao, “Jer bi ona odvratila od Mene sina tvoga” (Ponovljeni zakon 7:4). Isto se načelo može primijeniti na udruživanje kršćana s bezbožnicima. {2OP 123.4}
Kada smo prihvatili Krista kao svog Otkupitelja, prihvatili smo i uvjet da postanemo Božji suradnici. Sklopili smo zavjet s Njim da ćemo u potpunosti biti na Gospodnjoj strani; da ćemo kao vjerni namjesnici Kristove milosti raditi na podizanju Njegovog kraljevstva u svijetu. Svaki Kristov sljedbenik pod zakletvom je kojom je posvetio sve sile svog uma, duše i tijela Onome koji je platio otkupninu za naše duše. Odlučili smo biti vojnici i stupili smo u djelatnu službu kako bismo pretrpjeli iskušenja, sramotu i porugu, i kako bi se borili u borbi vjere, slijedeći Zapovjednika našeg spasenja. {2OP 124.1}
Kada se povezujete sa svjetovnim društvima, držiš li se svog zavjeta s Bogom? Usmjeravaju li te veze tvoj um i umove drugih ka Bogu, ili odvraćaju zanimanje i pažnju od Njega? Jačaju li one tvoju povezanost s nebeskim silama, ili svoje misli okrećeš ka ljudskom umjesto ka božanskom? {2OP 124.2}
Služiš li Bogu, častiš li Ga i uzdižeš, ili Ga sramotiš i griješiš protiv Njega? Sakupljaš li s Kristom ili rasipaš? Svo razmišljanje, planiranje i ravno zanimanje posvećeno tim organizacijama kupljeno je dragocjenom Kristovom krvlju; ali služiš li Njemu kada se ujedinjuješ s ateistima i nevjernicima, ljudima koji sramote Božje ime, alkoholičarima, ovisnicima o duhanu? {2OP 124.3}
Iako se u tim društvima može naći mnogo toga što se čini dobrim, s time je pomiješano puno toga što poništava učinak dobroga, i te veze na kraju su štetne za dobrobit duše. Mi imamo drugi život, život koji se ne održava tjelesnom hranom. “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Matej 4:4). “Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi Njegove, nemate života u sebi” (Ivan 6:53). Isus je rekao, “Tko blaguje tijelo Moje i pije krv Moju, ima život vječni” (Ivan 6:54). Naša tijela sastavljeno su od onoga što jedemo. A kako su stvari uređene u tjelesnom, tako su uređene i u duhovnom poretku; našu duhovnu prirodu uzdržava ono čime se bavi naš um. Naš Spasitelj je rekao, “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su” (Ivan 6:63). Duhovni život mora se održavati kroz zajedništvo s Kristom preko Njegove Riječi. Njome se mora baviti naš um, i ona mora ispunjavati naše srce. Božja Riječ utisnuta u srce i pažljivo njegovana i slušana, kroz silu Kristove milosti, može izvesti čovjeka na pravi put i održati ga na njemu; ali niti jedan ljudski utjecaj, nikakav zemaljski izum nije u stanju dati čovjeku snagu i mudrost. Oni ne mogu obuzdati nagone niti ispraviti karakterne nedostatke. Ako Božja istina ne upravlja srcem, savjest će biti izopačena. Ali u tim svjetovnim društvima um se okreće od Božje Riječi. Ljude se ne potiče da ju proučavaju i učine svojim vodičem kroz život. {2OP 124.4}
Pitam sve vas koji uživate u takvim druženjima, koji se volite okupljati kako bi se prepustili šalama, veselju i gošćenju, vodite li Isusa sa sobom? Pokušavate li spasiti duše svojih drugova? Je li to cilj vašeg druženja s njima?Možete li vidjeti i osjetiti živo utjelovljenje Kristovog Duha u sebi? Pokazuje li se da ste svjedoci za Krista, da pripadate posebnom narodu, revnom za dobra djela? Može li se uočiti da vašim životom rukovode božanska načela, “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim” (Matej 22:37), i, “ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Matej 19:19)? Onaj koji ne preda Kristu sve što posjeduje nema sposobnost obraćati se srcu i savjesti onih koji se spremaju propasti. Ali što vaša rječitost i razgovorljivost govore o tome gdje se nalaze vaši interesi? {2OP 125.1}
Koje su omiljene teme razgovora tijekom tih druženja? Što to potiče zanimanje i daje zadovoljstvo? Nije li to udovoljavanje osjetilima – jedenje i pijenje i potraga za užicima? Krist nije prisutan na takvim okupljanjima. O Njemu se ne govori. Njegovo društvo nije poželjno. Gdje se i na koji način Bog časti u takvim druženjima? Gdje se tu skriva i najmanja korist za dušu? Ako ne vršiš pozitivan utjecaj na svoje drugove, na znači li to da oni na tebe vrše negativan utjecaj? Misliš li da je dobro da ostavljaš po strani svjetiljku života, Božju Riječ, te se slobodno družiš s takvom vrstom ljudi, spuštajući se na njihovu razinu? Misliš da ćeš naći išta što može zadovoljiti glad duše osim istine i Božje naklonosti? Hoće li se oni koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme osjećati kao kod kuće u takvom okruženju, kada u njihovim mislima nema nimalo mjesta za Boga? {2OP 126.1}
U istim prostorijama gdje su ta društva održavala svoje sastanke, ljudi su se okupljali da slave Boga. Možeš li tijekom svetih trenutaka bogoslužja zaboraviti prizore veselja i gošćenja, i uživanja u alkoholu? Sve to Bog zapisuje u svoju knjigu kao neumjerenost. Kako se to može pomiriti s vječnim stvarima? Zaboravljaš li da je na svim tim sastancima za uživanje prisutan Svjedok, kao i na Baltazarovoj gozbi? Kada bi se razgrnula zavjesa koja nas razdvaja od nevidljivog svijeta, ugledao bi Spasitelja kako tuguje promatrajući ljude predane uživanju u hrani, zbijanju šala i nadmudrivanjima koji uklanjaju Krista, središte nade ovog svijeta, iz njihovih misli. {2OP 126.2}
Oni koji nisu u stanju razlučiti između onih koji služe Bogu i onih koji Mu ne služe mogu biti očarani tim društvima koja nemaju veze s Bogom, ali niti jedan ozbiljan kršćanin ne može se osjećati dobro u takvom okruženju. Tamo nema životvorne nebeske atmosfere. Njegova duša osjeća se opustjelo, i on opaža da mu nedostaje osvježenje Svetog Duha kao što su gilbojskim brežuljcima nedostajali rosa i kiša. {2OP 126.3}
Povremeno se može dogoditi da okolnosti natjeraju Kristovog sljedbenika da posvjedoči prizorima bezbožnog uživanja, ali uz srce puno tuge. Jezik koji se govori na tim mjestima nije jezik Kanaana, i Božje dijete nikada neće birati takva društva. Kada ga nužda nanese u okruženje koje nije odabrao, neka se osloni na Boga, i Bog će ga sačuvati. Ali ni u kojem slučaju ne smije žrtvovati svoja načela, kakvo god bilo iskušenje. {2OP 127.1}
Krist nikada neće navesti svoje sljedbenike da na sebe prihvate zavjete koji će ih ujediniti s ljudima koji nisu povezani s Bogom, i kojima ne upravlja utjecaj Njegovog Svetog Duha. Božji sveti zakon jedino je ispravno mjerilo karaktera, i onima koji taj zakon učine pravilom svoga života nije moguće ujediniti se u povjerenju i bliskoj vezi s onima koji Božju istinu pretvaraju u laž, i smatraju Božji autoritet bezvrijednim. {2OP 127.2}
Između svjetovnog čovjeka i onoga koji vjerno služi Bogu nalazi se veliki jaz. Njihove misli, naklonosti i osjećaji nisu u skladu po pitanju najvažnijih tema – Boga, istine i vječnosti. Jedna vrsta ljudi dozrijeva kao klasje za Božju žitnicu, druga kao kukolj za oganj koji uništava. Kako bi se te dvije vrste mogle ujediniti u namjerama ili djelovanju? {2OP 127.3}
“Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega” (Jakov 4:4). {2OP 127.4}
“Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (Matej 6:24). {2OP 127.5}
Ali moramo se čuvati da se ne prepustimo duhu zadrtosti i netolerancije. Ne smijemo se odvajati od drugih u duhu koji kao da govori, „Ne približavaj mi se; ja sam svetiji od tebe.“ Nemojte se izolirati od svojih bližnjih, već se trudite prenijeti im dragocjenu istinu koja je blagoslovila vaše srce. Neka bude vidljivo da je vaša vjera vjera ljubavi. {2OP 127.6}
“Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). {2OP 128.1}
Ali ako smo kršćani, i posjedujemo Duh Onoga koji je umro kako bi spasio ljude od njihovih grijeha, ljubit ćemo duše naših bližnjih previše da bismo podržali njihova grješna zadovoljstva našom prisutnošću ili utjecajem. Ne možemo odobriti put kojim idu tako što ćemo se povezati s njima i sudjelovati u njihovim gozbama i okupljanjima kojima ne predsjeda Bog. Takvo postupanje im ne bi koristilo ni na koji način, već bi ih samo navelo da posumnjaju u istinitost naše vjere. Time bi postali lažna svjetla, vodeći duše u propast našim primjerom. {2OP 128.2}
Nedavno sam čitala o velikom brodu koji je plovio svojim putem preko mora, kada je usred noći, uz strašan prasak, udario u stijenu; putnici su se stigli probuditi samo kako bi užasnuti uvidjeli vlastito beznadno stanje, a potom su zauvijek potonuli zajedno s brodom. Čovjek koji je držao kormilo nije opazio svjetlost svjetionika, i stotine duša bez upozorenja su u jednom trenutku prešle u vječnost. Ako mi pokazujemo stranu našeg karaktera koja pogrešno predstavlja Krista, time pružamo lažnu svjetlost, i naš će primjer zasigurno navesti duše na pogrešan put. {2OP 128.3}
Kršćani koji se povezuju sa svjetovnim organizacijama škode sebi jednako kao što zavode druge. Oni koji se boje Boga ne mogu za drugove odabrati bezbožnike, a da sami ne pretrpe štetne posljedice. U tim društvima dovodi ih se pod utjecaj svjetovnih načela i običaja, i kroz silu druženja i navike um se sve više i više oblikuje u skladu sa svjetovnim mjerilima. Njihova ljubav prema Bogu se hladi, i više nemaju želje za zajedništvo s Njime. Oni postaju duhovni slijepci. Više ne mogu vidjeti nikakvu značajnu razliku između onih koji prestupaju Božji zakon i onih koji se boje Boga i drže Njegove zapovijedi. Zlo proglašavaju dobrim, a dobro zlim. Svjetlost vječnih stvari počinje blijedjeti. Istina im se može iznositi na vrlo upečatljiv način, ali oni nisu gladni kruha života, niti žeđaju za vodom spasenja. Oni piju na razvaljenim studencima koji nisu u stanju držati vodu. O, kako je lako, kada se čovjek poveže sa svijetom, preuzeti njegov duh i biti oblikovan svjetovnim gledanjem na stvari, tako da ne možemo razaznati dragocjenost Isusa i istine. A u kolikoj mjeri svjetovni duh boravi u našem srcu, u tolikoj će mjeri upravljati našim životom. {2OP 128.4}
Kada ljudima ne upravlja Božja Riječ i Njegov Duh, oni su sotonini zarobljenici, i ne možemo znati do kojih granica grijeha će ih on odvesti. Patrijarh Jakov promatrao je one koji su uživali u pokvarenosti. Vidio je kakve bi bile posljedice udruživanja s njima, i u Duhu je izjavio, “Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao” (Postanak 49:6). On uzdiže znak za opasnost kako bi upozorio svaku dušu protiv takvih povezivanja. Isto upozorenje odjekuje i u riječima apostola Pavla: “Nemajte udjela u jalovim djelima tame” (Efežanima 5:11). “Ne varajte se: Zli razgovori kvare dobre običaje” (1. Korinćanima 15:33, R.V.). {2OP 129.1}
Duša biva obmanuta kada vjeruje svjetovnim vrijednostima i ljudskim izmišljotinama umjesto da se pouzda u Gospoda Boga Izraelovog. Može li čovjek naći boljeg vođu od Gospoda Isusa? Boljeg savjetnika u trenutku sumnje i iskušenja? Boljeg braniča u opasnosti? Zamijeniti Božju mudrost ljudskom mudrošću obmana je koja može uništiti dušu. {2OP 129.2}
Ako želite vidjeti što je čovjek u stanju učiniti kada odbaci utjecaj Božje milosti, promotrite prizor u sudskoj dvorani kada je razjarena rulja, na čelu s židovskim svećenicima i starješinama, vikala da im se preda život Božjeg Sina. Gledajte božanskog Patnika koji stoji rame uz rame s Barabom, i Pilata koji pita narod kojega od njih dvojice žele da im oslobodi. Promukao uzvik, sačinjen od stotine vatrenih, sotonom nadahnutih glasova, bio je, “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu” (Luka 23:18)! A kada je Pilat upitao što da učini s Isusom, povikali su, “Raspni, raspni Ga” (Luka 23:21)! {2OP 129.3}
Ljudska priroda danas ista je kao što je bila i tada. Kada se odbaci nebeski Lijek koji želi spasiti i uzdići čovjekovu prirodu, isti duh i dalje obitava u srcima ljudi, i ne možemo se pouzdati u njihovo vodstvo i istovremeno ostati odani Kristu. {2OP 130.1}
Ta društva, kojima ne upravlja ljubav prema Bogu i bogobojaznost, pokazat će se nepoštenima i prema ljudima. Mnogi njihovi poslovi protive se načelima pravde i jednakosti. Onaj čije su oči previše čiste da promatra zlo neće željeti, neće moći biti sudionik u mnogim stvarima koje se odvijaju u tim organizacijama. Tvoja vlastita savjest posvjedočit će u korist istinitosti mojih riječi. Darovi, vještine i kreativne sposobnosti kojima je Bog obdario ljude u tim se društvima često izopačuju u sredstva okrutnosti, nepravde i sebičnosti kroz prijevare protiv bližnjih. {2OP 130.2}
Naravno, članovi tih organizacija sve to poriču. Ali Bog gleda ispod ugodne i privlačne vanjštine do tajnih, dubokih pobuda i pravih djela takvih skupina. Iako neke od njih tvrde da Božja Riječ na neki način čini temelj njihove organizacije, oni se odmiču daleko od načela pravednosti. Zavjeti koje nameću neki od tih redova zahtijevaju oduzimanje ljudskog života u slučaju otkrivanja njihovih tajni. U nekim okolnostima od članova se također traži da se zavjetuju kako će pomoći krivcima da izbjegnu zasluženu kaznu. Od njih se zahtijeva da protiv onih koji rade na štetu njihovom redu poduzimaju mjere koje nimalo nisu u skladu s Božjim zakonom. {2OP 130.3}
Ne možemo skrenuti s puta istine niti se odvojiti od ispravnih načela, a da pritom ne napustimo Onoga koji je naša snaga, naša pravednost i naše posvećenje. Trebamo biti čvrsto ukorijenjeni u uvjerenju da nam ništa što nas na bilo koji način odvraća od istine i pravednosti u našem druženju i povezivanju s ljudima ne može biti od koristi, i uvelike sramoti Boga. Njemu je odbojna svaka vrsta obmane ili povlađivanja grijehu. {2OP 130.4}
Prijevare su sveprisutne u tim tajnim društvima, i nitko se ne može povezati s njima i istovremeno biti čist pred Bogom i nebom. Čovjekov moral biva povučen do dubine koju Bog proglašava nepravednom, stanja koje je u suprotnosti s Njegovom voljom i Njegovim zapovijedima. Onaj koji tvrdi da ljubi Boga može u tim udruženjima biti stavljen na položaje koji se nazivaju časnima, ali u Božjim očima on kalja svoju čast kao kršćanin, i odvaja se sve dalje i dalje od načela pravednosti i istinske svetosti. On izopačuje svoje sposobnosti koje je Isus kupio vlastitom krvlju. Takav čovjek prodaje svoju dušu u bescjenje. {2OP 131.1}
Kada otkrije svoje pravedne sudove, Bog će razoriti sve te organizacije; i kada sud sjedne i knjige se otvore, pokazat će se nekršćanska priroda tih saveza. Oni koji se odlučuju ujediniti s tim tajnim društvima odaju počast idolima koji su jednako beživotni i nemoćni blagosloviti i spasiti dušu kao i bogovi hindu religije. {2OP 131.2}
Ta društva nude neke prednosti koje se s ljudskog stajališta mogu činiti velikim blagoslovima, ali to nisu prema Gospodnjim mjerilima. Iza njihovih prividnih prednosti skrivaju se sotonske sile. Što je veći iznos koji se prilijeva u riznicu, to je veće i dublje zlo. Bezbožni dobitak koji je obogatio ta društva pokazat će se kao prokletstvo kada se otkrije kamo vodi. Riječi koje je Elifaz izgovorio Jobu mogu se primijeniti na ta udruženja: “Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al’ prokletstvo skoro na kuću mu pade” (Job 5:3). To su sotonine zamke, njegova mreža u koju želi zarobiti duše. {2OP 131.3}
Ovaj svijet odobrava i prakticira mnogo stvari koje predstavljaju uvredu Svecu Izraelovom. Evino nepoštivanje Božjih jasnih ograničenja i činjenje stvari koju joj je On zabranio bila je naizgled mala stvar, kao i to što je Adam slijedio njezin primjer; ali upravo je to planirao najveći obmanjivač kako bi uništio duše ljudi navodeći ih da se ponašaju u skladu s vlastitim zamislima umjesto prema otkrivenoj Božjoj volji. Tako se i u tim udruženjima slijede načela koja ljude podčinjavaju sotoninoj obmanjivačkoj sili, i vode sa sigurnih staza ka pobuni protiv Boga i odbacivanju Njegovog svetog mjerila pravednosti. “Bdijte i molite da ne padnete u napast” (Marko 14:38), naredba je koju je naš Spasitelj često ponavljao. Pazite, marljivo i oprezno budite budni kako sotona ne bi uspio zarobiti duše onih čiju je otkupninu Krist platio svojom vlastitom krvlju. {2OP 131.4}
Bog poziva one koji žele biti Njegova djeca da se ponašaju kao da ih promatra božansko oko i da usvoje sveto mjerilo pravednosti. Njegova pravednost i Njegova istina načela su koja se trebaju utvrditi u svakoj duši. Onaj tko očuva svoje poštenje prema Bogu, bit će pošten i prema čovjeku. Niti jedan čovjek koji uistinu ljubi Boga neće izložiti svoju dušu iskušenju kako bi zadobio mito u zlatu i srebru, počast ili bilo koje drugo zemaljsku prednost. “Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?” (Marko 8:36, 37). {2OP 132.1}
Kršćani moraju presjeći svaku vezu koja ih spaja s tim tajnim društvima kojima Bog ne upravlja. Ne mogu biti odani tim organizacijama i istovremeno biti odani Bogu. Ili se veza s tim skupinama mora raskinuti, ili ćete im se još više približiti; posljedica toga bit će da ćete se potpunije ujediniti s njima, i raskinuti veze koje vas spajaju s onima koji se boje i ljube Boga. Kršćanin će ostaviti stvari koje predstavljaju prepreku njegovom duhovnom napretku, kako god velika bila žrtva. Bolje je izgubiti novac, zemaljske stvari, pa i sam život, nego dovesti u opasnost životne interese duše. {2OP 132.2}
Vi koji ste se povezali s tim tajnim društvima oslanjate se na štap koji će se slomiti na dijelove; vi se ne pouzdajete u Gospoda Boga Izraelovog, marljivo istražujući kako biste upoznali Njegovu volju i išli Njegovim putom. Kada ulažete novac u te organizacije, to činite nadajući se da ćete time osigurati svoju budućnost. Dali ste im svoje vrijeme, pažnju, trud i novac, dok Kristovo djelo ostaje zanemareno. Svaki dolar uplaćen u korist tih organizacija jednako je beskoristan Božjem djelu kao da je bačen u ocean. Ali zar vam Bog nije povjerio taj kapital da ga iskoristite u službi Njemu, na spasenje vaših bližnjih? Ulažući ga tamo gdje on ne može častiti Boga niti pomoći ljudima, ponavljate grijeh lijenog sluge koji je sakrio talanat svog Gospodara u zemlju. {2OP 132.3}
Bog nevjernom sluzi nije povjerio veliki kapital, već samo jedan talanat. Taj jedan talanat on nije uložio da Bogu donese dobit; sakrio ga je u tlo, žaleći se da je Gospod težak Gospodar, da žanje gdje nije sijao, i sakuplja gdje nije vijao. Sebičnost koju je pokazao, i pritužbe koje je iznio, kao da bi Bog zahtijevao od njega ono što ne bi imao pravo tražiti, pokazali su da nije poznavao ni Boga ni Isusa Krista, koga je On poslao. Sve što je posjedovao bio je Božje vlasništvo, i povjereno mu je da ga iskoristi na Božju slavu. Kada je rekao, “Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju” (Matej 25:25), priznao je da je talanat pripadao Bogu. {2OP 133.1}
A što je Gospod rekao? – “Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao” (Matej 25:26). On ovdje ponavlja riječi sluge ne da bi potvrdio njihovu istinitost, već da pokaže što je sluga trebao učiniti prema svojem vlastitom shvaćanju. Ono što Gospod zapravo kaže jest: „Nisi se potrudio trgovati s kapitalom koji sam ti povjerio, i zaraditi dobitak kojim bi promicao Moju slavu na zemlji.“ “Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema {koji nije koristio darove koje mu je Gospod dao} oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu” (Matej 25: 27-30). Ova pouka upućena je svakoj duši do koje je doprla svjetlost istine. {2OP 133.2}
Nikada ne bismo smjeli zaboraviti da nas je Bog stavio na ovaj svijet kako bi nas prokušao i odredio našu prikladnost za budući život. Nitko čiji je karakter okaljan ružnom mrljom sebičnosti ne može ući u nebo. Bog nas stoga ovdje ispituje tako što nam povjerava prolazna dobra, kako bi način na koji s njima postupamo pokazao mogu li nam se povjeriti vječna bogatstva. Samo odražavajući samopožrtvovni Kristov život u našem životu možemo biti u skladu s nebom, i postati prikladni da u njega uđemo. {2OP 134.1}
Veliki cilj i težnja ovog svijeta jest zadobiti tjelesne, prolazne prednosti, a nauštrb duhovne dobrobiti. Ista je stvar i s nekim članovima crkve. Kada ih se naposljetku pozove da polože svoj račun pred Bogom, bit će ne samo posramljeni već zaprepašteni činjenicom da nisu prepoznali istinsko bogatstvo, i da si nisu sakupljali blago na nebu. Svoje darove i priloge oni su dali neprijateljima istine, očekujući da će u ovom životu doći vrijeme kada će primiti dobitak za ono što su uložili. Mogli su povjeriti svoja sredstva tajnim društvima, ali kada se Božje djelo nađe u potrebi za sredstvima koje je On povjerio svojim ljudskim oruđima, oni su potpuno nezainteresirani, i ne misle o darovima koje im je Gospod dao. Bog ovog svijeta oslijepio je njihove oči. {2OP 134.2}
Oni kažu: „Nemam ništa za dati u korist tog poduhvata, jer neću primiti nikakav dobitak. Kada dajem novac loži, osiguravam svoju budućnost a, osim toga, moram priložiti svoj dio za troškove uživanja kojima ugađam svome ukusu. Ne mogu se odreći tih užitaka. Zašto se crkva stalno okreće meni za pomoć u podmirivanju tih opetovanih potreba? ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju’ {Matej 25:24, 25}, očekujući da ću u nekom trenutku u budućnosti izvući korist iz njega.“ {2OP 134.3}
Spasitelj nas poziva: “Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Matej 6:19-21). {2OP 135.1}
Mnogi sakupljaju blago u tim tajnim društvima, i možemo jasno vidjeti da se tamo nalazi i njihovo srce. Koliko god snažni bili dokazi u korist istine, ona malo po malo gubi svoj sjaj, gubi svoju silu, nebo blijedi iz misli, i vrijednost vječne slave, Božjeg dara za život u poslušnosti, izgleda kao nešto što nije vrijedno spomena u usporedbi s prividnom koristi koja se ostvaruje sakupljanjem blaga na zemlji. Duše gladuju za kruhom i vodom života; ali što to znači onome čije je srce prionulo za ovaj svijet? Mnogi ljudi govore svojim djelima, ako ne i riječima, „Ne mogu se odreći svojeg uloga u ova zemaljska blaga da osiguram ono što je vječno. Budući život previše je udaljen da bi mogao računati na njega. Odabirem zemaljska dobra, i prihvaćam rizik vezan za budućnost. Bog je dobar i milostiv.“ Lijeni slugo! Tvoj udio zasigurno spada zajedno s licemjerima i nevjernicima ako nastaviš ići tim putom. Opčinjenost sastancima u klubovima, svečanim večerama i drugovima koji ljube svijet dovela je, poput Baltazarove gozbe, do zaboravljanja Boga i obeščašćivanja Njegovog imena. {2OP 135.2}
Ljudski umovi pate od sljepila koje su sami izabrali. Isus kaže, “Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju
te se ne obrate pa ih izliječim” (Matej 13:15). Božje djelo spašavanja ljudi najvažnije je djelo koje se treba izvršiti na našem svijetu; ali mnogi to ne uviđaju, jer su njihovi interesi bliskiji neprijateljevim redovima nego onima odanih Kristovih vojnika. Oni ne vide nužnost surađivanja čovjeka s božanskom silom. Gospod nas poziva: “Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati” (Filipljanima 2:12, 13). To je plan koji nam je Bog otkrio, i koji nas treba voditi u svim životnim planovima i ciljevima. Ali dok se ljudi mole, “Dođi kraljevstvo Tvoje! Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10), mnogi odbacuju upravo ona sredstva kroz koja Bog želi uspostaviti svoje kraljevstvo. {2OP 135.3}
Kada budu spremni sve smatrati gubitkom kako bi mogli zadobiti Krista, njihove će se oči otvoriti da vide stvari u njihovoj pravoj svjetlosti. Tada će se okrenuti od zemaljskih ka nebeskim privlačnostima. Tada će uvidjeti pravu prirodu svjetovnih, sebičnih užitaka koje sada toliko cijene, i odreći će se stvari koje su im danas tako drage. {2OP 136.1}
Cijelo nebo gleda na vas koji tvrdite da vjerujete u najsvetiju istinu ikada povjerenu smrtnicima. Anđeli čeznutljivo čekaju na priliku da surađuju s vama u djelu spašavanja duša. Hoćete li odbiti taj nebeski savez kako biste održali svoju povezanost s društvom u kojem se ne časti Boga, a Njegove se zapovijedi gaze? Kako bi istina ikada došla do vas da su drugi osjećali tako malo zanimanja za njezino pronošenje kao što to pokazuju neki od vas? Božje djelo zahtijeva našu pomoć da bi se moglo osoviti na prikladnim temeljima, i da se istina odnese u nova polja onima kojima prijeti propast. Možete li vi koji tvrdite da ste Božja djeca odbiti pomoći tom djelu? Hoćete li, u cilju dobivanja zemaljskog profita, uskratiti svoja sredstva Božjoj riznici, i dopustiti da Njegovo djelo bude sramotno zapostavljeno? Žalosno je razmišljati o tome što se sve moglo postići u djelu spašavanja duša da su srca i služba svih koji ispovijedaju vjeru u istinu bili potpuno predani Bogu. Djelo se obavljalo nemarno. Da je ja bilo skriveno u Kristu, grješnici su mogli biti pridobiveni za istinu pomoću mudrih i domišljatih metoda, i danas bi surađivali s Bogom. {2OP 136.2}
Sada, prije nego dođe vrijeme kada ćete morati položiti svoj račun pred Bogom, pozivam vas da poslušate Njegove riječi, “Zgrćite sebi” “blago nepropadljivo na nebesima” (Matej 6:20; Luka 12:33), a ne u tajnim društvima. Sjetite se kako postoji samo jedan Vlasnik svemira, i da svaki čovjek, zajedno sa svojim vremenom, razumom i sredstvima pripada Onome koji je platio otkupninu za njegovu dušu. Bog s pravom zahtijeva neprekidnu službu i prvo mjesto u našem srcu. Vaše mjerilo treba biti Božja volja, a ne vlastito zadovoljstvo. Iako ćete tada sporije gomilati bogatstvo, sakupljat ćete blago na nebu. Tko je od članova crkve odlučan održati svoju duhovnost? Tko će razviti iskustvo koje otkriva kršćanski žar i neumornu energiju? Tko, poput Isusa, neće posustati niti se obeshrabriti, ne u zgrtanju sredstava za službu sebi, već u zajedničkom radu s Bogom? {2OP 137.1}
Svi koji teže za krunom vječnog života bit će kušani kao što je bio kušan njihov Gospodar prije njih. Njemu su bila ponuđena sva kraljevstva svijeta pod uvjetom da se pokloni sotoni. Da je Krist popustio tom kušanju, svijet bi zauvijek prešao pod vlast zloga. Ali, hvala Bogu, Njegovo božanstvo zablistalo je kroz ljudsko obličje. Učinio je ono što svako ljudsko biće može učiniti u Isusovo ime i u Njegovoj sili. Rekao je, “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinom služi” (Matej 4:10). Ako se na takav način suočavate s iskušenjima, sotona će vas napustiti kao što je napustio Krista, a anđeli će vam doći u pomoć kao što su pomogli i Njemu. {2OP 137.2}
Onima koji su razmišljali i pričali o velikim prednostima koje donosi povezivanje sa svijetom, Gospod poručuje preko proroka Malahije: {2OP 137.3}
“Teške su besjede vaše protiv Mene – govori Jahve.
Vi ipak pitate: “Što smo između sebe govorili protiv Tebe?”
Govorili ste: “Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što Njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se” (Malahija 3:13-15). {2OP 137.4}
Mnogi razmišljaju na takav način, čak i ako se ne usude izgovoriti same riječi. {2OP 138.1}
“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred Njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime Njegovo. Moji će biti, Moja stečevina – govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam
bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.
I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. Jer evo dan dolazi
poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice” (Malahija 3:16-19). {2OP 138.2}
Danas gledamo ljude koje svijet smatra posebno privilegiranima; ali dolazi vrijeme kada će Božja djeca biti istaknuta kao oni koje Bog časti, jer su oni častili Njega. {2OP 138.3}
“Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje Njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo Njemu slični, jer vidjet ćemo Ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u Njemu, čisti se kao što je On čist.” (1. Ivanova 3:1-3). {2OP 138.4}
Iako su prolazna čast i bogatstvo predmeti velike žudnje kod ljudi ovoga svijeta, Gospod ukazuje na nešto puno dostojnije naših najviših težnji: {2OP 138.5}
“Ovako govori Jahve: “Mudri neka se ne hvale mudrošću,
ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da Mene spozna. Jer Ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji, jer to Mi je milo” – riječ je Jahvina.
“Evo, bliže se dani” – riječ je Jahvina – “kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu” (Jeremija 9:22-25). {2OP 139.1}
“Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu” (1. Petrova 2:6-9). {2OP 139.2}
“Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. Ako dakle Ocem nazivate Njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane” (1. Petrova 1:13-19). – Brošura objavljena 1893. godine, Trebaju li kršćani biti članovi tajnih društava? {2OP 139.3}
Oni koji stoje pod krvlju poprskanom zastavom kneza Emanuela ne mogu biti ujedinjeni sa slobodnim masonima niti bilo kojom tajnom organizacijom. Božji pečat neće biti stavljen ni na koga tko nastavi održavati takve veze nakon što svjetlost istine obasja njegov put. Krist nije podijeljen, i kršćani ne mogu služiti Bogu i mamoni. Gospod kaže, “Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se… i ništa nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete Mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući” (2. Korinćanima 6:17, 18). – Pismo 21, 1893. {2OP 140.1}
Poglavlje 14 – Izbjeći radničke sukobe
[Tiskano u brošuri COUNTRY LIVING, str. 7, 9, 10-12.]
Vrijeme kada će moć kontrole u rukama radničkih sindikata biti vrlo tlačiteljska brzo se približava. Gospod je mnogo puta uputio savjet našem narodu da izvede svoje obitelji van gradova, na sela, gdje se mogu sami pobrinuti za ono što im je potrebno za život; jer će u budućnosti problem kupovanja i prodavanja postati vrlo ozbiljan. Sada je vrijeme kada trebamo početi slušati upute koje su nam dane u mnogo navrata: Iziđite iz gradova u ruralna područja, gdje kuće nisu stisnute jedna do druge, i gdje se neprijatelji neće moći miješati u vaš život. – Pismo 5, 1904. {2OP 141.1}
Ljudi su stvorili saveze kako bi se suprotstavili Gospodu nad vojskama. Ti savezi nastajat će sve dok Krist ne napusti svoje posredničko mjesto pred prijestoljem milosti, i na sebe stavi osvetničke haljine. Sotonini izaslanici nalaze se u svakom gradu, marljivo organizirajući u stranke one koji se protive Božjem zakonu. Ljudi koji za sebe tvrde da su sveci, kao i zakleti nevjernici, pridružuju se tim strankama. Ovo nije vrijeme u kojem si Božji narod može priuštiti slabost. Ne možemo si dopustiti da naša pažnja popusti niti na trenutak. – Svjedočanstva, sv. 8, str. 42 (1904). {2OP 141.2}
Radnički sindikati bit će jedno od sredstava koje će na ovu zemlju navući vrijeme nevolje kakve nije bilo od početka svijeta. – Pismo 200, 1903. {2OP 142.1}
Sukobi između trgovačkih saveza i radničkih sindikata
Djelo Božjeg naroda sastoji se u pripremama za buduće događaje, koji će ga uskoro zadesiti nevjerojatnom silovitošću. U svijetu će nastati divovski monopoli. Ljudi će se povezivati u saveze koji će ih vezati u redove neprijatelja. Nekolicina ljudi ujedinit će se kako bi preuzela kontrolu nad svim sredstvima dostupnim u određenoj poslovnoj grani. Sklapat će se radnički sindikati, a oni koji odbiju pridružiti se tim sindikatima naći će se u velikoj opasnosti. – Pismo 26, 1903. {2OP 142.2}
Radnički sindikati i svjetovni savezi predstavljaju zamku. Nemojte u njih ulaziti, braćo moja, i klonite ih se. Odbijte svaku suradnju s njima. Ti sindikati i savezi bit će razlog zbog kojeg će našim ustanovama uskoro postati vrlo teško nastaviti sa svojim radom u gradovima. Moje upozorenje glasi: držite se podalje od gradova. Nemojte graditi lječilišta u gradovima. Učite naše ljude da se maknu iz gradova i presele u sela, gdje mogu pribaviti maleni komadić zemlje, i tamo stvoriti dom za sebe i svoju djecu… {2OP 142.3}
Naši restorani moraju biti u gradovima; u suprotnom radnici u tim restoranima ne bi mogli doprijeti do ljudi i naučavati ih načela ispravnog života. I u ovom trenutku moramo koristiti dvorane za sastanke u gradovima. Ali uskoro će u gradovima nastati takvi sukobi i zbrka da ih neće moći napustiti ni oni koji to budu željeli. Moramo se pripremati za takve situacije. To je svjetlost koja mi je dana. – Bilten Generalne konferencije, 6. travnja, 1903. {2OP 142.4}
Godinama mi je davana posebna svjetlost da ne gradove ne smijemo učiniti središtem našeg rada. Previranja i zbrka koji ispunjavaju te gradove, kao i uvjeti koji su posljedica djelovanja radničkih sindikata i štrajkova, pokazali bi se kao velika prepreka našem djelu. Ljudi pokušavaju sakupiti radnike u različitim zanatima u spone određenih sindikata. To nije Božji naum, već plan sile kojoj se ni na koji način ne smijemo pokoravati. Božja Riječ se ostvaruje; zli se vežu u snopove spremne da budu spaljeni. {2OP 143.1}
Sada moramo iskoristiti sve mogućnosti koje su nam povjerene kako bi svijetu odnijeli zadnju poruku upozorenja. U tom djelu moramo očuvati svoju neovisnost. Ne smijemo se ujediniti s tajnim društvima niti trgovačkim savezima. Moramo stajati slobodni u Bogu, neprekidno gledajući na Krista za upute. Svaki naš potez mora biti učinjen uz svijest o važnosti djela koje se mora izvršiti za Boga. – Svjedočanstva, sv. 7, str. 84 (1902.). {2OP 143.2}
Ti sindikati jedan su od znakova posljednjih dana. Ljudi se sakupljaju u snopove spremne da budu spaljeni. Oni mogu biti članovi crkve, ali sve dok pripadaju tim savezima, nikako ne mogu držati Božje zapovijedi; jer sama pripadnost tim sindikatima predstavlja odbacivanje cijelog Dekaloga. {2OP 143.3}
“Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga” (Luka 10:27). Te riječi sažeto opisuju cjelokupnu čovjekovu dužnost. One podrazumijevaju posvećenje cijelog bića, tijela, duše i duha, Božjoj službi. Kako ljudi mogu biti poslušni tim riječima, a istovremeno se zakleti da će podržati ono što zakida njihove bližnje za slobodu djelovanja? Kako ljudi mogu vršiti te riječi i sklapati dogovore koji siromašnije klase zakidaju za prednosti koje im po pravu pripadaju, onemogućujući im kupovanje i prodavanje osim pod određenim uvjetima? – Pismo 26, 1903. {2OP 143.4}
Sindikati koji su formirani ili će se tek formirati
Oni koji tvrde da su Božja djeca ni u kojem slučaju ne smiju se povezati s radničkim sindikatima koji su formirani ili koji će se tek formirati. Gospod to zabranjuje. Zar oni koji proučavaju proročanstva nisu u stanju vidjeti i razumjeti događaje koji stoje pred nama? – Pismo 201, 1902. {2OP 144.1}
Poglavlje 15 – Čut će se opomena
Određeni dio korisnih poruka koji se pojavio u Notebook Leaflets bio je naglašenije usmjeren prema radnicima među adventistima sedmog dana. Neki od tih savjeta koji nisu bili uključeni u drugim nedavno izdanim knjigama Ellen G. White, odnosno čija tema nije drugdje obrađena, pojavljuju se u ovoj knjizi. Čitatelj će primijetiti da se te poruke bave mnogim temama od posebne zanimljivosti za djelatnike u crkvi, kao i za sve koji su posvetili svoje talente Božjoj službi. {2OP 146.1}
Završno poglavlje ovog dijela upućeno je D. M. Canrightu, adventističkom radniku koji je odlučio napustiti redove crkve ostatka. To ime svima nam je dobro poznato. On je bio čovjek kome su i crkveni vođe i vjernici vjerovali i voljeli ga, ali koji je u svoje srce pustio malo sjeme nevjerovanja i gorčine, koja je naraslo do te mjere da je napokon prekinuo svoje veze s crkvom. D. M. Canright je tri puta napuštao crkvu i vraćao joj se. Gđa. White mnogo je puta pokušala učvrstiti g. Canrighta. Jedan od tih poziva nalazi se u ovoj knjizi. Vezano uz ovo poglavlje nalaze se reference na nekoliko drugih dopisa. {2OP 146.2}
Godine 1887. g. Canright zauvijek je prekinuo svoju vezu sa crkvom ostatka. Usrdan poziv koji mu je upućen na kraju ovog poglavlja može navesti svakog adventista sedmog dana da preispita vlastito iskustvo i potraži pribježište u Bogu, kako se ne bi pokazao kao izdajica i našao se na suprotnoj strani djela koje Bog vrši na zemlji. – Povjerenstvo White imanja. {2OP 146.3}
[Tiskano u Notebook Leaflets, Metode, br. 1.]
Živimo u posljednjim danima povijesti ove zemlje, i ništa od otpada i nijekanja istine ne bi nas smjelo iznenaditi. Nevjerovanje je postalo umjetnost koju ljudi koriste na propast vlastitih duša. Postoji neprestana opasnost od prijevara od strane propovjednika iza propovjedaonica čiji su životi u suprotnosti s riječima koje izgovaraju; ali glas upozorenja i ukora čut će se sve dok traje vrijeme; i oni koji su krivi za prijestupe koji se nikada ne bi smjeli počiniti, kada budu ukoreni ili savjetovani preko oruđa koja je Gospod odredio, odupirat će se poruci i odbiti da budu ispravljeni. Oni će nastaviti svojim putem poput faraona i Nabukodonozora, sve dok im Gospod ne oduzme razum i njihova srca postanu neosjetljiva na bilo kakve utjecaje. Gospodnja riječ će doprijeti do njih; ali ako odluče ne slušati ju, Gospod će ih smatrati odgovornima za njihovu vlastitu propast. {2OP 147.1}
Gospod je u osobi Ivana Krstitelja podigao sebi glasnika koji će pripremiti put Gospodu. On je trebao iznositi neustrašivo svjedočanstvo kojim se grijeh ukorava i odbacuje. Kada govori o njegovoj misiji i djelu, Luka kaže, “Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan” (Luka 1:17). {2OP 147.2}
Na Ivanova krštenja došli su mnogi farizeji i saduceji, i obraćajući se njima, Ivan je rekao, “Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: “Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali Onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće Mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci Mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim” (Matej 3:7-12). {2OP 148.1}
Ivanov glas uzdizao se poput trube. Zadaća koja mu je bila povjerena glasila je, “Objavi mom narodu njegove zločine,
domu Jakovljevu grijehe njegove” (Izaija 58:1). On nije prošao ljudske škole. Bog i priroda bili su njegovi učitelji. Ali za pripremiti put pred Kristom bio je potreban čovjek dovoljno odvažan da uzdigne svog glas poput starih proroka, pozivajući iskvareni narod na pokajanje. {2OP 148.2}
Svi su se zaputili u pustinju da ga slušaju. Neuki ribari i seljaci došli su iz obližnjih krajeva i iz udaljenih predjela. Rimski vojnici iz Herodovih vojarni došli su ga slušati. Zapovjednici su došli s mačevima pripasanim za bokove kako bi ugušili bilo što nalik na nerede ili pobunu. Gramzivi poreznici okupili su se iz susjednih mjesta; a iz Velikog vijeća došli su svećenici sa svitcima na rukama i čelima. Svi su slušali kao opčinjeni; i svi, čak i farizeji, saduceji i hladni, neprijemljivi podrugljivci tog doba, razišli su se bez podsmijeha u svom srcu, dirnuti do srži osjećajem vlastitog grijeha. Nije bilo dugih rasprava niti precizno razrađenih teorija, opširno iznesenih u podjelama na svoje „prvo“, „drugo“ i „treće“. Čista urođena rječitost otkrila se u kratkim rečenicama, a svaka je riječ nosila izvjesnost i istinu ozbiljnih upozorenja koja su upućena. {2OP 148.3}
Ivanovo upozorenje bilo je iste vrste kao i ono upućeno Ninivi, “Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena” (Jona 3:4). Niniva se pokajala i zazvala Boga, i Bog je prihvatio njihov čin priznanja Njegove volje. Dano im je probno razdoblje od četrdeset godina tijekom kojeg su trebali pokazati istinitost svojeg pokajanja i odbacivanja grijeha. Ali Niniva se ponovo okrenula obožavanju slika; njezino bezboštvo postalo je dublje i beznadnije nego prije, jer je svjetlost koja im je dana bila odbačena. {2OP 149.1}
Ivan je pozvao sve klase ljudi na pokajanje. Farizejima i saducejima rekao je, Bježite od gnjeva koji dolazi. Vaše pozivanje na Abrahama kao svoga oca neće vam nimalo pomoći. Ono vam neće dati čista načela i svetost karaktera. Obredne žrtve su bezvrijedne ako ne razaznajete njihovu temu, Božja Janje, koje uzima grijehe svijeta. Vi okrećete leđa Božjim zahtjevima i slijedite vlastite izopačene zamisli; tako gubite one osobine koje bi vas činile Abrahamovom djecom. {2OP 149.2}
Pokazujući na kamenje rasipano u divljini kroz koju je potok tekao svojim putom, rekao je, “Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu” (Matej 3:9). {2OP 149.3}
Ivan Krstitelj suprotstavio se grijehu otvorenim ukorom upućenim kako ljudima skromnog statusa, tako i onima na visokim položajima. On je objavljivao istinu kraljevima i plemićima, bilo da su je oni željeli slušati ili su je odbacivali. Ukorio je članove farizejskog Velikog vijeća jer se njihova religija sastojala od ceremonija a ne od pravednosti čiste i dragovoljne poslušnosti… Govorio je Herodu u vezi s njegovim brakom s Herodijadom, i rekao mu je, Nije po zakonu da ju uzmeš za ženu. Pričao mu je o danu osvete, kada će Bog svakome suditi prema njegovim djelima… {2OP 149.4}
“Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: “Učitelju, što nam je činiti?” (Luka 3:12). Je li im on rekao, Napustite svoje carinarnice? Ne, rekao im je, “Ne utjerujte više nego što vam je određeno” (Luka 3:13). Ako ostanu na svojem poslu kao sakupljači poreza, u svojim rukama moći će držati pravedna mjerila i vage istine. Mogu se reformirati u onim stvarima koje naginju nepoštenju i tlačenju. {2OP 150.1}
“Pitahu ga i vojnici: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom” (Luka 3:14). . . . {2OP 150.2}
I Krist se također ciljano obraćao svakoj klasi ljudi. Ukoravao je one koji su vladali nad svojim bližnjima, one čije su strasti i predrasude naveli mnoge na grijeh i prisilili mnoge da hule na Boga. Oštrica mača istine bila je otupljena pretpostavkama i nagađanjima; ali Krist je nazvao stvari njihovim pravim imenom. Sjekira je bila položena na korijen stablu. On je pokazao kako svi religijski oblici bogoštovlja ne mogu spasiti židovski narod, jer nisu prihvatili vjerom Božje Janje kao svog Spasitelja. {2OP 150.3}
Djelo i poruka upravo nalik Ivanovim objavit će se u ove posljednje dane. Gospod je svome narodu upućivao poruke preko sredstava koje je On odabrao, i želi da svi obrate pažnju na ukore i upozorenja koja On šalje. {2OP 150.4}
Poruka koja je prethodila javnoj službi Božjeg Sina bila je, Pokajte se, carinici; pokajte se, farizeji i saduceji, “jer približilo se kraljevstvo nebesko” (Matej 3: 2). Naša poruka ne smije glasiti “Mir i sigurnost” (1. Solunjanima 5:3). Kao narodu koji vjeruje u skori Kristov dolazak, povjereno nam je djelo koje trebamo izvršiti, i poruka koju trebamo objaviti – “pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga” (Amos 4:12). Trebamo uzdignuti zastavu i pronositi poruku trećeg anđela – Božje zapovijedi i Isusovu vjeru. {2OP 150.5}
Poruka koju nosimo mora biti jednako izravna kao što je to bila Ivanova poruka. On je ukorio kraljeve zbog njihove bezbožnosti. On je prekorio Herodovo preljubništvo. Iako mu je život bio u opasnosti, istina nije malaksala na njegovim usnama. Naše djelo u ovom vremenu mora se izvršiti jednako vjerno. Stanovnici zemlje u ovo doba uspoređeni su sa ljudima koji su napučivali zemlju u vrijeme potopa. Pokvarenost stanovnika starog svijeta jasno je izražena riječima: “Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća” (Postanak 6:5). Bog se umorio od tih ljudi čije su se misli bavile samo zadovoljstvom i ugađanjem sebi. Nisu tražili savjet Boga koji ih je stvorio, niti marili činiti Njegovu volju. Božji prijekor počivao je na njima jer su neprekidno išli za željama vlastitog srca, i zemlja je bila puna nasilja. “Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.” “I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila – ta svako se biće na zemlji izopačilo – reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom” (Postanak 6:6, 12, 13). . . . {2OP 151.1}
U ovom razdoblju povijesti zemlje moraju se izvršiti posebne dužnosti i uputiti posebni ukori. Gospod neće ostaviti svoju crkvu bez ukora i upozorenja. Grijesi su postali moderna stvar; ali zbog toga nisu ništa manje teški u Božjim očima. Preko njih se prelazi olako, umanjuje ih se i opravdava; desna ruka bratstva pruža se upravo onim ljudima koji unose lažne teorije i pogrešna shvaćanja, zbunjujući umove Božjeg naroda i umrtvljujući njihovu osjetilnost u vezi toga što su prava načela. Tako je savjest postala neosjetljiva za savjete i ukore koji su bili upućeni. Dana svjetlost koja je pozivala na pokajanje ugašena je u oblacima nevjerstva i protivljenja koje su uveli ljudski planovi i ljudske izmišljotine. {2OP 151.2}
Bog zahtijeva živu revnost. Propovjednici mogu imati slabo teorijsko obrazovanje; ali ako svoje talente upotrijebe najbolje što mogu, ako iskoriste svaku mogućnost koja im se pruža za rad, ako svoje riječi zaodjenu u najjasniji i najjednostavniji jezik, ako budu ponizni ljudi koji hode pažljivo i skrušeno, tragajući za nebeskom mudrošću, radeći za Boga od srca, i ako ih bude pokretao jedan prevladavajući motiv – ljubav prema Kristu i dušama za koje je On umro – slušat će ih čak i ljudi koji posjeduju veće sposobnosti i darove. Jednostavnost istina koje će iznositi bit će opčaravajuća. Krist je najveći učitelj kojeg je svijet ikada poznavao. {2OP 152.1}
Ivan nije učio u rabinskim školama. Ipak, kraljevi i plemići, farizeji i saduceji, rimski vojnici i časnici, ljudi naučeni pravilima ponašanja na dvorovima, lukavi i proračunati carinici, kao i ljudi svjetske slave, slušali su njegove riječi. Imali su povjerenja u njegove jasne izjave, i osvjedočili su se o vlastitom grijehu. Pitali su ga, “što je nama činiti?” (Luka 3:14)… {2OP 152.2}
U ovo vrijeme, neposredno prije drugog Kristovog dolaska na nebeskim oblacima, Gospod poziva ljude koji će biti revni i pripremiti narod koji će opstati u veliki Gospodnji dan. Ljudi koji su proveli puno vremena proučavajući knjige u svojim životima ne pokazuju onu revnu službu koja je nužna za ovo posljednje vrijeme. Oni ne nose jasno, izravno svjedočanstvo. Propovjednicima i učenicima potrebno je izlijevanje Božjeg Duha. Ljude će osvjedočiti žarki pozivi uz molitvu upućeni iz srca potpuno predanog glasnika. Za to djelo nisu nužni učeni ljudi; jer oni se više oslanjaju na svoje znanje stečeno iz knjiga nego na poznavanje Boga i Isusa Krista koga je On poslao. Svi koji poznaju jedinog istinitog i živog Boga poznavat će Isusa Krista, Božjeg jedinorođenog Sina, i propovijedat će Isusa Krista i to razapetog… {2OP 152.3}
Misli li itko da poruke upozorenja neće doći do onih koje Bog kori? Prekoreni mogu reagirati ozlojeđeno i pokušati osuditi Božjeg glasnika, ali kada to čine, ne usmjeravaju svoju osudu protiv glasnika, već protiv Krista koji im je uputio ukor i upozorenje. Kada ljudi svojim pogrešnim postupcima ugroze Božje djelo, zar neće čuti glas prijekora? Kada bi se radilo samo o osobi koja čini zlo, i kada se djelo ne bi protezalo dalje od njega, riječi opomene bile bi upućene samo njemu; ali kada njegovo djelovanje uzrokuje očitu štetu djelu istine, i duše su time dovedene u opasnost, Bog zahtijeva da upozorenje bude jednako sveobuhvatno kao i šteta koja je počinjena. Svjedočanstvima se neće moći stati na put. Riječi ukora i upozorenja, jasno „Tako govori Gospod“, doći će od oruđa koje je Bog odredio; te riječi ne potiču od ljudskog oruđa; one su od Boga koji im je povjerio to djelo. Ako se podnese tužba pred zemaljskim vlastima, i Bog dopusti da stvar dođe pred sud, to je zato da bi se proslavilo Njegovo ime. Ali jao čovjeku koji svojevoljno čini takva djela. Bog čita motive, kakvi god oni bili. Molim se da Gospod nauči našu braću da budu izravni, i da ne sklapaju kompromise po tom pitanju. Božjem djelu nanesena je šteta združivanjem s takvim ljudima, i što se prije odvoje od njega, to bolje… {2OP 152.4}
Bog poziva ljude odlučne vjernosti. U krizi nema koristi od dvoličnih osoba. On želi ljude koji će staviti ruku na pogrešne postupke i reći, „Ovo nije u skladu s Božjom voljom.“ – Pismo 19 1/2, 1897. {2OP 153.1}
Poglavlje 16 – Kristovo i naše životno djelo
[Objavljeno u Notebook Leaflets, Metode, br. 6.]
Čitamo o Onome koji je hodio ovom zemljom u krotkosti i poniznosti, koji je “prošao zemljom čineći dobro” (Djela 10: 38), koji je proveo svoj život u službi iz ljubavi, tješeći žalosne, pomažući onima u potrebi, uzdižući posrnule. On nije imao doma na ovom svijetu osim kada Mu ga je kao putniku pružila ljubaznost Njegovih prijatelja. Ipak, biti u Njegovoj prisutnosti bilo je nebo. Iz dana u dan susretao se s probama i iskušenjima, ali nije pao niti ostao obeshrabren. Bio je okružen prijestupom, a ipak se držao zapovijedi svoga Oca. Uvijek je bio strpljiv i radostan, i svi u nevolji klicali su Mu kao glasniku života, mira i zdravlja. Uviđao je potrebe muškaraca i žena, i svima je uputio poziv, “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je Moj sladak i breme Moje lako” (Matej 11:28-30). {2OP 154.1}
Kakav nam je primjer Krist ostavio u svome životnim djelu! Tko među Njegovom djecom živi kao što je On živio, da proslavi Boga? On je svjetlost svijeta, i svatko tko želi uspješno raditi za svoga Gospodara mora zapaliti svoju svijeću na plamenu Njegovog božanskog života. {2OP 154.2}
Svojim učenicima Krist je rekao, “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi… Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze” (Matej 5:13). Kako onda pažljivi moramo biti da u svome životnom djelu slijedimo Kristov primjer. Ako to ne činimo, beskorisni smo svijetu – sol koja je izgubila svoj okus… {2OP 155.1}
Bog u svome djelu koristi raznovrsne talente. On vrši svoje djelo za crkvu preko raznolikih oruđa. Niti jedan čovjek koji želi biti jedini učitelj u crkvi ne radi za Boga. Nitko tko kaže, „Želim da samo moj utjecaj odlučuje u crkvi u kojoj predsjedam,“ ne dopušta svojoj svjetlosti da blista za Boga. Oni koji su neljubazni prema svojim suradnicima morat će se razračunati s Bogom. Svojim utjecajem oni ne dopuštaju da u crkvu dođe svjetlost koju Bog želi da Njegov narod ima. Oni pokazuju duh koji Bog ne odobrava. {2OP 155.2}
Krist je poslan na svijet da se pobrine za interese svoga Oca. On je naš uzor u svemu. Moramo proučiti pouku sadržanu u raznolikosti Njegovog naučavanja. {2OP 155.3}
Svi radnici nisu jednaki u svojem shvaćanju i iskustvu, niti u svojem načinu propovijedanja Božje Riječi. Neki stalno blaguju Kristovo tijelo i krv. Oni jedu lišće s drveta života. Stalni su učenici u Kristovoj školi. Svakodnevno napreduju u dobroti, i stječu iskustvo koje ih osposobljava za rad za Gospodara. Njihov utjecaj je miris života na život. Njihov um toliko je okrenut duhovnome da odmah shvaćaju duhovne stvari. Njih nimalo ne privlače časopisi, novine ili knjige koje ne govore o nebeskim ili božanskim stvarima. Ali Božja Riječ neprestano im postaje sve dragocjenija. Bog im se približava i govori im jezikom kojeg je nemoguće pogrešno shvatiti. {2OP 155.4}
Ima i onih koji nisu naučili kako s dovoljno odlučnom namjerom usredotočiti svoj um na Svete spise da bi iz njih mogli svakodnevno dobivati novu dozu blagoslova. {2OP 155.5}
Neki ljudi dobili su posebnu poruku s neba. Njih se mora poslati da bude narod, a ne da se zadržavaju u crkvama, škodeći tako sami sebi i sprječavajući napredak Božjeg djela. Crkva nema nikakve koristi od toga da ima tri propovjednika koji se brinu oko nje. Kada bi ti propovjednici pošli raditi za one u tami, njihovo djelo pokazalo bi rezultate. Neka iskusni ljudi sa sobom uzmu mlade koji se pripremaju za službu u Božjem djelu i krenu u nova područja objavljivati poruku upozorenja. {2OP 156.1}
Oni koji vjeruju u istinu bit će uvelike blagoslovljeni dok prenose blagoslove koje im je Bog dao, dopuštajući da njihovo svjetlo blista u obliku dobrih djela. Kada dopuštaju svojoj svjetlosti da sjaji kroz osobnu pobožnost, otkrivajući zdrava načela u svim poslovnim transakcijama, veličat će načela Božjeg zakona. Bog poziva svoje radnike da pripoje nova područja u Njegovo ime. Intenzivnom revnošću trebamo raditi za one koji su u svijetu bez nade i bez Boga. Polja u kojima je mnogo posla čekaju na vjernog radnika. {2OP 156.2}
Radnici u Božjem djelu trebaju se pokloniti pred Njim u poniznoj, revnoj molitvi, i tada krenuti naprijed, s Biblijom u ruci, da probude odrvenjela osjetila onih koje Riječ opisuje kao mrtve u prijestupima i grijehu. Oni koji izvrše ovo djelu bit će uvelike blagoslovljeni. Ljudi koji poznaju istinu moraju jačati jedni druge, govoreći propovjednicima, „Kreni u žetveno polje u Gospodnje ime, i naše molitve ići će s tobom poput oštrih srpova.“ Na taj način naše crkve trebaju biti jasni svjedoci za Boga, i trebaju Mu također donijeti svoje darove i poklone, kako bi oni koji kreću na teren mogli imati sredstva kojima će raditi za duše. {2OP 156.3}
Tko vjerno radi za Gospodara u ovom svjetovnom dobu, kada je pokvarenost svijeta jednaka kao pokvarenost Sodome i Gomore? Tko pomaže onima koji ga okružuju da zadobiju vječni život? Jesmo li očišćeni i posvećeni, prikladni da nas Gospod upotrijebi kao posude na čast? Hoće li svaki član crkve sada imati na umu da izopačenost ne dolazi od Boga? Božansko Biće treba štovati u ljepoti svetosti; jer On je nadmoćan u veličanstvu i sili… {2OP 156.4}
Bog želi da Njegov narod svojim životom pokaže prednosti kršćanstva u odnosu na svjetovnost. Trebamo živjeti tako da nas Bog može upotrijebiti u svome djelu obraćanja muškaraca i žena, i privući ih da operu haljine svog karaktera i ubijele ih u Janjetovoj krvi. Mi smo Njegovo majstorsko djelo, “stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela” (Efežanima 2:10). Bog kroz nas želi otkriti svoju svestranu mudrost. On nas stoga poziva da naša svjetlost zablista u dobrim djelima – Rukopis 73a, 1900. {2OP 157.1}
Sotonine sjene [Objavljeno u
NOTEBOOK LEAFLETS, Crkva, br. 3.]
Imajte na umu da nikada neće doći vrijeme kada sotonina sjena neće padati na naš put kako bi ometala našu vjeru i zaklonila svjetlost koja dolazi od Sunca Pravde. Naša vjera ne smije posrnuti, već se treba probiti kroz tu sjenu. Imamo iskustvo koje ne smije biti pokopano u tami sumnje. Naša vjera ne počiva na osjećajima, već na istini. Nitko od nas ne bi si trebao laskati da se nećemo susresti s poteškoćama dok ovaj svijet tome u sve veću pokvarenost. {2OP 157.2}
Upravo su te poteškoće ono što nas dovodi u odaje Najvišega kako bismo zatražili savjet od Onoga čija je mudrost beskrajna. On voli kada Ga mi tražimo; voli kada se pouzdajemo u Njega i vjerujemo Njegovoj Riječi. Kada ne bismo imali nikakvih problema, nikakvih iskušenja, postali bismo samodostatni i uzvišeni u vlastitim očima. Istinski sveci bit će očišćeni, ubijeljeni i prokušani. – Pismo 58, 1909. {2OP 157.3}
Poglavlje 17 – Jedinstvo i predanost
[Objavljeno u NOTEBOOK LEAFLETS,
Kršćansko iskustvo, br. 7.]
