Postanak-1 Mojsijeva
1.
Gene.1,1-3. – /Psalm 33:6, 9/. – Riznica sredstava. – „Bog je samo govorio, i Njegovom riječju stvarana su Njegova djela u prirodnom svijetu. Božje stvaranje predstavlja samo riznicu stvorenih sredstava spremnih da ih On trenutno može upotrijebiti na svoju radost i zadovoljstvo.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 131, 1897. – {1BC 1081.1}
Gene.1,26. – /Ephesians 3:15/. – Veća obitelj. – „Beskrajna ljubav – o kako je zaista velika! Bog je stvorio svijet da bi proširio svemirsko blaženstvo neba. Želio je da proširi obitelj razumom obdarenih bića.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 78, 1901. {1BC 1081.2}
Gene.1,27. – Novi i poseban poredak. – „Cijelo nebo se u dubokom interesiranju radovalo stvaranju našeg svijeta i čovjeka. Ljudska bića predstavljala su jedan nov i poseban poredak /u svemiru/. Oni su bili stvoreni ‘po obličju Božjemu’, i Tvorčeva je namjera bila da oni nasele zemlju.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 11.02. 1902. {1BC 1081.3}
Gene.1,29. – /Psalm 104:14/. – Plod u našim rukama. – „Sam Gospod je prilikom stvaranja dao život drveću i vinovoj lozi. Njegova riječ može da uveća ili pak umanji plodove zemlje. Kad bi ljudi otvorili svoje srce i um da shvate povezanost koja postoji između prirode i Boga prirode, čulo bi se vjerno priznanje Tvorčeve sile. Kad bi Bog povukao svoju životvornu silu sve u prirodi bi izumrlo. Sva Njegova stvorena djela zavise od Njega. Svim životnim namirnicama i produktima prirode On daje životvorno svojstvo. Voćna stabla krcata obiljem plodova treba da smatramo Božjim darom upravo tako kao da je sam On te plodove stavio u naše ruke.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 114, 1899. {1BC 1081.4}
2.
Gene.2,2. – /Exodus 20:8-11/. – Sedam bukvalno shvaćenih dana. – „Sedmični ciklus od sedam bukvalno shvaćenih dana, šest radnih i jedan za odmor, koji se kroz biblijsku povijest održao sve do naših dana, ima svoje porijeklo u velikoj činjenici o prvoj sedmici.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.99. {1BC 1081.5}
Gene.2,7. – /1 Corinthians 3:9; Acts 17:28/. – Čovjek pod Božjim nadzorom. – „Čovjekov fizički organizam je pod Božjim nadzorom, ali ne kao neki sat koji se navije i onda mora da radi sam. Neprekidni rad srca, puls, disanje, koje također nikad ne prestaje, i cijeli organizam nalaze se pod stalnim Božjim nadzorom ‘Vi ste Božja njiva /gazdinstvo/, Božja građevina’ /1Kor.3,9/. Zahvaljujući Bogu mi živimo mičemo se i postojimo. Svaki otkucaj srca, svaki dah, svaki i najmanji pokret predstavlja inspiraciju Onoga koji je udahnuo još u Adamove nozdrve dah života – inspiraciju uvijek prisutnog Boga, Velikog JA SAM.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 8.11.1898. . {1BC 1081.6}
Gene.2,7. – /2 Peter 1:4/. – Učesnici u Božjoj prirodi. – „Gospod je čovjeka stvorio od zemaljskog praha. On je Adama učinio učesnikom svog života, svoje božanske prirode. Zadahnuo ga je dahom Svemogućega i čovjek je postao živo biće. Adam je bio savršenog oblika – snažan, lijepo građen, nevin – nosio je obličje svoga Tvorca.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 102, 1903. {1BC 1081.7}
Fizička snaga dugo očuvana. – „Čovjek je iz ruku svoga Tvorca izašao savršenog tjelesnog sastava i divnog oblika. Činjenica da već gotovo šest tisuća godina odolijeva sve težim udarcima bolesti i prijestupa, predstavlja najuvjerljiviji dokaz o snazi i izdržljivosti kojom je u početku bio obdaren.“ – CTBH (Kršćanska umjerenost i biblijska higijena – Ellen G. White) 7.{1BC 1082.1}
Gene.2,8. – Adam krunisani vladar Edena. – „Adam je bio krunisani vladar Edena. Njemu je bila dana vlast nad svim živim stvorenjima koja je Bog stvorio. Adama i Evu je Gospod blagoslovio darom razuma, darom koji nije dat nijednom drugom stvorenju. On je Adama učinio zakonitim vladaocem nad svim djelima svojih ruku. Čovjek, stvoren po Božjem obličju, mogao je da promatra veličanstvena djela Božja u svijetu prirode, i bio je u stanju da o njima duboko razmišlja i da ih cijeni.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.02.1874. {1BC 1082.2}
Gene.2,15. – Eden, nebo u minijaturi. – „Adam je predmete za duboko razmišljanje i maštanje o djelima Božjim imao u Edenu, koji je predstavljao nebo u minijaturi. Bog je čovjeka sazdao ne samo da promatra Njegova veličanstvena djela; zato mu je dao ne samo srce i um za maštanje, nego isto tako i ruke za rad. Kad bi se čovjekova sreća sastojala u tome da ništa ne radi, onda Tvorac Adamu ne bi namijenio i rad. Čovjek je i u radu nalazio sreću, isto tako kao i u dubokom pobožnom razmišljanju.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.02.1874. {1BC 1082.3}
Gene.2,16.17. – /Genesis 1:26; Isaiah 43:6, 7/. – „Bog je čovjeka stvorio na slavu sebi, da bi ljudski rod, pošto bude okušan i provjeren, mogao da se pripoji nebeskoj obitelji. Božja namjera je bila da ljudskim bićima, ako se pokažu poslušna svakoj Njegovoj riječi, proširi naseljavanje neba. Adam je bio stavljen na probu da bi se vidjelo: da li će biti poslušan kao anđeli koji su ostali odani Bogu, ili pak neposlušan. Da se održao na ispitu, njegove pouke potomstvu bile bi samo vjernost i odanost Bogu. Njegov um i misli bili bi kao i misli Božje On bi bio, kao ‘Božja njiva, Božja građevina’ /1 Kor.3,9/, bio bi od Njega naučen. Njegov karakter bio bi oblikovan prema karakteru Božjem.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 91, 1900. – {1BC 1082.4}
Gene.2,17. – /John 8:44; Genesis 3:4/. – Klica smrti: djelo sotonsko. – „Klicu smrti u ljudski organizam Krist nikada nije unio. Tu klicu usadio je sotona kad je naveo Adama da jede plod sa stabla ‘spoznaje dobra i zla’, što je predstavljalo neposlušnost prema Bogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White), 1899. – {1BC 1082.5}
Gene.2.17. – /Revelation 13:8/. – Smrtna kazna nije primijenjena odmah. – „Adam je, na nesreću, poslušao riječi kušača i, popustivši njegovim došaptavanjima, pao u grijeh. Zašto smrtna kazna u njegovom slučaju nije bila primijenjena odmah? Zato što se našao otkup. Božji jedinorođeni Sin je dobrovoljno pristao da uzme na sebe čovjekov grijeh i da svojim ispaštanjem iskupi ljudski rod. Da je učinjeni grijeh na neki način mogao biti oprošten onda to ispaštanje ne bi bilo potrebno. Da je Bog oprostio Adamov grijeh bez ikakvog ispaštanja, grijeh bi postao besmrtan i beskonačno bi se nastavljao s drskošću koju ništa više ne bi moglo zadržati.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 23.04.1901. –{1BC 1082.6}
3.
Gene.3,1. – Sotona koristi razna oruđa. – „U Edenu sotona je kao svoje oruđe iskoristio zmiju. Danas on koristi članove ljudske obitelji trudeći se svim mogućim lukavstvima i obmanama da podigne prepreke na putu pravedničkom kojim treba da idu iskupljenici Gospodnji.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 91, 1900. {1BC 1082.7}
Gene.3,1-6. – Sve dublje padanje u grijeh. – „Da je ljudski rod prestao da pada sve dublje poslije Adamovog izgnanstva iz Edena, stanje svijeta bi danas u fizičkom, mentalnom i moralnom pogledu bilo daleko povoljnije. Ali, dok ljudi osuđuju Adamov pad koji nam je donio neizrecive patnje i nesreću, oni se ne pokoravaju izričitim Božjim zabranama isto kao i Adam, iako u njegovom primjeru imaju opomene da ne prestupaju Božji zakon kao što je to on učinio Kamo sreće da se čovjekovo poniranje u grijeh zaustavilo sa Adamovim prijestupom, ali pad je stalno postajao sve dublji i dublji. Ljudi neće da izvuku pouku iz Adamovog iskustva. Popuštajući apetitu i strastima, oni direktno prestupaju Božji zakon, a u isto vrijeme nastavljaju da oplakuju Adamov prijestup kojim je grijeh došao na svijet. {1BC 1082.8}
Od dana Adamovih ljudski pad je u svakom pogledu stalno bivao sve dublji, svaki novi pad je bio veći od prethodnog. Bog nije stvorio svijet tako lišen zdravlja, ljepote i moralne snage kakav on danas izgleda. Strašne i svakovrsne bolesti koje pogađaju ljudski rod sve su više u porastu. To nije u skladu sa Božjim naročitim proviđenjem, već u direktnoj suprotnosti sa Njegovom voljom. To dolazi zato što čovjek zanemaruje upravo ona sredstva koja su Bogom određena da ga štite od strahote postojećih zala.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 4.03.1875. {1BC 1083.1}
Gene.3,5. – Sotonska propaganda se ne mijenja. – „Bog ne traži naše mišljenje niti pita čemu bismo dali pravo prvenstva. On zna da ljudska bića ne znaju što budućnost donosi svakog trenutka, i zato naše oči treba da budu upravljene na Njega, a ne na ovozemaljske prednosti i dobiti koje ističe sotona. Sotona nam došaptava da ćemo se, ako poslušamo njega, uzdići do velikih visina saznanja. ‘Vi ćete biti kao bogovi’, govorio je on Evi, ‘ako budete jeli plod sa stabla koje je Bog zabranio’. Proba na koju su bili stavljeni Adam i Eva bila je laka, ali se oni nisu održali. Nisu ostali poslušni Bogu, i njihov prijestup je otvorio brane poplavi zla koja je preplavila naš svijet.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 50, 1895. {1BC 1083.2}
Gene.3,6. – Najblaža proba. – „Sa kako dubokim interesiranjem je cio svemir budno pratio sukob koji je imao da odluči budući položaj Adama i Eve! Kako su pažljivo anđeli slušali riječi sotone, kao začetnika grijeha, kad je svoje ideje stavio iznad zapovijesti Božjih i svojim varljivim zaključcima obezvređivao zakon Božji! Kako su zabrinuto očekivali da vide hoće li sveti par biti prevaren od prepredenog kušača i savladan njegovim lukavstvom! Oni su se pitali: Zar će sveti par svoju ljubav i vjeru u Oca i Sina prenijeti na sotonu? Zar će oni njegove laži zaista prihvatiti kao istinu? Znali su da se oni mogu uzdržati da ne uzmu zabranjeni plod i da ostanu poslušni Božjoj pozitivnoj zabrani, ali da mogu i prekršiti izričitu zapovijest svoga Tvorca. {1BC 1083.3}
Njima je bila dana najblaža proba koja je se uopće mogla zahtijevati, jer nisu imali nikakve potrebe da jedu zabranjeno voće. Bili su snabdjeveni svim što je srce moglo da zaželi.“ – BE (Eho /Odjek/ Biblije /časopis/) 24.07.1899. {1BC 1083.4}
Stečeno samo saznanje o grijehu i njegovim posljedicama. – „Da Adam i Eva nisu okusili plod sa zabranjenog stabla, Gospod bi im pružio saznanje na kojem se ne nalazi prokletstvo grijeha – saznanje koje bi im donijelo vječnu radost. Jedino saznanje koje su stekli neposlušnošću bilo je saznanje o grijehu i njegovim posljedicama.“ – AUCR (Protokol australijske unije) 1.03.1904. {1BC 1083.5}
Adamov pad neobjašnjiv. – „U čemu se sastojala snaga iskušenja i napastovanja izvršenog na Adama, uslijed čega je došlo do njegovog pada? To nije bilo prebivanje u grijehu, jer je Bog Adama stvorio prema svom karakteru, čistog i ispravnog. U Adamovom srcu u početku nije bilo nikakve osnove za izopačenost niti bilo kakvih težnji ili sklonosti ka zlu. Adam je bio bezgrješan isto tako kao i anđeli koji se nalaze pred Božjim prijestoljem. To je za sad neobjašnjivo, ali mnogo toga što sad ne možemo shvatiti postati će nam jasno onda kad budemo gledali ‘licem u lice’, i kad budemo ‘savršeno spoznati kao što sam spoznat’ /1Kor.13,12/.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 191, 1899. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1083-1084. {1BC 1083.6}
Gene.3,6. – /Ecclesiastes 1:13-18/. – „Stoljećima ljude njihova radoznalost navodi da teže za drvetom saznanja; i često kad misle da su ubrali plod i otkrili ono što je suštinski najbitnije, oni kao i Salomon u svom istraživanju – uviđaju da je sve to skupa ispraznost i ništavilo u usporedbi sa istinskom naukom o svetosti, nauka koja bi im otvorila vrata grada Božjeg. Ambicija navodi ljude da teže za saznanjem takve vrste koje će im donijeti slavu, samouzvišenje i nadmoćnost. Tako su i Adam i Eva bili obrađivani od sotone sve dok ograničenje koje im je Bog postavio nije bilo raskinuto, i njihov odgoj počeo da se formira pod utjecajem učitelja laži da bi stekli saznanje koje im je Bog u svojoj milosti uskratio – saznanje o posljedicama prijestupa.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 67, 1898. {1BC 1083.7}
Padom prekinut zlatni lanac poslušnosti. – „Adam je podlegao iskušenju; i pošto je pitanje grijeha i njegovih posljedica danas tako jasno, mi možemo da čitamo sve od uzroka do posljedica i uviđamo da veličina učinjenog djela nije ono što sačinjava grijeh, nego neposlušnost prema Božjoj jasno izraženoj volji što predstavlja stvarno poricanje Boga, nepoštovanje zakona Njegove vladavine… {1BC 1083.8}
Padom naših praroditelja prekinut je zlatni lanac bezuvjetne poslušnosti i podčinjavanja ljudske volje volji Božjoj. Poslušnost nije više smatrana apsolutnom neophodnošću. Ljudi su se povodili za svojom uobraziljom i mislima srca svojega za koje Gospod – govoreći o stanovnicima pretpotopnog svijeta – kaže da su ‘uvijek samo zloća’ /Gene.6,5/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 1, 1892. {1BC 1083.9}
Adam je bio pošteđen iskušenja koliko god je to bilo mogućno. – „Plan spasenja je bio tako podešen da Adam kad je bio stavljen na probu nije morao da podlegne, bio je pošteđen iskušenja koliko god je to bilo moguće. U trenutku kad je /jelom/ bio iskušan, Adam uopće nije bio gladan.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 4.04.1900. {1BC 1084.1}
Čovjek slobodno biće. – „Bog je u svojoj svemoći mogao da zadrži Adamovu ruku da ne dotakne zabranjeni plod; ali da je On to učinio, sotona bi u tome nalazio izgovor za svoje optužbe podizane protiv Božje navodne samovolje. Čovjek ne bi bio slobodno moralno biće, već samo poslušna mašina.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 4.06. 1901. {1BC 1084.2}
Sve ga je poticalo da ostane odan Bogu. – „Sasvim je izvjesno da Božja namjera nije bila da čovjek postane grješnik. On je Adama stvorio nevinog i plemenitog, bez ikakve sklonosti prema zlu. Smjestio ga je u prekrasni Eden, gdje je bio okružen svim što ga je poticalo da ostane poslušan i odan Bogu. Zakon mu je bio dat kao zaštitna ograda.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 4.06.1901. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1083-1084. {1BC 1084.3}
Gene.3,7. – Smokvino lišće nije moglo da prekrije grijeh. – „Adam i Eva su oboje okusili zabranjeni plod, i tako stekli saznanje do kojeg, da su ostali poslušni Bogu, nikada ne bi došli – tragičan doživljaj neposlušnosti i neodanosti prema Bogu, – Saznanje da su goli. Odjeća njihove nevinosti, ogrtač od samog Boga, kojim su do tada bili zaogrnuti – nestao je; i oni su pokušali da tu nebesku odjeću zamjene zaštitnim pregačama koje su spleli od smokvinog lišća. {1BC 1084.4}
To je ogrtač kojim se prijestupnici zakona Božjeg koriste od dana Adamove i Evine neposlušnosti. Oni pletu smokvino lišće da bi pokrili svoju golotinju, prouzrokovanu prijestupom Smokvino lišće predstavlja argumente upotrijebljen da se pokrije neposlušnost. Čim Gospod pažnju ljudi i žena skrene na istinu, oni odmah počinju da pletu pregače od smokvinog lišća da bi sakrili golotinju duše. Ali se golotinja grijeha ne može sakriti. Svi argumenti koje bi zainteresirani za ovaj uzaludan poduhvat mogli da prikupe pokazati će se potpuno ništavnim.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 15.11.1898. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1084. {1BC 1084.5}
Ez.37,1-10. – Što čovjek svojom snagom može da učini? – „Jednom prilikom prorok Ezekiel se u svojoj viziji spustio u jednu široku dolinu. Prizor koji se pružao njegovim pogledom bio je veoma sumoran. Čitava ta dolina bila je prekrivena mrtvačkim kostima. Na pitanje: ‘Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti’ /Ez.37,3/? prorok je odgovorio: ‘Gospode Gospode, to samo ti znaš’ /Ez.37,3/! Što bi se ljudskom silom moglo učiniti za te mrtve kosti? Prorok nije imao nikakvu nadu da bi te kosti mogle da ožive. Ali, dok ih je promatrao, sila Božja je počela da djeluje. Rasute kosti, počeše da se tresu i da se sabirahu ‘nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati’ /Ez.37,7/. Zatim se gusti splet žila i mišića popuni mesom, a povrh svega ‘kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima’ /Ez.37,8/. Tako formirana tijela, Gospod zadahnu duhom života, ‘i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika’ /Ez.37,10/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 85, 1903. {1BC 1084.6}
Gene.3,10.11. – Navukli na sebe haljine neznanja. – „Da Adam i Eva nisu pokazali neposlušnost prema Tvorcu oni bi ostali na putu savršene ispravnosti i poznali bi i razumjeli Boga. Ali kad su poslušali glas kušača i zgriješili protiv Boga, sjajne haljine nebeske nevinosti iščezle su, i lišeni haljina nevinosti oni su navukli na sebe tamne haljine neznanja o Bogu. Blistavo savršena svjetlost kojom su do tada bili okruženi osvjetljavala je sve čemu bi se oni približili; ali lišeno te nebeske svjetlosti, Adamovo potomstvo nije više bilo u stanju da vidi tragove Božjeg karaktera u Njegovim stvorenim djelima.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 17.03. 1904. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1084-1085. {1BC 1084.6}
Gene.3,15. – Adamu je bio poznat prvobitni zakon. – „Adam i Eva su od samog stvaranja znali za prvobitni Božji zakon. On je bio napisan u njihovom srcu i oni su bili upoznati sa zahtjevima koji su po tom zakonu traženi od njih. Kad su prijestupom zakona Božjeg izgubili sreću svoje nevinosti i postali grješnici, budućnost spalog roda nije više osvjetljavao nijedan zrak nade. Ali se Bog u svojoj milosti sažalio na njih, i Krist je, – preuzimajući na sebe njihovu krivicu, – stvorio plan za njihovo spasenje. U prokletstvu izrečenom nad zemljom i čovjekom izraženo je i obećanje da, zahvaljujući Kristu, i za one koji su prestupili Božji zakon postoji nada i oproštaj. Iako je budućnost bila zastrta mrakom i tminom, sličnom mrtvačkom pokrovu, ipak je obećanje o Iskupitelju predstavljalo zvijezdu nade koja je osvjetljavala tamu budućnosti. Evanđelje o Kristu prvo je bilo nagovješteno Adamu. Adam i Eva su u najiskrenijem kajanju oplakivali svoju krivicu. Oni su povjerovali u ovo dragocjeno Božje obećanje i bili su spašeni od najavljene propasti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 29.04.1875. {1BC 1084.7}
Krist neposredni Jamac. – „Čim se pojavio grijeh, pojavio se i Spasitelj. Krist je znao da će morati da strada i pati, ali je ipak postao čovjekova zamjena. Čim je Adam zgriješio, Sin Božji se predstavio kao Jamac za pali ljudski rod, sa isto takvom silom da spriječi presudu izrečenu nad krivcima kao i kad je položio svoj život na križu Golgote.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.03.1901. {1BC 1084.8}
Kontinent neba. – „Savršenim pokoravanjem svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih, Krist je postao Iskupitelj svijeta. On je otkupio sramni Adamov pad, a zemlju koja je grijehom bila rastavljena od Boga, ponovo kao sastavni kontinent neba pripojio porodici nebeskih tijela u svemiru.“ – BE (Eho /Odjek/ Biblije /časopis/) 6.08.1894. {1BC 1084.9}
Povezana sa sferom slave. – „Iako je zemlja kao kontinent bila otrgnuta od neba i otuđena od nebeske zajednice, ona je zahvaljujući Kristovoj žrtvi ponovo povezana sa sferom slave.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 24.11.1887. {1BC 1085.1}
Zamjena u istom trenutku. – „Čim je čovjek popustio sotonskom kušanju, učinivši ono što je Bog rekao da ne čini, Krist Sin Božji se postavio između živih i mrtvih, rekavši: ‘Neka kazna padne na Mene. Ja se stavljam na čovjekovo mjesto, da bi se njemu pružila još jedna šansa’.“ {1BC 1085.2}
Krist svojom nogom zakoračuje na Adamov put. – „Kakve li ljubavi! Kakvog li poniženja! Kralj slave se sam ponudio da se spusti do spalog ljudskog roda. On je bio spreman sa svojom nogom zakorači na Adamov put; da uzme prirodu spalog čovjeka i da stupi u borbu sa jakim neprijateljem koji je nad Adamom pobjedonosno likovao; da pobjedi sotonu i da na taj način svima koji povjeruju u Njega otvori put za iskupljenje od sramnog Adamovog neuspjeha i pada.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.02. 1874. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1084-1085. {1BC 1085.3}
Gene.3,16.17. – Izvršenje izrečene presude zadržano. – „Bog se, za izvjesno vrijeme, uzdržao od definitivnog izvršenja smrtne kazne izrečene čovjeku. Sotona je polaskao sebi da će vezu između neba i zemlje zauvijek prekinuti. Ali je u tome bio u velikoj zabludi i veoma se razočarao. Otac je sebe radi predao svijet u ruke svog Sina da ga otkupi od prokletstva prouzročenog Adamovim sramnim neuspjehom i padom u grijeh.“ – (Iskušenje ili Kristovo kušanje – Ellen G. White) 17. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1085. {1BC 1085.4}
Gene.3,17.18. – Prokletstvo je na svemu stvorenom. – „U cjelokupnoj prirodi je nastao poremećaj, jer je Bog ovoj zemlji uskratio ostvarenje svoje namjere koju je prvobitno za nju imao. Nema mira bezbožnicima, kaže Gospod. Prokletstvo počiva na svemu stvorenom. To se svake godine sve više i sve očiglednije osjeća.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 76a, 1901. {1BC 1085.5}
„Prvo prokletstvo nad Adamovim potomstvom i nad ovom zemljom izrečeno je zbog Adamove neposlušnosti. Drugo prokletstvo uslijedilo je zbog Kajinovog zločina kad je ubio svog brata Abela. Treće i najstrašnije prokletstvo, kao znak Božjeg negodovanja, pogodilo je zemlju prilikom potopa.“ – SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) 121. {1BC 1085.6}
„Prokletstvo se na zemlji osjećalo sve teže i teže. Prije potopa, prvi list koji je pao s drveta i bio pronađen na zemlji prouzrokovao je onima koji su se bojali Boga duboku žalost. Oni su nad tim dugo tugovali kao što mi danas tugujemo nad svojim dragim pokojnicima. U truljenju i raspadanju lista oni su vidjeli očevidan znak prokletstva i raspadanja prirode.“ – SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) 155. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1085-1086. {1BC 1085.7}
Gene.3,17.18. – /Romans 8:22/ – „Čovjekov grijeh je donio neizbježne posljedice – raspadanje, deformaciju i smrt Danas je cijeli svijet prožet klicama zaraze i raspadanja i pogođen smrtnom bolešću. Sve na zemlji uzdiše i tuži pod teretom stalnih prijestupa njenih stanovnika.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 22, 13.02.1900. {1BC 1085.8}
„Prokletstvo pritiskuje ne samo zemlju i čovjeka, nego i životinje i ribe u moru, i pošto je prijestup postao gotovo sveopći biće dopušteno da i prokletstvo postane tako rasprostranjeno i tako duboko kao sam prijestup.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 59, 1898.{1BC 1085.9}
Znaci Božje neprekidne ljubavi. – „Bog je poslije Adamovog prijestupa mogao da onemogući dalji razvoj svakog pupoljka, svake klice i svakog cvijeta, mogao je da cvijeću oduzme miris tako prijatan za ljudska čula. U zemlji žigosanoj i uprljanoj prokletstvom, u čkalju, u čičku, trnju i korovu možemo pročitati zakon osude, ali u ljupkim bojama i miomirisu cvijeća možemo vidjeti da nas Bog još uvijek ljubi, da Njegova milost još nije potpuno uskraćena ovoj zemlji.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 8.11.1898. – {1BC 1085.10}
Gene.3,17-19. – „Adamu u cjelokupnom njegovom potomstvu Bog je rekao: ‘U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti’, jer se otada zemlja mora obrađivati pod smetnjama i neugodnostima nastalim uslijed prijestupa. ‘Rađat će ti trnjem i korovom’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 84, 1897. {1BC 1085.11}
„Na zemlji nema mjesta gdje se ne vidi trag zmije i ne osjeća njen smrtonosno otrovni ujed. Cijela zemlja se oskvrnula pod stanovnicima svojim. Prokletstvo se širi isto tako intenzivno kao i prijestup.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 22, 13.02.1900. {1BC 1086.1}
Gene.3,18. – Spajanje metala sa živom ubitačno djeluje na biljke. – „U velikom Gospodnjem vrtu nije bilo ni jedne štetne biljke; ali poslije prijestupa Adama i Eve počele su da niču i otrovne trave. U paraboli o sijaču, Gospodaru se postavlja pitanje: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme (Mt.13,38. – ‘Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva.’; /dod.Leon/) posijao na svojoj njivi (Mt.13,38. – ‘Njiva je svijet.’; /dod. Leon/)? Odakle onda kukolj’ (Mt.13,38. – ‘Kukolj sinovi Zloga’; /dod. Leon/)? Gospodar odgovara: ‘Neprijatelj čovjek (Mt.13,39. – ‘Neprijatelj koji ga posija jest đavao.’; /dod. Leon/) to učini’ /Mt.13,27.28/. Svako sjeme kukolja i zla posijao je nečastivi. Svaka štetna biljka njegovo je sjeme. Svojim dovitljivim metodama amalgamiranja /spajanja metala sa živom/ on je iskvario zemlju i zarazio je kukoljem.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 65, 1899. – /objavljeno u F.D.Nichol, – Ellen G. White i njeni kritičari, {1BC 1086.2}
Gene.3,22-24/, /Revelation 22:2, 14/. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1085-1086. Pravo na drvo života uvjetovano je poslušnošću. – „Prijestup Božjih zapovijesti isključio je Adama iz Edenskog vrta. I anđeli s plamenim mačem postavljeni su da čuvaju prilaze stablu života, da ne bi čovjek posegao za njegovim plodom i okusivši ga postao besmrtni grješnik, ovjekovječivši na taj način i sam grijeh. Uzimanje ploda sa tog stabla bilo je uvjetovano držanjem svih Božjih zapovijesti. Svojim padom u grijeh, zbog neposlušnosti, Adam je izgubio svako pravo ne samo na životvorni plod sa stabla života, nego i na njegovo lišće koje služi za iscjeljenje narodima. {1BC 1086.3}
Poslušnost kroz Krista Isusa daje čovjeku savršeni karakter i pravo na stablo života. Uvjeti ponovnog stjecanja prava na stablo života jasno su izloženi u svjedočanstvu Kristovom upućenom Ivanu: ‘Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!’ /Otkr. 22,14/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 72, 1901. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1085-1086.{1BC 1086.4}
Gene.3,24. – /Matthew 4:4; 6:63/. – Pred Stablom života koje je nama na dohvatu nema nikakvog plamenog mača. – „Sveti spisi, – ono posvećeno: ‘Pisano je’ – predstavlja evanđelje koje mi treba da propovijedamo. Pred tim stablom života nije postavljen nikakav plameni mač. Nema sile koja bi ma kojoj duši mogla da zabrani uzimanje ploda sa tog životnog stabla. U tome može da učestvuje svako. Svi mogu da jedu i da vječno žive.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 20, 1900. {1BC 1086.5}
4.
Gene.4,4. – Prinos mora biti poškropljen krvlju. – „U svemu što prinosimo Bogu mi treba da izrazimo priznanje jednog velikog Dara; to jedino našu službu može učiniti prihvatljivom i Bogu ugodnom. Kad je Abel prinio prvine od stada, on je time priznao Boga, i to ne samo kao Darodavca ovozemaljskih blagoslova, nego i kao Onog koji nam je dao Spasitelja. Abelov prinos predstavljao je najbiranije što je mogao dati, jer je bio upravo ono što je Gospod izričito zahtijevao. Kajin je prinio samo plodove zemlje, i njegov prinos Gospod nije mogao da prihvati. Time nije bila izražena vjera u Krista. Svaki naš prinos mora biti poškropljen krvlju iskupljenja. Kao otkupljena svojina Sina Božjeg, mi treba da predamo Gospodu sebe i svoj život.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.11.1896. 1BC 1086.6}
Gene.4,4. – /Genesis 2:17/. – Žrtva prinošenih životinja prihvaćana kao privremena zamjena. – „Pali čovjek, zbog svoje krivice, nije više mogao direktno da izlazi pred Boga sa svojim molitvama; jer je njegovim prijestupom božanskog zakona podignuta neophodna barijera između svetog Boga i prijestupnika. Ali je stvoren plan po kojem je smrtna presuda trebalo da padne na Krista kao čovjekovu zamjenu. Planom spasenja moralo se predvidjeti prolivanje krvi, jer je smrt neizbježna posljedica čovjekovog grijeha. Životinje prinošene na žrtvu bile su preslika Kristove žrtve. U zaklanoj žrtvi čovjek je imao da gleda privremeno ispunjenje riječi: ‘Umrijeti ćeš.’ /Gene.2,17/“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.11.1896. {1BC 1086.7}
Gene.4,6. – Bog zapaža svaki postupak. – „Gospod je vidio da se Kajin gnjevi, vidio je promjenu na njegovom licu. To pokazuje kako Gospod zapaža svaki postupak, svaku namjeru i cilj; pa, čak i izraz lica. Tako čovjek, iako ništa nije rekao, izražava svoje neslaganje sa voljom Božjom i svoju nespremnost da joj se podčini… I tebi Gospod isto tako, kad ne uzmogneš da postupiš prema pobudama svog buntovničkog srca i svoje neposvećene volje, može da postavi pitanje: ‘Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?’ To očevidno pokazuje da su takvi, pošto ne mogu da provedu planove i namjere sotonske, izazvani da pokažu duh sličan Kajinovom.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 77, 1897. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1086. {1BC 1086.8}
Gene.4,8. – Do prepirke je moralo doći. – „Među dvojicom braće nije bilo sloge i do prepirke i otvorenog sukoba je moralo doći. Abel nije mogao da odobri Kajinu a da time ne bude kriv za prijestup izričite Božje zapovijedi.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 16, 1897. {1BC 1086.9}
Kajin je bio ispunjen crnim slutnjama i ludačkim bijesom. – „Začetnik nevjerovanja, gunđanja i pobune je sam sotona. On je Kajinovo srce ispunio slutnjama i ludačkim bijesom protiv njegovog nedužnog brata i protiv Boga, zato što je Abelovu žrtvu Bog primio a njegovu nije. I u nastupu ludačkog bijesa i mržnje ubio je svoga brata.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 3.03.1874. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1087. {1BC 1087.1}
Gene.4,15. – Znak na Kajinu. – „Bog je svakom čovjeku dao njegov zadatak; i ako se netko od zadatka koji mu je Bog namijenio odvrati da vrši djelo sotonsko, da skrnavi svoje tijelo ili navodi druge na grijeh, djelo takvog čovjeka predstavlja prokletstvo, i na njemu je ljaga – žig ili znak Kajinov. Slom nesretne žrtve koju je upropastio zapomagati će Bogu, kao i nekada Abelova krv.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 6.03.1894.{1BC 1087.2}
„Svaki čovjek, bio on propovjednik ili običan član crkve, koji teži a vrši nasilje ili da vlada razumom drugih, postaje sotonski agent, vrši njegovo djelo, i u očima nebeskog svemira nosi Kajinov znak ili žig.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1911. {1BC 1087.3}
Gene.4,25. – Šet po uzrastu bio viši i otmjeniji od Kajina i Abela. – „Šet je po uzrastu bio viši i otmjeniji od Kajina i Abela, i ličio je na Adama više nego njegovi ostali sinovi. Šetovi potomci su se odvojili od bezbožnih Kajinovih potomaka. Oni su čuvali i na svoje mlađe prenosili znanje o Bogu i Njegovoj volji, dok bezbožni kajinovci nisu imali nikakvog poštovanja prema Bogu i Njegovim svetim zapovijestima.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.60. {1BC 1087.4}
5.
Gene.5,22-24. – Henok je Boga gledao samo vjerom. – „Da li je Henok stvarno vidio Boga na svojoj strani? Samo vjerom. On je bio svjestan da je Gospod tu, i dosljedno se i nepokolebljivo držao načela istine. Mi, isto tako, treba da živimo jednako po volji Božjoj. Kad tako budemo činili, naše lice će biti ozareno svjetlošću Njegove prisutnosti, i kad se sastanemo jedni sa drugima govoriti ćemo o Njegovoj sili, naglašavajući uvijek: Slava Gospodu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 17, 1903. {1BC 1087.5}
Krist stalni suputnik. – „I mi možemo imati ono što je Henok imao. Možemo imati Krista kao svog stalnog suputnika. Henok je stalno hodio s Bogom, živjeći jednako po volji Njegovoj. Kad je bio salijetan iskušenjima, on je o tome mogao da razgovara s Bogom. On nije imao ono posvećeno ‘Pisano je’ kao što mi danas imamo, ali je imao pravilnu predstavu o svom nebeskom Suputniku. On je Boga učinio svojim savjetnikom i bio je prisno povezan sa Isusom; i zato je bio posebno počašćen. Uzet je na nebo ne okusivši smrt. I na kraju će na nebo biti uzeti samo oni koji su na ovoj zemlji održavali stalnu vezu sa Bogom.