Gospod je odredio da Njegovo djelo u obliku misionarskog rada napreduje tako da se poznavanje istine proširi u ovim posljednjim danima. Oni koji su trebali biti potpuno budni i uvidjeti veliko i veličanstveno djelo koje narod pod Božjim znakom treba izvršiti, kao što je to opisano u knjizi Izlazak 31:12-18, zasigurno su bili obmanuti. {2OP 158.1}
Gospod želi da vjerni namjesnici procjene polja na kojima se treba raditi, a potom mudro iskoriste Njegova sredstva za napredak djela u tim poljima. Bog ima svoj narod, i svoje službenike, koji trebaju surađivati s Njime… {2OP 158.2}
Gospod će raditi za svoj narod ako oni budu voljni pokoriti se upravljanju Svetog Duha, ne misleći da su oni ti koji bi trebali upravljati Duhom. “Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem” (Ponovljeni zakon 10:12, 13). . . . {2OP 158.3}
Božji propovjednici imaju najozbiljniji, sveti posao koji trebaju izvršiti u ovom svijetu. Kraj je blizu. Poruka istine mora se pronijeti. Kao vjerni pastiri stada, Božji sluge moraju iznositi jasno, oštro svjedočanstvo. Istina se ne smije izvrtati. Nebeska milost nikada ne odvodi od Božjeg milosrđa i ljubavi. To čini sotonina sila. Kada je Krist propovijedao, Njegova poruka bila je poput oštrog, dvosjeklog mača, koji je probadao savjest ljudi i otkrivao njihove najintimnije misli. Kristovi vjerni glasnici morat će izvršiti djelo koje je On činio. Oni trebaju propovijedati Riječ u jednostavnosti, čistoći i najstrožem poštenju. Ljudi koji rade na riječi ili nauci moraju biti vjerni poslu koji im je povjeren. Moraju paziti na duše kao oni koji će za njih morati položiti račun. „Ovako govori Gospod“ nikada ne smiju zaogrnuti uzbudljivim riječima ljudske mudrosti. Na taj način se uništava njezina živa sila, i ona postaje slaba i nemoćna, tako da nije u stanju osvjedočiti ljude o grijehu. Svaka riječ izgovorena pod vodstvom Svetog Duha bit će puna najdublje brige za spasenje duša. {2OP 158.4}
Hoće li Bog prihvatiti nekog propovjednika ne ovisi o vanjskom dojmu koji on ostavlja, već o njegovom vjernom izvršavanju dužnosti. Kristov put do uzvišenja prolazio je kroz najdublje poniženje. Oni koji dijele Kristovu sudbinu u Njegovim patnjama, koji radosno hode tragovima Njegovih stopala, dijelit će s Njim i Njegovu slavu. {2OP 159.1}
Neprijatelj se oduvijek trudio u crkvu uvesti osobe koje se slažu s velikim dijelom istine, ali koje nisu obraćene. Ljudi koji ispovijedaju kršćanstvo ali nisu odani zalogu koji im je povjeren kanali su kroz koje radi sotona. On može upotrijebiti neobraćene članove crkve da promiče vlastite zamisli i usporava Božje djelo. Njihov utjecaj uvijek je u korist pogrešne strane. Oni postavljaju kritike i sumnju poput kamena spoticanja na putu reformacije. Oni unose nevjerovanje jer su zatvorili svoje oči pred Kristovom pravednošću i nemaju Gospodnju slavu kao svoje zaleđe. {2OP 159.2}
Snaga crkve leži u jedinstvu. Sotona to zna, i zato upreže svu svoju snagu kako bi unio neslogu. On želi vidjeti nedostatak sklada među članovima Božje crkve. Predmetu jedinstva treba se pokloniti veća pozornost. Što je lijek za gubu svađe i neslaganja? Poslušnost Božjim zapovijedima. {2OP 159.3}
Bog me je naučavao da se ne smijemo zadržavati na razlikama koja slabe crkvu. On nam je propisao lijek protiv sukoba. Držeći Njegovu subotu svetom trebamo pokazati da smo Njegov narod. Njegova Riječ subotu proglašava znakom pomoću kojeg će se prepoznati narod koji drži zapovijedi. To je način na koji Božji narod treba među sobom očuvati poznanje Njega kao njihovog Stvoritelja. Oni koji drže Božji zakon bit će jedno s Njim u velikom sukobu između sotone i Boga koji je počeo još u nebu. Nedostatak odanosti prema Bogu dovodi do sukoba i borbe protiv načela Božjeg zakona. {2OP 160.1}
Sve vezano uz Božje djelo je sveto, i Njegov narod mora to smatrati takvim. Savjeti koji se tiču Božjeg djela su sveti. Krist je dao svoj život kako bi grješan svijet doveo k pokajanju. Oni koji su ispunjeni duhom koji je boravio u Kristu radit će kao Božji radnici koji se brinu za Njegov vinograd. Oni neće raditi samo na mjestima koje sami izaberu. Oni moraju biti mudri upravitelji i vjerni radnici, a njihov najviši cilj treba biti ispunjenje naloga koji je dao Krist. Neposredno prije Njegovog uzašašća, Spasitelj je svojim učenicima rekao da, počevši od Jeruzalema, trebaju ići svim državama, plemenima, jezicima i narodima; i dodao je, “I evo, Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Matej 28:20). – Rukopis 14, 1901. {2OP 160.2}
[Objavljeno u NOTEBOOK LEAFLETS, Kršćansko iskustvo, br. 7.]
U kršćanskom iskustvu, Gospod dopušta različite vrste iskušenja kako bi uzdigao muškarce i žene do višeg standarda življenja i posvećenije službe. Bez tih iskušenja došlo bi do neprekidnog odvajanja od sličnosti s Kristom, i ljudi bi postali ispunjeni duhom nazovi-znanstvenog, maštovitog, ljudskog načina razmišljanja, koji bi ih naveo da se ujedine sa sotoninim sljedbenicima. {2OP 160.3}
Kroz Božju providnost, svako dobro i veliko djelo podvrgava se probama kako bi se iskušala čistoća i snaga onih koji stoje na odgovornim položajima, i kako bi se karakter pojedinaca oblikovao u skladu s Božjim uzorom. To je najuzvišeniji oblik obrazovanja. {2OP 161.1}
Savršenstvo karaktera postiže se vježbanjem sposobnosti uma kroz poslušnost svim zahtjevima Božjeg zakona u trenucima najozbiljnije probe. Ljudi na položajima od povjerenja moraju biti oruđa u Božjim rukama koja će promicati Njegovu slavu, a u obavljanju svojih dužnosti sa potpunom vjernošću, oni mogu postići savršenstvo karaktera. {2OP 161.2}
U životu onih koji su odani istinskim načelima vidjet će se neprekidan rast u znanju. Oni će imati prednost da budu priznati kao suradnici velikog Predradnika u djelu na korist ljudske obitelji, i odigrat će slavnu ulogu u izvršavanju Božjih namjera. Na taj će način, riječima i primjerom, kao Božji suradnici, proslaviti svoga Stvoritelja. – Nedatirani rukopis 150. {2OP 161.3}
Poglavlje 18 – Apel D. M. Canrightu [objavljeno u Notebook Leaflets, Crkva, br. 8.]
Battle Creek
- listopada, 1880.Starješina D M. Canright [drugi dopisi upućeni D. M. Canrightu mogu se naći na sljedećim mjestima:
Svjedočanstva, sv. 3, str. 304-329, 12. kolovoza, 1873., Mladom propovjedniku i njegovoj supruzi; sv. 5, str. 516-520, o 1886-oj, prikladno štivo za djecu; sv. 5, str. 571-573, 1887., Dojmljiv san; sv. 5, str. 621-628, 20. travnja, 1887, Pismo.]
Dragi brate:
Rastužilo me je kada sam čula za tvoju odluku, ali imala sam razloga očekivati ju. Ovo je vrijeme u kojem Bog kuša i ispituje svoj narod. Sve što se može prosijati bit će prosijano. Ostat će stajati samo oni čije su duše čvrsto usađene u vječnu Stijenu. Oni koji se oslanjaju na vlastito shvaćanje, koji ne borave u Kristu bez prestanka, bit će podložni upravo takvoj vrsti promjena. Ako je tvoja vjera bila utemeljena na čovjeku, tada možemo očekivati upravo takve posljedice. {2OP 162.1}
Ali ako si odlučio presjeći sve veze s nama kao narodom, moram te zamoliti jednu stvar, za tvoje vlastito dobro kao i u Kristovo ime: drži se podalje od našeg naroda, nemoj ih posjećivati i sijati među njima svoje sumnje i tamu. Sotona je pun pobjedonosne radosti zbog toga što si istupio ispod zastave Isusa Krista i stao pod njegov barjak. On u tebi vidi osobu koja može postati vrijedno sredstvo u izgradnji njegovog kraljevstva. Ti si krenuo upravo onim putem kojim sam očekivala da ćeš krenuti ako poklekneš pred iskušenjem. {2OP 162.2}
U tebi je oduvijek postojala želja za moći i popularnosti, i to je jedan od uzroka položaju u kojem se trenutno nalaziš. Ali zaklinjem te da svoje sumnje, svoja propitivanja i svoj skepticizam zadržiš za sebe. Ljudi su ti pripisivali više zasluga za snagu tvoje odlučnosti i stabilnost karaktera nego što si to uistinu posjedovao. Mislili su da si snažan čovjek; i kada izražavaš svoje mračne misli i osjećaje, sotona stoji u pripravnosti da obmanjujućoj prirodi tih misli i osjećaja da tako intenzivnu snagu, da će mnoge duše biti prevarene i izgubljene kroz utjecaj jedne duše koja je odabrala tamu radije nego svjetlost, i drsko stala na sotoninu stranu, u redove neprijatelja. {2OP 163.1}
Želio si previše za sebe, i stvarao si puno buke da privučeš pažnju, a posljedica toga bit će da će tvoje sunce neminovno progutati tama. Svakog dana susrećeš se s vječnim gubitkom. Učenik koji izbjegava pohađanje nastave misli da obmanjuje svoje roditelje i učitelje, ali tko je zapravo na najvećem gubitku? Nije li on sam? Zar on ne vara i ne zakida samog sebe, uskraćujući si znanje koje je mogao posjedovati? Bog želi da postanemo učinkoviti u oponašanju Kristovog primjera u dobrim djelima; ali ti izbjegavaš tu pouku, njeguješ osjećaje koji će izjedati i trovati tvoju dušu na njezinu propast, bježiš od nastave o vječnim stvarima, i zakidaš svoju dušu za bogatstvo poznanja Kristove punine. Tvoja ambicija toliko se popela da nisi spreman prihvatiti ništa manje od samouzvišenja. Ne poznaješ samog sebe. Ono što ti je uvijek bilo potrebno jest ponizno, skrušeno srce. {2OP 163.2}
Kakav je život vodio Krist? On je jednako dosljedno ispunjavao svoju misiju kao naš uzor kada se mučio kao stolar, skrivajući veliku tajnu svojeg poslanstva od svijeta, kao i kada je hodao po zapjenjenim bijelim valovima na Galilejskom jezeru, podizao mrtve u život, ili umirao na križu kao žrtva za čovječanstvo, kako bi sve ljude mogao uzdignuti do novog i savršenog života. Isus je dugo boravio u Nazaretu, nečašćen i nepoznat, kako bi pouka Njegovog primjera mogla podučiti muškarce i žene da mogu blisko hoditi s Bogom čak i u najobičnijim aktivnostima svakodnevnog života. Kako je ponižavajuće, kako je surovo i neugledno bilo to unižavanje nebeskog Veličanstva kako bi postao jedan od nas. On je privlačio suosjećanje svakog srca time što se pokazao sposobnim suosjećati sa svakim. Stanovnici Nazareta pitali su se u svojoj sumnjičavosti, “Nije li ovo drvodjelja” (Marko 6: 3), sin Josipa i Marije? {2OP 163.3}
Nebo i zemlja danas nisu ništa više međusobno udaljeni nego što su to bili u trenutku kada su se obični ljudi susreli s anđelima tijekom bijela dana, ili kada su pastiri s betlehemskih ravnica čuli pjesmu nebeskih vojski dok su tijekom noći čuvali svoja stada. U Božjim očima neće te učiniti velikim tvoji pokušaji da se popneš do počašćenog položaja, već ponizan život ispunjen dobrotom i vjernošću, život koji će te učiniti predmetom posebne pažnje nebeskih anđela. Veliki Uzor, koji se nije otimao da se izjednači s Bogom, primio je na sebe našu prirodu i živio gotovo trideset godina u zabačenom gradiću u Galileji, skrivenom među brežuljcima. Sve anđeoske vojske stajale su Mu na raspolaganju, a ipak nije tvrdio da je netko velik ili uzvišen. Nije svome imenu dodao titulu „Profesora“ kako bi udovoljio samom sebi. On je bio stolar, radio je za dnevnu plaću, sluga onima za koje je radio, pokazujući da nam nebo može biti vrlo blizu u svakodnevnim životnim aktivnostima, i da će se nebeski anđeli brinuti za korake onih koji odlaze i dolaze u skladu s onim što Bog zapovijeda. {2OP 164.1}
O, kada bi Kristov duh počivao na onima koji tvrda da su Njegovi sljedbenici! Svi mi moramo biti spremni raditi i mučiti se, jer to je pouka koju nam je Krist ostavio kroz svoj život. Da si živio za Boga u običnim stvarima, obavljajući svoj posao dosljedno i vjerno kada u blizini nije bilo nikoga tko bi te za to pohvalio, ne bi se zatekao u stanju u kojem se trenutno nalaziš. Mogao si svoj život učiniti životom vjere mudrim izgovaranjem blagih riječi, pažljivim vršenjem dobrih djela, i svakodnevnim očitovanjem krotkosti, čistoće i ljubavi. Uzevši u obzir svu svjetlost koju si imao, bojim se da si povukao svoj konačan potez. Prepustio si sotoni svaku prednost. {2OP 164.2}
U jednom trenutku možemo donijeti odluke koje će zauvijek odlučiti našu sudbinu. Sotona ti je pristupio kao što je prišao Kristu, prikazujući ti svjetsku čast i slavu, pod uvjetom da priznaš njegovu nadmoć. Upravo je to ono što sada činiš. Ali prije nego učiniš i jedan korak dalje, usrdno te molim da zastaneš i razmisliš. {2OP 165.1}
Kakav zapisnik anđeli vode o tvome životu? Kako ćeš se suočiti s tim zapisnikom? Kakav ćeš izgovor dati Bogu za svoj odrješit otpad? U tebi je uvijek postojala želja da izvršiš neko veliko djelo. Da si bio zadovoljan time da vršiš svoje male dužnosti temeljito i vjerno, time bi zadobio odobravanje Gospodara. Ali ne zaboravi, potreban je cijeli život pun truda da povrati ono što se može odbaciti u jednom jedinom trenutku popuštanja iskušenju i nepromišljenosti. {2OP 165.2}
Mi smo putnici, stranci i hodočasnici, na putu u bolju zemlju; ali i tebi i meni bi bilo bolje da smo stoka koja ore tlo nego da se nalazimo u nebu bez srca koje je u stanju suosjećati s njegovim stanovnicima. Trenutnom odlukom možeš potpasti pod sotoninu silu, ali bit će potrebno puno više od trenutne odluke da raskineš njegove okove i posegneš za uzvišenijim, svetijim životom. Svrha može postojati, i djelo može započeti, ali njegovo dovršenje zahtijeva trud, vrijeme i ustrajnost, strpljenje i žrtvu. Čovjek koji namjerno odluta od Boga dok ga obasjava potpuna svjetlost uvidjet će, kada poželi okrenuti se i vratiti, da je na njegovom putu izraslo divlje raslinje i trnje, i ne smije se iznenaditi ili obeshrabriti ako bude primoran dugo putovati bolnih i krvavih stopala. Najužasniji dokaz čovjekovog pada iz boljeg stanja, dokaz kojeg se moramo najviše bojati, jest činjenica da njegov povratak ima toliku cijenu. Put natrag može se zadobiti samo žestokom borbom, centimetar po centimetar, svakog sata. {2OP 165.3}
Put do neba previše je uzak da bi njime mogli putovati položaji i bogatstvo, preuzak za ljudske ambicije, previše strm i neravan da bi se njime uspinjale kočije u kojima je lagodno putovati. Trud, strpljenje, samopožrtvovnost, poniženje, siromaštvo, naporan rad, trpljenje protivljenja od strane grješnika, to je bio Kristov dio, i to mora biti i čovjekov dio ukoliko ikada želi ući u Božji Raj. {2OP 166.1}
Ako tvoja trenutna vjera tako lako popušta, to je zato što nikada nisu pustio duboki korijen u vjeru ispunjenu pouzdanjem. Ona te je koštala premalo. Ako te nije u stanju održati u iskušenju i utješiti te u nevolji, to je zato što tvoja vjera nije ojačana naporom i pročišćena žrtvom. Oni koji su spremni trpjeti za Krista iskusiti će više radosti u patnjama nego u činjenici da je Krist patio za njih, pokazujući time da ih je ljubio. Oni koji će zadobiti nebo uložit će svoje najuzvišenije napore, i radit će s potpunim dugim trpljenjem, kako bi mogli požnjeti plodove svoga truda. {2OP 166.2}
Postoji ruka koja će otvoriti vrata Raja onima koji su izdržali probu iskušenja i zadržali čistu savjest tako što su se odrekli svijeta, njegovih počasti i njegovog odobravanja zbog toga što su ljubili Krista, priznajući Ga tako pred ljudima, i čekajući s velikim strpljenjem da On prizna njih pred svojim Ocem i svetim anđelima. {2OP 166.3}
Ne tražim od tebe da mi objasniš svoje postupke. Brat {C. W.} Stone želio mi je pročitati tvoje pismo. Odbila sam ga čuti. Dah sumnje, prigovaranja i nevjerstva, zarazan je; ako svoj um učinim kanalom za nečistu struju, za mutnu, prljavu vodu koja teče iz sotoninog izvora, neke od tih ideja mogle bi se zadržati u mome umu i zagaditi ga. Ako su njegova došaptavanja na tebe imala toliki utjecaj da te navedu da prodaš svoje pravo prvorođenstva za zdjelu leće – prijateljstvo Gospodnjih neprijatelja – ne želim čuti ništa vezano uz tvoje sumnje, i nadam se da ćeš i ti biti na oprezu da ne zaraziš umove drugih; jer je i sama atmosfera koja okružuje osobu koja se usudi izreći izjave koje si ti izrekao otrovna. {2OP 166.4}
Zaklinjem te da se potpuno udaljiš od onih koji vjeruju u istinu; jer ako si se odlučio za svijet i prijateljstvo svijeta, idi s onima koje si sam izabrao. Nemoj trovati umove drugih i učiniti se sotoninim posebnim oruđem za uništenje duša. Ako nisi u potpunosti utvrdio svoje stajalište, požuri oduprijeti se đavolu prije nego bude zauvijek prekasno. Nemoj napredovati niti korak više u tamu, već zauzmi svoj položaj kao Božji čovjek. {2OP 166.5}
Ako želiš zadobiti veliki cilj i svrhu života bez da pogriješiš u svome izboru ili se bojiš neuspjeha, moraš Boga učiniti prvim i posljednjim i najboljim u svakom svom planu, djelu i misli. Želiš li ići putem koji vodi ravno u tamu, sve što trebaš učiniti jest okrenuti leđa Božjoj svjetlosti i živjeti bez Boga. Kada ti Bog ukaže na tvoj put i kaže, „To je put ka tvojoj sigurnosti i miru,“ trebaš samo okrenuti svoje lice u smjeru suprotnom od gospodnjeg puta i tvoje će te noge odvesti u propast. Možemo čuti glas Božjeg Janjeta kako nam govori, „Slijedite Me, i nećete hoditi u tami.“ {2OP 167.1}
Nalog od Kralja nad kraljevima
Bog te je odabrao za veliko i ozbiljno djelo. On te je pokušavao odgojiti, ispitati i prokušati te, uzdići te i oplemeniti, kako bi se to sveto djelo moglo izvršiti s pogledom usmjerenim isključivo na Njegovu slavu koja u potpunosti pripada Bogu. Kakve li pomisli – Bog odabire čovjeka i dovodi ga u blisku vezu sa sobom, i daje mu misiju koju treba izvršiti, djelo koje mora obaviti za Njega. Slab čovjek postaje jak, plašljivac postaje hrabar, neodlučan čovjek postaje osoba čvrste i brze odlučnosti. Zar je moguće da je čovjek toliko važan da primi nalog od Kralja nad kraljevima! Zar će nas zemaljske ambicije odmamiti od posvećenog povjerenja, od svete službe? {2OP 167.2}
Nebesko veličanstvo došlo je na naš svijet kako bi čovjeku pružilo primjer čistog i besprijekornog života, i kako bi se žrtvovalo da izbavi one koji propadaju. Svatko tko slijedi Krista Njegov je suradnik, i sudjeluje zajedno s Njime u nebeskom djelu spašavanja duša. Ako misliš da si oslobođen tog djela zato jer uviđaš neku mogućnost sklapanja saveza sa svijetom koja će te postaviti na istaknutiji položaj, to je zato jer zaboravljaš koliko je časno i plemenito učiniti bilo što za Boga, i kako je uzvišen položaj biti suradnik Isusu Kristu, svjetlonoša svijetu, obasjavajući staze drugih svjetlošću i ljubavlju. {2OP 167.3}
U vlastitom srcu proći ćeš kroz veliku borbu sa silama zla. Smatrao si da te čeka neki uzvišeni posao ali, o, kada bi se samo prihvatio posla koji leži direktno ispred tebe i vršio ga vjerno, ni na koji način ne pokušavajući uzdići sebe, tvoju dušu preplavili bi mir i radost čistiji, bogatiji i više ispunjujući nego što to mogu iskusiti pobjednici u zemaljskim bitkama. Živjeti i raditi za Boga i na najbolji mogući način iskoristiti svo naše vrijeme i sposobnosti, znači rasti u milosti i spoznaji. To možemo činiti, jer to je naše djelo. Moraš ukloniti svoja propitkivanja i sumnje, i imati potpuno povjerenje u stvarnost tvoje nebeske zadaće, ako želiš uistinu biti uspješan u radu. {2OP 168.1}
Radost, uspjeh i slava tvoje službe treba se sastojati u neprekidnoj spremnosti, budno slušajući kako bi na poziv Gospodara mogao odgovoriti, “Evo me, mene pošalji” (Izaija 6:8). Ovdje sam, Gospode, s najboljim i najsvetijim osjećajima svoga srca; evo, uzmi moj um s njegovim najčistijim i najplemenitijim mislima, uzmi me, i učini me prikladnim za službu Tebi. {2OP 168.2}
Sada te pozivam da se vratiš što je brže moguće; uzmi na sebe misiju koju ti je Bog dao, i teži čistoći i svetosti koje će posvetiti tu zadaću. Nemoj oklijevati; nemoj se dvoumiti između dva stava. Ako je Gospod Bog, služi Mu; ako je Baal bog, služi njemu. Moraš iznova naučiti staru pouku pouzdanja u Boga u teškoj školi patnje. Dopusti da se D.M. Canright potpuno izgubi u Isusu… {2OP 168.3}
Uskoro bi netko mogao zazvati naša imena, a da ne bude nikoga tko će se na to odazvati. Pusti da ovaj život bude skriven u Bogu, a tvoje ime zapisano na nebu, i postat će besmrtno. Slijedi Krista kojim god te putem vodio, i pobrini se da otisci stopala koje ostavljaš za sobom na pijesku vremena budu takvi da ih drugi mogu bez opasnosti slijediti na putu svetosti. {2OP 168.4}
Duž cijelog puta koji vodi do smrti nalaze se boli i kazne, tuge i razočarenja, upozorenja od strane Božjih glasnika da se zaustavimo, i Bog će neopreznima i tvrdoglavima otežati dolazak do samouništenja. Uz cijelu strmu stazu koja vodi do vječnog života postavljeni su izvori radosti da osvježe umorne. Istinska, snažna radost duše počinje kada se u njoj oblikuje Isus, nada slave. Ako sada odabereš put kojim Bog vodi, i kreneš naprijed kamo poziva glas dužnosti, poteškoće koje je sotona umnožio pred tobom nestat će. {2OP 169.1}
Niti jedan put nije siguran osim onog koji postaje sve jasniji i čvršći što dalje idemo njime. Noga se ponekad može poskliznuti i na najsigurnijoj stazi. Ako želiš hoditi bez straha, moraš znati da te Krist čvrsto drži za ruku. Niti na trenutak ne smiješ pomisliti da na tebe ne vreba nikakva opasnost. I najmudriji nekad pogriješe. I najsnažniji ponekad klonu. Bezumni, samopouzdani, tvrdoglavi i ponosni, oni koji neoprezno hode zabranjenim stazama, laskajući sami sebi da mogu promijeniti svoj put kad god to zažele, kreću se putom punim zamki. Oni se mogu oporaviti od pada, od pogreške koju učine, ali koliko je mnogo onih koje će jedan pogrešni korak odvesti u vječnu propast. {2OP 169.2}
Ako igraš na kartu rezerviranosti kako bi zadobio stvari koje inače ne bi mogao zadobiti, ako se koristiš lukavošću i domišljatošću da stekneš ono što se treba zaraditi ustrajnošću, trudom i borbom, zaplest ćeš se u mrežu koju si sam istkao, i bit ćeš upropašten ne samo za ovaj svijet, već i za budući život. {2OP 169.3}
Bože sačuvaj da ovdje doživiš brodolom svoje vjere. Pogledaj Pavla; slušaj njegove riječi koje odjekuju sve do našeg vremena: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju Njegov pojavak” (2. Timoteju 4:7, 8). To je Pavlov pobjedonosni bojni poklič. Kako će glasiti tvoj? {2OP 169.4}
Sada, starješino Canright, za dobrobit svoje duše, zaklinjem te da se čvrsto još jednom uhvatiš za Božju ruku… Preumorna sam da bi dalje pisala. Moja je molitva da te Bog izbavi iz sotonine zamke. – Pismo 1, 1880. {2OP 170.1}
Svaka duša koja uistinu prihvati Krista vjerom hodit će u poniznosti srca. Neće biti samouzdizanja; Krist će biti uzvisivan kao Onaj na kome počiva nada u vječni život. “Ta milošću ste spašeni po vjeri” (Efežanima 2:8), izjavio je apostol Pavao. Kristova milost u nama ono je što nas čini Njegovim svjedocima. Možemo pobijediti samo kroz Janjetovu krv i riječi našeg svjedočanstva. Kroz uredan život i pobožne razgovore, postajemo svjetla u crkvi i u svijetu. Duhovne stvari moraju se duhovno razlučivati. Oni koji najviše piju sa izvora spasenja, najpotpunije će otkrivati Kristovu krotkost i poniznost. {2OP 170.2}
Dano mi je u zadaću da svima koji su pozvani da naučavaju druge Božjoj Riječi kažem: {2OP 170.3}
Nemojte nikada poticati ljude da gledaju na vas kao na izvor mudrosti. Kada vam ljudi pristupe kako bi vas pitali za savjet, uputite ih na Onoga koji čita pobude svakog srca. U naše propovjedničko djelo mora ući drugačiji duh. Niti jedna osoba ne smije djelovati kao ispovjednik; niti jednog čovjeka ne smije se uzdizati iznad svih ostalih. Naš posao sastoji se u unižavanju sebe i uzvisivanju Krista pred narodom. Nakon svog uskrsnuća, Spasitelj je obećao da će Njegova sila pratiti sve koji krenu raditi u Njegovo ime. Uzvisujte tu silu i to ime. Uvijek pred sobom trebamo imati Kristovu molitvu u kojoj je molio da ljudsko ja bude posvećeno istinom i pravednošću. {2OP 170.4}
Moramo više proučavati silu vječnog Oca i žrtvu Njegovog Sina nego što to trenutno činimo. Kristovo savršeno djelo bilo je upotpunjeno Njegovom smrću na križu. Naša jedina nada za spasenje nalazi se u Njegovoj žrtvi i Njegovom posredovanju s desne strane Oca. Trebamo se radovati za priliku da uzvisujemo Božji karakter pred ljudima, i radimo na tome da se Njegovo ime slavi po cijeloj zemlji. – Rukopis 137, 1907. {2OP 170.5}
Naknada za obavljenu službu tema je od trajnog i praktičnog zanimanja za svakoga. O toj se temi iscrpno govori u nekoliko aktualnih knjiga Ellen G. White. {2OP 172.1}
Ovdje su navedeni dodatni savjeti koji su sastavljeni za proučavanje od strane nekoliko odbora kojima je Generalna konferencija povjerila reviziju načela koja bi trebala vladati u određivanju naknada za radnike u crkvi adventista sedmog dana. Taj materijal pokazao se od pomoći odborima, i u skladu s njihovim prijedlogom uključen je i u ovu knjigu. {2OP 172.2}
Razmatranje tih i drugih načela, sakupljenih iz raznih dokumenata i savjeta danih po pitanju veze radnika adventista sedmog dana i organizacija kojima su pridruženi, pokazat će se kao korisno štivo. {2OP 172.3}
Onima koji mogu pasti u iskušenje da zbog financijskog pritiska prihvate ponudu većeg dobitka u vidu aktivnosti koje nisu izravno povezane s Božjim djelom, poglavlje pod naslovom „Savjeti osobi koja je zbog financijskih razloga namjeravala napustiti Božje djelo“ ponudit će misli koje potiču ozbiljno razmišljanje. U svim tim porukama koje Ellen G. White upućuje, temelj je Kristov duh, a to je duh požrtvovnosti. – Povjerenstvo White imanja. {2OP 172.4}
[Objavljeno u The Review and Herald, 4. siječnja, 1906.]
Početke Salomonovog otpada možemo naći u mnoštvu naizgled beznačajnih odvajanja od ispravnih načela. Veze s idolopokloničkim ženama nisu ni u kojem slučaju bile jedini uzrok njegovog pada. Jedan od najvažnijih razloga koji je Salomona odveo u rastrošnost i tiransko ugnjetavanje bio je put kojim se kretao prema razvijanju i njegovanju duha gramzivosti. {2OP 173.1}
U vrijeme drevnog Izraela, kada je Mojsije u podnožju brda Sinaj govorio narodu o božanskoj zapovijedi, “Neka Mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima” (Izlazak 25:8), odaziv Izraelaca bio je popraćen primjerenim darovima. “A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala dođe” (Izlazak 35:21), i donese darove. Za izgradnju svetišta bile su potrebne velike i skupe pripreme; moralo se sakupiti mnogo dragocjenih i skupih materijala; ipak, Gospod je prihvaćao samo dragovoljne darove. “Primajte darove u Moju čast od svakoga koji daje od srca” (Izlazak 25:2), glasila je božanska naredba koju je Mojsije ponovio pred skupom. Predanost Bogu i duh požrtvovnosti bili su prvi preduvjeti za pripremanje boravišta Najvišemu. {2OP 173.2}
Sličan poziv na samoodricanje bio je upućen kada je David Salomonu predao odgovornost za podizanje hrama. Okupljeno mnoštvo koje je donijelo svoje bogate darove David je pitao, “Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?” (1. Ljetopisa 29:5). Oni koji su obavljali poslove na podizanju hrama uvijek su morali imati na umu taj poziv. {2OP 174.1}
Odabrani ljudi bili su od Boga obdareni posebnim vještinama i mudrošću potrebnom za podizanje šatora u pustinji. “Potom reče Mojsije Izraelcima: “Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima… Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom… sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima“ (Izlazak 35:30-35). “Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio” (Izlazak 36:1). Nebeska bića surađivala su s radnicima koje je izabrao sam Bog. {2OP 174.2}
Potomci tih ljudi u velikoj su mjeri naslijedili vještine koje su darovane njihovim precima. U Judinom i Danovom plemenu nalazili su se ljudi smatrani posebno sposobnima u umjetničkim vještinama. Neko su vrijeme ti ljudi ostali ponizni i nesebični; no s vremenom, gotovo neprimjetno, izgubili su dodir s Bogom i Njegovom istinom. Počeli su tražiti veću plaću na temelju svoje natprosječne vještine. U nekim slučajevima tim zahtjevima je bilo udovoljeno, ali češće su oni koji su tražili veće plaće našli posao u okolnim narodima. Umjesto plemenitog duha samoodricanja koji je ispunjavao srca njihovih glasovitih predaka, oni su njegovali duh gramzivosti, i željeli su sve više i više. Svoje Bogom dane vještine koristili su u službi neznabožačkih kraljeva, i tako su obeščastili svog Stvoritelja. {2OP 174.3}
Tim se otpadnicima Salomon obratio kada je tražio predradnika koji bi nadgledao izgradnju hrama na brdu Moriji. Kralju su bile povjerenje detaljne specifikacije u pismenom obliku, vezane za svaki dio svete građevine, i on se vjerom trebao obratiti Bogu kako bi pronašao posvećene pomoćnike, kojima bi bila podarena posebna vještina za točno izvođenje posla koji je Bog zahtijevao. Ali Salomon je izgubio iz vida tu priliku da pokaže povjerenje u Boga. Poslao je tirskom kralju zahtjev da mu osigura “čovjeka vična obradi zlata, srebra, tuča, željeza, grimiza, karmezina i ljubičastog baršuna, i vična umjetnosti rezbarstva: radit će s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu” (2. Ljetopisa 2:7). {2OP 175.1}
Fenički kralj odazvao se tako što mu je poslao Hurama, “sina jedne Danovke i oca Tirca… (koji) umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri” (2. Ljetopisa 2:13, 14). Taj predradnik, po imenu Huram, sa svoje majčine strane bio je potomak Aholiaba kojemu je, stotinama godina prije, Bog podario posebnu mudrost za podizanje zavjetnog šatora. Tako je na čelo Salomonove ekipe radnika postavljen neposvećen čovjek, koji je zahtijevao veliku plaću zbog svoje nesvakidašnje vještine. {2OP 175.2}
Huramovi napori nisu bili motivirani željom da Bogu pruži najbolju službu koju je bio u stanju dati. On je služio bogu ovoga svijeta – Mamoni. Sama srž njegovog bića bila je prožeta načelima sebičnosti, koja su se otkrila u njegovoj težnji za najvećom plaćom. Ta pogrešna načela postupno su počeli njegovati i njegovi suradnici. Kako su radili s njime dan za danom, i pokleknuli pred porivom da uspoređuju svoju plaću s njegovom, počeli su gubiti iz vida svetu prirodu svoga posla, i razmišljati o razlici između njegove i njihovih dnevnica. Postupno su izgubili svoj duh samoodricanja, i počeli njegovati duh gramzivosti. Posljedica toga bio je zahtjev za većom plaćom, koja im je bila odobrena. {2OP 175.3}
Sramotni utjecaji koji su bili posljedica upošljavanja ovog čovjeka pohlepnog duha uvukli su se u sve grane Gospodnje službe, i proširili se cijelim Salomonovim kraljevstvom. Visoke naknade koji su mnogi zahtijevali i dobili pružile su im priliku da se prepuste luksuzu i rasipnosti. U dalekosežnom učinku tih utjecaja može se nazrijeti jedan od glavnih uzroka užasnog otpada čovjeka koji je jednom bio najmudriji od svih smrtnika. Kralj nije bio usamljen u svom otpadu. Rasipnost i pokvarenost mogle su se vidjeti na svakom koraku. Bogati su ugnjetavali siromašne; duh samopožrtvovnosti u Božjoj službi gotovo je u potpunosti nestao. {2OP 176.1}
Ovdje se nalazi pouka od iznimne važnosti za Božji narod danas – pouka koju mnogi vrlo teško uče. Duh gramzivosti, težnje za najvišim položajem i najvećom plaćom, danas prevladava u svijetu. Duh samoodricanja i požrtvovnosti iz starih dana teško se igdje može naći. Ali to je jedini duh koji može pokretati istinskog Isusovog sljedbenika. Naš božanski gospodar dao nam je primjer načina na koji trebamo raditi. Onima koje je pozvao, “Hajdete za Mnom, učinit ću vas ribarima ljudi” (Matej 4:19), nije ponudio nikakav fiksni iznos kao nagradu za njihovu službu. Oni su trebali dijeliti s Njime Njegovo samoodricanje i žrtvu. {2OP 176.2}
Oni koji tvrde da su sljedbenici Najvećeg Predradnika, i koji su uključeni u Njegovu službu kao Božji suradnici, u svoje djelo trebaju unijeti preciznost i vještinu, taktičnost i mudrost koju je Bog zahtijevao od graditelja zemaljskog zavjetnog šatora. I danas, kao i u to doba i u vrijeme Kristove službe na zemlji, predanost Bogu i duh požrtvovnosti trebaju se smatrati prvim preduvjetima za prihvatljivu službu. Bog ne želi da se u Njegovo djelo utka niti jedna nit sebičnosti. {2OP 176.3}
Iskustvo iz povijesti adventista sedmog dana
Duhu koji prožima Gospodnje ustanove mora se posvetiti velika pažnja. Te ustanove osnovane su na samopožrtvovnosti, i izgrađene su pomoću darova potaknutih samoodricanjem Božjeg naroda te nesebičnim radom Njegovih slugu. Sve što je vezano uz službu u tim ustanovama treba nositi nebeski potpis. Treba poticati i njegovati osjećaj za svetost Božjih ustanova. Radnici moraju poniziti svoja srca pred Gospodom, priznajući Njegovu vrhovnu vlast. Svi trebaju živjeti u skladu s načelima samoodricanja. Kada pravi, samopožrtvovni radnik, čija je duhovna svjetiljka spremna i upaljena, nesebično teži potpomoći napretku ustanove u kojoj radi, doživjet će dragocjeno iskustvo, i moći će reći, „Gospod je uistinu na ovom mjestu.“ Osjećat će se uvelike povlaštenim zbog toga što mu je dopušteno da u Gospodnju ustanovu uloži svoje sposobnosti, svoju službu i svoju neumornu budnost. {2OP 176.4}
U ranim danima poruke trećeg anđela, one koji su utemeljili naše ustanove i one koji su u njima radili pokretali su uzvišeni motivi nesebičnosti. Za svoje teške napore primali su samo bijednu plaću – svotu jedna dovoljnu za osnovne potrebe. Ali njihova srca bila su krštena u službi ljubavi. Nagrada svesrdne darežljivosti očitovala se u njihovoj bliskoj povezanosti s Duhom Najvećeg Predradnika. Oni su prakticirali najstrožu štednju kako bi što je moguće više drugih radnika moglo podizati barjak istine u novim mjestima. {2OP 177.1}
Ali s vremenom je nastupila promjena. Duh požrtvovnosti više nije bio tako očit. U nekim našim ustanovama plaće nekolicine radnika nerazumno su povećane. Oni koji su primali takvu naknadu tvrdili su kako zaslužuju veći iznos od drugih, budući da posjeduju nadmoćne darove. Ali tko im je dao njihove darove, njihove sposobnosti? S porastom plaća došao je i stalan porast gramzivosti, koja je idolopoklonstvo, te stalan pad duhovnosti. Uvukla su se velika zla, i Bog je bio obeščašćen. Umovi mnogih koji su svjedočili tom otimanju za sve veće i veće plaće bili su zaraženi sumnjom i nevjerovanjem. Strana načela, poput zlog kvasca, uvukla su se gotovo posvuda među vjernicima. Mnogi su prestali s praksom samoodricanja, i više od nekolicine zadržalo je svoje desetke i darove za sebe. {2OP 177.2}
Bog je u svojoj providnosti pozvao na reformu u svom svetom djelu, koje treba početi u srcu, i očitovati se izvana. Neki koji su slijepo nastavili visoko naplaćivati svoje usluge bili su zamijenjeni. Drugi su primili poruku koja im je upućena, okrenuli se Bogu s potpunim predanjem srca, i naučili zazirati od svog gramzivog duha. Koliko god je to bilo moguće, težili su narodu pružiti ispravan primjer time što su dragovoljno smanjili svoje plaće. Shvatili su da ih samo potpuna preobrazba uma i srca može spasiti od toga da ih s nogu ne pomete neko vješto iskušenje. {2OP 177.3}
Prijetnja aktivnom vjerskom radu
Svi raznoliki vidovi Božjeg djela zapravo su jedna cjelina, i ista načela trebaju upravljati, isti duh se očitovati u svim njegovim granama. Ono mora nositi pečat misionarskog rada. Svaki odjel Božjeg djela povezan je sa svim dijelovima evanđeoskog polja, i duh koji upravlja jednim odjelom osjetit će se u cijelom polju. Ako dio radnika bude primao velike plaće, pojavit će se drugi radnici, u drugim granama djela, koji će također zahtijevati više plaće, i tako će se iz vida postupno izgubiti duh samopožrtvovnosti. Druge ustanove i konferencije zarazit će se istim duhom, i izgubit će Gospodnju naklonost; jer On nikada ne može odobriti sebičnost. Na taj način doći će kraj našem aktivnom širenju. Samo kroz neprestanu žrtvu to djelo može napredovati. {2OP 178.1}
Bog će iskušati vjeru svake duše. Krist nas je kupio po cijeni svoje beskrajne žrtve. Iako je bio bogat, ipak je zbog nas osiromašio, kako bismo kroz Njegovo siromaštvo mogli zadobiti vječno blago. Sve što posjedujemo u vidu sposobnosti i razuma Gospod nam je posudio u povjerenju kako bismo ih mogli iskoristiti za Njega. Naša je prednosti biti sudionicima s Kristom u Njegovoj žrtvi. {2OP 178.2}
Poglavlje 20 – Opća načela vezana uz naknade radnika
Zadovoljstvo i blagoslov u požrtvovnom radu
Oni kojima u srcu počiva Božje djelo moraju shvatiti da ne rade za sebe ili za malenu plaću koju možda primaju, i da Bog može učiniti da ono malo što dobivaju traje puno dulje nego što oni misle da je moguće. On će im dati osjećaj zadovoljstva i blagoslov dok napreduju u samopožrtvovnom radu. I On će blagosloviti svakoga od nas kada radimo u Kristovoj krotkosti. Kada vidim nekoga tko traži veću plaću, kažem sama sebi, „On gubi dragocjeni blagoslov.“ Znam da je to istina. Vidjela sam to u praksi mnogo puta. {2OP 179.1}
Sada, braćo, učvrstimo se i učinimo najbolje što možemo, bez da tražimo veće plaće osim ako uvidimo da je nemoguće izvršiti posao koji nam je povjeren bez više sredstava; ali čak i tada trebamo se potruditi da i drugi uvide tu potrebu kao što je mi uviđamo, jer će im Bog otvoriti srca i oni će izgovoriti riječi koje će imati više utjecaja od tisuća riječi koje bismo mi mogli izreći. Oni će govoriti riječi koje će nas predstaviti narodu na pravi način. Gospod je naš pomoćnik i naš Bog, naša predstraža i zaštita na začelju. {2OP 179.2}
Kada uspostavimo ispravan odnos s Bogom, nailazit ćemo na uspjeh kamo god krenuli; a upravo je uspjeh ono što želimo, ne novac – živi uspjeh, i Bog će nam ga podariti jer On zna sve o našem samoodricanju. On zna svaku žrtvu koju podnesemo. Vi možete misliti da vaše samoodricanje ne služi nikakvoj svrsi, da biste trebali biti plaćeni više i tako dalje. Ali Gospodnje oči vide svrhu toga. Opet i iznova pokazano mi je da kada pojedinci počnu posizati za sve većom i većom plaćom, nešto se događa u njihovom životu što ih dovodi do toga da više ne stoje na uzvišenom tlu. Ali kada prihvate plaću koja se sobom nosi činjenicu da se žrtvuju, Gospod vidi njihovo samoodricanje i daruje im uspjeh i pobjedu. To mi je pokazano mnogo puta. Gospod koji vidi ono što se događa u tajnosti platit će javno svaku žrtvu koju su Njegovi prokušani sluge bili voljni podnijeti. – Rukopis 12, 1913. {2OP 179.3}
Ne zahtijevati specificiran iznos
Krist svima upućuje poziv, “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je Moj sladak i breme Moje lako” (Matej 11:28-30). Kada bi svi nosili Kristov jaram, kada bi učili u Njegovoj školi pouke koje On poučava, bilo bi dovoljno sredstava za osnivanje evanđeoskog zdravstveno-misionarskog rada u mnogim mjestima. {2OP 180.1}
Neka nitko ne kaže, „Prihvatit ću se tog posla za točno određen iznos. Ako ne dobijem taj iznos, neću obaviti taj posao.“ Oni koji to govore pokazuju da ne nose Kristov jaram; oni se ne uče Njegovoj krotkosti i poniznosti… {2OP 180.2}
Biti bogat blagom ovoga svijeta nije nešto što podiže našu vrijednost u Božjim očima. Bog priznaje i uzdiže one koji su krotki i ponizni. Pročitajte pedeset i sedmo poglavlje Knjige proroka Izaije. Pažljivo proučite to poglavlje; ono je od velikog značaja za Božji narod. Nemam mu što više dodati. – Pismo 145, 1904. {2OP 180.3}
Obavite posao i prihvatite ponuđenu plaću
Od svakog se čovjeka traži da radio posao koji mu je Bog dodijelio. Trebamo biti spremni davati male doprinose, raditi stvari koje se moraju napraviti, koje netko mora učiniti, i koristiti male prilike. Ako su te prilike jedine koje nam se pružaju, svejedno moramo raditi vjerno. Onaj tko gubi sate, dane i tjedne zato jer nije voljan raditi posao koji stoji pred njima, makar taj posao bio skroman, bit će pozvan položiti račun pred Bogom za svoje nerazumno iskorišteno vrijeme. Ako misli da ne može raditi ništa jer ne može dobiti plaću kakvu želi, neka se zaustavi i razmisli o tome kako je taj dan, taj jedan dan, u Gospodnjem vlasništvu. On je Gospodnji sluga. Ne smije uludo gubiti svoje vrijeme. Neka razmišlja na ovaj način: „Provest ću to vrijeme radeći nešto, i uložit ću sve što zaradim u napredak Božjeg djela. Neću biti ubrojen u besposličare.“ {2OP 181.1}
Kada čovjek ljubi Boga iznad svega, a svojeg bližnjeg kao samog sebe, neće se zaustavljati da pita hoće li ono što može uraditi biti plaćeno puno ili malo. On će obaviti posao i prihvatiti plaću koja mu je ponuđena. Neće ostaviti primjer odbijanja posla samo zato što ne može računati na onoliku plaću kakvu misli da bi trebao imati. {2OP 181.2}
Gospod sudi o čovjekovom karakteru na osnovu načela prema kojima se čovjek ponaša u odnošenju sa svojim bližnjima. Ako su njegovi principi manjkavi u svakodnevnim poslovnim odnosima, isto će se vidjeti i u njegovoj duhovnoj službi Bogu. Te niti protkane su kroz cijeli vjerski život. Ako ste preponosni da radite za sebe za malu plaću, onda radite za Gospodara; dajte zaradu u Gospodnju riznicu. Prinesite Bogu žrtvu zahvalnicu jer vam je poštedio život. Ali ni u kojem slučaju ne budite besposleni. – Rukopis 156, 1897. {2OP 181.3}
Plaća treba biti u skladu s radom
Gospodnji putovi su pravedni i ravnopravni. Radnici u školi trebaju biti plaćeni u skladu sa satima koje su dali školi u obliku čestitog, napornog rada. Niti jednom radniku ne smije biti nanesena nepravda. Ako neki muškarac ili žena uloži u školu puno radno vrijeme, treba od škole primiti naknadu u skladu s vremenom koje je škola primila od njega. Ako netko uloži svoj um, trud i snagu u nošenje tereta, treba biti plaćen u skladu s vrijednošću koju daje školi. Pravednost i istina moraju se prakticirati, ne samo zbog trenutnog i budućeg položaja škole, već i zbog naše osobne dobrobiti u pravednosti. Gospod neće biti sudionik ni najmanje nepravde. – Rukopis 69, 1898. {2OP 181.4}
Oni koji misle više na svoje plaće nego na prednost časnog položaja Gospodnjeg sluge, koji se posla prihvaćaju sa samozadovoljnim duhom jer trebaju biti plaćeni, u svoj rad ne unose samoodricanje i požrtvovnost. Radnici koji su unajmljeni posljednji vjerovali su riječima gospodara, “što bude pravo, dat ću vam” (Matej 20:7). Znali su da će primiti sve što zaslužuju, i postavljeni su na čelo reda jer su u svoj rad unijeli vjeru. Da su oni koji su radili cijeli dan u svoj posao utkali duh ljubavi i pouzdanja, ostali bi na prvom mjestu. {2OP 182.1}
Gospod Isus vrednuje obavljeni posao u skladu s duhom u kojem je izvršen. On će u zadnji čas prihvatiti pokajničke grješnike koji Mu priđu u poniznoj vjeri i budu poslušni Njegovim zapovijedima. {2OP 182.2}
Krist upozorava one koji su u Njegovoj službi da se ne cjenkaju za pogođeni iznos, kao da se Njihov gospodar neće pravedno pobrinuti za njih. On im je dao ovu priču da im pokaže kako oni koji mrmljaju neće primiti suosjećanje na temelju onoga što oni smatraju nepravdom. – Rukopis 87, 1899. {2OP 182.3}
Duša koja stalno teži za većom plaćom, i koja popušta iskušenju koje ju odvlači od rada kojeg joj je Bog dodijelio, nikada neće moći postići istinsko blagostanje. Niti jedan čovjek, obitelj, tvrtka ili ustanova nikada neće uistinu napredovati, ako im na prvom mjestu ne stoji Božja mudrost. – Pismo 2, 1898. (Traktat “Vodećim ljudima u našim crkvama,” str. 4.) {2OP 182.4}
Primila sam pisma od ljudi koji su tvrdili da moraju imati visoke plaće, navode i kao izgovor za to zahtjevnu obitelj. U isto vrijeme, ustanova za koju su bili vezani morala je strogo paziti kako bi se zadovoljili tekući troškovi. Zašto bi itko navodio zahtjevnu obitelj kao razlog za traženje velike plaće? Nije li pouka koju je Krist dao dovoljna? On kaže, “Hoće li tko za Mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za Mnom” (Matej 16:24). {2OP 183.1}
Naše ustanove uspostavljene su kako bi služile kao učinkovita sredstva u poticanju napretka djela spašavanja duša. Ljudi koji su vezani uz njih trebali bi proučavati načine na koje mogu pomoći toj ustanovi, a ne kako izvući što više iz njezine blagajne. Ako uzimaju više nego što im pripada, time usporavaju napredak Božjeg djela. Neka svatko vezan uz te ustanove kaže: „Neću zahtijevati visoki iznos za svoju plaću, jer time bi osiromašio blagajnu i usporio objavljivanje poruke milosti. Moram prakticirati štedljivost. Oni koji rade na terenu vrše djelo jednako važno kao ono koje ja radim. Moram učiniti sve što je u mojoj moći kako bih im pomogao. Sredstva kojima rukujem su Božje vlasništvo, i učinit će ono što bi Krist učinio da se nalazi na mome mjestu. neću trošiti novac na luksuz. Imat ću na umu Gospodnje radnike u misijskim poljima. Njima su sredstva puno potrebnija nego meni. U svome radu oni se susreću sa siromaštvom i nevoljama. Oni moraju hraniti gladne i odjenuti gole. Moram ograničiti svoje troškove kako bih mogao sudjelovati u njihovom djelu ljubavi.“ – Posebna Svjedočanstva, Serija B, br. 19, str. 19, 20. {2OP 183.2}
Neka među nama bude više jednakosti. Previše je željnog otimanja za naknade. Ljudi sebično procjenjuju vrijednost posla kojeg obavljaju. Neka nitko ne prima tako veliku plaću na osnovu toga što smatra da posjeduje sposobnost za obavljanje određenog posla da se rad obavljen za Boga i napredak Njegovog djela pretvore u plačenićku službu. Kome je mnogo dano, od njega će se i mnogo tražiti. Neka se oni koji tvrde da trebaju primiti velike plaće zbog svojih sposobnosti i posebnih talenata zapitaju, „Čiji su to talenti s kojima trgujem? Jesam li iskoristio te darove na način koji će Bogu donijeti najviše slave? Jesam li udvostručio talente koje su mi posuđeni?“ Posvećena uporaba tih talenata donijela bi dobitak Božjem djelu. Svi naši talenti pripadaju Bogu, i jednog dana morat ćemo Mu vratiti i glavnicu i kamate. {2OP 183.3}
Kada bi oni koji su već mnogo godina povezani s Božjim djelom pažljivo proučili koliko su naškodili Gospodnjem vinogradu nemudrim potezima, odvajanjem od ispravnih načela i preusmjeravanjem sredstava od Božjeg djela koristeći svoj utjecaj da druge navedu na krive staze, umjesto da se otimaju za većom plaćom, ponizili bi se pred Bogom s potpunim pokajanjem. Neka si postave pitanje, “Koliko duguješ gospodaru mojemu?“ (Luka 16:5). Kakav ću račun položiti za pogrešno iskorištene talente, za to što sam slijedio svoje vlastitu neposvećenu maštu? Što mogu učiniti da izbrišem zle posljedice mojih nemudrih poteza koji su toliko ograničili sredstva na raspolaganju Božjem djelu?“ Da je svatko vjerno zauzimao svoje mjesto od povjerenja, danas ne bi bilo nestašice sredstava u Gospodnjoj riznici. {2OP 184.1}
Naša veza s Bogom ne smije se temeljiti na plaćeničkom odnosu – u skladu s ljudskim procjenama, određena plaća za određenu količinu posla. Ljudi čine veliku pogrešku ako pretpostavljaju da su njihove usluge od neprocjenjive vrijednosti. Dopustite Bogu da bude dosljedan svojoj riječi, i dogodit će se velika promjena u ocjenjivanju vrijednosti posla učinjenog za Gospodara. {2OP 184.2}
O, ima toliko mnogo stvari koje se moraju promijeniti u ljudima koji su spremni otimati se za veliki dobitak. Kako su neprikladna sebična otimanja za nagradu. Težnja za visokim plaćama izgnala je Božju ljubav iz mnogih srca. Da, deseci tisuća ljudi, punih težnje za isticanjem i raskoši, upropašteni su jer su iz vida izgubili ispravna načela. Oni su se mjerili međusobnim uspoređivanjem, i ocjenjivali se u odnosu jedni na druge. Njihova spremnost na otimanje za zasluge i nagrade dovelo je do pada njihove duhovnosti. To je pouka koju svi trebaju pažljivo proučavati, kako bi bili na oprezu od sebičnosti i pohlepe, od oholosti koja uništava ljubav prema Bogu i iskvaruje dušu. {2OP 184.3}
Kada bilo koji čovjek vezan uz Božje djelo odbije raditi za plaću koju trenutno prima, ukoliko dobiva razumnu naknadu za svoje usluge, on može dobiti ono što traži, ali to će često doći uz gubitak Božjih blagoslova iz njegovog srca kao posljedicu, a oni su dragocjeniji od zlata i srebra i dragocjenog kamenja. – Rukopis 164, 1899. {2OP 185.1}
Kristovo utjelovljenje bio je čin samopožrtvovnosti; Njegov život bio je život neprestanog samoodricanja. Najveća slava Božje ljubavi prema čovjeku očitovala se u žrtvovanju Njegovog jedinog Sina, koji je bio vjerna slika Njegove osobe. To je velika tajna pobožnosti. Prednost i dužnost svakog čovjeka koji se predstavlja kao Kristov sljedbenik jest imati Kristov um. Bez samoodricanja i nošenja križa ne možemo biti Njegovi učenici. {2OP 185.2}
Kada su predložene i prihvaćene odluke da se isplate velike plaće onima koji rade u uredu Pregleda i Glasnika, neprijatelj je postigao uspjeh u svom planu da gurne u stranu Božje namjere i navede duše na lažne putove. Sebičan, gramziv duh prihvatio je veliku plaću. Da su radnici prakticirali načela istaknuta u Kristovim poukama, ne bi mogli čiste savjesti primiti takve plaće. A što je bila posljedica tog povećanja plaća? Troškovi obiteljskog života uvelike su porasli. Ljudi su se odvojili od pouka i primjera danih u Kristovom životu. Probudila se oholost i ljudi su joj udovoljavali; sredstva su trošena za razmetanje, za nepotrebno udovoljavanje sebi. Ljubav prema svijetu ispunila je srce, a neposvećene ambicije zavladale su hramom duše. Velike plaće postale su prokletstvo. To nije bilo u skladu s Kristovim primjerom, nego s pravilima ovog svijeta. {2OP 185.3}
Ljubav prema Kristu neće dovesti do udovoljavanja sebi, niti će voditi do bilo kakvih nepotrebnih izdataka sredstava da bi se udovoljilo vlastitom ja ili njegovala oholost u ljudskom srcu. Isusova ljubav u srcu uvijek vodi dušu k poniznosti i potpunoj usklađenosti s Božjom voljom. – Pismo 21, 1894. {2OP 186.1}
Kada grijeh napadne čovjeka iznutra, on udara na najplemenitiji dio njegovog bića. On uzrokuje strašnu zbrku i pustošenje onih čovjekovih sposobnosti i sila koje ga povezuju s Bogom. Dok tjelesna bolest obara tijelo, bolest sebičnosti i gramzivosti uništava dušu. – Pismo 26, 1897. {2OP 186.2}
Predložene veće plaće za nadmoćnije osobe
Moje srce duboko je potreseno prizorima koji su mi tijekom noći prikazani. Tijekom noći čula sam neke od svoje braće kako predlažu stvari s kojima se ne mogu složiti. Izjave koje su izrekli pokazuju da se nalaze na pogrešnom putu, da ne posjeduju iskustvo koje će ih čuvati od obmane. Rastužilo me kad sam s usana nekih od naše braće čula riječi koje ne pokazuju ni vjeru u Boga ni odanost Njegovoj istini. Izneseni su prijedlozi koji bi, ukoliko se sprovedu, odvodili ljude od ravnog i uskog puta. {2OP 186.3}
Neki misle da kada bismo dali veće plaće ljudima koji posjeduju nadmoćne darove, ti osobe bi ostale u našim redovima; tada bi se moglo obaviti više posla, na temeljitiji način, i djelo istine stajalo bi na uzvišenijem položaju. {2OP 186.4}
U vezi s tim pitanjem primila sam upute od Onoga koji nikada ne griješi. Pretpostavimo da se taj plan prihvati, „Tko je,“ pitam vas, „mjerodavan da odredi istinsku korisnost i utjecaj svojih bližnjih i suradnika?“ Niti jedan čovjek nije mjerodavan da sudi o korisnosti druge osobe u Božjoj službi. {2OP 186.5}
Položaj ili zaduženje koje čovjek može imati samo po sebi nije pokazatelj njegove korisnosti u Božjem djelu. Razvoj karaktera nalik Kristovom kroz posvećenje duha ono je što će mu dati utjecaj na dobro. U Božjim očima, razina čovjekove vjernosti određuje vrijednost njegove službe. {2OP 186.6}
Bog prihvaća službu samo onih koji su dionici božanske prirode. Bez Krista čovjek ne može učiniti ništa. Ljubav prema bogu i čovjeku jedina je stvar koja uzdiže ljudska bića u Božjim očima. Poslušnost nebeskim nalozima čini nas sposobnima da postanemo Božji suradnici. Ljubav je plod koji dozrijeva na stablu kršćanstva, plod koji djeluje poput lišća drveta života za iscjeljenje narodima. – Rukopis 108, 1903. {2OP 187.1}
U Gospodnjoj riznici treba biti dovoljno sredstava da se pruži prikladna potpora onima koji posvete svoje vrijeme djelu spašavanja duša. Ne smije ih se zakidati za plaću koja im po pravdi pripada. Ne smije se dopustiti da onima koji su spremni raditi za Gospodara nedostaju stvari nužne za život. Treba im se omogućiti da žive normalno, te da imaju dovoljno za priložiti u korist Božjeg djela; jer se često događa da se upravo od njih očekuje vodstvo u davanju darova. – Rukopis 103, 1906. {2OP 187.2}
Slobodni od zemaljskih poslova i konfliktnih obaveza
Postoje mnogo stvari koje trebaju biti sređene, a bit će sređene ako se strogo budemo držali načela. Dane su mi posebne upute vezane uz naše propovjednike. Bogu nije po volji da oni teže za bogatstvom. Oni se ne trebaju baviti svjetovnim poslovima, jer ih to onesposobljuje da daju svoje najbolje sposobnosti u službi duhovnim stvarima. Ali oni moraju primati plaću dovoljnu da uzdržava njih i njihove obitelji. I ne treba ih se opteretiti tolikim obvezama da nisu u stanju pružiti primjerenu pažnju crkvi u svome domu. Njihova je dužnost poučavati svoju djecu da se drže Gospodnjeg puta i čine istinu i pravdu, kao što je to činio Abraham… {2OP 187.3}
Neka propovjednici i učitelji imaju na umu kako ih Bog drži odgovornima za izvršavanje svojih dužnosti najbolje što su u stanju, i očekuje da u svoj posao unesu svoje najbolje sile. Oni se ne smiju prihvaćati obveza koje su u konfliktu s radom koji im je Bog povjerio. Kada propovjednici i učitelji, neprestano opterećeni jarmom financijske odgovornosti, stanu za propovjedaonicu ili uču u učionicu izmučeni i umorni, s glavoboljom i prenapregnutim živcima, što se drugo može očekivati nego da će običan oganj biti upotrijebljen umjesto svetog plamena koji je Bog zapalio? Izmučeni, polovični trud škodi govorniku i razočarava slušatelje. On nije imao vremena tražiti Gospoda, nije imao vremena tražiti vjeru kroz pomazanje Svetim Duhom. Zar nećemo promijeniti ovakav način rada? – Rukopis 101, 1902. {2OP 188.1}