Oni koji pokazuju da im je život skriven sa Kristom u Bogu prikazivati će Njega uvijek u svakom svom životnom postupku. Sebičnost i vlastito ja biće potpuno iskorijenjeni.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 38, 1879. {1BC 1087.6}
Težio da postane sličan božanskom Uzoru. – „Potrudimo se da shvatimo slabosti toliko svojstvene ljudima, uviđajući da čovjek pada upravo onda kad o sebi uobraženo ima visoko mišljenje. Onda ćemo biti ispunjeni željom da budemo upravo onakvi kakvi, prema Božjoj namjeri i želji, treba da budemo – čisti, plemeniti i posvećeni. Biti ćemo gladni i žedni pravde Kristove. Jedina želja naše duše biće da postanemo slični Njemu. {1BC 1087.7}
To je bila želja koja je ispunjavala Henokovo srce. I mi čitamo za njega da je hodio s Bogom, živeći jednako po Njegovoj volji. On je proučavao karakter Božji sa određenim ciljem. On nije sam određivao svoj put, niti je pak isticao svoju volju, smatrajući se dovoljno sposobnim da upravlja svojim životom. Težio je samo da postane sličan božanskom Uzoru.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 169, 1903. {1BC 1087.8}
Kako je Henok hodio s Bogom. – „Dok god se s povjerenjem obraćate svom nebeskom Ocu za pomoć u svojoj nevolji i potrebi, On vas neće ostaviti. Nebo je puno blagoslova koje On jedva čeka da izlije na one što usrdno mole za pomoć koju samo Gospod može dati. Henok je vjerom stalno gledao u Isusa, u molitvi se pozivao na Njega, vjerujući da će se svaka Božja riječ zaista ispuniti, tako je ovaj sveti čovjek stalno hodio s Bogom. On se čvrsto držao Boga i bio na Njegovoj strani pokoravajući se svakoj Njegovoj riječi.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 111, 1898. {1BC 1087.9}
Boravište u čistoj atmosferi. – „Henok za sebe nije izabrao boravište među bezbožnicima. Nije se nastanio u Sodomu, misleći da spasi Sodom. Smjestio se sa svojom porodicom tamo gdje je atmosfera bila što je moguće čistija. Zatim bi odatle povremeno odlazio među stanovnike svijeta, prenoseći im Bogom danu poruku. Svaka posjeta koju je učinio svijetu bila je za njega veoma bolna. Svaki put bi zapazio i shvatio ponešto od gube grijeha. Objavivši svijetu svoju poruku, svaki put je sa sobom u svoje usamljeno i povučeno boravište poveo i ponekog od oni koji su primili opomenu. Neki od tih postali su pobjednici i kao takvi umrli prije nego što je potop došao na svijet. Ali neki, živeći tako dugo pod izopačenim utjecajem grijeha, nisu mogli da podnose atmosferu pravednosti i ispravnosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 42, 1900. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1088. {1BC 1087.10}
Gene.5,24. – Moralna tama nikad nije bila tako gusta. – „Henok je živio jednako po volji Božjoj, dok u svijetu koji ga je okruživao zapisi svete povijesti kažu: ‘Vidje Gospod kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.’ Henokovo ispravno življenje bilo je u upadljivoj suprotnosti sa životom bezbožnih koji su ga okruživali. Njegova pobožnost, njegova neporočnost i njegovo nepokolebljivo poštenje bili su rezultat njegovog hoda sa Bogom, dok je bezbožnost ostalih stanovnika svijeta bila rezultat njihovog hoda sa obmanjivačem roda ljudskog. Nikad do tada nije bilo niti će ikad biti vremena kad će moralna tama biti tako gusta kao što je bila kad je Henok živio životom besprijekorne pravednosti.“ {1BC 1088.1}
Henok – prvi prorok. – „Henok je bio prvi prorok na ovome svijetu. On je proročanski najavio drugi dolazak Kristov na ovaj svijet, i djela koja će On tada učiniti. Svojim životom bio je uzor kršćanske dosljednosti. Riječ Božju u žigosanju i osudi grijeha trebalo bi da izgovaraju samo sveta usta. Njegova proročanstva ne nalazimo u spisima Starog zavjeta. Možda nikada nećemo naći knjigu koja opisuje Henokova djela, ali apostol Juda, kao Božji prorok, u Novom zavjetu spominje Henokovo djelo.“ MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 43, 1900. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1088. {1BC 1088.2}
6.
Gene.6,2. – Suradnjom s Bogom izbjeglo bi se bogoštovlje zasnovano na Kajinovom uzoru. – „Da su ljudi surađivali s Bogom ne bi bilo lažnog bogoštovlja koje se u suštini zasniva na Kajinovom uzoru. Abelov primjer poslušnosti bio bi zasluženo cijenjen i smatran dostojnim podražavanja. Ljudi su mogli da izvršavaju Božju volju. Mogli su da se pokoravaju Njegovom zakonu, i u poslušnosti Njemu našli bi spasenje. Bog i nebeski svemir bi im pomogli da sačuvaju u sebi božansko obličje i sličnost sa Njegovim karakterom. Bila bi očuvana njihova dugovječnost, i Bog bi sa zadovoljstvom uživao u djelima svojih ruku.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 27.12.1898. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str. 1088.{1BC 1088.3}
Gene.6,3. – /1 Peter 3:18-21/. – Bog je govorio preko Metušalaha, Noe i ostalih patrijarha. – „Bog je stanovnicima pretpotopnog svijeta dao sto i dvadeset godina milosti, i za to vrijeme propovijedao im evanđelje preko Metušalaha, Noe i ostalih svojih slugu. Da su poslušali svjedočenje tih vjernih svjedoka, da su se pokajali i vratili Bogu, On ih ne bi uništio.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 23.04. 1901. {1BC 1088.4}
Henok neustrašivo daje odlučno svjedočanstvo. – „Henok je stanovnicima pretpotopnog svijeta, prije njihovog uništenja potopom, neustrašivo objavio odlučno svjedočanstvo.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 1.11.1906. {1BC 1088.5}
Glas Noe, Metušalaha i ostalih čuo se. – „Bog je odlučio da potopom očisti zemlju, ali je stanovnicima pretpotopnog svijeta u svojoj dobroti i ljubavi ostavio vrijeme milosti od sto dvadeset godina. U toku perioda, dok je građen kovčeg spasenja, glasovi Noe, Metušalaha i mnogih drugih vjernika čuli su se u opomenama i preklinjanju, i svaki udarac koji se čuo pri građenju kovčega predstavljao je po jednu poruku opomene.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.09.1907. {1BC 1088.8}
Neki su povjerovali, a neki su ponovo otpali. – „Sto i dvadeset godina je Noa stanovnicima pretpotopnog svijeta objavljivao poruku opomene, ali je malo bilo onih koji su se pokajali. Neki od drvodjelja koje je on zaposlio u izgradnji kovčega povjerovali su i prihvatili poruku, ali su pomrli prije potopa; dok su neki od Noinih obraćenika ponovo otpali.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 65, 1906. {1BC 1088.7}
„Mnogi od onih koji su povjerovali ostali s vjerni do kraja i umrli kao pobjednici.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 35, 1906.
Henokovo iskustvo najuvjerljivija besjeda. – „’O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: ‘Gle, dođe Gospodin sa Desettisućama svojim suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grješni bezbožnici izrekoše protiv njega’ /Jd.14,15/. Besjede koje je Henok održao svojim poukama i životom i njegovo uznesenje u nebo bili su uvjerljivi argumenti za sve koji su živjeli u to vrijeme. To su bili snažni argumenti koje su Metušalah i Noa uvjerljivo mogli da upotrijebe dokazujući da pravednici mogu da budu preobraženi i uzeti u nebo.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi E.G. White) 46, 1895. {1BC 1088.9}
Druženje sa nevjernicima potkopava vjeru. – „Oni koji su povjerovali kad je Noa počeo da gradi kovčeg, izgubili su svoju vjeru zahvaljujući druženju sa nevjernicima koji su u njima razbudili sve njihove stare strasti za zabavom i raskoši.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 15.09.1904. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1088-1089. {1BC 1088.10}
Gene.6,3. – /1 John 3:8/. – Krist u borbi u danima Nojevim. – „’Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.’ Sam Krist je bio angažirani u borbi u danima Nojevim. U porukama opomene, ukora i usrdnih poziva stanovnicima pretpotopnog svijeta čuli su Njegov glas. On im je dao vrijeme milosti i pouke od sto i dvadeset godina u kojima su mogli da se pokaju. Ali su oni radije izabrali sotonske obmane, i zato su morali da izginu u nabujalim valovima potopa.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.03.1901. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1088-1089. {1BC 1088.11}
Gene.6,4. – Velika umjetnost, nauka i pronalasci uništeni u potopu. – „U potopu su uništeni veći pronalasci umjetnosti i ljudske vještine nego što današnji svijet može i da zamisli. Uništena su umjetnička djela daleko veća od ovih kojima se današnji umjetnici hvalisavo razmeću.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 65, 1898. {1BC 1089.1}
„Od koga je čovjek dobio znanje kojim raspolaže, i kako on stvara svoje izume? – Od Gospoda, izučavanjem sastava i navika raznih vrsta životinjskog svijeta. Svaka životinjska vrsta predstavlja poseban priručnik, i od načina kako one upotrebljavaju svoja oružja, kao što su: kandže, kljun, rog, žaoka i slično, ljudi uče da prave aparate za svakovrsnu djelatnost. Kad bi ljudi samo znali kakve je sve umjetnosti i izume svijet izgubio, oni ne bi bili tako brbljavi govoreći o takozvanim vjekovima mraka u dalekoj prošlosti. Kad bi mogli vidjeti kako je Gospod nekad radio preko ljudskih oruđa, oni bi sa manje samopouzdanja govorili o pretpotopnom svijetu. U potopu je, na mnogim područjima ljudskih dostignuća, uništeno daleko više nego što ljudi danas znaju. Promatrajući tadašnji svijet, Gospod je vidio da je intelekt koji je On dao čovjeku bio izopačen, da su sva njihova maštanja i sve misli njihovog srca svagda samo zle. Bog je tim ljudima dao znanje. On im je dao dragocjene i korisne ideje, da bi ostvarili Njegov plan. Ali Gospod je vidio da su oni koji su prema Njegovoj namjeri mogli da imaju mudrost, taktičnost i rasuđivanje sve te sposobnosti uma iskoristili da slave i uzdižu sebe. Nezadrživim valovima potopa On je zbrisao sa lica zemlje taj dugovječni rod, i zajedno s njima i znanje koje su oni koristili samo na zlo. Kad je zemlja poslije potopa ponovo naseljena, Gospod je svoju mudrost ljudima povjeravao štedljivije, dajući im samo onoliko koliko je bilo neophodno za ostvarivanje Njegovog velikog plana.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 24, 1899. {1BC 1089.2}
Obmane o takozvanom napretku. – „Pravo znanje je sa svakom novom generacijom bio u stalnom opadanju. Bog je beskonačan /bez početka i kraja/, i prvi ljudi na Zemlji su svoja saznanja primili od tog beskonačnog Boga koji je stvorio svijet. Znanje onih koji su pouke primali neposredno od beskrajne mudrosti nije moglo biti nepotpuno ili pogrešno. {1BC 1089.3}
Bog je Noi dao podrobne upute kako da sagradi ogromnu lađu za svoje vlastito spasenje i spasenje svoje obitelji. On je isto tako dao upute Mojsiju kako da načini šator od sastanka, i kako da se izvedu svi umjetnički radovi kojima je svetinja trebalo da bude ukrašena. Žene su sa izuzetnom oštroumnošću izrađivale vezove i ukrase od srebra i zlata. Da bi se djelo na podizanju šatora i izradi kovčega i sudova dovršilo, nisu nedostajali ni vješti ljudi koji su znali da rade od čistog zlata. {1BC 1089.4}
Bog je Davidu dao uzor ili maketu hrama koji je sagrađen u vrijeme Salomonovo. Nikome osim najvještijih ljudi i umjetnika nije bilo dopušteno da učine bilo što u planiranju ovih radova. Svaki kamen je, prije no što je donesen na gradilište, bio obrađen i pripremljen tako da točno odgovara svom mjestu. I hram je podizan tako da se na gradilištu nije čuo nijedan udarac sjekire ili čekića. Građevina je bila takva da joj po ljepoti, bogatstvu, veličanstvenosti i sjaju na svijetu nije bilo ravne. {1BC 1089.5}
Sada postoje mnogi izumi i sve savršeniji strojevi koje zamjenjuju ljudski rad, što ljudi u drevno doba nisu imali. Njima to nije bilo potrebno… {1BC 1089.6}
Što je zemlja duže pod teretom prokletstva, čovjeku je sve teže da je obrađuje i da je učini plodnom. Pošto zemljište tokom vremena postaje sve nerodnije i njegova obrada zahtijeva dvostruko više truda i napora. Bog je podigao ljude pronalazačkih sposobnosti da konstruiraju razna oruđa i mehanizaciju koja olakšava obrađivanje zemlje pritisnute sve težim prokletstvom. Ali svi ljudski izumi i pronalasci nisu od Boga. Ljudskim umom je u velikoj mjeri ovladao sotona, i to je ubrzalo nove izume koji su ljude naveli da zaborave na Boga. {1BC 1089.7}
Po snazi intelekta, ljudi koji sada žive ne mogu se uspoređivati sa onima iz davne prošlosti. Davno nestalih umjetnosti i zanatskih vještina bilo je u davnoj prošlosti više nego što današnje generacije imaju. Vještine i umjetnička dostignuća onih koji danas žive ne mogu se uspoređivati sa znanjem onih snažnih ljudi koji su mogli da dožive skoro tisuću godina. {1BC 1089.8}
Prije potopa ljudi su živjeli stotinama godina, a kad bi navršili sto godina još uvijek su smatrani mladićima. Ti dugovječni ljudi imali su u zdravom tijelu i zdrav um. Njihova umna i fizička snaga bila je tako velika da se sadašnje oslabljene generacije ne mogu uopće uspoređivati s njima. U toku cijelog života koji je trajao skoro tisuću godina oni su mogli da stječu i usavršavaju svoje znanje. Na pozornicu aktivnosti oni su stupali od svoje šezdesete do stote godine života, upravo u godinama u kojima danas i najdugovječniji moraju da završe svoje kratkotrajno životno djelo, i da odlaze sa pozornice. Oni koji se obmanjuju i hvališu zabludom da svijet sada živi u vrijeme pravog napretka i da je ljudski rod stoljećima napredovao u pravom znanju nalaze se pod utjecajem oca laži, čije je djelo od uvijek bilo da istinu Božju pretvara u laž.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.154-156. {1BC 1089.9}
Divovski uzrast pretpotopnih ljudi. – „U prvom uskrsnuću svi ustaju u svježini i zdravlju besmrtnosti, ali u drugom se na svima vidno zapažaju tragovi prokletstva. Nepokajani ustaju upravo onakvi kakvi su položeni u grob. Oni što su živjeli prije potopa, ustaju u svom gorostasnom uzrastu, više nego dvostruko veći od ljudi koji sada žive na zemlji, i razmjerno svojoj visini i razvijeni. Generacije poslije potopa bile su sve manje po uzrastu.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.84. {1BC 1090.1}
Gene.6,5. – Degeneriranje od lakomislenosti do unižavajućih grijeha. – „Pred nama je povijest pretpotopnog svijeta i stanovnika Sodome i Gomore, koji su svojim degeneriranjem od površnosti i lakomislenosti do unižavajućih grijeha izazivali gnjev Božji u najstrašnijem uništenju, da bi očistio zemlju od zaraznog utjecaja njihovog načina življenja. Nečiste sklonosti i strasti zagospodarile su razumom. Sebičnost je postala njihov bog, a znanje o Svemogućem bilo je sebičnim popuštanjem izopačenim strastima gotovo sasvim izbrisano.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 74, 1896. {1BC 1090.2}
Zloupotreba onoga što je samo po sebi ispravno. – „Grijeh pretpotopnih ljudi je u tome što su zloupotrebljavali ono što je samo po sebi bilo ispravno i dozvoljeno. Darove Božje oni su izopačili, koristeći ih sebično u zadovoljavanju svojih tjelesnih želja. Popuštanje apetitu i odavanje niskim strastima potpuno je izopačilo njihove misli. Dozvolivši da ih sotona na taj način zavede i potpuno zavlada nad njima, postali su njegovo roblje.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1891. {1BC 1090.3}
Iskvareni zbog popuštanja izopačenom apetitu. – „Stanovnici svijeta u Noino doba bili su uništeni zato što su se iskvarili popuštanjem izopačenom apetitu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 2.09.1875. {1BC 1090.4}
Gene.6,11. – Obožavanje popustljivosti prema sebi; gajenje zločina. – „Oni su prosto obožavali sebično popuštanje svojim prohtjevima – jelu, piću i zabavama, – a ukoliko bi ih neko sprječavao u zadovoljavanju njihovih želja i strasti pribjegavali su i djelima nasilja zločina. {1BC 1090.5}
U danima Noinim zaprepašćujuća većina se protivila istini, i ljudi su više voljeli laž i lukavo ispredene izmišljotine koje su im se u dušu utkale. Zemlja je bila puna nasilja. Rat, zločin, ubojstva bili su svakodnevna pojava. Upravo tako će biti i pred drugi Kristov dolazak.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1891. {1BC 1090.6}
Gene.6,12.13. – Noa izložen podsmjehu. – „Prije uništenja svijeta potopom na zemlji je bilo talentiranih ljudi, ljudi koji su posjedovali umješnost i znanje. Ali su se oni izopačili i u srcu i mislima, jer su u svojim planovima i savjetima potpuno ostavili Boga. Bili su mudri da čine ono što On nikada nije rekao da čine, mudri da čine zlo. Gospod je vidio da bi njihov primjer bio štetan i opasan za buduće generacije i stvar je preuzeo u svoje ruke. Sto dvadeset godina ih je milostivo opominjao preko svog vjernog sluge Noe. Ali dragocjeno vrijeme milosti i provjeravanja koje im je tako milostivo bilo dano oni su proveli u ismijavanju Noe i njegovih opomena. U zlonamjernoj osudi i kritiziranju, prikazivali su ga u najpodrugljivijim karikaturama. Ismijavali su njegovu izuzetnu ozbiljnost i duboku osjećajnost u najavljivanju Božje kazne koja je sigurno morala doći. Pozivali su se na nauku i zakone koji vladaju prirodom. A onda su na račun Noinih riječi pravili karnevale, nazivajući ga zaluđenim fanatikom. Božje strpljenje je konačno bilo iscrpljeno, i On je rekao Noi: ‘Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom’ /Gene.6,13/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1890. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1090-1091. {1BC 1090.7}
Gene.6,17. – /2 Peter 3:10; Revelation 14:10/. – Ugalj i nafta sredstva konačnog uništenja. – „Ogromna stabla drveća koja je Bog dao da izrastu iz zemlje za dobro pretpotopnih ljudi, a koja su oni koristili da prave idole i da se izopačuju, Bog sada čuva u zemljinoj utrobi u obliku uglja i nafte da bi ih kao zapaljiva sredstva upotrijebio u konačnom uništenju ljudske civilizacije. Kao što je vodu, kao oružje iz svog arsenala u vrijeme potopa, izveo iz zemlje da bi uništio pretpotopni svijet, tako će na kraju (sedme) tisuće godine i vatru izvesti iz zemlje kao oružje koje tu čuva za konačno uništenje, i to ne samo generacija nastali poslije potopa, nego i pretpotopnog svijeta koji je bio uništen vodom.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.87. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1090-1091. {1BC 1090.8}
7.
Gene.7,21-23. – Održavao se vjerom u Krista. – „Krist je bio taj koji je održao Noin kovčeg usred tutnjave i huke nabujali talasa, zato što su oni koji su bili u kovčegu vjerovali da ih samo Njegova sila može spasiti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.03.1901. {1BC 1091.1}
8.
Gene.8,13. – Sačuvano sjeme a i neke biljke. – „Divno drveće i ukrasno šiblje pokriveno cvjetovima najraskošnijih boja uništeni su u potopu, ali je Noa ipak sačuvao sjeme uzevši ga sa sobom u kovčeg, a neke vrste drveta i ukrasnog šiblja Bog je svojom čudesnom silom održao u životu za buduća pokoljenja. Uskoro poslije potopa izgledalo je kao da drveće i biljke niču iz samih stijena. Bog je u svom proviđenju rasijao njihovo sjeme po pukotinama i tu je bilo sigurno zaklonjeno i sačuvano za buduću čovjekovu upotrebu.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.76. {1BC 1091.2}
9.
Gene.9,6. – Bog uzima u zaštitu ljudska prava. – „Kako brižljivo Bog uzima u zaštitu ljudska prava? On je za namjerno ubojstvo predvidio odgovarajuću kaznu. ‘Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti’ /Gene.9,6/. Da je ijednom ubojici bilo dopušteno da prođe nekažnjeno on bi svojim zlim utjecajem i svirepim nasiljem nastavio da obara i druge. To bi dovelo do stanja sličnog onom koje je postojalo prije potopa. Božja kazna mora da stigne ubojice. On je čovjeku dao život, i samo On ga može i oduzeti, ako taj život postane napast i zaprijeti opasnošću da ugrožava druge.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1091.3}
Gene.9,12. – Duga pokazuje Kristovu ljubav koja isto tako okružuje ovu zemlju. – „Kad ugledamo dugu, taj očevidni znak Božjeg obećanja danog čovjeku: da bura Njegovog gnjeva nikad više neće opustošiti zemlju vodom, sjetimo se uvijek da tu veličanstvenu pojavu promatraju i oči Beskonačnoga, i duboko razmišljajmo o tome Anđeli se raduju gledajući netremice u taj dragocjeni znak ljubavi Božje prema čovjeku. Na dugu gleda i Spasitelj svijeta, jer je zahvaljujući Njemu ona i postavljena na nebu kao znak Božjeg obećanja danog čovjeku. I sam Gospod promatrajući dugu u oblacima sjeća se svog vječnog zavjeta sa ljudskim rodom. {1BC 1091.4}
Poslije strašnog pokazivanja Božjeg gnjeva u uništenju svijeta potopom, On je znao da bi svako nagomilavanje oblaka, sijevanje munja i grmljavina budilo strah u srcu onih koji su bili spašeni od sveopćeg uništenja, i da bi od svakog nailaska bure i pljuska oni strahovali da na zemlju ponovo dolazi potop. Zato ih je u svojoj ljubavi ohrabrio obećanjem: ‘A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće’ /Gene.9,12-15/.{1BC 1091.5}
Sa divljenjem punim strahopoštovanja i radosti, promatrala je Noina obitelj ovaj znak Božje milosti kako se proteže preko cijelog neba. Duga predstavlja Kristovu ljubav koja obuhvata cijelu zemlju i dopire do samog nebeskog svijeta, povezujući čovjeka sa Bogom i zemlju sa nebom. {1BC 1091.6}
Gledajući s pažnjom ovu divnu pojavu, mi se možemo radovati u Gospodu i biti sigurni da se on zaista, promatrajući ovaj znak svog zavjeta, opominje svoje djece na zemlji zbog kojih je i postavljena. Naše nevolje, opasnosti i iskušenja nisu sakriveni od Njega. Možemo se radovati u nadi, jer je duga Božjeg zavjeta uvijek iznad nas. Djecu svoje ljubavi i brige On nikada neće zaboraviti. Kako je za um ograničenog čovjeka teško da shvati čudnovatu ljubav i nježnost našeg nebeskog Oca, i koliko se On spustio do čovjekovog rezoniranja kad je rekao: ‘Ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza.’“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 26.02.1880. {1BC 1091.7}
11.
Gene.11,2-9. – Ljudi se ponovo vraćaju starom neprijateljstvu. – „Međutim, kad su ponovo naslijedili zemlju ljudi su se opet vratili svom starom neprijateljstvu prema Bogu i nebu. To neprijateljstvo je, posredstvom vještine i lukavstva obmanutih ljudi koje ih je i navodilo da nastave taj neprirodni rat, neprekidno prenošeno na potomstvo kao neko sveto zavjetovanje.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 4, 1896. {1BC 1091.8}
Gene.11,3-7. – Savez rođen iz pobune. – „Ovaj savez je bio rođen iz pobude protiv Boga. Stanovnici doline Šinear svoje kraljevstvo osnovali su da bi uzdigli sebe, a ne da bi proslavili Boga. Da su uspjeli u svom poduhvatu, oni bi kao moćna sila zagospodarili svijetom, prognali pravdu i uveli novu religiju. Svijet bi bio potpuno demoraliziran. Mješavinom religioznih ideja sa zabludama varljivih teorija, u svijetu bi se potpuno zatvorila vrata miru, sreći i sigurnosti. Provođenjem u djelo tih varljivih teorija zasnovanih samo na nagađanju i pretpostavkama, ljudi bi se potpuno odvratili od vjernosti božanskim uredbama, a Božji zakon bi bio ignoriran i zaboravljen. Nadahnuti i poticani od prvog velikog buntovnika, ljudi bi se odlučno suprotstavili svakom ometanju njihovih planova i njihovih zlih namjera. Umjesto božanskih propisa, ljudi bi stvorili zakone koji bi odgovarali željama njihovog sebičnog srca, kako bi nesmetano mogli da nastave svojim putem.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 10.12.1903. {1BC 1092.1}
12.
Gene.12,1. – Abram izabran između pripadnika idolopokloničke generacije. – „Poslije potopa ljudi su se ponovo namnožili na zemlji, ali se isto tako namnožilo i bezakonje. Idolopoklonstvo je postalo gotovo sveopće i Gospod je okorjele prijestupnike konačno pustio da nastave svojim zlim putem, dok je između potomaka Šemove loze izabrao Abrama i učinio ga čuvarem svog zakona za buduće naraštaje.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 65, 1906. {1BC 1092.2}
I obitelj Abramovog oca bila je okaljana lažnim bogosluženjem. – „Idolopoklonstvo koje se u to vrijeme čvrsto ukorijenilo bilo je u otvorenom sukobu sa služenjem pravom Bogu. Ali Abram nije postao idolopoklonik. Iako mu se otac kolebao između pravog i lažnog bogosluženja, i sa svojim znanjem o istini miješao i lažne teorije i idolopokloničku praksu, Abram se nije dao time zaluditi. On se nije stidio svoje vjere, niti se trudio da prikrije činjenicu da je svoj oslonac našao u Bogu. On ‘podigne žrtvenik Gospodu i zazva ime Gospodnje’.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 04.03.1897. {1BC 1092.3}
Gene.12,2.3. – /John 8:56; Galatians 3:8/. – Abram vidio dolazak Iskupitelja. – „Krist je rekao farizejima, ‘Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se’ /Iv. 8,56/. Kako je Abram saznao za dolazak Iskupitelja? Bog mu je dao svjetlost u pogledu budućnosti. On je unaprijed vidio vrijeme kad je Spasitelj imao da dođe na ovu zemlju, da svoje božanstvo zaodjene ljudskom prirodom. Vjerom je vidio kako iskupitelj svijeta dolazi na zemlju kao Bog u tijelu. Vidio je kako On kao božanski Zamjenik za čovjeka preuzima na sebe teret cijelog roda ljudskog.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 33, 1911. {1BC 1092.4}
Gene.12,2.3. – /Ephesians 2:8/. – Držanje zapovijedi pod zavjetom učinjenim sa Abramom. – „Da pod zavjetom učinjenim sa Abramom nije bilo moguće držati zapovijedi, svaka duša bi bila izgubljena. Zavjet učinjen sa Abramom je zavjet milosti . ‘A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga’ /John 1:11, 12 /. Da li se ‘Milošću spašavaju’ neposlušna djeca? Ne, nego oni koji se pokoravaju svim Njegovim zapovijedima. Ako bi za nas bilo nemoguće da držimo Njegove zapovijedi, zašto bi On onda držanje tih zapovijedi smatrao dokazom naše ljubavi prema Njemu?“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 16, 1892. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1091-1092. {1BC 1092.5}
13.
Gene.13,10.11. – Lot je otišao u bogatstva, a izašao iz njega bez igdje ičega. – „Lot je izabrao zemlju koja je po svom položaju i mogućnostima bogaćenja bila zaista privlačna, koja je mnogo obećavala. Otišao je u bogatstva svojom voljom, a iz njega izašao bez igdje ičega kao jedinim rezultatom svoga izbora. Od izbora uvijek zavisi kakav će biti ishod: bilo da se ljudi stave u položaj gdje će imati najbolju pomoć ispravnog utjecaja, ili da izaberu prolazne ovozemaljske prednosti. Putovi mnogih vode u Sodom. Svakome od nas je neophodno pomazanje mašću za oči da bismo raspoznali put koji vodi k Bogu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 109, 1899. {1BC 1092.6}
Lot je bio svjestan svoje pogreške. – „Lot je izabrao Sodom za svoj dom zato što je vidio da tu postoje dobri izgledi za stjecanje ovozemaljskih prednosti. Ali kad se već nastanio tu i obogatio, osvjedočio se da je učinio pogrješku što nije obratio pažnju na moralno stanje društva u mjestu koje je izabrao za svoj dom.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.11.1882. {1BC 1092.7}
14.
Gene.14,18-20. – Melkisedek – Kristov predstavnik. – „Bog nikada nije ostao bez svojih svjedoka na zemlji. Jedno vrijeme je Melkisedek u otkrivanju nebeske istine i nastojanju da se zakon Božji ovjekovječi predstavljao osobno Gospoda Isusa Krista.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 190, 1905. {1BC 1092.8}
„Preko Melkisedeka koji je bio svećenik Boga Svevišnjega, govorio je sam Krist Melkisedek nije bio Krist, ali je predstavljao glas Božji u svijetu i bio Očev Predstavnik. Krist je preko svojih izabranih oruđa govorio kroz sva pokoljenja prošlosti. On je vodio svoj narod i bio svjetlost svijetu. Kad je Abram bio izabran za predstavnika istine, On ga je izveo iz njegove zemlje i rodbine, uputivši ga da bude potpuno izdvojen. Želio je da njegov život i karakter oblikuje prema svom uzoru i da ga poučava u skladu sa svojim planom.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 18.02.1890. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1092-1093. {1BC 1093.1}
Gene.14,20. – /Genesis 28:22; Leviticus 27:30/. – Desetak nas vraća u dane Adamove. – „Sistem davanja desetka doseže u povijesnoj prošlosti dalje od dana Mojsijevih. Bog je od ljudi zahtijevao određene priloge za vjerske svrhe, i prije nego što je preko Mojsija uveden definitivni sistem desetka i prinosa; to isto tako /kao i druge božanske institucije/ potiče čak iz dana Adamovih. Pokoravajući se božanskim zahtjevima u pogledu žrtava i prinosa oni su pokazivali da cijene darove Njegove milosti i blagoslove koje su od Njega primili. To je nastavljano tokom uzastopnih pokoljenja, a to je produžio i Abram kad je svoj desetak dao Melkisedeku, svećeniku Boga Višnjega. Isto ovo načelo postojalo je i u danima Jobovim.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 29.04.1875. {1BC 1093.2}
15.
Gene.15,9-11. – Neka ništa ne skrnavi vašu službu Bogu. – „Budno pazite, kao što je to činio vjerni Abram, da crni gavranovi ili bilo koja grabljiva ptica ne bi slijetala na vaše žrtve i prinose koje dajete Bogu. Od svake pomisli o sumnji treba se tako čuvati da ova nikada ne bude izgovorena i ne ugleda svjetlost dana. Svijetlost uvijek iščezava pred riječima kojima se uzdižu sile mraka.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 7, 1892. {1BC 1093.3}
Gene.15,16. – Bog je Amorejce dugo trpio zbog nekolicine dobrih među njima. – „U danima Abramovim Gospod je rekao ‘jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.’ U to vrijeme On još nije dozvolio da oni budu uništeni. U tom se otkrilo Božje dugo strpljenje. Amorejci su bili u neprijateljstvu protiv Njegovog zakona; oni nisu vjerovali u Njega kao u pravog i živog Boga; ali je među njima bilo nekoliko dobrih pojedinaca, i zbog te nekolicine, On je dugo imao strpljenja sa svima. Tek poslije nekoliko stoljeća, kad su se Izraelci iz dugog robovanja u Egiptu vratili u zemlju obećanja, Amorejci su ‘pred sinovima Izraelovim’ bili istrijebljeni. Konačno su morali da ispropadaju zato što su svojevoljno i uporno nastavljali da odbacuju i gaze Božji zakon.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.07.1906. {1BC 1093.4}
Gene.15,16. – /Ecclesiastes 8:11,12/. – Uništenje Amorejaca prouzrokovano odbacivanjem svjetlosti. – „Amorejci su bili davni stanovnici Kanaana, a zemlju Kanaansku je Gospod obećao Izraelcima; ali je morao proći dug vremenski interval prije nego što je Njegov narod mogao da zaposjedne tu zemlju. Razlog što je taj interval morao da prođe Gospod je istakao kad je rekao da grijesima Amorejaca još nije došao kraj, i njihovo istjerivanje i zatiranje ne bi bilo opravdano sve dok ne napune čašu svoga bezakonja. Idolopoklonstvo i grijeh bila su obilježja njihovog životnog puta, ali težina njihove krivice nije bila tolika da bi mogli biti predani potpunom uništenju. U svojoj ljubavi i samilosti Bog je učinio da ih zraci Njegove svjetlosti još jasnije obasjaju; pružio im je priliku da vide djelovanje njegove čudesne sile, tako da za svoje zle putove nemaju nikakvog izgovora. To je način na koji Gospod postupa sa narodima. U toku perioda određenog za probu i provjeravanje On je bio veoma strpljiv prema narodima, stanovnicima izvjesnih gradova i pojedincima. Ali kad je postalo potpuno očevidno da oni neće da se vrate k njemu i da imaju život, morali su biti pohođeni Njegovim kaznama. Došlo je vrijeme kad je Amorejce neizbježno stigla kazna, i doći će vrijeme kad će svi prijestupnici Božjeg zakona spoznati da On ničim i nikako ne može opravdati krivoga.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 2.05.1893. {1BC 1093.5}
18.
Gene.18,19. – Ispunjenje postavljenih uvjeta donosi blagoslov. – „Kad bi roditelji ispunili uvjete pod kojima im Gospod obećava snagu roditeljskog autoriteta, oni nikad ne bi ostali bez Njegovih blagoslova u svojoj obitelji i domaćinstvu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 21.05.1895. {1BC 1093.6}
19.
Gene.19,12-14. – Sodomljani prešli granicu Božje milosti. – „Sodomljani su bili potpuno prešli granicu Božje milosti i zato im pred njihovo uništenje nije više bila dana nikakva svijetlost. I da su stanovnicima tih gradova u dolini svakom ponaosob upućivane opomene i da im je najupornije naglašavano ono što ih je očekivalo, ko bi od njih u to povjerovao? Oni u prihvaćanju poruke i priznavanju Boga ne bi bili ništa bolji od Lotovih zetova koji su Božju poruku čuli i s podsmjehom je odbacili.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 19a, 1886. {1BC 1093.7}
Gene.19,16. – Lot kao paraliziran. – „Lot je bio kao paraliziran veličinom nesreće koja samo što se nije sručila, bio je preneražen i prosto ošamućen od bola pri pomisli da mora ostaviti sve što je na zemlji smatrao dragim.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.11.1889. {1BC 1094.1}
22.
Gene.22,1. – /James 1:13/. – „Što su u stvari iskušenja?“ – „To su sredstva pomoću kojih se oni koji tvrde da su djeca Božja provjeravaju i kušaju. Mi čitamo da je Bog kušao Abrahama, da je kušao sinove Izraelove. To znači da je On dopuštao da naiđu okolnosti koje će prokušati njihovu vjeru i navesti ih da od Njega očekuju pomoć. I danas Bog dopušta da na pripadnike njegovog naroda naiđu iskušenja, da bi shvatili da im je On jedini pomoćnik. Ako se oni u svom kušanju približe Njemu u vjeri i molitvi, On im daje snagu da savladaju iskušenja. Ali ako oni, zanemarujući da se približe Svemoćnom Pomoćniku, popuste neprijatelju biće savladani. Oni se na taj način odvajaju od Boga, i ne pružaju nikakav dokaz da idu Njegovim putem.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.03. 1912. {1BC 1094.2}
Gene.22,2. – Ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo mogli dati Bogu. – „Ovaj čin Abrahamove vjere zabilježen je u Riječi Božjoj za naše dobro. To za nas predstavlja veliku pouku o potpunom povjerenju u Božje zahtjeve; ma kako duboko i bolno oni zasijecali u naše srce; a za djecu to je pouka o savršenom podčinjavanju volji svojih roditelja i Bogu. Abrahamova poslušnost pruža nam pouku da za nas ništa ne treba da bude toliko dragocjeno da to ne bismo mogli dati Bogu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.01.1887. {1BC 1094.3}
Gene.22,12. – Svaki dar je od Gospoda. – „Abrahamovo kušanje je bilo najteže koje je ikada došlo na jedno ljudsko biće. Da se tada nije održao, on nikada ne bi mogao biti registriran kao otac vjernih. Da je imalo odstupio od Božje izričite zapovijesti, svijet danas ne bi imao ovakav primjer neosporne vjere i poslušnosti. Pouka pružena na ovaj način blista kroz stoljeća, tako da se i mi možemo poučiti da ništa nije toliko dragocjeno da to ne bismo mogli dati Bogu. Kad svaki primljeni dar smatramo Božjom svojinom koju treba posvetiti u službu Njemu onda sigurno zaslužujemo odobravanje neba. Vratite Gospodu ono što vam je povjerio, i biće vam povjereno još više. Ako pak svoju imovinu zadržite samo za sebe, nećete primiti nikakve nagrade u svom životu i izgubiti ćete nagradu vječnog života.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 6.06.1901.{1BC 1094.4}
Izak preslika Kristova. – „Bog je namjeravao da prinošenje Izaka bude preslika žrtvovanja Njegovog Sina. Izak je bio preslika Sina Božjeg koji je zaista bio žrtvovan za grijehe svijeta. Bog je želio da se Abrahamu evanđelje kao Božja poruka o spasenju ljudi duboko utisne u dušu; i da bi tu istinu pretvorio u stvarnost i da bi prokušao njegovu vjeru, On je zatražio od njega da svog milog jedinca zakolje i prinese na žrtvu. Svrha svih duševnih patnji koje je Abraham morao da izdrži u toku tog mračnog i strašnog kušanja bila je da mu se u dušu dublje utisne predstava o planu iskupljenja roda ljudskog, i da to lakše shvati.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 1.03.1900. {1BC 1094.5}
25.
Gene.25,29-34. – /Hebrews 12:16, 17/ – Pravo prvorodstva izgubilo vrijednost i svetost. – „Ezav je imao naročito jak i teško zadovoljiv prohtjev za jelom, i tako dugo se odavao sebičnom zadovoljavanju svojih sklonosti da uopće nije osjetio potrebu da se ukloni od iskušenja koje je predstavljala jedna posuda jela. On je mislio samo o jelu, i nije učinio nikakav naročiti napor da svoj apetit ograniči, sve dok moć apetita nije svladala sve druge obzire i potpuno ovladala njime, tako da je uobrazio da bi imao velike neugodnosti, pa čak da bi i umro ako ne dobije to naročito jelo. Što je više mislio o tome, njegova želja je postajala sve snažnija, sve dok sveto pravo prvorođenoga u njegovim očima nije izgubilo svoju svetost i svaku vrijednost. Pa, što – zaključio je on – ako ga sada prodam, lako ću poslije ponovo moći da ga kupim… Međutim, kad je kasnije uz velike žrtve sa svoje strane pokušao da ga ponovo stekne, nije bio u stanju da to učini… On je pokajanje tražio brižljivo i sa suzama, ali je sve to bilo uzalud. On je ovaj blagoslov prezreo i zato mu je bio zauvijek uskraćen.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 27.04.1886. {1BC 1094.6}
Izak predstavnik neumjerenih. – „Ezav je prolazio kroz krizu svog životnog puta, a nije ni bio svjestan toga. Postupak koji je otkrio prevladavajuće crte njegovog karaktera, on je smatrao tako beznačajnim kao da o tome uopće nije vrijedno razmišljati. Time je pokazao svoj izbor, pokazao je koliko u stvari cijeni ono što je bilo sveto i što je trebalo čuvati kao svetinju. Prodao je svoje prvorodstvo za jedno malo popuštanje trenutnoj želji, i to je bilo presudno za cijeli njegov život. Za Ezava je zalogaj hrane bio važniji od službe Gospodu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 5, 1877. {1BC 1094.7}
„Ezav predstavlja one koji ne cijene prednosti koja su im ponuđena uz neizmjernu cijenu, i svoje pravo prvorodstva prodaju da bi zadovoljili apetit, ili za ljubav neko materijalnog dobitka.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 4, 1898. {1BC 1095.1}
28.
Gene.28,12. – „Ljestve za put u nebo predstavljaju samog Isusa, i Bog nas poziva da se tim ljestvama uspinjemo. Ali mi to ne možemo učiniti dok smo opterećeni bremenom ovozemaljskog blaga. Mi sami sebi nanosimo štetu kad svoje ugodnosti i osobne interese stavljamo ispred djela Božjeg. U ovozemaljskim posjedima i onome što nas svakodnevno okružuje nema spasenja. Ovozemaljsko bogatstvo čovjeka ne uzdiže u očima Božjim, niti će ga On zbog toga smatrati boljim. Ako smo u penjanju spomenutim ljestvama stekli pravo iskustvo, naučiti ćemo da što se više uspinjemo moramo stalno ostavljati sve više od onoga što nas u tome ometa. Oni koji se penju ovim ljestvama moraju na svaku njihovu prečku čvrsto stati svojom nogom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 1.02.1899. {1BC 1095.2}
Gene.28,12.13. – „Jakov je namjeravao da pravo prvorodstva stekne prevarom, ali se razočarao. Tada je došao do zaključka da je izgubio sve: svoju povezanost sa Bogom, svoj dom i sve što mu je u životu bilo drago, i postao razočarani prognanik. Ali što je Bog učinio? Promatrao ga je u njegovom stanju, vidio je njegovo razočaranje i u njemu zapazio materijal koji bi se ponovo mogao upotrijebiti na slavu Božju. Vidjevši ga u takvom stanju, prikazao mu je u viziji tajanstvene ljestve koje predstavljaju Krista. Tu je prikazan čovjek koji je izgubio svaku vezu sa Bogom, i Bog koji s neba gleda na njega i daje pristanak da Krist premosti ponor nastao pojavom grijeha. Gledajući u nebo, mogli bismo reći: Ja čeznem za nebom, ali kako da do njega stignem? Ne vidim nikakav put. Tako je i Jakov mislio, i zato mu je Bog u viziji pokazao ove ljestve. Te ljestve predstavljaju Krista koji je zemlju ponovo povezao s nebom. Tim ljestvama čovjek može da se uspinje, jer im je osnova (donji dio) na zemlji a svojom najvišom prečkom dopiru upravo do neba… {1BC 1095.3}
Stanovnici zemlje, slavite i hvalite Boga. Zašto? Zato što je posredstvom Krista Isusa – koji je svojom ljudskom rukom prigrlio ljudski rod dok se svojom božanskom rukom drži Božjeg prijestola – premošćen ponor samim Njegovim tijelom, i tako je ovaj atomski sićušan svijet koji se zbog grijeha odvojio od nebeske cjeline i postao kao neki usamljeni otok ponovo vraćen u prvobitni položaj, jer je Krist premostio ponor.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi E.G.White) 5, 1891. {1BC 1095.4}
31.
Gene.31,50. – Laban je znao da je mnogoženstvo pogrešno. – „Iako je samo svojim lukavstvom naveo Jakova da uzme dvije žene, Laban je znao da je mnogoženstvo pogrešno. On je dobro znao da je upravo to izazvalo ljubomoru između Lee i Rahele i naveo ih da još i svoje služavke daju Jakovu, što je unijelo pometnju u porodične odnose i još više uvećalo nesreću njegovih kćeri. A sada /prilikom konačnog rastanka s njima/ kad su one otputovale daleko od njega i kad su njihovi interesi bili potpuno odvojeni od njegovih, on je htio da se pokaže kako bdije nad njihovom srećom. Dajući Jakovu dvije žene, Laban je unesrećio ne samo njega nego i sebe i svoje obje kćeri.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.126. {1BC 1095.5}
32.
Gene.32,24. – Pobjeda sigurna kad se vlastito „ja“ potpuno preda. – „Za Jakova stoji napisano: ‘S Anđelom se borio i nadvladao ga’ (Hoš.12,5). Poniznošću, pokajanjem i potpunom predajom vlastitog ‘ja’, ovaj grješni i zabludjeli smrtnik odolio je Veličanstvu neba. Uzdrhtalim rukama svoje vjere on se grčevito držao Božjih obećanja, i srce beskrajne ljubavi nije moglo da se ogluši o molbu grješnika… {1BC 1095.6}
Neka niko ne očajava misleći da nije moguće zadobiti pobjedu. Pobjeda je sigurna kad se vlastito ‘ja’ podčini i kad se čovjek potpuno preda Bogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 2, 1903. {1BC 1095.7}
Gene.32,26. – /Matthew 11:12/. – Značaj odlučnih napora i vjere. – „Dok se vlastitom snagom borio za pobjedu, Jakov je bio u strahu i potištenosti. On je nebeskog posjetioca pogrešno držao za neprijatelja i borio se s Njim sve dok mu nije ponestalo snage. Ali kad se milošću Božjom sabrao, shvatio je da se umjesto u rukama neprijatelja, nalazi u zagrljaju beskrajne ljubavi. Vidio je Boga licem k licu, i grijesi su mu bili oprošteni. ‘Kraljevstvo nebesko na silu se uzima /upornošću/, i uporni dobivaju ga silom.’ Ta sila obuzima cijelo srce. Biti dvoličan znači biti nepostojan. Djelo pripreme zahtijeva odlučnost, samoodricanje i posvećene napore. Shvaćanje i savjest mogu biti ujedinjeni, ali ako i volja nije na djelu, doživjeti ćemo neuspjeh. Svaka sposobnost i svako osjećanje moraju se staviti u akciju. Ravnodušnost i nezainteresiranost moraju ustupiti mjesto vatrenoj revnosti i usrdnoj molitvi. Samo usrdnošću, odlučnim naporima i vjerom u Kristove zasluge možemo postati pobjednici i zadobiti kraljevstvo nebesko. Vrijeme koje nam preostaje za rad veoma je kratko. Krist će uskoro doći po drugi put.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 24.05.1900. {1BC 1095.8}
35.
Gene.35,2.3. – Jakovljevi napori da otkloni usvojeno zlo. – „Jakov se ponizio i od svih članova svoje obitelji zatražio je da se ponize i da odlože svoje ukrase i tuđe bogove, jer je trebalo da prinese žrtvu Gospodu, da zatraži oproštaj za njihove grijehe i da se u molitvi založi za njih da ih ne unište okolni narodi. Gospod je prihvatio Jakovljeve napore da ukloni zlo iz svoje obitelji i javio mu se. Zatim ga je blagoslovio i obnovio mu dano obećanje, a na narode koji su ga okruživali pustio svoj strah.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.137. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1096. {1BC 1096.1}
37.
Gene.37,4. – Josip kao vjerna ilustracija Krista. – „Josip je bio vjerna ilustracija Krista. Krist je svojima došao i svoji Ga ne primiše. On je bio odbačen i prezren, zato što je svojim ispravnim postupcima i svojim dosljednim životom punim samoodricanja bio stalni ukor za one koji su se pravili pobožnim, ali čiji je život bio izopačen. Josipovo poštenje i moralna čestitost bili su žestoko napadani; i kad žena koja je pokušala da ga navede na grijeh nije uspjela, njena mržnja protiv vrline, moralne čestitosti i poštenja koje nije mogla da iskvari još više se raspalila, i ona je lažno svjedočila protiv njega. Nevin budući, stradao je zbog svoje ispravnosti. Zbog svoje moralne čestitosti i vrline bio je najsvirepije bačen u tamnicu. Njegova braća su ga kao roba prodala neprijateljima, i to za neznatnu sumu novca. Tako je Sina Božjeg Njegovim najogorčenijim neprijateljima prodao jedan od njegovih učenika. Isus je ostao blag, smjeran i svet. Živio je životom neusporedivog samoodricanja, dobrote i svetosti. Nije mu se mogla pripisati krivica ni za kakvo zlo. Pa ipak su lažni svjedoci bili potkupljeni da svjedoče protiv Njega. Bio je omrznut zato što je vjerno korio i osuđivao grijeh i izopačenost. Josipu su njegova braća prije no što su ga bacili u jamu svukli s njega njegov šareni ogrtač, tako su za Kristovu bešavnu haljinu oni koji su Ga razapinjali na križ bacili kocku.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.174. {1BC 1096.2}
Gene.37,17-20. – Josip se instinktivno povukao iz prisutnosti svoje braće. – „Josip je bio rogobatno odgurnut od strane svoje braće. Ispričao im je što mu je otac naložio, ali mu na to oni ništa nisu odgovorili. Josipa su uznemirili i zabrinuli njihovi ljutiti pogledi. Umjesto radosti nastupio je strah, i on se užasnut instinktivno povukao iz njihove prisutnosti. Onda su ga oni uhvatili i nasilno zadržali. Zajedljivo su ga podsjećali na opomene i ukore koje im je upućivao u prošlosti, optužujući ga da se iznošenjem svojih snova uzdigao iznad njih u očevim očima, tako da ga je otac zavolio više nego njih.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.140. {1BC 1096.3}
Gene.37,28.36. – Josip donosi blagoslov cijelom Egiptu. – „Svoju prodaju u Egipat Josip je smatrao najtežom nesrećom koja je mogla da ga snađe; ali je upravo u tome uvidio potrebu da se pouzda u Gospoda kao nikad do tada dok je bio pod sigurnom zaštitom očeve ljubavi. Josip je i u Egiptu imao Boga stalno u svom srcu, i ta činjenica ga je očevidno činila vedrim i raspoloženim i pored sve njegove tuge i žalosti. Kao što je kovčeg sa Božjim zakonom donosio mir i prosperitet Izraelu tako je ovaj Bogom-bojažljivi mladić donio blagoslov cijelo Egiptu. To se pokazalo na tako vidljiv način da je Potifar, u čijoj kući je on služio, sve svoje blagoslove pripisivao svom kupljenom robu, i gledao ga više kao sina nego kao slugu. To je bila Božja namjera da oni koji ljube Njega i poštuju Njegovo ime također budu poštovani, i da se slava koja se preko njih odaje Bogu odrazi i na njima samima.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 11.03.1897. {1BC 1096.4}
39.
Gene.39,9. – Utisci iz ranog djetinjstva utvrđuju dušu. – „Utisci koje je Josip primio u ranom djetinjstvu predstavljali su za njega snažnu obranu u času žestokog kušanja, i to ga je navelo da časno usklikne: ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!’ Djetinjstvo je doba kad se stječu najtrajniji i neizbrisivi utisci… {1BC 1096.5}
Sjeme koje Bogom-bojažljiva majka brižljivo sije u srce mališana od najranijeg djetinjstva postati će vremenom stabla pravde koja će u svoje vrijeme procvjetati i donijeti plod, a pouke koje Bogom-bojažljivi otac pruža riječju i primjerom uroditi će, kao i u Josipovom slučaju, bogatom žetvom malo po malo.“ – GH (Dobro zdravlje /časopis/) siječanj 1880. {1BC 1097.1}
Čitava budućnost zavisi od trenutka odluke. – „Malo je iskušenja koja su opasnija i sudbonosnija za mladog čovjeka nego što je odavanje čulnim uživanjima, i ni jedno popuštanje se neće pokazati tako pogubno za tijelo i dušu i za ovaj i za budući život kao što je upravo ovo. Njegovo dobro i sreća za čitavu budućnost zavise od trenutka odluke. Josip je svoj pogled u molitvi za pomoć mirno upravio k nebu, brzim pokretom se izvukao iz svog plašta kojim je bio samo ogrnut, ostavivši ga u rukama svog kušača, i dok su mu oči – umjesto prljavom strašću – bile ozarene čvrstom odlukom, uzviknuo je: ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!’ Pobjeda je zadobivena; on je pobjegao od primamljive čarobnice; on je spašen.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 3, 1879). – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1097. {1BC 1097.2}
Gene.39,9-19. – Proviđenje će sve lukavo smišljene planove neprijatelja okrenuti na dobro. – „Usred zamki iskušenja kojima smo svi izloženi, neophodna nam je snažna i pouzdana odbrana na koju se može osloniti. Mnogi u ovom stoljeću izopačenosti imaju tako malo pouzdanja u Božju milost da u mnogim slučajevima njihova odbrana otkazuje pri prvom naletu iskušenja, i oni podliježu njegovoj žestini. Štit Božje milosti može svakog pojedinca, iako je okružen najizopačenijim utjecajima, učiniti neosvojivim za sotonska iskušenja. Čvrstinom u načelu, nepokolebljivim pouzdanjem u Boga, moralnom čestitošću i plemenitošću karaktera, iako okruženi zlom, takvi mogu da blistaju i da njihovo poštenje i vrline ničim ne budu zaprljani. Iako, kao i Josip u svoje vrijeme, i stradaju zbog klevete i lažnih optužbi, proviđenje će sve te lukavo smišljene planove neprijatelja okrenuti na dobro, i Bog će ih u svoje vrijeme uzdići mnogo više, ma koliko da su bili uniženi bezbožnom i nepravednom osvetom.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.145.146. {1BC 1097.3}
Gene.39,20. – /Lamentations 3:27; Matthew 23:12/. – Prividna sreća i napredak zlih: teška proba. – „Josip je zbog svoje vjernosti i moralne čestitosti izgubio javni ugled i slobodu. To je najteža proba kojoj čestiti, nevini i Bogo-bojažljivi ljudi mogu da budu izloženi, kad izgleda da porok napreduje dok je vrlina zgažena i bačena u prah. Zavodnica je ostala da živi u miru i blagostanju kao uzor ispravnosti i čestitosti, dok je Josip koji se držao načela i ispravnosti bio potpuno degradiran i okrivljen za najodvratniji zločin. Josipova narav je, zahvaljujući njegovoj vjeri, ostala prijatna a njegova simpatija prema ljudima topla i snažna, usprkos svih nevolja i iskušenja kroz koje je prolazio. Ima takvih koji kad osjete da im je učinjena neka nepravda postaju mrzovoljni, neplemeniti, rogobatni i neučtivi u svojim riječima i ponašanju. Ali Josip je bio i ostao kršćanin. Svu vedrinu svojih kršćanskih načela on je ubrzo unio i u tamnički život, nastojeći da uvijek i svugdje bude koristan drugima. Interesirao se za nevolje i probleme svojih drugova u tamnici, i ulazio njihov život. Kršćanski blag i plemenit, uvijek se trudio da raspoložen. Pod takvom disciplinom Bog ga je pripremao za položaj velike odgovornosti, časti i opće korisnosti, i on je bio spreman da uči i ljubazno je prihvatio poruke koje mu je Gospod pružao. Naučio je da ‘nosi jaram za mladosti svoje.’ Naučio je da je poslušnost prva pouka koju treba savladati. Ponizio se, i Gospod ga je uzdigao do naročite časti.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 3, 1879. {1BC 1097.4}
Teškoće su Josipa pripremile za visoki položaj u životu. – „Uloga koju je Josip odigrao u vezi sa prizorima doživljenim u mračnoj i sumornoj tamnici, bila je ono što ga je na kraju uzdiglo do prosperiteta i časti. Bog je odredio da on prolazeći kroz teška iskušenja, patnje i nevolje stekne iskustvo koje je trebalo da ga pripremi za njegov budući visoki položaj u životu.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.146 {1BC 1097.5}
41.
Gene.41,38. – Ljudi na kojima se vidi da održavaju neprekidnu vezu sa Bogom. – „Svaki onaj ko Krista primi živom vjerom održava neprekidnu zajednicu s Bogom i predstavlja sud za čast. On nosi sa sobom atmosferu neba koja je dar Božje milosti, blago koje se na svijetu ne može kupiti. Onaj ko je životno povezan sa Bogom može biti veoma skromnog porijekla i životnog poziva, ali je njegova moralna vrijednost dragocjena u Božjim očima isto tako kao što je bila vrijednost Josipova i Danijelova, koje su i neznabožački kraljevi priznali kao ljude u kojima je bio Božji Duh.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 54, 1894. {1BC 1097.6}
Gene.41,38-40. – Tajna odanosti. – „Josip je svoju vjeru nosio sa sobom jer mu je bila u srcu, i u tome je bila tajna njegove nepokolebljive vjernosti i odanosti Bogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 59, 1897. {1BC 1097.7}
42.
Gene.42,21. – Josipova braća strahuju od ropstva. – „Oni /desetorica Jakovljevih starijih sinova/ prodali su Josipa Jišmaelcima kao roba, i sada su strahovali da je Bog odredio da ih stigne zaslužena kazna, da postanu robovi.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.III, str.156. {1BC 1098.1}
45.
Gene.45,5. – Nestalo je tereta koji im je godinama tištao dušu. – „Jakovljevi sinovi su se duboko ponizili, priznali svoj grijeh i nepravdu koju su učinili Josipu i preklinjali ga da im oprosti. Iskreno su se radovali što je on još živ i što su ga našli; jer su u međuvremenu mnogo propatili od grižnje savjesti i duboke potištenosti u duši zbog svoje strašne svireposti prema njemu. I sada pošto su saznali da ne snose krivicu za njegovu krv, nestalo je tereta koji im je toliko godina tištao dušu.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.167. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1097-1098. {1BC 1098.2}
49.
Gene.49,3.4. – /Gene.39,9/. – Nestabilan kao voda. – „Svugdje se mogu sresti oni koji su nepostojani u načelu. Takvi ne mogu da se odupru iskušenju. Prema takvima uvijek treba preuzimati mjere predostrožnosti i okruživati ih utjecajima koji će jačati njihovu moralnu snagu, bilo sa koje strane da iskušenje naiđe i u bilo kom obliku. Ako se odvoje od društva i utjecaja onih koji im mogu pomoći i nađu u društvu nereligioznih, ubrzo će se pokazati da oni nemaju stvarnu podršku odozgo i da se oslanjaju na vlastitu snagu. Oni su hvaljeni i uzdizani dok im noge stoje na nestalnom pijesku. Oni su kao i nekada Ruben, nestalni kao voda; njima nedostaje unutarnja čestitost, i zato se kao i Ruben nikada neće istaći vrlini. Ono što je tebi neophodno to je svijest o stalnoj zavisnosti od Boga i odlučnost srca. Budi čovjek i pokaži snagu karaktera svugdje i na svakom mjestu; budi u stanju da – pomoću Kristovom – kažeš: Ne; ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!’ Ta lako popustljiva priroda, zbog koje čovjek nikad nema snage da se odlučno usprotivi nekom prijedlogu koji bi naškodio njegovom moralnom i vjerskom iskustvu i u Božjim i u ljudskim očima, uvijek je više pod kontrolom sotone nego pod kontrolom Duha Božjeg. Oni koji su popustljive naravi veoma lako bivaju navedeni na zlo, i upravo zbog toga nisu u stanju da ispravno kažu: Ne; ‘Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!’ Ako ih pijanice pozovu na čašicu, oni bivaju odvedeni kao vol na klanje, i pristaju sa nevjernicima koji im se kasnije smiju što su jedva dočekali da pristanu. U njima nema unutrašnje snage koja bi ih zadržala. Oni nisu Boga učinili svojom uzdanicom, i zato nemaju nekih viših načela ni predstave o dužnosti.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 48, 1887. {1BC 1098.3}
1.
- 1. See EGW comment on Deuteronomy 1:1. {1BC 1098.4}
Exod1,8. – Grijeh Egipćana bio je u odbacivanju primljene svjetlosti. – „Grijeh Egipćana bio je u tome što su odbacili svjetlost koju im je Bog tako milostivo uputio preko Josipa.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 15, 1897. {1BC 1098.5}
2.
Exod2,10. – /Hebrews 11:26, 27/. – Mojsije je izučavao Božje zakone još u Egiptu. – „Mojsijeva snaga bila je u njegovoj povezanosti sa izvorom svake sile, Gospodom nad vojskama. On se visoko uzdigao iznad svake ovozemaljske pobude, i potpuno se oslonio na Boga. On se osjećao djetetom Gospodnjim. Iako je službeno bio povezan sa interesima Egipatskog dvora, on je stalno izučavao zakone Božje vladavine, i tako se razvijao u vjeri. Ta vjera je bila za njega od najveće vrijednosti. To je bilo duboko ukorijenjeno poukama koje je primio u svom najranijem djetinjstvu. I svrha kulture koju je stjecao u svom životu bila je da ga pripremi za veliko djelo oslobođenja Izraela iz ropstva. Razmišljao je o tome i stalno je slušao naloge koje mu je Bog davao. Ubivši Egipćanina, uvidio je da je to učinio samo zato što nije dobro shvatio Božji plan, stoga je pobjegao iz Egipta i postao pastir. Više nije planirao da učini nešto veliko, nego je postao veoma smjeran; nestalo je maglovitosti koja je zamagljivala njegov um i on je naučio da svoje utočište traži samo u Bogu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 21a 1893. {1BC 1098.6}
Exod2,11. – /Acts 7:22/. – Obrazovan i obučen za dvostruko vodstvo. – „Mojsije je bio čovjek velikog uma. Po Božjem proviđenju pružena mu je prilika da stekne obrazovanje koje ga je osposobilo za veliki zadatak u životu. On je u svakom pogledu bio besprijekorno odgajan kao jedan vojskovođa. Kad je na bojnom polju izlazio pred neprijatelje, bio je uspješan; a kad se vraćao iz bitke armija ga je u pjesmi uzdizala i slavila. Ali usprkos svemu tome, on je stalno imao na umu da preko njega Bog namjerava da oslobodi sinove Izraelove.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 29.01.1903. {1BC 1099.1}
3.
Exod3,1. – Jitro je bio izabran. – „Jitro je bio izabran i izdvojen iz tame neznabožačkog svijeta da otkrije načela neba. Bog je uvijek imao određena ljudska oruđa, i uvijek je pružao dovoljno očevidnih dokaza da su ta oruđa bila nebom-određena i nebom-poslana.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 190, 1905. {1BC 1099.2}
Mojsije radi ličnog školovanja premješten u samoću. – „Bog je Mojsija iz dvorova raskoši i uživanja, gdje je svaka želja mogla biti zadovoljena, premjestio tamo gdje je mogao da stekne više lično obrazovanje. Tu je Gospod mogao da opći sa Mojsijem i odgajao ga je na taj način što mu je omogućio da stekne lično saznanje o teškoćama, iskušenjima i opasnostima pustinje.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 13, 1900 {1BC 1099.3}
Exod3,2-5. – Grm u plamenu živa stvarnost. – „I najpronicljiviji um ostaje zbunjen u pokušaju da objasni božansku manifestaciju u gorućem grmu. To nije bio san, niti pak vizija; to je bila živa stvarnost, – nešto što je Mojsije zaista vidio svojim očima. On je čuo kako ga iz tog gorućeg grma sam Bog poziva svojim glasom, i pokrio je svoje lice, znajući da stoji u neposrednoj prisutnosti Boga. Bog je progovorio ljudskom biću. Utisak koji je sve ono što je tada vidio ostavilo na njegov um i odjek glasa koji mu se obratio, Mojsije nikad nije mogao da opiše, ali je taj utisak ostao neizbrisiv. Nebo se spustilo do njega, i on je u najdubljem strahopoštovanju slušao riječi: ‘Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.’ Kakvog li čudesnog i neshvatljivog poniženja za Boga da napusti svoje nebeske dvorove, i da se lično javi Mojsiju, razgovarajući s njim licem k licu ‘kao što čovjek razgovara sa prijateljem svojim’.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 20.12.1900. {1BC 1099.4}
Exod3,14. – Bog vidi budućnost isto tako kao što mi vidimo sadašnjost. – „JA SAM znači Onaj koji je vječno prisutan, bez početka i kraja; prošlost, sadašnjost i budućnost pred Bogom su jednako otkrivene. Događaje iz najudaljenije prošlosti ili pak najdalje budućnosti On vidi upravo tako kao što mi vidimo ono što se oko nas svakodnevno događa. Mi ne znamo što nas u budućnosti očekuje, a i kada bismo znali to ne bi doprinijelo našem vječnom dobru. Bog nam je pružio priliku da se vježbamo u vjeri i da imamo povjerenje u velikog JA SAM.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 5a, 1895. {1BC 1099.5}
Exod3,20. – Zla koja su pogodila Egipćane znak Božje svemoćne sile. – „Dok su sinovi Izraelovi bili u egipatskom ropstvu, Gospod se otkrio kao Bog koji je iznad svakog ljudskog autoriteta i svake ljudske veličine. Znaci i čudesa koja je učinio radi svog naroda, pokazujući Njegovu moć nad prirodom i nad najvećima od onih koji su, obožavajući prirodu, ignorirali silu Onoga koji je stvorio i samu prirodu. {1BC 1099.6}
Bog je pohodio ohole stanovnike Egipta upravo onako kao što će pohoditi stanovnike cijelog svijeta u posljednji dan.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 10.07.1900. {1BC 1099.7}
4.
Exod4,10. – Strahovao da u djelo ne unese svoje „ja“. – „Kad je Mojsije, poslije određenog vremena pripreme i provjeravanja, ponovo bio pozvan da ide i da Izraelce izvede iz ropstva, on više nije bio samopouzdan nego bojažljiv i spor na jeziku. ‘Tko sam ja’, naglasio je on, ‘da idem k faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz Egipta?’ U svojoj molbi on se izgovarao da nije spreman da govori. On je, međutim, u svoje vrijeme bio vojskovođa egipatske vojske, i sigurno je znao kako treba da govori. Ali je strahovao da u djelo ne unese svoje ‘ja’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 11, 1903. {1BC 1099.8}
Exod4,21. – Odbacivanje svjetlosti čini srce još tvrđim. – „Faraon je bio očevidac snažno djelovanja Duha Božjeg; on je vidio čudesa koja je Bog učinio preko svog sluge; ali on je odbio da posluša Božju izričitu zapovijest. ‘Tko je taj Gospod da ga poslušam’, odvrati faraon, ‘i pustim Izraelce? Ja toga Gospoda ne znam niti ću pustiti Izraelce’ /Exodus 5:2/. I kad su ga kazne Božje sve teže pogađale, on je uporno ustrajavao u svom tvrdoglavom protivljenju. Odbacivši svjetlost poslanu sa neba, on je postao tvrdoglav i nepodložan utisku. Bog mu je u svom proviđenju otkrio svoju silu, ali to pokazivanje, budući nepriznato, samo je još više otvrdnulo faraonovo srce za prijem veće svjetlosti. Oni koji svoje osobne ideje uzdižu iznad jasno izražene Božje volje, govore kao i faraon: ‘Tko je taj Gospod da ga poslušam.’ Svako odbacivanje svjetlosti čini srce još tvrđim a razumijevanje mračnijim, i tako ljudi sve teže uočavaju razliku između dobra i zla i sve drskije se suprotstavljaju volji Božjoj.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 3, 1885. {1BC 1099.9}
Exod4,21. – /Matthew 12:31, 32/. – Bog je faraona predao u ruke najgorem tiraninu, njegovom vlastitom „ja“. – „Svaki novi dokaz o sili Božjoj koje je egipatski monarh odbacio, vodio ga je u sve veću upornost u prkosnom protivljenju Bogu. Tako je ograničeni smrtnik nastavio da ratuje protiv jasno izražene volje beskonačno Boga. Ovaj slučaj predstavlja jasnu ilustraciju hule na Svetog Duha. ‘Što tko sije, to će i žeti’ /Galatians 6:7/! Gospod postepeno povlači svoj Duh od čovjeka. Uklonivši svoju silu koja ograničava zlo, On je ovog cara prepustio u ruke najgorem od svih tirana – njegovom vlastitom ‘ja’.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 27.07.1897. {1BC 1100.1}
Exod4,21. – /Galatians 6:7/. – Faraon je sijao upornost, i to je i požeo. – „’Što tko sije, to će i žeti.’ Faraon je sijao upornost, pa je to morao i da požanje. On sam je to sjeme posijao, i nije više bilo potrebno da se Bog sa nekom novom silom miješa u rastenje i razvoj istog, kao i kod rastenja žita. Sjeme je trebalo samo ostaviti da proklija i nikne, i da donese plod prema svojoj vrsti. Žetva pokazuje vrstu sjemena koje je bilo posijano.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1100.2}
Exod4,21. – Pobuna rađa pobunom. – „Kralj je odbio da puti Izraelce čak i onda kad je izlijevanje zala bilo zaustavljeno. Pobuna rađa pobunom. Stalnim protivljenjem volji Božjoj kralj je postao toliko okorio da se svim svojim bićem pobunio protiv tog strašnog pokazivanja Njegove božanske sile.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.III, str.215. {1BC 1100.3}
Izrael bi bio pošteđen, čak ako bi i sam faraon zbog toga morao biti umoren. – „Faraon je svim srcem ustao protiv Gospoda i, pored svih znaka i silnih čudesa kojima je bio svjedok, usudio se da Mojsiju i Aronu zaprijeti smrću ukoliko se još jednom pojave pred njim. Da kralj nije postao toliko okorio u svojoj pobuni protiv Gospoda, on bi se ponizio pod osjećanjem sile živog Boga koji je mogao i spasiti i uništiti. On bi shvatio da Onaj koji može da čini takva čudesa i znake, može sačuvati život svojih izabranih slugu, čak ako zbog toga treba da umori i samog egipatskog kralja.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.III, str.220. {1BC 1100.4}
7.
Exod7,10-12. – Djelo vračara, obmanjivanje čula. – „Izgledalo je da su i vračari svojim vračanjem nekoliko puta izveli nešto slično onome što je bog učinio rukom Mojsijevom i Aronovom. Oni svoje štapove nisu stvarno pretvorili u zmije, ali su vračanjem, uz pomoć velikog varalice, učinili da oni izgledaju kao zmije, da bi podražavali djelo Božje. Sotona je potpomagao ove svoje sluge da se suprotstave djelu Svemogućega, da bi na taj način obmanuo Egipćane i ohrabrio ih u njihovoj drskosti i pobuni protiv Gospoda. Faraon se hvatao i za najmanji dokaz koji je mogao iznijeti da bi opravdao svoje protivljenje djelu božjem, izvršenom preko Mojsija i Arona. On je govorio tim slugama Božjim da i njegovi vračari mogu da učine sva ta čuda. Međutim razlika između djela Božjeg i onoga što su učinili vračari bila je u slijedećem: Prvo je bilo od Boga, a drugo od Sotone. Prvo je bilo istinito, a drugo lažno.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.III, str.205,206. {1BC 1100.5}
8.
Exod8,7. – Faraon je i u toku izlijevanja zala nastavio da se klanja svojim lažnim bogovima. – „Čak i u toku izlijevanja zala na Egipat faraon je bio točan u svom praznovjernom obožavanju Nila. Izlazio je na rijeku svako jutro, i dok je stajao na njenim nasipima odavao je zahvalnost i slavu samoj vodi, nabrajajući velike blagodati koje im je ona donosila i govoreći o njenoj velikoj moći bez koje oni kao nacija, navodno, ne bi mogli ni da postoje; jer je ta rijeka navodnjavala njihove zemlje i snabdijevala ih hranom.“ – 2SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.2, str.54.55. {1BC 1100.6}
9.