Izbjegavajte njegovanje skupih sklonosti
Radnici se moraju natjerati da gledaju u budućnost. Samoodricanje i samopožrtvovnost su mrtvi u mnogima, i te stvari moraju se ponovo podići u život. Ljudi moraju razumjeti da velike plaće koje zahtijevaju iscrpljuju Gospodnju riznicu. Oni koriste Božji novac za osobne interese, i svojim postupcima govore svijetu, “Okasnit će gospodar moj” (Matej 24:48). Zar nećemo promijeniti takvo stanje? Tko će se povesti za primjerom Najvećeg Predradnika? – Pismo 120, 1899. {2OP 188.2}
Nemojte stalno pričati o svojim malim plaćama. Nemojte njegovati sklonost prema skupim odjevnim predmetima ili namještaju. Neka djelo napreduje na način na koji je krenulo, u jednostavnom samoodricanju i vjeri. Dopustite da zavlada drugačiji poredak stvari. – Pismo 94, 1899. {2OP 188.3}
Danas je potreban duh samoodricanja iz ranih dana
Danas je potrebno jednako mnogo samoodricanja kao i kada smo tek započeli s radom, kada smo bili samo mala šačica ljudi, kada smo znali što znači samoodricanje, što znači samopožrtvovnost, kada smo pokušavali izdavati male novine, male brošure, koje bi doprle do onih koji su bili u tami. Danas je malo ljudi koji rade u djelu koji su bili s nama u ono doba. Godinama nismo primali nikakvu plaću, osim iznosa koji je bio jedva dovoljan da nam priskrbi najjednostavniju hranu i odjeću. Bili smo zahvalni kada smo mogli dobiti rabljenu odjeću, a ponekad smo imali jedva dovoljno hrane da održi našu snagu. Sva ostala sredstva ulagana su u djelo. Nakon nekog vremena moj suprug je primao šest dolara tjedno, i živjeli smo od tog iznosa, i ja sam radila s njime u djelu. Drugi su radili na sličan način… {2OP 188.4}
Oni koji su došli i prihvatili se djela nakon što je ono doživjelo uspjeh trebaju hoditi vrlo skromno. Trebaju očitovati duh samopožrtvovnosti. Božja je namjera da naše ustanove nastave raditi na osnovi samopožrtvovnosti, kao što su na njoj bile i utemeljene. – Bilten Generalne konferencije, 20. ožujka 1891., str. 184. {2OP 189.1}
Kada se ovo djelo bude radilo na način na koji se treba raditi, kada budemo radili s nebeskim žarom da privedemo obraćenike istini, svijet će vidjeti da sila prati poruku istine. Jedinstvo vjernika predstavlja svjedočanstvo sili istine koja može dovesti u savršeni sklad ljudi različitih sklonosti, čineći njihove interese ujedinjenima. {2OP 189.2}
Molitve i darovi vjernika ujedinjuju se s ravnim, samopožrtvovnim naporima, i oni su uistinu gledanje svijetu, anđelima i ljudima. Ljudi bivaju ponovo obraćeni. Ruka koja se nekad otimala za naknadu u obliku veće plaće postala je ruka koja pomaže Bogu. vjernici su ujedinjeni na temelju jednog interesa – želje za osnivanjem centara istine u kojima će Bog biti uzdizan. Krist ih spaja svetim sponama jedinstva i ljubavi, sponama koje imaju neodoljivu silu. {2OP 189.3}
To je jedinstvo za koje se Isus molio neposredno prije Njegovog suđenja, stojeći samo korak od križa. “Da svi budu jedno,” rekao je, “kao što Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u Nama budu
da svijet uzvjeruje da si Me Ti poslao” (Ivan 17:21). – Pismo 32, 1903. {2OP 189.4}
Poglavlje 21 – Radnici u našim ustanovama
Zadobivanje najtalentiranijih osoba
S vremena na vrijeme osjetila sam se ponukanom od Gospodnjeg duha da donesem svjedočanstvo našoj braći u vezi nužnosti zadobivanja najtalentiranijih osoba da rade u našim različitim ustanovama i brojnim drugim odjelima našeg djela. Oni koji su na takav način povezani s djelom moraju biti obučeni ljudi, ljudi koje bog može poučavati i koje On može počastiti kao što je počastio Daniela, podarivši mu mudrost i razumijevanje. Oni moraju biti ljudi skloni razmišljanju, ljudi koji nose Božji pečat, i koji neprestano napreduju u svetosti, u moralnom dostojanstvu i u izvrsnosti s kojom obavljaju svoj posao. Ako su to ljudi skloni napredovanju, ako posjeduju analitički um i posvećen razum, ako slušaju Božji glas i trude se uhvatiti svaku zraku svjetlosti koja dolazi s neba, tada će, poput sunca, hoditi putem s kojeg nema odstupanja, i rasti u mudrosti i u Božjoj naklonosti… {2OP 190.1}
Oni koji su postavljeni na vodeće položaje u našim ustanovama trebaju biti ljudi dovoljno širokog uma da poštuju one koji su radili na razvoju svojih intelektualnih sposobnosti i koji će ih nagraditi u skladu s odgovornostima koje ti ljudi nose. Istina, oni koji se prihvate rada u Gospodnjem djelu ne bi to smjeli činiti samo zbog plaće koju će primiti, već da odaju čast Bogu, potpomognu napredak Njegovog djela i zadobiju neprolazno blago. S druge strane, ne trebamo očekivati da oni koji su u stanju prihvatiti se posla koji zahtijeva razmišljanje i mukotrpan napor, i obaviti ga precizno i temeljito, prime istu naknadu kao manje vješti radnici. Talent se mora cijeniti na pravi način. Oni koji nisu u stanju cijeniti istinski rad i umne sposobnosti ne bi trebali zauzimati položaje upravitelja u našim ustanovama, jer njihov će utjecaj imati sklonost sputavati djelo, podizati prepreka njegovom napredovanju i spustiti ga na nisku razinu. {2OP 190.2}
Ako želimo da naše ustanove budu onako uspješne kao što to Bog namjerava da budu, mora biti više temeljitog promišljanja i revne molitve, pomiješane s neumornim žarom i umješnim radom. Možda će biti potrebno upotrijebiti više sredstava da se ta klasa radnika veže uz naše djelo. Ali iako je nužno da se prakticira štedljivost gdje god je to moguće, pokazat će se da će pokušaji nekih uskogrudnih osoba da uštede sredstva tako što će upošljavati ljude spremne raditi za malo novaca, a priroda njihovog rada podudara se s iznosom njihove plaće, na kraju rezultirati gubitkom za njih. Napredak djela bit će usporen, a istina omalovažavana. – Pismo 63, 1886. {2OP 191.1}
Izdavačko djelo osnovano je na žrtvi; ono je ostajalo na životu kroz posebnu Božju providnost. Započeli smo ga u velikom siromaštvu. Imali smo jedva dovoljno za hranu i odjeću. Kada je bila nestašica krumpira, a morali bismo platiti visoku cijenu za njih, umjesto njih jeli smo repu. Tijekom prvih nekoliko godina našeg rada bili smo plaćeni samo šest dolara tjedno. Imali smo veliku obitelj; ali sveli smo naše troškove unutar granica raspoloživih sredstava. Nismo mogli kupiti sve što smo željeli; morali smo zauzdati naše prohtjeve. Ali bili smo odlučni u namjeri da svijetu donesemo svjetlost sadašnje istine; i duh, duša i tijelo bili su utkani u taj posao. Radili smo rano i kasno, bez odmora, bez poticaja novca… I Bog je bio s nama. Kada je izdavačko djelo prosperiralo, naknade su povećane, kao što i treba biti. {2OP 191.2}
Različite plaće, ali uz jednakost
Dok sam bila u Švicarskoj, do mene je doprla vijest iz Battle Creeka da je kreiran plan kojim bi se plaća bilo kojeg radnika u uredu ograničila na najviše dvanaest dolara tjedno. Rekla sam da to neće funkcionirati. Bit će nužno da neki primaju plaću veću od tog iznosa. Ali dvostruka suma od tog iznosa ne bi se smjela dati nikome vezanom uz ured; jer to bi u tolikoj mjeri zakinulo blagajnu da svi ne bi mogli primiti ono što po pravdi zaslužuju. Velike plaće raspoređene na nekolicinu ljudi način je na koji radi svijet; istovremeno, drugi čije zasluge nisu ništa manje primaju puno manje iznose. To nije pravedno. {2OP 192.1}
Gospod će u svakoj školi, svakom tiskarskom uredu, zdravstvenoj ustanovi i izdavačkoj kući imati vjerne ljude koji Ga ljube i boje Ga se. Njihove plaće ne trebaju se određivati prema mjerilima ljudi ovoga svijeta. Koliko god je to moguće, treba koristiti izvrsno rasuđivanje kako bi se održao sustav ne povlaštenosti, već jednakosti, koja je zakon neba. “Svi ste vi braća” (Matej 23:8). Nekolicina ljudi ne bi smjela zahtijevati velike plaće, niti bi se takve plaće smjele koristiti kao mamac da se osiguraju sposobnosti i talenti. To bi značilo djelovati prema načelima ovog svijeta. Povećanje plaća sa sobom donosi razmjerno povećanje sebičnosti, oholosti, razmetljivosti, samoudovoljavanja i nepotrebne raskoši koju ljudi koji daju sve od sebe da prilože svoj desetak i darove Bogu ne mogu priuštiti. U njihovom okruženju može se vidjeti samo siromaštvo. Gospod voli i jedne i druge, ali samopožrtvovne, ponizne, skrušene duše koje ljube Boga i teže služiti Mu nalaze se bliže velikom srcu Beskrajne Ljubavi nego čovjek koji se osjeća slobodnim imati sva dobra koja ovaj život može pružiti. {2OP 192.2}
Ne treba oponašati svjetovni uzor
Mnoga moja svjedočanstva govore o tome kako se ne smijemo ugledati na mjerila ovoga svijeta. Ne smijemo popuštati svojoj sklonosti da se domognemo svega što možemo zadobiti, da trošimo naša sredstva na odjeću i životne luksuze kako to čine ljudi u svijetu. Život kojim udovoljavamo samima sebi ne čini nas nimalo sretnijima. Nepotrebno trošenje sredstava predstavlja zakidanje Božje riznice; i netko će morati nadoknaditi taj manjak. Mogućnosti za izgradnju Kristovog kraljevstva na ovom svijetu uvelike su smanjene time što ljudi zakidaju Boga u desetku i darovima. {2OP 192.3}
Nemojte ni na trenutak povjerovati u zamisao da je čovjekova sposobnost dobivanja velike plaće ikakva mjera njegove vrijednosti kao radnika u Božjim očima. U očima svijeta čovjekova vrijednost procjenjuje se u skladu s vrijednošću imovine koju posjeduje. Ali nebeske knjige bilježe njegovu vrijednost u skladu s dobrom koje je postigao sa sredstvima koja su mu bila povjerena. Čovjek može i hoće pokazati svoju istinsku vrijednost u Božjoj ljubavi i strahopoštovanju, s talentima u potpunosti posvećenima promicanju Božje slave. Tek kada se svakom čovjeku da nagrada u skladu s procjenom vrijednosti njegovog djela na velikom sudu, moći će se znati koliko je blaga poslao pred sobom u nebo. {2OP 193.1}
Godinama sam upućivala svjedočanstvo protiv bijednih iznosa koji su davani nekim od naših propovjednika. Zapitajte se i pretražite zapise, pa ćete vidjeti da se s nekim našim propovjednicima postupalo na granici nepravde. Odbor za reviziju treba shvatiti koji je njihov posao i imati Kristov um. U tom se odboru nalaze neki ljudi uskih shvaćanja, osobe koje nemaju pravu sliku o samoodricanju i samopožrtvovnosti koja se traži od Božjeg propovjednika. Oni ne shvaćaju što znači napustiti svoj dom, suprugu i djecu, i postati misionar za Boga, te raditi za duše kao oni koji će za to morati položiti račun. Istinski Božji propovjednik pretvorit će cijeli svoj život u žrtvu. {2OP 193.2}
Dok sam boravila u gradu Salamanca, država New York, u studenom 1890. godine, pokazane su mi mnoge stvari. Pokazano mi je da se u naše urede uvlači duh koji Bog ne odobrava. Dok neki primaju velike plaće, ima drugih koji su godinama vjerno radili na svojim radnim mjestima, a dobivaju mnogo manje. Mnogo puta mi je pokazano da ne smijemo rušiti red koji je Bog uspostavio i gušiti misionarski duh… {2OP 193.3}
Znam da ima onih koji prakticiraju veliko samoodricanje kako bi platili svoj desetak i donijeli darove za Božje djelo. Oni koji stoje na čelu djela trebaju usvojiti takav put da mogu bez crvenjenja reći, „Dođite, hajdemo zajedno raditi u ovom djelu koje je začeto u žrtvi, i održava se na životu kroz neprestano samoodricanje.“ Vodeći ljudi u našim ustanovama ne bi smjeli dopustiti da ih narod pretekne u prakticiranju štedljivosti, i zauzdavanju vlastitih prohtjeva. – Rukopis 25a, 1891. {2OP 194.1}
Osvrt na opasnosti koje su prijetile 1890. godine
Uznemirena sam kad promatram i lječilište i izdavačku kuću u Battle creeku, kao i naše ustanove općenito. Duh koji dolazi do izražaja i jača u tim ustanovama iz godine u godinu sasvim je druge prirode od one za koju je Bog pokazao da treba odlikovati liječnike i radnike vezane za naše zdravstvene ustanove, te izdavačko djelo. Njeguje se mišljenje da liječnici u sanatoriju i ljudi na odgovornim položajima u izdavačkoj kući nisu obvezni biti pod kontrolom kršćanskih načela samoodricanja i požrtvovnosti. Ali ta ideja počiva na sotoninim došaptavanjima. Kada liječnici pokazuju činjenicu da im je više stalo do plaća nego do rada koji obavlja njihova ustanova, time pokazuju da nisu osobe na koje se može osloniti kao na nesebične, bogobojazne Kristove sluge, vjerne u obavljanju posla za Gospodara. Ljudi kojima upravljaju sebične želje ne bi smjeli ostati vezani uz naše ustanove… {2OP 194.2}
Bog će od ljudi zahtijevati da Mu vrate dio u skladu s vrijednošću na koju oni procjene sebe i svoje usluge, jer će im biti suđeno prema njihovim djelima, i to prema mjerilima ne manjim od onih koja su oni sami uspostavili. Ako su smatrali da njihovi talenti imaju toliko veliku vrijednost, i visoko cijenili svoje sposobnosti, od njih će se tražiti da prinesu službu proporcionalnu vlastitim procjenama i zahtjevima. O, koliko je malo onih koji uistinu poznaju Oca ili Njegovog Sina Isusa Krista. Kada bi bili prožeti Kristovim duhom, radili bi Kristova djela. “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Filipljanima 2:5). {2OP 194.3}
Onaj koji sudi pravedno rekao je, “bez Mene ne možete učiniti ništa” (Ivan 15:5). Bog je povjerio ljudima sve darove, velike ili malene, kako bi ih oni iskoristili u službi Njemu, i kada ljudi koriste svoje sposobnosti isključivo za sebe, i ne obraćaju pažnju na to da rade u skladu s ljudima koji rade na polju zdravstva, a koji su iste vjere, oni otkrivaju sklonost da sami donose sud o tim ljudima; oni ne teže ispuniti Kristovu molitvu da svi budu jedno kao što je On jedno s Ocem. Kada zahtijevaju pretjerane plaće za svoje usluge, Bog, Sudac svoj zemlji, držat će ih odgovornima u skladu s njihovom vlastitom precijenjenom procjenom, i zahtijevat će od njih punu mjeru vrijednosti koju oni sami sebi pripisuju. {2OP 195.1}
Budući da oni procjenjuju svoju vrijednost iz perspektive novca, Bog će prosuđivati njihova djela uspoređujući njihove usluge i vrijednost koju su im oni pripisali. Ako se ne obrati, nitko tko na takav način precjenjuje svoje sposobnosti neće ući u nebo, jer njegov osobni utjecaj u Kristovoj službi nikada neće prevagnuti u odnosu na njegovu procjenu vlastite vrijednosti ili njegove zahtjeve koje za svoje usluge postavlja pred druge… {2OP 195.2}
Onaj tko je sebičan i gramziv, spreman uzeti svaki dolar koji može dobiti od naših ustanova za svoje usluge, sputava Božje djelo; on je uistinu već primio svoju nagradu. Takav se ne može smatrati dostojnim da mu se povjeri vječna, nebeska nagrada u stanovima koje je Krist otišao pripremiti za one koji se odriču sebe, uzimaju križ i slijede Ga. Prikladnost ljudi da uđu u nasljedstvo kupljeno krvlju ispituje se tijekom probnog razdoblja koje je ovaj život. Oni koji posjeduju duh samopožrtvovnosti koji se očitovao u Kristu kada je dao samog sebe kako bi spasio palog čovjeka, ljudi su koji će piti iz čaše i biti kršteni pravim krštenjem, i oni će biti sudionici u Otkupiteljevoj slavi. – Pismo 41, 1890. {2OP 195.3}
Pokazano mi je da se izdavačkim uredom ne bi trebalo upravljati koristeći načela koja se primjenjuju u drugim izdavačkim kućama; on treba biti nešto nalik centru za obuku. Svatko povezan s njim treba biti pravi misionar, i raditi u skladu s onim načelima koji su omogućili postojanje tog ureda. Samoodricanje treba biti odlika svih radnika… {2OP 196.1}
Samoodricanje treba karakterizirati ljude zaposlene na odgovornim položajima u uredu, i oni trebaju biti primjer svim radnicima. Izdavački ured začet je na temelju samoodricanja, i siti se duh i dalje treba očitovati i održavati. Moramo držati pred očima veliki cilj. To je misionarsko djelo, i oni koji nemaju misionarskog duha ne bi se trebali nastaviti baviti tim poslom. – Pismo 5, 1892. {2OP 196.2}
Prijetnja svim našim ustanovama
Pavao je mogao opaziti zla koja su se uvlačila u crkvu, i izjavio je, „Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu” (2. Korinćanima 11:2, 3). {2OP 196.3}
To je zlo koje danas prijeti našim školama, našim ustanovama, našim crkvama. Ako ne bude ispravljeno, duše mnogih bit će dovedene u opasnost. Neki čovjek pomislit će kako bi trebao biti posebno povlašten, budući da se bavi poslom za koji bi među nevjernicima dobivao veliku plaću. Postavši nezadovoljan, prodat će se onome tko ponudi najveću sumu. U korist sigurnosti načela koja bi trebala upravljati svima koji rade u našim ustanovama, Gospod me poziva da kažem svima koji nose odgovornosti, „Odvojite se od svega nalik tome bez odgađanja; jer to je zao kvasac sebičnosti i gramzivosti.“ {2OP 196.4}
Ti ljudi procjenjuju sebe u odnosu na sebi slične, i uspoređuju se jedni s drugima. Najgore što možete učiniti za njih jest da ih zadržite u službi, makar oni bili urednici ili voditelji. Bog nije s takvim osobama, i ne možete ih se držati bez da se dovedete u opasnost. Atmosfera nevjerovanja okružuje dušu takvog čovjeka. Usporedbe koje čini dovode ga do korištenja dvostrukih mjerila. Samom sebi kaže, „Ako je netko onakav primio toliki iznos, ja trebam primiti isto toliko.“ On počinje mudrovati van granica onog što je zapisano u zakonu, i prisvaja sredstva za vlastitu upotrebu. Na taj način on zakida blagajnu. Bog na to gleda kao što je gledao i na Ahanov grijeh. On vidi da takvi ljudi ne mogu prikazati djelo u ispravnoj svjetlosti. Oni se ne mogu pobrinuti za nužne potrebe onih koji rade u nezahvalnim poljima, koji moraju odvajati dio svojih plaća za potrebe tih polja. Bog vidi svaki takav slučaj, i On će suditi onima koji sebe uzdižu na takav način, sebično se brinući da prime sve što misle da bi trebali dobiti. – Rukopis 97, 1899. {2OP 196.5}
Karakteristično obilježje djela u opasnosti
U svjetlu velikog posla koji se treba izvršiti, naši bi radnici trebali biti voljni raditi za razumnu plaću. Čak i ako ste u mogućnosti dobiti veliku plaću, trebali biste razmotriti Kristov primjer u vidu Njegovog dolaska na naš svijet i života samoodricanja. U ovo vrijeme iznosi koje zahtijevaju naši radnici igraju veliku ulogu. Ako tražite i primate veliku plaću, otvaraju se vrata drugima da slijede vaš primjer. Zahtijevanje velikih plaća među radnicima u Battle Creeku bilo je ono što je pokvarilo duh koji je prožimao djelo na tom mjestu. Na čelu tog pokreta bila su dva čovjeka, kojima se uskoro pridružilo troje ili četvero drugih osoba, i sve je to dovelo do jedinstva na putu koji bi, kada bi ga usvojila većina, uništio jedno od karakterističnih obilježja djela ove poruke. Djelo sadašnje istine utemeljeno je na samoodricanju i samopožrtvovnosti. Sebičan, gramzivi duh u potpunoj je suprotnosti s njenim načelima. On je poput smrtonosne gube, koja se s vremenom širi na cijelo tijelo. Toga se jako bojim. Moramo paziti da ne napustimo jednostavan, požrtvovni duh koji je obilježio naše djelo u njegovim ranim godinama. {2OP 197.1}
Vidjet ćeš da neće biti teško ispoljiti širok utjecaj u sanatoriju u _______. Ako usvojiš nesebičnu ulogu, i ne budeš zahtijevao plaću za koju prirodno pretpostavljaš da bi morao dobiti, Gospod će te podržati u tvom radu. Ako, s druge strane, budeš tražio veću plaću, sve više i više ljudi počet će misliti da imaju pravo zahtijevati jednako visoku plaću kao i ti; na taj će se način potrošiti novac koji se treba uložiti u izgradnju napretka djela sadašnje istine u drugim mjestima. {2OP 198.1}
Kada donosimo važne odluke, moramo uvijek proučiti sve vidove problema. Uvijek moramo imati na umu da smo dobili mjesto u djelu kako bi se ponašali kao odgovorni radnici. Neki bi željeli usvojiti primjer svijeta prilikom određivanja svojih plaća; ali Gospod ne gleda na stvari na način na koji ih vide takvi ljudi. On promatra naše dužnosti i odgovornosti u svjetlu Kristovog primjera samoodricanja. Evanđelje se mora predstavljati svijetu na način koji usklađuje njegovu nauku i primjer koji dajemo. {2OP 198.2}
Naše sanatorije ne smijemo voditi u skladu sa svjetovnim običajima. Ne treba smatrati nužnim čak ni da glavni medicinski upravitelj ima veliku plaću. Mi smo Božje sluge. – Pismo 370, 1907. {2OP 198.3}
Poziv liječnicima i propovjednicima na samoodricanje
Ovog jutra osjećam se ponukana da ti pišem i zamolim te da se pobrineš da se prema svima odnosiš ravnopravno. Dane su mi upute da postoji opasnost da usvojiš način postupanja s određenim liječnicima koji će se pokazati na njihovu štetu. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći da potičemo talentirane propovjednike, a također i liječnike, tako što ćemo im omogućiti svaku dosljednu prednost, ali postoji granica koju ne smijemo prijeći. {2OP 198.4}
Kada smo pokušavali naći liječnika koji bi zauzimao položaj glavnog nadzornika u sanatoriju u Loma Lindi, jedan iskusni liječnik pristao je doći pod određenim uvjetima. Naveo je fiksan iznos koji je zahtijevao za svoje usluge, i rekao da neće doći za manje. Neki su mislili da, budući da se činilo tako teško naći ikoga, trebamo pozvati tog liječnika pod njegovim uvjetima. Ali ja sam rekla bratu {J. A.} Burdenu, „Ne bi bilo ispravno uposliti tog liječnika i platiti mu toliko novaca, kada drugi koji rade jednako vjerno primaju manje. To nije pravedno, i Gospod mi je rekao da neće odobriti takvu diskriminaciju.“ {2OP 198.5}
Gospod poziva na samoodricanje u Njegovoj službi, i ta obveza vrijedi jednako za liječnike kao što vrijedi i za propovjednike. Pred nama stoji aktivan posao koji zahtijeva sredstva, i moramo pozvati u službu mlade osobe da rade kao propovjednici i liječnici, ne za najvišu plaću, već zbog velikih potreba Božjeg djela. Gospod nije zadovoljan kada promatra taj duh otimanja za najviše plaće. Potrebni su nam liječnici i propovjednici čija su srca posvećena Bogu, i koji svoje naredbe primaju izravno od najvećeg Zdravstvenog Misionara koji je ikada hodio ovom zemljom. Neka promatraju Njegov život pun samoodricanja, a potom se dragovoljno žrtvuju kako bi više radnika moglo sijati sjeme evanđelja. Ako svi budu radili u tom duhu, zahtijevat će se manje plaće. {2OP 199.1}
Neki su zakazali na tom području. Bog ih je blagoslovio sposobnošću da vrše prihvatljivu službu, ali oni nisu naučili pouke štedljivosti, samoodricanja ni kako ponizno hoditi s Bogom. Njihovi zahtjevi za visokim plaćama bili su odobreni, i oni su postali rastrošni u korištenju svojih sredstava; izgubili su utjecaj na dobro koji su trebali imati, i Božja ruka koja daje napredak nije bila uz njih… Čuvajte se da ne uložite previše pouzdanja u one koji zahtijevaju velike plaće kao uvjet da se prihvate posla za Gospoda. Ovo vam pišem kao upozorenje. – Pismo 330, 1906. {2OP 199.2}
Savjet liječniku vezano uz fiksnu plaću
Plan da uz svoju plaću zarađuješ dodatan novac pomoću određenih aktivnosti otvara vrata iskušenju koje će dovesti do zlih posljedica. To je nešto što si previdio i ti i oni koji su sastavili te ugovore. Ali to će se pokazati kao nešto što će ti nanijeti veliku štetu, i navući prijekor na Božje djelo. Taj plan sadržava pogrešno načelo na koje se mora obratiti pažnja. Ništa ne smije ostati nedorečeno. Sve mora biti jasno definirano. Za svoj posao trebaš primati dogovoreni iznos kao plaću, i živjeti u granicama tog iznosa. {2OP 199.3}
Nešto slične prirode pojavilo se u pregovorima s doktorom U. To je prijevaran posao. Bog vidi kamo on vodi i kakve će posljedice imati. Ta metoda određivanja naknade ne smije se upražnjavati u sanatorijima koje ćemo osnivati. Za tvoje usluge mora ti biti plaćena prikladna svota. Svi koji su vezani uz određenu ustanovu moraju primiti naknadu u skladu sa poslom koji obavljaju. – Pismo 99, 1900. {2OP 200.1}
Savjet protiv prijedloga o postotku
U vezi s prijedlogom koji je dao brat V, [plaća u iznosu od $25 tjedno, 30 posto na utržak, ugovor u trajanju od pet godina i jedan mjesec godišnje slobodno za učenje i poboljšavanje o vlastitom trošku. – Urednici] moje stajalište isto je kao i vaše. Ne možemo priuštiti početi s planom utemeljenim na visokim plaćama. To je bila nesreća ljudi u Battle Creeku, i moram nešto reći vezano za tu temu. Pred nama stoji veliko polje misionarskog rada. Moramo biti sigurni da pazimo na ono što zahtijeva Krist, koji je samog sebe dao kao dar za naš svijet. Ništa od onoga što je u našoj mogućnosti da učinimo ne bi smjelo ostati neučinjeno. Mora vladati urednost i red, i treba se učiniti sve moguće kako bi se pokazala temeljitost u svim granama posla. Ali kada govorimo o plaći od dvadeset i pet dolara tjedno, i davanju velikog postotka od obavljenog liječničkog posla, dana mi je svjetlost u Australiji da se to nikada ne može dogoditi, jer je u pitanju naša reputacija. Pokazano mi je da će se morati osnovati mnoga lječilišta u Južnoj Californiji; jer tamo će biti velik priliv ljudi. Mnogi će tražiti takvo okruženje. {2OP 200.2}
Moramo stajati na temelju Božjih savjeta, i svatko od nas treba biti spreman slijediti primjer Isusa Krista. Ne možemo pristati na isplaćivanje ekstravagantnih plaća. Bog od svojih podliječnika zahtijeva podređivanje pozivu, “Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je Moj sladak i breme Moje lako” (Matej 11:29, 30). – Pismo 309, 1905. {2OP 200.3}
“Nemoj inzistirati na visokoj plaći”
Vrlo bih te rado vidjela i porazgovarala s tobom. Moja je žarka želja da oponašaš uzor koji je dan u Božjoj Riječi… {2OP 201.1}
Dr. W, zaklinjem te da ne inzistiraš na visokoj plaći. Ukoliko to učiniš, drugi će slijediti tvoj primjer; a ako se to dopusti, ubrzo ćemo iskusiti pojavu kada će sav prihod sanatorija biti potreban da se isplate plaće, i neće ostati ništa čime bi se potpomoglo širenje misionarskog rada u drugim zemljama. {2OP 201.2}
Pišem ti ove riječi zato jer se razumijem u ono što govorim. Gospod iskušava svoj narod. Moj suprug i ja prošli smo kroz to iskustva i, budući da nismo tražili visoku plaću, već smo bili spremni raditi u samoodricanju i samopožrtvovnosti, Gospod nas je blagoslovio obiljem milosti. Ako se odlučiš ići putem samoodricanja, bit ćeš primjer drugima koji će poslužiti na blagoslov djelu. Dok si radio u ________, najučinkovitija propovijed koju si održao bila je kad si živio prema načelima istine u svojoj vlastitoj obitelji i otkrivao svoju revnu predanost djelu. Znam o čemu govorim kada to kažem. {2OP 201.3}
Između plaće propovjednika i liječnika treba bili više jednakosti nego što je to bilo do sada. Od naših se propovjednika očekuje da članovima crkve pruže primjer darežljivosti, i njihova plaća treba biti takva da mogu dati mnoge darove. – Pismo 372, 1907. {2OP 201.4}
Među našim propovjednicima, liječnicima, učiteljima i kolporterima postoji potreba za potpunim predanjem uma, srca i duše Bogu… Raskošna odjeća, skupi domovi i život na visokoj nozi ne daje djelu onaj karakter koje bi trebalo imati. Ali krotak i tih duh od velike je vrijednosti u Božjim očima. Religija ne čini čovjeka neuljudnim i grubim. Pravi vjernik, uviđajući vlastitu slabost, pazit će na svaki svoj korak, i svo svoje pouzdanje staviti u Boga. Istinska kršćanska dobrota ne može se dobiti na silu; ona se prirodno izlijeva iz iskrenog srca… {2OP 201.5}
Bog poziva pažljive ljude, ljude od molitve, ljude s osjećajem za praktično. Raskošno izvanjsko razmetanje ne uzdiže muškarce i žene u očima razumnih ljudi. Nije pravedno da se liječnik razmeće ekstravagantnim trošenjem svojih sredstava, a potom naplaćuje pretjerane cijene za izvođenje jednostavnih zahvata. Bog na te stvari gleda u njihovom pravom svjetlu. – Rukopis 34, 1904. {2OP 202.1}
Važan razgovor vezan za plaće liječnika
{U jutro 4. prosinca, 1913. godine, vodeća braća Pacifičke unijske konferencije sastali su se s gđom. E. G. White u njezinom domu u Elmshavenu kako bi razgovarali o naknadama za liječnike u našim sanatorijima. Načinjen je stenografski zapis tog razgovora i njegov primjerak nosi rukom pisanu potvrdu vjerodostojnosti od strane gđe. White s ovim riječima: „Ovo je ispravno izneseno, i ponavljam to za dobrobit drugih. Neka nam Gospod pomogne, pouči i vodi na svakom koraku u našim poteškoćama.“ U nastavku su navedeni ključni dijelovi izvještaja s tog razgovora. – Urednici.} {2OP 202.2}
Prisutni: Ellen G. White, starješine F. M. Burg, G, W, Reaser, W. M. Adams, J. H. Behrens, C. L. Taggart, A. C. Christiansen. W. C. White; također C. C. Crisler. {2OP 202.3}
Nakon upoznavanja i pozdrava, starješina W. C. White rekao je između ostaloga: {2OP 202.4}
Tijekom cijelog jučerašnjeg dana razmatrali smo interese naših različitih škola u Pacifičkoj unijskoj konferenciji. U tim školama, smještenim u Angwinu, Lodiju, Fernandu, Armoni i Loma Lindi, trenutno je na školovanju između šest i sedam stotina učenika. Ohrabreni smo dok smo se zajedno savjetovali u vezi s tim školama. {2OP 202.5}
Danas se moramo pozabaviti razmatranjem problema vezanim uz naše sanatorije, posebice po pitanju plaća koje bismo trebali davati našim liječnicima i kirurzima. U našem sanatoriju u ______ imamo jednog bogobojaznog liječnika koji je zadobio povjerenje svih svojih suradnika – čovjeka kojeg je Bog uvelike blagoslovio u njegovoj službi bolesnima. On želi ostati raditi tamo, i svi drugi žele da on ostane; on smatra da bi bilo u redu da ostane ako bi mu njegova braća mogla odobriti plaću u iznosu otprilike dvostrukom od one koja se isplaćuje našim prosječnim radnicima. On voli darežljivo davati, i želi imati sredstva s kojima bi mogao živjeti i koristiti za tu namjenu. Nalazimo se u velikoj nedoumici, i rado bismo znali imaš li ti kakvu svjetlost po tom pitanju. {2OP 202.6}
Sestra White: Ako mu se odobri plaća znatno veća od ostalih liječnika, oni će smatrati da se prema njima ne bi postupalo ispravno kada i oni ne bi dobili više. Moramo postupati pažljivo i s razumijevanjem, i ne dopustiti da se plaće popnu tako visoko da mnogi padnu u iskušenje. Možda će umjesto povećanja morati doći do smanjenja liječničkih plaća, jer pred nama stoji veliko djelo koje se mora izvršiti. Ukoliko nemate jasnu svjetlost od Gospoda, nije preporučljivo jednom čovjeku dati osjetno veću plaću nego drugom ako obojica rade sličan posao. Ukoliko to učinite, drugi će smatrati savršeno prikladnim očekivati slične visoke plaće. Svaku stvar moramo promotriti sa svih strana, i nije nam od koristi misliti da uspješnom radniku možemo ponuditi visoku plaću jednostavno zato što ju on zahtijeva. Naprotiv, moramo razmotriti što možemo priuštiti u sadašnjem trenutku, kada se otvaraju polja na koja ćemo uskoro morati trošiti puno više sredstava nego što smo to činili do sada. To su stvari koje će iskušati vjeru našeg naroda. {2OP 203.1}
- C. White: One uistinu kušaju našu vjeru, majko – posebice kada je grupa radnika radila s nekim čovjekom dok nisu naučili voljeti ga i diviti mu se, i vjerovati da on može obaviti bolji posao od bilo kojeg drugog čovjeka. Tada je prirodno da misle kako nije ispravno da ga braća zakidaju za ono što bi mogao dobro iskoristiti. Oni misle, „Što je tisuću ili tisuću petsto dolara više kada se radi o ljudskim životima?“ Kažu, „Evo takvog i takvog slučaja koji je upravo riješio, i eno drugog čovjeka čiji je život upravo spasio“; oni misle kako bi bilo nevjerojatno škrto od nas da ne udovoljimo njegovim zahtjevima. Oni kažu, „Nema zanimanja u kojem čovjek mora raditi ili se mučiti teže nego što to čini kirurg. Pomislite na sve te sate napornog rada, neizvjesnosti, mentalne muke koju mora pretrpjeti kada dragocjeni život visi o krhkoj niti.“ {2OP 203.2}
Ali s druge strane, ne smijemo zaboraviti da naši postupci utječu i na druge ustanove dok razmatramo ovaj slučaj. Možemo vidjeti jadni sanatorij koji se muči s poslovne strane iako se nalazi na prekrasnoj lokaciji, i u mogućnosti je biti vrlo uspješan kada bi samo imali izvrsnog liječnika; a mogu dobiti dobrog liječnika kada bi platili samo tri ili pet stotina dolara više od preporučenog iznosa plaće. Oni kažu, „Kada biste nam samo dopustili da platimo nekoliko stotina dolara više nego što ste savjetovali, mogli bismo zaraditi pet tisuća dolara kojima bismo pokrili taj mali trošak za plaće.“ I čini se da je to istina – kada gledamo na stvari s poslovnog stajališta. {2OP 204.1}
Sestra White: Vidite da se ispod toga krije sebičnost koja nije po volji Gospodu. Moramo raditi složno. Naše djelo treba napredovati kroz usklađen rad, i nekima će to biti vrlo teško. Drugima će biti lakše. Ali sa svim tim stvarima treba se nositi kako budu dolazile, i radnici moraju imati na umu čega se Isus odrekao kada je došao na ovaj svijet. Ja o tome mislim opet i iznova, i čini mi se da bismo mogli obavljati izvrstan posao ako pružimo ispravan primjer. Ali ako želimo ono što većina naše braće ne može dobiti, to škodi našem utjecaju. Jedan brat će reći, „Taj i taj brat ima određenu plaću, i ja moram imati plaću u skladu s time.“ I tako će plaće rasti, i nastaviti rasti, sve više i više. Činjenica je da će se plaće nekih trebati smanjiti i opet smanjiti kako bismo mogli udovoljiti opsežnim zahtjevima djela opominjanja svijeta koje se nalazi pred nama… {2OP 204.2}
Tijekom proteklih godina, kada se razmatrala ova tema vezana uz plaće, rekla sam svojoj braći da Gospod zna sve o duhu koji nas potiče na djelovanje, i da On može okrenuti stvari na našu korist u trenucima kada to ne očekujemo. Ako budemo ostavljali ispravan primjer, na nama će počivati Gospodnji blagoslov. Vidjela sam kako je Gospod djelovao na različite načine i na raznim mjestima kako bi pomogao upravo onima koji na te stvari gledaju u pravoj svjetlosti i ostavljaju primjer samopožrtvovnosti. Braćo, ok budete radili revno, s molitvom, ponizno i u Kristovom duhu, Bog će otvarati vrata pred vama. Ljudi će vidjeti vaše samoodricanje. {2OP 204.3}
U trenucima kada su mi pristupila naša braća, tražeći savjet o tome trebaju li zahtijevati više plaće, rekla sam im da bi možda mogli zadobiti malo više sredstava tražeći veću plaću, ali da će Božji blagoslov pratiti one koji hode drugačijim putem. Bog vidi samoodricanje; Gospod Bog Izraelov vidi svačije pobude; i kada dođete u nezavidan položaj, tamo će biti Božji anđeli da vam pomognu, i podare vam pobjedu za pobjedom. {2OP 205.1}
Bila sam vrlo jasna u svojim savjetima braći da ne zahtijevaju velike plaće, jer to nije motiv koji nas nagoni da ulažemo svoju snagu u djelo spašavanja duša. {2OP 205.2}
Ne smijemo dopustiti da pitanje plaće stoji između nas i našeg odaziva pozivu dužnosti, gdje god bila potrebna naša služba. Gospod može tako posložiti stvari da naši napori urode blagoslovima daleko većima od bilo kakve naknade koju hoćemo ili nećemo primiti za naš rad; i On će svojim slugama dati da govore riječi koje su od najvažnijeg značaja za duše koje propadaju. {2OP 205.3}
Ljudi su gladni i žedni za pomoću s Neba. Pokušala sam i sama primijeniti ta načela samopožrtvovnosti, i znam o čemu govorim kada kažem da će Božji blagoslov počivati na vama ukoliko stavite svoju dužnost na prvo mjesto. Zahvalna sam za prednost što ovog jutra mogu posvjedočiti pred vama da je Gospod upravljao stvarima u mnogo navrata na takav način da nam je dao više nego što smo uopće mogli tražiti. {2OP 205.4}
Gospod će iskušati svoje sluge; ako se pokažu odani Njemu, i povjere svoj slučaj u Njegove ruke, On će im pomoći u svakoj prilici kada im to bude potrebno. {2OP 205.5}
Mi ne surađujemo s Bogom zbog plaće koju možemo primiti u službi Njemu. Istina je, braćo, da uvijek morate imati plaću kojom biste uzdržavali vaše obitelji; ali ako počnete specificirati točno koliki iznos trebate primiti, možda ćete se pokazati kao kamen spoticanja nekome tko, na primjer, nije sklon biti toliko darežljiv sa svojim sredstvima poput vas; a posljedica će biti zbrka. Drugi će misliti da se ne postupa sa svima ravnopravno. Uskoro ćete uvidjeti da se napredak Božjeg djela zaustavio; a to je rezultat koji ne želite vidjeti. Vi želite vidjeti kako Božje djelo napreduje. Vaš primjer, kao i vaše riječi, trebaju biti živo jamstvo narodu da istina koju se primi u srce rađa duh samoodricanja. A kada se budete kretali naprijed u tim duhu, mnogo je onih koji će vas slijediti. {2OP 205.6}
Gospod želi da Njegova djeca pokazuju samoodricanje i samopožrtvovnost u svojim postupcima koje će nam dati zadovoljstvo time što smo dobro izvršili svoju dužnost upravo zato što nam je to bila dužnost. Božji jedini Sin predao je samog sebe na sramotnu smrt na križu; zar se mi trebamo žaliti zbog žrtava koje smo pozvani prinijeti? {2OP 206.1}
Tijekom noćnih sati dok sam bila budna preklinjala sam Gospoda da čuva našu braću od sklonosti da obećaju kako će ići na ili-ili ono radno mjesto pod uvjetom da tamo imaju malo veću plaću. Ako krenu u duhu samopožrtvovnosti, pouzdajući se u Njega, Gospod će im dati neumornu silu uma i karaktera, i to će rezultirati uspjehom. {2OP 206.2}
U budućnosti naše se djelo treba vršiti uz samoodricanje i samopožrtvovnost čak i veću od one koju smo mogli vidjeti tijekom proteklih godina. Bog želi da mu povjerimo svoje duše kako bi On kroz nas mogao djelovati na raznolike načine. Imam vrlo snažne osjećaje vezane uz to pitanje. Braćo, hodimo krotko i u poniznosti uma, i stavimo pred naše suradnike primjer samopožrtvovnosti. Ako odradimo svoj dio s vjerom, Bog će pred nama otvoriti putove o kojima sada ne možemo ni sanjati… {2OP 206.3}
Ako netko predloži nešto što nije u skladu sa samopožrtvovnim načelima na kojima je utemeljeno naše djelo, sjetimo se da jedan potez Božje ruke može odnijeti sve što nam se čini kao moguća korist zato jer nije bilo na slavu Njegovog imena. – Rukopis 12, 1913. {2OP 206.4}
Ako u trenutku kada se suočite s nestašicom sredstava otpustite svoje sposobne djelatnike da se sami pobrinu za svoj posao, vrlo brzo ćete poželjeti ponovo ih imati kod sebe. Pitanje financija može se uredno riješiti kada bi svi radnici bili voljni prihvatiti niže plaće u situacijama kada postoji nestašica sredstava. To je načelo koje mi je Gospod pokazao da treba biti uvedeno u naše izdavačke ustanove. Bit će puno posla za odraditi, i vašem djelu će biti potrebni upravo ti ljudi. Zar ne bismo svi trebali biti spremni ograničiti svoje želje u vremenu kada ima tako malo novaca? {2OP 207.1}
Moj suprug i ja radili smo na temelju tog načela. Rekli smo, „Izdavačka kuća je Gospodnja ustanova, i bit ćemo štedljivi i smanjiti svoje troškove što je više moguće.“ Gospod od svih svojih slugu zahtijeva samopožrtvovnost kako bi Njegovo djelo napredovalo i bilo uspješno. Neka sada svaki radnik učini sve što je u njegovoj moći kako bi potpomognuo i zaštitio našu izdavačku ustanovu u _______. Ne mislite li da će Gospodu biti drago vidjeti da takav duh vlada u svim našim ustanovama? Moramo sprovesti načelo u praksu. Isus je rekao, “Hoće li tko za Mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za Mnom” (Luka 9:23). Jesmo li spremni slijediti Krista? – Pismo 25, 1896. {2OP 207.2}
Naše ustanove moraju u potpunosti biti pod Božjim nadzorom. One su utemeljene na načelu požrtvovnosti, i samo u tom duhu njihov rad može uspješno napredovati. – Pismo 129, 1903. {2OP 207.3}
Ljudska mudrost će odvući čovjeka od samoodricanja i od posvećenja, i domislit će se mnogim stvarima koje imaju sklonost poništiti učinak Božjih poruka. – The Review and Herald, 13. prosinca, 1892. {2OP 207.4}
Poglavlje 22 – Financijska pomoć u osposobljavanju radnika
Pomognite mladima koji obećavaju
Dio evanđeoskog rada trebalo bi biti djelo pomaganja napredovanja mladih koji obećavaju i pružaju dokaze da njima vladaju ljubav prema istini i pravednost, te ih navode da se posvete Božjem djelu kao zdravstveni misionari, kao kolporteri ili kao evanđelisti. Neka se osnuje fond koji će potpomagati to djelo. Tada neka oni koji su primili pomoć krenu u službu bolesnima i patnicima. To djelo zasigurno će otvoriti put da se duše bolesne od grijeha pomažu pomasti iz Gileada. – Rukopis 35, 1901. {2OP 208.1}
Pomoć dana našim prvim zdravstvenim studentima
Moj suprug i ja bili smo složni u odabiru tri obećavajuća mlada čovjeka koji su se bavili skromnim poslovima, i dali smo svakom od njih tisuću dolara na ruke kako bi stekli obrazovanje na polju zdravstva. To je bio odabir koji je Gospod utisnuo u um moga supruga. Gospod je dao svjetlost i prednost toj trojci mladića, i oni su se trebali posvetiti zanimanju liječnika. – Pismo 322, 1905. {2OP 208.2}
Obrazovanje radnika i evanđelista
Mora doći do težnje za višim postignućima, ne u obliku pokušaja da se istaknemo trošenjem za velike zgrade i razmetanje, već u obliku sposobnosti i vještine upravljanja tim stvarima od velike vrijednosti. Treba se pobrinuti za mogućnosti i uložiti sredstva, osigurati fond pomoću kojeg će se muškarci i žene drugih naroda i u našoj vlastitoj zemlji obrazovati da budu sposobni doprijeti do viših slojeva društva. Imamo premalo aktivnih sposobnih ljudi u različitim granama našeg djela. – Pismo 44, 1887. {2OP 209.1}
Sve te stvari trebaju se učiniti, kao što i vi predlažete, da se pomogne učenicima da steknu obrazovanje, ali pitam vas, „Nećemo li po tom pitanju postupati nesebično i osnovati fond, održavajući ga da ga možemo koristiti u takvim prilikama?“ Kada ugledate mladog čovjeka ili mladu ženu koji obećavaju, dajte im potreban iznos u obliku predujma ili pozajmice, a ne dara. Bilo bi bolje raditi na takav način. Kada se taj novac vrati, može ga se iskoristiti da se obrazuju drugi ljudi. Ali taj se novac se smije uzimati iz desetka, već iz posebnog fonda osnovanog za tu namjenu. To će dovesti do osjećaja zdravog ponosa, dobročinstva i rodoljublja među našim narodom. U svim odjelima Božjeg djela mora vladati promišljeno razmatranje i vješto prilagođavanje situaciji. Ali neka ne bude bijednih, škrtih planova koji potiču korištenje sredstava posvećenih za uzdržavanje ljudi u propovjedničkoj službi; jer će se u tom slučaju blagajna brzo naći prazna. – Pismo 40, 1897. {2OP 209.2}
Poglavlje 23 – Savjet osobi koja je namjeravala napustiti rad u Božjem djelu zbog financijskih razloga
{3. studenog 1892. godine, voditelj izdavačke kuće pisao je gđi. E. G. White kako bi ju obavijestio da je odlučio napustiti tu ustanovu zbog posla van crkve iz osobnih financijskih razloga. On nije uspio živjeti u skladu s vlastitim prihodima, i tijekom razdoblja od osam godina akumulirao je dug od 1,244 dolara prema toj ustanovi. U međuvremenu se na sličan način zadužio i prema lječilištu. Obje ustanove lijepo su ga molile da podmiri svoj dug. Osjećao je da je u danim okolnostima opravdano napustiti rad za crkvu i prihvatiti svjetovni posao s boljom plaćom, u nadi da će otplatiti svoje dugove i uz mogućnost da se nikada ne vrati na svoj posao u Božjem djelu. Pismo koje slijedi je odgovor gđe. White. – Urednici.} {2OP 210.1}
Moj brate, u svom pismu govoriš o napuštanju ureda Glasnika. Žao mi je što si voljan odvojiti se od Božjeg djela na temelju razloga koje si spomenuo. Oni otkrivaju da ti je potrebno puno dublje iskustvo od onoga koje trenutno imaš. Tvoje vjera je vrlo slaba. Druge obitelji, puno veće od tvoje, uspijevaju živjeti bez ijedne riječi negodovanja na prihodima upola manjim od tvojega. Iskusili smo tu situaciju, i znam o čemu govorim. Neovisno o tome ostaneš li raditi u Glasniku ili se odvojiš o njega, očito je da moraš naučiti neke pouke koje će ti biti od iznimne važnosti. Ne osjećam se slobodna nagovarati te da ostaneš; jer ako ne zahvatiš dublje iz Izvora žive vode, tvoja služba neće biti prihvatljiva Bogu. {2OP 210.2}
Ne znam tko će zauzeti položaj koji će ostati prazan ako ti odeš, ali ako se u Battle Creeku radi posao koji je Gospod zamislio i želi učiniti, sigurna sam da će im On pomoći u svakoj krizi. On ne želi prisilnu službu. Ako Njegove riječi ne prodru u dušu i ne dovedu cijelog čovjeka u pokornost Kristu, ljudsko oruđe će, kada bude izloženo iskušenjima i probama, odabrati slijediti vlastite sklonosti prije nego Gospodnje putove. Nadala sam se da će istina koja je sjala u obliku jasnih, očitih zraka svjetlosti još od sastanka u Minneapolisu preplaviti tvoju dušu. Ali iz pisama koje si napisao znam da ne hodiš u svjetlosti… {2OP 211.1}
Koji god položaj čovjek zauzimao u vezi s izdavačkim uredom, ne smije mu se plaćati pretjeran iznos, jer Bog na radi na taj način. Tebi nedostaje duhovni vid, i potrebno ti je pomazanje s neba kako bi uvidio da je Božje djelo utemeljeno na žrtvovanju, i samo kroz žrtvovanje ono može dalje napredovati… {2OP 211.2}
Ima ljudi povezanih s izdavačkom kućom koji ne znaju niti žele iskustvom saznati cijenu koju su njihovi prethodnici platili kako bi se djelo postavilo na noge. Kada su ti radnici koji su došli kasnije prihvatili svoj dio u djelu, nisu sklopili partnerski ugovor s Bogom. Oni ne shvaćaju načela i uvjete koji moraju vladati ljudskim oruđem koje surađuje s nebeskim. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” Nitko tko nije dionik te samopožrtvovne ljubavi nije spreman raditi za Boga. Mnogi se nespretno bave svojim poslom, čvrsto se držeći svog tereta sebičnosti kao da je on dragocjeno blago, i uporno hodeći vlastitim putom. Kada pokucaju na vrata neba s riječima, „Gospode, Gospode, otvori nam,“ mnogi od njih čut će riječi, „Ovamo ne ulazi nitko tko nije primio nebeski blagoslov, ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ Ali ti si vjerno služio sebi, radio u korist vlastitih sebičnih interesa, bio dobar sebi samome. Nisi sakupio blago na nebu.“ {2OP 211.3}
Ne možemo njegovati ravnodušnost i nebrigu za spasenje naše duše niti na jedan trenutak i ostati sigurni. Mnogi će se morati pokrenuti i promijeniti svoj način djelovanja ako žele biti spašeni. Opasnosti posljednjih dana stoje pred vratima. Samo povezanost s nebeskom silom kroz snažnu, živu i aktivnu vjeru može nas učiniti Božjim suradnicima. Oni koji odbacuju samoodričući, samopožrtvovni vid vjere nikada neće biti dionici s Kristom u Njegovoj slavi. Svatko tko želi zadobiti krunu života mora proučavati uz molitvu i ulagati odlučne napore. {2OP 212.1}
Neka nitko ne misli da može polagati pravo na bilo kakve zasluge zbog prednosti koje im pružaju njihov naslijeđeni položaj u društvu, radno mjesto ili obrazovanje. Kako su došli do tih prednosti? Samo kroz Krista: Bog poziva sve koji žele zadobiti vječni život da oponašaju veliki Uzor. Istina i pravednost su vodeća načela evanđelja, i to su jedina načela koja će Krist priznati bilo kojem ljudskom oruđu. Moramo iskreno predati svoju volju Bogu; moramo odbaciti sve ono što smatramo vlastitim zaslugama, i gledati na križ na Golgoti. Ta predaja Bogu uključuje trud od strane ljudskog oruđa kako bi surađivao s nebeskim silama; loza mora počivati u trsu… {2OP 212.2}
Postoji mnogo, toliko mnogo ljudi među vjernicima koji imaju jedva dovoljno hrane da prežive, a ipak u svom dubokom siromaštvu donose svoj desetak i darove u Gospodnju riznicu. Mnogi koji znaju što znači podržavati Božje djelo u teškim i zahtjevnim okolnostima uložili su sredstva u izdavačku kuću. Oni su dragovoljno izdržali patnju i nestašicu, i čekali su i molili se za uspjeh djela. Njihovi darovi i žrtve izražavaju žarku zahvalnost i slavu koju njihova srca upućuju Onome koji ih je pozvao iz tame u svoju čudesnu svjetlost. Nema većeg miomirisa koji se uzdiže ka nebu od utjecaja koji oni vrše. Njihove molitve i milodari dolaze pred Boga kao spomen. {2OP 212.3}
Ali Božje djelo u svoj svojoj širini zapravo je jedna cjelina, i ista načela trebaju vladati, isti duh se otkrivati u svim njegovim granama. Ono mora nositi pečat misionarskog rada. Svaki odjel djela povezan je sa svim granama evanđeoskog polja, i duh koji vlada jednim odjelom moći će se osjetiti kroz cijelo polje. Ako dio radnika bude primao velike plaće, javit će se drugi, u drugim granama djela, koji će početi tražiti velike plaće, i duh samopožrtvovnosti nestat će iz velikog srca djela. Druge ustanove zarazit će se istim duhom, i Gospodnja naklonost će ih napustiti, jer On nikada ne može odobriti sebičnost. Na taj će način doći kraj našem aktivnom radu. Taj rad moguće je održavati samo neprestanom žrtvom. Iz svih krajeva svijeta dopiru pozivi za ljudima i sredstvima kako bi se nastavilo s radom. Hoćemo li biti primorani reći, „Morate čekati; nemamo novaca u blagajni“? {2OP 212.4}
Bratu X poznata je povijest rada u uredu; on zna svjedočanstva koja je Bog poslao njemu i drugima po pitanju samoodricanja i žrtvovanja. Nije mu nepoznata činjenica da se otvaraju mnoga polja u kojima se treba uzdići barjak istine, i gdje su potrebna sredstva kako bi se utemeljilo djelo. Kada bi u njemu boravio Kristov duh, pokazivao bi Kristov način razmišljanja. {2OP 213.1}
Raskidajući svoje veze s Božjim djelom u uredu u kojem je radio, brat X učinio je upravo ono što sam se bojala da će učiniti. Da se odrekao samog sebe, stojeći na svom položaju u poslušnosti Božjoj volji i da je, zato što je to Božje djelo, unio cijelo svoje srce u rad i ponio svoje odgovornosti i terete kao što su to činili drugi prije njega, iako ne bi toliko financijski profitirao kao da radi za vlastiti posao – da je to učinio, pokazao bi pred svima da nije osoba koja se povodi za okolinom. Ali koliko je bilo njegovo zanimanje za napredak njegovog ureda ako je mogao odstupiti kada mu je to odgovaralo, u trenutku kada se činilo da to služi njegovim interesima? Je li to način na koji se trebaju ponašati vojnici u Kristovim redovima? Kada bi vojnici u državnoj vojsci tako postupili, prema njima bi se odnosilo kao prema dezerterima, a kako nebo gleda na takve vojnike u Kristovoj vojsci? Nitko tko se pridruži Božjem djelu svjestan njegove svetosti ne može mu okrenuti leđa kako bi osigurao bilo kakav svjetovni dobitak. {2OP 213.2}
Brate Y, Bog je bio vrlo milostiv tebi i bratu X. On je milostivo poštedio život koji se i tebi i njemu nalazio u opasnosti. Poklonjeni su ti dani, mjeseci i godine tijekom kojih si imao priliku razviti svoj karakter. Bog te je postavio u vezu s Njegovim djelom kako bi te mogao prožeti Kristov duh. Svaki dan, svaki sat dan ti je kao prednost kupljena krvlju, kako ne bi radio samo na vlastitom spasenju, već kako bi mogao biti sredstvo za privođenje duša Kristu, izgrađujući Njegovo kraljevstvo i očitujući Božju slavu. Bog traži srce i posvećenost djelu. Oni koji su uistinu Božji suradnici nosit će terete djela te će, poput propovjednika koje će On poslati, misliti, „Teško meni ako se ne pokažem vjeran i postojan na položaju od povjerenja koji mi je dan.“ {2OP 214.1}
Brate moj, ako tvoje srce nije više zainteresirano za djelo nego što pokazuje činjenica da ga tako lako možeš napustiti, nemam ništa za reći, nikakvu molbu za uputiti da ostaneš u uredu, niti da se brat X vrati u njega. Obojica ste se pokazali kao ljudi na koje se ne može osloniti. Primjer koji bi se dao time što bi vam ponudili dodatne poticaje da ostanete ne bi bio ugodan Bogu. {2OP 214.2}
Niti na trenutak neću predložiti mito u obliku novaca tebi niti bilo kojem drugom čovjeku da ga zadržim povezanog uz djelo, neovisno o privremenim poteškoćama koje bi ono moglo pretrpjeti zbog tvojeg odvajanja od njega. Krist stoji za kormilom. Ako te Njegov Duh ne čini voljnim da budeš bilo što ili učiniš bilo što za istinu, onda tu pouku možeš naučiti samo prolaskom kroz nevolje. Bog će iskušati vjeru svake duše. Krist nas je kupio po neizmjernoj cijeni. Iako je bio bogat, radi nas je osiromašio, kako bismo kroz Njegovo siromaštvo mogli zadobiti vječna blaga. Svaka vještina i umna sposobnost koju posjedujemo samo je pozajmica koju nam je Bog dao u povjerenju kako bismo ih upotrijebili za Njega. Naša je povlastica biti dionicima u Kristovoj žrtvi ukoliko to želimo. {2OP 214.3}
Iskusni i pobožni ljudi koji su započeli ovo djelo, koji su se odricali sebe i nisu oklijevali žrtvovati sve za njegov uspjeh, sada počivaju u grobu. Oni su bili provodnici koje je Bog odredio kako bi objavio crkvi načela duhovnog života. Oni su imali najdragocjenije iskustvo. Njih se nije moglo kupiti ni prodati. Njihova čistoća, predanost i samopožrtvovnost, njihova živa veza s Bogom, bili su na blagoslov i izgradnju djela. Naše ustanove odlikovao je duh samopožrtvovnosti. {2OP 215.1}
Ali djelo je u nekim vidovima nazadovalo. Iako je naraslo i opsegu i broju ustanova, oslabilo je u pobožnosti. U danima kada smo se borili sa siromaštvom, oni koji su vidjeli na kakav je čudesan način Bog radio na izgradnji djela smatrali su da im se ne može ukazati veća čast nego da budu povezani s djelom preko svetih karika koje su ih spajale s Bogom. Jesu li oni bili spremni položiti teret i postavljati uvjete Bogu po pitanju novca? Ne, ne. Kada bi svaka osoba koja se prilagođava svijetu napustila svoju dužnost, oni nikada ne bi okrenuli leđa djelu. Rekli bi, „Ako me je Gospod postavio ovdje, On želi da budem vjeran namjesnik, učeći od Njega iz dana u dan kako na prihvatljiv način obavljati svoj posao. Stajat ću na svome mjestu dok me Bog ne razriješi moje dužnosti. Spoznat ću što znači biti praktičan, potpuno predan kršćanin. Svoju nagradu očekujem u vječnosti.” {2OP 215.2}
Vjernici koji su se u ranim danima djela žrtvovali za njegov napredak bili su prožeti istim duhom. Smatrali su da Bog od svih ljudi povezanih s Njegovim djelom zahtijeva bezrezervno posvećenje duše, tijela i duha, svih njihovih usluga i sposobnosti, kako bi djelo bilo uspješno. Oni su primili svjedočanstva koja su za Boga tražila sve njihove snage u suradnji s nebeskim silama, i svaku sposobnost uvećanu kroz vježbu svih njihovih snaga. {2OP 215.3}