Exod9,3. – Efekat zala kao provjera egipatske oholosti. – „Oni koji su uvažavali Gospodnju riječ danu kao upozorenje sakupili su svoju stoku u staje i zaklone, dok su oni čija su srca bila okorjela kao i faraonovo ostavili svoju stoku napolju. To je bila prilika da se provjeri oholost i uzvišenost Egipćana i da se pokaže broj onih čija su srca bila zaista ganuta čudesnim Božjim zalaganjem za pripadnike Njegovog naroda, koji su od njih bili prezreni i svirepo zlostavljani.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.214. {1BC 1101.1}
11.
Exod11,1.8. – Mojsije bez ikakvog straha ponovo izlazi pred faraona. – „Usprkos zabrani da se više ne pojavljuje pred faraonom i prijetnji da će onog dana kad mu ugleda lice biti pogubljen, Mojsije je imao još jednu Božju poruku za ovog buntovničkog kralja, i on je hrabro izašao pred njega i neustrašivo mu prenio riječ Gospodnju… {1BC 1101.2}
Kad je Mojsije rekao kralju da će zlo koje im predstoji biti strašnije od svega što je ikad snašlo Egipat i da će tada svi kraljevi savjetnici i velikani popadati pred njim preklinjući ga da izvede Izraelce iz zemlje egipatske, kraljev gnjev je prevršio mjeru. Njegov gnjev se raspalio najviše zbog toga što nije mogao da Mojsija zastraši, da zadrhti pred njegovim kraljevskim autoritetom. Ali Mojsije se za pomoć i podršku oslanjao na mišicu daleko moćniju nego što je bilo koji zemaljski monarh.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.221.222. {1BC 1101.3}
12.
Exod12,31.32. – Faraonova oholost konačno slomljena. – „Kad je Egipćanima, od kralja na njegovom prijestolju, do najmanjeg sluge, bio konačno zadat najteži udarac i bol ubijanjem njihovih prvenaca, naricanje i jauk su zahvatili cijeli Egipat. Tada se faraon sjetio svog oholog hvalisanja: ‘Tko je taj Gospod da ga ja poslušam’, odvrati faraon, ‘i pustim Izraelce? Ja toga Gospoda ne znam niti ću pustiti Izraelce’ /Exod5,2/. Sada se ponizio i zajedno sa svojim savjetnicima i vodećim ljudima nacije požurio u Gošen da se poklone pred mojsijem i Aronom, moleći ih da idu i da posluže Bogu svojemu. Dozvolio je da povedu sobom i svoja stada i stoku svoju kao što su zahtijevali. Preklinjali su ih da što prije odu, strahujući da ne bi u slučaju njihovog daljeg zadržavanja pomor zahvatio sve Egipćane. Faraon je najusrdnije zamolio Mojsija da i njega blagoslovi, nadajući se da bi ga blagoslov sluge Gospodnjeg štitio od daljih posljedica smrtonosne epidemije.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.246. {1BC 1101.4}
Exod12,38. – Mnogi Egipćani su priznavali pravog Boga. – „Veliki je bio broj Egipćana koji su pokazivanjem znaka i čudesa bili navedeni da Hebrejskog Boga priznaju za jedinog i pravog Boga. Oni su preklinjali da im se dopusti da sa članovima svojih porodica uđu u kuće Izraelaca one strašne noći kad je anđeo Gospodnji imao zadatak da pobiju sve prvorođene Egipćane. Bili su osvjedočeni da bogovi kojima su do tada služili ne znaju ništa niti imaju sile da spasu ili unište. I zavjetovali su se da će izraelski Bog ubuduće biti njihov Bog. Odlučivši se da napuste Egipat, pošli su sa sinovima Izraelovim da služe njihovom Bogu. Izraelci su ove obraćene Egipćane sa dobrodošlicom primili u svoje kuće.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.224.225. {1BC 1101.5}
14.
Exod14,15.16.21.22. – Kristova ruka je suzbila silne valove mora. – „Kristova moćna ruka je suzbila bučne valove Crvenog Mora, tako da su stajali uspravno kao zidovi i sa jedne i sa druge strane. Na taj način je On napravio put kroz more, i Izraelci su prošli nepokvašenih nogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 155, 1899. {1BC 1101.6}
Exod14,23.26-28. – Gonjenjem Izraela, Egipćani su pred sobom zatvorili vrata milosti. – „Kad je cijela faraonova vojska – ‘svi faraonovi konji, kola i konjanici’ – bili usred mora, Gospod je rekao Mojsiju: ‘Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane.’ Izraelci su bili već na drugoj obali, ali su čuli zloslutno klicanje i dovikivanje vojske u potjeri koja ih je gonila. Kad je Mojsije pružio svoj štap prema moru, nagomilane mase vode koja je stajala kao ogroman zid, sručile su se uz strašnu tutnjavu na svoj prirodni nivo. Nijedan Egipćanin iz te ogromne vojske nije umakao. U svojoj upornosti da nastave svojim putem nasuprot putu Božjem, svi su ispropadali. Time su sebi konačno zatvorili vrata milosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 35,1906. {1BC 1101.7}
Exod14,25-27. – Faraon završava u Crvenom Moru. – „Srce okorjelog monarha postajalo je sa svakim uzastopnim korakom sve tvrđe i sve upornije u nevjerovanju sve dok prvenci, kao ponos svake kuće u svekolikom njegovom kraljevstvu, nisu bili pobijeni. I poslije svega toga je zajedno sa svom svojom vojskom pohitao u potjeru za Izraelom. Pokušao je da silom vrati narod koji je bio oslobođen rukom Svemogućeg. Ali je, zarativši protiv sile jače od svih sila na zemlji, zajedno sa mnoštvom svojih junaka završio u valovima Crvenog Mora.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1101.8}
15.
Exod15,23-25. – /Jeremiah 8:22/. – Balzam za svaku ranu. – „Kad je Mojsije iznio pred Gospoda ovu bolnu teškoću u kojoj su se našli sinovi Izraelovi, On nije ponudio za to neki novi lijek, već im je skrenuo pažnju na ono što im je bilo na dohvat ruke. Izvor je trebalo zasladiti i očistiti stavljajući u njega šiblje iz žbuna koji je on za to stvorio. Čim je to bilo učinjeno, napaćeni narod sa sigurnošću i zadovoljstvom mogao je da pije spomenutu vodu. Bog je predvidio melem za svaku ranu. Ima balzama u Galadu, za sve postoji liječnik i lijek.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 65a, 1894. {1BC 1102.1}
16.
Exod16,3. – /1 Corinthians 6:20/ – Posljedice apetita u iskustvu Izraela. – „Svaki put kad je njihov apetit bio ograničavan, Izraelci su pokazivali nezadovoljstvo, gunđali su i žalili se protiv Mojsija i Arona i protiv Boga… Ali Gospod je pripadnike svog naroda stalno prokušavao. Dopuštao je da prolaze kroz ozbiljne probe i iskušenja da bi se pokazalo što im je u srcu. Kad su iznevjeravali, On ih je postepeno i zaobilaznim putem dovodio u isti položaj, kušajući ih nešto strožije i ozbiljnije… {1BC 1102.2}
Dok su bili u Egiptu njihov ukus se potpuno izopačio. Bog je namjeravao da procesom obnove njihov apetit ponovo postane neiskvaren i zdrav, da bi sa uživanjem mogli uzimati jednostavne plodove koji su Adamu i Evi još u Edenu dati za hranu. On je upravo namjeravao da ih nastani u drugom Edenu – u dobroj zemlji obećanja gdje je u izobilju bilo žitarica i raznovrsnih plodova koje je On predvidio za njih. On je namjeravao da im uskrati grozničavo razdražujuću hranu na kojoj su živjeli u Egiptu; jer je želio da budu u savršenom zdravlju i kreposti kad ih uvede u dobru zemlju u koju ih je poveo, tako da okolni neznabožački narodi budu primorani da slave Boga Izraelovog, Boga koji je učinio tako čudesna djela za svoj narod. Ako narod koji je priznavao Njega kao Oca nebeskog ne bi bio u savršenom zdravlju i kondiciji, Njegovo ime se ne bi slavilo. {1BC 1102.3}
Da su se Izraelci u potpunosti podčinili Božjim zahtjevima, oni bi imali dobro i zdravo potomstvo. Ali oni su odlučili da nastave svojim putem, povodeći se za mislima svoga srca. Popuštali su apetitu, zadovoljavajući vlastiti ukus i tjelesne želje. I kao neizbježni ishod svega toga, rasuli su svoje kosti po pustinji. Od svekolikog mnoštva od šesto tisuća snažnih ratnika, osim žena i djece, koliko ih je bilo prilikom izlaska iz Egipta, – samo njih dvojica su ušli u obećanu zemlju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 69, 1912. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1102. {1BC 1102.4}
Exod16,10. – Cijena neposlušnosti. – „Da su sva učenja koja su Izraelcima dana preko Krista zaodjenutog u stup od oblaka, bila u poslušnosti prihvaćena, hebrejska nacija bi na slavu Božju bila istaknutija od bilo koje nacije na licu zemlje. Ali su oni potpuno zanemarili Božje zapovijedi iako su na riječima tvrdili da ih drže.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 195, 1899. {1BC 1102.5}
Exod16,14.15. – Ishrana dana Izraelcima u pustinji učinila ih je savitljivijima i pokornijima. – „Da je izraelcima bila dana hrana na koju su se navikli dok su bili u Egiptu, oni bi pokazivali još nesavitljiviji duh nepokornosti, duh kakav se danas pokazuje u svijetu. U ishrani današnjih ljudi uključeno je mnogo toga što Gospod sinovima Izraelovim nije dozvolio da jedu. Ljudska porodica, kakva je ona danas, predstavlja ilustraciju onoga što bi sinovi Izraelovi postali da im je Gospod dopustio da jedu hranu i da se pridržavaju običaja i navika stečenih u Egiptu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 44, 1903. {1BC 1102.6}
Exod16,29. – Posredstvom čuda čuvana subota. – „Posredstvom čuda Bog je čuvao zakon o suboti u toku četrdesetogodišnjeg lutanja sinova Izraelovih po pustinji.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 77, 1899. {1BC 1102.7}
17.
Exod17,14-16. – Samuel 15:2, 3/. – Amalek osuđen na uništenje. – „Bog je mnogo godina prije toga ustanovio da Amaleci moraju biti istrijebljeni. Oni su se drsko podigli na Gospoda i na Njegov prijestol i zaklinjali su se svojim bogovima da će Izraelce uništiti do jednoga, a njihovog Boga su prikazivali tako nemoćnim da nije u stanju da svoj narod izbavi iz njihovih ruku. {1BC 1102.8}
Amaleci su izvrgavali ruglu strahovanje ostalih naroda i ismijavali čudesna Božja djela za oslobođenje Izraela učinjeno rukom Mojsijevom pred Egipćanima. Oni su se drsko hvalisali da bi i njihovi mudraci i vračari učinili isto tako sva ta čuda. I da su sinovi Izraelovi bili robovi pod njihovom vlašću kao što su bili pod vlašću faraonovom, tvrdili su da ih ni sam Bog nikad ne bi izbavio iz njihovih ruku. Oni su prezirali Izraelce i urotili su se da ih muče i zlostavljaju, sve dok ih ne istrijebe sve do jednog.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.72.73. 1BC 1103.1}
„Bog nije želio da njegov narod uzme bilo što što je pripadalo Amalecima, jer je na njima i na svemu njihovom bilo Njegovo prokletstvo. On je odredio da se oni potpuno zatru, i da njegov narod ne sačuva za sebe ništa od onoga na čemu je bilo Njegovo prokletstvo. On je također želio da okolni narodi vide potpuno zatiranje nacije onih koji su izazivali Boga, i odredio je da budu uništeni upravo preko onih koje su prezirali. Izraelci su imali zadatak da ih unište, ne zato da bi uvećali svoju imovinu ili proširili svoju teritoriju, ili pak da bi stekli ličnu slavu, nego samo zato da bi ispunili riječ koju je u pogledu Amaleka izrekao sam Gospod.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.75. {1BC 1103.2}
18.
- 13. See EGW comment on Numbers 12:3. {1BC 1103.3}
19.
Exod19,3. – Treba izučavati upute dane u davnoj prošlosti. – „Upute dane starom Izraelu još preko Mojsija, sa svim njihovim oštrim i strogim propisima, narod Božji i danas treba da izučava i da im se pokorava.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 259, 1903. {1BC 1103.4}
Mojsije je ulazio u tajne Božjih savjeta. – „Mojsiju je, kao vođi Izraelaca, bio dozvoljen pristup u tajne savjete Svemogućega. Narodu su bili pruženi očevidni dokazi da je Mojsije zaista razgovarao s Bogom i da im je samo prenosio instrukcije primljene od Njega.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 259,1903. {1BC 1103.5}
Exod19,3-8. – Božji zavjet naše utočište. – „Zavjet koji je Bog učinio sa svojim narodom na Sinaju treba da bude naše utočište i naša odbrana. Gospod je rekao Mojsiju: {1BC 1103.6}
‘Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ‘Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.’ Tim riječima oslovi Izraelce.'{1BC 1103.7}
Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Gospod naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: {1BC 1103.8}
‘Vršit ćemo sve što je Gospod naredio.’ Onda Mojsije prenese odgovor naroda Gospodu’ /Exod19,3-8/. {1BC 1103.9}
Ovaj zavjet je na snazi i danas upravo tako kao što je bio i onda kad ga je Gospod učinio sa starozavjetnim Izraelom.“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 1.03.1904. {1BC 1103.10}
Exod19,7.8. – Jamstvo na učinjeni zavjet. – „Jer ovako govori Gospod: ‘S uškopljenicima koji održavaju subotu, koji izabiraju što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome‘ /Isaiah 56:5/. ‘Ovo je zavjet koji Božji narod treba da učini u ovim posljednjim danima. Od njihove vjernosti u ispunjavanju uvjeta postavljenih u zavjetu koji su učinili sa Bogom zavisi da li će ih On prihvatiti. U svoj zavjet Bog uključuje sve koji su voljni da Mu se pokore. Na sve koji su spremni da čine pravdu i sud, čuvajući ruku svoju da ne učine nikakvog zla, odnosi se obećanje: ‘Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, ime koje se neće zatrt’.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 23.06.1904. {1BC 1103.11}
Exod19,9. – Slava i sjajnost oblaka poticala je od Krista. – „Oblak koji je vodio sinove Izraelove lebdio je iznad šatora od sastanka. Slava tog oblaka poticala je od Isusa Krista, koji je iz oblaka govorio s Mojsijem isto onako kao što mu je u početku govorio i iz gorućeg grma. Blistavi sjaj Božje prisutnosti bio je obavijen mračnim oblakom, koji je On učinio nekom vrstom svoje sjenice, da bi narod mogao izdržati pogled na taj oblak, kao da gleda Onoga koji je nevidljiv za oči smrtnika. Tako je i u tome Bog imao svoj plan da se približi čovjeku.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1103.12}
20.
Exod20,1-17. – /Nehemiah 9:6-15/. – Otac je bio pored sina prilikom objavljivanja zakona. – „Kad je zakon izgovaran na Sinaju, Gospod – Tvorac neba i zemlje – stajao je pored svoga Sina, zaklonjen neprovidnim zastorom vatre i dima koji je obavijao goru. Zakon tada nije bio prvi put dat, nego je samo javno obnarodovan da bi sinovi Izraelovi, čija je predstava o istinskom bogosluženju Gospodu, njihovim dugotrajnim druženjem sa idolopoklonicima u Egiptu, postala nejasna, – mogli da se sjećaju njegovih izraza i zahtjeva.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.10.1896. {1BC 1103.13}
Zakon je bio poznat još Adamu i Evi. – „Adam i Eva su još od samog stvaranja znali za Božji zakon. Zakon je bio zapisan u njihovom srcu, i oni su u potpunosti bili svjesni njegovih zahtjeva prema njima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 99,1902. {1BC 1104.1}
„Božji zakon je postojao još prije nego što je čovjek bio stvoren. On je bio prilagođen uvjetima u kojima žive sveta i nepala bića; čak i anđeli se upravljaju prema zakonu. Načela pravde su ostala neizmijenjena i poslije čovjekovog pada u grijeh. Od zakona ništa nije oduzeto; nijedan od njegovih svetih propisa nije ispravljan. I kao što je postojao od samog početka tako će nastaviti da postoji kroz beskrajna vremena vječnosti. ‘Odavno znam za tvoje propise’, kaže psalmista, ‘da si ih sazdao zasvagda’ /Ps.119,152/.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.04.1886. {1BC 1104.2}
Zakon odgovara i poretku svetih bića. – „Subota iz četvrte zapovijesti uvedena je kao sedmični dan od odmora još u Edenu. Pošto je stvorio svijet, a na kraju stvaranja i čovjeka, Gospod je subotu kao dan od odmora uveo čovjeka radi. Poslije Adamovog grijeha i pada ništa iz Božjeg zakona nije oduzeto. Načela sadržana u zakonu od deset zapovijedi postojala su i prije pada i odgovarala su poretku i karakteru svetih bića. Poslije pada u grijeh, ovi propisi u načelu nisu mijenjani, nego su samo nekim dodatnim pravilima prilagođeni čovjekovim životnim uvjetima u njegovom palom stanju.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.295. {1BC 1104.3}
Izražen riječima koje odgovaraju prilikama i stanju spalih ljudskih bića. – „Gospodnji zakon koji datira još od prije stvaranja sastoji se iz dva velika načela: ‘Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!’ Druga je: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.’ /Mk.12,30.31/. Ova dva velika načela obuhvaćaju prve četiri zapovijedi, koje čovjeku pokazuju njegove dužnosti prema Bogu, i ostalih šest koje mu pokazuju njegove dužnosti prema bližnjima. Ova načela su čovjeku poslije njegovog pada naglašenije izložena, i sročena tako da odgovaraju prilikama i stanju spalih ljudskih bića. To je postalo neophodno zato što je ljudski um oslabio uslijed prijestupa.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.04.1875. {1BC 1104.4}
„Božji zakon je postojao prije stvaranja čovjeka, jer da nije bilo zakona Adam ne bi mogao postati prijestupnik. Poslije Adamovog prijestupa načela zakona nisu promijenjena, nego su samo jasno razvrstana i izražena tako da odgovaraju čovjeku u njegovom palom stanju. Krist je u dogovoru sa Ocem uveo sistem prinašanja žrtava; tako se smrt, umjesto da pogodi neposredno samog prijestupnika, prenosila na nevinu žrtvu koja je unaprijed simbolično ukazivala na veliku i savršenu žrtvu Sina Božjeg.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 14.03.1878. {1BC 1104.5}
Propisi dati da čuvaju Deset zapovijedi. – „Zbog neprekidnog nastavljanja prijestupa, moralni zakon je na Sinaju bio obnovljen u veličanstvenosti koja je zahtijevala najdublje strahopoštovanje. Krist je Mojsiju dao razne vjerske propise po kojima se trebalo upravljati u svakodnevnom životu. Te uredbe su bile date izričito zato da čuvaju zakon od deset zapovijedi. Ovaj zakon ne predstavlja sjenku i simbole koji su prestali sa Kristovom smrću, nego je obavezan za ljude u svim stoljećima do svršetka vijeka. Međutim ovi propisi su nametnuti silom samog moralnog zakona i oni jasnije i određenije objašnjavaju njegovu ulogu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.04.1875. {1BC 1104.6}
Exod20,1-17. – /Isaiah 58:13, 14/. – Svaki propis je božanskog karaktera. – „Sam Gospod je u svojoj Riječi izrekao tolike blagoslove za one koji drže Njegove zapovijedi. Treba li onda da živimo kao izabrani Božji narod, ili pak da gazimo Njegov zakon svojim nogama govoreći da on više nije obavezan? Tvrditi da je Bog ukinuo svoj zakon isto je što i tvrditi da je uništio samog sebe. Svaki propis zakona nosi obilježje Beskonačnoga.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 12, 1894. {1BC 1104.7}
Zakon osuđuje i žigoše najneznatniji grijeh. – „Božji zakon je dat da bi regulirao ponašanje nacije, obitelji i svakog pojedinca. Nijedan prijestupnik, ma koliko njegov postupak izgledao neznatan ili pak učinjen u najvećoj tajnosti, ne može izbjeći osudu ovog zakona.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 58, 1897. {1BC 1104.8}
Svetost stavljena do znanja. – „Dužnost i obaveznost pokoravanja ovom zakonu treba da predstavlja suštinu ove posljednje poruke milosti koju upućujemo svijetu. Božji zakon nije nešto novo. On ne stvara svetost, već ljudima stavlja do znanja svetost i čini je poznatom. On je zbornik načela i propisa u kojima je izražena milost, dobrota i ljubav. On prikazuje karakter Božji palom ljudskom rodu, i čovjeku jasno u potpunosti izlaže njegove dužnosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 88, 1879. {1BC 1104.9}
Exod20,1-17. – /John 14:15/. – Deset zapovijedi – deset obećanja. – „Deset Božjih zapovijedi od kojih svaka sadrži po jedan nalog ili pak zabranu, ukoliko im se u poslušnosti podčinimo kao zakonu koji vlada čitavim svemirom predstavljaju za nas i deset obećanja. ‘Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.’ Ovdje je u najsažetijem obliku dana suština zakona Božjeg. Tu su zacrtani uvjeti spasenja za svakog sina i svaku kćer Adamovu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 41, 1896. {1BC 1105.1}
„Deset svetih propisa koje je sam Krist izgovorio na gori Sinajskoj predstavljaju otkrivenje Božjeg karaktera, i čitavom svijetu stavljaju do znanja činjenicu da On ima svaku vlast nad čitavim ljudskim naslijeđem. Ovaj zakon najveće ljubavi koja je čovjeku mogla biti prikazana u deset propisa predstavlja glas Božji koji s neba govori ljudskoj duši u obećanju:
‘Čini tako, i nećeš doći pod vlast i kontrolu sotonsku.’ U tom zakonu nema ništa negativno, iako možda izgleda da ima. On znači: ČINI TAKO, i biti ćeš ŽIV.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 89, 1898. {1BC 1105.2}
Exod20,1-17. – /Romans 12:1; 2 Peter 1:4/. – Obrambeni zid. – „U deset Božjih zapovijedi nalazi se zakon Njegovog kraljevstva. Svaki prekršaj prirodnih zakona predstavlja kršenje zakona Božjeg. {1BC 1105.3}
Gospod je svoje svete zapovijedi postavio kao obrambeni zid oko svojih stvorenja, i oni koji se zahvaljujući tome sačuvaju od skrnavljenja strastima i apetitom mogu postati učesnici u božanskoj prirodi. Njihovi pojmovi i predstave o dužnosti biće jasni i čisti. Oni će znati kako da očuvaju svaku svoju Bogom danu sposobnost, da bi je mogli primijeniti u službi Njemu. Takve Gospod može da upotrijebi, jer oni razumiju riječi velikog apostola: ‘Zaklinjem, vas braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje’ /Rim.12,1/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 153, 1899. {1BC 1105.4}
Exod20,3. – Osjećanje nezavisnosti od Boga predstavlja idolopoklonstvo. – „Idolopoklonici su uvijek osuđivani u Božjoj Riječi. Njihova ludost sastoji se u tome što se za svoje spasenje oslanjaju sami na sebe, klanjajući se djelima vlastitih ruku. U idolopoklonike Bog svrstava i one koji se oslanjaju na svoju mudrost i svoje planove, misleći da uspjeh zavisi od njihovog bogatstva i moći, težeći da svoje pozicije ojačaju savezništvom sa ljudima koje svijet smatra velikima, ali koji poriču obaveznost pokoravanja Njegovom zakonu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 15.03.1906. {1BC 1105.5}
Lažna predstava o Božjim svojstvima također predstavlja idolopoklonstvo. – „Mi služimo ili Gospodu ili Balu? Bogu živome ili idolima? Spolja se možda ne vide nikakvi oltari ni likovi na kojima bi se pogled mogao zaustaviti, a ipak se idolopoklonstvo može prakticirati i bez toga. Voljene ideje ili predmeti mogu postati idol isto tako lako kao i bogovi načinjeni od drveta ili kamena. Tisuće ljudi imaju lažnu predstavu o Bogu i Njegovim svojstvima. Oni služe lažnom bogu upravo tako kao da se klanjaju Balu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 3.12.1908. {1BC 1105.6}
Sotona postavlja svoj prijestol između neba i zemlje. – „Sotona je iznudio čovjekov pad i od tada neprekidno nastoji da u čovjeku potpuno izbriše Božje obličje i da u ljudsko srce utisne svoj lik. Nadvladavši krivce, on polaže pravo da nad njima kao nad svojim podanicima ima apsolutnu kraljevsku vlast. On ne može da svrgne Boga sa Njegovog prijestolja, ali uvodeći razne sisteme idolopoklonstva on svoj prijestol postavlja između neba i zemlje, između Boga i ljudskih poklonika.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1895. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1105.1106. {1BC 1105.7}
Exod20,3-17. – /Proverbs 4:20-22/. – Zdravlje u pokoravanju Zakonu Božjem. – „Kristova ljubav izgoni iz duše svaku mržnju, sebičnost i zavist; jer zakon Božji traži savršenstvo, potpuni preobražaj duše. Pokoravanje zakonu Božjem donosi zdravlje. Osjećanje poslušnosti privlači dušu Bogu. Ugledajući se na Gospoda Isusa, mi smo ohrabreni da služimo i jedan drugome. Ljubav Kristova tada obuzima našu dušu, i među nama više nema razmirica, sukoba ni svađe.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi E.G.White) 152, 1901. {1BC 1105.8}
Niko drugi nije tvrdio da drži Božje zapovijedi. – „Starozavjetna hebrejska zajednica je predstavljala narod kojemu je Bog bio izuzetno naklonjen, izvodeći ga iz Egipta i priznajući ga za svoje naročito blago. Mnoga i izvanredno velika i dragocjena obećanja koja su im bila dana kao naciji predstavljala su nadu i pouzdanje hebrejske zajednice. Oslanjajući se na to, oni su bili uvjereni da je njihovo spasenje sigurno. Nijedan drugi narod nije svojim ispovijedanjem tvrdio da se upravlja prema Božjim zapovijedima.“ – (Iskupljenje ili prvi Kristov dolazak – Ellen G. White) 35. {1BC 1105.9}
Exod20,4-6. – Druga zapovijed i slike. – „Neki osuđuju svaku upotrebu slika, ističući da su one zabranjene drugom zapovjedi, i da svaku vrstu slika treba uništiti… Druga zapovijed zabranjuje klanjanje građenim likovima; međutim, i sam Gospod se služio slikama i simbolima da bi svojim prorocima slikovito predstavio pouke koje su imali da prenesu narodu, i koje su ljudi tako mogli da razumiju bolje nego da su im bile prikazane na neki drugi način. Tako On na vizualan način, čulom vida, apelira na razum i shvaćanje ljudi. Proročka povijest je Danielu i Ivanu bila prikazana u simbolima, i to je trebalo prikazati jasno na pločama, da bi onaj koji čita mogao i da razumije.“ – AS ( ) 212. {1BC 1106.1}
Exod20,8-11. – /(Genesis 2:9, 16, 17; Exodus 16:29/. – Subota, kao provjera odanosti Bogu. – „Odanost svakog pojedinca provjerava se isto tako kao što su Adam i Eva bili provjeravani u Edenu. Kao što je ‘stablo spoznaje dobra i zla’ stajalo usred Edenskog vrta, tako je i zapovijest o suboti stavljena usred deset zapovijedi. O uzimanju roda sa zabranjenog stabla rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u njega, da ne umrete’ /Genesis 3:3/! O suboti Gospod kaže: ‘Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi…’ /Exod31,14/. Kao što je stablo spoznaje’ predstavljalo provjeru Adamove poslušnosti, tako četvrta zapovijed predstavlja test kojim Gospod danas provjerava odanost svakog pojedinca u svom narodu. Adamovo iskustvo treba da nam služi i kao opomena do svršetka vremena. To nas upozorava da ne primimo nikakvo uvjeravanje, kojim se oduzima ijedno slovo ili titla iz svetog Božjeg zakona, pa makar to dolazilo iz usta anđela ili bilo kog čovjeka.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 30.08.1898. {1BC 1106.2}
Exod20,14. – Lažno bogoslužje predstavlja duhovnu preljubu. – „Svako lažno bogoslužje je duhovni preljub. Druga zapovijed, koja zabranjuje klanjanje lažnim bogovima, nalaže da se služi Bogu, i samo Njemu. Gospod je Bog ljubomoran /revnitelj/. S Njim se nije šaliti. On je izričito naglasio na koji način treba da Mu služimo. Njemu je mrsko svako idolopoklonstvo, jer je utjecaj idolopoklonstva, oduvijek djelovao izopačeno na ljudski um i navodio svoje poklonike na odavanje čulnosti i svakom grijehu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126,1901. {1BC 1106.3}
Exod20,16. – /Galatians 6:7/. – Lakomisleno izgovorene riječi mogu biti lažno svjedočenje. – „Ogovaranje i kleveta imaju mnogo širi i dalekosežniji utjecaj nego što mi pretpostavljamo. Zapovijed ‘Ne svjedoči lažno’ znači daleko više nego što se obično shvaća. Lažno svjedočanstvo se rađa i često ponavlja u lakomislenom govoru čak i o radnicima koje je Bog poslao. Sjeme zavisti, zlobe, zlih misli i zlih riječi posijano na taj način klija i donosi svojevrsnu žetvu koju će morati da požanju oni koji su takvo sjeme sijali. ‘Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti’ /Gal.6,7/!“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 9, 1892. {1BC 1106.4}
21.
Exod21,1-6. – Briga o interesima onih koji su bili sluge. – „Gospod je želio da zaštiti interese i prava sluga. On je naredio Izraelcima da prema svojim slugama budu milostivi, imajući uvijek na umu da su i sami bili sluge i robovi. Bilo im je naloženo da budu veoma obazrivi prema pravima svoje posluge. Ni u kom slučaju nisu smjeli da svoje sluge zlostavljaju. Nisu smjeli da ih preopterećuju teškim radom, kakav su egipatski poslodavci svojevremeno tražili od njih. U ophođenju i postupanju sa svojim slugama trebalo je da budu nježni i suosjećajni. Gospod je želio da se oni stave u položaj svojih slugu, i da s njima postupaju tako kako bi željeli da se s njima postupa u sličnim okolnostima. Neke od njih su sami njihovi roditelji prodali u ropstvo zbog siromaštva.{1BC 1106.5}
Drugi su opet bili osuđeni da se prodaju u ropstvo zbog nekih prijestupa. Gospod je posebnim odredbama predvidio da se čak ni takvi ne smiju držati u ropstvu duže od sedam godina. Poslije tog perioda svakom sluzi se morala dati sloboda, ili je, ako on sam tako odluči, mogao da i dalje ostane kod svog gospodara. Tako je Bog štitio interese i prava malih i potlačenih. Na taj način On je poticao duh plemenitosti i velikodušnosti, i hrabrio sve ljude da gaje ljubav prema slobodi, jer ih je sve stvorio kao slobodna bića. Svaki onaj koji bi odbio da primi slobodu kad mu se za to pružila prilika, morao je biti obilježen. /Exod21,6/. To nije bila oznaka koja bi mu služila na čast, već žig sramote i degradacije. Tako je Gospod hrabrio ljude da gaje duh plemenitosti i ljudskog dostojanstva, radije nego duh robovanja i uniženosti. {1BC 1106.6}
Bog želi da Kršćani cijene i poštuju slobodu koju im je On na tako čudesan način dao. Svako ljudsko biće je Kristova svojina, i nitko ne treba da postaje vlasništvo bilo kog drugog čovjeka. Bog je otkupio čitav ljudski rod, i ničije snage ni uma ni tijela ne treba da budu pod kontrolom tuđe savjesti. U Božjim očima bogatstvo i položaj nijednog čovjeka ne uzdižu iznad njegovih bližnjih. Ljudi potpuno slobodno odlučuju hoće li da ljube Boga, da služe Njemu i da drže sve Njegove Zapovijedi.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1106-1107. {1BC 1106.7}
23.
Exod23,16. – /John 7). /. – Zahvaljujući Kristovoj žrtvi primamo obilje i ovozemaljskih blagoslova. – „Potoci krvi prolivene prilikom žetvene zahvalnosti, kad su žrtve bile prinošene u tako velikom broju, trebalo je da pruže pouku o jednoj velikoj istini. Jer smo žrtvom Kristovom prinesenom na križu Golgote zaduženi čak i za proizvode zemlje koje nebo tako darežljivo pruža za održavanje ljudskog života. Bog nas uči da je sve što primamo od Njega dar Njegove otkupljujuće ljubavi.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 10.11.1896. {1BC 1107.1}
24.
Exod24,4-8. – Ratifikacija /potvrđivanje/ zavjeta. – „Tada je, u skladu sa uputama koja je Gospod dao, izvršena priprema za ratifikaciju /potvrđivanje/ učinjenog saveza…
Tu su sinovi Izraelovi prihvatili uvjete saveza. {1BC 1107.2}
Učinili su svečani savez sa Bogom, što simbolično predstavlja savez koji Bog u Kristu Isusu sklapa sa svakim vjernikom. Uvjeti saveza su jasno izneseni pred čitav zbor Izraelaca, tako da oni to nisu mogli pogrešno da shvate. I kad je od njih bilo zatraženo da se odluče hoće li se složiti sa danim uvjetima, oni su jednoglasno odgovorili da prihvaćaju sve obaveze. Oni su još ranije dali pristanak da će se pokoravati svakoj Božjoj zapovijedi. Načela zakona su tada bila pojedinačno navedena, tako da su oni mogli znati što je sve savezom na poslušnost obuhvaćeno; i prihvatili su sve definirane pojedinosti zakona. {1BC 1107.3}
Da su se Izraelci pokorili Božjim zahtjevima, oni bi stvarno bili kršćani. Bili bi zaista sretan narod; jer bi, umjesto da se povode za prirodnim sklonostima neobraćenog srca, išli putovima Gospodnjim. Da oni ne bi pogrešno shvatili riječi Gospodnje i rđavo primijenili Njegove zahtjeve, Mojsije je sve riječi zapisao u knjigu da bi se kasnije moglo pozivati na to. Sve to on je zapisao na gori onako kako mu je sam Krist diktirao. {1BC 1107.4}
Izraelci su smjelo izgovorili riječi kojima su se obavezali na poslušnost Gospodu pošto im je pred čitavim zborom pročitan tekst saveza. ‘Sve što je Gospod rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo’, naglasili su oni. Tada je njihov savez sa Gospodom bio zapečaćen, i prinosili su Mu žrtve zahvalne. Polovinu krvi zaklanih žrtava Mojsije je izlio na oltar, što je značilo da se narod – tijelom, dušom i duhom – posvetio Gospodu. Preostalim dijelom krvi bio je poškropljen sam narod, što je značilo da ih škropljenjem krvlju Kristovom Bog milostivo prima kao svoje naročito blago. Tako su Izraelci svečano stupili u savezni odnos sa Bogom.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1107.5}
25.
Exod25,17-22. – Pored kovčega sa Božjim zakonom u nebu stoje živi anđeli. – „Kovčeg sa pločama Božjeg zakona u zemaljskoj svetinji bio je načinjen po uzoru pravog kovčega koji se nalazi na nebu. Tamo, pored nebeskog kovčega, stoje živi anđeli. Svaki od njih jednim svojim podignutim krilom zasjenjuje prijestolje milosti, dok drugim u znak strahopoštovanja i smjernosti zaklanja svoje obličje.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.03.1911. {1BC 1107.6}
26.
Exod26,31. – Zavjesa u hramu obnavljana svake godine. – „U trenutku Kristove smrti na Golgoti, svećenici su u hramu vršili obrednu službu ispred zavjese koja je svetinju dijelila od svetinje nad svetinjama. Odjednom su iznenađeni osjetili da se zemlja pod njima trese, i masivna, raskošno izgrađena draperija koja je obnavljana svake godine, bila je rastrgnuta na dvoje od vrha do dna istom beskrvnom rukom koja je ispisala one sudbonosne riječi na zidu Baltazarove kraljevske palače.“ – 3SG (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.3, str.166. {1BC 1107.7}
27.
Exod27,1. – /Exod38,1/. – Obnavljanje službe na Božjem oltaru. – „Bila su dane upute za podizanje jednog oltara za prinošenje žrtava. Ta služba je bila gotovo sasvim prekinuta. Dok su Izraelci bili u egipatskom ropstvu njihova predstava o žrtvi bila je najvećim dijelom oblikovana prema idejama Egipćana koji su prvo saznanje o tome dobili od Izraelaca kad su ovi doselili u Egipat. Međutim, Egipćani su sa istinom pomiješali i laži idolopoklonstva. U ritual bogosluženja na svojim neznabožačkim oltarima oni su unosili najnedoličnije ponašanje. Za sinove Izraelove koji su u toku svog robovanja u Egiptu izgubili iz vida Božje zahtjeve i propise bio je veoma bitan zakon dat još u Edenu i ponovljen na Sinaju. Zato je Gospod svoj sveti zakon izgovorio tako snažnim glasom da je to sav narod čuo. On je želio da ljudi čuju Njegove zapovijedi i da im se pokoravaju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 58, 1900. {1BC 1107.8}
31.
Exod31,1-6. – /1 Timothy 5:13/. – Miješanje u tuđe poslove kažnjavano smrću. – „Gospod želi da se zadaci u njegovom djelu izvršavaju što je moguće savršenije i bolje. Izraelci su u pustinji bili poučeni da svoje zadatke u održavanju reda u logoru, a naročito radove na podizanju Šatora od sastanka i izradi njegovih ornamenata i posuđa za svetu službu, obavljaju točno i brzo. Svi su morali da se uče prije no što su mogli da izvrše zadatak koji je bio pred njima, a koji je za njih bio nešto sasvim novo. Da bi mogli izvršiti ono što je Gospod želio, morali su prethodno da se za to obuče. Postojali su ljudi vješti i spremni da daju savjete i obavještenja pri sklapanju i rasklapanju Šatora; i oni koji su zanemarili njihov naročiti zadatak, miješajući se u poslove drugih i misleći da su dovoljno pametni da sami znaju kako to treba uraditi, bili su pogubljeni. Svaki pojedinac je morao biti naučen da shvati važnost brzine i točnosti u zadatku koji mu je bio povjeren. Morali su napregnuti um i shvatiti kolika je odgovornost da sve bude učinjeno u pravom trenutku. {1BC 1108.1}
To je bila disciplina koju je Gospod tražio od svog naroda u staro vrijeme, i to je disciplina koja treba da postoji i u našim misijama, koledžima, ustanovama, izdavačkim kućama i sanatorijima. Gospod želi da ljudi uvide svoje slabe tačke; i umjesto da zatvaraju oči pred svojim nedostacima, oni treba da ulože odlučne napore da ih svladaju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1887. {1BC 1108.2}
Kako su radovi na izgradnji šatora mogli da se izvedu? – „Izraelci su u Egiptu stoljećima bili držani u ropstvu, i mada je među njima bilo oštroumnih i dovitljivih ljudi, oni nisu bili upućeni u rijetke zanatske vještine koje su bile neophodne u izgradnji Šatora. Oni su znali da prave ciglu, ali nisu znali kako se izrađuju fini predmeti od srebra i zlata. Kako da se ti radovi izvedu? Ko je za to osposobljen? To su bila pitanja koja su uznemiravala Mojsija. {1BC 1108.3}
Onda je sam Gospod objasnio kako da se ovi radovi izvedu. On je po imenu pozvao ljude na određeni posao. Besalel je bio arhitekta, a pripadao je plemenu Judinom – plemenu koje je Bog želio da iskaže počast na taj način.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1908.
Exod31,2-7. – Izgradnja šatora nije smjela da zavisi od vještine Egipćana. – „U staro vrijeme Gospod je naložio Mojsiju da Mu načine Svetinju. Narod je bio pozvan da osigura materijal, i trebalo je naći ljude vješte da rukuju dragocjenim metalima. Među mnogobrojnim Egipćanima bilo je ljudi koji su radili kao nadzornici nad izvođenjem takvih radova, i koji su dobro znali kako bi to trebalo da se uradi. Ali ovo djelo nije smjelo da zavisi od njih. Sam Gospod se ujedinio sa ljudskim oruđima, dajući im mudrost i vještinu u njihovom radu. ‘Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mogu napraviti sve što sam ti naredio: Šator sastanka, Kovčeg Svjedočanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora’ /Exodus 31:2-7 /. {1BC 1108.5}
Neka se radnici i stručno osoblje u djelu Božjem i danas za mudrost i oštroumnost u predviđanju obraćaju Njemu, kako bi bili u stanju da svoj posao obavljaju savršeno.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 52, 1903. {1BC 1108.6}
Exod31,13. – /Exod25,8/. – Subota svetkovana u toku izgradnje svetinje. – „Bog je dao upute da se podigne Šator od sastanka gdje bi Izraelci, u toku svog lutanja po pustinji, mogli da se klanjaju Njemu. Nalogom danim s neba traženo je da se Šator od sastanka podigne bez odlaganja. Zbog svetosti ovog zadatka i neophodnosti da se on što prije izvrši, neki su dokazivali da radove na podizanju Šatora treba nastaviti i subotom isto tako kao i u ostalim danima sedmice. Čuvši te sugestije, Krist je vidio da je narod, zaključujući da bi bilo opravdano raditi i subotom kako bi se Šator što prije dovršio, bio u velikoj opasnosti da padne u zamku. On im je uputio poruku: ‘Subote moje morate održavati’: Iako se rad na izgradnji Šatora morao odvijati brzo, subota se nije smjela koristiti kao radni dan. Čak je i rad na domu Gospodnjem morao ustupiti mjesto svetom praznovanju dana od odmora. Tako je Bog revnovao za čast svog svetog praznika koji predstavlja uspomenu na stvaranje.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 28.10.1902. {1BC 1108.7}
Exod31,18. – Original zakona u nebeskom kovčegu. – „Upozoravam te, ne suprotstavljaj se svojim utjecajem zapovijedima Božjim. Taj zakon je sam Gospod napisao u svom nebeskom Hramu. Ljudi mogu da gaze njegovu kopiju ovdje na zemlji, ali original se čuva u Božjem kovčegu na nebu; i iznad tog Kovčega, upravo iznad tog zakona, nalazi se prijestol milosti. Upravo pred tim kovčegom Krist stoji posredujući za čovjeka.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 6a, 1896. {1BC 1109.1}
Zakon se čuva u kovčegu. – „’Kad Gospod /Krist/ svrši razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.’ Ništa od onoga što je napisano na tim pločama ne može se izbrisati. Dragocjeni zapis zakona stavljen je u Kovčeg saveza i još uvijek se nalazi tamo, sigurno skriven od roda ljudskog. Ali će Bog u vrijeme koje je On odredio iznijeti te kamene ploče da budu svjedočanstvo cijelom svijetu protiv sveopćeg zapostavljanja Njegovih zapovijedi i protiv idolopokloničkog poštovanja lažne subote.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 122, 1901. {1BC 1109.2}
„O nepromjenjivosti Božjeg zakona postoji obilje dokaza. On je bio ispisan prstom Božjim, i nikad neće biti izbrisan ni poništen. Kamene ploče sa zakonom sakrio je sam Bog, da bi ih iznio na veliki dan suda upravo onakvim kako ih je ispisao.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 26.03.1908. {1BC 1109.3}
„Kad se ispuni proročanstvo: ‘Sud sjede, knjige se otvoriše’ /Dn.7,10/ i kad svako bude primio platu kao što je napisano u knjigama po djelima svojim, onda će kamene ploče koje će Bog držati skrivenim sve do tog dana, biti prikazane svijetu kao nepogrješivo mjerilo pravde. Tada će ljudi i žene uvidjeti da je držanje savršenog Božjeg zakona predstavljalo najveći preduvjet njihovog spasenja. Neće se naći nikakav izgovor za grijeh. Prema pravednim načelima toga zakona ljudi će primiti presudu na život ili na smrt.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 28.01.1909. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1108-1109. {1BC 1109.4}
32.
Exod32,1.2. – Duh popuštanja i pomirljivosti. – „Ako pokazujemo duh popuštanja i pomirljivosti i onda kad pogled treba da bude jasan i da se zlo uoči i otvoreno osudi, mi ponavljamo Aronov grijeh. Ne smijemo trpjeti zlo na bratu ili na bilo kome od onih s kojima smo u životu povezani, čak i ako se ukoravanjem neispravnih stavimo u neprijatan položaj, i ako naše pobude budu pogrešno tumačene. Aronov grijeh bio je upravo u tome što se nije odlučno založio za pravdu. Da je on jasno i odlučno iznio istinu, zlatno tele nikad ne bi bilo načinjeno. Isti duh koji ga je naveo da ne kaže cijelu istinu iz straha da nekoga ne uvrijedi, naveo ga je da izgovori laž prikazujući zlatno tele kao vidljivu predstavu Onoga tko ih je izveo iz Egipta. Tako jedan grijeh pravi mjesto drugom.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 10, 1896. {1BC 1109.5}
Exod32,4.5. – Idol proglašen za Boga. – „Rezultat njihovog gunđanja i nevjerovanja bio je takav da im je Aron kao predstavu o Bogu napravio zlatno tele. On je tog idola proglasio za boga, i taj lažni bog je prihvaćen sa velikim oduševljenjem.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 6.09.1906. {1BC 1109.6}
Exod32,19. – Ploče sa zakonom namjerno razbijene. – „U krajnjoj obeshrabrenosti i gnjevu zbog njihovog velikog grijeha, Mojsije je bacio kamene ploče božanskih naloga namjerno ih razbijajući pred očima naroda, što je značilo da su raskinuli savez nedavno učinjen sa Bogom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 20.05.1880. {1BC 1109.7}
34.
Exod34,28. – /Matthew 4:1-11/. – Nikakve muke od gladi. – „Mojsije je u ovako izuzetnim prilikama bio bez hrane četrdeset dana. Ali nije osjetio nikakve muke od gladi. On nije bio uznemiravan i mučen od zlog ali još uvijek moćnog neprijatelja. Uzdignut iznad onoga što je ljudsko i okružen slavom Božjom, Mojsije je primao naročitu snagu od Boga.“ – (Iskupljenje ili drugi Kristov dolazak – Ellen G. White) 47.48. {1BC 1109.8}
Exod34,29. – Krist je slava i svjetlost zakona. – „Slava kojom je blistalo Mojsijevo lice bila je odsjaj pravde Kristove u zakonu. Slava zakona nalazi se samo u njegovom utjelovljenju u Kristu. Zakon sam sebi nema silu da spasi čovjeka. On sam je bez sjaja ako se u njemu ne prikazuje Krist kao punina pravde i istine.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.04.1902. {1BC 1109.9}
Exod34,29-33. – /2 Corinthians 3:13-15/. – Mojsije je vidio dan Kristov. – „Mojsiju je na gori, kad se primao zakon, također bio prikazan i prvi Kristov dolazak. On je vidio Kristovo djelo i Njegovu misiju na zemlji, kad je trebalo da uzme na sebe ljudsku prirodu, da u svijetu djeluje kao Učitelj i Odgajatelj i na kraju da i svoj život preda u otkup za ljude. Kad je savršena žrtva za grijehe svijeta bila prinesena, žrtve i prinosi koji su simbolično ukazivali na djelo Mesijino trebalo je da prestanu. Sa prvim Kristovim dolaskom uklonjen je veo neizvjesnosti, i pomračeno shvaćanje Njegovog naroda preplavila je plima svjetlosti. {1BC 1110.1}
Kad je Mojsije u viziji ugledao dan Kristov i novi – živi put spasenja otvoren krvlju Njegovom, on je bio savladan zanosom. Slava Božja bila je u njegovom srcu, i sjaj Božje slave koja je pratila objavljivanje zakona tako se upadljivo odražavao na njegovom licu kad se vratio s gore da Izraelci, zbog svojih prijestupa, nisu bili u stanju da gledaju u njegovo lice. I, da im ne bi zadavao tako veliki strah, Mojsije je nosio pokrivalo… {1BC 1110.2}
Da su Izraelci raspoznali svijetlost Evanđelja koja je Mojsiju bila otkrivena, da su bili u stanju da vjerom nepokolebljivo gledaju na kraj onoga što je trebalo da bude ukinuto, oni bi mogli da podnesu svijetlost koja je odsjajivala sa Mojsijevog lica. ‘Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao’ /2Kor.3,14/. Hebreji kao nacija nisu shvatili da je anđeo koji je vodio njihove očeve na njihovom putu kroz pustinju, u stvari bio Mesija koga oni sada odbacuju. To pokrivalo stoji na očima njihovog uma i srca do današnjeg dana i to sakriva od njih dobre vijesti o spasenju kroz zasluge raspetog Spasitelja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 25.08.1889. {1BC 1110.3}
1.
Levi.1,1.2. – Upoznavanje sa levitskim zakonom. – „Mi treba da se upoznamo sa levitskim zakonom u njegovom potpunom smislu i značenju; jer on sadrži pravila koja se moraju poštovati; on sadrži pouke koje će nas ako ih proučimo osposobiti da bolje shvatimo pravila vjere i življenja kojih treba da se pridržavamo u međusobnim odnosima i u postupanju sa drugima. Niko nema izgovora za ostajanje u mraku i tami zablude. Oni koji vjerom prihvate Krista primaju također i vlast /pravo/ da postanu sinovi Božji.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 3, 1905. {1BC 1110.4}
Levi.1,3. – /Malachi 1:13/. – Bog preispituje svaku žrtvu. – „Krist je taj koji ispituje srca i bubrege sinova ljudskih. Pred očima Onoga kome moramo položiti račun sve je golo i otkriveno, i od Njega se niko i ništa ne može sakriti. U danima starog Izraela žrtva je bila dovedena pred prvosvećenika gdje joj je bio zasječen otvor na kičmi da bi se vidjelo da li joj je srce zdravo. Tako su i žrtve koje mi danas prinosimo otvorene pred prodirućim pogledom našeg velikog Prvosvećenika. On pregleda i preispituje svaku žrtvu koju ljudska bića prinose, kako bi provjerio da li je dostojna da se iznese pred Oca.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 42, 1901. {1BC 1110.5}
5.
Levi.5,6. – Prinošenje žrtve za grijeh. – „Neka članovi svake porodice počnu da rade upravo za svoje domaće. Neka se svako ponizi pred Bogom. Dobro bi bilo kad bi, poput žrtve za grijeh, imali jednu kutiju u koju bi, – po dogovoru svih članova domaćinstva, – svaki onaj ko izgovori neljubaznu ili ljutitu riječ svaki put stavljao određenu sumu novca. Na taj način bi se sačuvali od zlih riječi kojima nanose uvredu i, ne samo svojoj braći, nego i sami sebi zadaju bol. Niko nije u stanju da svoj jezik, to ‘nemirno zlo’, sam pripitomi; ali će Bog to učiniti za onoga ko Mu se u vjeri i molitvi obrati skrušeno i ponizna srca. Zauzdavajte pomoću Božjom svoj jezik; manje govorite, a više se molite.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.03.1895. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1110-1111. {1BC 1110.6}
8.
Levi.8,31. – Grijeh slikovito prenošen sa svećenika. – „Grijesi naroda su u prijenosnom smislu bili prenošeni na svećenika koji je u ulozi posrednika vršio žrtveni obred. Svećenik nije mogao da bude žrtva za učinjeni grijeh, niti bi svojim životom mogao da postigne pomirenje grješnika sa Bogom, pošto je i sam bio grješnik. Stoga je, umjesto da sam umre, klao jedno besprijekorno zdravo janje; kazna za učinjeni grijeh prinijeta je na nevinu životinju koja je tako postala njegova neposredna zamjena, ukazujući simbolično na savršenu žrtvu Kristovu. U krvi zaklane žrtve, čovjek je vjerom unaprijed mogao da vidi krv Kristovu koja može da opere grijehe svijeta.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 14.03.1878. {1BC 1111.1}
10.
Levi.10,1. – /Levi.16,12.13/. – Prinošenje „tuđeg ognja“ danas. – „Bog se nije promijenio, On je u svojim zahtjevima i danas točan i beskompromisan isto tako kao što je bio u danima Mojsijevim. Međutim, u bogomoljama naših dana, u pjesmama, izrazima zahvalnosti, molitvama i izlaganjima sa katedre ima ne samo tuđeg ognja, nego i pravog skrnavljenja. Umjesto u istinskoj pobožnosti i svetom pomazanju od Boga, istina se često izgovara pod utjecajem duhana i alkoholnih pića. Tuđeg li ognja zaista! Izlaganje biblijske istine i biblijskog posvećenja, zajedno sa molitvama upućenim Bogu miješaju se sa otrovnim zadahom pušača! Takvo kađenje je najugodnije sotoni i to samo on može da prihvati! To je užasna obmana! Što može biti odvratnije u Božjim očima. Kakve li uvrede za Onoga ko je svet i boravi u nepristupačnoj svjetlosti. {1BC 1111.2}
Kad bi sposobnosti njihovog uma bile neoštećene, takozvani kršćani bi uočili nedosljednost takvog služenja. Njihova moć rasuđivanja i njihova osjećanja su pomućena, tako da poput Nadaba i Abihua ne uočavaju nikakvu razliku između svetog i običnog. Ono što je božansko i sveto oni spuštaju na nivo svog duhanom zatrovanog daha, pomućenog mozga, i svoje obesvećene duše, uprljane popuštanjem apetitu i strastima. Takozvani kršćani jedu i piju, puše i žvaču duhan, postaju izjelice i pijanice zadovoljavajući apetit, a ipak govore o pobjedi kao što je Krist pobijedio.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 25.03.1875. {1BC 1111.3}
14.
Levi.14,4-8. – /John 1:29/. – Dvije ptice – jedna umočena u krv druge. – „Čudesan simbol žive ptice umočene u krv zaklane ptice i zatim puštene da živi i da se raduje u slobodi, predstavlja za nas presliku iskupljenja. Smrt i život spojeni ovdje prikazuju istraživaču istine skriveno blago: nerazdvojnu povezanost između krvi kroz koju primamo oproštaj i uskrsnuća i života koje dobivamo preko Iskupitelja. Zaklana ptica držana je nad živom vodom – to je simbolično predstavljalo uvijek tekuću i uvijek spasonosnu krv krista, kao Janjeta zaklanog od postanja svijeta, izvor uvijek otvoren za Judu i Jeruzalem u kojem se možemo oprati od svake mrlje grijeha. Mi imamo slobodan pristup Kristovoj otkupljujućoj krvi, i to treba da smatramo najdragocjenijom prednošću i najvećim blagoslovom koji je ikad dat grješnom čovjeku. O kako je dubok, širok i nepresušan ovaj izvor. Svaka duša koja čezne za svjetlošću i mirom može tu naći oživljavajući utjecaj Svetog Duha, svetost, sreću, miran životni put i slatku zajednicu sa Kristom. Tada, o samo tada, možemo sa Ivanom shvatljivo reći: ‘Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta’!“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 87, 1894. {1BC 1111.4}
16.
Levi.16,23.24. – „Kao što je prvosvećenik ostavljao svoju prvosvećeničku odjeću i služio u bijelim lanenim haljinama običnog svećenika, tako je i Krist ostavivši svoje božanstvo, uzeo na sebe obličje sluge i prinio žrtvu, budući u isto vrijeme i svećenik i žrtva. I kao što je prvosvećenik, završivši svoju službu u svetinji nad svetinjama, izlazio da posluži zboru u svojoj prvosvećeničkoj odjeći, tako će Krist po drugi put doći odjeven u veličanstvene haljine slave tako bijele da ‘nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti’ /Mk.9,3/. On će doći u slavi svojoj i u slavi Oca svojega, kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, i sve vojske anđela pratiti će Ga na Njegovom putu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 113, 1899. {1BC 1111.5}
17.
Levi.17,11. – /Matthew 26:28; Hebrews 9:22/. – Krv se smatrala svetom. – „Krv Sina Božjega bila je simbolično predstavljena krvlju zaklane žrtve, i Bog je sasvim jasno i određeno istakao razliku između svetog i običnog. Krv se smatrala svetom, pošto se otkup za grješnika mogao izvršiti samo prolivanjem krvi Sina Božjeg.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.07.1880. {1BC 1112.1}
25.
Levi.25,10. – Godina jubileja. – „Svake pedesete godine, godine slavlja i jubileja, svako nasljedstvo u izraelskoj zemlji bilo je ponovo vraćeno njegovom prvobitnom vlasniku. ‘To neka vam bude jubilej, godina oprosta. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu’, kazao je Gospod. {1BC 1112.2}
Tako je Gospod u svojoj beskrajnoj mudrosti odgajao svoj narod. Njegovi zahtjevi nisu bili tiranski nametani. Sve upute koja je narod primao od Onoga koji je izvor svake svjetlosti bila su povezana sa posljedicama poslušnosti i neposlušnosti. Bili su poučeni da bi im poslušnost donijela najveće duhovne blagodati, osposobljavajući ih da uočavaju razliku između svetog i običnog. Neposlušnost bi također donijela svoje neizbježne posljedice. Ako bi odlučili da zemljom upravljaju prema vlastitoj mudrosti, Gospod ne bi učinio čudo da spriječi zla od kojih je inače nastojao da ih poštedi. {1BC 1112.3}
Gospod im je jasno pokazao put kojim treba da idu da bi mogli biti napredan i nezavisan narod. Naglasio je da će im, ako budu bili poslušni, podariti zdravlje i mir i da će zemlja pod Njegovim nadzorom donositi u izobilju svoj rod.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 12, 1899. {1BC 1112.4}
Levi.25,18-22. – Zemljoradnja i uredba o desetku kao ogledno sredstvo. – „Sistem desetka je uveo sam Gospod kao najbolji način da narodu pomogne u provođenju osnovnih načela svoga zakona. Da je taj zakon bio poštovan, tom narodu bi cijela zemlja bila povjerena kao radno polje, kao Njegov vinograd. „Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji. Zemlja će davati svoj rod, jest ćete do sitosti i živjet ćete u sigurnosti. Ako biste rekli: ‘Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?’ evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine. Kad budete sijali osme godine, hranit ćete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne dođe njezin prihod, jest ćete stari.’ ‘Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje očevine, neka dođe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao’“ Leviticus 25:18-22.] … {1BC 1112.5}
Ljudi treba da surađuju s Bogom u obnavljanju plodnosti zemlje, da bi ona mogla poslužiti na slavu Njegovu imenu. I kao što zemlja koju posjeduju, ako je obrađuju vješto i marljivo, donosi svoje obilje, tako bi i njihova srca, ako se nalaze pod Božjom kontrolom, odražavala Njegov karakter… {1BC 1112.6}
U zakonima koja je Bog Izraelcima propisao za obrađivanje zemlje, On im je pružio priliku da pobijede svoju sebičnost i da postanu pobožniji i više naklonjeni onome što je nebesko. Da su se pokorili Riječi Gospodnjoj Kanaan bi za njih bio kao Edenski vrt. Gospod je namjeravao da preko njih sve narode svijeta pouči kako treba obrađivati zemlju da bi ona donosila zdrave plodove, nezatrovane bolešću. Zemlja predstavlja Gospodnji vinograd, i treba je obrađivati u skladu sa Njegovim planom. Oni koji su obrađivali zemlju trebalo je da shvate da oni i na taj način Bogu službu čine. Oni su bili dužni da budu vjerni ‘da primiš svoju baštinu’ /Dan.12,13/ isto tako kao i oni koji su bili naimenovani da služe u svećenstvu i u radu povezanom sa svetinjom. Gospod je Izraelcima rekao da su leviti darovani njima, i bez obzira na njihovo zanimanje u svetoj službi, narod je bio dužan da ih potpomaže i izdržava.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 121, 1899 {1BC 1112.7}
11.
Numb.11,4. – Ishrana mijenja sklonosti, aktivira umne sile. – „Zdravlje tijela, a naročito probavnih organa, zavisi umnogome od duševnog raspoloženja i stanja u kome se nalazi čovjekov duh. Za ishranu svog naroda, kada je bio u pustinji, Gospod uopće nije predvidio meso, zato što je znao da upotreba takve hrane potiče bolest i nepokornost. Da bi izmijenio i oplemenio njihove sklonosti, i u njima aktivirao više sile uma, uskratio im je meso mrtvih životinja. Dao im hranu anđeosku, manu s neba.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 38,1898. {1BC 1112.8}
12.
Numb.12,1. – Mojsijeva žena nije bila Crnkinja. – „Sipora Mojsijeva žena nije bila Crnkinja, nego je samo po boji kože bila nešto tamnija od Hebrejki.“ – SP (Duh proroštva – Ellen G. White) str.286. {1BC 1113.1}
Numb.12,3. – Mojsije nadvisuje sve vladare svijeta. – „Po mudrosti i čestitosti Mojsije je nadvisivao najveće vladare i državnike na zemlji. Pa ipak nije s pravom tražio da se ljudi oslanjaju na njega, nego im je ukazivao na Boga kao na izvor svake mudrosti i snage. Gdje je takav karakter među ljudima našeg doba? Oni koji u svojoj drskosti prezrivo govore o Božjem zakonu obeščašćuju samog Boga i bacaju sjenku na najslavniji karakter prikazan u analima ljudske povijesti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.10.1886. {1BC 1113.2}
Numb.12,3. – /Izl.18,13/. – Mojsije je bio u stanju da prosudi odmah. – „Mojsije je bio smjeran čovjek. Sam Bog je rekao o njemu da je ‘skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji’. On je bio velikodušan, plemenit i dobro uravnotežen. Njegovi ljudski kvaliteti nisu bili samo polovično razvijeni i nepotpuni. On je sa uspjehom mogao da opominje i bodri svoje bližnje, jer je svojim životom bio živi predstavnik onoga što čovjek može postati i učiniti pomoću Božjom, onoga čemu je poučavao druge, što je želio da oni postanu, i što je Bog tražio od njega. On je govorio iz srca i to je dopiralo do srca ljudi. Bio je savršen u poznavanju sve tadašnje učenosti i znanja /Dj.7,22/, a ipak je u pokazivanju svog dubokog sudjelovanja sa ljudima bio jednostavan kao dijete. Obdaren izvanrednim instinktom, bio je u stanju da trenutno prosudi o potrebama svih koji su ga okruživali, kao i o onome što nije bilo u redu a zahtijevalo je pažnju, i ništa nije zanemarivao.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1887. {1BC 1113.3}
„Skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji“. – „Mojsije je bio najveći čovjek koji je ikada stajao kao vođa pred narodom Božjim. Bio je visoko poštovan od Boga, ne zbog iskustava koja je stekao na Egipatskom dvoru, nego zato što je bio ‘skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji’. Bog je govorio s njim licem k licu, kao što čovjek razgovara sa prijateljem svojim. Ako ljudi žele da budu poštovani od Boga, neka budu ponizni i smjerni. Oni koji predvode u djelu Božjem treba da se više od svih drugih odlikuju poniznošću. O čovjeku koji je zapažen po svojoj krotkosti, Krist kaže: ‘U njega mogu imati uvjerenja. Preko njega se mogu otkriti svijetu. U njegov život neće biti utkana nijedna nit sebičnosti. Ja ću mu se otkriti na način na koji se ne otkrivam svijetu’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 165, 1899. {1BC 1113.4}
13.
Numb.13,30. – Hrabrost stečena vjerom. – „Ono što je Kalebu dalo hrabrost bila je njegova vjera, to ga je održalo da se ne plaši ljudi i osposobilo da smjelo i nepokolebljivo ustane u obranu pravde. Oslanjajući se isto tako na silu moćnog Vojskovođe nebeskih vojski, svaki pravi vojnik križa može primiti snagu i hrabrost da savlada i one prepreke koje izgledaju nesavladive.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 30.05.1912. {1BC 1113.5}
Numb.13,30. – /Zechariah 4:6/. – I danas su potrebni ljudi kao što je bio Kaleb. – „Ljudi kao što je bio Kaleb, bili su veoma potrebni u raznim periodima povijesti našeg djela. Danas su neophodni ljudi svim srcem odani djelu, ljudi koji će ići samo za Gospodom, ljudi koji neće biti skloni da ćute onda kad bude trebalo da govore, koji su u načelu čvrsti kao čelik, koji ne traže da istaknu sebe, nego smjerno hode sa Bogom; strpljivi, ljubazni, predusretljivi i učtivi ljudi, ljudi koji iz iskustva znaju što znači molitva i vjera i koji djelom dokazuju da se zalažu za slavu Božju i dobro Njegovog naroda… Za Isusom možemo ići samo ako se svim srcem obratimo na samom početku, i ako to obraćenje ponavljamo svakog dana.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 39, 1899. {1BC 1113.6}
14.
Numb.14,29.30. – /Numb.26,64.65/. – Lutanje produženo zahvaljujući naporima sotone. – „Bog je pružio pozitivne dokaze da On vlada na nebu, i pobuna je bila kažnjena smrću. Samo dvojica od onih koji su kao punoljetni muškarci napustili Egipat, ugledali su obećanu zemlju. Lutanje naroda produženo je sve dotle dok svi ostali nisu rasuli svoje kosti po pustinji. {1BC 1113.7}
I danas sotona, koristeći se istim lukavstvima, unosi ista zla. I njegovi napori, koji su u danima Izraela tolike od njih poslali u grob, i danas su praćeni istim rezultatima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 13,1906. {1BC 1113.8}
15.
Numb.15,38.39. – /1 Timothy 2:9, 10; 1 Peter 3:3, 4/. – Izraelci su se i po odjeći razlikovali od drugih naroda. – „Sinovima Izaelovim je, poslije njihovog oslobođenja iz Egipta, bilo naređeno da na rub svoje odjeće stavljaju jednostavnu plavu traku po čemu je trebalo da se razlikuju od okolnih naroda, i što ih je označavalo kao poseban Bogom izabrani narod. Danas se od Božjeg naroda ne traži da nosi naročiti znak na svojoj odjeći. Ali u Novom Zavjetu mi smo često upućeni na primjer starozavjetnog Izraela. Kad je Bog svom narodu u staro vrijeme dao tako određene upute u pogledu njihove odjeće, zar On neće obratiti pažnju na odijevanje svog naroda i danas? Ne treba li da se oni u svom odijevanju razlikuju od ovog svijeta? Zar pripadnici Božjeg naroda, koji predstavljaju njegovo naročiti blago, ne treba da teže da čak i svojim načinom odijevanja posluže na slavu Bogu? Zar oni ne treba da budu primjer u pogledu odijevanja, i da svojom jednostavnošću predstavljaju ukor za oholost, taštinu i rasipničko pretjerivanje takozvanih kršćana koji ljube ovaj svijet? Bog to zaista zahtjeva od svog naroda. Oholost se ukorava i osuđuje u Njegovoj riječi.“ – AR ( ) 00.02.1872. {1BC 1114.1}
16.
Numb.16,1-35. – Pobuna protiv vodstva. – „Ovi ljudi su svojim gunđanjem, optužbama i negodovanjem uticali na narod da im se pridruže u njihovoj pobuni, pa čak i kad je Gospod pružio svoju ruku tako da je zemlja progutala krivce i kad su očevici užasnuti pobjegli od njihovih šatora, oni još uvijek nisu bili izliječeni od pobune. Dubina njihovog nezadovoljstva pokazala se čak i pred očevidnim Božjim sudom. Sutradan, po uništenju Koraha, Datana i Abirama i njihovih suučesnika, narod je došao Mojsiju i Aronu govoreći: ‘Pobili ste Gospodnji narod!’ Zbog tog lažnog okrivljavanja slugu Božjih, tisuće njih su bili pobijene, jer je to bio grijeh drskog likovanja u zlu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 12a, 1893. {1BC 1114.2}
Numb.16,1-35. – /1 Samuel 15:23/. – „Ja postavljam pitanja da li se prava pobuna ikada može izliječiti. Proučavajte pobunu Koraha, Datana i Abirama opisanu u knjizi Patrijarsi i proroci. Ova pobuna je brzo uzela maha, uključujući više od dvojice ljudi. U to je bilo uvučeno dvjesto pedeset knezova u narodu, ljudi koji su bili na dobrom glasu. Nazovimo pobunu njenim pravim imenom, a otpadništvo njegovim pravim imenom, i onda razmotrimo iskustva starozavjetnog Božjeg naroda koja su sa svim njihovim negativnim karakteristikama vjerno zabilježena u povijesti prošlosti. Sveto Pismo kaže: ‘Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena’ /1Kor.10,11/. I ako ljudi i žene koji priznaju istinu odu tako daleko da se odvoje od Krista kao Velikog Vođe, prihvaćajući velikog vođu otpadništva i to pod imenom «Krist naša pravda», to biva zato što oni nisu prodrli duboko u rudnik istine. Oni nisu u stanju da razlikuju zlato od materijala niže vrijednosti… {1BC 1114.3}
Gospod je dopustio da se ovi događaji tako odvijaju, da bi se vidjelo kako pripadnici Njegovog naroda lako mogu biti zavedeni, kad se oslanjaju na ljudske riječi umjesto da poput plemenitih Berejaca, pretražuju Sveto Pismo i da se sami uvjere da li je tako… {1BC 1114.4}
Pobunom i otpadništvom zatrovan je i sam zrak koji udišemo. Pošteđeni od toga biti ćemo samo onda ako se u svojoj bespomoćnosti vjerom čvrsto uhvatimo za Krista. Kad se ljudi sada tako lako daju zavesti, kako će se održati onda kada sotona bude činio čudesa, prikazujući se lično kao Krist? Ko će ostati nepokolebljiv, i nimalo nepokrenut njegovim lažnim prikazivanjima! Kad se bude pretvarao u samog Krista i kad bude izgledalo da zaista čini djela iscjeljivanja koja je Krist činio! Što će održati Božji narod da svoju vjernost ne pokloni tom lažnom Kristu? ‘Ne idite za njima’ /Lk.21,8/. {1BC 1114.5}
Učenja u istini moraju biti jasna i određena. Ljudi koji se prihvate da druge podučavaju istini moraju biti čvrsto ukotvljeni, onda će njihov brod moći da se održi u buri iskušenja. Mi moramo stajati uzevši sve oružje Božje. Braćo moja, vi morate da se sukobljavate ne samo sa ljudima, nego sa poglavarstvima i silama tame. Naš rat nije sa tijelom i sa krvlju Pročitajte pažljivo biblijski tekst iz poslanice Ephesians 6:10-18.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 1,1899. {1BC 1114.6}
„Krist je došao na ovaj svijet ne da bi potpomogao sotonu u njegovom djelu pobune, već da se pobuna uguši. U svakom slučaju kad otpočinju djelo pobune, ljudi to čine tajno u mraku, jer neće da odu, kao što to Krist nalaže, onome protiv koga imaju nešto, nego svoju torbu pune lažima, neprijateljstvom i zlim pretpostavkama, kao što je to činio i sotona kad je simpatije anđela koji su pristajali uz njega pridobio lažnim prikazivanjem.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 156, 1897. {1BC 1115.1}
Numb.16,1-3. – Knezovi uvučeni u borbu. – „Ovi ljudi u Izraelu su čvrsto odlučili da se suprotstave svakom dokazu koji bi ih mogao osvjedočiti da su na pogrešnom putu, i ostali su uporni u svom nezadovoljstvu sve dok mnogi nisu bili navedeni da se ujedine s njima. Ko su bili ti? To nisu bili slabi, neupućeni i neobaviješteni. U toj pobuni bilo je i dvjesta pedeset knezova, ljudi koji su bili čuveni i glasoviti u zboru.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 2a, 1892. {1BC 1115.2}
Numb.16,3. – Mojsije optužen za ometanje napretka. – „Za svoj neuspjeh što nisu ušli u obećanu zemlju oni su optužili Mojsija. Tvrdili su da Bog sa njima ne postupa tako i da On nije rekao da oni moraju pomrijeti u pustinji. U svom nevjerovanju i pobuni, ponavljali su da to nikad nije rekao Gospod, nego Mojsije; i da je upravo on sve tako podesio da oni nikada ne uđu u obećanu zemlju kanaansku.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.30. {1BC 1115.3}
Korej sam sebe obmanuo. – „Korej je tako dugo gajio nadu zavisti i pobune dok nije sam sebe obmanuo, tako da je stvarno mislio da je narod bio potpuno pravedan, a da je Mojsije tiranski gospodar koji Izraelcima stalno ističe potrebu svetosti, što je potpuno izlišno, kad su oni inače sveti.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.31. {1BC 1115.4}
17.