Štetni utjecaji sebičnosti i gramzivosti
Oni koji su u stanju presjeći svoju veze s Gospodnjim djelom zbog nekog svjetovnog motiva mogu misliti da su zainteresirani za Božju stvar, ali sebičnost i gramzivost koji se skrivaju u ljudskom srcu su nadmoćniji, i ishod takvog unutarnjeg sukoba lako je predvidjeti. Ako duša svakodnevno ne crpi ono što joj je potrebno za život iz Kristovog tijela i Njegove krvi, sotonski element nadvladat će božanski. Samopouzdan, neovisan duh nikada neće ući u Božje kraljevstvo. Samo oni koji sudjeluju s Kristom u Njegovom samoodricanju i žrtvi biti će dionici Njegove slave. {2OP 216.1}
Oni koji shvaćaju, čak i u ograničenoj mjeri, što otkupljenje znači za njih i za njihove bližnje, hodit će u vjeri i donekle shvatiti ogromnu potrebu ljudskog roda. Njihova srca potaknuta su na suosjećanje dok promatraju raširenu neimaštinu u našem svijetu – mnoštvo koje pati u nedostatku hrane i odjeće, i moralnu oskudicu tisuća i tisuća onih nad kojima se nadvila sjena strašne propasti u usporedbi s kojom se tjelesne patnje čine blijedima i zanemarivima. Religija Isusa Krista zadobila je predivne pobjede nad ljudskom sebičnošću. Kristovo samoodricanje i Njegova samopožrtvovnost uvijek je pred očima onih koji surađuju s Njime, i čovjekova volja stapa se s Božjom voljom… {2OP 216.2}
Božja je namjera da svi koji surađuju s Njime imaju obilno iskustvo Njegove ljubavi i Njegove spasonosne sile. Nikada ne bismo smjeli reći, „Ja nemam nikakvo iskustvo,“ jer će se onaj isti Bog koji je Pavlu dao njegovo iskustvo otkriti svakoj duši koja Ga usrdno traži. Što je Bog rekao Abrahamu? “Njega sam izlučio,” rekao je Bog koji istražuje srca, “zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno” (Postanak 18:19). Abraham će njegovati religiju u domu, a Božji strah uzrokovat će besprijekoran život. Onaj koji blagoslivlja prebivalište pravednih kaže, „Poznajem ga da će zapovjediti.“ Sveti zalog ne može se iznevjeriti, ne smije biti premišljanja između ispravnog i pogrešnog. Sveti je dao pravila prema kojima se trebaju vladati svi – normu karaktera od koje nitko ne može odstupiti i ostati bez krivice. Moramo marljivo i savjesno proučavati Božju volju, i ona mora biti na prvom mjestu u svim životnim aktivnostima. Zakoni kojima se svako ljudsko oruđe mora pokoravati teku iz srca punog beskrajne ljubavi. {2OP 216.3}
Onaj isti Sveti Promatrač koji kaže, „Poznajem Abrahama,“ poznavao je i Kornelija, i poslao je svog anđela s porukom čovjeku koji je primio i primijenio svu svjetlost koju mu je Bog dao. Anđeo je rekao, “Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.” Potom su dane detaljne upute, “On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more” (Djela 10:4-6). Na taj je način Gospodnji anđeo djelovao kako bi spojio Kornelija s ljudskim oruđem kroz koje će moći primiti veću svjetlost. Pažljivo proučite cijelo poglavlje i obratite pažnju na jednostavnost cijele priče. Potom razmislite o tome da Gospod poznaje svakoga od nas po imenu, zna točno gdje živimo, duh koji posjedujemo i svaki postupak u našem životu. Službujući anđeli prolaze kroz crkve i bilježe koliko smo vjerni u izvršavanju naših pojedinačnih obaveza. {2OP 217.1}
Oni također bilježe kada zanemarujemo našu dužnost. Obratite pažnju na slučaj Ananije i Safire. Praveći se da su posvetili Bogu svoje cjelokupno imanje, lagali su Svetom Duhu, i kao posljedica toga izgubili su ne samo svoj zemaljski život, već i onaj koji dolazi nakon njega. Žalosno je kada se netko bavi svetim dužnostima, a ipak u službu unosi svoje osobne karakterne osobine, pokušavajući služiti Bogu a zadržati svoje grijehe. Bog želi da ti ljudi na položajima od povjerenja budu oličenje Kristovog uma, ali karakterne crte kojima se može prigovoriti utkane su u sve što rade, i Božja stvar okaljana je njihovom sebičnošću. Gospod zna jesu li oni koji nose teret odgovornosti vjerni namjesnici, koji održavaju strogo poštenje u svakoj transakciji i stavljaju takav pečat na svaki vid svojeg rada… {2OP 217.2}
Tvoje srce je žalosno i bolno, ali nemoj se više obmanjivati niti očekivati da ljudi i žene cijene svjetlost koju im je Bog dao od svoje vlastite svetosti ukoliko ne otvore svoja srca Isusu. „Oslonite se na Mene,“ kaže On, „vjerujte Mi: Ja vas nikada neću iznevjeriti; bit ću vam uvijek dostupna pomoć u svakom trenutku nevolje.“ {2OP 218.1}
Pokazano mi je da će svi koji sada zauzimaju važan položaj u uredu Pregleda biti okušani. Ako usvoje Krista kao svoj uzor, On će im dati mudrost i znanje i razumijevanje; oni će rasti u milosti i shvaćanju Kristovog puta; njihovi karakteri bit će oblikovani na sliku Njegovog karaktera. Ako zakažu u držanju Gospodnjeg puta, drugi duh će upravljati njihovim umom i prosudbama, te će stvarati planove bez Gospoda, krenuti vlastitim putom i napustiti položaje koje su zauzimali. Dana im je svjetlost; ako se odvoje od nje i krenu vlastitim putom, neka im nitko ne nudi mito kako bi ih potaknuo da ostanu. Oni bi bili kamen spoticanja i zamka. Došlo je vrijeme kada sve što se može prosijati treba biti prosijano, kako bi mogle ostati one stvari koje ne mogu biti prosijane. – Pismo 20a, 1893. {2OP 218.2}
Poglavlje 24 – Savjeti osobama u odmaklim godinama
Ellen G, White, Gospodnja glasnica, bila je dobro upoznata sa značenjem patnje. Kada je imala devet godina, njezine djetinje nade osujećene su nesrećom koja ju je umalo koštala života. Četiri puta je prošla kroz iskustvo majčinstva. Dva puta je izgubila sina. Gotovo polovinu svog javnog života provela je kao udovica. Poznavala je osjećaj dugotrajne bolesti. Njezine poruke ohrabrenja onima koji su bili u nevolji, onima koji su se suočavali sa smrću, osobama u odmaklim godinama i ožalošćenima nosile su element njezinog osobnog iskustva. {2OP 220.1}
Nitko ne može objasniti tajne providnosti, ali oni koji su se pouzdali u Boga u razdobljima iskušenja i patnji znaju da Bog postupa u skladu sa svojim planom. I Gđa. White je to znala i otkrila u svom svakodnevnom dnevniku za 1892. godinu u koji je zapisala, sa sažetošću primjerenom dnevniku, svoju reakciju na deset mjeseci patnje u stranoj zemlji. Tu se nalaze i njezino razočaranje nakon što nije bila iscijeljena kao odgovor na molitvu i pomazanje, kao i njezina nepokolebana vjera u Boga u životu ili smrti. {2OP 220.2}
Ovdje su iznesene osobne poruke koje je gđa. White zapisala pod raznolikim okolnostima za utjehu onima koji pate, te će pomoći dati odgovor na pitanja, Zašto, ako je Bog, Bog ljubavi, Njegov narod mora trpjeti dugotrajne bolesti? Zašto moraju patiti ležeći na bolesničkim posteljama? Osobe koje prolaze kroz iskustva nalik onima opisanim na ovim stranicama dobit će utjehu i ohrabrenje. Eventualna ponavljanja koja se mogu pojaviti u tekstu služe donošenju utjehe za što veći mogući broj pojedinačnih situacija. – Povjerenstvo White imanja. {2OP 220.3}
Poslijepodnevno sunce – blago i produktivno
Pravi Kristov propovjednik mora se neprestano usavršavati. Poslijepodnevno sunce njegovog života može biti blaže i donositi više roda nego jutarnja svjetlost. Ono može rasti i postajati sve sjajnije sve do trenutka kada mora zaći iza zapadnih brežuljaka. Braćo moja, bolje je, daleko bolje, umrijeti od napornog rada u nekom domaćem ili stranom misionarskom polju, nego zahrđati od neaktivnosti. Neka vas poteškoće ne obeshrabre; nemojte se zadovoljiti time da završite dan bez da ste u njemu proučavali i napravili neki napredak. Marljivo pretražujte Božju Riječ kako biste našli teme koje će obrazovati neuke i nahraniti Božje stado. Trebate biti toliko ispunjeni znanjem da ste sposobni iz riznice Božje Riječi iznositi i novo i staro. {2OP 221.1}
Vaše iskustvo ne bi trebalo biti staro deset, dvadeset ili trideset godina, već biste trebali imati svakodnevno, živo iskustvo kako biste svakom mogli davati prikladnu duhovnu hranu u pravo vrijeme. Gledajte prema naprijed, ne prema nazad. Nikada se nemojte dovesti u položaj da morate naprezati sjećanje kako biste ispričali neko iskustvo iz prošlosti. Što ono znači danas vama ili drugima? Iako trebate cijeniti sve što je dobro u vašim iskustvima iz prošlosti, želite još sjajnije, svježije iskustvo dok se krećete prema naprijed. Nemojte se hvaliti djelima koja ste učinili u prošlosti, već pokažite što ste u stanju učiniti sada. Neka vas hvale vaša djela, a ne vaše riječi. Dokažite Božje obećanje da “k’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski. Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, Onaj na kome nema nepravde ” (Psalam 92:13-15). Održavajte svoje srce i um mladima neprestano ih vježbajući. – The Review and Herald, 6. travnja, 1886. {2OP 221.2}
Nema izgovora za popuštanje u samodisciplini
Čula sam kako oni koji su bili godinama u vjeri kažu kako su nekad bili u stanju izdržati iskušenja i poteškoće, ali otkada su ih počele pritiskati slabosti koje donose godine, počeli su imati velikih problema kada su trebali pokazati disciplinu. Što to treba značiti? Znači li to da je Isus prestao biti vaš Spasitelj? Znači li to da kada ste stari i sijedi možete slobodno očitovati nesvete strasti? Razmislite o tome. Po ovom pitanju trebate upotrijebiti svoju moć rasuđivanja, kao što ju koristite kada se radi o prolaznim stvarima. Trebate se odreći sebe, i službu Bogu staviti na prvo mjesto u svome životu. Ne smijete dopustiti da išta poremeti vaš mir. Za to nema potrebe; mora postojati neprekidan rast, neprekidan napredak u duhovnom životu. {2OP 222.1}
Krist je ljestve koje je vidio Jakov, čije podnožje počiva na zemlji, a čije najviše stepenice dopiru do najviših predjela neba; i stepenicu po stepenicu, morate se penjati po tim ljestvama dok ne dosegnete vječno kraljevstvo. Nema izgovora za postajanje sličnijim sotoni, sličnijih ljudskoj prirodi. Bog je pred nas postavio vrhunac kršćanske prednosti, a ona je: “Neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu Njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje” (Efežanima 3:16-19). – The Review and Herald, 1. listopada, 1889. {2OP 222.2}
Ustanite i nazovite ih blagoslovljenima
U pola tri poslijepodne obratila sam se punoj kući {u Adams Centru, New York}… Bili smo sretni što smo tom prilikom mogli sresti Božje sluge u poodmaklim godinama. Od samog početka poruke trećeg anđela poznavali smo starješinu {Fredericka} Wheelera, koji se sada bliži svojoj osamdesetoj godini. Starješine {H. H.} Wilcoxa i {Chasa O.} Taylora poznavali smo posljednjih četrdeset godina. Djelovanje vremena može se opaziti na tim starim stjegonošama, kao i na meni. Ako ostanemo vjerni do kraja, Gospod će nam dati krunu života koja neće nestati. {2OP 223.1}
Ostarjeli stjegonoše daleko su od toga da budu beskorisni i ostavljeni po strani. Oni trebaju odigrati ulogu u djelu sličnu onoj koju je imao Ivan. Oni mogu reći, “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. A ovo je navještaj koji smo čuli od Njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u Njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s Njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina Njegova, čisti nas od svakoga grijeha” (1. Ivanova 1:1-7). {2OP 223.2}
To je bio duh i život poruke koju je Ivan pronosio svima u svojoj starosti, kada je imao gotovo stotinu godina. Stjegonoše čvrsto drže svoje zastave. Oni ne popuštaju svoj stisak oko barjaka istine sve do trenutka kada će odložiti svoj oklop. Jedan po jedan, utihuju glasovi tih ostarjelih ratnika. Njihovo mjesto ostaje prazno. Više ih ne možemo vidjeti, ali oni govore iako su mrtvi, jer njihova djela idu za njima. Postupajmo vrlo nježno s nekolicinom preostalih ostarjelih hodočasnika, cijeneći ih zbog djela koja su učinili. Dok njihove sile slabe i nestaju, ono malo riječi koje govore imaju veliku vrijednost. Čuvajmo njihove riječi kao dragocjeno svjedočanstvo. Neka mladi ljudi i novi radnici ni na koji način ne zanemaruju ili pokazuju ravnodušnost prema osobama sijedih glava, već neka pred njima ustanu i prozovu ih blagoslovljenima. Trebaju imati na umu da su se i oni sami prihvatili djela na kojem su ti ljudi radili. Željeli bismo da u srcima naših vjernika bude puno više Kristove ljubavi za one koji su bili prvi u objavljivanju vijesti. – Rukopis 33, 1890. {2OP 223.3}
Savjet onima koji su ostarjeli u službi
Opomena starješini S. N. Haskellu
Iako si nestrpljiv da učiniš sve što je u tvojoj moći, sjeti se, starješino Haskell, da su te samo Božja milost i blagoslov poštedjeli tijekom toliko godina kako bi mogao iznositi svoje svjedočanstvo. Nemoj na sebe preuzimati terete koje mogu nositi oni koji su mlađi od tebe. {2OP 224.1}
Tvoja je dužnost biti pažljiv u svojim svakodnevnim navikama. Trebaš mudro koristiti svoje tjelesne, umne i duhovne snage. Mi koji smo prošli kroz toliko mnogo i toliko raznolikih iskustava trebamo činiti sve što je u našoj moći da očuvamo svoju snagu, kako bismo mogli raditi za Gospoda koliko god nam On dopusti da stojimo na svome mjestu i pomažemo u napretku Njegovog djela. {2OP 224.2}
Djelu je potrebna pomoć starih ruku, ostarjelih radnika, koji imaju mnogo godina iskustva u radu za Boga; ljudi koji su vidjeli kako se mnogo osoba predalo fanatizmu, njegujući zablude lažnih teorija, i odupirući se svim uloženim naporima da se dopusti pravom svjetlu da zasvijetli u tami i razotkrije praznovjerja koja su se uvlačila da pomute rasuđivanje, i unište utjecaj poruke istine koja se u ovim posljednjim danima u svom čistom obliku mora iznijeti ostatku Božjeg naroda. {2OP 224.3}
Mnogi od prokušanih Božjih slugu otpočinuli su u Isusu. Vrlo cijenimo pomoć onih koji su ostali živi do današnjeg dana. Smatramo da je njihovo svjedočanstvo od velike vrijednosti. Pročitajte prvo poglavlje prve Ivanove poslanice, i potom slavite Gospoda da usprkos svojim mnogim slabostima još uvijek možete biti svjedoci za Njega… {2OP 225.1}
Starješine Smith i Loughborough
Lako možemo spomenuti osobe koje su prve ponijele teret a još su na životu {1902}. Starješina {Uriah} Smith bio je s nama na početku našeg izdavačkog rada. Radio je zajedno s mojim suprugom. Nadamo se da ćemo uvijek vidjeti njegovo ime na začelju popisa urednika časopisa Review and Herald. Oni koji su započeli djelo, koji su se hrabro borili kada je bitka bila tako teška, ne smiju popustiti sada. Osobe koje su se prihvatile djela nakon što je najgora nevolja prošla trebaju pokazati poštovanje prema njima. {2OP 225.2}
Gajim vrlo nježne osjećaje prema starješini Smithu. Dijelimo zajedničko životno zanimanje za izdavački rad. Pristupio nam je dok je još bio mladić s talentima koji su ga kvalificirali da zauzme svoje mjesto kao urednik. Kako se radujem kada čitam njegove članke u Review-u – tako izvrsne, tako pune duhovnih istina. Zahvaljujem Bogu na njima. Vrlo sam naklona starješini Smithu, i vjerujem da bi se njegovo ime uvijek trebalo pojavljivati u Review-u na mjestu vodećeg urednika. To je ono što Bog želi. Kada se prije nekoliko godina njegovo ime našlo na drugom mjestu, osjećala sam se povrijeđeno. Kada je ponovo stavljeno na prvo mjesto, zaplakala sam i rekla, „Hvala Bogu.“ Neka bi ono uvijek ostalo tamo, gdje je Bog namijenio da bude, sve dok desna ruka starješine Smitha može držati pero. A kada ga izda snaga njegovih ruku, neka njegovi sinovi zapisuju ono što im bude diktirao. {2OP 225.3}
Zahvalna sam što starješina {J. N.} Loughborough još uvijek može koristiti svoje sposobnosti i darove u Božjem djelu. On je vjerno stajao usred oluje i iskušenja. Zajedno sa starješinom Smithom, mojim suprugom, bratom Butlerom, koji nam se pridružio kasnije, i tobom {S. N. Haskell}, on može reći, “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Kristom” (1. Ivanova 1:1-3). {2OP 225.4}
Starješina Butler je radnik od iznimne vrijednosti
S osjećajem zadovoljstva i zahvalnosti Bogu promatramo kako je starješina {G. I.} Butler ponovo u djelatnoj službi. Njegove sijede vlasi svjedoče da razumije što su iskušenja. Još jednom mu želimo dobrodošlicu u naše redove, i smatramo ga jednim od naših najvrednijih radnika. {2OP 226.1}
Neka Gospod pomogne braći koja su iznosila svoje svjedočanstvo u ranim danima poruke kako bi bili mudri po pitanju očuvanja svojim tjelesnih, umnih i duhovnih snaga. Gospod me je podučio kako vas je obdario sposobnošću razmišljanja, i želi da razumijete zakone koji upravljaju zdravljem bića, i odlučite da ćete im se pokoravati. Te zakoni su Božji zakoni. On želi da svaki pionir stoji na svojoj dužnosti i na svome mjestu kako bi mogao izvršiti svoj dio u spašavanju ljudi od uništenja u koje ih vuče snažna struja zla – od tjelesnog, umnog i duhovnog onečišćenja. Braćo moja, On želi da zadržite svoj oklop na sebi do samog kraja sukoba. Ne budite nesmotreni; nemojte pretjerati u poslu. Odvojite si razdoblja za odmor. {2OP 226.2}
Borbena crkva nije pobjedonosna crkva. Gospod želi da Njegovi prokušani sluge, dokle god su živi, zagovaraju reformu u umjerenosti. Razvijte zastavu umjerenosti. Poučavajte svakoga da prakticira strogu umjerenost u svemu, i da bude borac na strani pokornosti tjelesnim zakonima. Čvrsto stojite uz Božju istinu. Uzdignite pred ljudima zastavu na kojoj stoji natpis, “U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu” (Otkrivenje 14: 12). . . . {2OP 226.3}
Treba poštovati i častiti pionire
Nekolicina starih stjegonoša još je uvijek na životu. Moja velika želja je da naša braća i sestre poštuju i časte te pionire. Predstavljamo ih vama kao ljude koji znaju što su to iskušenja. Rečeno mi je da kažem, Neka svaki vjernik poštuje ljude koji su igrali istaknutu ulogu tijekom ranih dana objavljivanja poruke, i koji su podnijeli poteškoće, iskušenja i mnoge nevolje. Ti su ljudi posijedili u službi. Neće proći puno vremena prije nego prime svoju nagradu… {2OP 226.4}
Gospod želi da Njegove sluge koji su ostarili braneći istinu ostanu stajati vjerni i postojani, noseći svoje svjedočanstvo u korist zakona. {2OP 227.1}
Božje prokušane sluge ne treba stavljati na teške položaje. Oni koji su služili svome Gospodaru kada je djelo prolazilo kroz teško razdoblje, koji su izdržali siromaštvo i ostali vjerni u ljubavi prema istini kada nas je bilo samo nekolicina, uvijek moraju dobiti dužnu čast i poštovanje. Neka oni koji su se pridružili istini tijekom kasnijih godina paze na ove riječi. Bog želi da se svi drže ovog upozorenja. – Pismo 47, 1902. {2OP 227.2}
Ostarjeli radnici trebaju biti učitelji i savjetnici
Bog poziva svoje ostarjele sluge da rade kao savjetnici, učeći mlade ljude što im je činiti u trenucima krize. Ostarjeli radnici trebaju, kao što je to činio Ivan, nositi živo svjedočanstvo stvarnog iskustva. A kada se ti vjerni radnici polože na počinak sa riječima, “Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu” (Otkrivenje 14:13), u našim se školama treba moći pronaći muškarce i žene koji su u stanju preuzeti zastavu i podići ju u novim mjestima. {2OP 227.3}
Dok su ostarjeli stjegonoše još uvijek na terenu, neka ih oni koji su imali koristi od njihovog rada čuvaju i poštuju. Nemojte ih pretovariti teretima. Cijenite njihov savjet i njihovo mišljenje. Prema njima se ponašajte kao prema očevima i majkama koji su nosili teret djela. Radnici koji su se u prošlosti brinuli za potrebe djela čine plemenitu stvar kada, umjesto da sami nose sav teret, taj teret polože na ramena mlađih muškaraca i žena, i obrazuju ih kao što je Ilija obrazovao Elizeja. {2OP 227.4}
David je iznio Bogu prinos zahvalnosti za božansku poduku i vodstvo koje je primio. “Bože, Ti mi bijaše učitelj od mladosti moje” (Psalam 71:17), izjavio je. Oni koji su tijekom povijesti poruke nosili terete i nevolje tih dana trebaju se sjetiti da je isti Gospod koji ih je podučavao od njihove mladosti, pozvao ih, “Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene” (Matej 11: 29), i dao ih svjetlost istine, jednako spreman podučiti mlade muškarce i žene danas kao što je bio voljan podučavati njih. {2OP 227.5}
Mudro je da se oni koji su nosili teške terete rasterete i malo odmore. Ti vjerni radnici trebaju biti oslobođeni svakog napornog tereta. Treba cijeniti posao koji oni mogu obaviti kao učitelji. Sam Gospod će surađivati s njima u njihovim naporima da poduče druge. Oni bi trebali ostaviti borbu mlađim ljudima; djelo u budućnosti trebaju obavljati snažni mladi ljudi. Autor i Završitelj naše vjere upravlja tim djelom. On može i hoće dati snagu onima koji su za to prikladni. On će podići ljude koji mogu voditi Njegove bitke. On nikada ne prepušta svoje djelo slučaju. To djelo je veliko i ozbiljno, i ono mora napredovati. {2OP 228.1}
Nije po Božjoj volji da očevi u Njegovom djelu potroše ono što je ostalo od njihove životne snage noseći teške terete. Neka mladi ljudi na sebe preuzmu svaku odgovornost koju su u stanju preuzeti, i muški se bore u dobroj borbi vjere. Gospod zna bolje od najmudrijih ljudi koga odabrati da izvrši Njegovo djelo, koliko god oni za to bili zainteresirani. Bog je onaj koji u srca mladih ljudi usađuje svoj Duh, navodeći ih da se bore za Njega usprkos nepovoljnim izgledima. On je na taj način nadahnuo Pavla iz Tarsa, koji se borio sa svim sposobnostima koje su mu povjerene za istinu koju mu je Nebo otkrilo, a protiv otpadnika koji su ga trebali podržati. Božji sluge danas morat će se suočiti sa istim poteškoćama s kojima se susreo Pavao. To su iskustvo imali neki od onih koji danas podižu zastavu istine. Takvi ljudi mogu stajati na braniku istine. Ako nastave biti voljni učiti, Bog će ih upotrijebiti da obrani svoj zakon. {2OP 228.2}
Mladi ljudi trebaju se ujediniti s iskusnim radnicima
Neka ostarjeli ranici ne misle kako moraju nositi sve odgovornosti i sve terete. Pred nama se neprestano otvaraju nova polja za rad. Neka se mladi ljudi ujedine s iskusnim radnicima koji razumiju Svete spise, koji su dugo vremena bili tvorci Riječi, koji su unijeli istinu u svakodnevni život, oslanjajući se na Krista iz dana u dan, koji traže Gospoda kao što je to činio Daniel. Tri puta dnevno Daniel je iznosio svoje molbe pred Boga. Znao je da je Onaj koji je bogat savjetima izvor mudrosti i sile. Istina kakva je u Isusu – mač Duha, oštar s obje strane – bio je oružje kojim je ratovao. {2OP 229.1}
U riječima, u duhu i u načelima, ljudi koji su svoje pouzdanje položili u Boga primjer su omladini koja je povezana s njima. Ti vjerni Božji sluge trebaju se spojiti s mladim ljudima, privlačeći ih užima ljubavi, budući da i njih same njima vuče užad Kristove ljubavi. – The Review and Herald, 20. ožujka, 1900. {2OP 229.2}
Ostarjeli ali nastavljaju svjedočiti
Dragi brate {G. I.} Butler:
… Moja je velika želja da stari vojnici, ljudi koji su posijedili u službi Gospodaru, nastave iznositi svoje jasno svjedočanstvo, kako bi oni koji su mlađi u vjeri mogli razumjeti da su poruke koje nam je Bog dao u prošlosti vrlo važne u ovom trenutku povijesti zemlje. Naše iskustvo iz prošlosti nije izgubilo ništa od svoje snage. Zahvaljujem Gospodu na svakom slovu i zarezu u Svetoj Riječi. Ne bih promijenila teške trenutke našeg iskustva. {2OP 229.3}
Ne smiješ raditi više nego što ti tvoja snaga dopušta. Vjerojatno će naše iskustvo u budućnosti biti drugačije; ali mislim da ti i ja, dok starimo u Kristovoj službi i činimo Njegovu volju, stječemo iskustvo od najviše vrijednosti koje će se pokazati kao najveći dobitak. {2OP 229.4}
Gospodnji sudovi sručili su se na zemlju. Moramo djelovati s apsolutnom vjernošću, unoseći cijelo svoje biće u ono što radimo kako bi pomogli drugima da se kreću prema naprijed i prema gore. Trebamo se u potpunosti unijeti u bitku. Uvijek moramo biti spremni izgovoriti riječi ohrabrenja onima koji posustaju i koji su umorni. Možemo hoditi sigurno samo ako hodimo s Kristom. Neka ništa ne oslabi tvoju hrabrost. Pomogni onima s kojima dolaziš u dodir da rade vjerno. {2OP 229.5}
Nadam se da ću te u budućnosti moći susresti na nekom od naših sastanaka. Ti i ja smo među najstarijim još uvijek živim ljudima koji su održali vjeru. Ako i ne doživimo da ugledamo povratak našeg Gospoda, budući da smo odradili svoj posao, odložit ćemo svoj oklop s posvećenim dostojanstvom. Trebamo dati sve od sebe, i učiniti to u vjeri i nadi. Moje srce ispunjeno je zahvalnošću prema Gospodu što je tako dugo poštedio moj život. Moja desna ruka još uvijek može pisati o biblijskim istinama bez drhtanja. Reci svima da ruka sestre White još uvijek zapisuje riječi pouke za narod. Privodim kraju još jednu knjigu o povijesti Starog Zavjeta. [Ovdje se govori o knjizi Proroci i kraljevi.] {2OP 230.1}
Neka te Gospod blagoslovi i održi te u nadi i hrabrosti. – Pismo 130, 1910. {2OP 230.2}
Manje neprekidnog napornog posla
Dragi brate {S. N.} Haskell:
Usrdno te pozivam da ne radiš preko svojih sposobnosti. Trebao bi imati manje neprekidnog napornog posla kako bi se mogao održavati u odmornom stanju. Trebao bi malo odspavati tijekom dana. Tada možeš bistrije razmišljati, tvoje misli bit će jasnije a tvoje riječi uvjerljivije. I pobrini se da dovedeš svoje cijelo biće u vezu s Bogom. Prihvati Svetog Duha kao sredstvo svojeg duhovnog prosvjetljenja, i pod njegovim vodstvom nastavi se kretati prema spoznaji Gospoda. Idi tamo gdje te Gospod uputi, i čini ono što ti On zapovijedi. Čekaj na Gospoda, i On će obnoviti tvoju snagu. {2OP 230.3}
Ali od tebe i mene se ne zahtijeva da budemo pod neprekidnim opterećenjem. Trebamo se stalno predavati onome što On od nas traži, i pokazat će nam svoj zavjet. “Prisan je Jahve s onima koji Ga se boje” (Psalam 25:14). Primit ćemo dublje znanje o tajni Boga Oca i Isusa Krista. Imat ćemo viđenja o Kralju u Njegovoj ljepoti, i pred nama će se otvoriti budućnost koja predstoji Božjem narodu. Uskoro ćemo ući u grad čiji je tvorac i graditelj Bog – grad o kojem smo tako dugo pričali. – Pismo 78, 1906. {2OP 230.4}
Vjerujte Bogu – oslonite se na Njega
Draga sestro {S. N.} Haskell:
…Sada kada više ne možeš biti aktivna, i opterećena si slabostima, sve što Bog od tebe traži jest da Mu vjeruješ. Predaj svoju dušu na čuvanje Njemu kao vjernom Stvoritelju. Njegova milost je sigurna, Njegov zavjet vječan. Sretan je čovjek čija nada počiva u Gospodu, njegovom Bogu, koji je zauvijek istinit. Neka se tvoj um uhvati za obećanja i čvrsto ih se drži. Ako se ne možeš odmah sjetiti obilatog jamstva sadržanog u dragocjenim obećanjima, slušaj kako ih drugi izgovaraju. Kakvu puninu, kakvu ljubav i sigurnost možemo naći u tim riječima koja su sišle sa usana samog Boga, i objavljuju Njegovu ljubav, Njegovu samilost i zanimanje za djecu o kojoj se brine: {2OP 231.1}
“Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup” (Izlazak 34:6, 7). {2OP 231.2}
Gospod je pun samilosti za svoju djecu koja pate. Koji grijeh bi bio prevelik za Njegov oprost? On je milostiv, i kao takav je beskrajno spremniji i s većim zadovoljstvom oprašta nego osuđuje. On je samilostan, i ne traži krivicu u nama; On zna kako smo sazdani; prisjeća se da smo samo prašina. U svojem bezgraničnom suosjećanju i milosti On iscjeljuje sve naše otpade, ljubi nas bezuvjetno dok smo još grješnici, i ne povlači od nas svoju svjetlost, već nas obasjava zbog Kristovih zasluga. {2OP 231.3}
Hoćeš li se, moja sestro, uvijek pouzdati u Isusa koji je tvoja pravednost? Sveti Duh, kojim si milostivo obdarena, sije Božju ljubav u tvom srcu. Ti si jedno s Kristom. On će ti se smilovati da budeš strpljiva, On će ti se smilovati da imaš pouzdanja, On će ti se smilovati da možeš nadvladati nemir, On će zagrijati tvoje srce svojim vlastitim slatkim Duhom, On će oživjeti tvoju dušu u njezinoj slabosti. Preostalo nam je još samo nekoliko dana kao hodočasnici i stranci na ovom svijetu, tražeći bolju, nebesku zemlju. Naš dom je na nebu. Učvrsti svoju dušu u Bogu s pouzdanjem. Stavi sve svoje terete na Njega. {2OP 231.4}
O, koliko je puta ljepota Spasiteljevog lica dotaknula tvoje srce, koliko te puta očarala ljupkost Njegovog karaktera i preplavile misli o Njegovim patnjama. On sada želi da se u potpunosti osloniš na Njega. Dat ću ti odlomak koji te treba tješiti u svakom trenutku. “Reći ćeš u dan onaj: Hvalim Te, Jahve, razgnjevi se Ti na mene, ali se odvratio gnjev Tvoj i Ti me utješi! Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, On je moje spasenje. I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja” (Izaija 12:1-3). – Pismo 14b, 1891. {2OP 232.1}
Poglavlje 25 – Hrabrost u nevolji
[Objavljeno u Notebook Leaflets, Kršćansko iskustvo, br. 9.]
{Pri kraju 1891. godine, odazivajući se zahtjevu Generalne konferencije, Ellen G. White otputovala je u Australiju kako bi pomogla ojačati novoosnovanu crkvu u tom području. Privremeni boravak otegnuo se na devet godina. Nedugo nakon svog dolaska, savladala ju je duga i bolna bolest. Riječi koje slijede dokaz su njezine hrabrosti u toj nevolji. Obratite pažnju na pouke koje je naučila iz tog iskustva. – Urednici. } {2OP 233.1}
Svako pismo koje je moja ruka napisala sadržavalo je između stotinu i dvije stotine stranica, i većina njih napisana je ili dok sam bila postavljena u sjedeći položaj na krevetu pomoću jastuka, kao sada, napola ležeći a napola sjedeći, ili poduprijeta u sjedećem položaju na neudobnoj stolici. {2OP 233.2}
Sjedenje izaziva veliku bol u mome kuku i donjem dijelu moje kralježnice. Kada bi se u ovoj zemlji {Australiji} moglo naći tako udobnih stolica kao što imate u sanatoriju, odmah bi kupila jednu, makar koštala trideset dolara… Vrlo me umara dok sjedim uspravno i držim podignutu glavu. Moram ju nasloniti na naslon od stolice na jastuke, napola ležeći. To je stanje u kojem se trenutno nalazim. {2OP 233.3}
Ali nisam nimalo obeshrabrena. Osjećam da svakodnevno dobivam potrebnu snagu. U dugim i napornim noćnim satima, kada san nije bio moguć, posvetila sam mnogo vremena molitvi; i kada se činilo da svaki živac vrišti od bolova, kada bi se činilo, da sam se usredotočila na sebe, da bih trebala poludjeti, Kristov mir ušao je u moje srce u tolikoj mjeri da sam bila ispunjena zahvalnošću i hvalom. Znam da me Isus ljubi, i ja ljubim Isusa. Nekih noći spavala sam po tri sata, par noći četiri sata, a većinu vremena samo po dva; ipak, tijekom tih dugih australskih noći, usred tame, sve oko mene čini se svijetlim, i uživam u slatkom zajedništvu s Bogom. {2OP 233.4}
Kada sam se prvi put našla u tako bespomoćnom stanju, duboko sam požalila što sam prešla ocean. Zašto nisam u Americi? Zašto sam u ovoj zemlji po tako visokoj cijeni? Mnogo sam puta sakrila svoje lice u poplune svoje postelje i dobro se isplakala. Ali nisam si dugo priuštila luksuz suza. {2OP 234.1}
Rekla sam samoj sebi, „Ellen G. White, što time želiš reći? Zar nisi došla u Australiju zato jer si osjećala kako je tvoja dužnost ići tamo gdje je konferencija odlučila da je najbolje da ideš? Nisi li tako uvijek činila?“ {2OP 234.2}
Odgovorila sam, „Tako je.“ {2OP 234.3}
„Zašto se onda osjećaš gotovo napuštenom i obeshrabrenom? Nije li to djelo neprijatelja?“ {2OP 234.4}
Rekla sam, „Vjerujem da jest.“ {2OP 234.5}
Otrla sam suze najbrže što sam mogla i rekla sam, „Dosta je bilo; više neću gledati na tamnu stranu stvari. Bilo da živim ili da umrem, povjeravam brigu o mojoj duši Onome koji je umro za mene.“ {2OP 234.6}
Tada sam povjerovala da će Gospod sve izvesti na dobro, i tijekom tih osam mjeseci bespomoćnosti nisam osjećala nikakvu malodušnost niti sumnju. Sada gledam na to vrijeme kao dio Gospodnjeg velikog plana, usmjerenog na dobrobit Njegovog naroda u ovoj zemlji, u Americi, kao i na moju vlastitu dobrobit. Ne mogu objasniti kako ili zašto, ali vjerujem u to. I sretna sam u svojoj nevolji. Mogu se pouzdati u svog nebeskog Oca. Neću sumnjati u Njegovu ljubav. Imam stražara koji je budan i danju i noću, i slavit ću Gospoda, jer hvala koja je na mojim usnama dolazi iz srca punog zahvalnosti. – Pismo 18a, 1892. {2OP 234.7}
Razmišljanja tijekom dana nevolja
Molitva i pomazanje – ali iscjeljenje ne dolazi odmah
- svibnja, 1892. Završila je zamorna, gotovo besana noć. Jučer poslijepodne starješina {A. G.} Daniells i njegova supruga, starješina {G. C.} Tenney i njegova supruga i braća Stockton i Smith na moj su me zahtjev posjetili u mome domu kako bi se molili Gospodu da me iscijeli. Uputili smo vrlo gorljive molitve, i svi smo bili uvelike blagoslovljeni. Osjetila sam olakšanje, ali nisam bila iscijeljena. Učinila sam sve što je u mojoj moći kako bih slijedila upute dane u Bibliji, i sada ću čekati na Gospoda da djeluje, vjerujući da će me On iscijeliti u vrijeme koje smatra najboljim. Moja se vjera drži obećanja, “Ištite i primit ćete” (Ivan 16:24). {2OP 235.1}
Vjerujem da je Gospod čuo naše molitve. Nadala sam se da ću odmah biti oslobođena svojih nevolja, i mojoj se ograničenoj prosudbi činilo da će Bog na taj način biti proslavljen. Bila sam uvelike blagoslovljena tijekom naših molitava, i držat ću se čvrsto jamstva koje mi je dano: „Ja sam tvoj Otkupitelj; Je ću te iscijeliti.“ – Rukopis 19, 1892. {2OP 235.2}
“Neću izgubiti vlast nad sobom”
- lipnja, 1892. Prošla je još jedna noć. Spavala sam samo tri sata. Nije me boljelo toliko kao inače, ali bila sam nemirna i nervozna. Nakon što sam neko vrijeme ležala budna pokušavajući zaspati, odustala sam od toga i usmjerila svoju cjelokupnu pažnju na traženje Gospoda. Kako dragocjeno mi je zvučalo obećanje, “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se” (Matej 7:7). S najvećom revnošću molila sam se Gospodu za utjehu i mir koji samo Gospod Isus može podariti. Željela sam da me Gospod blagoslovi kako ne bih izgubila vlast and sobom dok trpim bolove. Ne usudim se vjerovati sebi niti na trenutak. {2OP 235.3}
Trenutak u kojem je Petar odvratio svoj pogled od Krista bio je trenutak u kojem je počeo tonuti. Kada je uvidio opasnost u kojoj se nalazi, okrenuo svoj pogled k Isusu i povikao, Spasi me, Gospode, ili propadoh, ruka koja je uvijek spremna spasiti one koji propadaju uhvatila ga je, i bio je spašen… {2OP 235.4}
U svome domu moram svakodnevno težiti i tragati za mirom… Iako tijelo pati, a živčani sustav je oslabljen, ne smijemo misliti da nam je dopušteno govoriti o našim strahovima ili misliti da ne primamo svu pažnju koju bismo trebali imati. Kada popustimo pred nestrpljenjem, tjeramo Božji Duh iz srca i oslobađamo mjesto za sotonske osobine. {2OP 235.5}
Kada se domišljamo isprikama za sebičnost, za zle misli i zle riječi, učimo našu dušu da čini zlo, i ako s time nastavimo, popuštanje iskušenju pretvorit će se u naviku. Tada se nalazimo na sotoninom području, nadvladani, slabi i bez hrabrosti. {2OP 236.1}
Ako se pouzdajemo u sebe, zasigurno ćemo doživjeti neuspjeh. Krist kaže, “Ostanite u Meni i Ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u Meni” (Ivan 15:4). {2OP 236.2}
Što je taj rodi koji trebamo donijeti? “Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona” (Galaćanima 5:22, 23). {2OP 236.3}
Dok sam razmišljala o tim stvarima, sve sam dublje osjećala grijeh zanemarivanja da održim dušu u Božjoj ljubavi. Gospod ne čini ništa bez naše suradnje. Kada se Krist molio, Oče, održi ih u svome imenu, On nije mislio da bismo trebali zanemariti održavati sebe u ljubavi i vjeri prema Bogu. Podignuti na život u Bogu, kroz živo jedinstvo s Kristom, vjerujemo u obećanja, neprestano dobivajući novu snagu gledanjem na Isusa. Što može promijeniti stajalište ili poljuljati pouzdanje onoga koji se, gledajući Spasitelja, preobrazio na Njegovu sliku? Hoće li se takva osoba baviti nevažnim stvarima? Hoće li njegove misli biti usredotočene na sebe? Hoće li dopustiti sitnicama da unište njegov duševni mir? Onoga u čijem srcu prebiva Isus lako je zadovoljiti. On ne razmišlja o zlu, i zadovoljan je jamstvom da Isus zna i ispravno vrednuje svaku dušu za koju je umro. Bog kaže, “Učinit ću da će čovjek više vrijediti nego zlato čisto, više nego zlato Ofirsko” (Izaija 13:12). Neka to zadovolji težnju duše i učini nas pažljivima i opreznima, spremnima da brzo oprostimo drugima jer je Bog oprostio nama. {2OP 236.4}
Životnu sreću čine malene stvari. Prakticiranje istinske ljubaznosti nalik Kristovoj unutar je mogućnosti svake osobe. Ono što će nam pomoći da nadvladamo nije posjedovanje briljantnih darova, već savjesno izvršavanje svakodnevnih dužnosti. Ljubazan pogled, ponizan duh, zadovoljan stav, istinsko zanimanje za dobrobit drugih – to su stvari koje predstavljaju pomoć u kršćanskom životu. Ako Isusova ljubav ispunjava srce, te će se ljubav očitovati u životu. Nećemo pokazivati odlučnost da stvari budu po našemu, niti tvrdoglavu, sebičnu nevoljkost da budemo sretni ili zadovoljni. Zdravlje tijela ovisi o zdravlju srca više nego to mnogi misle. {2OP 237.1}
Čovjek može smatrati da mu je nanesena nepravda, misliti da se ne nalazi na tako visokom položaju kao što ga je sposoban zauzeti, i na taj način učiniti samog sebe mučenikom u svojim očima. On je nesretan, ali čija je to krivica? Jedno je sigurno – ljubaznost i prijateljska narav uzdići će ga više nego bilo kakva navodna inteligencija uz prokletstvo neprijateljske naravi. – Rukopis 19, 1892. {2OP 237.2}
- lipnja, 1892. Radosno dočekujem zoru, jer moje su noći duge i zamorne. Ali kada ne uspijevam zaspati, zahvalnost ispunjava moje srce dok razmišljam da me Onaj koji nikada ne drijema promatra i sve vodi na dobro. Kako predivna pomisao – Isus zna sve o patnjama i tugama koje podnosimo. On je prošao svaku patnju koju mi možemo iskusiti. Neki od naših prijatelja ne znaju ništa o ljudskom jadu ili tjelesnoj boli. Nikada nisu bolesni, pa se stoga ne mogu u potpunosti poistovjetiti s osjećajima bolesnika. Ali Isus ima osjećaja za našu bolest. On je veliki zdravstveni misionar. On je na sebe uzeo ljudsku prirodu, i stavio se na raspolaganje Božjoj volji, kako bi pomirio pravdu i samilost. – Rukopis 19, 1892. {2OP 237.3}
„Učini me zdravom, plodonosnom granom“
- lipnja, 1892. Moja molitva kada se probudim glasi, Isuse, sačuvaj danas svoje dijete. Uzmi me pod svoju zaštitu. Učini me zdravom, plodonosnom granom živog Trsa. “Bez Mene,” kaže Krist, “ne možete učiniti ništa” (Ivan 15:5). U Kristu i kroz Njega možemo učiniti sve. {2OP 237.4}
Onaj koga su anđeli obožavali, koji je slušao glazbu nebeskog zbora, dok je boravio na zemlji uvijek je bio dirnut patnjama djece, i uvijek je bio spreman poslušati priču o njihovim djetinjim jadima. Često im je otirao suze i ohrabrivao ih nježnim suosjećanjem svojih riječi, i izgledalo je da to utišava njihovu žalost i navodi ih da zaborave svoju tugu. Lik u obličju goluba koji se pojavio nad Isusom u trenutku Njegovog krštenja predstavlja blagost Njegovog karaktera. – Rukopis 19, 1892. {2OP 238.1}
„Neka ne izgovorim nikakvu neljubaznu riječ“
- lipnja, 1892. Još jedna izuzetno iscrpljujuća noć bliži se kraju. Iako i dalje trpim veliku bol, znam da me moj Spasitelj nije napustio. Moja molitva glasi, Pomogni mi, Isuse, da Te ne bih obeščastila svojim usnama. Neka ne izgovorim nikakvu neljubaznu riječ. – Rukopis 19, 1892. {2OP 238.2}
- srpnja, 1892. Tako sam zahvalna što Gospodu mogu povjeriti sve svoje strahove i poteškoće. Osjećam se zaklonjena ispod Njegovih krila. Nevjernik je jednom upitao nekog bogobojaznog mladića, „Koliko je velik taj Bog koga štuješ?“ „Tako velik,“ glasio je odgovor, „da ispunjava beskraj, a istovremeno tako malen da može prebivati u svakom posvećenom srcu.“ {2OP 238.3}
O dragocjeni Spasitelju, čeznem za Tvojim spasenjem. “Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za Tobom” (Psalam 42:1). Težim za jasnijim pogledom na Isusa. Volim razmišljati o Njegovom besprijekornom životu, i udubiti se u Njegove pouke. Koliko sam puta ponovila riječi, “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28). {2OP 238.4}
Velik dio vremena moje je tijelo puno bolova, ali neću se žaliti i tako postati nedostojna nositi naziv kršćanina. Sigurna sam da će ova pouka puna patnje biti na Božju slavu, sredstvo kojim će drugi biti upozoreni da izbjegavaju neprekidni rad pod teškim okolnostima, tako nepovoljnima za zdravlje tijela. – Rukopis 19, 1892. {2OP 238.5}
- srpnja, 1892. Gospod me svojom milošću snaži da mogu pisati važna pisma. Braća me često posjećuju tražeći savjet. Osjećam snažno uvjerenje da je ova zamorna nesreća na Gospodnju slavu. Neću mrmljati; jer kada se probudim usred noći, čini mi se da me Isus promatra. Pedeset prvo poglavlje knjige proroka Izaije izuzetno mi je dragocjeno. On nosi sve naše terete. Čitam to poglavlje ispunjena sigurnošću i nadom. – Rukopis 19, 1892. {2OP 239.1}
- srpnja, 1892. Probudila sam Emily [Emily Campbell, tajnicu gđe. White koja ju je pratila na putovanjima.] u pet sati da naloži vatru i pomogne mi odjenuti se. Zahvaljujem Gospodu da sam se tijekom ove noći uspjela odmoriti bolje nego inače. Svoje sate dok sam budna provodim u molitvi i dubokom razmišljanju. Pitanje koje ne mogu zaobići jest, Zašto ne primam blagoslov koji bi mi obnovio zdravlje? Trebam li ove duge mjesece provedene u bolesti protumačiti kao Božje negodovanje nad mojim dolaskom u Australiju? Na to jasno odgovaram, Ne, to se ne usudim učiniti. U nekoliko navrata prije nego što sam napustila Ameriku razmišljala sam o tome kako Gospod od mene ne zahtijeva da idem u tako udaljenu zemlju, u mojim godinama i u vrijeme kada sam bila iscrpljena prekomjernim radom. Ali poslušala sam glas {Generalne{ konferencije, kao što sam to uvijek pokušavala činiti kada sama nisam dobila jasnu svjetlost. Došla sam u Australiju, i uvidjela da se ovdašnji vjernici nalaze u stanju u kojem im je pomoć nužno potrebna. Tjednima nakon svog dolaska radila sam sa nenadmašenim žarom. Dobila sam pouke o nužnosti osobne pobožnosti… {2OP 239.2}
Sada sam u Australiji, i vjerujem da je upravo to mjesto gdje Gospod želi da budem. Budući da je patnja ono što mi je dodijeljeno, ni na trenutak ne razmišljam o uzmicanju. Dano mi je blagoslovljeno jamstvo da je Isus moj, i da sam ja Njegovo dijete. Tama je razagnata blistavim zrakama Sunca Pravednosti. Tko drugi može razumjeti bol kroz koju prolazim osim onoga koji je patio u svim našim patnjama? Kome se drugome mogu obratiti osim Onome koji je dirnut osjećajem za naše slabosti, i koji zna kako priteći u pomoć onima koji se nalaze u iskušenju? {2OP 239.3}
Kada se žarko molim za ozdravljenje, a čini se da Gospod ništa ne odgovara, moj duh gotovo da klone u meni. U tim trenucima dragi Spasitelj mi obraća pažnju na svoju prisutnost. On mi kaže, Zar ne možeš vjerovati Onome koji te je kupio po cijeni vlastite krvi? Urezao sam te na svojim dlanovima. Tada moju dušu okrepljuje božanska Prisutnost. Podignuta sam iz svoga tijela u Božju prisutnost. – Rukopis 19, 1892. {2OP 240.1}
- srpnja, 1892. Kada se na mene spustila bolest koju trpim mjesecima, bila sam iznenađena što nisam odmah ozdravila kao odgovor na moju molitvu. Ali obećanje, “Dosta ti je Moja milost” (2. Korinćanima 12:9), ispunilo se u mom slučaju. S moje strane ne može biti nimalo sumnje. Moji sati boli bili su sati molitve, jer znam pred koga trebam doći sa svojim jadima. Ima prednost pojačati svoju malenu snagu tako što ću se uhvatiti za beskrajnu silu. Danju i noću stojim na čvrstoj stijeni Božjih obećanja. {2OP 240.2}
Moje srce stavljam u Isusove ruke u povjerenju i ljubavi. On zna što je najbolje za mene. Moje noći bile bi usamljene kada se ne bih pozivala na obećanje, “Zazovi Me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš Me slaviti” (Psalam 50:15). – Rukopis 19, 1892. {2OP 240.3}
Pouke naučene tijekom mjeseci patnje
Prolazila sam kroz veliku probu u obliku boli, patnje i bespomoćnosti, ali kroz sve to stekla sam dragocjeno iskustvo koje za mene ima veću vrijednost od zlata. Kada sam prvi put bila osvjedočena da moram odustati od svojih planova da posjetim crkve u Australiji i Novom Zelandu, ozbiljno sam propitivala je li moja dužnost napustiti Ameriku i doći u tu daleku zemlju. Moji bolovi bili su izuzetno snažni. Mnoge besane noćne sate provela sam u razmišljanju o našem iskustvu od trenutka kada smo napustili Europu i zaputili se u Ameriku, i to je bio neprekidan prizor straha, patnje i nošenja tereta. Tada sam se zapitala, Što sve to znači? {2OP 240.4}
Pažljivo sam razmotrila povijest nekoliko proteklih godina i djelo koje mi je Gospod povjerio. On me niti jednom nije iznevjerio, i često mi se očitovao na jasan način, i nisam vidjela ništa na što bih se mogla žaliti, već samo dragocjene stravi koje su poput zlatnih niti bile utkane u cijelo moje iskustvo. Gospod je bolje od mene znao što mi je potrebno, i osjećala sam da me privlači vrlo blizu sebi, te da moram biti vrlo pažljiva kako ne bih diktirala Bogu što treba raditi sa mnom. Na početku mojih patnji i bespomoćnosti osjećala sam otpor, ali nije prošlo mnogo vremena do trenutka kada sam osjetila da je moja bolest dio Božjeg plana. Otkrila sam da se mogu staviti u položaj, napola sjedeći a napola ležeći, u kojem sam u stanju koristiti svoje onesposobljene ruke i, iako sam trpjela puno boli, bila sam u mogućnosti napisati znatnu količinu teksta. Otkad sam stigla u ovu zemlju napisala sam tisuću i šest stotina stranica ove veličine. {2OP 241.1}
Tijekom mnogo noći u proteklih devet mjeseci mogla sam spavati samo po dva sata, i tada bi se ponekad oko mene skupila tama; ali ja sam se molila, i primila veliku mjeru slatke utjehe u osjećaju da sam se približila Bogu. Obećanja, “Približite se Bogu i On će se približiti vama” (Jakov 4:8), “Kada neprijatelj navali poput bujice, Duh Gospodnji podići će barjak nasuprot njemu ” (Izaija. 59:19), ispunila su se na meni. Bila sam okružena svjetlošću u Gospodu. Isus je bio u svetoj blizini, i osjetila sam da mi je dovoljna Njegova milost, jer je moja duša bila utemeljena u Bogu, i bila sam puna zahvalnosti i slave za Onoga koji me je ljubio i dao sebe za mene. Mogla sam reći iz dubine srca, “znam komu sam povjerovao” (2. Timoteju 1:12). “Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1. Korinćanima 10:13). Kroz Isusa krista postala sam i više nego pobjednik, i ostala sam stajati na pobjedničkom tlu. {2OP 241.2}
Nisam u stanju raspoznati svrhu moje nevolje, ali On zna što je najbolje, i povjerit ću svoju dušu, tijelo i duh Njemu kao svome vjernom Stvoritelju. “Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je On moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan” (2. Timoteju 1:12). Kada bismo obrazovali i uvježbali svoje duše da imaju više vjere, više ljubavi, više strpljenja i savršenije pouzdanje u našeg nebeskog Oca, znam da bismo imali više svakodnevnog mira i sreće dok prolazimo kroz sukobe ovog života. {2OP 242.1}
Gospodu nije drago kada nas naši strahovi i brige otimaju iz Isusovog naručja. Potrebno nam je više strpljivog čekanja i promatranja. Mislimo da se ne nalazimo na pravom putu ako nemamo neki poseban osjećaj, i neprekidno tražimo nekakav znak prikladan trenutnoj situaciji; ali neće nam biti suđeno prema osjećajima, nego prema vjeri. {2OP 242.2}
Kada se pokoravamo Božjoj pisanoj Riječi najbolje što znamo, tada trebamo hoditi u vjeri, osjećali pritom neko posebno ispunjenje ili ne. Obeščašćujemo Boga kada pokazujemo da Mu ne vjerujemo nakon što nam je dao tako divne dokaze o svojoj velikoj ljubavi time što je dao svojeg jedinorođenog Sina Isusa da umre kao žrtva za nas, kako bismo mogli vjerovati u Njega, položiti u Njega svoje nade i pouzdati se u Njegovu Riječ bez pitanja ili sumnje. {2OP 242.3}
Neprekidno gledajte na Isusa, tiho se moleći u vjeri, držeći se za Njegovu snagu, bez obzira doživljavate li neki poseban osjećaj ili ne. Krećite se ravno naprijed kao da svaka molitva koju ste uputili sigurno dolazi do Božjeg prijestolja i prima odgovor od Onoga čije obećanja nikada nisu iznevjerila. Nastavite svojim putom, pjevajući Bogu u svojem srcu, čak i ako vas tišti osjećaj tereta i tuge. Mogu vam reći kao osoba koja je to iskusila, svjetlost će doći, radost će biti naša, i svi oblaci i magla bit će rastjerani. Prijeći ćemo iz tlačiteljske sile sjena i tame u jasnu svjetlost Njegove prisutnosti. {2OP 242.4}
Kada bismo više izražavali našu vjeru, više se radovali u blagoslovima za koje znamo da posjedujemo – Božju veliku milost, trpljenje i ljubav – svakodnevno bismo imali više snage. Zar dragocjene riječi koje je izgovorio Krist, Božji kraljević, nemaju sigurnost i silu koja bi trebala više utjecati na nas, da je naš nebeski Otac spremniji dati Svetog Duha onima koji Ga traže nego što su roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci? {2OP 243.1}
Trebamo se svakodnevno posvetiti Bogu i vjerovati da On prihvaća našu žrtvu, bez da propitujemo imamo li onu razinu osjećaja koja odgovara našoj vjeri. Osjećaji i vjera dvije su različite kategorije kao što je istok različit od zapada. Vjera ne ovisi o osjećajima. Moramo revno vapiti Bogu u vjeri, imali ili ne nekakav poseban osjećaj, i onda živjeti u skladu s našim molitvama. Naše jamstvo i dokaz je Božja riječ, i nakon što smo zatražili, moramo vjerovati bez sumnjanja. Slavim Te, o Bože, slavim Te. Ti me nisi iznevjerio u ispunjavanju onoga što si obećao. Ti si mi se otkrio, i ja sam Tvoja da činim Tvoju volju. {2OP 243.2}
Budite na oprezu vjerno poput Abrahama kako se gavrani ili bilo kakve ptice grabljivice ne bi olako gostile na vašoj žrtvi i prinosu Bogu. Treba paziti na svaku misao sumnje tako da nikada ne izađe na svjetlost dana kroz vaša usta. Svjetlost uvijek bježi od riječi koje časte sile tame. Život našeg uskrslog Gospoda svakodnevno se treba očitovati u nama. {2OP 243.3}
Kakav je naš put do neba? Je li to staza puna svakojakih privlačnih udobnosti? Ne, to je put koji je uzak i naizgled neudoban; to je put sukoba, iskušenja, nevolja i patnji. Naš Vojskovođa, Isus Krist, nije od nas sakrio ništa u vezi s bitkama u kojima se moramo boriti. On prostire kartu pred nama i pokazuje nam put. “Borite se,” kaže On, “da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći” (Luka 13:24). “Široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu” (Matej 7:13). “U svijetu imate muku” (Ivan 16:33). Apostolove riječi odražavaju ono što je rekao Krist, “jer nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje” (Djela 14:22). Stoga, je li obeshrabrujuća strana toga ono o čemu trebamo neprestano razmišljati?… {2OP 243.4}
To je Isus, život svake milosti, smisao svakog vjerskog obreda, život svakog blagoslova. Isus je srž, slava i miomiris, sam život. “Tko ide za Mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života” (Ivan 8:12). Tada kraljevski put koji se prostire pred otkupljenima da hode njime ne leži u obeshrabrujućoj tami. Naše hodočašće bi uistinu bilo samotno i bolno da nema Isusa. “Neću vas,” kaže On, “ostaviti kao siročad” (Ivan 14:18). Stoga uhvatimo se za svako zapisano obećanje. Ponavljajmo ih iz dana u dan i razmišljajmo o njima tijekom noći, i budimo radosni. {2OP 244.1}
“Reći ćeš u dan onaj: Hvalim Te, Jahve, razgnjevi se Ti na mene, ali se odvratio gnjev Tvoj i Ti me utješi! Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, On je moje spasenje. I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime Njegovo! Objavite narodima djela Njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov” (Izaija 12:1-6). {2OP 244.2}
Nije li doista kraljevski put kojim putujemo, prostrt pred Onima koje je Gospod otkupio da hode njime? Može li postojati bolji put? Ili sigurnija staza? Ne! Ne! Tada prakticirajmo upute koje su nam dane. Gledajmo na našeg Spasitelja kao na svoje utočište, kao štit na našoj desnici koji nas brani od sotoninih strijela. {2OP 244.3}
Iskušenja će nas napadati, brige i tama će nas tištati. Kada srce i tijelo budu spremni predati se, tko je Onaj koji nas uzima u svoje vječno naručje? Tko izvršava svoje dragocjeno obećanje? Tko u naše pamćenje doziva riječi ohrabrenja i nade? Čija se milost obilato izlijeva na one koji za nju mole iskreno i u istini? Tko je Onaj koji nam pripisuje svoju pravednost i spašava nas od grijeha? Čija svjetlost razgoni tamu i maglu i dovodi nas u svjetlost Njegove prisutnosti? Tko je to osim Isusa? Tada Ga ljubite, tada Ga slavite. “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se” (Filipljanima 4:4). Je li Isus danas živući Spasitelj? “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu” (Kološanima 3:1). Uskrsnuli smo s Kristom. Krist je naš život. Kroz Njegovu milost i dobrostivu ljubav proglašeni smo izabranima, posvojenima, pomilovanima i opravdanima. Stoga veličajmo Gospoda. – Pismo 7, 1892. {2OP 245.1}
Poglavlje 26 – Jamstvo onima koji su suočeni sa smrću
Poruke utjehe snahi koja pati od bolova
{Mary Kelsey White, supruga Wm. C. Whitea, i time snaha gđe. White, još otkada je bila djevojka bila je revan i nadaren radnik u Review and Herald-u, i našoj izdavačkoj kući u Baselu u Švicarskoj. Tijekom svojeg boravka u Europi zarazila se tuberkulozom, i nakon trogodišnje bolesti umrla je u gradu Bouder, država Colorado, u dobi od trideset i tri godine. Ovdje su navedeni izvadci iz poruka koje su napisane za nju tijekom posljednje godine te bolesti. – Urednici.} {2OP 246.1}
Battle Creek, Michigan
4. studenog, 1889.
Draga kćeri Mary:
Ne prestajemo moliti se za tebe, moje drago dijete, i Božja dobrota i milost tako mi je jasna i vidljiva da mi se svaki put kada se molim čini kao da te Spasitelj drži u vlastitom naručju i da tamo počivaš. Imam vjere u tvoj slučaj. Vjerujem da je Gospod čuo molitve upućene za tebe, i da će djelovati na tvoje dobro i na slavu svoga imena. On je rekao, “Što god hoćete, ištite i bit će vam” (Ivan 15:7). “I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete” (Matej 21:22). {2OP 246.2}
Znam da se pred nama nalaze burna vremena, i moramo naučiti kako se pouzdati, kako se uhvatiti za Izvor naše snage. Gospod je dobar onima koji vjeruju u Njega, i oni neće biti nadvladani. Mislim na riječi proroka koji se nalazio u tvojoj situaciji, “Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću Ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog” (Psalam 43:5). {2OP 246.3}
Mary, odmori se u Bogu. Čekaj strpljivo na Gospoda. On će ti biti prisutna pomoć u svakom vremenu nevolje. Gospod je dobar. Slavi Njegovo sveto ime. Bog voli kada Mu vjerujemo, voli kada imamo pouzdanje u Njegova obećanja. Samo vjeruj, i vidjet ćemo kako Bog radi. – Pismo 71, 1889. {2OP 247.1}
Battle Creek, Michigan
6. prosinca, 1889
Draga Mary:
Nismo te zaboravili, moje drago dijete u nevolji. Revno se molimo za tebe svaki dan. Molim se slobodno. Nismo zaboravili braću {A. D.} Olsena i {J. G.} Mattesona, kao ni druge koji pate. Molimo se; to je sve što možemo učiniti. Tada vas u poniznom povjerenju ostavljamo u rukama Onoga koji vas ljubi više nego što majka ljubi svoje dijete. Uhvatite se čvrsto za Isusa i potpuno se pouzdajte u Njega, jer Njemu je stalo do vas i neće odmaknuti svoju ruku od vas, već će vas sam voditi. {2OP 247.2}
Draga Mary, kako će ugodno biti gledati Kralja u Njegovoj nenadmašnoj ljupkosti na mjestu gdje neće biti boli, tuge, bolesti ni žalosti. Jasno osjećam da ćemo biti pobjednici, i jasno osjećam da između Boga i tvoje duše postoji otvorena veza. Čini mi se tako sigurnim da božanska Prisutnost boravi uz tebe i da je Isus tvoj stalni pomoćnik. O, koliko te On ljubi; On te ljubi, i promatra te sa sažaljivom nježnošću. Nemoj ni na trenutak posumnjati u Njega. Povjeri svoj slučaj u Njegove ruke, vjerujući da će On za tebe učiniti upravo ono što je najbolje za tvoju vječnu dobrobit… {2OP 247.3}
Revno se molim za tebe svakog dana. Gospod živi, Gospod čuje i odgovara na molitve. Podigni svoj pogled prema gore, moje drago dijete. Gledaj prema gore, budi hrabra, potpuno vjeruj Gospodu, jer On je tvoj pomoćnik, tvoj liječnik i tvoj Spasitelj. – Pismo 75, 1889. {2OP 247.4}
Battle Creek, Michigan
12. veljače, 1890.
Draga Mary:
Bolesna, slaba i usamljena, to je način na koji te zamišljam… Mary, ti imaš najbolje Biće, čija je ljubav najveća, i koje je Sunce Pravednosti, da te obasjava. Pogledaj gore, pogledaj gore. Osjećam kako počinak u grobu ne bi bio tako loša stvar za mene. Tako sam umorna, tako obeshrabrena kada vidim toliko ljudskog ja i toliko sotoninog duha i djelovanja. Ali onda pogledam na Isusa, i samo u Njemu pronađem mir… {2OP 248.1}
Vjerom te polažem na Kristove grudi. On te ljubi. Znam da ne stojiš daleko od Krista, već Mu se približavaš s punom sigurnošću vjere u poniznu ovisnost o Kristovoj krvi i pravednosti. Prihvaćaš spasenje kao dar Njegove milosti, vjerujući u obećanje zato jer ga je On izrekao. Gledaj na Isusa; to je moja jedina utjeha i nada. Gospod te je vodio putem bolnog poniženja. Bila si prelijevana iz posude u posudu. On te je vodio korak po korak, sve dublje i dublje u dolinu, ali samo zato da te dovede u blisko zajedništvo s Isusom u Njegovom životu punom poniženja. {2OP 248.2}
Postoji li ijedan korak, moje drago ljubljeno dijete, u kojem Isus nije koračao s tobom? Postoji li ijedan žalac nevolje koji On ne osjeća? Ima li ikoji grijeh koji On nije ponio, križ koji nije nosio, tuga s kojom nije suosjećao? On je dirnut osjećajem za svaku našu slabost. Ti se upoznaješ s time što znači sudjelovati u Kristovim patnjama. Ti si dionik s Kristom u Njegovim mukama. Ti hrabro, samoodričuće dijete, Bog sve to zna. On ti je proslijedio čašu u koju je stavio kapljicu vlastitih patnji. Na tvoja ramena stavlja lagani dio križa; On zasjenjuje tvoju dušu… {2OP 248.3}
Prepusti se s pouzdanjem Isusovim rukama. Nemoj brinuti. Nemoj misliti kako je Bog zaboravio biti milostiv. Isus živi i neće te napustiti. Neka Gospod bude tvoj štap, tvoja potpora, tvoja izvidnica i tvoje začelje. – Pismo 56, 1890. {2OP 248.4}
Battle Creek, Michigan
13. veljače, 1890.
Moje drago dijete:
Gospod te blagoslivlja u svemu i On će te okrijepiti i dati ti snažnu utjehu i mir u sebi. On želi da se potpuno prepustiš u Njegove ruke, i vjeruješ da će sve stvari izvesti na dobro… {2OP 249.1}
Budi hrabra. Nastavi gledati prema gore. Isus je jedina nada svih nas. On te neće ostaviti niti napustiti. Božja obećanja su dragocjena. Čvrsto ćemo se držati za njih. Nećemo ih pustiti iz ruku. – Pismo 57, 1890. {2OP 249.2}
St. Helena, California
28. svibnja, 1890.
Draga djeco:
Mislim na vas i molim se za sve vas. O, Mary, kada bi ti samo bilo bolje, koliko bi to obradovalo moje srce. Gospod će zapaliti svoju svijeću da te obasjava. On će te blagosloviti, ojačati i poduprijeti u ovim trenucima tvojeg iskušenja i nevolje. Iskupitelj je samilostan, pun nježnog suosjećanja i ljubavi. Sada je vrijeme da povjeriš svoju dušu na čuvanje Bogu kao vjernom Stvoritelju. Kako je blagoslovljena nada koju imamo – nada koja postaje sve jača i jača dok se povećavaju iskušenja i nevolje. Pokaži sada svoje povjerenje u Onoga koji je dao svoj život za tebe. {2OP 249.3}
Hvala Bogu, Mary, što lagane patnje koje traju samo trenutak djeluju da ti pridobiju puno veću i vječnu slavu. Ti znaš kome si vjerovala i uvjerena si da On u sebi može sačuvati tvoj poklad za onaj dan. Kušnje mogu biti u ozbiljne, ali svakog trenutka gledaj na Isusa – ne kako bi se borila, već da se odmoriš u Njegovoj ljubavi. Njemu je stalo do tebe. {2OP 249.4}
Znam da nada postaje snažnija kako nas iskušenja sve više i više pritišću. Zrake Sunca Pravednosti obasjat će tvoje srce svojom iscjeljujućom silom. Gledaj kroz oblake do blještavila, do svjetlosti samog Sunca Pravednosti. Zahvaljuj Bogu što sidro ostaje postojano i usred oluje iskušenja. Imamo zauvijek živog, zauvijek pobjedonosnog Posrednika, koji zagovara naše pojedinačne slučajeve pred Ocem. Radosti vječne nagrade kupljene su po beskrajnoj cijeni. {2OP 249.5}
Neka te Gospod utješi, ojača i blagoslovi; to je moja svakodnevna molitva. O, kada ugledamo Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, kako će radostan biti taj dan. Odmorit ćemo se u zaklonu Božjih obilatih obećanja. On nas nikada neće iznevjeriti, već će biti uvijek dostupna pomoć u svakom trenutku kada nam ona zatreba. – Pismo 77, 1890. {2OP 250.1}
Battle Creek, Michigan
16. lipnja, 1890.
Dragi Willie:
Zabrinuta sam za sve vas, posebice za dragu Mary. Molim se za nju svakog dana i noći, znam da je Gospod drži na dlanu svoje ruke. Mary sada s punim pouzdanjem može reći, “Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je On moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan” (2. Timoteju 1:12). {2OP 250.2}
U slučaju Mary nemam nikakvih sunji, nikakvog nevjerovanja. Ona je Gospodnja ljubimica. “Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika Njegovih” (Psalam 116:15). Mary može reći zajedno s Pavlom, “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju Njegov pojavak” (2. Timoteju 4:7, 8). {2OP 250.3}
Što ćemo činiti bez Spasitelja u trenucima koji stavljaju dušu na probu? Službujući anđeli nalaze se oko nas i daju nam piti vodu života kako bi se naše duše okrijepile u završnim prizorima života. Postoji zavjet koji je dao Onaj koji je uskrsnuće i život, da će one koji spavaju u Isusu Krist izvesti sa sobom iz groba. Truba će se oglasiti, i mrtvi će se probuditi na život da nikada više ne umru. Njima je stiglo vječno jutro, jer u Božjem gradu neće biti noći. {2OP 250.4}
Mary se odvažno borila kroz iskušenja i probe; učinila je što je bilo u njezinoj moći. Kroz Kristovu milost odigrala je svojim riječima i svojim djelima ulogu u oblikovanju karaktera drugih. Ona umire u vjeri, ali njezina djela nastavljaju živjeti. – Pismo 78, 1890. {2OP 250.5}
Poruke suosjećanja i nade vjernoj pomoćnici
{Gđica Marian Davis, koja se pridružila osoblju gđe. White 1879. godine i bila povezana s njezinim radom u Americi, Europi i Australiji tijekom dvadeset i pet godina, oboljela je od tuberkuloze 1903. godine, i završila svoje životno djelo nešto više od godinu dana nakon toga. Gđica Davis bila je vrlo vjerna i povjerljiva književna pomoćnica, i gđa. White ju je jako voljela. Ovdje su navedene poruke suosjećanja, nade i savjeta zapisane tijekom posljednja dva mjeseca bolesti gđice Davis, izvučene iz pisama koje joj je slala gđa. White. – Urednici.) {2OP 251.1}
Melrose, Massachusetts
17. kolovoza, 1904.
Draga sestro Marian Davis:
Rado bih bila doma, ali još nije sigurno kojim ću točno sastancima pristati prisustvovati; stoga ćemo učiniti najbolje što možemo… {2OP 251.2}
Molim se Gospodu da te ojača. Nadamo se da ti je bolje. Drži se čvrsto za Gospoda, s rukom u Kristovoj ruci… {2OP 251.3}
Marian, ne smiješ postati malodušna. Tvoj slučaj nalazi se u Gospodnjim rukama, i sada moraš prepustiti svoj slučaj po pitanju liječenja kako bi liječnici, dr. A i dr. B, učinili za tebe ono što se mora učiniti. Imamo drugih knjiga koje ćemo povjeriti u tvoje ruke kada nadvladaš bolest koja te sada muči. Pobrini se da jedeš, čak i ako to uzrokuje određenu bol. Što se dulje uzdržavaš od hrane, to ćeš slabijom postati… Mogli bi se pitati, Kako možemo poslužiti Gospodu? Nije li naš Bog svemoćan? Zar se nećeš uhvatiti za Njegovu snagu? Niti jedno živo biće ne može ti pomoći kao što to može Gospod Isus. Pouzdaj se u Njega. On će se pobrinuti za tebe. – Pismo 378, 1904. {2OP 251.4}
Melrose, Massachusetts
24. kolovoza, 1904.
Draga sestro Marian Davis:
Nemoj dopustiti niti jednoj bojažljivoj misli da uđe u tvoj um. Žao mi je što si tako bolesna, ali učini sve što možeš sa svoje strane kako bi povratila svoje zdravlje. Ja ću se pobrinuti da se podmire svi troškovi. Ne osjećam se dobro; u stanju sam putovati samo kratke udaljenosti u kočiji. Ne usudim se zaputiti se na dugo putovanje željeznicom. Dok smo god ti i ja na životu, moj dom je i tvoj dom… {2OP 251.5}
Marian, tijekom gotovo cijelog razdoblja mog izbivanja nisam uživala u hrani, ali nisam se usudila ne jesti, jer onda ne bih mogla ništa raditi. Jela sam i kada mi hrana nije odgovarala kako bih mogla živjeti. Otkada sam došla na ovo mjesto, ponovo sam počela uživati u hrani. Polažem svoje povjerenje u Boga i molim se Njemu za tebe i za sebe. Ne trebamo se bojati niti brinuti se. Samo se pouzdaj u Gospoda. Sve što nam je potrebno jest vjerovati i pouzdati se u Onoga koji je u stanju spasiti svakoga tko Mu priđe i voljan Mu je vjerovati. „Drži se čvrsto za moju ruku,“ kaže Isus tebi i meni. Potičem te da misliš ispravne misli o Kristu, našem Spasitelju – tvom Spasitelju i mojem Spasitelju. Radovala si se svakoj prilici u kojoj si mogla učiniti nešto za promicanje Njegove slave, i bit ćeš uvedena u Božji grad kada se oglasi posljednja Božja truba, i bit ćemo primljeni s istinskom radošću. {2OP 252.1}
Marian, radila si zajedno sa mnom da bi ljudske duše dovela u dodir sa zdravom naukom, kako bi mogle biti nadahnute i proizvesti zdrava djela. „Zvuk zdravih riječi“ treba se cijeniti više od zlata, srebra i svega privlačnoga na ovoj zemlji. Ti si ljubila istinu. Snažno te je pogađalo veliko zanemarivanje pokazano prema našem Gospodu i Spasitelju. O, biti u skladu s Bogom! To je ono za čime si čeznula. Ne postoji ništa što čovjeka uistinu može uzdići do spasenja osim Božje istine. {2OP 252.2}
“Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime Njegovo” (Psalam 103:1). Sada, molim te, neka ti i ja održimo službu zahvalnosti svakog dana. Ne zaslužuje li to Onaj koji je poštedio tvoj život sve ove godine kao odgovor na molitvu vjere? Predaj se u Njegove ruke u svojoj slabosti, i potpuno se pouzdaj u Njega. Usvojit ćemo Božju Riječ kao veliko pravilo našeg života, nebeski lijek protiv svih bolesti koji se nalazi u našim rukama. Pokušale smo, ti i ja ujedinjene, pred ljude iznijeti istinski oblik nauke, koji objedinjuje svetost, milost, istinu i ljubav. Te smo stvari pokušale iznijeti na jednostavan način, kako bi duše mogle shvatiti jedinstvo ljubavi i svetosti – što je jednostavno kršćanstvo u srcu. Učinile smo što smo mogle kako bi predstavile kršćanstvo kao krunu i slavu čovjekovog života na ovom svijetu, i ono što nas priprema da uđemo u Božji grad kako bismo bili Njegovi ljubljeni i otkupljeni u stanovima koje nam je otišao pripremiti. Stoga slavi Gospoda. Slavimo ga zajedno. {2OP 252.3}
Molim te da jedeš, Marian, jer to ti savjetuje tvoj zemaljski liječnik, kao i veliki Zdravstveni Misionar; a sestra {M. J.} Nelson pribavit će ti što god zatražiš. Nitko ne bi bio sretniji od mene ako tvoj život bude pošteđen da nastaviš raditi u djelu; ali ako je došlo tvoje ili moje vrijeme da usnemo u Isusu, ne smijemo skraćivati život uskraćujući organizmu hranu koja mu je nužno potrebna. Sada jedi, draga moja, željela jesti ili ne, i na taj način odigraj svoju ulogu na putu do oporavka. Daj sve od sebe da ozdraviš, a onda, ako je Gospodnja volja da ti podari počinak, učinila si što si mogla. Ja cijenim tvoj trud. Slavi Gospoda, Marian, što te Isus, Veliki Liječnik, ima moć iscijeliti. S ljubavlju. – Pismo 379, 1904. {2OP 253.1}
College View, Nebraska
16. rujna, 1904.
Draga sestro Marian:
Razmišljam o tvome slučaju, i žalosti me što je tvoja duša uznemirena. Utješila bih te kada bi to bilo u mojoj moći. Zar ti Isus, dragocjeni Spasitelj, nije toliko puta bio spremna pomoć u vremenima nevolje? Nemoj žalostiti Svetog Duha, već prestani brinuti se. To je ono o čemu si mnogo puta govorila drugima. Dopusti da te utješe riječi onih koji nisu tako bolesni poput tebe, i neka ti Gospod pomogne; to je moja molitva. {2OP 253.2}
Ako je Gospodnja volja da umreš, trebala bi smatrati svojom povlasticom da predaš cijelo svoje biće, tijelu, dušu i duh, u ruke pravednog i milostivog Boga. On nema takve sklonosti ka osuđivanju kao što se tebi čini. Želim da prestaneš misliti kako te Gospod ne voli. Prepusti se bez zadrške milostivim obećanjima koje je On dao. On čeka na tebe da prihvatiš Njegov poziv… Ne trebaš misliti da si učinila išta što bi navelo Boga da prema tebi postupa strogo. Ja znam bolje od toga. Samo vjeruj u Njegovu ljubav, i uhvati se za Njegovu riječ… Nikakva sumnjičavost ili nepovjerenje ne smiju zavladati našim umom. Strah od Božje veličanstvenosti ne smije omesti našu vjeru. Neka nam bog pomogne da se ponizimo u krotkosti i skrušenosti. Krist je odložio svoju carsku haljinu i kraljevsku krunu kao bi se mogao povezati sa ljudima, i pokazati da ljudska bića mogu biti savršena. Zaogrnut haljinama milosti, On je na našem svijetu proživio savršen život kako bi nam pružio dokaz o svojoj ljubavi. On je učinio ono što bi trebalo učiniti nemogućim ne vjerovati u Njega. Sa svojeg vrhovnog zapovjedničkog položaja na nebeskim dvorovima, On se ponizio kako bi na sebe preuzeo ljudsku prirodu. Njegov život primjer je onoga što naši životi mogu biti. Krist je postao čovjek žalosti i upoznat s patnjama, kako nikakav strah od Božjeg veličanstva ne bi uspio izbrisati našu vjeru u Božju ljubav. Ljudsko srce koje se preda Njemu postat će sveta harfa, sa koje će se širiti zvuci svete glazbe. – Pismo 365, 1904. {2OP 253.3}
College View, Nebraska
26. runa, 1904.
Draga sestro Marian:
Molimo se da tvoj život bude sačuvan dok se ponovo ne susretnemo – da ne umreš, već da živiš… {2OP 254.1}
Gledaj na Isusa. Vjeruj u Isusa, bilo da živiš ili da umireš. On ej tvoj Otkupitelj. On je Onaj koji nam daje život. Ako usneš u Gospodu, On će te podići iz groba na slavnu besmrtnost. Neka ti On od sada podari mir, utjehu, nadu i radost. {2OP 254.2}
Stavi svo svoje pouzdanje u Isusa. On te nikada neće ostaviti niti napustiti. On kaže, urezao sam te u dlanove svojih ruku. Marian, ako odeš prije nego ja odem, srest ćemo se tamo. Vidjet ćemo kao što smo viđeni i poznati kao što smo poznati. Samo dopusti Kristovom miru da uđe u tvoju dušu. Budi dosljedna u svom pouzdanju, jer On je vjeran svojim obećanjima. Položi svoju slabu, plašljivu ruku u Njegovu čvrstu ruku i dopusti Mu da te On drži i osnaži, bodri i utješi. Sada ću se spremiti da napustim ovo mjesto. O, željela bih da sam s tobom ovog trenutka! S puno ljubavi. – Pismo 382, 1904. {2OP 254.3}
Poruke drugima čiji se životi bliže skorom kraju
Možemo suosjećati s tobom, iako smo udaljeni od tebe. Želim ti reći, nemoj se odreći nade, već se čvrsto drži obećanja, “Ištite i dat će vam se” (Luka 11:9). Ali nemoj se obeshrabriti ako Onaj koji može izvršiti djelo iscjeljenja, Onaj koji zna kraj od samog početka, dopusti da Njegovo dijete umre kako bi ponovo ustalo u jutro uskrsnuća. Reci, „Neka ne bude moja volja, Bože, nego Tvoja.“… Ako tvoja supruga poklekne pod bolešću, sjeti se da postoji budući život. Posljednja truba podignut će sve koji su primili Krista, vjerovali u Njega, i povjerili Njemu svoje spasenje. {2OP 255.1}
Moja draga sestro, molit ćemo se za tebe. Suosjećamo s tobom. Iznijet ćemo tvoj slučaj Velikom Liječniku. Čula sam da je to već i bilo učinjeno. Drži se čvrsto za ruku Onoga koji je u stanju blagosloviti i iscijeliti ako vidi da je to na tvoje sadašnje i vječno dobro. A sada, moja sestro i brate, dok ste oboje na životu, iskoristite ovo dragocjeno vrijeme kako bi prisvojili vjerom dragocjena obećanja Božje Riječi. Zahvalna sam što ste oboje u poniznoj potrazi za oproštenjem svih grijeha. To je vaša prednost. Nemojte popustiti pred nevjerovanjem. {2OP 255.2}
Naš dragocjeni Spasitelj dao je svoj život za grijehe svijeta, i zavjetovao se riječima da će spasiti sve koji dođu k Njemu. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16). To su uvjeti zadobivanja vječnog života. Ispunite ih, i vaša nada je osigurana, bilo da živite ili da umrete. Vjerujte Otkupitelju koji spašava duše. Povjerite svoju bespomoćnu dušu Njemu, i On će vas primiti, blagosloviti i spasiti. Samo vjerujte. Primite Ga svim svojim srcem, i znajte da On želi da zadobijete krunu života. Neka to bude vaša najveća i najrevnija molba. Predajte se u potpunosti, i On će vaš očistiti od svake nečistoće, i učiniti vas posudama na čast. Možete biti oprani i ubijeljeni u krvi Janjeta. Na taj način zadobit ćete pobjedu… Držite se čvrsto u vjeri. – Pismo 45, 1905. {2OP 255.3}
Riječi upućene propovjedniku koji umire od raka
Nismo te zaboravili; prisjećamo te se u svojim molitvama na obiteljskom oltaru. Noćima ležim budna moleći se Bogu za tvoju dobrobit. {2OP 256.1}
O, tako mi je žao zbog tebe. Nastavit ću se moliti da Boži blagoslov počiva na tebi. On te neće ostaviti bez utjehe. Ovaj svijet ne znači mnogo ali, dragi moj brate i sestro, Isus kaže, “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se” (Matej 7:7). Pozivam se na ovo obećanje za tebe… {2OP 256.2}
Brate moj, jedne noći izgledalo mi je da se naginjem nad tebe, i govorim ti: „Još samo malo, još samo nekoliko napadaja boli, samo nekoliko sati patnje, a zatim odmor, blaženi odmor. Na poseban način naći ćeš mir. Svi ljudi moraju biti iskušani i isprobani. Svi mi moramo piti iz čaše i biti kršteni nevoljama. Ali Krist je okusio smrt u njezinom najgorčem obliku za svakoga čovjeka. On zna kako sažalijevati, kako suosjećati. Samo počini u Njegovim rukama; On te ljubi, i On te je iskupio svojom vječnom ljubavlju. Budi vjeran do smrti, i primit ćeš krunu života. {2OP 256.3}
„Svi koji žive na našem svijetu od ovog vremena nadalje upoznat će pravo značenje iskušenja. Znam da će ti Bog podariti milost, da te neće napustiti. Pozovi se na Božje obećanje: `Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova’ (Otkrivenje 14:13). Budi hrabar. Kada bih mogla, rado bih u ovom času bila uz tebe, ali susrest ćemo se u zoru uskrsnuća.“… {2OP 256.4}
Također sam govorila riječi utjehe sestri C. Hrabrila sam ju, i činilo se kao da je soba bila puna Božjih anđela. Budite oboje hrabri. Gospod vas neće ostaviti niti vas napustiti. – Pismo 312, 1906. {2OP 256.5}
Tugovanje omekšava i čini krotkim
Moja sudbina je bila da budem pročišćena kroz nevolje, koje su me omekšale i učinile krotkijom, uklonile neprijateljske osjećaje iz moga srca i ispunila ga suosjećanjem i ljubavlju. Moj život ispunjen oplakivanjem, [dvojica od njezinih četvorice sinova umrli su dok su bili vrlo mladi – najstariji, Henry, kada je imao šesnaest godina i Herbert, najmlađi, kada je imao samo tri mjeseca. Smrt je došla po njezinog supruga, starješinu Jamesa Whitea, 1881. godine nakon vrlo kratke bolesti, kada je imao šezdeset godina. Ova iskustva spominju se kasnije unutar ovog poglavlja. – Urednici.] boli i patnjom nije prošao bez dragocjenih otkrivanja prisutnosti moga Spasitelja. Moje oči bile su privučene ljepotom nebesa koja blistaju nad nama; podareni su mi kratki pogledi na vječni svijet i neizmjerno veliku nagradu. Kada se sve činilo mračno, pojavio bi se procjep u oblacima, i zrake sunčeve svjetlosti sa prijestolja rastjerale su tamu. Bog ne želi da itko od nas ostane pod teretom nijeme tuga, s bolnim i slomljenim srcem. On želi da pogledamo gore i opazimo dugu obećanja, i odsjajujemo tu svjetlost kako bi ju i drugi mogli vidjeti. {2OP 257.1}
O, blaženi Spasitelj stoji kraj mnogo onih čije su oči tako zaslijepljene suzama da Ga ne mogu razaznati. On čezne da čvrsto stisne naše ruke dok se čvrsto držimo za Njega u čistoj vjeri, moleći Ga da nas vodi. Naša je prednost radovati se u Bogu. Ako dopustimo da Isusova utjeha i mir uđu u naš život, boravit ćemo blizu Njegovog velikog srca punog ljubavi. – The Review and Herald, 25. studenog, 1884. {2OP 257.2}
Ponovo ćemo vidjeti svoju djecu
Utjeha majci nakon smrti njezinog djeteta
Dok pričaš o svome iskustvu vezanom za smrt svoga djeteta, i kako si se poklonila u molitvi, polažući svoju volju pod volju tvog nebeskog Oca, prepuštajući stvari u Njegove ruke, moje majčinsko srce osjeća se dirnutim. I sama sam prošla kroz iskustvo slično onome koje si ti upravo doživjela. {2OP 258.1}
Kada je mome najstarijem sinu bilo šesnaest godina, zadesila ga je teška bolest. Njegov slučaj smatran je kritičnim, i on nas je pozvao do svoje postelje i rekao, „Oče, majko, bit će vam teško rastati se od svoga najstarijeg sina. Ako Gospod odluči poštedjeti moj život, bit će mi drago zbog vas. Ako je za moje dobro i na slavu Njegovog imena da se moj život završi sada, na to mogu reći, Mojoj je duši dobro. Oče, idi sam, i majko, idi sama, i molite se. Tada ćete primiti odgovor u skladu s voljom moga Spasitelja, koga vi ljubite i koga je ljubim.“ Bojao se da će, ukoliko se budemo molili zajedno, naše suosjećanje ojačati, pa ćemo moliti Gospoda za ono što ne bi bilo najbolje da nam podari. {2OP 258.2}
Učinili smo kao što je zatražio od nas, i naše su molitve u svim točkama bile nalik molitvama koje si ti prinijela. Nismo primili nikakvu naznaku da će se naš sin oporaviti. Umro je, polažući potpuno povjerenje u Isusa, našeg Spasitelja. Njegova smrt bila je težak udarac za nas, ali bila je to pobjeda čak i u smrti; jer njegov je život bio skriven s Kristom u Bogu. {2OP 258.3}
Prije smrti mog najstarijeg dječaka, moje dijete bilo je nasmrt bolesno. Molili smo se i mislili da će nam Gospod poštedjeti naše drago dijete; ali zatvorili smo njegove oči i položili ga na počinak u Isusu, do trenutka kada će se Darivatelj života vratiti kako bi probudio svoje ljubljene na slavnu besmrtnost. {2OP 258.4}
Tada je moj suprug, vjerni sluga Isusa Krista, koji je stajao uz mene trideset i šest godina, uzet od mene, i ostavljena sam da radim sama. On spava u Isusu. Nemam suza koje bih prolila nad njegovim grobom. Ali koliko mi nedostaje! Kako čeznem za njegovim mudrim riječima i savjetima! Kako čeznem čuti kako se njegove molitve stapaju s mojima za svjetlost i vodstvo, za mudrost u planiranju i organiziranju djela! {2OP 259.1}
Ali Gospod je bio moj Savjetnik, i Gospod će ti podariti milost da podneseš svoju žalost. {2OP 259.2}
Pitaš me u vezi spasenja tvojeg djeteta. Kristove riječi su odgovor na tvoje pitanje: “Pustite dječicu neka dolaze k Meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje” (Luka 18:16). {2OP 259.3}
Sjeti se proročanstva, „Ovako govori Jahve: “Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje… Ovako govori Jahve: “Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo – riječ je Jahvina – sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj“ (Jeremija 31:15-17). {2OP 259.4}
To obećanje pripada tebi. Možeš se utješiti i vjerovati Gospodu. Gospod mi je više puta otkrio da će mnogi mališani biti položeni na počinak prije vremena nevolje. Ponovo ćemo vidjeti svoju djecu. Srest ćemo ih i prepoznati ih u nebeskim dvorima. Pouzdaj se u Gospoda, i ne boj se. – Pismo 196, 1899. {2OP 259.5}
Redovi zapisani prilikom smrti djeteta sestre blizanke gđe. White
Ovdje propadaju naše najdraže nade. Smrt otima od nas naše voljene. Zatvaramo njihove oči i pripremamo ih za grob, i polažemo ih gdje ih više ne možemo vidjeti. Ali nada podupire naš duh. Ne rastajemo se zauvijek, jer ćemo se ponovo sresti sa voljenima koji spavaju u Isusu. Oni će se vratiti iz zemlje neprijatelja. Darovatelj života dolazi. Deseci tisuća svetih anđela prate Ga na Njegovom putu. On raskida spone smrti, slama okove groba, i dragocjeni zarobljenici izlaze zaogrnuti zdravljem i besmrtnom ljepotom. {2OP 259.6}
Kako malena djeca izlaze besmrtna iz svojih prašnjavih postelja, odmah dolijeću u ruke svojih majki. Ponovo se susreću da se nikada više ne rastanu. Ali mnogi mališani tamo ne zatiču svoje majke. Uzalud osluškujemo kako bi čuli pobjedonosne pjesme izbavljenja iz usta majke. Anđeli prihvaćaju malenu djecu bez majki i prate ih do drveta života. {2OP 260.1}
Isus na njihova čela stavlja zlatni prsten od svjetlosti, krunu na njihove malene glave. Bog dao da se draga majka „Eve“ nađe tamo, da se njezina malena krila mogu smiriti na grudima njezine radosne majke. – The Youth’s Instructor, travanj, 1858. {2OP 260.2}
Isus kaže, “Oslonite se na mene”
Riječi upućene roditeljima koji su izgubili svoju djecu na moru
Mislila sam na vas mnogo, mnogo puta… {2OP 260.3}
Ohrabrenja koja nudi Sveto Pismo velika su; ono obiluje utjehama za nevoljne i ožalošćene, bolesne i napaćene. Kao da vidim Isusa koji se obraća vama, oče i majko D, sa riječima, „Oslonite se na Mene, oslonite se potpuno. Ja ću vas poduprijeti. Moja vas ruka nikada neće iznevjeriti. Ona će vam biti snažan oslonac kroz sva neravna i teško prohodna mjesta. Samo se pouzdajte u Mene i Ja ću vas sigurno voditi i čvrsto podupirati.“ {2OP 260.4}
O, dragocjena Biblija, njezine su istine prepune srži i okrjepe. Možemo razmišljati o njezinim obećanjima i radovati se u njihovoj svjetlosti. Ona su milostive riječi beskrajnog Boga. Njegov glas obraća nam se iz Njegove Riječi. Nadam se da ostajete hrabri. {2OP 260.5}
Možda nećete biti u stanju objasniti ovu nevolju koja vas je zadesila. Sve može ostati nerazjašnjiva tajna do dana kada će more predati svoje mrtve. Ali neka se vaše srce ne pogiba u tuzi, jer oni pripadaju Gospodu i On će učiniti što Mu je volja sa onima koji su Njegovi. Ovoliko sigurno znamo – da je Njegova ljubav veća nego što naša ikada može biti, i da ih je Isus toliko ljubio da je dao vlastiti život kako bi ih otkupio; stoga neka otpočinu u miru, a neka se vaše srce još odlučnije prihvati Isusa koji će zadovoljiti svaku glad i potrebu duše… {2OP 260.6}
Kakve god bile okolnosti u kojima se nalazite, koliko god tamni i tajanstveni bili putovi Providnosti, makar put vodio kroz duboke vode, a iskušenja i tuga napadale opet i iznova, još uvijek se čuje jamstvo, „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube” (Rimljanima 8:28). “Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je On moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan” (2. Timoteju 1:12). – Pismo 32, 1893. {2OP 261.1}
Blagoslovljeni su mrtvi koji umiru u Gospodu
Utjeha prigodom smrti majke
Draga sestro:
Pročitala sam pismo… vezano uz smrt tvoje majke, i mogu samo reći, „Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu” (Otkrivenje 14:13). Tvoja majka je dugo vremena bila vrlo slaba. Ti se si neprestano brinula za nju. Bit ćeš vrlo tužna što više ne možeš vidjeti njezino lice. Da živimo bliže tebi, pozvali bi te da dođeš i malo se odmoriš. Ali tvoje dužnosti traže tvoje vrijeme. Želim ti reći, Vjeruj Gospodu. {2OP 261.2}
Osjetit ćeš smrt svoje majke vrlo snažno; ali moram ti reći da ne tugujem zbog umrlih pravednika, već zbog živih. Znam da si položila svoju majku u grob s potpunom nadom da će iz njega izaći kada se oglasi Božja truba… Znam što znači sahraniti one koje voliš. Moj otac, majka, braća i sestre, suprug i dvojica mojih sinova spavaju u svojim grobovima. Moja sestra Mary i moja druga dva sina sve smo što je preostalo. – Pismo 98, 1903. {2OP 261.3}
Gledajte na sretno ponovno okupljanje obitelji
Utjeha povodom gubitka supruge
Dragi brate:
Čuli smo vijesti o da je tvoja žena preminula, ali nismo upoznati s detaljima njezine bolesti. {2OP 262.1}
Suosjećamo s tobom. Molimo se da te Gospod utješi, i podari ti svoju milost, kako te velika tuga ne bi savladala. Zahvaljujmo Bogu što su naša lica okrenuta prema nasljedstvu koje nam je obećano. Zahvaljujmo Mu što je naše spasenje blizu, a ne daleko. {2OP 262.2}
Kada gledaš na svoju malenu djecu, prema kojima je tvoja supruga tako vjerno obnašala svoje dužnosti kao majka, imaš razloga radovati se što je učinila sve što je mogla kako bi ih podigla u skladu s Božjim načelima odgoja i savjetima. Blaženi Spasitelj, koji je primao dječicu u svoje naručje i blagoslivljao ih, neće ostaviti tvoju djecu niti tebe neutješnima. Na tebi sada počiva dvostruka odgovornost. Neka Gospod nadahne srca onih koji će se baviti tim jaganjcima Kristovog stada kako bi se prema njima odnosili nježno, pažljivo i s ljubavlju, tako da njihova mlada i neiskusna stopala uvijek budu navedena na siguran put. {2OP 262.3}
Dragi moji maleni, sestra White vas voli, i molit će se Spasitelju da Vas blagoslovi, jer vas On ljubi kao svoju vlastitu djecu. {2OP 262.4}
Brate E, znam da ćeš osjećati tugu jer si bio prisiljen sahraniti osobu koja je bila draga tvome srcu. Ali što kažu Sveti spisi? {2OP 262.5}
“U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. I začujem glas s neba: “Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova” (Otkrivenje 14:12, 13). {2OP 262.6}
Molit ćemo se za tebe i tvoje dragocjene mališane kako bi mogao, strpljivom postojanošću u dobrim djelima, uvijek imati svoje lice i korake usmjerene prema nebu. Molit ćemo se za tvoj utjecaj i uspjeh u usmjeravanju tvojih malenih kako bi, zajedno s njima, mogao zadobiti krunu života, i kako bi u nebeskom domu, koji se sada priprema za nas, ti, tvoja supruga i djeca mogli biti ponovo ujedinjeni u sreći i radosti, da se nikada više ne rastanete. {2OP 262.7}
S puno ljubavi i naklonosti. – Pismo 143, 1903. {2OP 263.1}
Bit će pozvana u djelomičnom uskrsnuću
Riječi upućene suprugu povodom gubitka supruge i majke
Dragi brate:
Teško mi je išta ti reći. Vijesti o smrti tvoje supruge jako su me pogodile. Gotovo da nisam mogla vjerovati, a i sada mi je teško u to povjerovati. Bog mi je dao viđenje prošle subote o kojem ću sada pisati… {2OP 263.2}
Vidjela sam da je ona zapečaćena i da će se podignuti na Božji poziv i stati na zemlju, i biti sa 144,000. Vidjela sam da nema potrebe oplakivati ju; ona će počivati u vrijeme nevolje, i sve zbog čega bismo mogli žaliti jest naš gubitak što više ne možemo uživati u njezinom društvu. Vidjela sam da će njezina smrt imati pozitivne posljedice. {2OP 263.3}
Upozoravam F-a i drugu djecu da se pripremaju za susret s Isusom, i tada će se ponovo sresti sa svojom majkom, da se više nikada ne razdvoje. O djeco, hoćete li poslušati vjerno upozorenje koje vam je uputila dok je bila s vama, i ne dopustiti da molitve koje je prinijela Bogu za vas budu poput vode prolivene na tlo? Pripremite se za susret s Isusom, i sve će biti dobro. Predajte svoja srca Bogu i nemojte počivati niti trenutka bez da budete sigurni da ljubite Isusa. {2OP 263.4}
Dragi brate, molili smo se Bogu da te podupre i osnaži da podneseš svoj gubitak. Bog će biti s tobom i podupirati te. samo imaj vjere… {2OP 263.5}
Nemoj tugovati poput onih koji nemaju nade. Grob ju može zadržavati samo kratko vrijeme. Položi svoju nadu u Boga i razvedri se, dragi brate, i uskoro ćeš se ponovo susresti s njom. Nećemo se prestati moliti da Božji blagoslovi počivaju na tvojoj obitelji i tebi. Bog će biti tvoje sunce i tvoj štit. On će stajati uz tebe u ovoj tvojoj velikoj nevolji i probi. Izdrži tu probu dobro i primit ćeš krunu slave zajedno sa svojom družicom kada se Isus pojavi. Čvrsto se drži istine, i oboje ćete biti okrunjeni slavom, čašću, besmrtnošću i vječnim životom. – Pismo 10, 1850. {2OP 263.6}
Draga sestro:
Suosjećamo s tobom u tuzi tvojeg gubitka i tvom udovstvu. Ja sam osobno prošla tim putem kojim ti sada prolaziš, i znam što to znači. Koliko je tuge u našem svijetu! Koliko žalosti! Koliko mnogo naricanja! Nije ispravno reći onima koji tuguju zbog gubitka voljenih, „Ne plači; nije ispravno plakati.“ Takve riječi u sebi ne nose utjehu. Tugovanje nije grijeh. Iako je onaj koji je preminuo godinama patio zbog slabosti i boli, to ne uklanja suze iz naših očiju. {2OP 264.1}
Naši voljeni umiru. Njihovi izvještaji kod Boga su zaključeni. Ali iako smrt smatramo ozbiljnom, značajnom svari, moramo shvatiti da je život puno značajnija stvar. Svaki dan života prepun je odgovornosti koje moramo nositi. Stvari koje nas zanimaju, naše riječi i naša djela ostavljaju utisak na one s kojima dolazimo u dodir. Svoju utjehu trebamo naći u Isusu Kristu. Kako je dragocjen naš Spasitelj! Njega je uvijek dirao ljudski jad… Čvrsto se držite izvora svoje snage. – Pismo 103, 1898. {2OP 264.2}
Moja draga ožalošćena sestro:
Ja dijelim tvoju patnju. Iako nisam očekivala ponovo susresti tvog supruga u ovom životu, ipak sam bila ožalošćena zbog vijesti o njegovoj smrti, i velikim odgovornostima koje su ostale počivati na tebi po pitanju brige za tvoju obitelj. Suosjećamo s tobom i često ćemo se moliti za tebe i tvoju djecu. Tvoj suprug spava u Isusu. “Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova” (Otkrivenje 14:13). {2OP 264.3}
Nebeski Otac ljubi sve koji vjeruju djelom i istinito, kao članove onog tijela komu je glava Krist. Sada moraš sjesti u Kristovu sjenu, i osjetit ćeš Njegov mir. Misli o Kristu. Gledaj na Njega u vjeri, pouzdajući se u Njegova obećanja. Neka tvoj um ostane pun povjerenja. On će biti tvoj oslonac. Osloni se na Njega, budi ovisna o Njemu. Nemoj biti tužna više nego što je potrebno, nego budi čvrsta; na tebi počiva težak teret. Povjeri svoje pouzdanje Onome čija te ruka nikada neće iznevjeriti. {2OP 265.1}
Ja sam izgubila svog supruga, i iz iskustva poznajem kolika je tvoja žalost. Ali gledanjem na Isusa naći ćeš ohrabrenje. Neka ti Gospod podari svoj blagoslov svakoga dana. Draga moja sestro, neka te Gospod blagoslovi i okrijepi. {2OP 265.2}
Postalo je previše mračno za vidjeti, stoga ću ti poželjeti laku noć. Budi onoliko dobro raspoložena koliko možeš biti, radi svoje djece. – Pismo 167, 1905. {2OP 265.3}
Moram vam napisati nekoliko redaka. Željeli bismo da možemo ući u vaš dom i tugovati s vama i kleknuti s vama u molitvi. Hoće li svaki od vas tražiti Gospoda i služiti Mu? Možete biti na veliki blagoslov svojoj majci tako što nećete činiti ništa što bi rastužilo njezino srce. Gospod Isus će vas prihvatiti ako Mu predate svoje srca. Učinite sve što je moguće kako biste olakšali svojoj majci svaku brigu i teret. {2OP 265.4}
Gospod je obećao biti Otac onima koji su izgubili svog zemaljskog oca. Ako Mu predate svoja srca, On će vam dati silu da postanete Božji sinovi i kćeri. Ako starija djeca rasterete majku tako što će na sebe preuzeti najviše opterećenja koliko mogu, i odnoseći se prema mlađoj djeci nježno, učeći ih da čine ono što je ispravno i ne uzrokuju brige svojoj majci, Gospod će ih uvelike blagosloviti. {2OP 265.5}
Predajte svoje srca Spasitelju koji vas ljubi, i činite smo one stvari koje su prihvatljive u Njegovim očima. Nemojte činiti ništa čime biste ožalostili svoju majku. Sjetite se da vas Gospod ljubi, i da svaki od vas može postati članom Božje obitelji. Ako budete vjerni ovdje, kada On dođe na nebeskim oblacima, ponovo ćete susresti svoga oca, i bit ćete ujedinjeni kao obitelj. {2OP 265.6}
S ljubavlju. – Pismo 165, 1905. {2OP 266.1}
Gospod treba biti tvoja utjeha
Draga sestro:
Sestra G upravo mi je u ruke predala pismo u kojem stoji izvještaj o tvome gubitku. Duboko suosjećam s tobom, moja sestro. Da se nalazim na mjestu odakle bih te mogla posjetiti, učinila bih to… {2OP 266.2}
Želim ti reći, moja sestro, da Gospod ne želi da budeš obuzeta tugom. Tvome suprugu dano je mnogo više godina da provede s tobom nego što sam pretpostavljala da će biti. Bog ga je milostivo poštedio, i također milostivo, nakon mnogo patnje, položio na počinak u Isusu… Tvoj suprug i moj suprug sada su na počinku. Oni više ne osjećaju bol, više ne pate. Sada su u miru. {2OP 266.3}
Žao mi je, moja sestro, što osjećaš patnju i tugu. Ali Isus, dragocjeni Spasitelj, živi. On živi za tebe. On želi da nađeš utjehu u Njegovoj ljubavi. Nemoj brinuti; pouzdaj se u Gospoda. Sjeti se da niti jedan vrabac ne pada na zemlju a da to ne zna tvoj nebeski Otac… {2OP 266.4}
Nađi utjehu u Gospodu, moja sestro. “Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem” (1. Petrova 4:1). Pozivam te da u tvojoj patnji osloniš svoju dušu na Boga. Gospod će ti pomoći, i biti tvoja snaga i utjeha. Stoga gledaj na Njega i pouzdaj se u Njega. Moramo primiti našu utjehu od Krista. Uči se u Njegovoj školi kako usvojiti Njegovu krotkost i ponizno srce. Neka svaka riječ koju izgovoriš pokaže kako uviđaš Božju dobrotu, milost i ljubav. Budi odlučna u nastojanju da budeš na utjehu i blagoslov svima u domu. Stvori slatku, čistu, nebesku atmosferu… {2OP 266.5}
Otvori prozore duše prema nebu, i dopusti da kroz njih prodre svjetlost Sunca Pravednosti. Nemoj se žaliti. Nemoj tugovati i naricati. Nemoj gledati na tamnu stranu stvari. Neka Božji mir zavlada tvojom dušom. Tada ćeš imati snagu podnijeti sve svoje patnje, i radovat ćeš se što imaš snage izdržati. Slavi Gospoda; pričaj o Njegovoj dobroti; govori o Njegovoj sili. Učini slatkom atmosferu koja okružuje tvoju dušu. {2OP 266.6}
Nemoj obeščastiti Boga riječima prigovora i straha, već Ga slavi srcem, dušom i glasom. Gledaj na svijetlu stranu svega. Nemoj u svoj dom unositi oblake ili sjene. Slavi Onoga koji te bodri i koji je tvoj Bog. Postupaj tako, i vidjet ćeš kako će sve ići lagano. {2OP 267.1}
S ljubavlju tebi i tvojoj kćeri. – Pismo 56, 1900. {2OP 267.2}
Ellen White u času svojeg tugovanja
Tijekom mog nedavnog gubitka, imala sam viđenje vječnosti. U njemu sam bila dovedena pred veliki bijeli prijestol, i vidjela sam svoj život kako će tamo biti predstavljen. Ne mogu naći ništa čime bih se mogla pohvaliti, nikakvu zaslugu na koju bih se mogla pozvati. „Nedostojna, nedostojna i najmanje Tvoje naklonosti, moj Bože,“ to je moj vapaj. Moja jedina nada leži u raspetom i uskrslom Spasitelju. Pozivam se na zasluge Kristove krvi. Isus će spasiti svakoga tko se pouzda u Njega. {2OP 267.3}
Ponekad je teško zadržati vedro lice dok mi srce razdire tuga. Ali ne dopuštam da moja žalost bude uzrok turobnog raspoloženja ljudi koji me okružuju. Razdoblja tuge i gubitka često sami činimo još nesretnijima i bolnijima nego što bi trebala biti, zato jer se bez zadrška predajemo žalovanju. Uz isusovu pomoć, odlučila sam se oduprijeti tom zlu; ali moja odluka bila je ozbiljno iskušana. Smrt mog supruga došla mi je kao vrlo težak udarac, tim više zbog toga što je bila tako iznenadna. Kada sam vidjela pečat smrti na njegovom licu, moji osjećaji bili su gotovo neizdrživi. Čeznula sam jecati od bola. Ali znala sam da to neće spasiti život onoga kojeg sam voljela, i smatrala sam da bi bilo nekršćanski predati se svojoj tuzi. Potražila sam pomoć i utjehu odozgo, i Bog mi je potvrdio svoja obećanja. Gospodnja ruka me je okrijepila. Predati se tugovanju i naricanju bez zadrške predstavlja grijeh. Uz Kristovu pomoć, možemo biti prisebni, pa čak i vedri za vrijeme teških iskušenja. {2OP 267.4}
Naučimo pouku o hrabrosti i postojanosti iz posljednjeg Kristovog razgovora s Njegovim učenicima. Oni su se uskoro trebali razdvojiti. Naš Spasitelj trebao je stupiti na krvlju poprskan put koji će Ga dovesti do Golgote. Nikada nije bilo prizora koji bi predstavljao veće iskušenje od onoga koji će Ga uskoro zadesiti. Apostoli su čuli Kristove riječi kojima je predskazao svoje patnje i smrt, i njihova srca bila su pritisnuta tugom, njihovi umovi zaokupljeni sumnjom i strahom. No nigdje se nisu mogli čuti glasni povici; nitko se nije predao žalosti. Te posljednje svečane, značajne sate naš Spasitelj je proveo govoreći riječi utjehe i ohrabrenja svojim učenicima, a zatim su svi zajedno otpjevali pjesmu slave Bogu… {2OP 268.1}
Vrijeme za molitvu i slavljenje Boga
Kada nas okruže nevolje i iskušenja, trebamo pribjeći Bogu, i s pouzdanjem očekivati pomoć od Onoga koji je moćan spasiti i snažan izbaviti. Moramo tražiti Božji blagoslov ako ga želimo primiti. Molitva predstavlja dužnost i nužnost; ali zanemarujemo li slavljenje? Ne bismo li trebali češće izricati našu zahvalnosti Onome od koga smo primili sve naše blagoslove? Trebamo njegovati zahvalnost. Trebali bismo često razmišljati i prisjećati se Božje milosti, i hvaliti i proslavljati Njegovo sveto ime, čak i kada prolazimo kroz razdoblje tuge i nevolje… {2OP 268.2}
Gospodnja milostiva blagost prema nama je velika. On nikada neće napustiti ili ostaviti one koji se pouzdaju u Njega. Kada bismo manje mislili i govorili o našim poteškoćama, a više o Božjoj milosti i dobroti, uvidjeli bismo da smo se izdigli iznad većeg dijela naše turobnosti i neprilika. Moja braćo i sestre, vi koji osjećate da ste stupili na mračan put, i koji ste poput zarobljenika u Babilonu objesili svoje harfe na vrbe, isprobajte silu radosne pjesme. Možda ćete reći, Kako bih mogao pjevati uz ovu mračnu budućnost koja je preda mnom, uz ovaj teret tuge i žalosti na mojoj duši? Ali jesu li nas zemaljske tuge odvojile od svemoćnog Prijatelja kojeg imamo u Isusu? Ne bi li Božja čudesna ljubav u obliku dara Njegovog ljubljenog Sina trebala biti predmet neprekidne radosti? Kada prinosimo svoje molbe prijestolju milosti, nemojmo zaboraviti prinijeti i pjesme zahvalnosti. “Pravo Me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu” (Psalam 50:23). Sve dok naš Spasitelj živi, imamo povoda za neprekidnu zahvalnosti i slavljenje. – The Review and Herald, 1. studenog, 1881. {2OP 268.3}
Poruka prijateljima na otoku Pitcairn
Prošlog četvrtka vrlo su nas rastužile vijesti o vašem velikom gubitku. Naša srca ispunjena su bolom zbog smrti u obitelji našeg ljubljenog brata [J. R.] McCoya. Suosjećamo sa svima koje je ovaj gubitak pogodio. Izražavamo svoju sućut djeci i članovima obitelji koji su na taj način tako teško ožalošćeni, ali željeli bismo vašu pažnju obratiti na Isusa kao vašu jedinu nadu i utjehu. Draga družica brata McCoya, i majka ožalošćene djece koju je ljubila, sada počiva u smrti. Ali iako plačemo s onima koji plaču, radujemo se u srcu jer su ova voljena majka i kćer, i brat Young, starješina vaše crkve, kao i drugi koje je uzela smrt, vjerovali u Isusa i ljubili Ga. {2OP 269.1}
Neka vas utješe riječi apostola Pavla: “Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s Njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arhanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima” (1. Solunjanima 4:13-18). {2OP 269.2}
Mi nismo poput neznabožaca, koji provode dane i noći u tugovanju kada se ne može čuti ništa osim tugaljivog naricanja za mrtvima u cilju izazivanja suosjećanja u drugim ljudima. Ne trebamo se zaogrtati odjećom žalovanja i imati turobno lice, kao da smo se zauvijek rastali od naših prijatelja i rodbine. Ivan izjavljuje, “U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. I začujem glas s neba: “Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova” (Otkrivenje 14:12, 13). {2OP 270.1}
Kako su prikladne Ivanove riječi u slučajevima tih voljenih koji počivaju u Isusu. Gospod ih je ljubio, i oni koji su ostali iza njih govorit će o riječima koje su ti ljudi izgovorili tijekom života, i o djelima ljubavi koja će ostati u sjećanju. Njihova revna potpuna posvećenost Božjem djelu predstavlja primjer kojeg drugi trebaju slijediti, jer je Sveti Duh djelovao u njima da žele i čine ono što je Njemu ugodno. {2OP 270.2}
“Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama” (Rimljanima 8: 11). O, kako su Dragocjene te riječi svakog ožalošćenoj duši! Krist je naš Vodič i Tješitelj, koji nas tješi u svim našim nevoljama. Kada nam daje od otpijemo gorak gutljaj, On istovremeno primiče čašu blagoslova našim usnama. On ispunjava srce predanjem, radošću i mirom koji dolaze s vjerom, i čini moguće da s predanjem kažemo, Ne moja volja, nego neka bude Tvoja volja, Gospode. “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino” (Job 1:21). S tim predanjem uskrsava nada, i ruka vjere prihvaća se ruke beskrajne sile. “Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama” (Rom. 8:11). {2OP 270.3}
Ona ista tijela koja su u zemlju položena raspadljiva, bit će podignuta neraspadljiva. Ono što je položeno bez časti, bit će podignuto u slavi; položeno u slabosti, podignuto u sili; položeno u zemaljskom tijelu, podignuto u duhovnom tijelu. Smrtna tijela oživljena su Njegovim Duhom koji boravi u vama. {2OP 270.4}
Krist sve one koji su vjerovali u Njegovo ime naziva svojima. Oživljujuća sila Kristovog Duha koji boravi u smrtnom tijelu veže svaku dušu koja vjeruje za Isusa Krista. Oni koji vjeruju u Isusa sveti su za Njegovo srce; jer njihov život je skriven s Kristom u Bogu. Od Darivatelja života stići će zapovijed, “Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati” (Izaija 26:19). {2OP 271.1}
Darivatelj života pozvat će one koje je kupio da ustanu u prvom uskrsnuću, i do tog pobjedonosnog trenutka, kada se oglasi posljednja truba i velika se vojska podigne na vječnu pobjedu, svaki sveti koji počiva bit će na sigurnom, čuvan poput dragocjenog bisera kojeg Bog zna po imenu. Kroz Spasiteljevu silu koja je obitavala u njima dok su bili živi, i zbog toga što su bili dionici božanske prirode, oni su podignuti iz mrtvih. {2OP 271.2}
Krist je izjavio da je On Božji jedinorođeni Sin, ali ljudi, utvrđeni u nevjerstvu i ukopani u predrasudama, zanijekali su Onoga koji je sveti pravedan. Optužen je za svetogrđe i osuđen na okrutnu smrt, ali On je raskinuo okove groba, ustao pobjedonosno iz mrtvih, i nad rascijepljenom Josipovom grobnicom izjavio, “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11:25). Bila Mu je dana sva sila na nebu i zemlji, i pravedni će također ustati iz grobova, slobodni u Isusu. Bit će smatrani dostojnima da zadobiju taj novi svijet i uskrsnuće iz mrtvih. “Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega” (Matej 13:43). {2OP 271.3}
Kako će slavno jutro biti to jutro uskrsnuća! Kakav će to predivan prizor biti kada će Krist doći da Mu se dive oni koji vjeruju! Svi koji su bili dionici s Kristom u Njegovim patnjama i poniženju, bit će dionici s Njime u Njegovoj slavi. Zbog Kristovog uskrsnuća iz mrtvih svaki svetac koji vjeruje i otpočine u Isusu izaći će pobjedonosno iz svoje tamnice. Uskrsnuli sveti će izjaviti, “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” (1. Korinćanima 15:55). . . . {2OP 271.4}
Isus Krist je trijumfirao nad smrću i raskinuo okove groba, i svi koji spavaju u grobovima sudjelovat će u toj pobjedi; oni će izići iz svojih grobova kao što je to učinio Onaj koji je pobijedio… {2OP 272.1}
Moji dragi ožalošćeni, tako tužno ucviljeni, Bog vas nije ostavio na milost i nemilost sotoninim iskušenjima. Otvorite vaša tugom ispunjena srca da prime riječi utjehe od vašeg suosjećajnog Otkupitelja. Isus vas ljubi. Primite blistave zrake Sunca Pravednosti i utješite se. Zahvalite Onome koji je ustao iz mrtvih, i koji uvijek živi da bi posredovao za vas. Isus Krist je živući Spasitelj. On ne počiva u Josipovoj novoj grobnici. On je ustao, On je ustao! Radujte se, čak i u ovaj vaš dan tuge i žalosti, što imate Spasitelja koji suosjeća sa svim vašim patnjama. On je plakao kod Lazarovog groba, i poistovjećuje se s tugom svoje ožalošćene djece. {2OP 272.2}
U svim vašim sukobima, u svim životnim iskušenjima i problemima, tražite savjet od Boga. Put poslušnost Bogu nalik je na blistavu svjetlost koja sve više i više sjaji do potpunog dana. Idite korak za korakom po putu dužnosti. Možda ćete se morati uspinjati po strminama, ali krećite se naprijed na putu poniznosti, vjere i samoodricanja, ostavljajući iza sebe oblake sumnje. Nemojte žalovati kao da nemate nade, jer živima je potrebna vaša briga i ljubav. Učlanili ste se u Kristovu vojsku; budi hrabri vojnici Isusa Krista. Neka se riječi pokajanja i zahvalnog slavljenja uzdižu pred Bogom poput mirisnog tamjana u Njegovom nebeskom svetištu. {2OP 272.3}
Možda ćete doživjeti razočaranje, i stvari se neće odvijati u skladu s vašom voljom i vašim planovima; ali budite sigurni da vas Gospod ljubi. Oganj iz peći može plamtjeti oko vas, ne kako bi vas uništio, već da ukloni trosku i da postanete kao zlato pročišćeno sedam puta. Imajte na umu da će vam Bog dati pjesmu u mračnim trenucima. Može se činiti da vas okružuje tama, ali ne trebate gledati na oblake. Iza najtamnijeg oblaka nalazi se svjetlost koja vječno sja. Gospod ima svjetlosti za svaku dušu. Otvorite vrata srca i primite nadu, mir i radost. Isus kaže, “To sam vam govorio da Moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” (Ivan 15:11). {2OP 272.4}
Bog je svakome namijenio posebno djelo, i svaki od nas ima mogućnost dobro izvršiti posao koji mu je Gospod dodijelio. Jedina stvar koje se trebamo bojati s naše strane jest da svoje oči nećemo neprekidno držati upravljene prema Isusu, da nećemo gledati isključivo Božju slavu, pa da onda, ako budemo pozvani položiti svoje oružje i usnuti u smrti, budemo nespremni položiti račun za ono što nam je povjereno. Nemojte niti na trenutak zaboraviti da ste Kristovo vlasništvo, kupljeni po beskrajnoj cijeni, i da je vaša dužnost proslaviti Ga u svom duhu i svome tijelu, koji pripadaju Njemu. {2OP 273.1}
Onima koji tuguju željela bih reći, utješite se u nadi u jutro uskrsnuća. Voda koju ste pili imala je jednako gorak okus kao voda u Mari djeci Izraelovoj u pustinji, ali Isus je može učiniti slatkom kroz svoju ljubav. Kada je Mojsije iznio pred Gospoda nesretno stanje u kojem su se nalazila Izraelova djeca, On im nije dao neki novi lijek, već im je obratio pažnju na ono što im je bilo dostupno; tamo se nalazio grm koji je On stvorio a koji se trebao baciti u vodu da bi učinio izvor svježim i čistim. Kada se tako postupilo, narod koji je patio mogao je piti tu vodu sigurno i sa užitkom. {2OP 273.2}
Bog se pobrinuo za balzam za svaku ranu. Postoji balzam u Gileadu, tamo ima liječnika. Hoćete li sada proučavati Svete spise kao nikada prije? Tražite mudrost od Gospoda u svakoj nevolji. U svakom iskušenju molite Isusa da vam pokaže put kojim ćete se izbaviti iz svojih poteškoća, i tada će vam se otvoriti oči da prepoznate lijek koji vam je potreban i na svoj slučaj primijenite iscjeljujuća obećanja koja su zapisana u Njegovoj Riječi. Na taj način neprijatelj neće moći naći način da vas odvuče u tugovanje i nevjerstvo, već ćete umjesto toga imati vjeru, nadu i hrabrost u Gospodu. Sveti Duh dat će vam moć jasnog razlučivanja kako biste mogli uvidjeti i prihvatiti svaki blagoslov koji će djelovati kao lijek protiv tuge, kao iscjeljujuća grana svakom gorkom gutljaju koji se dotakne vaših usana. Svaka čaša gorčine bit će pomiješana s Isusovom ljubavlju, i umjesto da se žalite na gorčinu, uvidjet ćete da su Isusova ljubav i milost toliko pomiješani s žalošću da su je pretvorili u tihu, uzvišenu, posvećenu radost. {2OP 273.3}
Kada je Henry White, naš najstariji sin, ležao na samrtnoj postelji, rekao je, „Bolesnički krevet je dragocjeno mjesto kada je Isus prisutan.“ Kada smo prisiljeni piti gorku vodu, okrenite se od gorčine k onome što je dragocjeno i blistavo. Tijekom iskušenja milost može dati nadu ljudskoj duši, i kada stojimo pokraj samrtničke postelje i vidimo kako kršćanin može podnositi patnju i proći dolinom smrti, dobivamo snagu i hrabrost za rad, i ne malakšemo, niti bivamo obeshrabreni u djelu dovođenja duša Isusu. – Pismo 65a, 1894. {2OP 274.1}
Oni koji su pretrpjeli najveću žalost često su oni koji drugima mogu pružiti najbolju utjehu, donoseći sa sobom zrake svjetlosti kamo god krenu. Ti ljudi su bili pročišćeni i poboljšani svojim patnjama; oni nisu izgubili pouzdanje u Boga kada su ih napale nevolje, već su se čvršće uhvatili za Njegovu zaštitničku ljubav. Takve osobe su živi dokaz Božje nježne brižnosti, jer On stvara i tamu i svjetlost, i pročišćuje nas za naše vlastito dobro. Krist je svjetlost svijeta; u Njemu nema tame. Kakva dragocjena svjetlost! Živimo u toj svjetlosti! Oprostite se od tuge i potištenosti. Uvijek se radujte u Gospodu; i opet kažem, Radujte se. – Health Reformer, sv. 12, br. 10, listopad, 1877. {2OP 274.2}
Poglavlje 28 – Izjave po pitanju korištenja lijekova
Nedugo nakon uspostavljanja Generalne konferencije adventista sedmog dana u svibnju 1863. Godine, u vrijeme kada je crkva imala 3,500 članova, Ellen G. White primila je viđenje u kojem se pažnja adventista usmjeravala na važnost dobrog zdravlja i blisku vezu između tjelesne dobrobiti i duhovnog iskustva. Dana svjetlost dodirivala je mnogo važnih vidova života, uključujući prehranu, vrijednost svježeg zraka, uporabu vode, zdravu odjeću, tjelovježbu, odmor i slično. Na istaknutom mjestu u tom važnom otkrivenju 6. Lipnja 1863. Godine bila je svjetlost vezana za uporabu štetnih umjetnih lijekova koje su liječnici tako lakomisleno propisivali. {2OP 276.1}
U godinama koje su slijedile, veliko osnovno viđenje o zdravstvenoj reformi slijedila su mnoga viđenja koja su otkrivala više pojedinosti o načelima i primjeni načela koja bi nas trebala voditi u pitanjima očuvanja dobrog zdravlja i brige o bolesnima, pozivu na osnivanje zdravstvenih ustanova i načinu na koji bi adventisti sedmog dana trebali upravljati takvim ustanovama. {2OP 276.2}
Gđa. White napisala je puno stranica teksta o tim temama. Njezino prvo iscrpno izlaganje pojavilo se 1864. godine u knjizi Spiritual Gifts, svezak 4, stranice 120 do 151 u članku pod nazivom „Zdravlje“. Gđa. White je potom proširila taj tekst od trideset stranica na šest zasebnih članaka pripremljenih za objavljivanje pod zajedničkim nazivom „Bolest i njezini uzroci“. Godine 1865. ti članci uobličeni su u šest numeriranih brošura koje su uredili starješina i gđa. White, pod nazivom „Kako živjeti“, te se po jedan od spomenutih članaka pojavio u svakom od tih brošura. [Tih šest članaka u svojoj cijelosti nalaze se u dodatku ovom svesku.] S vremena na vrijeme tijekom razdoblja od nekoliko desetljeća koja su uslijedila, razne vjerske tiskovine sadržavale su članke koje je gđa. White napisala na temu zdravlja. Godine 1890. iznijela je iscrpni prikaz zdravstvene poruke u prvoj polovini knjige Christian Temperance and Bible Hygiene (Kršćanska umjerenost i biblijska čistoća). Godine 1905. objavila je The Ministry of Healing, njezino najvažnije djelo vezano za tu temu. Njemu je namijenila vrlo široku distribuciju u Americi i prekomorskim zemljama. {2OP 276.3}
U svakom od svojih općenitih izlaganja o zdravlju, gđa. White osvrnula se na štetne lijekove i njihovu uporabu u liječenju bolesnih. Ta tema – koja se nalazila na istaknutom mjestu prilikom izvornog viđenja o zdravstvenoj reformi – zauzela je osam od trideset stranica prvotnog izlaganja u knjizi Duhovni darovi. Jedan cijeli članak u seriji pod nazivom Bolest i njezini uzroci bio je posvećen uporabi lijekova. {2OP 277.1}
Glas Ellen White po tom pitanju nije bio usamljen u njezino vrijeme. Bilo je liječnika s obje strane Atlantika koji su osuđivali nedostatak adekvatne dijagnoze i ozbiljno propitivali korištenje mnogih često propisivanih štetnih lijekova. Kao posljedica toga, nastupile su postupne promjene u načinu liječenja bolesnika po pitanju korištenja umjetnih lijekova. Te promjene bile su najbrže i najočitije u godinama nakon prvog desetljeća dvadesetog stoljeća, kada je došlo do razvoja modernog zdravstvenog obrazovanja temeljenog na znanstvenim i eksperimentalnim metodama. {2OP 277.2}