Numb.17,17-28. – Štap sačuvan za znak i opomenu. – „Sve te upadljive promjene u vezi s Aronovim štapom koji je /’…propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi’/ odigrale su se za jednu noć, da bi ih osvjedočile da Gospod zaista pravi razliku između Arona i ostalih sinova Izraelovih. Poslije ovog čuda učinjenog božanskom silom autoritet svećenstva nije više bio stavljan u pitanje. Ovaj čudesan štap bio je sačuvan da bi Izraelce uvijek podsjećao na prošlost, da ne bi više gunđali postavljajući pitanje kome pripada pravo na svećenstvo. Poslije toga sinovi Izraelovi su bili potpuno osvjedočeni da su bili na pogrešnom putu, da su Mojsija i Arona nepravedno optuživali, sagledali su svoju pobunu u njenoj pravoj svjetlosti, i bili su užasnuti. ‘Izgibosmo!’ – rekoše Izraelci Mojsiju. ‘Propadosmo! Svi odreda propadosmo!’ Najzad su bili primorani da povjeruju u nepoželjnu istinu da svoje kosti moraju rasuti po pustinji. Poslije su povjerovali da je zaista Gospod rekao da oni ne mogu ući u obećanu zemlju; i onda su priznali da su Mojsije i Aron bili u pravu, i da su svojom pobunom protiv njihovog autoriteta griješili protiv samog Gospoda. Priznali su također da su Korah i oni koji su propali s njim griješili protiv Gospoda i da su zaista zaslužili njegov gnjev.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.35.36. {1BC 1115.6}
20.
Numb.20,7.8.10.12. – Mojsijev grijeh: pogrešno prikazivanje Božjeg vodstva. – „Sinovi Izraelovi su u svojim dugim lutanjima dolazili u iskušenje da silna čuda koja je Bog učinio oslobađajući ih iz zemlje njihovog robovanja pripišu Mojsiju. Oni su pripisivali Mojsiju da ih je izveo iz zemlje egipatske. Istina je da se Bog na čudesan način javio Mojsiju. On je imao naročitu prednost da bude u prisutnosti Božjoj. Njemu je Bog kao nikome od smrtnika otkrio svoju slavu. Na gori je on bio u svetoj blizini Svemogućega i razgovarao s Njim kao što čovjek razgovara sa prijateljem svojim. Ali Gospod je pružio mnoge očevidne dokaze da je oslobođenje Izraela izvršio On sam, a ne Mojsije. {1BC 1115.7}
Rekavši: ‘Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vod’, Mojsije je praktično rekao da su Izraelci bili u pravu kad su vjerovali da je on u stvari izvršio silna čuda učinjena u njihovu korist. Gospod je morao da pokaže Izraelcima da On to ne može odobriti… Da bi Izraelcima zauvijek izbio iz glave ideju da ih je vodio jedan čovjek, Bog je našao za neophodno da dopusti da njihov vođa umre prije no što su ušli u zemlju obećanu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 69, 1912. {1BC 1116.1}
21.
Numb.21,6. – Izraelci su u pustinji samo čudom bili sačuvani od otrovnih zmija. – „Da bi Izraelce kaznio za njihovu nezahvalnost i stalno gunđanje, Gospod je dozvolio da ih ujedaju zmije otrovnice. Oni su ih prozvali vatrenim zmijama zato što je njihov ujed izazivao veoma bolno rasplamsavanje i naglu smrt. Izraelci su, do tada, bili stalnim čudima čuvani od tih zmija, jer su zmije otrovnice predstavljale stalnu napast pustinje kroz koju su oni putovali.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.41. {1BC 1116.2}
Sudbonosna odluka. – „Bilo je i takvih koji su, rukovodeći se ljudskim razumom, smatrali da je besmisleno očekivati iscjeljenje od samog pogleda u taj predmet. Očekivati da ozdrave samim pogledom u jedan komad bronce, bilo je za njih apsurd, i oni su odlučili da ne pogledaju. Ta odluka bila je za njih sudbonosna, i svi koji nisu prihvatili ponuđenu mogućnost spasa propali su. {1BC 1116.3}
Brončana zmija je bila podignuta u pustinji da bi svako ko je vjerom pogledao u nju morao da ozdravi. Na sličan način Bog ljudima i danas šalje jednu poruku da za svoje iscjeljenje i obnavljanje zdravlja ne gledaju u čovjeka i ovozemaljska sredstva, nego da se s povjerenjem oslanjaju na Njega. On je svom narodu dao istinu praćenu silom Svetog Duha. On otkriva svoju Riječ onima koji sa molitvom istražuju istinu. Međutim, kad ti vjesnici iznesu narodu istinu, mnogi pokazujuju nevjerovanje isto kao i Izraelci. Oni iznose bezrazložne primjedbe i sitničarski kritiziraju istinu koju im iznose ponizni vjesnici.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 75, 1899. – 1BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.1, str.1115-1116. {1BC 1116.4}
22.
Numb.22,1-6. – Bileam naklonjen dvoličnosti. – „U vrijeme kad mu je Balak slao poslanike, Bileam je pokazao dvoličnost, nastojeći da zadrži odobravanje i počasti neprijatelja Gospodnjih, radi nagrade koju je primio od njih. Za sebe je u isto vrijeme i dalje tvrdio da je Božji prorok. Idolopoklonički narodi su vjerovali da bi izgovoreno prokletstvo moglo porazno djelovati ne samo na pojedince, nego čak i na cijeli narod.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.43. {1BC 1116.5}
Numb.22,15-17. – Pohlepa jedan od Bileamovih grijeha. – „Ovdje se nalazi ozbiljna opomena za pripadnike današnjeg Božjeg naroda, da ne dopuste ni jednoj nekršćanskoj osobini da živi u njihovom srcu. Grijeh koji se gaji prelazi u naviku; i, ojačan ponavljanjem, on uskoro počinje da gospodari čitavim bićem, podčinjavajući sve plemenitije sile. Za Bileama Riječ Božja kaže: da ‘mu omilje plata nepravedna’. On nije pobijedio grijeh pohlepe, grijeh koji Bog stavlja u isti red sa idolopoklonstvom. Posredstvom tog jednog grijeha, koji je izopačio njegov karakter, sotona je potpuno zagospodario njime i učinio ga bijednim prevrtljivcem koji se povijao prema vjetru i okolnostima. On je tvrdio da je Bog njegov učitelj, ali nije služio Njemu, nije tvorio djela Bogu ugodna.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 18.11.1880. {1BC 1116.6}
24.
Numb.24,1-5. – Promatrao slavu Božje prisutnosti. – „Bileam je želio da stvori utisak da je naklonjen Balaku i dopustio mu je da bude obmanut, misleći da on upotrebljava praznovjerne ceremonije i magije dok je u duši vapio Bogu. Ali, kad se, izvršavajući nalog koji mu je Gospod dao, osmjelio u razmjeri sa podčinjavanjem božanskom impulsu, prestao je da glumi vračanje. I, promatrajući logor Izraelaca, zapazio je savršeni red. Svako pleme je pod svojom plemenskom zastavom bilo ulogoreno na određenom odstojanju od svetinje smještene u šatoru od sastanka. Bileamu je bilo dopušteno da ugleda veličanstveno pokazivanje Božje prisutnosti koje je osjenjivalo, štitilo i vodilo taj sveti šator. Veličanstvenost tog prizora ispunila ga je strahopoštovanjem, i svoje parabolično kazivanje počelo je punim dostojanstvom pravog Božjeg proroka.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.47.48. {1BC 1116.7}
Numb.24,15-24. – Balak zaprepašten Bileamovim otkrivenjem. – „Moabci su shvatili značaj Bileamovih proročanskih riječi – da će Izraelci pošto savladaju Kanaance uzeti u posjed njihovu zemlju, i da svaki pokušaj da im se pruži otpor ili da se zaustave ne bi bio ništa korisniji nego buditi lava iz njegove jazbine. Bileam je Balaku nabrojao što će sve Izraelci u kasnijem periodu učiniti njegovom narodu. Gospod je Bileamu otkrio budućnost i dozvolio da se pred njegovim očima pojave događaji koji su imali da se odigraju kasnije, da bi Moabci razumjeli da će Izrael konačno trijumfirati. Pošto je Bileam Balaku i njegovim knezovima proročanskim jezikom kazivao budućnost, oni su bili zaprepašteni pokazivanjem sile Božje u budućnosti.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.48. {1BC 1117.1}
25.
Numb.25,16-18. – Božja vlast je neograničena. – „Mojsije je naredio ratnicima da pobiju i žene i mušku djecu. Bileam je prodao sinove Izraelove za nagradu koju je primio, i poginuo je sa Midjanima čiju je naklonost zadobio žrtvujući dvadeset i četiri tisuće Izraelaca. Mnogi smatraju da je bilo svirepo što je Gospod tražio od svog naroda da ratuje protiv drugih naroda. Oni kažu da je to u suprotnosti sa Njegovom dobronamjernošću i milosrđem. Ali Onaj koji je stvorio svijet i čovjeka sazdao da živi na zemlji, ima neograničenu vlast nad djelima svojih ruku, i ima pravo da sa tim djelima svojih ruku postupi kako Mu je volja. Čovjek nema pravo da svome Tvorcu kaže: zašto postupaš tako. U njegovom karakteru i postupanju nema nepravde. On je suvereni Vladar ovog svijeta, a veliki dio Njegovih podanika je u stalnoj pobuni protiv Njegovog autoriteta, i svi oni gaze Njegov zakon… On je pripadnike svog naroda upotrijebio kao instrument svoga gnjeva, da kazne narode koje su ih unesrećili i zaveli u idolopoklonstvo.“ – 4SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.4, str.50.51. – {1BC 1117.2}
26.
- 64. See EGW comment on Numbers 14:29. {1BC 1117.3}
27.
12-39. See EGW comment on Exodus 23:16. {1BC 1117.4}
1.
Deut1,1. – Proučavajmo petu knjigu Mojsijevu pažljivo. – „Petu knjigu Mojsijevu treba pažljivo da proučavaju upravo oni koji danas žive na zemlji. Ona sadrži zapis o poukama koje je sam Bog dao Mojsiju da bi ih prenio sinovima Izraelovim. U njoj je zakon ponovo istaknut… {1BC 1117.5}
Izraelcima je zakon Božji često bio ponavljan. Da se njegovi propisi ne bi zaboravili, on je pred narodom uvijek bio istican i veličan. Roditelji su bili dužni da zakon tumače svojoj djeci, poučavajući ih ‘zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo’. A na javnim skupovima zakon je bio čitan pred svim narodom. {1BC 1117.6}
Od pokoravanja tom zakonu zavisilo je blagostanje i napredak Izraela. Poslušnost zakonu donosila je život, a neposlušnost kaznu i smrt.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 31.12.1903. {1BC 1117.7}
Deut1,1. – /Exodus 1:1/. – Proučavajmo više Petu i Drugu knjigu Mojsijevu. – „Petu i Drugu knjigu Mojsijevu mi ne proučavamo dovoljno. U tim knjigama zapisano je postupanje Božje sa Izraelcima u periodu kad ih je izveo iz zemlje njihovog robovanja i kroz pustinju ih vodio u zemlju obećanja.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 11, 1903. – {1BC 1117.8}
Deut1,6-10. – Izraelce je posredstvom vidljivih oruđa vodio njihov Nevidljivi Vođa. – „Naš vođa je sam Gospod Bog nebeski. On je vođa koga sa sigurnošću možemo slijediti, jer On nikada ne griješi. Neka sva slava i čast pripadaju Bogu i Sinu Njegovu Kristu Isusu, preko koga On održava vezu sa ovim svijetom. Krist je bio taj koji je Mojsiju davao upute koja je trebalo prenijeti sinovima Izraelovim. Krist je bio taj koji je Izraelce oslobodio njihovog robovanja u Egiptu. Mojsije i Aron su bili samo vidljive vođe. Upute koja je samo prenosio narodu, Mojsije je primao od Njihovog nevidljivog Vođe. {1BC 1117.9}
Da su Izraelci poštovali upute koja su im bila davana preko Mojsija, nijedan od onih koji su krenuli iz Egipta ne bi pao u pustinji kao plijen bolesti i smrti. Oni su imali pouzdanog Vođu. Krist se zakleo da će ih sigurno odvesti u zemlju obećanu ako se budu pokoravali njegovom vodstvu. Tu je pod Njegovom direktnom upravom bilo ogromno vodstvo naroda. Više od jednog miliona, oni su bili kao Njegova porodica. Za svakoga od njih On je bio zainteresiran.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 144, 1903. {1BC 1118.1}
4.
Deut4,1. – Proučavajmo poglavlja četvrto do osmog. – „Molim vas proučavajte četvrto do osmog poglavlja Pete knjige Mojsijeve, da biste shvatili što je sve Bog tražio od svog naroda u staro vrijeme da bi mogli biti narod svet koji pripada samo Njemu. Približujemo se velikom danu Božjeg obračuna, kad će svi narodi svijeta morati da stanu pred Suca cijele zemlje da odgovaraju za svoja djela. Mi sada živimo u vremenu ispitivanja i istrage. Prije nego što dođe dan konačnog pregleda, karakter svakog pojedinca mora biti ispitan i slučaj svakog pojedinca biće odlučen za vječnost. Riječi sluge Božjeg zapisane u ovim poglavljima treba da se čitaju i da budu od koristi.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 112, 1909. {1BC 1118.2}
6.
Deut6.pogl. – „Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Gospod, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka bojiš Gospoda, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život“ /Deut6,1.2/.
Rezultat poslušnosti. – „Iz ovih svetih zapisa vidimo da poslušnost Božjim zahtjevima obuhvata i pokoravanje zakonima koji vladaju našim tjelesnim bićem. Oni koji žele da sačuvaju zdravlje moraju da savladaju svoj apetit i strasti. Oni se ne smiju odavati čulnim zadovoljstvima i neumjerenosti u jelu i piću, jer treba da ostanu pod kontrolom Božjom, a svoje tjelesne, umne i moralne snage treba da koriste tako mudro da bi očuvali radne sposobnosti čitavog organizma. Zdravlje, život i sreća su samo rezultat pokoravanja tjelesnim zakonima koji vladaju našim bićem. Ako su naši putovi i naša volja u suglasnosti sa voljom Božjom, ako činimo ono što je po volji našem Tvorcu, On će naš organizam održavati u dobroj kondiciji, i obnavljati će naše moralne, umne i tjelesne snage da bismo ih mogli upotrijebiti na slavu Njemu. Njegova obnavljajuća sila se neprekidno pokazuje u životu našeg organizma. Ako surađujemo s Njime u ovom djelu, zdravlje, sreća, mir i korisnost, biće sigurni rezultati.» – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1901. {1BC 1118.3}
„Riječi ove što ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim“ /Deut6,6-9/. /Vidi red.25; Rim.10,5/.
Poslušnost i pokoravanje u vjeri predstavljaju opravdavanje vjerom. – „Kad mi svoj život dovedemo u potpunu pokornost zakonu Božjem, smatrajući Boga svojim vrhovnim Vođom i oslanjajući se na Krista kao jedinu nadu svog opravdanja, Bog će raditi u našu korist. To je opravdanje vjerom, opravdanje skriveno u tajni o kojoj čovjek odan uživanjima ovog svijeta ne zna ništa, i koju on ne može da shvati. Varljivi zaključci svjetovnog mudrovanja i prepirke nastavljaju lukavstvo zmije, ali brižljivo proučavanje Božjih zapovijedi i njihova primjena u praksi omogućuju nam uspostavljanje stalne veze sa nebom i razlikovanje pravog od lažnog. Tako poslušnost ostvaruje u nama božansku volju i u naš život unosi pravdu i savršenost koja se ogleda u životu Kristovom.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 43, 1907. {1BC 1118.4}
9.
- 9. See EGW comment on Exodus 34:28. {1BC 1118.5}
15.
Deut15,11. – Nijednu nit sebičnosti ne unositi u tkivo života. – „Peta knjiga Mojsijeva sadrži mnoge upute u pogledu onoga što zakon traži od nas, i povezanosti koju ćemo održavati s Bogom ako poštujemo i uvažavamo njegov zakon. {1BC 1118.6}
Mi smo sluge Božje i treba da služimo samo Njemu. U veliko tkivo života ne treba unositi ni jednu nit sebičnosti, jer bi smo ga time iskvarili. Ali, kako su nepromišljeni ljudi skloni da to čine! Kako rijetko oni interese Božjih stradalnika gledaju kao svoje. Siromašni se nalaze svuda oko njih, ali oni bezbrižno i ravnodušno prolaze pored udovica i siročadi koji, ostavljeni bez sredstava za život, pate ali se ne žale. Kad bi bogataši samo jedan mali fond odvojili za siromašne i ugrožene, koliko njih bi bilo pošteđeno patnji i nevolja. Sveta božanska ljubav treba da pokrene svakog pojedinca da brigu i o drugima smatra svojom dužnošću, i da njeguje duh dobročinstva… Sa svojom dobrotom, milošću i ljubavlju iznosi svoje zahtjeve pred svoju djecu, govoreći im da čine tako. On nam ukazuje čast čineći nas svojom pomoćnom rukom. Umjesto negodovanja i gunđanja, treba da se radujemo što imamo prednosti da služimo tako dobrom i milostivom gospodaru.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 112, 1902. {1BC 1118.7}
18.
Deut18,10. – /Leviticus 18:21; 20:2, 3/. – Osuda poganskog običaja provođenja djece kroz vatru.– „Bog je mudar i suosjećajan zakonodavac, sudeći u svakom slučaju pravedno i nepristrano. Izraelci su, dok su se nalazili u egipatskom ropstvu, stalno bili okruženi idolopoklonstvom. Egipćani su u pogledu prinošenja žrtava imali svoje tradicije. Oni nisu priznavali da na nebu postoji Bog, i prinosili su žrtve svojim idolima. Bogosluženje svojim idolima oni su obavljali sa velikom razmetljivošću i ceremonijama. Podizali su oltare u čast svojim bogovima i čak su svoju djecu provodili kroz oganj. Pošto bi podigli oltar, oni su od svojih sinova tražili da preko tog oltara preskaču kroz zapaljenu vatru. Ako su oni pri tom ostali neopaljeni, idolski svećenici i poklonici su to uzimali kao očevidan dokaz da je njihov bog primio takvu žrtvu, a onome koji je prošao kroz vatreni test ukazivane su naročite počasti. Bio je obasipan prednostima i kroz cijeli kasniji život visoko cijenjen od svega naroda. Nikad nije smio biti kažnjen, makar činio i najgore zločine. Ako bi pak neko, preskačući takvu vatru, bio tako nesretan da pri tom zadobije opekotine, njegova sudbina je bila zapečaćena. Vjerovalo se da su bogovi razgnjevljeni i da njihov gnjev ne može stišati ništa drugo nego samo život nesretne žrtve. Takav je zatim bio prinesen kao žrtva na oltaru njihovih idola. {1BC 1119.1}
Čak su se neki i od sinova Izraelovih spustili do te mjere da su činili takve gnusobe, i Bog je učinio da plamen spali njihove sinove koje su provodili kroz oganj. Oni nisu išli tako daleko /da bi one koji zadobiju opekotine žrtvovali/ kao neznabožački narodi, ali ih je Bog lišio njihove djece dopustivši da ih vatra proguta u samom činu dok su prolazili kroz nju. {1BC 1119.2}
Pošto su Izraelci kao narod Božji imali konfuzne ideje o ceremonijalu prinošenja žrtava i sa svojim obrednim bogoštovljem miješali neznabožačke ceremonije, Bog se spustio do njih i dao im definitivna iskustva kako bi mogli da shvate pravo značenje tih žrtava dok najzad Janje Božje ne bude zaklano, kao veliki uzor i ostvarenje njihovih žrtava i prinosa.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.303.304. {1BC 1119.3}
23.
Deut23,14. – Nikakva nečistoća tijela, riječi ili duha. – „Da bi u očima Božjim bili prijatni i prihvatljivi, vođe naroda su morale striktno da paze na sanitarne uvjete izraelske vojske, čak i kad su polazili u borbu. Svaki pojedinac, od glavnokomandirajućeg do posljednjeg vojnika, imao je svetu dužnost da održava čistoću i kod sebe osobno i u svojoj okolini, jer su Izraelci bili Bogom izabrani kao Njegov poseban narod. Oni su bili neprikosnoveni obvezni da budu sveti i tijelom i duhom. Nisu smjeli da budu bezbrižni i nemarni u svojim osobnim dužnostima i obvezama. Morali su strogo da održavaju čistoći i urednost u svakom pogledu. Nisu smjeli da ostavljaju ništa neuredno ili nezdravo u svojoj okolini, ništa što bi zagađivalo čistoću atmosfere. Morali su da budu čisti i spolja i iznutra. ‘Ta Gospod, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Gospod ne zapazi u tebe ništa nedolično, da se ne bi odvratio od tebe’ /Deut23,15/.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 35, 1901. {1BC 1119.4}
„Mi znamo Njegovu volju, i svako odstupanje od jasno izražene Božje volje da bismo slijedili vlastite ideje, predstavlja obeščašćivanje Njegovog imena i sramoti Njegovu svetu istinu. Sve što je u vezi sa bogosluženjem i uopće sa službom Bogu na ovoj zemlji, treba i po svojoj vanjštini upečatljivo da liči na ono što je nebesko. U tome ne smije biti bezbrižne nemarnosti, ako želite da vas Gospod blagoslovi svojom prisutnošću. On ne dopušta da se Njegovo djelo spušta na nivo običnih ovozemaljskih stvari.» – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 7, 1889. {1BC 1119.5}
«Svi oni koji dolaze u Njegovu prisutnost treba naročitu pažnju da posvete i čistoći tijela i odjeće. U nebu je sve čisto i sveto. Bog je čist i svet. Svi oni koji dolaze u Njegovu prisutnost treba da poslušaju Njegove upute, i urednošću i čistoćom svoga tijela i odjeće pokažu poštovanje i prema sebi i prema Njemu. Srce također mora biti posvećeno. Oni koji shvaćaju ovo neće obeščastiti Njegovo sveto ime, dolazeći na bogosluženje dok im je srce obesvećeno a vanjski izgled neuredan. Bog vidi sve to. On zapaža ne samo pripremu srca i misli nego i vanjsku čistoću i urednost onih koji Mu se mole.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {1BC 1119.6}
26.
Deut26,8. – Čudesno pokazivanje Božje sile. – „Gospod je svoj narod na osobit način izveo iz njihovog dugog robovanja, dajući Egipćanima priliku da se osvjedoče kolika je nemoćna mudrost njihovih velikana i sila njihovih bogova u suprotstavljanju Bogu nebeskom. On im je preko svog sluge Mojsija pokazao da je On Tvorac neba i zemlje, živi i svemoćni Bog, i da je iznad svih bogova. Pokazao im je da je Njegova moć jača i od najmoćnijih – da je SVEMOGUĆI zaista mogao da izvede svoj narod rukom moćnom i ispruženom mišicom. Silni znaci i čudesa učinjeni pred faraonom nisu bili izvršeni samo njega radi, nego i za dobro Izraelaca: da bi imali jasniju i uzvišeniju predstavu o Bogu, da bi Ga se bojali, da bi svim srcem željeli da napuste Egipat, i da bi odlučili da služe pravom Bogu punom milosrđa i dobrote. Da nije bilo tih čudesnih pokazivanja Božje sile, mnogi od njih bi se prije zadovoljili da ostanu u Egiptu nego da krenu na dugi i neizvjesni put kroz pustinju.“ – 3SG (Duhovni darovi – Ellen G. White) sv.3, str.204.205. {1BC 1120.1}
Deut26,16. – Ništa ne smijemo zadržati. – „Ništa sa svoje strane ne smijemo zadržati ni uskratiti, ni svoju službu, ni svoja sredstva, ako želimo da ispunimo zavjet koji smo učinili sa Gospodom. ‘Gospod, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom’ /Deuteronomy 26:16 /. Svrha svih Božjih zapovijedi je da se čovjeku otkrije i predoče njegove dužnosti ne samo prema Bogu, nego i prema njegovim bližnjima. U ovom posljednjem stoljeću povijesti ovog svijeta, mi ne smijemo da zbog sebičnosti svoga srca postavljamo pitanje: Da li je Bog imao prava da postavlja ovakve zahtjeve, jer ćemo obmanuti sami sebe i zakinuti najobilnije blagoslove Božje milosti svojoj duši. I srce i um i duša treba da se stope, i da se izgube u volji Božjoj. Onda će izvršavanje zavjeta zamišljenog po diktatu beskrajne mudrosti i sklopljenom autoritetom Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima, biti za nas radost i milina. Bog neće imati parbu s nama u pogledu obveznosti ovih propisa, već će nam biti dovoljno to što je On rekao za pokoravanje Njegovim uredbama i zakonu predstavlja život i blagostanje Njegovog naroda.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 67, 1907. {1BC 1120.2}
Deut26,18. – /Rim.6,3.4/. – Uzajamnost zavjeta i blagoslova koji iz njega proističu. – „Blagoslovi predviđeni Božjim zavjetom uzajamni su. ‘Danas je Gospod ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi’ /Deut26,18/. {1BC 1120.3}
Zavjetom učinjenim prilikom krštenja, mi potvrđujemo i svečano priznajemo Gospoda – Gospoda kao svog Vladara. Mi se u stvari svečano zaklinjemo u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha, da će se naš budući život utopiti u život ove tri velike Sile, da će život kojim živimo u tijelu biti život vjernog pokoravanja svetom Božjem zakonu. Izjavljujemo da smo umrli sebi, da je naš život skriven s Kristom u Bogu i da ćemo ubuduće hoditi s Njim u novom životu, kao ljudi i žene koji su doživjeli novo rođenje. Mi priznajemo Božji zavjet učinjen s nama i zaklinjemo se da ćemo težiti za onim što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu. Svojim ispovijedanjem vjere mi priznajemo Gospoda kao svog Boga i obavezujemo se na pokornost njegovim zapovijedima. Svojom poslušnošću prema Pisanoj Božjoj riječi mi svjedočimo pred ljudima i pred anđelima da živimo ‘o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 67, 1907. {1BC 1120.4}
30.
Deut30,15-19. – /Joshua 24:15/. – Odluka treba da se zasniva na dokazima. – „Bog ljude nikada ne primorava da se odreknu svog bezbožnog nevjerovanja. On pred njih iznosi svjetlost i tamu, istinu i zabludu. Na njima je da odluče što će da izaberu. Ljudski um je obdaren snagom i sposobnošću da razlikuje pravo od lažnog i dobro od zlog. Božja namjera nije da ljudi odlučuju prema trenutnim pobudama, nego prema težini iznijetih dokaza, uspoređujući brižljivo svete tekstove – stih sa stihom.“ – REDEMPTIOM: OR THE MIRACLES OF CHRIST, pp.112.113. {1BC 1120.5}
1.
Joshua 1 .pogl. – Nema boljeg i sigurnijeg vođe nego što je Bog. – „Ako ljudi idu putem koji je Bog za njih odredio, oni će imati savjetnika čija mudrost daleko nadmašuje svako ljudsko mudrovanje. Jošua Nunov je bio mudar vojskovođa zato što je Bog bio njegov vođa. Prvi mač koji je Jošua Nunov upotrijebio bio je mač Duha, – Riječ Božja. Da li ljudi koji su se prihvatili velikih odgovornosti čitaju i proučavaju prvo poglavlje knjige Jošue Nunova? ‘Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjeg, reče Gospod Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti. Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati’ /Jš.1,1.5,7/.
Mislite li da bi sve to bilo naloženo Jošui Nunovu da on nije bio u opasnosti da padne pod zavodnički utjecaj? Upravo zato što je znao da će se njegovom nastojanju, da se načelno drži pravde, suprotstavljati najsnažniji utjecaji, Gospod mu je u svojoj milosti naredio da ne skreće ni na desno ni na lijevo. On je bio dužan da se najizričitije drži načela čestitosti i ispravnosti. ‘Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjeg, reče Gospod Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: ‘Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Gospod, Bog tvoj’ /Jš.1,1.8.9/. Da pred Jošuom Nunovim nisu bile tako velike opasnosti, Gospod mu ne bi više puta naglašavao: ‘Budi odvažan i hrabar!’ Ali Jošua Nunov je u svim svojim nastojanjima i odgovornostima uzimao Boga za svog vođu. {2BC 993.5}
Nema veće obmanutosti nego kad čovjek pretpostavlja da u bilo kakvoj teškoći može naći pouzdanijeg vođu, u iznenađenju mudrijeg savjetnika i u opasnosti sigurniju obranu nego što je Bog.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 66, 1898. {2BC 994.1}
Joshua 1:1, 5, 7 . – Tajna uspjeha Jošue Nunovog. – „Gospod ima veliko djelo koje treba da se izvrši za ovaj svijet. On je svakom pojedincu dao njegov zadatak, ono što može da učini čovjek. Ali niko ne može uzeti bilo kog čovjeka za svog vođu a da ne bude zaveden na pogrešan put; to je uvijek nesigurno. Iako biblijska religija predstavlja oličenje načela aktivnosti u službi, ona u isto vrijeme ističe potrebu svakodnevnog traženja mudrosti od Onoga ko je izvor svake premudrosti. U čemu je bila pobjeda Jošue Nunovog? {2BC 993.1}
U tome što je o Riječi Božjoj razmišljao dan i noć. Pred sam prijelaz preko Jordana Jošui Nunovu je došla riječ Gospodnja: ‘Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio’ /Joshua 1:7, 8 /. U tome je bila tajna njegove pobjede. On je Boga učinio svojim vođom.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 188, 1901. {2BC 993.4}
Savjetnici treba da cijene i smatraju značajnim sve što dolazi od Boga. – „Oni koji su pozvani da budu savjetnici treba da budu ljudi nesebični, ljudi vjere i molitve, ljudi koji se ne usuđuju osloniti samo na svoju ljudsku mudrost, nego se usrdno mole za prosvjetljenje i razum kako bi svoje dužnosti mogli da izvrše na najbolji način. Jošua Nunov je, kao vojskovođa izraelskog naroda, brižljivo pretražio knjige u kojima je Mojsije vjerno zabilježio Bogom dane upute – Njegove zahtjeve, upute, ukore i ograničenja, – da ne bi krenuo nepromišljeno i bez savjeta. Jošua Nunov se nije usudio da se osloni na vlastite pobude, ili na svoju ljudsku mudrost. Sve ono što je dolazilo od Krista, zaodjenutog danju u stup od oblaka a noću u stup od ognja, on je smatrao veoma značajnim i cijenio kao sveto.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 14, 1886. {2BC 993.5}
2.
- Kazne zadale strah mnogim narodima. — Užasne kazne kojima je Gospod pohodio idolopoklonike u zemlji iz koje su sinovi Izraelovi bili izvedeni ispunile su strahom i trepetom sve narode koji su živjeli na zemjji (MS 27, 1899). {2BC 994.1}
- i 4.
Joshua 3 i Joshua 4 pogl. – „Proučavajte pažljivo iskustva Izraelaca na njihovom putu za Kanaan. Proučavajte treće i četvrto poglavlje u knjizi Jošue Nunova, gdje je zabilježena njihova priprema za prijelaz preko Jordana i ulazak u obećanu zemlju. Čestim ponavljanjem i vježbom mi treba da stalno održavamo u svježem sjećanju pouke koje je Bog davao starozavjetnom Izraelu. Onda će nam, kao što On i želi da bude, učenja Njegove Riječi uvijek biti interesantna i upečatljiva.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 292, 1908. {2BC 994.2}
4.
Joshua 4:24. – Bog želi da preko svog naroda poučava svijet. – „Preko Izraela kao svog naroda Bog je želio da pruži spoznaju svoje volje. Njegova obećanja i prijetnje, Njegove upute i ukori, čudesno pokazivanje Njegove sile među njima i blagoslovima za poslušnost i kaznama za prijestup i otpadništvo – sve to treba da posluži odgoju i razvoju načelne religioznosti među narodom Božjim sve do svršetka vijeka. Zato je važno da se upoznamo sa poviješću sinova Izraelovih i da pomno razmišljamo o Božjem postupanju s njima. {2BC 994.3}
Riječi koje je Bog izgovorio Izraelu preko svog sina, upućene su isto tako i nama u ovim posljednjim danima. Onaj isti Spasitelj koji je na Gori Blaženstva poučavao svoje učenike o dalekosežnosti načela Božjeg zakona, poučavao je i stari Izrael iz stupa od oblaka i iz šatora od sastanka, ustima Mojsija i Jošue Nunova… Religija u danima Mojsija i Jošue Nunova bila je ista religija koja se traži i danas.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.05.1881. {2BC 994.4}
5.
Joshua 5:13.14. – Udio Izraela u osvajanju Jerihona. – „Kad je Jošua Nunov krenuo naprijed pred samo zauzimanje Jerihona, pred njim se pojavio jedan ratnik potpuno opremljen za boj. Na njegovo pitanje: ‘Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?’ uslijedio je odgovor: ‘Ne, ja sam vođa vojske Gospodnje i upravo sam došao…’ Da su oči Jošue Nunova bile otvorene kao oči Elizejevog sluge u Dotanu i da je mogao izdržati taj prizor, on bi ugledao anđele Gospodnje ulogorene oko sinova Izraelovih, jer su čete nebeske vojske došle da se bore za narod Božji i Vojvoda vojske Gospodnje bio je tu da rukovodi bitkom. Ljudska ruka nije ni dotakla zidove prilikom pada Jerihona, anđeli Božji su srušili bedeme i ušli u tvrđavu neprijatelja. Jerihon nisu zauzeli Izraelci, nego Vojvoda vojske Gospodnje. Udio Izraelaca, međutim, bio je samo u tome da pokažu povjerenje u Vojvodu njihovog spasenja. {2BC 994.5}
Bitke treba da se vode svakog dana. Između kneza tame i Kneza života vodi se veliki rat za svaku pojedinu dušu. Mora se voditi velika borba da bi stanovnici svijeta bili opomenuti i upozoreni na veliki dan Gospodnji, da bi se prodrlo u tvrđavu neprijatelja, i da bi se svi koji ljube Gospoda sakupili pod krvlju poprskanu zastavu Kneza Emanuela, ali glavnu bitku u tome ne vodite vi. Kao oruđa u Božjim rukama, vi treba da se potpuno podčinite Njemu kako bi, u suradnji s vama, On mogao da planira, usmjerava i vodi bitku za vas. Knez života se nalazi na čelu svog djela. On treba da bude uz vas u svakodnevnoj borbi sa sobom, da biste ostali odani načelu; da biste milošću Kristovom podčinili strasti koje teže da zagospodare vašim bićem; da biste posredstvom Onoga koji nas tako ljubi postali više nego pobjednici. Isus je bio na poprištu bitke. On dobro poznaje snage svakog iskušenja. On zna kako treba dočekati svako iznenađenje i kako treba da vas provede kroz svaku opasnost. Zašto onda ne biste imali povjerenja u Njega? Zašto da ne povjerite svoju dušu Bogu, kao vjernom Tvorcu?“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.07.1892. {2BC 994.6}
6.