Posebice u svojim ranijim spisima, gđa. White zapisala je neobično snažne izjave vezane uz liječnike njezinog vremena, kao i po pitanju korištenja lijekova. Kako bismo ih mogli shvatiti na ispravan način, nužno nam je znati nešto o načinu na koji se prakticirala medicina u vrijeme kada su te izjave zapisane. To znanje možemo steći proučavanjem zdravstvene literature tog vremena, i čitajući knjigu „Story of our health message“ (Priča o našoj zdravstvenoj poruci) autora D. E. Robinsona, na stranicama 13 do 27. {2OP 277.3}
U svojim knjigama koje se konkretno bave problemima i radom članova crkve, gđa. White posvećuje više prostora temi zdravlja i brige za bolesne nego bilo kojoj drugoj temi. Ti savjeti na raspolaganju su javnosti na više od dvije tisuće stranica knjiga „The Ministry of Healing“, „Medical Ministry“, „Counsels on Diets and Foods“, „Counsels on Health“ i „Temperance“, kao i u člancima u sklopu Svjedočanstava za zajednicu. Upućujemo čitatelja na te izvore za potpunu, uravnoteženu sliku poruke o zdravstvenoj reformi. {2OP 277.4}
U ovom svesku sakupljena su četiri poglavlja koja se sastoje od izjava sabranih iz raznih izvora – nekih objavljenih a nekih neobjavljenih – napisanih uglavnom za zdravstveno osoblje u vezi s našim ustanovama, a koja ilustriraju način na koji je gđa. White osobno primjenjivala načela koja su joj otkrivena u viđenju. U svojim raznim izjavama po pitanju brige za bolesne, uvijek nam je isticala ideal kome bismo trebali težiti. U isto vrijeme priznavala je, što se može vidjeti iz odabira korištenih izraza, da postoje vremena i okolnosti u posebnim situacijama kada je opravdano i nužno primijeniti lijekove, čak i one za koje se zna da su štetni. {2OP 277.5}
Značajno je da nam Ellen White govori kako su Krist i anđeli prisutni u operacijskoj Sali i pomažu i vode posvećenog kršćanskog liječnika tijekom izvođenja kirurških zahvata. Prije veće operacije, cijelo tijelo biva zasićeno snažnim i, na neki način štetnim sredstvom, dok ne dođe u stanje potpune nesvjesnosti i potpune neosjetljivosti. Isto tako, nakon kirurških zahvata, liječnik može utvrditi kako je nužno da se pacijentu daju sedativi koji gotovo sigurno uključuju lijekove, kako bi mu se pružilo olakšanje i spriječilo pacijenta da, od neizdrživih bolova, zapadne u stanje postoperativnog šoka i, u nekim slučajevima, moguću smrt. {2OP 278.1}
Dok teže saznati i slijediti Božju volju, nemali broj ljudi danas postavlja pitanja nalik na ona koja je svojim riječima izrazio student medicine koji je 1893. godine pisao gđi. White kako bi ju pitao u vezi uporabe lijekova. U svom pismu rekao je: {2OP 278.2}
„Iz proučavanja Svjedočanstava i manjeg djela pod nazivom „How to Live“ („Kako živjeti“), možemo vidjeti da se Gospod snažno protivi korištenju lijekova u našem zdravstvenom radu… Nekoliko studenata su u nedoumici po pitanju značenja izraza „lijek“ u kontekstu u kojem se ta riječ spominje u knjizi „How to Live“. Odnosi li se ona samo na snažnija medicinska sredstva poput žive, strihnina, arsena i sličnih otvora, stvari koje mi studenti medicine nazivamo „lijekovima“, ili također uključuje i jednostavnija zdravstvena sredstva poput kalija, joda, procjepka i sličnih? Znamo da će naša uspješnost biti u razmjeru s našim pridržavanjem Božjih metoda. To je razlog zašto sam postavio gore navedeno pitanje.“ {2OP 278.3}
Prva tema u 28. poglavlju, koja se nalazi neposredno ispod ovog odlomka, odgovor je gđe. White tom studentu medicine. – Urednici. {2OP 278.4}
Izjava kao odgovor na pitanja u vezi lijekova
Na tvoja pitanja, [vidi uvodnu bilješku, str. 276-278.] rekla bih da se većina, ako ne i svi odgovori nalaze u knjizi „How to Live“. Otrovni lijekovi odnose se na supstance koje si sam spomenuo. Jednostavniji lijekovi manje su štetni u onolikom omjeru u kojem su jednostavni; ali u vrlo mnogo slučajeva koriste se kada uopće nisu potrebni. Postoje jednostavne biljke i korijeni koje svaka obitelj može koristiti za sebe i ne bi postojala ništa veća potreba za pozivanjem liječnika nego što postoji potreba za pozivanjem odvjetnika. Ne smatram da ti mogu dati bilo kakav konačni popis ljekovitih sredstava koje proizvode i primjenjuju naši liječnici, a koji su u potpunosti bez štetnih nuspojava. Ipak, ne bi bilo mudro uključiti se u prepirku oko ove teme. {2OP 279.1}
Liječnici su vrlo ozbiljni po pitanju uporabe svojih opasnih smjesa, i ja sam izričito protiv pribjegavanja takvim stvarima. One nikada ne dovode do iscjeljenja; one mogu pretvoriti trenutni problem u još gori. Mnogi od onih koji prakticiraju propisivanje lijekova sami ih ne bi uzeli, niti bi ih dali vlastitoj djeci. Ako posjeduju razumno poznavanje ljudskog tijela, ako razumiju delikatni, predivni ljudski stroj, moraju biti svjesni da smo stvoreni na zapanjujući i prekrasan način, i da se niti jedna čestica tih snažnih lijekova ne bi treba unijeti u taj živi ljudski organizam. {2OP 279.2}
Kada su mi otkriveni detalji tog pitanja, kao i tužno breme posljedica korištenja lijekova, dana mi je svjetlost da adventisti sedmog dana trebaju osnovati zdravstvene ustanove koje će odbaciti sve te izume koji uništavaju zdravlje, i u kojima će liječnici liječiti bolesne na temeljima načela higijene. Mora se uložiti veliki napor kako bismo imali dobro izučene medicinske sestre i dobro izučene liječnike koji će naučavati „zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo; ovdje malo, ondje malo“ (Izaija 28:10). {2OP 280.1}
Učite ljude da isprave svoje navike i postupke vezane uz zdravlje, imajući na umu da je malo preventive vrednije od mnogo liječenja. Predavanja i poučavanja po tom pitanju pokazat će se od najveće vrijednosti. – Pismo 17a, 1893. {2OP 280.2}
Ostavljaju li pogubne posljedice? – U ljudski organizam ne bi se smjelo unositi ništa što će iza sebe ostaviti pogubne posljedice. – Medical Ministry, p. 228 (Rukopis 162, “Kako upravljati sanatorijima”, 1897). {2OP 280.3}
Najjednostavnija ljekovita sredstva pomažu prirodnim procesima, i ne ostavljaju nikakve štetne posljedice nakon njihove uporabe. – Pismo 82, 1897 (upućeno Dr. J.H. Kellogg). {2OP 280.4}
Tvari koje truju krv. – U našim sanatorijima zagovaramo korištenje jednostavnih ljekovitih sredstava. Ne potičemo korištenje lijekova, jer oni truju krvotok. U tim ustanovama trebaju se davati razumni savjeti po pitanju toga kako jesti, kako piti, kako se odijevati i kako živjeti na način koji će očuvati zdravlje. – Counsels on Diet and Foods, str. 303 (Propovijed u mjestu Lodi, California, 9. svibnja, 1908). {2OP 280.5}
Nemojte pokušavati olakšati poteškoće dodavanjem tereta štetnih lijekova. – Ministry of Healing, str. 235 (1905). {2OP 280.6}
Svaki štetan lijek. – Svaki štetan lijek koji se unese u ljudski želudac, bilo da su ga propisali liječnici ili ga je osoba uzela na svoju ruku, a koji agresivno djeluje na ljudski organizam, izaziva štetne posljedice u cijelom tijelu. – Rukopis 3, 1897 (Opći Rukopis). {2OP 280.7}
Slabljenje životne sile. – Lijekovi uvijek imaju sklonost slabljenju i uništavanju životnih sila. – Medical Ministry, str. 223 (Opći Rukopis pod naslovom “Sanatorij” 1887). {2OP 281.1}
Otrovni pripravci koji ostavljaju štetne posljedice. – Božje sluge ne bi trebale primjenjivati lijekove za koje znaju da će ostaviti štetne posljedice na organizam, makar ublažavaju trenutne patnje. Svaki otrovni pripravak iz biljnog i mineralnog svijeta koji unesemo u svoj sustav ostavit će svoj pokvareni utjecaj, štetno djelujući na jetra i pluća, i općenito će poremetiti funkcioniranje cijelog sustava. – Spiritual Gifts, svezak 4, str. 140 (1864). {2OP 281.2}
Smrtonosne posljedice korištenja štetnih lijekova. – Jednostavna prirodne ljekovita sredstva pomoći će pri oporavku bez da ostave smrtonosne posljedice koje tako često iskuse oni koji koriste štetne lijekove. Ti lijekovi uništavaju sposobnost pacijenta da pomogne sam sebi. Pacijente treba naučiti kako da koriste tu sposobnost tako što će jesti jednostavnu, zdravu hranu, i odbiti preopteretiti želudac pretjeranom raznolikošću hrane u jednom obroku. Sve te stvari trebaju biti uključene u obrazovanje bolesnih. Trebaju se održavati predavanja o tome kako očuvati zdravlje, kako izbjeći bolest, kako se odmoriti kada je to potrebno. – Pismo 82, 1908 (Liječnicima i upravitelju u Loma Lindi). {2OP 281.3}
Rijetko potrebni – koristite ih sve manje i manje. – Umjetni lijekovi, na način na koji se obično koriste, predstavljaju prokletstvo. Učite ljude da ih se klone. Koristite ih sve manje i manje, i oslanjajte se više na čista sredstva; tada će priroda pozitivno reagirati na Božja liječnike – čisti zrak, čistu vodu, primjerenu tjelovježbu i čistu savjest. Oni koji su uporni u korištenju čaja, kave i mesne hrane osjetit će potrebu za lijekovima, ali mnogi bi se oporavili bez ijednog grama lijekova kada bi poštivali zakone zdravlja. Lijekovi su rijetko potrebni. [U skladu s tim riječima bio je i savjet gđe. White kada su ju pitali o upotrebi kinina za liječenje malarije. Njezin sin, koji je putovao s njom i pomagao joj, daje sljedeći izvještaj:
“Jednom prilikom kada smo bili u Australiji, jedan brat koji je radio kao misionar na otocima ispričao je majci o bolesti i smrti njegovog prvorođenog sina. Njega je teško pogodila malarija, i njegovom ocu je savjetovano da mu da kinin, ali u svjetlosti savjeta u Svjedočanstvima koji zagovaraju izbjegavanje korištenja kinina on ga je odbio primijeniti, i njegov sin je umro. Kada se susreo sa sestrom White, upitao ju je sljedeće: „Bih li sagriješio da sam dječaku dao kinin kada nisam znao niti za jedan drugi način da zaustavim napredak malarije i kada je situacija izgledala kao da će bez njega umrijeti?“ Na to mu je odgovorila, „Ne, od nas se očekuje da učinimo najbolje što možemo.““ – Pismo W. C. Whitea, 10. rujna, 1935. – Urednici.] – Counsels on Health, str. 261 (1890). {2OP 281.4}
Težite smanjiti njihovu uporabu. – U svojoj praksi liječnici bi trebali težiti da sve više i više smanje korištenje lijekova, umjesto da ga povećavaju. Kada je Dr. A došla u Dom zdravlja, odbacila je svoje znanje i prakticiranje higijenskog pristupa, i počela davati male doze homeopatskih lijekova za gotovo svaki zdravstveni problem. To je bilo suprotno svjetlosti koju je Boga dao. Tako je naš narod, koji je bio poučavan da izbjegava lijekove u gotovo svakom obliku, u tom slučaju bio poučavan suprotnom pristupu. – Pismo 26a, 1889 (Istaknutom liječniku koji je radio u zdravstvenoj ustanovi). {2OP 282.1}
Ne trebaju se koristiti jaki lijekovi. – Prva zadaća liječnika trebala bi biti obrazovanje bolesnih i onih koji pate po pitanju načina života kojim se sprječava bolest. Najveće dobro koje možemo učiniti jest pokušati prosvijetliti umove svih do kojih možemo doprijeti o tome na koji način najbolje mogu prevenirati bolest i patnju, narušeno zdravlje i preranu smrt. Ali oni koji nisu voljni prihvatiti se posla koji zahtijeva umni i tjelesni napor bit će brzi propisati uzimanje lijekova, koji u ljudskom organizmu postavljaju temelj zlu dvostruko većem od onoga za koje tvrde da ublažavaju. {2OP 282.2}
Liječnik koji posjeduje dovoljno moralne hrabrosti da dovede svoju reputaciju u opasnost tako što će prosvijetliti razumijevanje drugih pomoću jasnih činjenica, objašnjavajući prirodu bolesti i kako ju spriječiti, te opasnu praksu pribjegavanja lijekovima, imat će posao prepun izazova, ali živjet će i pomagati drugima da žive… On će, ako je uistinu reformator, jasno govoriti po pitanjima iskvarenog apetita i pogubnog udovoljavanja sebi u odijevanju, u hrani i piću, u preopterećivanju u obliku pokušaja da se odradi prevelika količina posla u zadanom vremenu, što ima poguban utjecaj na narav, tjelesne i umne snage… {2OP 282.3}
Prikladne i ispravne navike, primijenjene inteligentno i dosljedno, uklonit će uzroke bolesti, i neće biti potrebe za pribjegavanje snažnim lijekovima. Mnogi idu korak po korak sve dalje u svojim popuštanjima neprirodnim željama, što dovodi do stanja koje je jednako tako udaljeno od prirodnog stanja stvari. – Medical Ministry, str. 221, 222 (Opći rukopis pod naslovom “Sanatoriji,” 1887). {2OP 283.1}
Na način na koji se obično prakticira. – Uporaba lijekova, na način na koji se to obično prakticira, predstavlja prokletstvo. – Healthful Living, str. 246 (1888). {2OP 283.2}
Manje opasni ako se mudro primjenjuju. – Nemojte primjenjivati lijekove. Istina, lijekovi mogu biti puno manje opasni ako se primjenjuju na mudar način kao što se to obično čini, ali u rukama mnogih oni će nanositi štetu Gospodnjem vlasništvu. – Pismo 3, 1884 (Radnicima u Sanatoriju Sv. Helena). {2OP 283.3}
Gotovo potpuno odbacivanje. – Naše ustanove uspostavljene su kako bi se bolesne liječilo higijenskim metodama, odbacujući gotovo potpuno korištenje lijekova… Ljudi koji se prema tijelu odnose s takvom bezobzirnošću u izdavanju svojih lijekova trebat će položiti strašan račun pred Boga… Ne možemo se ispričati ako zbog neznanja uništavamo Božu građevinu unošenjem štetnih lijekova čija imena ne razumijemo u svoje želuce. Naša je dužnost odbiti sve takve recepte. {2OP 283.4}
Želja nam je izgraditi sanatorij {u Australiji} gdje će se bolesti liječiti sredstvima dostupnim u prirodi, i gdje će se ljudi poučavati kako liječiti sami sebe kada obole; gdje će naučiti umjereno jesti zdravu hranu, i biti obrazovani da odbace sva opojna sredstva – čaj, kavu, fermentirana vina i stimulanse svih vrsta – te da se klone mesa mrtvih životinja. – Temperance, str. 88, 89 (Opći rukopis, 1896). {2OP 283.5}
Ideal – napokon prestati izdavati lijekove. – Kada shvatite fiziologiju u pravom smislu te riječi, vaši računi za lijekovi bit će puno manji, i naposljetku ćete u potpunosti prestati izdavati lijekove. Liječnik koji u svojoj praksi ovisi o umjetnim lijekovima pokazuje da ne razumije delikatan stroj ljudskog organizma. On u sustav unosi sjeme koje nikada tijekom cijelog životnog vijeka neće izgubiti svoja razorna svojstva. Ovo vam govorim jer se ne usudim šutjeti o tome. Krist je platio preveliku cijenu za otkup čovjeka da bismo se prema ljudskom tijelu odnosili tako bezobzirno kao što to čine umjetni lijekovi. {2OP 283.6}
Prije više godina Gospod mi je pokazao kako se trebaju osnovat i ustanove u kojima bi se bolesni liječili bez upotrebe umjetnih lijekova. Čovjek je Božje vlasništvo, i šteta koja se nanosi živoj građevini, patnja uzrokovana sjemenom smrti posijanom u ljudski organizam, predstavljaju uvredu Bogu. – Medical Ministry,str. 229 (Uglednom liječniku i njegovoj supruzi, 1896). {2OP 284.1}
Božanska prisutnost u operacijskoj sali [Izjave u ovom poglavlju uklonit će bilo kakvo dovođenje u pitanje ispravnosti operacija s pridruženom anestezijom.]
Krist u operacijskoj sali. – Prije izvođenja kritične operacije, neka liječnik zatraži pomoć od Velikog Liječnika. Neka ohrabri onoga koji pati da ga Bog može sigurno provesti kroz tu probu, i da je On u svim vremenima nevolje sigurno utočište onima koji vjeruju u Njega. – Ministry of Healing, p. 118 (1905). {2OP 284.2}
Spasitelj je prisutan u bolesničkoj sobi i u operacijskoj Sali; i Njegova sila na slavu Njegovog imena ostvaruje veličanstvene stvari. – Rukopis 159, 1899 (Rukopis, “Prednosti i dužnosti kršćanskog liječnika”). {2OP 284.3}
Operacija ne predstavlja nijekanje vjere. – Naša je prednost koristiti svako bogomdano sredstvo koje je u skladu s našom vjerom i, pozivajući se na obećanja, pouzdati se u Boga. Ako postoji potreba za kirurškim zahvatom, i liječnik je spreman prihvatiti se tog slučaja, izvođenje operacije ne predstavlja nijekanje vjere. Nakon što pacijent preda svoju volju Božjoj volji, neka se pouzda u Moćnog Iscjelitelja, približavajući se Velikom Liječniku i predajući se u potpunom pouzdanju. Gospod će ispoštovati svoje obećanje na način koji je najprikladniji za proslavljanje Njegovog imena. “Čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna” (Izaija 26:3, 4). – Rukopis 67, 1899 (Opći rukopis). {2OP 284.4}
Isus vodi vaše ruke. – Tko je stajao uz tebe dok si izvodio te kritične operacije? Tko te održavao mirnim i pribranim u krizi, dajući ti sposobnost brzog i oštrog odlučivanja, jasan vid, smirene živce i vještu preciznost? Gospod Isus poslao je svog anđela da stane uz tebe i kaže ti što trebaš činiti. Njegova ruka počivala je na tvojoj ruci. Isus, a ne ti, vodio je pokrete tvog instrumenta. Na trenutke si bio svjestan toga, i obuzeo te predivan mir. Nisi se usuđivao žuriti, a ipak si djelovao brzo, znajući da se ne smije gubiti ni trenutak. Gospod te uvelike blagoslovio. – Svjedočanstva, sv. 8, str. 187, 188 (Zdravstvenom predstojniku sanatorija u Battle Creeku, 1899). {2OP 285.1}
Dok si gledao na Boga tijekom kritičnih operativnih zahvata, Božji anđeli stajali su uz tebe, i njihove ruke su preko tvojih ruku izvodile zahvat s preciznošću koja je ostavila gledatelje iznenađenima. – Pismo 73, 1899 (Liječniku kome je upućen prethodni odlomak). {2OP 285.2}
Nebeski Nadzornik stoji kraj liječnika. – Krist je najveći zdravstveni misionar koji je ikada živio. On nikada nije izgubio pacijenta. On zna kako dati snagu i vodstvo liječnicima u ovoj ustanovi. On stoji kraj njih dok izvode svoje teške operativne zahvate. Mi znamo da je to tako. On je spasio živote koji bi bili izgubljeni da je oštrica skalpela skrenula samo za širinu jedne vlasi. Božji anđeli stalno pomažu onima za koje je Krist dao svoj život. {2OP 285.3}
Bog daje liječnicima ove ustanove vještinu i učinkovitost jer Mu oni služe. Oni znaju da njihova vještina ne potječe od njih samih, nego da dolazi odozgo. Uviđaju da kraj njih stoji nebeski Nadzornik, koji daje mudrost svojim liječnicima, osposobljavajući ih da donose razumne odluke u svom poslu. – Rukopis 28, 1901 (Riječi upućene radnicima u sanatoriju Sv. Helena). {2OP 285.4}
Poglavlje 29 – Uporaba ljekovitih sredstava
U cilju ublažavanja boli i obnavljanja zdravlja
Iskoristite sva sredstva. – Uporaba ljekovitih sredstava koje nam je Bog stavio na raspolaganje da ublaže bol i pomognu prirodnim procesima obnavljanja ne predstavlja nijekanje vjere. Kada {bolesnici koji traže da se moli za njihovo iscjeljenje} surađuju s Bogom, i stave se u položaj koji najbolje pogoduje njihovom oporavku, to ne znači da su se odrekli svog vjerovanja. Bog nam je povjerio sposobnost da steknemo znanje o zakonima života. To znanje stavljeno nam je nadohvat ruke kako bismo ga koristili. Trebamo iskoristiti sva sredstva za obnovu zdravlja, upotrijebiti svaku prednost koja nam je na raspolaganju, radeći u skladu sa zakonima prirode. – Ministry of Healing, str. 231, 232 (1905). {2OP 286.1}
Koristite sredstva koja su nam na raspolaganju. – Zamisao koje se držite, da bolesni ne bi trebali koristiti nikakva ljekovita sredstva, predstavlja zabludu. Bog ne iscjeljuje bolesne bez pomoći ljekovitih sredstava koja čovjeku leže nadohvat ruke; ili kada ljudi odbiju iskoristiti blagodati jednostavnih ljekovitih sredstava za koja se Bog pobrinuo u obliku čistog zraka i vode. {2OP 286.2}
Liječnici su postojali i u Kristovo vrijeme, kao i u dane apostola. Luka se naziva ljubljeni liječnik. On se pouzdao u Gospoda da ga učini vještim u primjeni prirodnih ljekovitih sredstava. {2OP 286.3}
Kada je Gospod rekao kralju Ezekiji da će mu poštedjeti život još petnaest godina, i kao znak da će ispuniti svoje obećanje vrati sunce unazad deset stupnjeva, zašto nije primijenio svoju iscjeljujuću silu izravno na kralja? Rekao mu je da na čir stavi oblog od smokava, i taj ga je prirodan lijek, kojeg je Bog blagoslovio, iscijelio. Bog prirode usmjerava i danas ljudska oruđa ka korištenju prirodnih ljekovitih sredstava. {2OP 286.4}
Mogla bh puno pisati o ovome, brate moj, ali ovdje ću samo spomenuti dva slučaja. {Nakon toga slijede izvještaji o dva slučaja korištenja ugljena. Vidi poglavlje 30.} {2OP 287.1}
Sve te stvari uče nas da moramo biti vrlo oprezni kako e bi usvojili radikalne zamisli i shvaćanja. Moram poštovati tvoja shvaćanja po pitanju umjetnih lijekova; ali čak ni po tom pitanju ne smiješ uvijek dati do znanja pacijentima da u potpunosti odbacuješ lijekove, dok oni sami ne steknu razumnu spoznaju o toj temi. Često se dovodiš u položaj u kojem škodiš svome ugledu i nikome ne činiš nikakvo dobro time što obznanjuješ svoja uvjerenja. Na taj se način odvajaš od ljudi. Trebao bi promijeniti svoje snažne predrasude. – Pismo 182, 1899 (Upućeno radniku u stranom polju). {2OP 287.2}
Božja ljekovita sredstva. – Postoji mnogo načina na koji se može prakticirati umjetnost liječenja, ali samo je jedan način koji nebo odobrava. Božja ljekovita sredstva su jednostavna prirodna sredstva koja svojim snažnim svojstvima neće opteretiti niti oslabiti organizam. Čisti zrak i voda, osobna higijena, pravilna prehrana, čist život i čvrsto povjerenje u Boga iscjeljujuća su sredstva u nedostatku kojih tisuće umiru; ali ta ljekovita sredstva sve se manje koriste zato što njihova ispravna primjena zahtjeva rad koji ljudi ne cijene. Svježi zrak, tjelovježba, bistra voda i čisto, uredno mjesto stanovanja svima su nadohvat ruke uz gotovo nikakve troškove; ali umjetni lijekovi su skupi, kako u vidu materijalnih sredstava, tako i u njihovom djelovanju na organizam. – Svjedočanstva, sv. 5, str. 443 (1885). {2OP 287.3}
Koristite najjednostavnija ljekovita sredstva. – Priroda će zahtijevati određenu pomoć pri dovođenju stvari u njihovo ispravno stanje, a ta se pomoć može naći u obliku najjednostavnijih ljekovitih sredstava, naročito onih za koje se pobrinula sama priroda – čistog zraka, spojenog s dragocjenim znanjem o tome kako pravilno disati; čiste vode, uz znanje kako ju primjenjivati; obilja sunčevog svjetla u svakoj prostoriji doma ako je to moguće, kombinirano sa znanjem o prednostima koje se mogu steći kroz njezinu uporabu. Sva ta sredstva imaju moćno i učinkovito djelovanje, i pacijent koji je stekao znanje o tome kako se zdravo hraniti i odijevati može se nadati utjesi, miru i zdravlju; i neće ga se moći nagovoriti da u svoja usta stavi umjetne lijekove koji, umjesto da pomažu prirodi, umrtvljuju njezine sile. Kada bi bolesni i patnici živjeli živjeti u skladu samo s onime što im je poznato u vezi dosljednog držanja načela zdravstvene reforme, u devet od deset slučajeva oporavili bi se od svojih bolesti. – Medical Ministry, str. 223, 224 (Rukopis 22, 1887). {2OP 287.4}
Liječenje vodom i jednostavne biljke. – Gospod nas je poučio kako pravilna uporaba vode može biti vrlo učinkovita za iscjeljivanje. Takvo liječenje treba vješto koristiti. Poučeni smo da se u liječenju bolesnih trebamo odreći korištenja umjetnih lijekova. Postoje jednostavne biljke koje se mogu upotrijebiti za pospješivanje oporavka bolesnika, a čiji je učinak na organizam sušta suprotnost od učinka lijekova koji truju krv i dovode život u opasnost. – Rukopis 73, 1908 (Rukopis pod naslovom “Ponovljeni savjeti”). {2OP 288.1}
Ljekovita sredstva koja čiste organizam. – Krist nikada nije stavio sjeme smrti u organizam. Sotona je posadio to sjeme kada je naveo Adama da jede od drveta spoznaje, što je predstavljalo neposlušnost prema Bogu. U Gospodnjem veličanstvenom vrtu nije se nalazila niti jedna škodljiva biljka, ali nakon što su Adam i Eva sagriješili, pojavile su se otrovne biljke. U priči o sijaču gospodaru je postavljeno pitanje, “Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini” (Matej 13:27, 28). Sav kukolj posijao je onaj zli. Svaka škodljiva biljka njegovo je djelo, i svojim domišljatim metodama križanja on je ispunio zemlju kukoljima. {2OP 288.2}
Hoće li onda liječnici nastaviti s pribjegavanjem umjetnim lijekovima, koji ostavljaju smrtonosno zlo u organizmu, uništavajući onaj život koji je Krist došao obnoviti? Kristova ljekovita sredstva čiste organizam. Ali sotona je kušanjem naveo čovjeka da u organizam unese tvari koje slabe ljudski stroj, začepljujući i uništavajući ono što je Bog precizno i divno stvorio. Lijekovi koji se daju bolesnicima ne obnavljaju, već uništavaju. Umjetni lijekovi nikada ne iscjeljuju. Umjesto toga, oni u organizam siju sjeme koje dovodi do vrlo gorke žetve… {2OP 288.3}
Naš Spasitelj je Onaj koji obnavlja moralno obličje Boga u čovjeku. On se pobrinuo da u prirodi postoje lijekovi za ljudske bolesti, kako bi Njegovi sljedbenici mogli imati život, i imati ga u izobilju. Možemo sa sigurnošću odbaciti pripravke koje su ljudi koristili u prošlosti. [Zanimljiva je činjenica da su liječnici, kao posljedica medicinskog istraživanja u dvadesetom stoljeću, uvelike odbacili većinu lijekova koji su se nalazili u svakodnevnoj uporabi u vremenu na koje se odnosi ova izjava. – Urednici.] {2OP 289.1}
Gospod se pobrinuo za ljekovita sredstva protiv bolesti koja se nalaze u jednostavnim biljkama, [Treba zapaziti da se veliki dio lijekova koje liječnici propisuju danas bazira na sastojcima uzetim iz biljnog kraljevstva, većina kojih su neotrovni. – Urednici.] i ta sredstva možemo koristiti s pouzdanjem, bez da zaniječemo svoja vjerovanja; jer korištenjem blagoslova koje je Bog stvorio za naše dobro, mi surađujemo s Njime. Možemo upotrebljavati vodu, sunčevo svjetlost i biljke koje je On učinio da rastu u liječenju bolesti uzrokovanih nedostatkom opreza ili nesrećom. Ne pokazujemo nedostatak vjere kada molimo Boga da blagoslovi svoje ljekovita sredstva. Istinska vjera zahvalit će Bogu na znanju o tome kako iskoristiti te dragocjene blagoslove na način koji će obnoviti umne u tjelesne snage. {2OP 289.2}
Moramo se pažljivo brinuti o tijelu, i po tom pitanju Gospod zahtijeva suradnju ljudskog oruđa. Čovjek se mora obrazovati u vezi s liječenjem i uporabom mozga, kostiju i mišića. Najbolje iskustvo koje možemo steći sastoji se u poznavanju samoga sebe. – Rukopis 65, 1899 (Opći rukopis). {2OP 289.3}
Svi trebaju znati što mogu učiniti sami za sebe
Tvoje pitanje glasi,… „U hitnim slučajevima, trebamo li zvati svjetovnog liječnika, jer su liječnici u sanatoriju tako zaposleni da nemaju vremena raditi izvan njega?“ …Ako su liječnici tako zauzeti da se ne mogu brinuti za bolesne van ustanove u kojoj rade, ne bi li bilo mudrije da se svi obrazuju po pitanju korištenja jednostavnih ljekovitih sredstava, umjesto da pribjegavaju korištenju lijekova s dugim imenima koja su im dana kako bi prikrila njihova stvarna svojstva. Zašto bi itko morao biti u neznanju u vezi Božjih ljekovitih sredstava – primjene vruće vode i hladnih i toplih obloga. Važno je upoznati se s prednostima prikladne prehrane u slučaju bolesti. Svi bi trebali znati što mogu učiniti sami za sebe. Mogu pozvati nekoga tko se razumije u njegu bolesnika, ali svatko bi trebao posjedovati razumno znanje o kući u kojoj živi. Svi bi trebali shvatiti što im je činiti u slučaju bolesti. {2OP 289.4}
Kada bih ja oboljela, od jednake koristi bi mi bilo pozvati odvjetnika kao što bi mi pomoglo zvati liječnika opće prakse. [Gđa. White ovdje govori o „liječnicima opće prakse“ iz 1897. godine u zabitima Australije, gdje je zapisala ove riječi. Čitatelj mora imati na umu da je obuka liječnika do drugog desetljeća dvadesetog stoljeća bila uvelike neregulirana i često vrlo slabašna. U mnogim slučajevima temeljila se na sustavu šegrtovanja, čemu bi u najboljem slučaju slijedio kratki period obuke u manje ili više tradicionalnoj medicinskoj obrazovnoj ustanovi. Zdravstvena profesija nije imala čvrsto postavljene standarde. Temeljni dio lijekova kojima je raspolagao običan liječnik bili su štetni lijekovi, često propisivani u velikim količinama.
Sljedeće činjenice jasno pokazuju da se izjava gđe. White ne bi trebala koristiti kako bi se omalovažavao rad pažljivo obučenog i savjesnog liječnika:
1. Mnoštvo njezinih izjava o uzvišenosti liječničkog poziva i ozbiljne odgovornosti koja počiva na liječniku;
2. Njezine prakse konzultiranja s kvalificiranim liječnicima, što je potvrđeno u objavljenim zapisima i od strane članova njezine obitelji;
3. Njezin savjet suradnici koja je bila bolesna da „dopusti liječnicima da učine za nju ono što se mora učiniti“ (vidi stranicu 251 ove knjige), i poticanja da jede, „jer tvoj zemaljski liječnik smatra da bi trebale jesti“ (stranica 253);
4. Mnoštvo njezinih savjeta upućenih aktivnim liječnicima iznesenim u knjigama The Ministry of Healing, Counsels on Health, i Medical Ministry;
5. Naputci iz njezinog pera vezani za osnivanje medicinskog fakulteta adventista sedmog dana u Loma Lindi, za koji je bilo zamišljeno da pruži „zdravstveno obrazovanje koje će osposobiti“ njegove polaznike „da polože ispite koje zakon zahtijeva od svih koji aktivno prakticiraju medicinu kao redovno kvalificirani liječnici.“ – Rukopis Ellen, G, White 7, 1910. (Objavljen u Pacific Union Recorder, 3. veljače, 1910). (Vidi The Story of Our Health Message (1955), str. 386.)] Ne bih ni dotakla njihove nadrilijekove kojima daju latinska imena. Odlučna sam da znam, na razumljivom jeziku, ima svega što unosim u svoj organizam. {2OP 290.1}
Oni kojima je navika uzimati umjetne lijekove griješe protiv svog razuma i dovode u opasnost svoj vječni život. Postoje biljke koje su bezopasne, i čija će upotreba nadvladati mnoge naizgled ozbiljne zdravstvene probleme. Ali kada bi se svi trudili da postanu obrazovani po pitanju potreba svojeg tijela, bolest bi postala rijetkost, a ne normalna pojava. Bolje je spriječiti nego liječiti. – Rukopis 86, 1897 (Opći rukopis, “Načela zdravstvene reforme,” napisan u mjestu Cooranbong, Australija). {2OP 290.2}
Jednostavna ljekovita sredstva u programu sanatorija
Primila sam puno uputa po pitanju mjesta na kojima bi se trebali nalaziti sanatoriji. Oni bi trebali biti nekoliko kilometara udaljeni od velikih gradova, i trebalo bi se pobrinuti da imaju pripadno zemljište koje ih okružuje. Tamo se treba uzgajati voće i povrće, a pacijente treba poticati da rade na svježem zraku. Mnogi koji pate od bolesti pluća mogli bi se izliječiti kada bi živjeli u okruženju gdje im je omogućeno boraviti na otvorenom veći dio godine. Mnogi koji su umrli od sušice mogli su ostati na životu da su disali više čistog zraka. Svježi zrak na otvorenoj površini djeluje učinkovito kao lijek, i ne ostavlja za sobom štetne posljedice… {2OP 291.1}
Bilo bi bolje da smo od samog početka držali sve umjetne lijekove van naših sanatorija, i da smo koristili jednostavna ljekovita sredstva poput čiste vode, čistog zraka, sunčeve svjetlosti i nekih jednostavnih biljaka koje rastu na polju. Ta sredstva bila bi jednako učinkovita kao umjetni lijekovi zbunjujućih naziva, koje je osmislila ljudska znanost. I oni ne bi ostavljali nikakve štetne posljedice na organizam. {2OP 291.2}
Tisuće ljudi koji pate od bolesti mogli bi povratiti svoje zdravlje kada bi, umjesto da svoj život povjeravaju proizvodima iz ljekarni, odbacili sve umjetne lijekove i živjeli jednostavno, bez uporabe čaja, alkoholnih pića ili oštrih začina, koji nadražuju želudac i čine ga slabim, nesposobnim da probavi čak i jednostavnu hranu bez da ga se dodatno stimulira. Gospod je voljan dati jasne, razumljive zrake svoje svjetlosti svima koji su bolesni i malaksali. – Rukopis 115, 1903 (Opći rukopis na temu rada sanatorija). {2OP 291.3}
Poglavlje 30 – Korištenje ljekovitih sredstava od strane Ellen G. White
{Ellen G. White često govori o jednostavnim ljekovitim sredstvima. Također nam jasno kaže na što misli kada o tome govori, imenujući čisti zrak, sunčevu svjetlost, umjerenost, odmor, tjelovježbu, pravilnu prehranu, uporabu vode i povjerenje u božanski silu. Vidi stranice 287-291 i The Ministry of healing, stranica 127. Uz njih, gđa. White u nekoliko navrata u svojim osobnim pismima spominje neke jednostavne lijekove koje je poznavala i koristila; bilo koje od tih ljekovitih sredstava uglavnom se spominje samo na jednom mjestu. Također se u svojim pismima dotiče nekoliko rijetkih hitnih slučajeva koji su ju naveli da upotrijebi ljekovita sredstva koja ne bi koristila osim u slučaju nužde. {2OP 292.1}
U donošenju zaključaka po pitanju tih referenci o određenim ljekovitim sredstvima, čitatelj bi trebao imati na umu četiri točke: {2OP 292.2}
- Na stranicama koje slijede navedene su značajne izjave u kojima gđa. White spominje specifične jednostavne lijekove, do mjere u kojoj su takve izjave bile poznate u trenutku sastavljanja ove kompilacije. {2OP 292.3}
- Te izjave u tiskanom obliku zauzimaju vrlo malen broj stranica, otprilike njih jedanaest, u usporedbi s više od 2,000 stranica posvećenih iscrpnom iznošenju savjeta o zdravlju koji se mogu naći u knjigama E. G. White. {2OP 292.4}
- Tijekom razdoblja od pedeset godina gđa. White pisala je opširno za tiskanje o temi zdravlja i brige za bolesne. Ali zanimljiva je i značajna činjenica da, uz izuzetak kratkog spomena „obloga od smokava“ za Ezekijin čir, i letimično aludiranje na neučinkovitu uporabu „jednostavnih biljaka“ tijekom bolesti jednog od njezinih sinova (Vidi Spiritual Gifts, svezak II, str. 104), nije pisala ništa o medicinskim primjenama biljaka ili drugih specifičnih jednostavnih lijekova u bilo kojoj od njezinih objavljenih izjava. U najmanju ruku, ta činjenica ne dopušta zaključak da je korištenje biljaka od najveće važnosti u cjelokupnom zdravstvenom programu koji je ona izložila u toliko detalja. {2OP 292.5}
- Gđa. White nigdje ne izjavljuje, u pisanju o takvim jednostavnim ljekovitim sredstvima, da se možda u godinama koje slijede neće pronaći druga, učinkovitija sredstva. {2OP 293.1}
Kao posljedica mišljenja kojeg su neki usvojili, a koje smatra da spisi gđe. White ne samo da odobravaju upotrebu biljaka već ih ističu kao primarno sredstvo za liječenje bolesti, te da postoji obilje neobjavljenog materijala u vezi s time, povjerenstvo White imanja vjeruje da će adventistima sedmog dana najviše koristiti objavljivanje izjava koje slijede u nastavku, te da će one najbolje pokazati činjenično stanje po tom pitanju. Bilo bi korektno napomenuti da čitatelj tim izjavama ne bi trebao pridavati veću važnost nego što je to učinila njihova autorica koja je, u svojim objavljenim radovima, pred javnost iznijela opća načela kojih se treba pridržavati prilikom liječenja bolesnih. – Urednici.} {2OP 293.2}
Ne mogu posvjedočiti u njihovu korist
Nakon što sam vidjela toliko štetnih posljedica primjene lijekova, ne mogu ih koristiti, niti mogu posvjedočiti u njihovu korist. Moram biti vjerna svjetlosti koju mi je dao Gospod. {2OP 293.3}
Tretman koji smo primjenjivali kada se sanatorij tek otvorio zahtijevao je ozbiljan napor kako bi se pobijedila bolest. Nismo koristili ljekovite pripravke; slijedili smo higijenske metode. Bog je blagoslovio to djelo. Bilo je to djelo u kojem je ljudsko oruđe moglo surađivati s Bogom kako bi se spasio život. U ljudski organizam ne bi se smjelo unijeti ništa što će iza sebe ostaviti štetan utjecaj. Širenje svjetlosti u vezi s tom temom, prakticiranje higijenskog načina liječenja, i obrazovanje po pitanju potpuno drugog pristupa iscjeljivanju bolesnih – upravo to mi je navedeno kao razlog zašto trebamo osnovati sanatorije na različitim lokacijama. {2OP 293.4}
Zaboljelo me je kada su mnogi studenti bili potaknuti da odu na _____ [Državni medicinski fakultet na koji je velik broj naših ranih zdravstvenih radnika poslan da dovrši svoju obuku. – Urednici.] kako bi se obrazovali u vezi s korištenjem lijekova. Svjetlost koju sam primila na sasvim je drugačiji način prikazala korištenje lijekova nego što se to prikazuje na ______ ili u sanatoriju. Moramo postati prosvijećeni po tom pitanju. Komplicirana imena koja se daju lijekovima služe kako bi se prikrio njihov sadržaj, tako da nitko ne može znati što im se daje kao lijek ako prethodno ne nabave rječnik pomoću kojeg bi saznali značenje tih naziva. {2OP 293.5}
Gospod je dao nekoliko jednostavnih poljskih biljaka koje ponekad mogu biti korisne; i kada bi se svaka obitelj obrazovala u uporabi tih biljaka u slučaju bolesti, moglo bi se spriječiti mnogo patnji, te ne bi bilo potrebe zvati liječnika. Te staromodne, jednostavne biljke, upotrijebljene na mudar način, pomogle bi u oporavku mnogih bolesnika koji su umrli koristeći umjetne lijekove. {2OP 294.1}
Jedno od najkorisnijih ljekovitih sredstava je drveni ugljen u prahu, stavljen u vreću i primijenjen u obliku toplog obloga. To je vrlo uspješno ljekovito sredstvo. Ako se namoči u kuhani dvornik, još bolje. Propisala sam taj lijek u slučajevima kada su oboljeli trpjeli snažne bolove, i kada mi se liječnik povjerio da misli da su to posljednji trenuci prije završetka života. Tada sam predložila drveni ugljen, [Važno je opaziti u vezi s nekoliko izjava E. G. White po pitanju vrijednosti drvenog ugljena da se, osim što je često propisivan od strane liječnika, u stručnoj knjizi od 1,600 stranica pod nazivom Klinička toksikologija komercijalnih proizvoda (Williams i Wilkins, 1957.) kao protuotrov za mnoge poznate otrove i za sve otrovne tvari nepoznatog porijekla preporučuje „univerzalni protuotrov“ od četiri sastojka, od kojih su dva aktivni drveni ugljen. – Urednici.] i pacijent je zaspao, došlo je do obrata, te je uslijedio oporavak. Ovaj jednostavan lijek propisivala sam s besprijekornim uspjehom studentima s povrijeđenim rukama koji su patili od upale. Otrov upale bio je nadvladan, bol je nestala, i proces iscjeljenja bio je brz. I najteže upale očiju mogu se ublažiti oblogom od drvenog ugljena, stavljenog u vrećicu i umočenog u toplu ili hladnu vodu, kako već najbolje odgovara specifičnom slučaju. To djeluje nevjerojatno učinkovito. {2OP 294.2}
Očekujem da ćete se ovome nasmijati; ali kada bih tom lijeku dala neko neobično ime čije bi značenje bilo poznato samo meni, bio bi popularniji… Ali najjednostavnija ljekovita sredstva mogu pomoći prirodi, bez da ostave štetne posljedice nakon njihove uporabe. – Pismo 82, 1897 (Upućeno Dr. J. H. Kelloggu). {2OP 294.3}
Kada pitana za savjet, preporučena jednostavna ljekovita sredstva
Postoje mnoge ljekovite biljke koje bi se, kada bi naše medicinske sestre naučile njihovu vrijednost, mogle upotrijebiti umjesto lijekova, i pokazale bi se vrlo učinkovitima. Često su mi se obraćali za savjet u vezi toga što treba činiti u slučaju bolesti ili nesreće, i spomenula sam neke od tih jednostavnih lijekova, te su se oni pokazali od pomoći. {2OP 295.1}
Jednom prilikom pristupio mi je vrlo potreseni liječnik. Bio je pozvan da se pobrine za mladu ženu koja je bila oboljela od opasne bolesti. Ona se zarazila groznicom dok je boravila na kampiranju, i odvedena je u zgradu naše škole u blizini Melbourna u Australiji. Tamo se njezino stanje toliko pogoršalo da se strahovalo kako neće preživjeti. Pristupio mi je liječnik, Dr. Merritt Kellogg, i upitao me, „Sestro White, imaš li kakvu svjetlost za mene u vezi ovog slučaja? Ako se našoj sestri ne može ublažiti stanje, poživjet će samo još nekoliko sati.“ Odgovorila sam mu, „Pošalji nekoga u kovačku radionicu da donese malo drvenog ugljena u prahu; napravi od toga tople obloge i položi ih na njezin trbuh i okolo njega.“ Doktor se hitro udaljio da izvrši moje upute. Ubrzo se vratio s riječima, „Olakšanje je nastupilo unutar manje od pola sata nakon primjene toplih obloga. Sada prvi put spava mirnim snom u više dana.“ {2OP 295.2}
Propisala sam sličnu metodu liječenja i za druge koji su patili od ozbiljnih bolova, i ona je donijela olakšanje i bila sredstvo spašavanja života. Moja majka rekla mi je kako se ugrizi zmija i ubodi gmazova i otrovnih kukaca često mogu učiniti neškodljivima primjenom obloga od drvenog ugljena. Dok su radili na zemljištu u Avnodaleu u Australiji, radnici bi često povređivali svoje ruke i udove, i to je u mnogim slučajevima rezultiralo tako ozbiljnom upalom da se radnik na neko vrijeme morao udaljiti s posla. Jedan od njih pristupio mi je jednog dana u takvom stanju, s rukom zavoju. To stanje ga je jako mučilo jer je njegova pomoć bila potrebna u krčenju zemljišta. Rekla sam mu, „Vrati se na mjesto gdje ste palili drva, i donesi mi ugljena od eukaliptusovog drveta, usitni ga u prah, i ja ću ti previti ruku.“ Tako je bilo i učinjeno, i sljedećeg jutra javio mi je da je bol nestala. Ubrzo je bio spreman vratiti se na svoj posao. {2OP 295.3}
Pišem o ovim stvarima kako biste znali da nas Gospod nije ostavio bez mogućnosti korištenja jednostavnih ljekovitih sredstava koja, kada ih se primijeni, neće ostaviti organizam u oslabljenom stanju u kakvom ga često ostavlja uporaba umjetnih lijekova. Potrebne su nam dobro obučene medicinske sestre koje razumiju kako koristiti jednostavne lijekove koji se mogu naći u prirodi za obnovu našeg zdravlja, i koje su u stanju poučiti one koji su u neznanju po pitanju zakona zdravlja kako upotrijebiti ta jednostavna ali učinkovita ljekovita sredstva. {2OP 296.1}
Onaj koji je stvorio muškarce i žene zanima se za one koji pate. On nas je vodio u uspostavljanju naših sanatorija i u izgradnji škola u blizini tih sanatorija, kako bi one mogle postati učinkovita sredstva u obučavanju muškaraca i žena za djelo pomaganja čovječanstvu koje pati. Prilikom liječenja bolesnih ne trebamo koristiti škodljive lijekove. Ne smijemo preporučivati alkohol ni duhan ni u kojem obliku, kako neke duše ne bi bile navedene da usvoje sklonost prema tim zlim stvarima. – Pismo 90, 1908 (Upućeno J. A. Burdenu i drugim osobama na odgovornim položajima u Loma Lindi). {2OP 296.2}
Sigurna, jednostavna ljekovita sredstva
Po pitanju onoga što možemo učiniti za sebe, postoji jedna stvar koja zahtijeva pažljivo, ozbiljno razmišljanje. Moram se upoznati sa samom sobom, moram uvijek učiti kako se brinuti o ovoj građevini, tijelu koje mi je Bog dao, kako bih ga mogla održati u najboljem zdravlju. Moram jesti one stvari koje će biti za moju maksimalnu tjelesnu dobrobit, i moram posebno paziti da se odijevam na način koji će omogućiti zdravu cirkulaciju krvi. Ne smijem si zakidati tjelovježbu ni svjež zrak. Moram se izložiti sunčevoj svjetlosti koliko god mi je to moguće. {2OP 296.3}
Moram posjedovati mudrost da budem vjeran čuvar svog tijela. Bilo bi vrlo lakomisleno ući u hladnu sobu dok sam oznojena; pokazala bih se nemudrim namjesnikom kada bih si dopustila da sjedim na propuhu, i tako se izložila obolijevanju od prehlade. Ne bih bila mudra da sjedim hladnih stopala i udova, i na taj način potjeram krv iz ekstremiteta u mozak ili unutarnje organe. Uvijek moram zaštiti svoja stopala prilikom vlažnog vremena. {2OP 296.4}
Trebam redovito jesti najzdravije namirnice koje će krv učiniti najkvalitetnijom, i ne smijem neumjereno raditi ako je u mojoj moći da to izbjegnem. {2OP 297.1}
A kada prekršim zakone koje je Bog uspostavio u mome biću, trebam se pokajati i reformirati, i na najbolji mogući način izložiti se liječnicima za koje se Bog pobrinuo – čistom zraku, čistoj vodi i ljekovitoj, dragocjenoj sunčevoj svjetlosti. {2OP 297.2}
Voda se može iskoristiti na mnogo načina kako bi se ublažile patnje. Gutljaji bistre, tople vode prije obroka (pola litre, više ili manje) nikada neće naškoditi, već će imati pozitivan učinak. {2OP 297.3}
Šalica čaja od mačje metvice umirit će živce. {2OP 297.4}
Čaj od hmelja prizvat će san. Topli oblozi od hmelja na trbuhu ublažit će bolove. {2OP 297.5}
Ako su oči slabe, ako postoji bol u očima ili su upaljene, oblozi od mekane tkanine umočene u posoljenu toplu vodu brzo će donijeti olakšanje. {2OP 297.6}
Kada postoji pritisak u glavi, olakšanje se može postići ako se stopala i udovi stave u kupku s malo gorušice. {2OP 297.7}
Postoji još mnogo drugih jednostavnih ljekovitih sredstava koja mogu učiniti mnogo da tijelo vrate u zdravo stanje. Gospod očekuje da sami koristimo sve te jednostavne pripravke, ali čovjekova nevolja je prilika da Bog djeluje. Ako zanemarimo činiti ono što stoji na raspolaganju gotovo svakoj obitelji, i tražimo od Gospoda da nam ublaži bolove dok smo istovremeno previše lijeni upotrijebiti ljekovita sredstva koja nam stoje na raspolaganju, to je jednostavno drskost. Gospod od nas očekuje da radimo kako bismo si priskrbili hranu. On ne obećava da ćemo sakupiti žetvu ako ne obrađujemo zemlju, oremo tlo i njegujemo plodove. Tada Bog šalje kišu i sunčevu svjetlost i oblake koji čine da bilje raste. Bog radi, a čovjek surađuje s Bogom. Tada postoji vrijeme sjetve i žetve. {2OP 297.8}
Bog je učinio da iz tla rastu biljke koje čovjek može koristiti, i ako shvatimo prirodu tog korijenja i biljaka, i upotrijebimo ih na pravi način, ne bi postojala potreba za tako čestim odlaženjem liječniku, a ljudi bi bili puno boljeg zdravlja nego što su to danas. Vjerujem da možemo prizvati Velikog Liječnika nakon što smo upotrijebili lijekove koje sam spomenula. – Pismo 35, 1890 (Upućeno radniku u prekomorskom polju). {2OP 297.9}
Savjet liječniku u novom sanatoriju
Učini sve što je u tvojoj moći da unaprijediš svoju ustanovu u svim aspektima. Pobrini se da su prostorije u najboljem mogućem redu. Neka u vezi njih ne bude ništa što bi ostavilo nepovoljan učinak na umove pacijenata. {2OP 298.1}
Potiči pacijente da žive zdravo i da puno vježbaju. To će uvelike pomoći njihovom oporavku. Postavite stolice u hladovinu stabala, kako bi pacijenti bili potaknuti da provode mnogo vremena van zatvorenog prostora. I treba se pobrinuti da postoji mjesto, ograđeno platnom ili staklom, gdje tijekom hladnijeg vremena pacijenti mogu sjediti na suncu a da ne budu izloženi vjetru… {2OP 298.2}
Svjež zrak i sunčeva svjetlost, dobro raspoloženje u svim vidovima ustanove, ljubazne riječi i dobra djela – to su lijekovi koji su potrebni bolesnima, i Bog će okruniti uspjehom tvoj trud da priskrbiš ta ljekovita sredstva bolesnika koji dođu u tvoj sanatorij. Kroz sreću, radost i ispoljavanje suosjećanja i optimizma prema drugima, tvoja vlastita duša ispunit će se svjetlošću i mirom. I nikada ne zaboravi da je svjetlost Božjeg blagoslova ono što je od najveće vrijednosti. {2OP 298.3}
Poučavaj medicinske sestre i pacijente vrijednosti onih sredstava za obnavljanje zdravlja koje nam je Bog besplatno dao, i govori im o korisnosti lako dostupnih, jednostavnih stvari. {2OP 298.4}
Ispričat ću ti nešto o svojem iskustvu s drvenim ugljenom kao lijekom. Kada se radi o nekim oblicima problema s probavom, učinkovitiji je od lijekova. Malo maslinovog ulja u kojeg je umiješano nešto tog praha ima svojstvo čišćenja i iscjeljivanja. Smatram da je to izvrsno sredstvo. U slučajevima upala često smo koristili ugljen eukaliptusovog drveta u prahu… {2OP 298.5}
Uvijek proučavaj i poučavaj uporabu najjednostavnijih lijekova, i možeš očekivati da će Božji posebni blagoslovi slijediti primjenu tih sredstava koja su na raspolaganju običnom čovjeku. – Pismo 100, 1903. {2OP 298.6}
Druga iskustva s drvenim ugljenom
Brz oporavak. – Jedan brat obolio je od upale crijeva i dizenterije krvi. Taj čovjek nije se pažljivo držao zdravstvene reforme, već je popuštao svome apetitu. Upravo smo se spremali napustiti Texas, gdje smo radili nekoliko mjeseci, i pripremili smo kočije da prevezu tog brata i njegovu obitelj, kao i nekolicinu drugih koji su patili od groznice izazvane malarijom. Moj suprug i ja smatrali smo da je bolje da podnesemo taj trošak nego da dopustimo da nekolicina glava obitelji umre i ostavi iza sebe nezbrinute žene i djecu. {2OP 299.1}
Dvoje ili troje njih ukrcani su u veliki vagon na madrace s oprugama. Ali taj čovjek koji je patio od upale crijeva poslao je ljude da me pozovu k njemu. Moj suprug i ja odlučili smo da ne bi bilo dobro seliti ga. Bojali smo se da je već počeo obamirati. Tada mi je sinula misao, poput objave od Gospoda, da uzmem drveni ugljen u prahu, prelijem ga vodom i dam tu vodu bolesniku da pije, istovremeno stavljajući obloge od ugljena preko područja trbuha. Bili smo oko kilometar i pol udaljeni od grada Denisona, ali bolesnikov sin je otišao do kovačnice, nabavio ugljen, usitnio ga u prah, te postupio prema uputama koje su mu dane. Kao posljedica toga, promjena na bolje bila je vidljiva unutar pola sata. Morali smo krenuti na naš put i ostaviti tu obitelj, ali kako smo se iznenadili kada smo vidjeli da nas idućeg dana njihova kola pretječu. Bolesnik je ležao na krevetu u kolima. Božji blagoslov djelovao je zajedno s jednostavnim sredstvima koje smo upotrijebili. – Pismo 182, 1899 (Upućeno radniku u prekooceanskom polju. Vidi str. 287). {2OP 299.2}
Drveni ugljen i sjeme lana. – Bolnica nam je neophodno potrebna. Sestra Sara McEnterfer [Školovana i iskusna medicinska sestra, dobro kvalificirana za taj tip službe, koja je pratila gđu. White i pomagala joj u svojstvu putne družice, kao i osobne tajnice. – Urednici.] pozvana je u četvrtak da vidi može li kako pomoći malom sinu brata B, koji ima osamnaest mjeseci. Već nekoliko dana imao je bolnu oteklinu na koljenu, za koju se pretpostavljalo da je posljedica ugriza nekog otrovnog kukca. Na oteklinu je stavljen prah drvenog ugljena pomiješan sa sjemenom lana, i taj topli oblog odmah je donio olakšanje. Dijete je vrištalo od boli cijele noći, ali kada je primijenjen taj oblog, usnuo je. Danas je dva puta posjetila mališana. Razrezala je oteklinu na dva mjesta, i iz nje je iscurila velika količina žute tvari i krvi. Dijete je bilo oslobođeno patnji. Zahvaljujemo Gospodu na mogućnosti da se obrazujemo po pitanju uporabe jednostavnih stvari koje su nam dostupne da ublažimo bol, i uspješno uklonimo njezin uzrok. – Rukopis 68, 1899 (Opći rukopis). {2OP 299.3}
Druga spomenuta ljekovita sredstva
Oblog od smokava za Ezekiju. – Kada je Ezekija bio bolestan, Božji prorok donio mu je vijest da će umrijeti. Kralj je zavapio ka Gospodu, i Gospod ga je čuo, te je poslao obećanje da će mu se dodati petnaest godina života. Jedna Božja riječ, jedan dodir božanskog prsta, bili bi dovoljni da se Ezekija trenutno iscijeli. Ali umjesto toga, dane su mu upute da napravi oblog od smokava, i položi ga na oboljeli dio tijela. Tako je i učinjeno, i Ezekijino je zdravlje obnovljeno. Bilo bi mudro cijeniti taj recept čiju je primjenu naredio Gospod više nego što to trenutno činimo. – Rukopis 29, 1911 (Opći rukopis). {2OP 300.1}
Vrijednost eukaliptusovog ulja. – Vrlo mi je žao čuti da sestri C nije dobro. Ne mogu preporučiti bolji lijek protiv njezinog kašlja od eukaliptusa i meda. U posudu s medom stavi nekoliko kapi eukaliptusa, dobro promiješaj i primijeni kad god nastupi napadaj kašlja. Ja sam osobno imala osjetnih poteškoća sa svojim grlom, ali kada god uzmem taj lijek, problemi brzo nestanu. Upotrijebila sam ga samo nekoliko puta, i kašalj je nestao. Ako upotrijebiš ovaj recept, možeš biti svoj vlastiti liječnik. Ukoliko prva primjena ne dovede do rješenje problema, pokušaj ponovo. Najbolje vrijeme za njegovu primjenu je neposredno prije odlaska na počinak. – Pismo 348, 1908 (Upućeno radniku). {2OP 300.2}
Već sam ti govorila o lijeku koji koristim kada patim od problema s vlastitim grlom. Uzmem čašu kuhanog meda i u nju stavim nekoliko kapi eukaliptusovog ulja, te dobro promiješam. Kada nastupi kašalj, uzmem malu žličicu te smjese, i olakšanje nastupa gotovo trenutačno. To sredstvo uvijek sam koristila uz odlične rezultate. Preporučujem ti da upotrijebiš isti lijek kada te muči kašalj. Ovaj recept možda se čini tako jednostavan da se ne usudiš pouzdati u njega, ali ja sam ga koristila mnogo godina i preporučujem ga s potpunim povjerenjem. {2OP 301.1}
Također, primijeni tople kupke za stopala u koje si stavio lišće drveta eukaliptusa. U tom lišću počiva velika snaga, i ako to sam isprobaš, uvjerit ćeš se u istinitost mojih riječi. Eukaliptusovo ulje posebno je učinkovito u slučajevima kašlja i bolova u prsima i plućima. Želim da isprobaš taj lijek koji je tako jednostavan, i koji te nište ne košta. – Pismo 20, 1909 (Radniku kome je upućeno gore prethodno pismo). {2OP 301.2}
Stabla s ljekovitim svojstvima. – Gospod mi je dao svjetlost po pitanju mnogih stvari. Pokazao mi je da se naši sanatoriji trebaju graditi na onoliko visokom terenu koliko je potrebno da se osiguraju najbolji rezultati, te da ih trebaju okruživati veće površine zemljišta, uljepšane cvijećem i ukrasnim drvećem. {2OP 301.3}
Na jednoj lokaciji vršile su se pripreme za krčenje zemlje kako bi se podigao sanatorij. Dana mi je svjetlost da miris bora, cedra i jele imaju ljekovito djelovanje. A postoji još nekoliko vrsta stabala sa svojstvima koja promiču zdravlje. Nemojte ta stabla nemilosrdno rušiti… Pustite ih da žive. – Pismo 95, 1902 (Upućeno radnicima na jugu zemlje). {2OP 301.4}
“Moj biljni napitak.” – Ne trebamo ići do Kine kako bismo nabavili čaj, ili do Jave za kavu. Neki su izjavili: „Sestra White koristi čaj, drži ga u svome domu;“ i da sam ga iznijela pred njih da piju. Ti ljudi ne govore istinu, jer ga ja niti koristim, niti ga držim u svojoj kući. Jednom prilikom kada sam putovala morem uhvatila me mučnina i nisam mogla ništa zadržati u želucu, te sam popila malo slabog čaja za lijek, ali ne želim da itko od vas priča kako „sestra White koristi čaj.“ Ako me posjetite u mom domu pokazat ću vam vrećicu koja sadrži moj biljni napitak. Iz Michigana, preko planina, nabavljam crvenu djetelinu. Što se tiče kave, nikada je ne bih mogla piti, stoga su oni koji su izjavili da sestra White pije kavu pogriješili. – Rukopis 3, 1888 (Propovijed u Oaklandu, država California). {2OP 301.5}
Pupoljci djeteline – prvi urod. – Imam jednu molbu. Hoće li mi ova djeca sakupiti onoliko djeteline ili čak i više nego što su to učinili prošle godine? Ukoliko to budu u mogućnosti učiniti, smatrat ću to velikom uslugom. Ovdje to ne mogu učiniti. Na našem tlu nema djeteline. Najbolji je prvi urod, ali ako ovo pismo stigne prekasno, bit će dobro ako se osigura i drugi urod. – Pismo 1, 1872 (Upućeno obitelji u državi Michigan). {2OP 302.1}
Čaj upotrijebljen kao lijek, ali ne kao piće. – Osobno ne koristim čaj, niti zeleni niti crni. Nisam popila niti jednu žlicu osim prilikom putovanja preko oceana, i jednom prilikom na ovoj obali kada sam ga uzela kao lijek jer sam bila bolesna i povraćala sam. U takvim okolnostima može se pokazati kao dostupno sredstvo za ublažavanje problema. {2OP 302.2}
Nisam koristila čaj dok si bio s nama. Uvijek sam koristila crvenu djetelinu, kao što sam ti ranije rekla. To sam ti ponudila, i rekla ti da je dobar, jednostavan i zdrav napitak… {2OP 302.3}
Godinama nisam kupila ni mrvicu čaja. Budući da poznajem njegov utjecaj, ne bih se usudila koristiti ga, osim u slučajevima ozbiljnog povraćanja kada bih ga uzela kao lijek, ali ne kao piće… {2OP 302.4}
Nisam osoba koja propovijeda jednu stvar, a prakticira suprotno. Svojim slušateljima ne iznosim životna pravila koja trebaju slijediti samo da bih napravila iznimku u vlastitom slučaju… {2OP 302.5}
Nisam kriva za pijenje bilo kakvog čaja osim čaja od crvene djeteline, a kada bih bila sklona vinu, čaju i kavi, svejedno ne bih koristila ta opojna sredstva koja uništavaju zdravlje, jer mi je važno zdravlje i dobar primjer u svim tim stvarima. Želja mi je drugima biti uzor umjerenosti i dobrih djela. – Pismo 12, 1888 (Upućeno propovjedniku na zapadnoj obali SAD-a). {2OP 302.6}
Kava kao lijek. – Tijekom proteklih dvadeset godina nisam popila niti jednu šalicu prave kave osim kada sam, kao što sam navela, tijekom moje bolesti – za lijek – popila šalicu kave, vrlo snažne, u koju je bilo umućeno sirovo jaje. – Pismo 20, 1882 (Upućeno prijateljima). {2OP 302.7}
Sok od grožđa i jaja. – Primila sam svjetlost da nanosiš štetu svome tijelu previše siromašnom prehranom… Nedostatak prikladne hrane uzrokovao je da toliko patiš. Nisi uzeo hranu koja je nužna za održavanje tvoje krhke tjelesne snage. Ne smiješ si zakidati dobru, zdravu hranu… Nabavi jaja od zdravih kokoši. Upotrijebi ta jaja kuhana ili sirova. Ubaci ih nekuhana u najbolje neprevrelo vino koje možeš nabaviti. To će tvom organizmu dati ono što mu je nužno potrebno… Jaja sadrže sastojke koji djeluju ljekovito protiv otrovnih tvari. – Counsels on Diet and Foods, str. 203, 204 (Upućeno Dr. D. H. Kressu, 1901.). {2OP 303.1}
Odobrenje naprednih medicinskih procedura
Transfuzije krvi. – Postoji jedna stvar koja je spašavala živote – transfuzija krvi od jedne osobe drugoj; ali to bi za tebe bilo teško, možda čak i nemoguće učiniti. To je jednostavno moj prijedlog. – Medical Ministry,str. 286, 287 (Upućeno Dr. D. H. Kressu). {2OP 303.2}
Cijepljenje. – [Cijepljenje protiv boginja: D. E. Robinson, jedna od tajnica gđe. White, u dokumentu datiranom 12. lipnja 1931. godine, napisala je sljedeće o stavu gđe. White prema cijepljenju:
„Tražite konačnu i jasnu informaciju o tome što je sestra White pisala o cijepljenju i serumima.
Na to pitanje može se vrlo kratko odgovoriti, jer koliko nam je poznato, ona ih nije spominjala niti u jednom od svojih zapisa.
Međutim, vjerojatno će vam biti zanimljiv podatak da je, u vrijeme kada je u okolici izbila epidemija boginja, ona sama bila cijepljena i poticala je svoje pomoćnike, ljude povezane s njom, da se cijepe. poduzimajući taj korak, sestra White priznala je činjenicu da je dokazano kako cijepljenje ili čini osobu imunu na boginje ili uvelike ublažava njihove simptome ako čovjek ipak oboli od njih. Također je priznala opasnost od izlaganja osobama koje nisu poduzele ovu mjeru predostrožnosti.“
“[Potpisano] D. E. Robinson.”] {2OP 303.3}
Rendgensko liječenje u Loma Lindi. – Nekoliko sam tjedana bila liječena rendgenskim zrakama zbog crne mrlje koja se nalazila na mom čelu. Sveukupno je bilo potrebno dvadeset i tri tretmana, i oni su uspjeli u potpunosti ukloniti tu mrlju. Vrlo sam zahvalna zbog toga. – Pismo 30, 1911 (Upućeno njezinom sinu J. E. Whiteu). {2OP 303.4}
Poglavlje 31 – Osobna iskustva
Rano iskustvo u liječenju upale pluća
Tijekom zime 1864. godine, moj Willie iznenada je obolio od snažne plućne groznice. Neposredno prije toga sahranili smo našeg najstarijeg sina zbog te bolesti, i vrlo smo se bojali zbog Willija, strahujući da bi i on mogao umrijeti. Odlučili smo da nećemo zvati liječnika, nego ćemo učiniti za njega najbolje što možemo koristeći vodu, i moliti se Gospodu za djetetovo ozdravljenje. Pozvali smo nekolicinu ljudi koji su imali vjere da ujedine svoje molitve s našima. Osjetili smo blaženo jamstvo Božje prisutnosti i blagoslova. {2OP 304.1}
Idućeg dana Willie je bio vrlo bolestan. Njegova svijest se gubila. Izgledalo je da me ne može vidjeti niti čuti kada sam mu se obraćala. Njegovo srce nije kucalo ujednačenim ritmom, već je neprestano nepravilno treperilo. Nastavili smo oslanjati se na Boga za pomoć i liberalno koristiti vodu na njegovoj glavi, i u obliku neprestanog zavoja na njegovim plućima, i ubrzo je postao lucidan kao i obično. Patio je od snažne boli u desnoj strani tijela, i nije mogao leći na nju niti na trenutak. Tu bol smo suzbili zavojima od hladne vode, mijenjajući temperaturu vode u skladu sa stupnjem groznice. Jako smo pazili da mu šake i stopala održavamo toplima. {2OP 304.2}
Očekivali smo da će krizna nastupiti sedmog dana. Tijekom njegove bolesti vrlo smo se malo odmarali, i bili smo prisiljeni predati ga na brigu drugima tijekom četvrte i pete noći. Moj suprug i ja petog smo dana bili vrlo zabrinuti. Dijete je krvarilo i jako kašljalo. Moj suprug je proveo mnogo vremena na molitvi. Te noći ostavili smo naše dijete u brižnim rukama. Prije odlaska na počinak, moj suprug se molio dugo i usrdno. Iznenada je osjetio olakšanje, i činilo se kao da mu je neki glas rekao, „Idi legni, ja ću se pobrinuti za dijete.“ {2OP 304.3}
Ja sam legla osjećajući se slabo, i nisam mogla zaspati nekoliko sati od brige. Osjetila sam kako teško dišem. Iako sam spavala u velikoj sobi, ustala sam i otvorila vrata prema velikom hodniku, te sam odmah osjetila olakšanje i uskoro sam usnula. Sanjala sam da je uz moje dijete stajao iskusni liječnik, koji je pazio na svaki njegov udisaj, držeći jednu ruku iznad njegovog srca, dok je drugom opipavao njegovo bilo. Okrenuo se prema nama i rekao, „Kriza je prošla. Preživio je najgoru noć. Sada će se brzo oporaviti, jer se ne morao oporavljati od štetnog utjecaja lijekova. Priroda je dobro odradila svoj posao u čišćenju organizma od nečistoća.“ Povjerila sam mu svoje izmučeno stanje, svoje poteškoće s disanjem i olakšanje koje sam osjetila kada sam otvorila vrata. {2OP 305.1}
Rekao je, „Ono što je pomoglo tebi, pomoći će i tvome djetetu. Njemu je potreban zrak. Čuvali ste ga na previše toplom. Zagrijani zrak koji dolazi iz pećnice je štetan, i da nema zraka koji ulazi uz rubove prozora, bio bi otrovan i uništavao život. Vrućina pećnice uništava životvorna svojstva zraka i slabi pluća. Djetetova su pluća oslabljena jer je soba održavana na previsokoj temperaturi. Bolesne osobe izmučene su od bolesti, i potreban im je sav oživljujući zrak kojeg mogu podnijeti da ojača vitalne organe kako bi se mogli oduprijeti bolesti. A ipak se u većini slučajeva zabranjuje ulaz zraku i svjetlosti u bolesničku sobu upravo u trenucima kada su oni najpotrebniji, kao da su opasni neprijatelji.” {2OP 305.2}
Ovaj san i iskustvo mog supruga predstavljali su utjehu za nas oboje. Ujutro smo saznali da je dječak proživio nemirnu noć. Izgledalo je da ga muči visoka groznica do podneva. Tada ga je groznica napustila i izgledalo je da je prilično dobro, iako je bio slab. Tijekom svoje petodnevne bolesti pojeo je samo jedan mali keks. Brzo se oporavio, i bio je boljeg zdravlja nego tijekom nekoliko godina prije bolesti. Ovo iskustvo nam je dragocjeno. – Spiritual Gifts, sv. 4 (prvi dio), str. 151-153 (1864). {2OP 305.3}
Ozdravljenje Jamesa Whitea [Izjava dana 13. travnja 1902. godine na sastanku odbora u mjestu Elmshaven, Sv, Helena, država California.]
Prije mnogo godina [1865], dok je moj suprug bio opterećen ozbiljnim odgovornostima u Battle Creeku, posljedice napora počele su se pokazivati na njemu. Njegovo zdravlje brzo se pogoršavalo. Naposljetku se slomio umno i tjelesno, i nije bio u stanju ništa raditi. Moji prijatelji su mi rekli, „Gđo. White, tvoj muž neće poživjeti.“ Bila sam odlučna u namjeri da ga preselim na mjesto koje će bolje pogodovati njegovom oporavku. Njegova majka je rekla, „Ellen, ti moraš ostati i pobrinuti se za svoju obitelj.“ {2OP 306.1}
„Majko,“ odgovorila sam, „nikada neću dopustiti da taj veličanstven um u potpunosti propadne. Radit ću s Bogom, i Bog će raditi sa mnom, kako bismo spasili um moga supruga.“ {2OP 306.2}
Kako bismo namaknuli sredstva za naše putovanje, sakupila sam svoje pletene tepihe i prodala ih… Novcem dobivenim od prodaje tepiha kupila sam natkrivenu kočiju i pripremila se za putovanje, te sam u kočiju stavila prostirku na koju će otac leći. U pratnji Willija, koji je tada bio dječak od samo jedanaest godina, uputili smo se prema gradu Wright u državi Michigan. {2OP 306.3}
Dok smo bili na putu, Willie je pokušao staviti žvale u usta jednome od konja, ali pokazalo se da ne može. Rekla sam svome suprugu, „Stavi ruku na moje rame, i dođi da staviš žvale konju.“ {2OP 306.4}
Rekao je da ne vidi kako bi to mogao učiniti. „Naravno da možeš,“ odgovorila sam. „Ustani i dođi.“ Tako je i učinio, i uspio je staviti žvale konju. Tada je znao da će to morati učiniti i sljedeći put. {2OP 306.5}
Neprekidno sam održavala svog muža zaposlenog takvim malenim stvarima. Nisam mu dopuštala da bude na miru, već sam se trudila da ga održavam aktivnim. To je plan kojeg bi se trebali držati liječnici i pomoćnici u našim sanatorijima. Pomognite pacijentima da napreduju korak po korak, korak po korak, održavajući njihove umove tako zaokupljenima poslom da se nemaju vremena baviti turobnim mislima o stanju u kojem se nalaze. {2OP 306.6}
Poticanje tjelesne i umne aktivnosti
Braća su nam često dolazila po savjet. Moj suprug nije želio primiti nikoga. Najradije bi otišao u drugu sobu kada bi došli posjetitelji. Ali obično bih dovela gosta pred njega prije nego je mogao opaziti da je netko došao u posjet, i rekla bih, „Mužu, ovdje je brat koji je došao postaviti jedno pitanje, i budući da ti na njega možeš odgovoriti puno bolje od mene, dovela sam ga tebi.“ Naravno da tada nije imao izlaza. Morao je ostati u sobi i odgovoriti na pitanje. Na taj način, kao i na mnoge druge načine, navela sam ga da vježba svoj um. Da nije bio prisiljen koristiti svoj um, on bi vrlo brzo u potpunosti izblijedio. {2OP 307.1}
Moj suprug svakodnevno je izlazio u šetnju. Tijekom zime došla je strašna snježna oluja, i otac je mislio da ne može izići na oluju i snijeg. Otišla sam k bratu Root i rekla, „Brate Root, imaš li još jedan par čizama?“ {2OP 307.2}
„Imam,“ odgovorio je. {2OP 307.3}
„Rado bih ih posudila jutros,“ rekla sam. Obuvši čizme izišla sam napolje, i hodala sam četvrt milje kroz duboki snijeg. Kada sam se vratila, zamolili sam svog muža da se prošeta. Rekao je da ne može izići na takvo vrijeme. „O da, možeš,“ odgovorila sam, „Zasigurno možeš hodati po mojim tragovima.“ On je bio osoba koja je vrlo poštivala žene; i kada je ugledao moje stope, mislio je da ako žena može hodati po tom snijegu, može i on. Tog jutra obavio je svoju uobičajenu šetnju. {2OP 307.4}
U proljeće je valjalo posaditi voćke i brinuti se o vrtu. „Willie,“ rekla sam,“molim te idi kupi tri motike i troje grablje. Pobrini se da kupiš tri komada od svega.“ Kada mi ih je donio, rekla sam mu da sebi uzme jednu motiku, a da drugu da svome ocu. Otac je prigovorio, ali ju je prihvatio. I sama sam uzela jednu, te smo počeli raditi; iako sam dobila žuljeve na rukama, predvodila sam u radu. Otac nije mogao učiniti mnogo, ali je radio koliko je mogao. Pomoću takvim metoda pokušavala sam surađivati s Bogom u obnavljanju zdravlja moga supruga. I kako nas je Gospod blagoslovio! {2OP 307.5}
Uvijek sam povela svog muža sa sobom kada sam išla s kočijom. Također sam ga vodila sa sobom kada sam išla bilo gdje propovijedati. Postojao je skup mjesta koja sam redovito obilazila. Nisam ga uspijevala nagovoriti da stane iza katedre dok sam je propovijedala. Napokon, nakon mnogo mjeseci, rekla sam mu, „Sada, moj mužu, danas ćeš stati iza katedre.“ Nije želio ići, ali bila sam nepopustljiva. Povela sam ga sa sobom do katedre. Tog se dana obratio okupljenima. Iako je prostorija za sastanke bila ispunjena nevjernima, pola sata se nisam mogla suzdržati od plakanja. Moje srce bilo je prepuno radosti i zahvalnosti. Znala sam da je izvojevana pobjeda. {2OP 307.6}
Nakon osamnaest mjeseci neprekidne suradnje s Bogom u pokušaju da se obnovi zdravlje moga supruga, vratila sam se kući s njime. Dovodeći ga pred njegove roditelje, rekla sam, „Oče, majko, evo vašeg sina.“ {2OP 308.1}
„Ellen,“ rekla je njegova majka, „za ovaj predivan oporavak zaslužni ste samo Bog i ti. To su učinile vaše sile.“ {2OP 308.2}
Nakon svog oporavka, moj suprug poživio je mnogo godina, tijekom kojih je ostvario najbolja postignuća svog života. Nisu li mi te dodatne godine korisnosti mnogostruko vratile za osamnaest mjeseci mukotrpne brige? {2OP 308.3}
Izložila sam vam ovu kratku priču iz osobnog iskustva kako bih vam pokazala da su mi poznate neke stvari u vezi s uporabom prirodnih sredstava u cilju ozdravljenja bolesnih. Bog će učiniti čuda za svakoga od nas ako radimo s vjerom, postupajući kao da vjerujemo, tako da kada surađujemo s Njime, On može učiniti svoj dio posla. Moja je želja da učinim sve što mogu kako bih navela svoju braću da usvoje razuman način djelovanja, koji će donijeti najveći uspjeh njihovom trudu. Mnogi od onih koji su sišli u grob mogli su danas biti na životu da su surađivali s Bogom. Budimo mudri ljudi i žene u vezi s tim pitanjima. – Rukopis 50, 1902. {2OP 308.4}
Poglavlje 32 – Ispravno držanje u molitvi
Savjeti Duha proroštva uvijek su praktični. Iz pera Ellen White nalazimo savjete i upute koji dodiruju gotovo svaki vid kršćanskog života i iskustva. Iako se većina savjeta nalazi u Svjedočanstvima i drugim knjigama Ellen G. White, ponovno indeksiranje objavljenih materijala koji se više ne tiskaju i neobjavljenih rukopisa dovelo je do otkrića nekih savjeta u vezi pitanja koja postaju od sve veće važnosti danas, kada se pojavljuju nove i teške okolnosti. Ti savjeti osjetno će pridonijeti blagu pouka koje se danas nalazi u rukama adventista sedmog dana. {2OP 310.1}
Kao primjer toga, donosimo dosad neobjavljene izjave po pitanju problema hipnoze, na koju se u nekim medicinskim krugovima gleda blagonaklono kao na terapeutsko sredstvo. Jasni savjeti Ellen G. White koji se bave korištenjem hipnoze u liječenju bolesnih, i koji ističu opasnosti od njezinog korištenja u bilo koju svrhu, vrlo su primjenjivi u ovo vrijeme. {2OP 310.2}
Ovaj dio završava sa savjetima u kojima se adventiste sedmog dana poziva da razmotre vrijednost seoskog okruženja kao mjesta za svoje domove. Ti savjeti sakupljeni su iz izvora koji se nisu našli u prethodno objavljenim knjigama, ali su se prethodno pojavili u brošuri Country Living (Život na selu), i naglašavaju važnost pažnje i opreza u odabiru novog mjesta za dom u seoskom okruženju, dalje od prenapučenih gradova. Zapisani ovdje u trajnom obliku, stoje na raspolaganju spremni da se iz njih uči. – Urednici. {2OP 310.3}
[Objavljeno u Notebook Leaflets, Metode, br. 7]
Primila sam pisma u kojima su me pitali o ispravnom držanju koje treba zauzeti osoba koja prinosi molitvu Vladaru svemira. Kada su naša braća usvojila zamisao da ostanu stajati na nogama kada se mole Bogu? Jedan čovjek koji se nekih pet godina učio u Battle Creeku zamoljen je da se pomoli prije nego se sestra White obrati okupljenima. Ali kada sam ga vidjela kako stoji na nogama dok su mu se usta spremala otvoriti u molitvi Bogu, moja duša je bila potaknuta da ga javno ukorim. Prozivajući ga imenom, rekla sam, „Klekni na koljena.“ To je uvijek primjeren položaj. {2OP 311.1}
“I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio” (Luka 22:41). {2OP 311.2}
“Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: “Tabita, ustani!” Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede” (Djela 9:40). {2OP 311.3}
“I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!”Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu” (Djela 7:59, 60). {2OP 311.4}
“Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli” (Djela 20:36). {2OP 312.1}
“Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se” (Djela 21:5). {2OP 312.2}
“A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,i rekoh: “Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k Tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba” (Ezra 9:5, 6). {2OP 312.3}
“Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori” (Psalam 95:6). {2OP 312.4}
“Zato prigibam koljena pred Ocem” (Efežanima 3:14). I ovo cijelo poglavlje će biti, ako srce bude otvoreno, jedna od najdragocjenijih pouka koje možemo naučiti. {2OP 312.5}
Pokloniti se tijekom molitve Bogu ispravno je držanje koje trebamo imati. Taj čin štovanja zahtijevao se od tri hebrejska zatočenika u Babilonu… Ali takav čin predstavlja izražavanje počasti koja pripada samo Bogu – Caru svijeta, Vladaru svemira; i ova tri Hebreja odbila su iskazati takvu čast bilo kakvom idolu, makar on bio sazdan od čistog zlata. Kada bi postupili tako, oni bi se u stvarnosti klanjali babilonskom kralju. Odbijajući učiniti ono što je kralj zapovjedio, morali su pretrpjeti kaznu, i bili su bačeni u plamteću ognjenu peć. Ali sam Krist osobno je došao i hodao s njima kroz vatru, i oni su ostali neozlijeđeni. {2OP 312.6}
I prilikom javnog i prilikom privatnog bogoslužja, naša je dužnost savinuti naša koljena pred Bogom kada iznosimo svoje molbe pred Njega. Taj čin pokazuje našu ovisnost o Bogu. {2OP 312.7}
Prilikom posvećenja hrama, Salomon je stajao licem okrenut prema žrtveniku. U hramskom dvorištu stajalo je tučano podnožje, i nakon što se uspeo na njega, stao je uzdignuvši svoje ruke k nebu, i blagoslovio ogromnu masu izraelskog naroda, i sav okupljeni Izrael je ustao… {2OP 312.8}
“Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu…” (2. Ljetopisa 6:13). {2OP 313.1}
Duga molitva koju je tada izrekao bila je primjerena prilici. Ona je bila nadahnuta od Boga, i izricala je osjećaje najuzvišenije pobožnosti ujedinjene s najdubljom poniznošću. {2OP 313.2}
Iznosim te citate kao dokaz i postavljam pitanje, „Gdje je brat H stekao svoje obrazovanje?“ – U Battle Creeku. Je li moguće da uza svu svjetlost koju je Bog dao svom narodu po pitanju bogobojaznosti, da propovjednici, ravnatelji i učitelji u našim školama riječima i primjerom naučavaju mlade da tijekom molitve stoje uspravni kao što su to činili farizeji? Hoćemo li to protumačiti kao pokazatelj njihove samodostatnosti i osjećaja velike važnosti? Trebaju li nam te navike postati upadljive? {2OP 313.3}
“Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’ Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem” (Luka 18:9-12). Obratite pažnju na to da samopravedni farizej nije bio u položaju poniznosti i bogobojaznosti pred Bogom, već je stajao uspravan u svojoj arogantnoj samodostatnosti, i nabrajao Gospodu sva svoja dobročinstva. “Farizej se uspravan ovako u sebi molio” (Luka 18: 11); i njegova molitva nije doprla dalje od njega samoga. {2OP 313.4}
“A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 18:13, 14). {2OP 313.5}
Nadamo se da naša braća neće pokazivati manje bogobojaznosti i poštovanja prilikom prilaženja jedinom istinitom i živom Bogu nego što to pogani pokazuju prema svojim idolima, inače će nam ti ljudi suditi u dan kada se bude donosila posljednja presuda. Željela bih se obratiti svima koji zauzimaju položaje učitelja u našim školama. Muškarci i žene, nemojte sramotiti Boga svojim odsustvom strahopoštovanja i svojom nadutošću. Nemojte stajati uspravno kao farizeji i prinositi svoje molitve Bogu. Nemojte se pouzdati u svoju vlastitu snagu. Nemojte se oslanjati na nju, već se često spustite na svoja koljena pred Bogom, i prinosite Mu štovanje. {2OP 314.1}
Kada se okupite kako bi štovali Boga, pobrinite se da savinete svoja koljena pred Njime. Neka taj čin posvjedoči da su cijela duša, tijelo i duh u pokornosti pred Duhom istine. Tko je pažljivo istraživao Božju Riječ kako bi pronašao primjere i upute po ovom pitanju? U koga se možemo pouzdati da bude na učiteljskom položaju u našim školama u Americi i stranim zemljama? Hoće li se nakon godina provedenih u učenju učenici vratiti u svoje domovine s izopačenim shvaćanjima vezanim uz dostojanstvo, čast i poštovanje koje treba iskazati Bogu, i bez osjećaja dužnosti da poštuju osobe sijedih kosa, ljude s iskustvom, Božje izabrane sluge koji su bili vezani uz Božje djelo tijekom gotovo cijelog trajanja svog života? Moj savjet svima koji pohađaju škole u Americi ili na bilo kojem drugom mjestu glasi, nemojte se zaraziti duhom nepoštovanja. Pobrinite se da sami uvidite kakvo obrazovanje je potrebno vama, da biste i druge mogli poučiti kako steći karakter prikladan za izdržavanje probe koja će uskoro doći na sve ljude koji žive na ovoj zemlji. Družite se s najboljim kršćanima. Nemojte birati uobražene učitelje ili učenike, već one koji pokazuju najdublju pobožnost, one čiji duh pokazuje mudrost po pitanju Božjih stvari. {2OP 314.2}
Živimo u opasnim vremenima. Adventiste sedmog dana ispovijedaju da su Božji narod koji drži Njegove zapovijedi; ali oni gube svoj vjerski duh. Taj duh poštovanja pred Bogom uči ljude kako pristupiti svome Stvoritelju – u svetosti i strahopoštovanju kroz vjeru, ne sami u svoje ime, već kroz Posrednika. Na taj način čovjek ostaje čvrsto utemeljen, neovisno o okolnostima koje ga mogu zadesiti. Čovjek mora pristupiti preklonjenih koljena, kao podanik milosti, osoba koja ponizno moli pred prijestoljem milosti. I kako svakodnevno bude primao blagoslove iz Božje ruke, u svom srcu mora neprestano njegovati zahvalnost, i izražavati tu zahvalnost riječima zahvalnosti i slavljenja za tu naklonost koju nije ničim zaslužio. Anđeli su čuvali put kojim je išao tijekom cijelog njegovog života, i on ne vidi mnoge od zamki koje je izbjegao zahvaljujući njihovoj pomoći. Zbog te zaštite i budne brige očiju koje nikada ne drijemaju i nikada ne spavaju, čovjek u svakom molitvi treba odati priznanje službi koju Bog čini za njega. {2OP 314.3}
Svi se trebaju osloniti na Boga u svojoj bespomoćnosti i svakodnevnim potrebama. Trebaju ostati ponizni, budni i u molitvi. Slavljenje i hvala trebaju se izlijevati u zahvalnosti i iskrenoj ljubavi prema Bogu. {2OP 315.1}
Na skupu pravednika i na saboru treba se hvaliti Preuzvišeni Bog. Svi koji osjećaju živu povezanost s Bogom trebaju pred Njim stajati kao Njegovi svjedoci, izražavajući Božju ljubav, milosrdnost i dobrotu. Neka riječi budu iskrene, jednostavne, ozbiljne, inteligentne, uz srce koje plamti ljubavlju prema Bogu, i usne posvećene Njegovoj slavi ne samo da objavljuju Božju milost na skupovima svetih, već da budu Njegovi svjedoci na svakom mjestu. Stanovnici zemlje trebaju znati da je On Bog, jedini pravi i živi Bog. {2OP 315.2}
Treba postojati razumno shvaćanje o tome kako pristupiti Bogu sa strahopoštovanjem i bogobojaznošću u predanoj ljubavi. Dolazi do sve većeg porasta nepoštovanja prema našem Stvoritelju, i sve se više zanemaruje Njegova veličina i Njegova uzvišenost. Ali Bog nam se obraća u ovim posljednjim danima. Čujemo Njegov glas u oluji, u tutnjavi groma. Slušamo o nesrećama koje On dopušta u obliku zemljotresa, izlijevanju voda i razornih prirodnih sila koje uništavaju sve pred sobom. Slušamo o brodovima koji tonu u uzburkanim oceanima. Bog se obraća obiteljima koje su Ga odbile priznati, ponekad u vihoru i oluji, ponekad licem k licu kao što je razgovarao s Mojsijem. Opetovano šapuće o svojoj ljubavi malom djetetu ispunjenom povjerenjem i sijedom starcu u slabosti njegovih godina. I zemaljska mudrost biva prosvijetljena dok gleda ono što se ne može vidjeti. {2OP 315.3}
Kada se začuje tih i tanak glas koji slijedi nakon vihora i oluje koja je rušila stijene, neka svi zakriju svoja lica, jer Bog je vrlo blizu. Neka se sakriju u Isusu Kristu, jer On je njihovo sklonište. Rascjep u stijeni zaklonjen je Njegovom vlastitom probodenom rukom dok ponizni sluga čeka preklonjen da čuje što Gospod govori svome sluzi. – Rukopis 84b, 1897. {2OP 316.1}
Niti jedno mjesto nije neprikladno za molitvu
Nema mjesta ili vremena u kojoj nije prikladno uputiti molbu Bogu… Usred ulične gužve, tijekom poslovnog sastanka, možemo se pomoliti Bogu i tražiti nebesko vodstvo, kao što je to učinio Nehemija kada je iznosio svoj zahtjev pred kralja Artakserksa. – Put Kristu (Džepno izdanje), str. 99. {2OP 316.2}
Možemo pričati s Isusom dok idemo svojim putom, i On kaže, Ja sam ti s desne strane. Možemo saobraćati s Bogom u svojem srcu; možemo hoditi u Kristovom društvu. Kada se bavimo svojim svakodnevnim poslom, možemo izreći ono što nam je na srcu, glasom kojeg niti jedno ljudsko uho ne može čuti; ali te riječi ne mogu nestati u tišini, niti se mogu izgubiti. Ništa ne može ušutkati želju duše. Ona se uzdiže iznad ulične buke, iznad zvuka strojeva. Bog je Onaj kome se obraćamo, i On čuje našu molitvu. – Gospel Workers, str. 258. {2OP 316.3}
Nije uvijek nužno pasti na koljena kako biste se pomolili. Njegujte naviku razgovora sa Spasiteljem kada ste sami, dok hodate, i kada ste zauzeti svojim svakodnevnim poslovima. – The Ministry of Healing, str. 510, 511. {2OP 316.4}
Poglavlje 33 – “Nemoj imati drugih bogova uz Mene”
[Objavljeno u
Notebook Leaflets, kršćansko iskustvo, br. 13.]
Svako pravo Božje dijete bit će prosijano kao pšenica, i u postupku prosijavanja mora se osloboditi svakog njegovanog užitka koji odvraća um od Boga. U mnogim su obiteljima police, stolići i stolovi prepuni ukrasa i slika. Albumi ispunjeni fotografijama obitelji i prijatelja postavljeni su na mjesta s kojih će privući pažnju posjetitelja. Na taj se način misli, koje bi se trebale baviti Bogom i stvarima od vječne vrijednosti, spuštaju na ono što je prizemno. Nije li to jedan oblik idolopoklonstva? Ne bi li se novac koji je potrošen na taj način trebao iskoristiti na blagoslov ljudskom rodu, da olakša patnje, odjene gole i nahrani gladne? Ne bi li ga se trebalo položiti u Gospodnju riznicu da pomogne napretku Njegovog djela i izgradnji Njegovog kraljevstva na zemlji? {2OP 317.1}
To je vrlo važna stvar, i snažno se naglašava kako bi vas spasila od grijeha idolopoklonstva. Vaše duše primit će blagoslov ako budu poslušne riječima koje je izgovorio Svetac Izraelov, “Nemoj imati drugih bogova uz Mene” (Izlazak 20:3). Mnogi stvaraju sebi nepotrebne brige i strahove tako što posvećuju vrijeme i misli nepotrebnim ukrasima kojima ispunjavaju svoje domove. Potrebna je Božja sila da ih otrgne od predanosti tomu; jer to je po svim praktičnim značajkama idolopoklonstvo. {2OP 317.2}
Onaj koji ispituje srca želi odvojiti svoj narod od svake vrste idolopoklonstva. Neka Božja Riječ, blagoslovljena knjiga života, zauzme mjesto na stolovima koji su sada ispunjeni beskorisnim ukrasima. Trošite svoj novac na knjige koje će biti sredstvo prosvjetljenja po pitanju sadašnje istine. Vrijeme koje bacite na premještanje i brisanje prašine s mnogobrojnih ukrasa u vašim kućama upotrijebite tako što ćete napisati nekoliko redaka svojim prijateljima, ili poslati časopis, letak ili malu knjižicu nekome tko nije upoznat s istinom. Uhvatite se Gospodnje Riječi kao riznice beskrajne mudrosti i ljubavi; ona je Vodič koji nam pokazuje put do neba. Ona nas upućuje na Spasitelja koji oprašta grijehe, s riječima, “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta” (Ivan 1:29). {2OP 318.1}
O kada biste proučavali Svete spise uz srca ispunjena molitvom, i duhom koji se predao Bogu! O kada biste ispitivali svoja srca kao uz pomoć upaljene svijeće, i otkrili i raskinuli i najtanje spone koje vas vežu za zemaljske navike, koje odvraćaju um od Boga! Preklinjite Boga da vam ukaže na svaku naviku koja odvlači vaše misli i osjećaje od Njega. Bog je dao čovjeku svoj sveti zakon kao sredstvo kojim se može procjenjivati karakter. Pomoću tog zakona možete uvidjeti i nadvladati svaku karakternu manu. Možete se odvojiti od svakog idola, i povezati se s Božjim prijestoljem zlatnim lancem milosti i istine. – The Review and Herald, 14. svibnja, 1901. {2OP 318.2}
Upozorenje protiv ekstremističkih stajališta
Bilo je nekih koji su imali sposobnosti kojima bi mogli pomoći crkvi, ali su prvo morali dovesti vlastita srca u red. Neki su uvodili pogrešne probe, i uzdigli su vlastite zamisli i ideje na razinu kriterija, napuhujući inače malo važne stvari do probnih pitanja za stupanje u kršćansko bratstvo, stavljajući tako na druge težak jaram. Na taj se način u crkvu uvukao duh kritiziranja, pronalaženja mana i nesloge, koji joj je nanio veliku štetu. Tako su nevjernici stekli dojam da su adventni štovatelji subote skupina fanatika i ekstremista, i da ih njihova osebujna vjera čini neljubaznima, grubima i vrlo nekršćanskog karaktera. Time je nekolicina ekstremista spriječilo da utjecaj istine dopre do ljudi. {2OP 318.3}
Neki su na prvo mjesto po važnosti stavljali pitanje odjeće, kritizirajući odjevne predmete koje su drugi nosili, i bili su spremni osuditi svakoga tko u potpunosti nije odgovarao njihovim zamislima. Nekolicina su osuđivali slike, tvrdeći da ih druga zapovijed zabranjuje, i da se svi predmeti te vrste moraju uništiti.{2OP 319.1}
Ti uskogrudni ljudi nisu u stanju vidjeti ništa osim jedne jedine stvari koja im zaokuplja um. Prije više godina bili smo prisiljeni suočiti se s istim takvim duhom i djelom. Ustali su ljudi koji su tvrdili da su poslani s porukom koja osuđuje slike, i poticali da se svaka slika bilo čega treba uništiti. Išli su do te mjere da su osuđivali satove koji su na sebi imali brojeve, ili „slike“. {2OP 319.2}
U Bibliji čitamo o dobroj savjesnosti; ali postoje i dobra i loša savjesnost. Ima savjesnosti koja će sve dovoditi do krajnosti, i učiniti kršćanske dužnosti jednako teške kao što su to Židovi učinili s štovanjem subote. Na tu se vrstu ljudi može primijeniti isti ukor koji je Isus uputio pismoznancima i farizejima: “Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju” (Luka 11:42). Jedan jedini fanatik, sa svojim tvrdoglavim duhom i radikalnim zamislima, koji je spreman tlačiti savjest onih koji žele biti na pravom putu, može učiniti mnogo zla. Crkvu treba očistiti od svih takvih utjecaja. {2OP 319.3}
Druga zapovijed zabranjuje obožavanje slika; ali sam Bog koristio je slike i simbole kako bi svojim prorocima prikazao pouke koje su trebali prenijeti narodu, i koje su tako mogle biti shvaćene bolje nego da su dane na bilo koji drugi način. On je poticao razumijevanje pomoću osjetila vida. Proročka povijest prikazana je Danielu i Ivanu u simbolima, i te simbole trebalo je jasno prikazati na pločama, kako bi ih onaj koji čita mogao razumjeti. {2OP 319.4}
Istina je da se daleko previše novca troši na slike; nemali dio sredstava koja bi trebala priteći u Božju riznicu završava kao plaća umjetniku. Ali zlo koje će biti naneseno crkvi kroz postupke tih ekstremista daleko je gore nego ono zlo koje pokušavaju ispraviti. Ponekad je teško vidjeti gdje se točno nalazi crta razgraničenja, u kojem trenutku slikanje postaje grijeh. Ali Bog će upravljati onima koji Ga ljube i svim srcem žele držati Njegove zapovijedi. Bog ne želi da se pouzdaju niti u jednog čovjeka da bude njihova savjest. Osoba koja usvaja sve zamisli i utiske neuravnoteženih umova ubrzo će postati zbunjena i izbezumljena. Sotonin je cilj odvratiti pažnju od poruke trećeg anđela na sporedne stvari, kako bi srca i umovi koji trebaju rasti u milosti i poznavanju istine nazadovali i oslabili, te na taj način onemogućio da se Bog proslavi kroz njih. – Historical Sketches of the Foreign Missions of the Seventh-day Adventists, str. 211, 212. {2OP 320.1}
Poglavlje 34 – Korisne aktivnosti bolje od sportskih igara
[Dio pisma naslovljenog na sveučilišnog studenta, pisano u Napieru, Novi Zeland, 2. Listopada 1893. Objavljeno u Notebook Leaflets, Obrazovanje, br. 6.]
Učite muškarce i žene da podižu svoju djecu slobodnu od utjecaja krivotvorenih, pomodnih navika, i da ih nauče kako da budu korisni. Majke bi trebale poučiti svoje kćeri kako raditi korisne poslove, ne samo unutar doma, već i van kuće. Majke također mogu poučavati sinove, do određene dobi, da rade korisne poslove unutar i van kuće. {2OP 321.1}
Na našem svijetu postoji dovoljno nužnih, korisnih stvari kojima se možemo baviti da gotovo uopće ne postoji potreba za aktivnostima koje izazivaju užitak putem zabave. Mozak, kosti i mišići steći će čvrstoću i snagu dok ih se koristi u smislene svrhe, baveći se dobrim ozbiljnim razmišljanjem i stvarajući planove koji će ih {djecu} poučiti kako razviti sile uma i snagu tjelesnih organa, tako što će na praktičan način koristiti svoje bogomdane talente s kojima mogu proslavljati Boga. {2OP 321.2}
To je bilo jasno izloženo pred našom zdravstvenom ustanovom i našim fakultetom kao snažan razlog u korist uspostavljanja takve prakse kod nas; ali kao što je bilo u dane Noe i Lota, tako je i u naše vrijeme. Ljudi su izmislili mnogo stvari i zašli su daleko od Božjih putova i Njegovih ciljeva. {2OP 321.3}
Ne osuđujem jednostavne igre loptom; ali čak se i u tome, koliko god bilo jednostavno, može pretjerati. Zazirem od gotovo sigurnih posljedica koje slijede takvu zabavu. Ona dovodi do trošenja sredstava koja su trebala biti uložena u donošenje svjetlosti istine dušama koje propadaju bez Krista. Zabava i trošenje sredstava na udovoljavanje sebi, koje korak po korak vode do samouzdizanja, i promicanje takvih igara za razonodu, stvaraju ljubav i strast prema onim stvarima koje nisu povoljne za usavršavanje kršćanskog karaktera. {2OP 322.1}
Način na koji su one primjenjivane na sveučilištu ne nosi pečat neba. Tako se ne jačaju umne sposobnosti. Karakter se ne usavršava niti pročišćuje. Kroz te stvari protežu se niti koje vode k svjetovnim navikama, običajima i praksi, a ljudi koji se time bave postaju toliko opsjednuti i očarani time da ih se na nebu proziva onima koji više ljube užitke nego Boga. Umjesto da se um jača kako bi bili uspješniji kao studenti, te kako bi postali prikladniji kao kršćani za obnašanje kršćanskih dužnosti, bavljenje tim igrama ispunjava njihov mozak mislima koje ga odvraćaju od predmeta koje bi trebali izučavati. {2OP 322.2}
Ista količina uložene energije uma i mišića mogla bi se domisliti načinima i sredstvima za jednu potpuno uzvišeniju vrstu vježbanja, radeći misionarski posao koji bi ih učinio Božjim suradnicima, te bi se na taj način obrazovali za veću korisnost u ovom životu putem korisnog rada, što je ključni vid odgoja. {2OP 322.3}
Postoji mnogo načina na koje mladi mogu uložiti na dobit talente koje im je Bog povjerio, kako bi potpomognuli Božje djelo i Njegove planove, ne u cilju vlastitog zadovoljstva već da proslave Boga. Nebesko veličanstvo, Kralj slave, podnio je beskrajnu žrtvu kada se spustio na naš svijet kako bi uzdignuo i oplemenio ljudski rod. On je bio uporan, marljiv radnik. Čitamo da je “prošao zemljom čineći dobro” (Djela 10:38). {2OP 322.4}
Nije li to djelo kojem bi svaka mlada osoba trebala težiti, da radi kao što je Krist radio? Kristova pomoć vam je na raspolaganju. Shvaćanje studenata postat će sveobuhvatnije. Ideje će biti dalekosežne, i vaša korisnost, već tijekom vašeg studentskog života, neprestano će se povećavati. Ruke i prsti koje je Bog dao trebaju se upotrebljavati za vršenje dobrih djela koje će nositi pečat neba, kako biste na kraju mogli čuti riječi, “Valjaš, slugo dobri i vjerni” (Matej 25:21). {2OP 323.1}
Iz načina na koji mi je predočeno to pitanje ne čini mi se da su vaše igre loptom organizirane na takav način da će zapis o studentima koji u njima sudjeluju, u očima Onog koji važe postupke, biti takav da će sudionicima donijeti nagradu. {2OP 323.2}
Treba oformiti grupu poput one koju organizira Christian Endeavor, i vidjeti što svaki odgovorni čovjek može učiniti po pitanju uviđanja i iskorištavanja mogućnosti da radi za Gospodara. On ima vinograd u kojem svatko može činiti dobra djela. Studenti mogu izboriti svoj put do srca ljudi govoreći prikladne riječi u pravo vrijeme, ili čineći usluge za one kojima je potrebna fizička pomoć. To neće uniziti nikoga od vas, već će vam donijeti svijest o Božjem odobravanju. To će predstavljati ulaganje talenata koji su vam povjereni kako biste ih mudro umnožili. Oni će rasti kako ih budete koristili. {2OP 323.3}
Moguće je osmisliti zdrave metode vježbanja koje će biti od koristi i duši i tijelu. Potrebno je izvršiti veliko djelo, i od ključne je važnosti da se svako odgovorno oruđe obrazuje po pitanju načina kako činiti to djelo u obliku koji je prihvatljiv Bogu. Svi mi moramo naučiti mnogo toga, i ne možemo osmisliti bolju uporabu mozga, kostiju i mišića od prihvaćanje Božje mudrosti u obliku dobrih djela, i prihvaćanje metoda kojima će se ispraviti postojeća zla ovog razuzdanog i rasipnog doba. {2OP 323.4}
Naša je dužnost uvijek pokušavati činiti dobro korištenjem mišića i uma koje je Bog dao mladima, kako bi oni bili korisni drugima, olakšavali njihov rad, tješili one koji tuguju, podizali obeshrabrene, govorili riječi utjehe onima koji su izgubili nadu, i odvraćali misli studenata od zabave i ludovanja koji ih često odvlače od dostojanstva primjerenog muškarcima i ženama do sramote i uniženosti. Gospod želi da um bude uzdignut, u potrazi za višim, plemenitijim načinima na koji može biti koristan. {2OP 323.5}
Opasnosti koji prijete duhovnosti
Je li Božja slava na prvom mjestu u tim igrama? Znam da to nije slučaj. Tamo se iz vida gubi Božji put i Njegove namjere. Stvari kojima se bave razumna bića u vremenu probe predstavljaju odbacivanje Božje otkrivene volje, a umjesto nje usvajaju se nagađanja i izmišljotine ljudskih oruđa, uz čiji bok stoji sotona kako bi ga nadahnuo svojim duhom. Držite Božju Riječ blizu uz sebe. Ako vas ona bude vodila, bit ćete postojani, nepokolebljivi, uvijek obilujući Gospodnjim djelima. U ovim posljednjim danima moramo bdjeti i moliti se. Gospod Bog nebeski prosvjeduje protiv goruće strasti za premoći koja se njeguje u tim igrama koje toliko obuzimaju ljude. {2OP 324.1}
Nije bilo razdoblja u tvom životu u kojem si bio postavljen na važniji položaj nego sada dok se baviš svojim zdravstvenim studijima u Ann Arboru. Sotona pazi na svaki prilaz koji bi mogao iskoristiti da sa svojim varljivim iskušenjima uđe i iskvari dušu. Suočit ćeš se s bezbožnim stavovima u vrlo inteligentnih ljudi koji sebe nazivaju kršćanima. Drži se čvrsto mudrosti koja ti je otkrivena u Božjoj Riječi, jer će te ona, ako budeš poslušan njezinoj nauci, povezati s Božjim prijestoljem. {2OP 324.2}
Strah me je da se danas, više nego u bilo kojem drugom vremenskom razdoblju, kršćani kao pojedinci mogu odvojiti od Boga tako što iz vida gube svoj Uzor, Isusa Krista, i misle da su sigurni ako hode u iskrama ognja kojeg su sami zapalili, obmanjujući dušu mislima da se radi o Gospodnjem putu. – Pismo 17a, 1893. {2OP 324.3}
Poglavlje 35 – Vodstvo pomoću metoda slučajnosti
{Savjet poslovnom čovjeku u vezi s metodama koje je koristio prilikom donošenja važnih odluka.} {2OP 325.1}
Ti pokušavaš doći do ispravnih odluka po pitanju vjerskih dužnosti, i donositi odluke vezane uz poslovne poduhvate, tako što bacaš novčić, i dopuštaš da položaj u kome se nađe kada padne odluči o putu kojim ćeš ići. Primila sam upute da ne smijemo ohrabrivati takve metode. One su previše prizemne, previše nalik na jednostavne trikove. One ne potječu od Gospoda, i oni koji ovise o njima za vodstvo doživjet će neuspjeh i razočaranje. Budući da nisu ništa više nego stvar slučajnosti, utjecaj usvajanja takvih testova po pitanju dužnosti navodi um da se osloni na slučajnost i nagađanje, dok bi sav naš rad i svi planovi za rad trebali biti utvrđeni na sigurnom temelju Božje Riječi. {2OP 325.2}
Božji narod može postići ispravno razumijevanje svoje dužnosti samo kroz iskrenu molitvu i usrdnu težnju za posvećenje Svetim Duhom. Kada budu ispravno tražili upute o tome što im je činiti, te čudnovate i nepouzdane metode neće im izgledati prihvatljive. Tako će biti pošteđeni nepromišljenog posla, kao i zbrke koja je sigurna posljedica oslanjanja na ljudske izmišljotine…. {2OP 325.3}
Našem narodu željela bih reći, Neka nitko ne dopusti da ga se odvede od zdravih, smislenih načela koja je Bog postavio kao smjernice za svoj narod da bi se počeo oslanjati za vodstvo na bilo kakvu izmišljotinu poput bacanja novčića. Takav smjer kretanja vrlo raduje neprijatelja duša; jer on radi na tome da kontrolira novčić, i njegovim posredstvom ostvaruje svoje planove. Neka nitko ne bude tako lako obmanut da položi svoje pouzdanje u takve ili slične testove. Neka nitko ne omalovažava svoje iskustvo pribjegavanjem prizemnim metodama za vodstvo u važnim stvarima vezanim za Božje djelo. {2OP 326.1}
Gospod ne djeluje na nepromišljen način. Tražite Ga usrdno u molitvi. On će ostaviti utisak na um, i dati sposobnost odabira riječi i govora. Božji narod mora biti poučen da se ne pouzdaje u ljudske izume i nepouzdane testove kao sredstvo spoznaje Božje volje za njih. Sotona i njegova oruđa uvijek su spremni iskoristiti bilo kakvu priliku koja se pokaže da odvedu duše od čistih načela Božje Riječi. Ljudi koje Bog vodi i poučava neće dati mjesta metodama koje se ne mogu opravdati načelom „tako govori Gospod.“ {2OP 326.2}
Neka svi koji tvrde da se pripremaju za Gospodnji dolazak ponizno traže poznanje Njegove volje, i mole Ga za doh koji je voljan hoditi u svoj svjetlosti koju On pošalje. Kao narod primili smo puno uputa vezanih uz našu dužnost da se oslonimo na Boga za mudrost i savjet. Okrenimo se Božjoj Riječi za upute. „Istražujte pisma,“ rekao je Spasitelj… Moramo svakodnevno poniziti svoje srca i čistiti svoje duše, učeći u svakom trenutku kako hoditi u vjeri Božjeg Sina. {2OP 326.3}
Moja braćo i sestre, ostavite sve sitne testove na koje biste mogli biti navedeni, i ispitujte svoj duh svjedočanstvom Božje Riječi. Proučavajte tu Riječ kako biste upoznali Božji karakter i volju. Apsolutno je nužno da svaki vjernik za svoga vođu i zaštitu postavi biblijske istine. Svakom mladom čovjeku i ženi, kao i onima u odmaklim godinama, mogu posvjedočiti da je proučavanje Riječi jedina zaštita za dušu koja će ostati postojana do samog kraja. – Posebna svjedočanstva, serija B, br. 17, str. 25-29. {2OP 326.4}
Pitanja odgovorena u razgovoru
- C. White: Koje je tvoje mišljenje po pitanju donošenja poslovnih odluka i odluka o svakodnevnim postupcima i odabirima pojedinca pomoću traženja Gospoda da odgovori sa „Da“ ili „Ne“ na pitanje na ovaj način? Na svaku stranu karte napišu se odgovori, i tada se ona ispusti, te se strana na koju padne prihvaća kao odgovor, i vjeruje se da na taj način Bog pokazuje želi li ili ne želi da se učini određena stvar. {2OP 327.1}
- G. White: {To je nesmotrena metoda koju Bog ne odobrava. Ljudima koji su predložili takve testove, rekla sam, „Ne, ne.“ Sa svetim stvarima koje se tiču Božjeg djela ne smije se postupati na takav način. Bog nam nije ostavio pouku da se učimo Njegovoj volji na bilo kakav način sličan tome. {2OP 327.2}
Hoće li nam bacanje karte ili novčića, i promatranje načina na koji padnu, priskrbiti iskustvo koje će proslaviti Boga? Ne, ne. Testovi poput toga iskvarit će vjersko iskustvo svakoga tko ih usvoji. Svatko tko se oslanja na takve stvari za vodstvo mora se ponovo obratiti. [Umetnuto od strane gđe. E. G. White prilikom čitanja ovog izvještaja.]} {2OP 327.3}
Nakon velikog razočaranja adventnog naroda 1844. godine, svi smo se morali opet i iznova suočavati s takvim pojavama. Tada sam bila podignuta iz bolesničkog kreveta i poslana da objavim poruku ukora zbog takve vrste fanatizma. Oni su koristili drugačije metode. Izabrali bi neki znak, i onda su slijedili put koji im je taj znak sugerirao. {2OP 327.4}
U jednom slučaju nisu željeli sahraniti dijete koje je umrlo, jer su iz znaka koji su odredili protumačili da će to dijete biti podignuto iz mrtvih. {2OP 327.5}
Poslana sam da iznesem svoje svjedočanstvo u vezi s neistinitošću stvari koje su koristili za znakove. Prema svjetlosti koju mi je Bog dao, jedina sigurnost za nas leži u prihvaćanju „Tako govori Gospod.“… {2OP 327.6}
- C. White: Zamislimo da se radi o poslovnom potezu. Opazim imanje koje mi izgleda dobro, i pitam Gospoda da mi kaže trebam li ga kupiti ili ne. Tada se poslužim metodom bacanja novčića i, ako padne na jednu stranu, odlučim se na kupovinu; a ako padne na drugu stranu, odustanem od kupovine. {2OP 327.7}
- G. White: Bog mi je dao poruku da se u Njegovo djelo ne smiju uvući takve metode. One bi ga potpuno unizile. To je način na koji je stvar predstavljena meni. Um bi bio odvraćen od Boga, Njegove sile i Njegove milosti, na prizemne stvari, i neprijatelj bi upotrijebio te obične stvari kako bi prikazao neke naoko čudesne rezultate prihvaćanja tih testova koje je izmislio čovjek… {2OP 328.1}
- C. White: Sestra Harris kaže da se brat Harris uvijek pomoli prije nego baci novčić. Ne bi li to utjecalo na stvari? {2OP 328.2}
- G. White: To ne utječe ni na koji način. Nisu li se fanatici o kojima sam govorila uvijek molili dok su prolazili kroz ona užasna iskustva u državi Maine? Takav pristup dovodi do povjerenja u ono što čovjek može učiniti. Ono što mi želimo nije manje Božje sile, već više. Želimo uzvišenost koja dolazi samo od nebeskog Boga. Tada ćemo raditi u skladu s Njegovim božanskim naukom… {2OP 328.3}
Radili smo svim silama kako bismo potaknuli naš narod da pristupi Bogu u vjeri, i da vjeruje kako će im Njegov Sveti Duh biti besplatno dan kao učitelj i vodič, te da će kroz njegovo djelovanje moći spoznati Božju volju. – Ibid., str. 16-20. {2OP 328.4}
Bacanje kocke prilikom odabira crkvenih službenika
Nemam povjerenja u bacanje kocke. U Bibliji imamo jasno „tako govori Gospod“ u vezi sa svim crkvenim dužnostima… {2OP 328.5}
Članovima crkve u _____ željela bih poručiti, „Čitajte svoje Biblije uz mnogo molitve. Nemojte pokušavati učiniti druge poniznima, već ponizite sebe pred Bogom, i budite obzirni jedni prema drugima. Bacati kocku za odabir crkvenih službenika nije po Božjoj volji. Postavite odgovorne ljude da izaberu crkvene dužnosnike.“ – Pismo 37, 1900. {2OP 328.6}
Poglavlje 36 – Priprema za dane oskudice
Svakog tjedna trebali biste na neko sigurno mjesto odložiti pet ili deset dolara koji se ne smiju trošiti osim u slučaju bolesti. Ako ste štedljivi, možete staviti nešto na stranu uz kamate. Mudrim upravljanjem novcem možete uštedjeti nešto nakon što platite svoje dugove. – Pismo 29, 1884. {2OP 329.1}
Poznavala sam obitelj čiji je prihod iznosio dvadeset dolara tjedno, i koji su običavali potrošiti svaki novčić tog iznosa, dok je druga obitelj s istim brojem članova, i prihodom od samo dvanaest dolara tjedno, stavljala na stranu jedan ili dva dolara svaki tjedan, uspijevajući to tako što su se uzdržavali od kupovanja stvari koje su naizgled nužne, ali bez kojih se u stvari moglo. – Pismo 156, 1901. {2OP 329.2}
Priprema za vrijeme smanjenih prihoda
Danas ste mogli imati kapital za korištenje u slučaju nužde i za pomoć Božjem djelu, da ste štedjeli kao što ste trebali. Svakog tjedna dio vaše plaće trebao bi se stavljati na stranu i ne dirati ni u kojem slučaju, osim ako vas zadesi stvarna nestašica, ili to odlučite dati natrag Onome koji vam je to dao u obliku darova Bogu… {2OP 329.3}
Sredstva koja ste zaradili nisu bila mudro i štedljivo trošena na način koji bi vam ostavio manevarski prostor, u slučaju da se razboliš i tvoja obitelj ostane bez sredstava koja zarađuješ da bi ih uzdržavao. Tvoja obitelj trebala bi imati nešto na što se mogu osloniti ako te zadese nesretne okolnosti – Pismo 5, 1877. {2OP 329.4}
Savjet mladiću da bude štedljiv i stavlja novac na stranu
Sigurno je da nisi bio štedljiv u svemu, jer bi u suprotnom sada imao nešto za pokazati kao rezultat one mudre štedljivosti koja je dostojna pohvale kod svakog mladog čovjeka. Pažljivo odvajanje dijela plaće svakog tjedna i polaganje svakog tjedna na stranu određenog iznosa koji se neće dirati, to bi trebao usvojiti kao pravilo… {2OP 330.1}
Marljivost na poslu, uzdržljivost od užitaka, čak i zakidanje do granice koja ne ugrožava zdravlje, to su stvari koje bi trebao radosno prakticirati mladić u tvojim okolnostima, i onda bi imao sredstva za pobrinuti se za sebe u slučaju da se razboliš, te ne bi ovisio o milodarima drugih. Potrošio si na nepotrebne stvari mnogo sredstava koja si mogao uložiti uz kamate, i od kojih bi sada imao dobiti… {2OP 330.2}
Čak i uz tvoju skromnu plaću, mogao si sakupiti određenu količinu sredstava koja bi stajala u rezervi za slučaj potrebe. Mogao si ih uložiti u česticu zemlje čija bi se vrijednost povećavala. Ali mladi čovjek koji potroši svaki dolar koji je zaradio pokazuje ozbiljan nedostatak proračunatosti i dobrog rasuđivanja. {2OP 330.3}
Budući da smrtnici imaju tijela, glave i srca za koja se moraju pobrinuti, dio sredstava mora se odvojiti na tjelesne potrebe kako bi se održao primjeren položaj u svijetu. Ne u skladu sa svjetskim mjerilima – o ne, to nikako; ali toliko da možemo biti utjecaj na dobro u ovom svijetu. Trebamo prakticirati ljubav i suosjećanje, i nježnost koja pokazuje da smo jedna obitelj. – Pismo 41, 1877. {2OP 330.4}
Poglavlje 37 – Starije osobe koje nemaju dom
[Upute koje su iznesene ovdje dala je gđa. White tijekom sastanka sazvanog u cilju savjetovanja prilikom sabora održanog u Birsbaneu u Australiji. Više savjeta o toj temi može se pronaći u knjizi Welfare Ministry, str. 237-238. – Urednici.]