Joshua 6:2.5. – /Suci 7,7.16-18/. – Mnogi bi željeli da se rukovode vlastitim planovima. – „Da li bi se oni koji danas tvrde da su Božji narod ponašali tako pod sličnim okolnostima? Mnogi bi nesumnjivo željeli da se rukovode vlastitim planovima i predlagali bi drugačiji put i način za ostvarenje željenog cilja. Oni ne bi htjeli da se podčine tako jednostavnom svrstavanju u kome ne stječu nikakvu ličnu slavu, već treba da se spasu samo zaslugom poslušnosti. Oni bi dovodili u pitanje mogućnost osvajanja jednog tako silno utvrđenog grada na tako jednostavan način. Ali dužnost predstavlja najviši zakon, i treba se pokoriti autoritetu višem od ljudskog razuma. Vjera predstavlja životvornu silu koja može da savlada sve prepreke i smetnje i da svoju zastavu pobode u srcu neprijateljskog tabora.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 14.04.1881. {2BC 995.2}
Kad čovjek stvara teorije, on gubi jednostavnost vjere. – „U Božjoj Riječi, u odvijanju Njegovog proviđenja i u planu spasenja ima tako dubokih tajni koje čovjek ne može da dokuči. Ali ograničeni um, u svojoj neobuzdanoj želji da zadovolji radoznalost i da rješava probleme beskonačnosti, zanemaruje da se pridržava jasno otkrivene volje Božje, i ljubopitljivo zaviruje u tajne sakrivene od postanja svijeta. Stvarajući svoje teorije, čovjek gubi jednostavnost istinske vjere, postaje suviše važan u svojim očima da bi se oslonio samo na izjavu Riječi Božje i ograđuje se vlastitom sujetom. . {2BC 995.3}
Mnogi koji tvrde da su djeca Božja nalaze se u ovakvom položaju. Oni su slabi zato što se oslanjaju na vlastitu snagu. Bog silno radi za one koji su mu vjerni i odani svim srcem, koji se pokoravaju Njegovoj Riječi bez ikakvih pitanja ili sumnje. Veličanstvo neba, sa vojskom svojih anđela, srušilo je zidove Jerihona pred svojim narodom. Naoružani ratnici Izraela nisu imali nikakav razlog da slavu za svoj podvig pripišu sebi. Sve je bilo učinjeno silom Božjom. Neka vjernici i danas odbace svaku želju za samo-uzdizanjem, neka se smjerno podčine Božanskoj volji, i Bog će ponovo pokazati svoju silu i donijeti slobodu i pobjedu svojoj djeci.“ – ST Znaci vremena /časopis/) 14.04.1881. {2BC 995.4}
Joshua 6:16, 20. Joshua 5:13, 14. {2BC 995.5}
Joshua 6:16.20. – /Joshua 5:13.14/. – Bog se proslavio jednostavnim sredstvima. – „Pri osvajanju Jerihona moćni Vojvoda vojske Gospodnje isplanirao je bitku tako jednostavno da nijedno ljudsko biće nije moglo da slavu pobjede pripiše sebi. Nijedna ljudska ruka nije se dotakla gradskog zida, da slava pobjede ne pripadne čovjeku. Tako i danas nijedno ljudsko biće ne treba da slavu za djelo koje izvrši pripisuje sebi. Uzdizati i slaviti treba samo Gospoda. O, kad bi ljudi uvidjeli potrebu da se u svim svojim poduhvatima oslanjaju na Gospoda!“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.10.1900.{2BC 995.6}
Zauzimanje grada odlagano gotovo četrdeset godina. – „Gospod je svrstao svoje vojske oko osuđenog grada, i nijedna ljudska ruka nije morala da se podigne protiv njega; nebeske vojske srušile se njegove zidine da bi slava pripala samo Božjem imenu. Snažni i neosvojivi bedemi upravo tog ponosnog grada zadali su četrdeset godina ranije najveći strah nevjernim izraelskim izviđačima. Sada je osvajanjem Jerihona Gospod pokazao Hebrejima da su njihovi očevi mogli da zauzmu grad i prije četrdeset godina samo da su se s punim povjerenjem oslonili na Njega.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 15.03.1887. {2BC 995.7}
Ljudska slabost treba da računa na pomoć natprirodne sile. – „Gospodu je poznata borba koju Njegov narod u ovim posljednjim danima mora da vodi sa agentima sotone udruženim sa zlim ljudima koji ne mare za veliko spasenje. Sa najvećom jednostavnošću i otvorenošću, naš Spasitelj kao moćni Vojvoda vojske nebeske, ne krije od nas žestinu sukoba koji nas očekuje. On ukazuje na opasnosti, pokazuje nam plan borbe i sve teškoće i riskiranja kojima se pri tom izlažemo, a onda pred sam polazak u borbu On nam otvoreno naglašava što će nas sve to koštati, dok u isto vrijeme hrabri svakog pojedinca da uzme oružje svoga vojevanja, vjerujući da vojsku u ratu za istinu i pravdu sačinjavaju Božji anđeli. Ljudska slabost u svakom teškom sukobu treba da računa na natprirodnu snagu i pomoć Svemogućega, i postojanost u vjeri i savršeno pouzdanje u Boga donijeti će siguran uspjeh. Iako se protiv nas svrstao čitav savez zla. On nam nalaže da se borimo hrabro i nepokolebljivo jer treba da zadobijemo nebo, i u našim redovima nalazi se više nego jedan anđeo, moćni Vojvoda predvodi vojsku nebesku. Isto tako prilikom zauzimanja Jerihona nijedan izraelski vojnik nije mogao da se pohvali da je svoju ograničenu snagu upotrijebio u rušenju gradskih zidova, jer je Vojvoda vojske Gospodnje isplanirao bitku tako jednostavno da je slava pripala samo Gospodu, da se ne uzdiže ni jedan čovjek. Gospod je svoju silu obećao svima. ‘Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš’ /Dj.2,39/.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 51, 1895. {2BC 995.8}
Joshua 6:20. – Poslušnost će srušiti sve prepreke. – „Barijere i najjačih predrasuda koje se mogu podići biće srušene isto tako sigurno kao što su i zidovi Jerihona bili srušeni pred vojskom Izraela. Zato se naša vjera i pouzdanje u Vojvodu našeg spasenja moraju neprekidno održavati. Moramo se pokoravati njegovom nalogu. Rušenje Jerihonskih zidova bilo je samo rezultat pokoravanja Njegovim naređenjima.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.07.1887. {2BC 996.1}
7.
Joshua 7:7. – Jošua Nunov pokazuje sumnju i nevjericu. – „Jošua Nunov je pokazao istinsku revnost za čast i slavu Božjeg imena, pa ipak se u njegovoj molitvi naziru sumnja i nevjerica. Pomisao da je Bog preveo Svoj narod preko Jordana da bi ga predao sili neznabožaca bila je pogrešna i nedolična za vođu Izraela. Osjećanja potištenosti i nepovjerenja – koje je Jošua Nunov pokazao u pogledu silnih čuda koja je Bog učinio pri oslobođenju svog naroda, kao i u pogledu toliko puta ponavljanih obećanja koja je On bio spreman ispuniti za njih u istjerivanju grješnih stanovnika kanaanske zemlje – zaista nisu imala opravdanja. {2BC 996.2}
Ali naš milostivi Bog nije svog slugu pohodio gnjevom zbog ove njegove zablude. On je u svojoj milosti primio skrušenost i molitvu Jošue Nunova, ali je u isto vrijeme blago ukorio njegovo nevjerovanje, a zatim mu otkrio uzrok njihovog poraza.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.04.1881. {2BC 996.3}
Joshua 7:11-13. – /Joshua 22:15-34/. – Božje gnušanje prema idolopoklonstvu. – „Ovdje je Gospod dao izraza svom gnušanju i odvratnosti prema idolopoklonstvu. Ti neznabožački narodi su odbacili službu živom Bogu i zakleli se na vjernost demonima. Oltari i hramovi, veličanstvene statue i skupocjeni spomenici, sva ta dovitljivo smišljena i skupocjena djela umjetnosti imala su da misli i osjećanja svojih apsolutnih robova privežu za sotonske vješto smišljene obmane. {2BC 996.4}
Ljudsko srce je po prirodi sklono idolatriji i samouzdizanju. Skupocjeni i raskošno ukrašeni spomenici neznabožačkog bogosluženja omamljivo bi privukli maštu i osjećanja Izraelaca i odvojili bi ih od službe Bogu. Da bi svoj narod poštedio takvog iskušenja, Bog je Izraelcima naredio da sve te ostatke idolopoklonstva unište kao stvari proklete na koje se On gnuša.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.04.1881. {2BC 996.5}
Joshua 7:16-26. – Grijeh se mora razobličiti i osuditi. – „Povijesni zapis o Akanu pruža nam svečanu i ozbiljnu pouku da zbog grijeha jednog čovjeka nezadovoljstvo Božje ostaje na svemu narodu, sve dok se prijestup ne iznađe i ne kazni. Grijeh je izopačujući po svojoj prirodi. Pojedinac koji je inficiran njegovom smrtonosnom gubom može da zarazi tisuće drugih. Oni koji zauzimaju odgovorne položaje kao čuvari naroda iznevjeravaju dano povjerenje ako nisu vjerni u iznalaženju i osuđivanju grijeha. Mnogi se ne usuđuju da osude bezakonje, da zbog toga ne bi izgubili položaj ili popularnost. Neki opet osuđivanje grijeha smatraju nedostatkom milosrđa i dobrote. Sluga Gospodnji nikada ne smije dopustiti da se njegova osobna osjećanja miješaju sa ukorom koji po dužnosti mora da izrekne; jer je pod svečanom obvezom da Riječ Božju izloži bez ikakvog straha ili pristranosti. Grijeh se mora nazvati njegovim pravim imenom. Oni koji zbog svoje bezbrižnosti i ravnodušnosti dopuštaju takozvanim pripadnicima Božjeg naroda da obeščašćuju Božje ime, biće poistovjećeni sa prijestupnikom – u nebeskim knjigama biće obilježeni kao suučesnici u njegovim zlim djelima… {2BC 996.6}
Ljubav Božja nikada ne navodi čovjeka da grijeh umanjuje ili olako uzima; ona nikada ne pokriva niti opravdava nepriznatu krivicu. Akan je prekasno uvidio da je Božji zakon nepromjenjiv, kao i sam njegov Zakonodavac. On treba da regulira sve naše postupke, svaku pomisao i osjećanje. On pogađa i najtajnije pobude koje nas pokreću da nešto učinimo. Popuštanje grijehu navodi ljude da Božji zakon uzimaju olako. Mnogi svoje prijestupe kriju od svojih bližnjih, i laskaju sebi da Bog neće biti tako strog u žigosanju njihove krivice. Ali Njegov zakon je veliko mjerilo pravde sa kojim će svaki postupak u životu morati da se usporedi u onaj dan kad Bog iznese na sud svako djelo i svaku tajnu, bila dobra i zla. Čistoća srca navodi na čistoću života. Svaki izgovor za učinjeni grijeh ostati će uzaludan. Tko se može založiti za nepokajanog grješnika kad Bog svjedoči protiv njega.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.04.1881. {2BC 996.7}
Joshua 7:20.21. – Priznanje bez pokajanja nema nikakve vrijednosti. – „Priznanje grijeha koje daju takozvani kršćani slično je Akanovom priznanju. Oni na jedan uopćen način priznaju svoju nedostojnost, ali odbijaju da priznaju grijehe koji opterećuju njihovu savjest i zbog kojih negodovanje Božje pogađa Njegov narod. Na taj način mnogi prikrivaju grijehe sebičnosti, podvaljivanja, podmetanja, nepoštenja prema Bogu i prema svojim bližnjima, grijehe u porodici, i mnoge druge koje bi po pravilu trebalo javno priznati. {2BC 997.1}
Pravo pokajanje proističe iz osjećanja odvratnosti prema učinjenom grijehu. Uopćena priznanja nisu plod istinske poniznosti i skrušenosti duše pred Bogom. Ona grješnika ostavljaju zadovoljnog sobom kakav je i prije bio, dok njegova savjest postaje još manje osjetljiva, a opomene koje se ga nekada budile više ne mogu da izazovu svijest o opasnosti, i poslije izvjesnog vremena njegov pogrešan put u njegovim očima izgleda sasvim ispravan. Njegovi grijesi će izaći na vidjelo suviše kasno, u onaj dan kad se više neće moći očistiti nikakvom žrtvom ni prinosom do vijeka. Ogromna je razlika između neizbježnog priznanja činjenica kad su one već dokazane, i iskrenog priznanja grijeha za koje znamo samo mi i Bog.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 5.05.1881. {2BC 997.2}
Akan nije osjećao nikakav teret. – „To što je Akan smatrao sasvim beznačajnim za odgovorne ljude u Izraelu bilo je uzrok velike zabrinutosti i tuge, i to je uvijek slučaj kad se pokaže da je gnjev Božji na Njegovu narodu. Ljudi na kojima počiva teret djela moraju najdublje osjećati bol zbog narodnih grijeha i u duševnoj tuzi upućivati najusrdnije molitve zbog ukora Gospodnjeg. Akan, iako krivac, nije osjećao nikakav teret. Držao se sasvim hladno i čak drsko. Ni po čemu ne bismo mogli zaključiti da je bio zabrinut. Nema nikakvih dokaza da je osjećao grižu savjesti ili da je, razmišljajući o svemu od uzroka do posljedica rekao: «Da, moj je grijeh navukao Božje nezadovoljstvo na Njegov narod». Nije se uopće zapitao: ‘Nije li naš poraz u borbi možda posljedica toga što sam ja ukrao šipku zlata i babilonski plašt?’ Nije ni pomišljao da zlo koje je učinio ispravi priznanjem grijeha i poniznošću duše.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 13, 1893. {2BC 997.3}
Božji metoda opravdan. – „Akanovo priznanje, iako učinjeno i suviše kasno da bi za njega imalo neko spasonosno djelovanje, ipak je opravdalo karakter i način Božjeg postupanja s njim, i zatvorilo vrata iskušenju kojem su sinovi Izraelovi bili stalno skloni: da svojim vođama, kao slugama Božjim, pripisuju djelo kažnjavanja krivaca koje je izvršio sam Gospod.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 13, 1893. {2BC 997.4}
Joshua 7:21. – Akanova gramzivost gajenjem postaje sve veća. – „Akan je gajio sklonost prema pohlepi i prevari u svom srcu, sve dok njegova savjest o grijehu nije potpuno oslabila, i tako je postao lak plijen iskušenja. Oni koji se usude da svjesno popuštaju grijehu drugi put će još lakše biti savladani. Prvi prijestup otvara vrata kušaču, i on postepeno slomi svaki otpor i potpuno zauzima tvrđavu duše. Akan je slušao često ponavljane opomene o grijehu gramzivosti i pohlepe. Zakon Božji sasvim određeno zabranjuje krađu i svaku prijevaru, ali on je nastavio da gaji i prikriva svoj grijeh. Kad je bio razotkriven i javno ukoren, on je postao još drskiji; opomene nisu na njega imale nikakvog utjecaja, sve dok mu okovi mraka nisu potpuno vezali dušu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.04.1881. {2BC 997.5}
U zamjenu za vlastitu dušu. – „Za tričavi babilonski plašt i propadljivo blago u zlatu i srebru, Akan je pristao da se proda zlu, da svoju dušu izloži Božjem prokletstvu, da proigra svoj udio u bogatstvu Kanaana, i svaki izgled na buduće besmrtno i neprolazno naslijeđe na obnovljenoj zemlji. Svoj nečasno stečeni dobitak platio je zaista užasnom cijenom!“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 5.05.1881. {2BC 997.6}
Bog zahtijeva čistoću življenja. – „I danas ima mnogo takvih koji Akanov grijeh ne smatraju tako kobnim i iznalaze izgovor za njega; ali to dolazi samo otuda što takvi uopće ne shvaćaju karakter grijeha i njegove posljedice, oni nemaju predstavu o Božjoj svetosti i neprikosnovenosti Njegovih zahtjeva. Često se čuju tvrđenja da Bog ne gleda tako sitničarski da li mi pažljivo slušamo Njegovu Riječ, da li se pokoravamo svim zapovijedima Njegovog Svetog Zakona ili pak ne; ali zapis o Njegovom postupku sa Akanom treba da nam posluži kao opomena. On ni u kom slučaju ne opravdava krivoga… {2BC 998.1}
Borba za obranu istine imati će malo uspjeha kad je grijeh na onima koji je zastupaju. Ljudi i žene mogu biti dobro verzirani u poznavanju Biblije, sa Svetim spisima oni mogu biti upoznati isto tako dobro kao i Izraelci sa kovčegom saveza, ali ako oni u svom srcu nisu ispravni pred Bogom njihovi napori neće biti praćeni istinskim uspjehom. Oni nemaju uzvišenu predstavu o obveznosti nebeskog zakona i ne shvaćaju sveti karakter istine koju propovijedaju. Nalog dat u riječi Božjoj glasi: ‘Očistite se vi koji nosite sudove Gospodnje!’ {2BC 998.2}
Nije dovoljno iznositi samo argumente u obranu istine. Najupečatljiviji dokaz o njenoj vrijednosti vidi su u pobožnom i primjerenom životu njenih pobornika, bez toga i najuvjerljivije izlaganje neće imati težinu prelomnog utjecaja na slušaoce; jer se naša snaga nalazi u povezanosti sa Bogom posredstvom Svetog Duha, a prijestupi nas odvajaju od tog svetog Izvora naše sile i mudrosti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 20.05.1888. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str997-998. {2BC 998.3}
Joshua 7:24-26. – Posljedice roditeljskog utjecaja. – „Jeste li razmišljali o tome zašto su svi Akanovi srodnici zajedno s njim bili predmet Božje kazne? – Zato što nisu bili učeni i odgojeni u skladu sa uputama danim u zakonu Božjem, kao Njegovom mjerilu pravde. Akanovi roditelji su svog sina odgajali tako da se on osjećao slobodnim ne poslušati Riječ Božju, i načela utkana u njegov život navela su ga da i sa svojom djecom postupa tako, te su se i ona izopačila. Utjecaj uma na um uvijek ima povratno djelovanje; i kazna kojom su pored Akana obuhvaćeni i njegovi srodnici, otkriva činjenicu da su i svi oni bili uvučeni u prijestup.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 67, 1894. {2BC 998.4}
17.
Joshua 17:13. – /Joshua 23:13/. – Zaustavljanje na pola puta spriječilo ostvarenje Božje namjere. – „Gospod je Izraelcima omogućio da potpuno zagospodare zemljom onih koji su im bili zamka i trnje očima njihovim, i oni su bili obvezni da to učine. To je bila riječ Gospodnja, i Njegov plan je bio da oni pod Njegovom zaštitom sve više proširuju svoju teritoriju. Gdje god bi podizali kuće ili obrađivali zemlju, trebalo je da u svojim poslovima budu tako stabilni da nikada ne pozajmljuju novac od drugih, nego da njima daju u zajam. Trebalo je da se njihovi posjedi uvećavaju, i da tako postanu veliki i moćan narod. Ali oni su se zaustavili na pola puta. Brinuli su se samo za vlastitu udobnost, i upravo ono djelo koje im je Bog namijenio: da znanje o Njemu prenesu i na druge i da iz zemlje izagnaju neznabošce koji su svojim gnusobama gnjevili Gospoda, ostalo je neizvršeno. {2BC 998.5}
Hebreji kao nacija, i pored svih prednosti i tako povoljnih prilika koje su im bile pružene, nisu ostvarili Božje namjere. Stalno su sve manje i manje donosili rod koji je On s pravom očekivao, sve dok sam Krist nije izrekao prokletstvo nad nerednom smokvom, prikazujući pravo stanje nekada izabrane nacije. Morali bismo imati na umu djelo koje treba da se izvrši u neobrađenim dijelovima Gospodnjeg vinograda. Ali se i danas sredstva i pružena prednost koriste samo u nekolicini mjesta. Gospod želi da se sredstva i prednosti ravnomjernije raspoređuju. On želi da se postaramo za mnoga mjesta i predjele koji su još uvijek neobrađivani.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1899. {2BC 998.6}
18.
Joshua 18:1. – Sistem bogosluženja kao svjedočanstvo neznabošcima. – „Izraelci su, kao Božji izabrani narod, u zemlji kanaanskoj imali jedno mjesto za održavanje sveopćih sabora, gdje su tri puta godišnje svi mogli da prisustvuju bogosluženju. Da su bili poslušni Božjim zakonima, primili bi Njegove obilne blagoslove. Božja namjera nije bila da idolopokloničke narode uništi, nego da im preko svoje Zajednice pruži priliku da Ga i oni upoznaju. Oni su imali mogućnosti da prate i proučavaju povijest Njegovog naroda u toku njihovog četrdesetogodišnjeg lutanja po pustinji. Božji zakon i Njegovo kraljevstvo trebalo je da obuhvate cijelu zemlju, i Njegov narod je morao biti poznat kao narod Boga Živoga. .{2BC 998.7}
Njihov položaj kao svjedoka za istinu o živom Bogu bio je zaista zadivljujući. Njihove žrtve ukazivale su na dolazak Spasitelja koji će zauzeti sva kraljevstva pod nebom i vladati uvijek i do vijeka. Dokazi o Njegovoj moći da to zaista može učiniti bili su pruženi. Nije li Njihov nevidljivi vođa podčinio njihove neprijatelje i svoj Zajednici otvorio put kroz pustinju? Da su ostali ‘pod zaštitom Višnjega’ /Ps.91,1/, oni nikada ne bi znali za poraz, jer bi u svakoj borbi bio uz njih Onaj ko je moćniji od svakog anđela.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 134, 1899. {2BC 999.1}
20.
Joshua 20:3-6. – Položaj nije mogao spriječiti kaznu. – „Međutim, na ma kakvom se položaju nalazio, ubojica je morao da bude kažnjen za svoj zločin. Sigurnost i čitava nacija zahtijevale su da se za ubojstvo strogo kažnjava. Ljudski život, koji samo Bog može dati, mora se čuvati kao svetinja. {2BC 999.2}
Krv ubijenoga, slično krvi Abelovoj, vapila je Bogu za osvetu nad ubojicom i nad svima koji su ga zaštićivali od zaslužene kazne. Svaki onaj – bio to pojedinac ili cijeli grad – koji bi opravdao ubojicu i kad je već osvjedočen o njegovoj krivici, postajao je suučesnik u njegovom grijehu, i sigurno će iskusiti Božji gnjev. Gospod je želio da Njegov narod shvati kako je užasna i teška krivica za ubojstvo, dok je s druge strane učinio sve da milostivo uzme u zaštitu nevinoga.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 20.01.1881. {2BC 999.3}
22.
Joshua 22:15-34. – /Joshua 7:11-13/. – Čuvati se popustljivosti ali i okrutnosti u postupanju sa grijehom. – „Svaki kršćanin treba budno da se čuva dviju krajnosti: popustljivosti u postupanju sa grijehom s jedne strane, i preoštrog osuđivanja i bezrazložnog sumnjičenja s druge strane. Izraelci koji su pokazali toliku revnost u osudi sina Gadovih i Rubenovih imali su na umu kako ih je u slučaju Akanovom, Bog ukorio što nisu bili dovoljno budni da uoče i razotkriju grijeh koji je postojao među njima. Stoga su odlučili da u buduće postupaju brzo i odlučno; ali u svom nastojanju da tako postupe otišli su u drugu krajnost. Umjesto okrivljavanja i osude s kojom su izašli pred svoju braću, trebalo je prvo u duhu učtivosti i ljubaznosti ispitati činjenice u nastalom sporu. {2BC 999.4}
Mnogi još i danas moraju da podnose lažne optužbe. Slično ovim ljudima u Izraelu, oni mogu da ostanu spokojni i puni obzira, zato što su u pravu. Sa zahvalnošću treba da se prisjećaju svih onih sa kojima ih je Bog upoznao a koje su ljudi isto tako pogrešno shvatili i pogrešno prikazivali, i onda mogu sa sigurnošću sve predati u Njegove ruke. On će one koji svoje povjerenje polažu na Njega opravdati isto tako sigurno kao što je razotkrio Akanovu skrivenu krivicu. {2BC 999.5}
Kolika zla bi se spriječila ukoliko bi svi, kad su lažno optuženi, izbjegavali protivoptužbe i umjesto toga oružja upotrebljavali blage i pomirljive riječi! Oni pak koji su, u svojoj revnosti da spriječe grijeh, skloni neopravdanom sumnjičenju, treba uvijek da se trude da imaju najpovoljnije mišljenje o svojim bližnjima i da se raduju kad se ustanovi da nisu krivi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.05.1881. {2BC 999.6}
23.
Joshua 23:6. – Za pobunu protiv Boga nema nikakvog izgovora. – „Božji plan za spasenje ljudi savršen je u svim pojedinostima. Kad bi svako od nas vjerno vršio zadatak koji mu je dodijeljen, sve bi bilo dobro i u redu. Neslogu, nesreću, bijedu i propast donosi ljudsko otpadništvo. Bog nikada ne upotrebljava svoju silu da stvorenja svojih ruku mučio. On od čovjeka nikad ne traži više nego što je ovaj u stanju da učini. Svoju neposlušnu djecu, On nikad ne kažnjava više nego što je potrebno da bi ih naveo na pokajanje, ili pak da bi druge zaštitio da se ne bi poveli za njihovim primjerom. Za pobunu protiv Boga nema nikakvog izgovora.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.05.1881. {2BC 999.7}
Joshua 23:6-8. – Opasnost od druženja sa nevjernicima. – „Povezivanje sa nevjernicima predstavlja za nas opasnost isto tako veliku kao što je za Izraelce bilo sklapanje bračnih veza sa idolopoklonicima. Plodovi genijalnosti i talenta suviše često kriju u sebi smrtni otrov. Pod privlačnim vidom izlažu se teme i misli koje bude interesiranje i izopačujući djeluju na misli i srce. Tako u našoj kršćanskoj zemlji /pisac misli na Sjedinjene Američke Države/ pobožnost opada, a skepticizam i bezbožnost trijumfira.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.05.1881. {2BC 999.8}
Joshua 23:12.13. – Opasnost od stupanja u brak sa nevjernicima. – „Gospod se nije promijenio. Njegov karakter je isti i danas kao u danima Jošue Nunovog. On je istinit, milostiv i suosjećajan, i vjerno ispunjava danu riječ kako u svojim obećanjima tako i u prijetnjama. Jedna od najvećih opasnosti koje danas prijete narodu Božjem je povezivanje sa bezbožnicima, a naročito sklapanje bračnih veza sa nevjernicima. Kod mnogih ljubav prema onome što je ljudsko baca u zasjenak ljubav prema božanskom. Riskirajući da olako uzmu Božju izričitu zapovijed u ovom pogledu, oni preuzimaju prvi korak u pogrešnom pravcu. Svaki put se pokazalo da je provoditi svoju volju, na usuprot Božjim zahtjevima, veoma opasno. Pa ipak ljudi veoma teško uče lekciju da Bog stvarno namjerava i učiniti ono što je izrekao. {2BC 1000.1}
Oni koji za svoje prijatelje i životne suputnike biraju takve koji odbacuju Krista a Božji zakon bacaju pod noge, po pravilu, postaju slični njima po shvaćanju i duhu. Mi treba da budemo duboko zainteresirani za spašavanje nepokajanih i prema njima treba pokazivati duh dobrote i ljubaznosti; ali za svoje prijatelje sa sigurnošću možemo birati samo one koji su prijatelji Božji.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.05.1881. {2BC 1000.2}
24.
Joshua 24 pogl. – Poziv na zahvalnost, poniznost i odvajanje. – „Kad se približio kraju svog životnog puta, Jošua Nunov se osvrnuo na prošlost iz dva razloga – da bi Izraelce naveo da budu zahvalni Bogu za vidno pokazivanje Njegove prisutnosti na svim njihovim putovanjima, i da se ponize uviđajući neopravdanost svog gunđanja i nezadovoljstva i svoje nemarnosti da slijede jasno otkrivenu volju Božju. Na najusrdniji način On je nastojao da ih upozori da se čuvaju idolopoklonstva koje ih je okruživalo. Opomenuo ih je da sa idolopoklonicima ne uspostavljaju nikakvu prisnost, da ne stupaju s njima u međusobne bračne veze, i da se ni na koji način ne izlažu opasnosti da se povode za njima i da se iskvare njihovim gnusobama. Savjetovao ih je da se klone i onoga što samo izgleda da je zlo, ne primičući se ni granici nedozvoljenog, jer je to bio najsigurniji put da se ne survaju u ponor grijeha i propasti. Pokazao im je da bi rezultat njihovog odvajanja od Boga bio pustošenje i zatiranje i da Bog vjerno izvršava ne samo svoja obećanja nego isto tako i svoje prijetnje.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 3, 1879. {2BC 1000.4}
Joshua 24:14-16. – Davati prvenstvo slavi ljudskoj predstavlja pravu ludost u moralnom pogledu. – „Izabrati slavu ljudsku /Iv.5,41/ radije nego Božje odobravanje, ‘plaću nepravednosti’ /2.Pt.2,15/ radije nego blago nebesko, ‘trice’ radije nego duhovnu hranu koju Bog daje svojoj djeci, – to je u moralnom pogledu prava ludost. Pa ipak koliko je takvih koji se razmetljivo hvališu inteligencijom i oštroumnošću u ovozemaljskim stvarima, i pokazuju krajnju nezainteresiranost za ono od čega zavisi njihovo vječno dobro.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.05.1881. {2BC 1000.5}
- 15. See EGW comment on Deuteronomy 30:15-19. {2BC 1000.6}
Joshua 24:27. – Uvijek treba da se pozivamo na Božju Riječ. – „Jošua Nunov je jasno stavio do znanja da pouke i opomene koje je uputio narodu nisu njegove riječi, nego Riječi Božje. Ovaj veliki kamen je imao da svjedoči budućim generacijama o događajima povodom koga je podignut, i da bude svjedok protiv onih koji su uvijek bili skloni ponovnom vraćanju na idolopoklonstvo. {2BC 1000.7}
Kao što je za Božji narod u starozavjetnom periodu bilo neophodno da se često podsjećaju Njegovog postupanja s njima u milosti i kažnjavanju, u savjetu i ukorima, isto je tako važno da mi duboko razmišljamo o istinama iz Riječi Božje koje su nam povjerene – o istinama koje će nas, ako ih poslušamo, navesti da se ponizimo pred Bogom i da Mu se podčinimo u poslušnosti. Mi treba da budemo posvećeni istinom. Riječ Božja nam ističe istine koje se odnose posebno na naše vrijeme. Treba da posvetimo naročitu pažnju postupanju Božjem sa Njegovim narodom u prošlosti. Iz toga treba da izvučemo pouke koje su oni zanemarili da izvuku. Ali se ne smijemo zadovoljiti da ostanemo samo na tome. Bog vodi svoj narod korak po korak. Istina se postepeno otkriva sve više i više. Onaj tko iskreno traži istinu primaće s neba stalno sve veću svjetlost. Naše pitanje uvijek treba da glasi: Što je istina?“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26.05.1881. {2BC 1000.8}
2.
Judg 2:1.2. – Istinsko oživljavanje pobožnosti. – „Anđeo Gospodnji dođe iz Gilgala u Bokim i reče: ‘Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vas obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: ‘Neću raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!’ Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili’ /Suci 2,1.2/? Izraelci su pognuli glavu pred Bogom u skrušenosti i pokajanju. Prinijeli su žrtve i priznali svoje grijehe Bogu i jedni drugima. Prinošenje žrtve ne bi imalo nikakve vrijednosti da oni nisu pokazali istinsko kajanje. Njihova skrušenost bila je očevidna i stvarna. Kristova milost djelovala je na njihova srca tako da su oni priznali grijehe i prinijeli žrtve, i Bog im je oprostio. {2BC 1001.1}
To je bilo istinsko probuđenje, i među Izraelcima je došlo do reforme i duhovne obnove. Oni su se iskreno podsjetili na zavjet koji su učinili sa Bogom. Izraelci su služili Gospodu dokle god je u životu bio Jošua Nunov i dok su bili živi vodeći ljudi koji su vidjeli velika djela koja je Bog učinio za njih. Njihovi grijesi su sada bili okajani i Gospod im je oprostio, ali posijano sjeme zla niklo je i donijelo svoj rod. Jošua Nunov koji je do kraja svog života ostao nepokolebljiv u čestitosti i poštenju završio je svoj životni put. Njegov glas se više nije čuo u korenju i opomenama. Jedan po jedan od preostalih vjernih stražara koji su prešli preko Jordana polagali su svoje oružje. Na pozornicu akcije stupale su nove generacije. Narod se odvojio od Boga. Njihovo bogoštovlje postalo je mješavina pogrešnih načela, slavoljublja i oholosti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 25.09.1900. {2BC 1001.2}
Judg 2:2. – /2 Corinthians 6:14-18/. – Štetne posljedice druženja sa svijetom. – „Za kršćanina nije sigurno da bira društvo onih koji nisu povezani sa Gospodom i čiji putovi nisu Njemu po volji. Pa ipak, kako je mnogo takozvanih kršćana koji se usuđuju da stupe na to zabranjeno tlo. Mnogi u svoj dom pozivaju svoje razmetljive, neozbiljne i nepobožne srodnike; i često primjer i utjecaj tih nevjernih posjetilaca ostavlja trajan utisak na um njihove djece i ukućana. Takvi šire utjecaj sličan onome koji je proistekao iz druženja Hebreja sa bezbožnim Kanaancima. {2BC 1001.3}
Bog smatra roditelje odgovornim zbog zanemarivanja Njegove zapovijedi da i sebe i članove svoje porodice drže odvojenim od takvih utjecaja. Iako moramo živjeti na ovom svijetu, mi ne treba da budemo ‘od svijeta’ /Iv.17,14/. Ne smijemo se prilagođavati praksi i običajima ovog svijeta. Prijateljstvo sa nepobožnima je mnogo opasnije nego njihovo neprijateljstvo. To zavodi i uništava tisuće onih koji bi, ispravnim i svetim primjerom, mogli biti navedeni da postanu Božja djeca. Misli i duh mladih se na taj način privikavaju i prianjaju za ono što je nereligiozno, ništavno, nepobožno, sujetno i nemoralno; i srce – nezaštićeno božanskom milošću – postepeno postaje iskvareno. Gotovo neprimjetno, mladi se uče da zavole prljavu atmosferu koja okružuje nevjernike. Zli anđeli se gomilaju oko njih, i oni gube osjećaj i svaku sklonost za ono što je čisto, uzvišeno i plemenito. {2BC 1001.4}
Takozvani kršćanski roditelji ukazuju preveliko poštovanje i popuštaju svojim svjetovnim i nereligioznim gostima, dok upravo takvi gosti djecu onih koji im ukazuju toliku pažnju odvraćaju od ozbiljnosti i prave vjere. Roditelji se mogu truditi da navedu na religiozan život, ali oni su kušača uveli u svoj dom i on lukavo plete svoje mreže oko njihove djece. I stari i mladi postaju obuzeti uživanjem u nedozvoljenom i uzbuđeni svjetovnim zadovoljstvima. {2BC 1001.5}
Mnogi smatraju da moraju praviti izvjesne ustupke da bi zadovoljili svoje nereligiozne srodnike i prijatelje. I pošto nije uvijek lako držati se određene linije, jedan ustupak priprema put za drugi, sve dok se oni koji su nekada bili pravi Kristovi sljedbenici u svom životu potpuno ne prilagode običajima ovog svijeta. Veza sa Bogom je raskinuta. Oni su kršćani samo po imenu. Kad dođe čas iskušenja pokazati će se da njihova nada nema osnova. Oni su i sebe i svoju djecu prodali neprijatelju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 2.06.1881. {2BC 1001.6}
Prijateljstvo sa svijetom ili Božje odobravanje? – „Među Božjim povlaštenim narodom ima ljudi na odgovorni položajima koji se zadovoljavaju da ostanu u stanju hladnoće i nazadovanja. Njihove pobožnosti nestaje čim se približi iskušenje. Da bi osigurali prijateljstvo i naklonost svijeta, oni riskira gubitak Božjeg odobravanja. Gospod prokušava svoj narod kao što se kuša srebro. Provjeravanje će biti sve teže i teže sve dok se srce potpuno ne podčini Bogu, ili dok potpuno ne otvrdne u neposlušnosti i pobuni.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 02.06.1881. {2BC 1001.7}
3.