U devet sati sastali smo se u velikom šatoru s nekolicinom braće kako bismo razgovarati o pitanju koje nam se neprestano nameće – problem starijih osoba koje nemaju vlastitog doma. Što nam je činiti s njima? {2OP 331.1}
Ponovila sam svjetlost koju mi je Gospod dao: neka se svaka obitelj pobrine za vlastitu rodbinu, i osigura im prikladnu skrb. Ako to nije moguće, onda bi taj teret trebala ponijeti crkva. Gospod će blagosloviti svoju crkvu ako bude činila dobra djela. Oni su Božji siromasi, i ne smijemo ih ostaviti nesretne i u oskudici. {2OP 331.2}
Ako to crkva nije u mogućnosti učiniti, tada to na sebe mora preuzeti konferencija i pobrinuti se za zbrinjavanje potrebite Gospodnje djece. Također se treba pobrinuti i za siročad. Ako ih ne mogu zbrinuti njihovi rođaci, crkva ili konferencija mora se pobrinuti za njih, i osigurati im prikladne domove. – Rukopis 151, 1898. {2OP 331.3}
Poglavlje 38 – Pitanje vojske
–
Gospod je zapovjedio Mojsiju da napadne Midijance i uništi ih, jer su dosađivali Izraelu svojim smicalicama, kojima su ih obmanjivali da prekrše Božje zapovijedi. {2OP 332.1}
Gospod je naredio Mojsiju da se osveti za Izraelovu djecu na Midijancima, i tada će biti pridružen svojim precima. Mojsije je zapovjedio ratnicima da se pripreme za bitku protiv Midijanaca. I ratovali su protiv njih kao što je Gospod naredio, i pobili su sve muškarce, ali žene i djecu su uzeli kao zarobljenike. Bileam je bio pogubljen zajedno s Midijancima. “Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora. Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. Reče im: “Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu” (Brojevi 31:13-16). {2OP 332.2}
Mojsije je zapovjedio ratnicima da unište žene i mušku djecu. Bileam je prodao Izraelovu djecu za nagradu, i izgubio je život zajedno s ljudima kojima se pokušao dodvoriti po cijeni od dvadeset i četiri tisuće izraelskih života. {2OP 332.3}
Mnogi smatraju da je Gospod bio okrutan kada je zahtijevao od svog naroda da ratuje protiv drugih naroda. Kažu da je to u suprotnosti s Njegovim dobrostivim karakterom. Ali Onaj koji je stvorio svijet, i oblikovao čovjeka da živi na zemlji, ima neograničenu vlast nad svim djelima svojih ruku, i Njegovo je pravo da čini što god želi, i činiti što god zaželi s djelima svojih ruku. Čovjek nema prava reći svome Stvoritelju, Zašto to činiš? U Njegovom karakteru nema nepravde. On je Vladar svijeta, i velik dio Njegovih podanika pobunio se protiv Njegove vlasti, i bacio Njegov zakon pod svoje noge. On im je podario obilate blagoslove, i okružio ih je svime što im je potrebno, no oni su se ipak klanjali pred kipovima od drveta i kamena, od srebra i zlata, koje su izradile njihove vlastite ruke. Oni poučavaju svoju djecu da su to Bogovi koji im daruju život i zdravlje, čine njihovu zemlju plodnom, i daju im bogatstvo i čast. Oni odbacuju Izraelovog Boga. Oni preziru Njegov narod, jer su njihova djela pravedna. “Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga.”
Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro” (Psalam 14:1). Bog ih je podnosio dok nisu napunili mjeru svoje nepravednosti, a tada je na njih svalio brzo uništenje. Upotrijebio je svoj narod kao oruđe svog gnjeva, kako bi kaznio opake narode koji su im dodijavali, i zavodili ih na idolopoklonstvo. {2OP 333.1}
Pokazan mi je jedan obiteljski prizor. Dio djece čini se voljan učiti i slušati zahtjeve svoga oca, dok drugi odbacuju njegov autoritet, i izgleda da likuju u pokazivanju prijezira prema njegovom obiteljskom autoritetu. Oni dijele prednosti života u domu svoga oca, i neprestano primaju darove njegovog obilja. U potpunosti ovise o njemu za sve što primaju, ali nisu zahvalni već se ponašaju oholo, kao da su sami priskrbili sve blagoslove koje dobivaju od svojih popustljivih roditelja. Otac opaža sve postupke bez poštovanja svoje neposlušne, nezahvalne djece, ali ipak ih strpljivo podnosi. {2OP 333.2}
naposljetku, ta pobunjenička djeca idu još dalje, i pokušavaju utjecati na one članove očeve obitelji koji su do tada bili vjerni, te ih navesti na pobunu. Tada se pokreće svo očevo dostojanstvo i autoritet, i on iz svojeg doma protjeruje pobunjeničku djecu, koja ne samo da su sama zloupotrijebila njegovu ljubav i blagoslove, već su pokušali povući sa sobom i onih nekoliko koji su se pokorili mudrim i pravednim zakonima domaćinstva svoga oca. {2OP 334.1}
Zbog dobrobiti onih koji su ostali odani, čija je sreća bila izložena buntovnom utjecaju otpadničkih članova kućanstva, on nepokornu djecu odvaja od svoje obitelji, dok istovremeno radi na tome da više približi sebi one koji su vjerni i odani. Svi bi priznali mudrost i pravednost postupaka takvog roditelja, koji najstrože kažnjava svoju neposlušnu, odmetničku djecu. {2OP 334.2}
Na taj način je Bog postupao sa svojom djecom. Ali čovjek će, u svojoj kratkovidnosti, previdjeti strahote koje čine bezbožnici i neće opaziti neprestanu nezahvalnost, pobunu i grijehe što prkose nebu onih koji gaze Božji zakon i prkose Njegovom autoritetu. Oni se ne zaustavljaju na tome, već uživaju u potkopavanju Njegovog naroda, utječući na njih svojim prijevarama kako bi ih natjerali da prijestupe i pokažu otvoreni prijezir prema Jahvinim mudrim zahtjevima. {2OP 334.3}
Neki vide samo uništenje Božjih neprijatelja, što im se čini nemilosrdno i strogo. Oni ne gledaju drugu stranu toga. Ali neka je vječna hvala Bogu što impulzivni, promjenjiv čovjek, uza svo dobročinstvo kojim se hvali, nije onaj koji odlučuje i upravlja događajima. “Opakomu [je] srce okrutno” (Izreke 12:10). —Spiritual Gifts, vol. 4, str. 49-52. {2OP 334.4}
Svjetlost po pitanju ročničke službe
Pitate me što bi se trebalo činiti kako bi se osigurala prava naših ljudi da služe Bogu u skladu sa svojom savješću. To je nešto što me je pritiskalo dugo vremena, da li bi to bilo nijekanje naše vjere i dokaz da se ne pouzdajemo u potpunosti u Boga. Ali prisjećam se mnogo stvari koje mi je Bog pokazao u prošlosti u vezi pitanja slične prirode, poput novačenja i drugih stvari. Mogu reći u strahu Božjem, ispravno je da upotrijebimo sve snage koje su nam na raspolaganju kako bismo uklonili pritisak koji se vrši na naš narod. – Pismo 55, 1886. {2OP 334.5}
Upravo smo ispratili troje ljudi na odgovornim položajima u našim uredima koji su pozvani od strane vlade na trotjedne vojne vježbe. To je bilo vrlo važno vrijeme u našem djelu za izdavačku kuću, ali vladini pozivi ne prilagođavaju se u skladu s našim željama. Oni zahtijevaju da mladi ljudi koji su prihvaćeni kao vojnici ne zanemare vježbe i praksu nužnu za vojnu službu. Drago nam je da su ti ljudi na svojim odorama imali priznanja za vjernost u svome radu. To su bili mladići dostojni povjerenja. {2OP 335.1}
Oni nisu išli vlastitim izborom, već zato što su to zahtijevali državni zakoni. Uputili smo im riječi ohrabrenja da budu pravi vojnici Kristovog križa. Naše molitve ići će s tim mladim ljudima, kako bi ih Božji anđeli pratili i štitili od svakog iskušenja. – Rukopis 33, 1886. (Napisano u Baselu, Švicarska, 2. rujna 1886.) {2OP 335.2}
Poglavlje 39 – Savjet u vezi glasovanja
Naše djelo sastoji se u promatranju, čekanju i molitvi. Pretražujte Svete spise. Krist vas je upozorio da se ne miješate sa svijetom. Trebamo se odvojiti od njih i biti poseban narod, “ništa nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući” (2. Korinćanima 6:17, 18). Kakvo god mišljenje imali po pitanju glasovanja o političkim pitanjima, nemojte ga izricati ni pismeno ni usmeno. Naš narod treba ostati nijem u pitanjima koja nemaju veze s porukom trećeg anđela. Ako se ikoji narod trebao približiti Bogu, onda su to adventisti sedmog dana. Napravljeni su mnogi planovi i strategije. Goruća želja da objave nešto ili da se povežu uz nešto obuzela je muškarce i žene; oni ne znaju uz što. Ali Kristova tišina u vezi mnogih pitanja bila je istinska rječitost… {2OP 336.1}
Braćo moja, nemojte zaboraviti da Gospod nikoga od vas nije zadužio da objavljujete svoje političke sklonosti u našim tiskovinama, ili da o njima govorite na našim skupovima, kada se ljudi okupe da slušaju Božju Riječ… {2OP 336.2}
Mi kao narod ne smijemo se uključiti u politička pitanja. Svima bi bilo dobro poslušati Božju Riječ, Nemojte biti pod istim jarmom s nevjernicima u političkim sukobima, niti se vežite uz njih u njihovim interesima. Nema sigurnog tla na kojem bi se moglo stajati i raditi zajedno. Odani i neodani nemaju zajedničko područje na kojem bi se mogli sastati. {2OP 336.3}
Onaj koji prekrši jedan od naloga Božjih zapovijedi, prijestupnik je cijelog zakona. Zadržite svoj glas za sebe. Nemojte osjećati kako je vaša dužnost poticati druge da čine poput vas. – Pismo 4, 1898. {2OP 337.1}
Naši pioniri dolaze do važne odluke
[Stranica iz dnevnika Ellen G. White iz 1859. godine.]
Prisustvovala sam večernjem sastanku. Bio je to vrlo otvoren i zanimljiv sastanak. Nakon što je završio, uslijedio je razmatranje i razmišljanje o temi glasovanja. Prvo je govorio James, potom brat {J. N.} Andrews, i oni su smatrali da je najbolje upotrijebiti svoj utjecaj u korist dobroga, a protiv lošega. Misle kako je ispravno glasovati da na odgovorne položaje u našem gradu dođu umjereni ljudi, umjesto da se svojom tišinom izlože riziku da ta mjesta zauzmu neumjerene osobe. Brat {David} Hewitt pričao je o svojem iskustvu od prije nekoliko dana i odlučan je da je ispravno dati svoj glas. Brat {Josiah} Hart govori mudro. Brat {Henry} Lyon ne slaže se s njime. Nitko drugi ne protivi se glasovanju, a brat {J.P.} Kellogg počinje usvajati mišljenje da je to ispravno. Među svom braćom vladaju prijateljski osjećaji. O neka bi svi djelovali u Božjem strahu. {2OP 337.2}
Neumjereni ljudi danas su bili u uredu i na laskavi način izrazili svoje odobravanje odluke štovatelja subote da ne glasuju i izrazili svoje nade da će se i dalje držati toga te, poput kvekera, neće dati svoj glas. Sotona i njegovi anđeli vrlo su zaposleni u ovo vrijeme, i on ima svoje radnike na ovoj zemlji. Moja je molitva da sotona ostane razočaran. – dnevnik E. G. White, nedjelja, 6. ožujka, 1859. {2OP 337.3}
Poglavlje 40 – Hmelj, duhan i svinje
Kao odgovor na mnogo pitanja, možemo reći kako vjerujemo da za adventiste sedmog dana postoje poslovi kojima će zarađivati za život a koji su više u skladu s njihovom vjerom nego uzgoj hmelja, duhana ili svinja. {2OP 338.1}
Preporučili bismo im da više ne sade polja hmelja ili duhana, i da smanje broj svojih svinja. Možda će doživjeti kao svoju dužnost, kao što je to slučaj s većinom dosljednih vjernika, da ih više uopće ne drže. No to mišljenje ne želimo nikome nametati. Još manje bismo željeli preuzeti odgovornost za riječi, „Preorite svoja polja hmelja i duhana, a svoje svinje dajte psima.“ {2OP 338.2}
Iako bismo željeli reći onima među nama koji su skloni izdvajati ljude koji uzgajaju hmelj, duhan i svinje da nemaju pravo te stvari ni na koji način učiniti probnim pitanjem za stupanje u kršćansku zajednicu, također želimo reći onima koji se bave tim nesretnim stvarima, „Ako ih se možete riješiti bez prevelikog gubitka, dosljednost s vjerom ovog naroda, čije tiskovine i usmeno učenje ima toliko toga za reći o temi reformacije, snažno sugeriraju da ih se oslobodite čim prije to bude moguće.“ [Ovo je jedna od vrlo malog broja izjava koje su zajedno objavili James i Ellen White. Budući da su ju oboje potpisali, očito je da su izražena stajališta imala puno odobravanje gđe. White – Urednici.] – The Review and Herald, 24. ožujka, 1868. {2OP 338.3}
Poglavlje 41 – Savjeti u nekim bračnim situacijama
Slučaj kada je drugi brak bio opravdan
Po pitanju braka tvoje kćeri s J-om, shvaćam zašto si zabrinut. Ali oni su se vjenčali uz tvoj pristanak i tvoja kćer, koja je znala sve o njemu, prihvatila ga je kao svog supruga, te sada ne vidim razloga zašto bi se brinuo oko tog pitanja. Tvoja kćer voli J-a, i može biti da je ovaj brak po Božjoj volji kako bi i J i tvoja kćer imali bogatije kršćansko iskustvo, i ojačali se tamo gdje su sada slabi. Tvoja kćer zavjetovala se J-u u braku, i raskinuti svoje bračne zavjete bilo bi daleko od ispravnog. Ona sada ne može poništiti svoje obveze prema njemu… Osobno sam bila upoznata s njegovom prošlom vezom s prvom suprugom K. J je volio K i previše; ona nije bila dostojna njegove naklonosti. Učinio je sve što je bilo u njegovoj moći da joj pomogne, i pokušao učiniti štogod je bilo moguće kako bi je zadržao kao svoju suprugu. Nije mogao učiniti više od onoga što je učinio. Ja sam usrdno razgovarala s njom, pokušavajući joj ukazati na nedosljednost njezinog ponašanja, i molila sam ju da ne traži rastavu; ali ona je bila odlučna i uporna i tvrdoglava, i htjela je da stvari budu po njezinom. Dok je živjela s njime, trudila se od njega izvući što je više moguće novaca, ali nije se željela prema njemu odnositi nježno kao što bi se žena trebala odnositi prema svome mužu. {2OP 339.1}
J nije otjerao svoju ženu. Ona je ostavila njega, i okrenula se od njega, i udala se za drugog muškarca. Ne vidim ništa u Svetom Pismu što bi mu zabranjivalo da se ponovo oženi u Gospodu. On ima pravo na ljubav žene… {2OP 340.1}
Ne mogu odobriti da se ova nova zajednica uznemiruje. Rastaviti muškarca i njegovu ženu ozbiljna je stvar. Nema biblijskog temelja na kojem bi se mogli poduzeti takvi koraci u ovom slučaju. On nije ostavio nju, ona je napustila njega. On se nije ponovo ženio dok ona nije ishodila rastavu. Kada se K rastala od J-a, on je veoma patio, i nije se ponovo ženio sve dok se K nije udala za drugog čovjeka. Osoba koju je izabrao sigurna sam da će mu biti na pomoć, a i on će biti od pomoći njoj… Ne nalazim ništa u Božjoj Riječi što bi zahtijevalo da se njih dvoje rastave. Budući da si tražio moj savjet, osjećam se slobodna da ti ga dam. – Pismo 50, 1895. {2OP 340.2}
Savjet mladoj ženi koja je razmišljala o udaji za rastavljenog muškarca
{U ovom slučaju brat L napustio je svoju suprugu i obitelj i otputovao u daleku zemlju, ostavljajući brigu o njihovom uzdržavanju na ženinom ocu. S vremenom njegova je žena pokrenula brakorazvodnu parnicu na temelju napuštanja. Prije nego je rastava sprovedena, on se počeo udvarati mladoj dami kojoj je upućena ova poruka. – Urednici.} {2OP 340.3}
Kriva strana nema prava ponovo se oženiti
Razmatrala sam tvoj slučaj u vezi s L-om, i ne mogu ti dati drugi savjet osim onog što sam ti već dala. Smatram da nemaš moralnog prava udati se za L-a; on nema moralnog prava oženiti se tobom. On je napustio svoju suprugu nakon što joj je uzrokovao velike nevolje. Ostavio je onu koju se pred Bogom zavjetovao voljeti i čuvati dok su oboje živi. Prije nego je dobila rastavu, dok je još bila njegova zakonita supruga, napustio ju je na tri godine, a potom ju je napustio i srcem, i izrazio svoju ljubav prema tebi. Sve to odvijalo se uglavnom između tebe i oženjenog čovjeka dok je još uvijek bio zakonski vezan za ženu koju je uzeo, i koja mu je rodila dvoje djece. {2OP 340.4}
Ne vidim apsolutno nikakvu naznaku odobravanja u Svetim spisima da vas dvoje stupite u brak, iako je rastavljen od svoje žene. Zbog poteškoća koje joj je uzrokovao, njegovi su vlastiti postupci bili ti koji su najvećim djelom doveli do ovog rezultata, i ne mogu vidjeti u povoljnijem svjetlu njegovo zakonsko pravo da poveže svoj put s tobom ili da ti povežeš svoj put s njim… {2OP 341.1}
Zapanjena sam da čak i na trenutak razmišljaš o takvom nečemu, i daruješ svoje osjećaje oženjenom čovjeku koji je pod takvim okolnostima ostavio svoju suprugu i djecu. Savjetujem ti da svoje misli i planove u vezi tog pitanja u cijelosti izložiš našoj braći na odgovornim položajima, kako bi te oni mogli posavjetovati, i pokazati ti iz Božjeg zakona zabludu u kojoj si se našla. Oboje ste prekršili zakon misleći da se možete ujediniti u braku. Trebala si otjerati tu misao u prvom trenutku u kojem se pojavila. – Pismo 14, 1895. {2OP 341.2}
Ostavljanje sadašnje žene ne bi poboljšalo stvar
{Savjet dan kao odgovor na pokušaje oca da rastavi dugotrajan brak svog sina s njegovom drugom ženom zato jer se prije mnogo godina, bez biblijske osnove, razveo od svoje prve supruge kako bi stvorio zakonsku osnovu za drugi brak. – Urednici.} {2OP 341.3}
Upravo sam pročitala tvoje pismo u vezi M-a. Na tu stvar gledam kao i ti, i smatram da je put kojim je M-ov otac krenuo okrutan i opak… Želim reći da se stanje M-a ne može poboljšati ostavljanjem njegove sadašnje žene. Ne bi bilo dobro otići drugoj ženi u pitanju. {2OP 341.4}
Slučaj oca smatram izdvojenim, i zapis o njegovim postupcima neće biti nešto s čime će se rado suočiti u Božji dan. On se treba pokajati pred Bogom za svoj duh i svoje postupke. Najbolje što može učiniti jest prestati izazivati razdore… Neka se otac i brat marljivo prihvate posla na sebi. Obojci im je potrebna Božja sila koja preobražuje. Neka Gospod pomogne tim nesretnim dušama da uklone mrlje i prljavštinu s vlastitih karaktera, pokaju se od svojih krivih djela, i ostave M-a u Gospodnjim rukama. {2OP 341.5}
Žao mi je tog čovjeka; njegov slučaj je u takvom stanju da nije dobro petljati se u njega, jer se sastoji od mnogo problema. Rekla bih da Gospod razumije situaciju, i ako Ga M potraži svim svojim srcem, pronaći će Ga. Ako učini sve što je u njegovoj moći, Bog će mu oprostiti i primiti ga. {2OP 342.1}
O, kako je dragocjeno znanje da imamo Onoga koji zna i razumije, i koji će pomoći onima koji su najbespomoćniji. Ali Božji prijekor počiva na ocu i bratu koji žele odvesti u uništenje i propast osobu koja pred Božjim očima nije pod većom osudom od njih samih; a oni toliko koriste svoj dar govora da obeshrabre, potište i gurnu M-a u očajanje. {2OP 342.2}
M se može pouzdati u Boga i dati sve od sebe da služi Bogu poniznog uma, polažući svoju bespomoćnu dušu na velikog Nositelja grijeha. Nisam napisala ni riječ ni ocu ni sinu. Rado bih učinila nešto da pomognem jadnom M-u da popravi stvari, ali to se ne može učiniti u trenutnoj situaciji, a da se nekome ne nanese nepravda. – Pismo 175, 1901. {2OP 342.3}
Koji se god član ljudske obitelji preda Kristu, tko god čuje istinu i poslušan joj je, postaje dijete jedne obitelji. Neuki i mudri, bogati i siromašni, neprosvijećeni i robovi, bijeli ili crni – Isus je platio otkup za njihove duše. Ako Mu vjeruju, pripisuje im se Njegova krv koja čisti. Ime crnog čovjeka piše se u knjigu života pored imena bijelog čovjeka. Svi su jedno u Kristu. Obitelj, položaj, nacionalnost ili boja kože ne mogu uzdići ni uniziti čovjeka. Karakter je ono što čini osobu. Ako crveni čovjek {američki indijanac}, Kinez ili afrikanac preda svoje srce Bogu u poslušnosti i vjeri, Isus ga ne voli ništa manje zbog njegove boje kože. On ga naziva svojim ljubljenim bratom. – Rukopis 6, 1891. {2OP 342.4}
Poglavlje 42 – Savjet po pitanju međurasnih brakova
[Bilješka: Ove poruke Ellen G. White zapisala je 1896. i 1912. godine. Višestruke izjave iz njezinog pera po pitanju rasnih odnosa jasno pokazuju da njezin savjet po pitanju međurasnih brakova nije pitanje neravnopravnosti među rasama, već je u svojoj biti pitanje preporučljivosti odnosno nepreporučljivosti u odnosu na okolnosti i uvjete koji bi mogli dovesti do „sukoba, zbrke i ogorčenosti.“ Vidi dodatak 2, „Važni čimbenici u odabiru životnog suputnika.“ Ellen G. White mnogo je puta potvrdila svoje shvaćanje i čvrstu uvjerenost u jednakost svih rasa i bratstvo svih ljudi. Vidi dodatak 3, „Ljudska obitelj.“ – Povjerenstvo White imanja.]
Svi smo mi jedna obitelj. Neovisno o dobitku ili gubitku, moramo djelovati plemenito i odvažno u očima Boga i našeg Spasitelja. Kao kršćani koji prihvaćaju načelo da su svi ljudi, bijeli i crni, slobodni i ravnopravni, moramo se držati tog načela i ne biti kukavice kada se suočavamo sa svijetom, i kad stojimo pred nebeskim bićima. Prema obojenom čovjeku moramo se odnositi s jednakim poštovanjem kao što bi se odnosili prema čovjeku bijele rase. Sada imamo priliku, riječima i primjerom, pridobiti druge na taj put. {2OP 343.1}
Ali može se prigovoriti braku između bijele i crne rase. Svi bi trebali razmisliti o tome kako nemaju pravo opteretiti svoje potomstvo nečim što će ih staviti u nepovoljan položaj u životu; nemaju pravo rođenjem ih vezati za stanje koje će ih izvrgnuti životu ispunjenom ponižavanjem. Djeca iz takvih međurasnih brakova osjećaju ogorčenost prema roditeljima koji su im to ostavila u doživotno nasljedstvo. Zbog tog razloga, ako ni zbog čega drugog, ne bi trebalo dolaziti do međurasnih brakova između osoba bijele i obojene rase. – Rukopis 7, 1896. {2OP 343.2}
Dragi prijatelju:
Kao odgovor na tvoje pitanje u vezi preporučljivosti međurasnih brakova između mladih kršćana bijele i crne rase, reći ću da mi je ovo pitanje bilo izloženo u mom ranijem iskustvu, i da mi je Gospod dao svjetlost da se taj korak ne bi trebao poduzimati; jer on će jamačno dovesti do sukoba i zbrke. Uvijek sam davala isti savjet po tom pitanju. Brakovi takve prirode ne bi trebali biti ohrabrivani unutar našeg naroda. neka obojani brat stupi u brak s obojanom sestrom koja je dostojna, koja ljubi Boga i drži Njegove zapovijedi. Neka bijela sestra koja razmišlja o sjedinjenju u bračnu zajednicu s obojanim bratom odbije poduzeti taj korak, jer to nije smjer u kojem ju Gospod vodi. {2OP 344.1}
Vrijeme je previše dragocjeno da bismo ga gubili na sukobe koji bi se pojavili oko tog pitanja. Nemojmo dopustiti da takve stvari odvlače naše propovjednike od njihovog posla. Poduzimanje takvog koraka stvorit će zbrku i usporiti napredak. On neće koristiti napredovanju Božjeg djela, niti biti na Njegovu slavu. – Pismo 36, 1912. {2OP 344.2}
Gospod sa suosjećanjem gleda na bića koja je stvorio, neovisno o tome kojoj rasi pripadaju. Bog „od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje.“… Obraćajući se svojim učenicima, Spasitelj je rekao, „Svi ste vi braća.“ Bog je naš zajednički Otac, i svatko od nas je odgovoran za dobrobit svoga brata. – The Review and Herald, 21. siječnja, 1896. {2OP 344.3}
Poglavlje 43 – Čudesno iscjeljenje
[Riječi koje se navode ovdje dodatak su obilju savjeta po pitanju molitve za bolesne. Vidi The Ministry of Healing, str. 225-233; Counsels
on Health, str. 373-382; Medical Ministry,
str. 195-196; također brošuru na 36 stranica pod naslovom „Vodeća načela u molitvi za bolesne“. – Urednici.]
Po pitanju molitve za bolesne zagovaraju se mnoge zbunjujuće ideje. Neko kaže, „Onaj za koga se molilo mora hoditi u vjeri, dajući slavu Bogu, i ne smije koristiti nikakve lijekove. Ako se nalazi u zdravstvenoj ustanovi, mora smjesta iz nje izići.“ {2OP 345.1}
Znam da su takve ideje pogrešne, i ako ih se prihvati, dovele bi do mnogo zlih posljedica. {2OP 345.2}
S druge strane, ne želim reći ništa što bi se moglo protumačiti kao znak nedostatka vjere u učinkovitost molitve. {2OP 345.3}
Put vjere leži vrlo blizu putu drskosti. Sotona se uvijek trudi navesti nas na pogrešan put. On zna da će pogrešno shvaćanje toga što čini pravu vjeru zbuniti i razočarati ljude. Zadovoljan je kada može nagovoriti ljude i žene da svoje zaključke izvode iz pogrešnih pretpostavki. {2OP 345.4}
Mogu se moliti za bolesne na samo jedan način – „Gospode, ako je to u skladu s Tvojom voljom, na Tvoju slavu i na dobro onoga koji je bolestan, molimo se da iscijeliš onoga koji pati. Ne prema našoj volji, nego neka bude Tvoja volja.“ {2OP 345.5}
Nehemija nije smatrao da je ispunio svoju dužnost time što je tugovao i plakao i molio se pred Gospodom. On se nije samo molio. On je radio, kombinirajući molbe s trudom. {2OP 346.1}
Mudro korištenje prikladnih ljekovitih sredstava ne predstavlja nijekanje vjere. – Rukopis 31, 1911. {2OP 346.2}
Može izgledati kao prirodan tijek događaja
Božja čuda ne izgledaju uvijek kao čuda na prvi pogled. Često se zbivaju na način koji može izgledati kao prirodni tijek događaja. Kada se molimo za bolesne, istovremeno radimo za njih. Odgovaramo na svoje vlastite molitve kroz uporabu lijekova koji su nam na raspolaganju. Voda, primijenjena mudro, vrlo je moćan lijek. Kada ju upotrebljavamo na ispravan način, možemo vidjeti povoljne rezultate. Bog nam je dao razum, i On želi da u potpunosti iskoristimo Njegove blagoslove koji daju zdravlje. Molimo se da Bog da kruha gladnima; a potom trebamo djelovati kao Njegova ruka koja pomaže ublažiti glad. Trebamo iskoristiti svaki blagoslov koji nam je Bog dao na raspolaganju kako bismo izbavili one koji se nalaze u opasnosti. {2OP 346.3}
Prirodna sredstva, upotrijebljena u skladu s Božjom voljom, proizvest će natprirodne rezultate. Mi se molimo za čudo, a Gospod usmjerava naš um na neki jednostavan lijek. Molimo da budemo sačuvani od pošasti koja hoda tamom, koja se s takvom silom šulja po svijetu; tada moramo surađivati s Bogom, i biti poslušni zakonima zdravlja i života. Nakon što učinimo sve što je u našoj moći, trebamo nastaviti vjerom tražiti zdravlje i snagu. Trebamo jesti hranu koja će očuvati tjelesno zdravlje. Bog nam ne jamči da će učiniti za nas ono što možemo učiniti sami za sebe. Moramo biti poslušni prirodnim zakonima. Ne smijemo podbaciti u izvršavanju svoje odgovornosti. Bog nam kaže, “Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati” (Filipljanima 2:12, 13). {2OP 346.4}
Ne možemo zanemariti prirodne zakone, a da pritom ne odbacimo Božji zakon. Ne možemo očekivati da Gospod učini neko čudo za nas dok istovremeno odbacujemo jednostavna ljekovita sredstva koja je On namijenio za našu uporabu i koja će, kada se primijene na pravi način i u prikladnom trenutku, proizvesti čudesne rezultate. {2OP 346.5}
Stoga molite se, vjerujte i radite. – Pismo 66, 1901. {2OP 347.1}
Predstavljen mi je slučaj propovjednika po imenu ______; po njega su poslali iz mjesta udaljenog 130 kilometara kako bi se molio za bolesnu sestru koja ga je pozvala u skladu s učenjem apostola Jakova. Otišao je i gorljivo se molio, i ona se molila s njime; vjerovala je da je propovjednik Božji čovjek, čovjek vjere. Liječnici su odustali od njezinog slučaja i ostavili ju da umre od sušice. Odmah je bila iscijeljena. Ustala je i pripremila večeru, nešto što nije bila u stanju učiniti u proteklih deset godina. Propovjednik je bio loša osoba, njegov život bio je iskvaren, a ipak se dogodilo veliko djelo. On je svu slavu prisvojio za sebe. {2OP 347.2}
Tada se gore navedeni prizor ponovo odigrao pred mojim očima. Vidjela sam da je žena bila istinski Kristov sljedbenik; ona je vjerovala da će biti iscijeljena. Vidjela sam njihove molitve: jedna je bila nejasna, mračna, i padala je prema dolje; druga molitva bila je pomiješana sa svjetlošću i česticama koje su nalikovale na dijamante, i uspela se do Isusa koji ju je poslao svome Ocu poput mirisnog tamjana, i zraka svjetlosti odmah je bila poslana bolesnici koja je oživjela i ojačala pod njezinim utjecajem. Anđeo je rekao, Bog će sakupiti svaku česticu prave, iskrene vjere; one će se sabrati kao dijamanti i zasigurno će proizvesti uslišenje ili odgovor; i Bog će rastaviti ono što je dragocjeno od onoga što je iskvareno. Iako On dugo trpi licemjera i grješnika, oni će ipak biti izdvojeni kada dođe vrijeme. Makar takvi ljudi sada mogu napredovati zajedno s poštenima poput zelenog lovorovog drveta, ipak će doći vrijeme kada će se pokazati njihova zabluda, i njihove namjere bit će osujećene. – Pismo 2, 1851. {2OP 347.3}
Slučajevi kada iscjeljenje ne bi bilo najbolje
Poznati su nam slučajevi kada je Gospod dopustio da na neke od Njegovog naroda dođe tjelesna bolest od koje su se oni čeznuli iscijeliti, te su se najusrdnije molili za oporavak, i izgledalo je da su imali prava pozivati se na obećanje, ali bolesnici su ipak umrli. Gospod, koji vidi kraj od samog početka, znao je da kada bi upotrijebio svoju silu za iscjeljenje, nebeski utjecaj bio bi pogrešno shvaćen. {2OP 347.4}
Ima slučajeva kada oporavak nije najbolje rješenje, bilo za prijatelje ili za crkvu, već bi doveo do divljeg zanosa i fanatizma, navodeći neke na zaključak da su trenutne pobude temelj naše vjere. Jedini siguran put kojeg trebamo slijediti jest pisana Riječ. Nakon što ste za bolesnika učinili sve što je bilo u vašoj moći, položite njegov slučaj u Božje ruke. Može biti da će smrt poslužiti na Njegovu slavu. Gospod dopušta smrt nekih koje je bolest mučila mjesecima i godinama. On smatra prikladnim pružiti spokoj napaćenima. – Rukopis 67, 1899. {2OP 348.1}
- G. White:
Odabrane poruke ii
Naslov originala:
Selected Messages from the writings of Ellen G. White;
Book one www.rpasd.hr
Reformni pokret adventista sedmog dana Zagreb
Contents
RIJEČ ČITATELJU………………………………………………………………………………………………………… 10
Poglavlje 1 – Upozorenja protiv senzacionalističkih učenja i vjere temeljene na osjećajima…………… 11
Opasnost zamisli osnovanih na nagađanju………………………………………………………………………. 12
Draž novih teorija………………………………………………………………………………………………………. 13
Potreba za jasnim razlučivanjem…………………………………………………………………………………… 14
Fanatizam će se pojaviti usred nas………………………………………………………………………………… 14
Osjećaji ne smiju prevagnuti nad razumom……………………………………………………………………… 15
Poslušnost nasuprot osjećajima ili ushićenju……………………………………………………………………. 15
Poziv na staromodne propovijedi………………………………………………………………………………….. 16
Hladni formalizam ili fanatizam…………………………………………………………………………………….. 16
Pogrešne zamisli o Božjim blagoslovima…………………………………………………………………………. 17
Sve je tiho, mirno, nenapadno……………………………………………………………………………………… 18
Kristov primjer………………………………………………………………………………………………………….. 18
Želja da se promijeni postojeće stanje stvari……………………………………………………………………. 19
Bez čudnih i ekscentričnih pokreta………………………………………………………………………………… 19
Božja Riječ mora biti sačuvana čista od zabluda……………………………………………………………….. 19
Poglavlje 2 – Ponovo će doći do fanatizma………………………………………………………………………….. 20
Uklanjanje međa………………………………………………………………………………………………………. 20
Tjelesna očitovanja nisu nužna……………………………………………………………………………………… 21
Tvrdnja da smo zapečaćeni i sveti………………………………………………………………………………….. 21
Kaljanje svetosti Božjeg djela……………………………………………………………………………………….. 22
Održavanje prikladnog ponašanja………………………………………………………………………………….. 22
Poglavlje 3 – Nauka o „bezgrješnom tijelu“…………………………………………………………………………. 23
Ponavljanje ranog fanatizma………………………………………………………………………………………… 24
Vikanje nije nikakav dokaz posvećenja……………………………………………………………………………. 26
Bogoslužje prepuno buke……………………………………………………………………………………………. 27
Povijest će se ponoviti………………………………………………………………………………………………… 27
Manjkavo prikazivanje vezano uz Svetog Duha…………………………………………………………………. 28
Poglavlje 4 – Opomene protiv obmanjujućih tvrdnji o vodstvu Svetog Duha………………………………. 29
Smirenost i dostojanstvo odlike su Božjeg djela……………………………………………………………….. 30
Izjave gđe. White tijekom razgovora………………………………………………………………………………. 31
Fanatizam će se opet pojaviti……………………………………………………………………………………….. 32
Savjet bratu i njegovoj supruzi……………………………………………………………………………………… 32
Poruka crkvama u Californiji…………………………………………………………………………………………. 33
Poglavlje 5 – Čuda nisu dokaz Božje naklonosti……………………………………………………………………. 34
Nemojte tražiti čudesna očitovanja……………………………………………………………………………….. 34
Kada oni koji čine čuda odbacuju Božji zakon…………………………………………………………………… 35
Nitko ne mora biti obmanut…………………………………………………………………………………………. 35
Po cijelom svijetu………………………………………………………………………………………………………. 36
Čuda nisu dokaz………………………………………………………………………………………………………… 37
Velika čudesa kao obmane…………………………………………………………………………………………… 37
Način na koji sotona i njegovi agenti djeluju……………………………………………………………………. 37
Ellen G. White nije činila čuda………………………………………………………………………………………. 38
Zašto su čuda danas manje važna………………………………………………………………………………….. 38
Čuda u završnoj borbi…………………………………………………………………………………………………. 38
Poglavlje 6 – Naša sigurnost protiv obmana………………………………………………………………………… 39
Sama iskrenost nije dovoljna za spasenje………………………………………………………………………… 39
Vidljiva preobrazba karaktera………………………………………………………………………………………. 40
Potreba za razumijevanjem nauke…………………………………………………………………………………. 40
Stalno gledajte na Isusa………………………………………………………………………………………………. 41
Poglavlje 7 – Nebeska potvrda vjerodostojnosti…………………………………………………………………… 42
Uvod………………………………………………………………………………………………………………………. 42
Još nekoliko slučajeva…………………………………………………………………………………………………. 43
Poruka Laodicejcima…………………………………………………………………………………………………… 45
“Ja korim i odgajam”………………………………………………………………………………………………….. 45
Babilon iz 18. poglavlja Otkrivenja…………………………………………………………………………………. 46
Crkva se ne treba razdijeliti………………………………………………………………………………………….. 46
Plodovi nepoštenog rada…………………………………………………………………………………………….. 47
Poruku koju je Bog nadahnuo prate uvjerljivi dokazi………………………………………………………….. 48
Poglavlje 8 – Suočavanje s tvrdnjama lažnih proroka…………………………………………………………….. 48
Što možemo očekivati………………………………………………………………………………………………… 48
Vizije zavedenog djeteta……………………………………………………………………………………………… 49
Poruka J. M. Garmireu………………………………………………………………………………………………… 49
Znaci božanske vjerodostojnosti……………………………………………………………………………………. 50
Povijest se ponavlja……………………………………………………………………………………………………. 50
“Ja ih nisam poslao”…………………………………………………………………………………………………… 51
Jeftine, obične, zemaljske stvari……………………………………………………………………………………. 52
Pazite kako slušate…………………………………………………………………………………………………….. 53
Poglavlje 9 – Obilježja pogrešnog nauka…………………………………………………………………………….. 54
Daljnja korespondencija s gospodinom Garmireom…………………………………………………………… 54
Ispravna i pogrešna upotreba nadahnutih savjeta…………………………………………………………….. 55
Kritiziranje i njegovi plodovi…………………………………………………………………………………………. 56
Uvijek će biti lažnih i fanatičnih pokreta………………………………………………………………………….. 56
Poglavlje 10 – Viđenja Anne Phillips…………………………………………………………………………………… 57
Ne nosi nebeski potpis………………………………………………………………………………………………… 57
Puno dobroga i samo maleno sjeme zablude…………………………………………………………………… 58
“Ne vjerujte im”……………………………………………………………………………………………………….. 59
Miješanje uzvišenog i apsurdnog…………………………………………………………………………………… 59
Ispitujte sva takozvana viđenja……………………………………………………………………………………… 60
Bez dostatnih dokaza………………………………………………………………………………………………….. 61
Zabluda nosi naslov istine……………………………………………………………………………………………. 62
“Bez prigovora” nije dobar temelj za prihvaćanje……………………………………………………………… 62
Poglavlje 11 – Biti na oprezu……………………………………………………………………………………………. 64
U Božjem djelu sve je tiho i smireno………………………………………………………………………………. 64
Poruka osobi koja tvrdi da ima viđenja…………………………………………………………………………… 64
Ispitano u skladu sa „Zakonom i Svjedočanstvom“……………………………………………………………. 65
Iskušani „prema njihovim plodovima“……………………………………………………………………………. 65
Dragovoljne demonstracije dokaz su lažnog djela……………………………………………………………… 66
Čuda nisu važnija od Biblije………………………………………………………………………………………….. 66
Poglavlje 12 – Tri anđela i drugi anđeo…………………………………………………………………………… 67
Mješavina istine i zablude……………………………………………………………………………………………. 67
Poruka tri anđela u širim okvirima…………………………………………………………………………………. 69
Subota je veliko pitanje………………………………………………………………………………………………. 70
Poglavlje 13 – Trebaju li kršćani biti članovi tajnih društava?………………………………………………….. 78
Uvod………………………………………………………………………………………………………………………. 78
Suradnja s nebeskim silama…………………………………………………………………………………………. 80
U zavjetnom odnosu…………………………………………………………………………………………………… 81
Je li Bog čašćen?……………………………………………………………………………………………………….. 81
Nije od Krista……………………………………………………………………………………………………………. 82
Opasnost duhovnog nazadovanja………………………………………………………………………………….. 83
Bog gleda ispod površine…………………………………………………………………………………………….. 84
Pitanje odanosti Bogu…………………………………………………………………………………………………. 86
Božji namjesnici………………………………………………………………………………………………………… 86
Gdje ulažemo svoja blaga?…………………………………………………………………………………………… 87
Hoćeš li surađivati s Bogom?………………………………………………………………………………………… 88
Bolji put…………………………………………………………………………………………………………………… 90
Neće moći primiti Božji pečat……………………………………………………………………………………….. 91
Poglavlje 14 – Izbjeći radničke sukobe [Tiskano u brošuri COUNTRY LIVING, str. 7, 9, 10-12.]…………. 91
Izbjegavajte stranačke sukobe………………………………………………………………………………………. 91
Sukobi između trgovačkih saveza i radničkih sindikata……………………………………………………….. 92
Priprema za probleme………………………………………………………………………………………………… 92
Očuvati našu neovisnost……………………………………………………………………………………………… 92
Odbacivanje Dekaloga………………………………………………………………………………………………… 93
Sindikati koji su formirani ili će se tek formirati………………………………………………………………… 93
Poglavlje 15 – Čut će se opomena…………………………………………………………………………………….. 93
Uvod………………………………………………………………………………………………………………………. 93
Čule su ga sve klase……………………………………………………………………………………………………. 94
Mač istine na djelu…………………………………………………………………………………………………….. 96
Poruka za naše vrijeme……………………………………………………………………………………………….. 96
Revnost je nužna……………………………………………………………………………………………………….. 97
Poglavlje 16 – Kristovo i naše životno djelo [Objavljeno u Notebook Leaflets, Metode, br. 6.]………… 98
Krist kao uzor…………………………………………………………………………………………………………… 99
Poglavlje 17 – Jedinstvo i predanost [Objavljeno u NOTEBOOK LEAFLETS, Kršćansko iskustvo, br. 7.] 100
Svrha iskušenja……………………………………………………………………………………………………….. 102
Poglavlje 18 – Apel D. M. Canrightu [objavljeno u Notebook Leaflets, Crkva, br. 8.] Battle Creek…. 102
Krist kao uzor…………………………………………………………………………………………………………. 104
Nepromišljene odluke………………………………………………………………………………………………. 104
Utjecaj sumnje………………………………………………………………………………………………………… 106
Nalog od Kralja nad kraljevima……………………………………………………………………………………. 106
Nagrada za vjernost………………………………………………………………………………………………….. 107
Uzvisivati Krista………………………………………………………………………………………………………. 108
Poglavlje 19 – Zorna pouka……………………………………………………………………………………………. 109
Uvod…………………………………………………………………………………………………………………….. 109
Korištenje nevjernih radnika………………………………………………………………………………………. 110
Iskustvo iz povijesti adventista sedmog dana…………………………………………………………………. 111
Prijetnja aktivnom vjerskom radu………………………………………………………………………………… 112
Poglavlje 20 – Opća načela vezana uz naknade radnika……………………………………………………….. 113
Zadovoljstvo i blagoslov u požrtvovnom radu…………………………………………………………………. 113
Ne zahtijevati specificiran iznos…………………………………………………………………………………… 113
Obavite posao i prihvatite ponuđenu plaću……………………………………………………………………. 114
Plaća treba biti u skladu s radom…………………………………………………………………………………. 114
Prednost rada nasuprot plaći……………………………………………………………………………………… 115
“Zahtjevna obitelj”…………………………………………………………………………………………………… 115
Poziv na jednakost……………………………………………………………………………………………………. 116
Cijena visokih plaća………………………………………………………………………………………………….. 117
Predložene veće plaće za nadmoćnije osobe………………………………………………………………….. 118
Životne potrebe………………………………………………………………………………………………………. 118
Slobodni od zemaljskih poslova i konfliktnih obaveza………………………………………………………. 118
Izbjegavajte njegovanje skupih sklonosti……………………………………………………………………….. 119
Danas je potreban duh samoodricanja iz ranih dana………………………………………………………… 119
Poglavlje 21 – Radnici u našim ustanovama………………………………………………………………………. 120
Zadobivanje najtalentiranijih osoba……………………………………………………………………………… 120
Plaće za radnike u ustanovama…………………………………………………………………………………… 121
Različite plaće, ali uz jednakost…………………………………………………………………………………… 121
Ne treba oponašati svjetovni uzor……………………………………………………………………………….. 122
Upozorenje u Salamanci……………………………………………………………………………………………. 122
Osvrt na opasnosti koje su prijetile 1890. godine……………………………………………………………. 123
Talenti pripadaju Bogu……………………………………………………………………………………………… 123
Važnost samoodricanja……………………………………………………………………………………………… 124
Prijetnja svim našim ustanovama………………………………………………………………………………… 124
Karakteristično obilježje djela u opasnosti…………………………………………………………………….. 125
Poziv liječnicima i propovjednicima na samoodricanje……………………………………………………… 126
Savjet liječniku vezano uz fiksnu plaću………………………………………………………………………….. 127
Savjet protiv prijedloga o postotku………………………………………………………………………………. 127
“Nemoj inzistirati na visokoj plaći”………………………………………………………………………………. 128
Rastrošnost i utjecaj…………………………………………………………………………………………………. 128
Važan razgovor vezan za plaće liječnika………………………………………………………………………… 128
Suočavanje s krizom…………………………………………………………………………………………………. 132
Poglavlje 22 – Financijska pomoć u osposobljavanju radnika………………………………………………… 132
Pomognite mladima koji obećavaju……………………………………………………………………………… 132
Pomoć dana našim prvim zdravstvenim studentima………………………………………………………… 132
Obrazovanje radnika i evanđelista……………………………………………………………………………….. 133
Pozajmice bolje nego darovi………………………………………………………………………………………. 133
Dezerteri iz Božje vojske……………………………………………………………………………………………. 135
Štetni utjecaji sebičnosti i gramzivosti………………………………………………………………………….. 137
Poglavlje 24 – Savjeti osobama u odmaklim godinama………………………………………………………… 139
Uvod…………………………………………………………………………………………………………………….. 139
Poslijepodnevno sunce – blago i produktivno………………………………………………………………… 139
Nema izgovora za popuštanje u samodisciplini……………………………………………………………….. 140
Ustanite i nazovite ih blagoslovljenima…………………………………………………………………………. 140
Savjet onima koji su ostarjeli u službi……………………………………………………………………………. 141
Opomena starješini S. N. Haskellu……………………………………………………………………………….. 141
Starješine Smith i Loughborough…………………………………………………………………………………. 142
Starješina Butler je radnik od iznimne vrijednosti……………………………………………………………. 143
Treba poštovati i častiti pionire…………………………………………………………………………………… 143
Ostarjeli radnici trebaju biti učitelji i savjetnici……………………………………………………………….. 144
Oslobođeni napornih tereta……………………………………………………………………………………….. 144
Mladi ljudi trebaju se ujediniti s iskusnim radnicima………………………………………………………… 145
Ostarjeli ali nastavljaju svjedočiti…………………………………………………………………………………. 145
Manje neprekidnog napornog posla…………………………………………………………………………….. 146
Vjerujte Bogu – oslonite se na Njega……………………………………………………………………………. 146
Poglavlje 25 – Hrabrost u nevolji…………………………………………………………………………………….. 147
Čemu ove nevolje…………………………………………………………………………………………………….. 147
Razmišljanja tijekom dana nevolja……………………………………………………………………………….. 149
Molitva i pomazanje – ali iscjeljenje ne dolazi odmah………………………………………………………. 149
“Neću izgubiti vlast nad sobom”………………………………………………………………………………….. 149
Isus zna naše patnje i boli………………………………………………………………………………………….. 150
„Učini me zdravom, plodonosnom granom“………………………………………………………………….. 151
„Neka ne izgovorim nikakvu neljubaznu riječ“………………………………………………………………… 151
„Neću se žaliti“………………………………………………………………………………………………………… 151
„Gospod me snaži“…………………………………………………………………………………………………… 152
Bez razmišljanja o povlačenju……………………………………………………………………………………… 152
Bog zna što je najbolje………………………………………………………………………………………………. 153
Pouke naučene tijekom mjeseci patnje…………………………………………………………………………. 153
“Znam kome sam povjerovao”……………………………………………………………………………………. 154
Hoditi u vjeri…………………………………………………………………………………………………………… 154
Put do Neba uzak i težak……………………………………………………………………………………………. 155
Uhvatite se za svako obećanje…………………………………………………………………………………….. 155
Poglavlje 26 – Jamstvo onima koji su suočeni sa smrću………………………………………………………… 156
Poruke utjehe snahi koja pati od bolova……………………………………………………………………….. 156
Poruke suosjećanja i nade vjernoj pomoćnici…………………………………………………………………. 160
Poruke drugima čiji se životi bliže skorom kraju……………………………………………………………… 163
Riječi upućene propovjedniku koji umire od raka……………………………………………………………. 164
Poglavlje 27 – Ožalošćeni………………………………………………………………………………………………. 164
Tugovanje omekšava i čini krotkim………………………………………………………………………………. 164
Ponovo ćemo vidjeti svoju djecu…………………………………………………………………………………. 165
Utjeha majci nakon smrti njezinog djeteta…………………………………………………………………….. 165
Djeca u uskrsnuću……………………………………………………………………………………………………. 166
Isus kaže, “Oslonite se na mene”…………………………………………………………………………………. 167
Blagoslovljeni su mrtvi koji umiru u Gospodu…………………………………………………………………. 167
Gledajte na sretno ponovno okupljanje obitelji………………………………………………………………. 168
Utjeha povodom gubitka supruge………………………………………………………………………………… 168
Bit će pozvana u djelomičnom uskrsnuću………………………………………………………………………. 169
Riječi upućene suprugu povodom gubitka supruge i majke……………………………………………….. 169
Tugovanje nije grijeh……………………………………………………………………………………………….. 170
Utjeha udovici………………………………………………………………………………………………………… 170
On spava u Isusu……………………………………………………………………………………………………… 170
Povodom smrti supruga i oca……………………………………………………………………………………… 170
Draga djeco:……………………………………………………………………………………………………………. 171
Gospod treba biti tvoja utjeha…………………………………………………………………………………… 171
Povodom smrti supruga……………………………………………………………………………………………. 171
Ellen White u času svojeg tugovanja…………………………………………………………………………….. 172
Vrijeme za molitvu i slavljenje Boga……………………………………………………………………………… 173
Slavno jutro uskrsnuća……………………………………………………………………………………………… 173
Poruka prijateljima na otoku Pitcairn………………………………………………………………………….. 173
Bog vas nije napustio………………………………………………………………………………………………… 175
Utješite se……………………………………………………………………………………………………………… 176
Najbolji tješitelji………………………………………………………………………………………………………. 177
Poglavlje 28 – Izjave po pitanju korištenja lijekova……………………………………………………………… 177
Uvod…………………………………………………………………………………………………………………….. 177
Druge pojašnjavajuće izjave……………………………………………………………………………………….. 180
Savjeti o davanju lijekova…………………………………………………………………………………………… 181
Poglavlje 29 – Uporaba ljekovitih sredstava………………………………………………………………………. 184
U cilju ublažavanja boli i obnavljanja zdravlja…………………………………………………………………. 184
Ljekovita sredstva u prirodi………………………………………………………………………………………… 186
Svi trebaju znati što mogu učiniti sami za sebe……………………………………………………………….. 187
Jednostavna ljekovita sredstva u programu sanatorija……………………………………………………… 188
Poglavlje 30 – Korištenje ljekovitih sredstava od strane Ellen G. White……………………… 188
Ne mogu posvjedočiti u njihovu korist………………………………………………………………………….. 189
Kada pitana za savjet, preporučena jednostavna ljekovita sredstva…………………………………….. 191
Sigurna, jednostavna ljekovita sredstva………………………………………………………………………… 192
Savjet liječniku u novom sanatoriju……………………………………………………………………………… 193
Druga iskustva s drvenim ugljenom……………………………………………………………………………… 194
Druga spomenuta ljekovita sredstva…………………………………………………………………………….. 194
Odobrenje naprednih medicinskih procedura………………………………………………………………… 197
Poglavlje 31 – Osobna iskustva………………………………………………………………………………………. 197
Rano iskustvo u liječenju upale pluća……………………………………………………………………………. 197
Poticanje tjelesne i umne aktivnosti…………………………………………………………………………….. 199
Nagrada za uporan trud…………………………………………………………………………………………….. 200
Poglavlje 32 – Ispravno držanje u molitvi………………………………………………………………………….. 201
Uvod…………………………………………………………………………………………………………………….. 201
Rastuća nemarnost………………………………………………………………………………………………….. 202
Na preklonjenom koljenu………………………………………………………………………………………….. 203
Niti jedno mjesto nije neprikladno za molitvu………………………………………………………………… 205
Poglavlje 33 – “Nemoj imati drugih bogova uz Mene” [Objavljeno u Notebook Leaflets, kršćansko iskustvo, br. 13.] 205
Upozorenje protiv ekstremističkih stajališta…………………………………………………………………… 206
Bog koristi slike……………………………………………………………………………………………………….. 207
Poglavlje 34 – Korisne aktivnosti bolje od sportskih igara…………………………………………………….. 207
[Dio pisma naslovljenog na sveučilišnog studenta, pisano u Napieru, Novi Zeland, 2. Listopada 1893. Objavljeno u Notebook Leaflets, Obrazovanje, br. 6.]………………………………………………………………………………………………………. 207
Opasnost u bavljenju sportom……………………………………………………………………………………. 208
Bolji put…………………………………………………………………………………………………………………. 208
Opasnosti koji prijete duhovnosti………………………………………………………………………………… 209
Poglavlje 35 – Vodstvo pomoću metoda slučajnosti……………………………………………………………. 210
Pitanja odgovorena u razgovoru………………………………………………………………………………….. 211
Bacanje kocke prilikom odabira crkvenih službenika………………………………………………………… 212
Poglavlje 36 – Priprema za dane oskudice………………………………………………………………………… 212
Savjetuje se sustavna štednja……………………………………………………………………………………… 212
Priprema za vrijeme smanjenih prihoda………………………………………………………………………… 213
Savjet mladiću da bude štedljiv i stavlja novac na stranu………………………………………………….. 213
Poglavlje 37 – Starije osobe koje nemaju dom…………………………………………………………………… 214
[Upute koje su iznesene ovdje dala je gđa. White tijekom sastanka sazvanog u cilju savjetovanja prilikom sabora održanog u Birsbaneu u Australiji. Više savjeta o toj temi može se pronaći u knjizi Welfare Ministry, str. 237-238. – Urednici.] 214
Poglavlje 38 – Pitanje vojske –………………………………………………………………………………………… 214
Rat u starozavjetno vrijeme……………………………………………………………………………………….. 214
Svjetlost po pitanju ročničke službe……………………………………………………………………………… 216
Obavezne vojne vježbe…………………………………………………………………………………………….. 216
Poglavlje 39 – Savjet u vezi glasovanja……………………………………………………………………………… 216
Naši pioniri dolaze do važne odluke……………………………………………………………………………… 217
Poglavlje 40 – Hmelj, duhan i svinje………………………………………………………………………………… 217
Poglavlje 41 – Savjeti u nekim bračnim situacijama…………………………………………………………….. 218
Slučaj kada je drugi brak bio opravdan………………………………………………………………………….. 218
Savjet mladoj ženi koja je razmišljala o udaji za rastavljenog muškarca………………………………… 219
Kriva strana nema prava ponovo se oženiti……………………………………………………………………. 219
Ostavljanje sadašnje žene ne bi poboljšalo stvar…………………………………………………………….. 219
Svi jedno u Kristu…………………………………………………………………………………………………….. 220
Poglavlje 42 – Savjet po pitanju međurasnih brakova………………………………………………………….. 220
Odgovor na pitanje…………………………………………………………………………………………………… 221
Poglavlje 43 – Čudesno iscjeljenje…………………………………………………………………………………… 222
[Riječi koje se navode ovdje dodatak su obilju savjeta po pitanju molitve za bolesne. Vidi The Ministry of Healing, str. 225-233; Counsels on Health, str. 373-382; Medical Ministry, str. 195-196; također brošuru na 36 stranica pod naslovom „Vodeća načela u molitvi za bolesne“. – Urednici.]………………………………………………………………………………………………………………………………….. 222
Osjetljiva situacija……………………………………………………………………………………………………. 222
Može izgledati kao prirodan tijek događaja……………………………………………………………………. 222
Slučaj iscjeljenja……………………………………………………………………………………………………… 223
Slučajevi kada iscjeljenje ne bi bilo najbolje…………………………………………………………………… 224