Judg 3:9. – Otniel postaje sudac. – „Izraelci su u svom blagostanju i miru zaboravili na Boga, iako su unaprijed i bili upozoreni. Ali došlo je do preokreta i snašle su ih nevolje. Podjarmio ih je kralj mezopotamije i osam godina držao u teškom i svirepom ropstvu. U svojoj teškoći, oni su uvidjeli da im idolopoklonstvo sa kojim su se bili povezali ne može pomoći. Tada su se sjetili čudesnih Božjih djela; i pošto su Njemu zavapili za pomoć On im je podigao osloboditelja u licu Otniela, Kalebovog mlađeg brata. Duh Gospodnji se spustio na njega i on ih je, postavši sudac u Izraelu, poveo u rat i tako ih je Gospod njegovom rukom oslobodio od mezopotamskog zavojevača. {2BC 1002.1}
Kad je Otniel bio naimenovan kao Bogom izabrani čovjek koji treba da povede i oslobodi izraelski narod, on nije odbio ponuđenu odgovornost. U snazi primljenoj od Gospoda, on je odmah počeo da istrebljuje idolopoklonstvo kao što je Gospod i zapovjedio, da uvodi pravdu i da uzdiže mjerila morala i religije. Pošto su Izraelci okajali svoje grijehe, Gospod je pokazao veliku milost prema njima i založio se za njihovo oslobođenje. {2BC 1002.2}
Četrdeset godina je Otniel vladao Izraelom. Za sve to vrijeme je ostao vjeran božanskim zakonima, i kao prirodan ishod toga uživali su mir i blagostanje. Ali kad je sa njegovom smrću nestalo i njegove pravedne i pohvalne uprave, Izraelci su ponovo pali u idolopoklonstvo. I tako se povijest zastranjivanja i kažnjavanja, priznavanja grijeha i oslobađanja, ponavljala ponovo i ponovo.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 9.06.1881. {2BC 1002.3}
4.
Judg 4:6. – Bog upućuje Deboru da pozove Baraka. – „Gospod je Debori otkrio svoju namjeru da uništi neprijatelje Izraela i naredio joj da pošalje po jednog čovjeka iz plemena Naftalijeva koji se zvao Barak i da mu prenese upute koja je primila. Na osnovu toga ona je poslala po Baraka, naložila mu da sazove deset tisuća ljudi iz plemena Naftalijevog i Zebulonovog, i da zarati protiv Jabinovih hordi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 16.06.1881. {2BC 1002.4}
Judg 4:8.9. – Barak nije imao povjerenja u Izraelce. – „Barak je poznavao stanje Izraelaca, njihovu rasijanost, obeshrabrenost i nenaoružanost, a isto tako je poznavao i snagu i spremnost njihovih neprijatelja. I zato se on, premda je bio određen od samog Gospoda kao izabrani osloboditelj Izraela, i dobio sigurno obećanje da će Bog ići s njim i podčiniti mu neprijatelje, ipak plašio i bio pun nepouzdanja. On je Deborinu poruku primio kao Riječ Božju, ali je imao malo povjerenja u Izraelce, strahujući da se oni neće odazvati njegovom pozivu. Pristao je na ovaj neizvjestan poduhvat samo pod uvjetom da ga i Debora prati i da na taj način svojim utjecajem i savjetima potpomogne njegove napore.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 16.06.1881. {2BC 1002.5}
Judg 4:12-14. – Slabo naoružani Izraelci kreću na goru Tabor. – „Barak je okupio vojsku od deset tisuća ljudi, i prema Gospodnjem nalogu, krenuo na goru Tabor. Sisera je odmah svrstao svoje ogromne i dobro opremljene snage, nadajući se da će Hebreje opkoliti i učiniti ih svojim lakim plijenom. Izraelci su bili potpuno nepripremljeni za takav sukob i sa velikim strahom su gledali na silne čete koje su prekrile ravnicu ispod njih, snabdjevene svim mogućim ratnim spravama i strašnim gvozdenim kolima, koja su bila tako konstruirana da su imala strahovito uništavajuće djelovanje. Veliki noževi, slični spravama za košenje, bili su pričvršćeni za osovine točaka, i kola su svojim kretanjem kosila neprijateljske redove, tako da su ovi padali kao klasje pred srpom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 16. 06.1881. {2BC 1002.6}
Judg 4:17-22. – Sisera gine od ruke Jaeline. – „Jaela nije odmah shvatila ko je u stvari njen gost pa je odlučila da ga sakrije; međutim, kad je kasnije saznala da je to Sisera, neprijatelj Božji i Božjeg naroda, ona je promijenila svoju prvobitnu namjeru. Gledajući ga kako usnuo leži ispred nje, savladala je svoju prirodnu odbojnost prema jednom takvom postupku, ubila ga je satjeravši mu kolac kroz sljepoočnice, kojim ga je prikovala za zemlju. Kad je Barak, u potjeri za svojim neprijateljem, naišao tuda, Jaela ga je pozvala da vidi razmetljivo hvalisavog vojvodu kako mrtav leži pred njenim nogama, – ubijen rukom jedne žene.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 16.06.1881. {2BC 1002.7}
6.
Judg 6:15. – /Proverbs 15:33; 18:12/. – Prije slave ide smjernost – „’Ali, gospodaru’, odgovori Gideon, ‘kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.’ Gideon je duboko osjećao svoju nesposobnost za tako veliki zadatak koji je stajao pred njim… {2BC 1003.1}
Za svoje djelo Gospod nikada ne bira ljude najvećih talenata i sposobnosti, nego ljude koje će moći najbolje da upotrijebi. Pojedinci koji bi u službi za Boga mogli dobro da posluže, mogu ponekad biti ostavljeni u sjenci, naizgled nezapaženi i neiskorišteni od strane svog Učitelja. Ali ako oni vjerno obavljaju dužnost skromnijeg poziva, njegujući spremnost i volju da rade i da se žrtvuju za Njega, On će im kad dođe vrijeme koje je On odredio povjeriti veće odgovornosti. {2BC 1003.2}
‘Jer pred slavom ide poniznost’ /Izr.15,33/. Gospod najuspješnije može da upotrijebi one koji su najdublje svjesni svoje nedostojnosti i nesavršenosti. On će ih naučiti kako se uvježbava hrabrost u vjeri. Ujedinjujući svoju snagu sa njihovom slabošću i svoju mudrost sa njihovim neznanjem, On će ih učiniti i jakima i mudrima.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 23.06.1881. {2BC 1003.3}
Judg 6:23. – Isti suosjećani Spasitelj. – „Gospod mu odgovori: ‘Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti’ /Judges 6:23 /! Ove riječi pune milosti izgovorio je onaj isti suosjećajni Spasitelj koji je svojim kušanim učenicima na uzburkanoj pučini dovikivao: ‘Ja sam, ne bojte se!’ – Onaj koji se svojim ožalošćenim učenicima pojavio u ‘gornjoj sobi’ i rekao ‘Mir vam’; ponovio je slične riječi kojima se obratio i Gideonu. Ovaj isti Isus koji je kasnije kao čovjek pješačio sa sinovima ljudskim, javljao se svome narodu i u staro vrijeme da bi savjetovao, upućivao, nalagao, hrabrio i korio.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 23.06.1881. {2BC 1003.4}
7.
Judg 7:2.3. – /Deuteronomy 20:5-8/. – Krist uzima u obzir obiteljske veze. – „Potom neka narodu progovore nadglednici: ‘Ima li koga da je sagradio novu kuću a nije se u nju uselio? Neka se vrati kući svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne bere. Ima li koga da se zaručio a nije oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaručnice ne odvede.’ Neka nadglednici nastave te narodu kažu; ‘Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braći kao njemu’ /Judges 7:2, 3; Deuteronomy 20:5-8 /. Kako je ovo potresna ilustracija Kristove nježne ljubavi i suosjećanja! Onaj koji je uspostavio rodbinske i obiteljske veze, postarao se da se one ne bi na predugo vrijeme raskidale. On ni od koga nije tražio da u rat polazi nedobrovoljno. Ovo se isto tako odnosi i na prinudno uticanje koje se može primijeniti na one kojima nedostaje vjere ili hrabrosti, osim toga to pokazuje i kako naše misli i osjećanja djeluju na naše postupke.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 30.06.1881. {2BC 1003.5}
Judg 7:4. – Kvalifikacija neophodna u Kristovoj vojsci. – „Pravi kršćanski karakter se raspoznaje po iskrenosti namjere i nesalomljivoj odlučnosti, on se ne prilagođava utjecajima svijeta i ni u čemu ne teži da snizi biblijsko mjerilo. Ako ljudi dopuste sebi da u službi Bogu postanu obeshrabreni, veliki neprijatelj će navesti mnogo razloga da bi ih odvratio od jasnog puta dužnosti i naveo da pođu lakšim putem, izbjegavajući svaku odgovornost. Oni koji se daju podmititi i zavesti, obeshrabriti i zastrašiti, neće ratovati u kršćanskoj borbi. Oni koji svoju ljubav i pažnju poklanjaju bogatstvu ili počastima ovog svijeta neće voditi rat sa upraviteljima i vlastima, i s duhovima pakosti ispod neba.{2BC 1003.6}
Svi koji žele da budu vojnici križa Kristovog, moraju pripasati sve oružje i pripremiti se za borbu. Oni se ne smiju plašiti prijetnji ni uzmicati pred opasnostima. Moraju biti oprezni u opasnosti, ali čvrsto i neustrašivo istupati protiv neprijatelja i boriti se za Boga. Posvećenost i odanost Kristovog sljedbenika mora biti kompletna. Otac, majka, žena, djeca, kuća i imanje – sve to njemu mora da bude na drugom mjestu, a djelo Božje na prvom. On mora biti spreman da strpljivo, vedro i radosno podnosi sve što Bog u svom proviđenju dopusti da naiđe na njega. I učestvovanje s Kristom u besmrtnoj slavi biće na kraju njegova nagrada…“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 30.06.1881. {2BC 1003.7}
Judg 7:7. – Molitva kao pomoć da nikad ne budemo iznenađeni. – „Gospod je voljan da učini za nas velike stvari. Pobjedu možemo zadobiti ne velikim brojem, nego potpunim predajom i podčinjavanjem srca Isusu. Idimo naprijed u Njegovoj snazi, oslanjajući se na silnog Boga Izraelovog…{2BC 1003.8}
U zapisu o Gideonovoj vojsci nalazi se jedna pouka za nas… {2BC 1003.9}
Gospod je i danas voljan da isto tako djeluje kroz ljudske napore i da preko slabih ljudskih oruđa učini velike stvari. Bitno je da imamo jasnu predstavu o istini, jer kako bismo inače bili u stanju da se suprotstavimo njenim lukavim protivnicima? Biblija se mora proučavati, ne samo radi upoznavanja njenog učenja, nego i radi njenih praktičnih pouka. Nikada ne smijete da budete iznenađeni, nikad ne smijete biti bez svoga oružja. Budite spremni na svako iznenađenje, na svaki poziv dužnosti. Budno iskoristite svaku priliku da iznesete istinu, upoznajte se dobro sa proročanstvima i sa poukama Kristovim. Nemojte se oslanjati samo na dobro pripremljene argumente. Sami argumenti nisu dovoljni. Morate tražiti Gospoda na svojim koljenima, da biste utjecali na ljude morate biti naoružani silom Njegovog Duha. {2BC 1003.10}
Radite brzo i odlučno. Gospod želi da reagirate u pravom trenutku, kao što su to učinili Gideonovi vojnici. Mnogo puta su propovjednici suviše precizni, suviše planiraju i kalkuliraju. Dok se oni tako spremaju da učine nešto veliko, prilike da učine neko dobro prolaze neiskorištene. Propovjednik, jedan siroti i ograničeni čovjek, ponaša se tako kao da sav teret djela leži na njemu samome, dok Isus nosi i njega i njegov teret i još mnogo više. Braćo, oslanjajte se manje na sebe, a više na Isusa!“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 1.07.1884. {2BC 1004.1}
Judg 7:7.16-18. – /Joshua 6:2-5/. – Božji putovi nisu naši putovi. – „Veoma je opasno kad se ljudi protive Duhu istine, pravde i milosti samo zato što Njegovo pokazivanje nije u skladu sa njihovim idejama, i što ne dolazi na način koji su oni isplanirali. Gospod radi na svoj način i u skladu sa svojim planovima. Ljudi treba da se mole Bogu da bi se oslobodili svoga ‘ja’ i da bi mogli biti u skladu sa nebom. Neka njihova molitva bude: ‘Ne moja volja, o Gospode, nego Tvoja volja neka bude’. Neka imaju uvijek na umu da Božji putovi nisu njihovi putovi, niti su njegove misli kao njihove; jer On kaže: ‘Koliko je nebo više od zemlje toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli’. U uputi koje je Gospod dao Gideonu pred sam polazak u boj sa Midjancima – da protiv svojih neprijatelja pođe sa svega tri stotine ljudi koji su imali da sviraju u trube, noseći u svojim rukama prazne vrčeve i vičući: ‘Za Gospoda i Gideona!’ – ti precizni, metodičari i formalisti ne bi vidjeli ništa drugo nego nedosljednost i konfuziju. Oni bi ustuknuli uz odlučan protest i protivljenje. Vodili bi duge raspre da dokažu koliko je nedosljedno i opasno polaziti u rat na tako ekstreman način i konačno bi svaki takav poduhvat proglasili smiješnim i nerazumnim. Koliko bi tek oni smatrali nepromišljenim i nedoličnim poduhvate Jošue Nunovog i njegove vojske prilikom zauzimanja Jerihona!“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 5.05.1896. {2BC 1004.2}
8.
Judg 8:1-3. – Promišljeno dat odgovor stišao gnjev. – „Gideonov umjeren i promišljeno dat odgovor stišao je srdžbu sinova Efrajimovih, i oni su se u miru vratili kući. Koliko je nevolja i nemira danas u svijetu, koji proističu upravo iz tih zlih osobina kojima su se rukovodili svi sinovi Efrajimovi, a kolika zla bi se mogla izbjeći kad bi svi koji su nepravedno optuženi ili osuđeni pokazali duh smjernosti i samoprijegora kao Gideon.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.07.1881. – {2BC 1004.3}
Judg 8:24-27. – Sotona potiče Gideona da Izraelce zavede s pravog puta – Sotona nikad ne besposliči. – „Ispunjen mržnjom protiv Boga i svega onog što je dobro, on ljude stalno navodi na zlo. Kad vojske Gospodnje zadobiju neku značajnu pobjedu, veliki neprijatelj posebno razvija svoju aktivnost. On dolazi prerušen u anđela svjetlosti, i kao takav nastoji da osujeti djelo Božje. On je Gideonu sugerirao takve misli i planove kojima je Izrael bio zaveden s pravog puta.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 28.07.1881. {2BC 1004.4}
Vodeći ljudi mogu da zavode na pogrešan put. – „I oni koji se nalaze na najvišim položajima mogu da zavode druge na pogrešan put, naročito ako misle da im ne prijeti nikakva opasnost. I najmudriji griješi, i najjači se zamara i malaksava. Pretjeranu opreznost često prati isto tako velika opasnost pretjeranog samopouzdanja. Da bismo išli naprijed bez spoticanja, moramo biti osvjedočeni da će nas podržati ruka Svemogućega i da će nam se On uvijek smilovati ako pogriješimo i padnemo. Samo Bog može svaki put da čuje naš vapaj i da nam pomogne. {2BC 1004.5}
Svečane li i ozbiljne pomisli da uklanjanje samo jednog stražara savjesti, propust da se provede samo jedna dobra odluka, stvaranje samo jedne zle navike, može donijeti propast ne samo nama samima, nego i onima koji u nas imaju povjerenja. Naša jedina sigurnost je da idemo tragom našeg Učitelja i da se s punim povjerenjem oslonimo na Onoga koji poziva: ‘Hajde za mnom’. Naša molitva stalno treba da bude: ‘Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim’ /Ps.17,5/.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 28.07.1881. {2BC 1004.6}
9.
Judg 9 .pogl. – Rukovoditi se načelom, a ne politikom. – „Da su Izraelci sačuvali jasan pojam o onome što je pravo a što nije, oni bi uvidjeli da je Abimelekovo rezoniranje pogrešno a njegovi zahtjevi nepravedni. Oni bi uvidjeli da je on pun zavisti i pokrenut podlom ambicijom: da uništavanjem svoje braće uzdigne sebe. Onima koji se radije rukovode politikom nego načelom, ne treba davati povjerljive položaje. Oni će izvrnuti istinu, prikriti činjenice, i riječi drugih iskonstruirati tako da one znače ono što dotični nikad nisu namjeravali da kažu. Oni govore laskave riječi, dok im je pod jezikom otrov zmijin. Oni koji najusrdnije ne traže božansko vodstvo biće zavedeni njihovim umiljatim riječima i njihovim lukavo smišljenim planovima.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 4.08.1881. {2BC 1005.1}
10.
Judg 10:1.2. – Tola ponovo uvodi poredak, zakon i pravdu. – „Poslije smrti Abimeleka, koji je bespravno i bratoubilački prigrabio vlast, Gospod je podigao Tolu za suca u Izraelu. Njegova mirna vladavina predstavljala je sretnu suprotnost burnim i potresnim scenama kroz koje je nacija prolazila prije toga. Njegov zadatak nije bio da vodi ratove i da zadobiva pobjede nad neprijateljima Izraela, kao što su to činili njegovi prethodnici, već da svojim utjecajem potiče narod na prisnije međusobno jedinstvo i da uspostavi vladavinu na jednoj čvršćoj osnovi. On je ponovo uveo poredak, zakon i pravdu. {2BC 1005.2}
Za razliku od oholog i zavidljivog Abimeleka, Tolina najveća želja je bila ne da sebi osigura položaj ili čast, već da poboljša duhovno stanje svoga naroda. Kao čovjek duboke poniznosti, osjećao je da ne bi mogao izvršiti neko veliko i znamenito djelo, ali je bio čvrsto riješen da svoju dužnost prema Bogu i narodu izvrši vjerno. Visoko je cijenio prednost prisustvovanja bogosluženju, i izabrao je da stanuje blizu šatora od sastanka kako bi što češće mogao da prisustvuje službama koje su tu bile obavljane.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 11.08.1881. {2BC 1005.3}
Judg 10:3-6. – Jair se trudi da održi služenje pravom Bogu. – „’Izraelci su opet stali činiti ono što Gospodu nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Gospoda su napustili i nisu mu više služili’ /Judges 10:6 /. Poslije Tole koji je vladao Izraelom dvadeset i tri godine, na vlast je došao Jair. Ovaj vladar se također bojao Gospoda i trudio se da i narod vodi tako da ne prestane služiti pravom Bogu. U poslovima rukovođenja nacijom pomagali su mu njegovi sinovi, koji su kao suci odlazili iz mjesta u mjesto da narodu dijele pravdu. {2BC 1005.4}
Do izvjesne mjere, krajem Jairove vladavine, a poslije njegove smrti još više, Izraelci su ponovo zapali u idolopoklonstvo.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 11.08.1881. {2BC 1005.5}
11.
Judg 11:23. – /Genesis 15:16/. – Period probe i milosti za svaki narod. – „Bog je spor na gnjev. On je bezbožnim narodima uvijek pružao jedno vrijeme milosti da bi upoznali Njega i Njegov karakter. Prema svjetlosti koja im je bila dana uslijedila bi kasnije i kazna ako bi oni tu svijetlost odbili, ili pak radije izabrali vlastite putove nego Božje. Bog je obrazložio zašto Kanaance nije odmah lišio onoga što su posjedovali. Bezakonje i grijesi Amorejaca nisu još dostigli svoj vrhunac. Međutim, svojom upornošću u bezakonju oni su sebe postepeno doveli u takav položaj da Gospod nije mogao više da ih strpljivo podnosi, te su bili istrijebljeni. Osveta Božja odlagana je sve dok njihovo bezakonje nije prevršilo mjeru. Svaki narod imao je određeni period probe i milosti. Oni koji su zakon Božji bacili pod noge padali su sve dublje u grijeh i bezakonje. Djeca su nasljeđivala buntovni duh svojih roditelja i postajala još gora od svojih očeva, dok se gnjev Božji nije najzad sručio na njih. Kazna nije bila ništa manja zato što je bila odlagana.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 58, 1900. {2BC 1005.6}
13.
Judg 13:2-5. – Jedna pouka za majke. – „Mnogi koje bi Bog mogao da upotrijebi kao svoja oruđa bili su za to diskvalificirani pogrešnim navikama roditelja provođenim još prije njihovog rođenja. Kad je Gospod htio da Samsona podigne za oslobodioca svom narodu, On je poučio njegovu majku ispravnim životnim navikama još prije rođenja njenog djeteta… {2BC 1005.7}
U uputama danim ovoj majci, Gospod pruža pouku svim budućim majkama do svršetka vijeka. Da se Manoahova žena upravljala prema postojećim običajima svoga vremena, njen organizam bi bio oslabljen uobičajenim kršenjem prirodnih zakona i posljedice njenog prijestupa snosilo bi njeno dijete.“ – GH (Dobro zdravlje /časopis/) 00.02.1880. {2BC 1005.8}
Judg 13:,2-23. – Manoah se susreće sa Kristom. – „Manoah i njegova žena nisu znali da je Onaj koji im se javio bio sam Isus Krist. Oni su u njemu vidjeli Gospodnjeg vjesnika, ali su pomislili da je neki prorok ili anđeo, i nisu znali što da učine. Želeći da svome gostu ukažu gostoprimstvo, najljubaznije su Ga zamolili da ostane dok Mu oni pripreme jedno jare. Ali, ne poznajući Njegov karakter, nisu znali kako da Mu to ponude: kao žrtvu paljenicu ili da Mu to jednostavno serviraju kao hranu. {2BC 1006.1}
Anđeo je odgovorio: ‘Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Gospodu.’ Sada već osvjedočen da je njegov posjetilac Božji prorok, Manoah zapita: ‘Kako ti je ime, da te možemo častiti kad se ispuni što si obećao.’ {2BC 1006.2}
‘Zašto pitaš za moje ime?’ uslijedio je odgovor. ‘Ono je tajanstveno’. Prepoznavši božanski karakter svoga gosta, ‘Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvovao Gospodu koji čini tajanstvene stvari.’ Iz stijene je izbio plamen koji je spalio žrtvu, i dom se plamen uzdizao ka nebu, ‘podiže se Anđeo Gospodnji u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice’. Tada više nije bilo nikakve nedoumice ni pitanja u pogledu karaktera njihovog Gosta. Oni su znali da su ugledali Sveca Izraelova, onoga koji je nekada, zaklonivši svoju slavu stupom od oblaka, vodio i pomagao Izraelu u pustinji. {2BC 1006.3}
Preneražen onim što je vidio, ispunjen strahopoštovanjem i smrtno uplašen, Manoah je mogao samo da uzvikne: ‘Zacijelo ćemo umrijeti – reče on ženi – jer smo vidjeli Boga.’ Međutim njegova životna suputnica je u tom ozbiljnom i svečanom trenutku imala više vjere nego on. Ona ga je podsjetila na činjenicu da je Gospod bio voljan da prihvati njihovu žrtvu i da im je obećao sina koji treba da počne oslobađati Izraela. To su bili očevidni dokazi odobravanja i milosti, a ne gnjeva. Da je Gospod namjeravao da ih uništi. On ne bi pred njima učinio ovo čudo, niti bi im dao obećanje koje bi u slučaju da sada umru, ostalo neispunjeno.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.09.1881. {2BC 1006.4}
Judg 13:5. – Jednostavnost osposobljava radnika za efikasnu službu. – „Onaj koji se pridržava jednostavnosti u svim svojim životnim navikama, ograničavajući apetit i kontrolirajući strasti, može svoje umne sile da održi snažnim, aktivnim i vitalnim, i biti brz da zapazi sve čemu treba posvetiti razmišljanje ili akciju, oštrouman da uoči razliku između svetog i nesvetog i spreman da se angažira u svakom poduhvatu preuzetom na slavu Bogu i blagodat rodu ljudskom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 29.09.1881. {2BC 1006.5}
14.
Judg 14:1-4. – Špijun u taboru. – „Gospod u svojoj Riječi daje pripadnicima svog naroda jasne upute da nipošto ne treba da stupaju u bračne odnose sa onima koji ne ljube Njega i nemaju pred očima Njegov strah. Takvi supružnici će rijetko biti zadovoljni ljubavlju i pažnjom koja im se kao takvima ukazuje. Oni će uvijek nastojati da od svog bogobojažljivog supružnika traže nešto što je u suprotnosti sa božanskim zahtjevima. Za jednog dobrog i pobožnog čovjeka, kao i za zajednicu kojoj on pripada, jedna svjetovna /nevjerna/ žena ili pak djevojka predstavlja stalnog špijuna u taboru, koji budno pazi na svaku priliku da izda sluge Kristove i da ih izloži napadima neprijatelja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.09.1910. {2BC 1006.6}
15.
Judg 15:14-19. – Samson priznaje svoju zavisnost od Boga. – „Tisuće Izraelaca su bili očevici kad je Samson porazio Filistejce, pa ipak se ni jedan glas nije uzdigao u trijumfu dok je heroj, oduševljen svojim čudesnim uspjehom, s ponosom slavio svoju pobjedu. Međutim, on je uzdizao sebe, umjesto da slavu pripiše Bogu. Ali ubrzo je prestao da se hvali svojom snagom, jer ga je strašna žeđ podsjetila na njegovu ljudsku slabost. Bio je potpuno iscrpljen ovim nadljudskim naporima, a pri ruci nije imao nikakve mogućnosti da zadovolji potrebu premorenog organizma i ugasi žeđ. Postao je svjestan da zavisi od Boga i osvjedočio se da pobjeda nije bila izvojevana njegovom silom, nego snagom Svemogućega. {2BC 1006.7}
Zatim je izrazio zahvalnost Gospodu za svoje oslobođenje i najusrdnije Mu zavapio za osvježenje u svojoj mučnoj žeđi Gospod je uslišao njegovu molitvu i otvorio mu izvor u stijeni. U znak zahvalnosti, Samson je ovaj izvor prozvao ‘En Hakore’, ili ‘Izvor onoga koji vapi’.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 6.10.1881. {2BC 1006.8}
16.
Judg 16 .pogl. – Samson doživljava pad u onome u čemu je Josip pobijedio. – „Samsonu je u njegovoj opasnosti bio na raspolaganju onaj isti izvor snage kojim se Josip koristio. On je slobodno mogao da bira: dobro ili zlo. Ali umjesto da se uhvati za silu Svemogućega, on je dozvolio da divlje strasti potpuno zagospodare njime, tako da su njegove umne i moralne sile postale izopačene. Bog je Samsona pozvao da odigra veoma odgovornu, časnu i korisnu ulogu u životu; ali on je prvo morao naučiti da savlada osnovnu lekciju – da se pokorava Božjim zakonima. Josip je u moralnom pogledu bio potpuno slobodan. Pred njim je bilo i dobro i zlo. Mogao je slobodno da bira: ili put čistoće, svetosti i časti ili put nemorala i uniženosti. On je izabrao pravi put, i Bog mu je odao priznanje. Samson je u sličnom iskušenju, kojem se sam izložio, dozvolio da strasti potpuno ovladaju njime. Na kraju se osvjedočio da put kojim je krenuo vodi u sramotu, nevolju i smrt. Kakva suprotnost između njega i Josipa!“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1006-1007. {2BC 1007.1}
Judg 16 pogl. – /Galatians 6:7, 8/. – Samsonova povijest – pouka za mlade. – „Povijest o Samsonovom popuštanju i ustupcima predstavlja pouku za one čiji je karakter još neoformljen i nerazvijen, koji još nisu stupili na pozornicu aktivnog života. Mladi koji pohađaju više škole i koledže naići će tamo na svakojako društvo. Ako su skloni sportu i ludostima, ako žele da izbjegavaju dobre a da se druže sa zlima, za sve to će im se tamo pružiti prilika. Pred njima je i dobro i zlo, i oni sami treba da odluče za sebe. Ali neka imaju na umu činjenicu da: ‘Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni’ /Gal.6,7.8/.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. {2BC 1007.2}
Judg 16:4. – Dragocjeni časovi uzalud propušteni. – „U društvu tih zavodljivih čarobnica, Samson je kao sudac u Izraelu nemilice uzalud provodio dragocjene časove koje je trebalo najsavjesnije da posveti dobru svoga naroda. Ali slijepe strasti koje čak i najjače ljude mogu da oslabe, zagospodarile su kod njega i razumom i savješću.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. {2BC 1007.3}
„Filistejci su bili dobro upoznati sa propisima božanskog zakona i znali su kako on osuđuje odavanje čulnim uživanjima. Oni su budno pazili na svaki pokret svoga neprijatelja, i kad se on spustio dotle da među njima nađe novu simpatiju, oni su znajući, kako čarobnu moć privlačnosti ima ova zavodnica, odlučili da preko nje isposlovati njegovu propast.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. {2BC 1007.4}
Judg 16:15-17. – Samson je namjerno išao u mrežu izdajnice. – „Samsonova zaluđenost izgleda popuno nevjerojatna. U početku on nije bio tako potpuno opčinjen kao kad je zavodnici otkrio svoju tajnu; ali on je namjerno srljao u zamku svoje izdajnice, i ona je svakim novim potezom sve jače stezala svoju mrežu oko njega.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. {2BC 1007.5}
Judg 16:15-20. – Samson gubi osjećanje svetosti svoga poziva. – „Samson, taj čovjek ogromne snage i hrabrosti, bio je svečano zavjetovan Bogu da će biti nazirej u toku cijelog svog života; ali je zaluđen čarima jedne razvratne žene brzopleto raskinuo taj sveti zavjet. Sotona je radio preko svojih agenata da uništi ovog vođu Izraela, da tajanstvena sila koju je on posjedovao ne bi više zadavala strah neprijateljima Božjeg naroda. To je bio utjecaj ove drske žene koja ga je odvojila od Boga i svojim lukavstvima potpuno upropastila. Ljubav i službu na koje pravo polaže sam Bog, Samson je poklonio ovoj ženi. To je bilo pravo idolopoklonstvo. On je izgubio svako osjećanje svetosti karaktera i djela Božjeg, i niskoj strasti žrtvovao čast, savjest i svaki viši interes.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 01.07. 1903. {2BC 1007.6}
Judg 16:20. Hotimično učinjen grijeh dovodi do gubitka snage.– Da je Samson bio obrijan bez krivice sa svoje strane, njegova snaga ne bi nestalo. Ali on je svojim načinom postupanja pokazao da za Božje odobravanje i Njegov autoritet ne mari isto toliko kao ni za onih nekoliko pramenova kose sa svoje glave. Zato ga je Gospod napustio, dozvolivši da snosi posljedice svoje ludosti. (ST 13.10, 1881). {2BC 1007.7}
Judg 16:28. Prava borba između Jehove i Dagona. – Borba, umjesto da bude između Samsona i Filisteja, vodila se sada između Jehove i Dagona. Tako je Gospod bio primoran da potvrdi svoju svemoćnu silu i svoj vrhovni autoritet. (ST 13. 10, 1881). {2BC 1007.8}
Judg 16:30. – Božja namjera za Samsona osujećena njegovim grijehom. – „Božje je namjera bila da Samson učini veliko djelo za izraelski narod. Zato je od samog njegovog začeća trebalo posvetiti veliku pažnju da bude okružen najpovoljnijim uvjetima za stjecanje i očuvanje fizičke snage, intelektualne bistrine i moralne čistoće. Da se u svojim kasnijim godinama nije usudio da se miješa sa razvratnim nevjernicima, nikad ne bi pao tako nisko i podlegao iskušenju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.10.1881. {2BC 1008.1}
1.
1 Samuel 1 .pogl. – Dragocjene pouke iz Samuelovog života. – „Vladavina sudaca u Izraelu završava se sa Samuelom, od koga je malo čistijih i slavnijih karaktera prikazano u svetim zapisima Biblije. Malo je onih čija životna povijest sadrži pouke vrjednije brižljivog izučavanja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.10.1881. {2BC 1008.2}
1 Samuel 1:6-8. – Sotonska nastojanja da Anu uništi. – „Takve scene su se često ponavljale, ne samo o godišnjim praznicima, nego svaki put kad god bi okolnosti Penini pružile priliku da se oholo uzdiže na račun svoje suparnice. Takvo postupanje ove žene predstavljalo je za Anu gotovo neizdrživo iskušenje. Sam sotona je ovu ženu koristio kao svoje oruđe da napadima uznemirava, i ako je moguće ozlojedi i uništi jedno čestito i vjerno Božje dijete.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.10. 1881. {2BC 1008.3}
1 Sam.1,10. – Molitva predstavlja moćnu silu. – „U molitvi se nalazi ogromna snaga. Zato naš veliki protivnik stalno nastoji da kušanu i uznemirenu dušu drži što dalje od Boga. Od usrdne molitve najsmjernijeg vjernika upućene nebu sotona strijepi više nego od vladarskih naređenja ili kraljevskih dekreta.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.10. 1881. {2BC 1008.4}
1Sam.1,14. – Neumjerenost je postala sasvim uobičajena u Izraelu. – „Bučna veselja su na nacionalnim praznicima potpuno potisnula pravu pobožnost u Izraelu. Primjeri odavanja neumjerenosti, čak i među ženama, bili su veoma česti i zato je Eli odlučio da Anu opomene, misleći da zaslužuje ukor.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.10.1881. – {2BC 1008.5}
1Sam.1,20-28. – Nagrada vjernosti. – „U toku tri prve godine Samuelovog života, majka ga je brižljivo i uz mnoge molitve poučavala da pravi razliku između dobra i zla. Trudila se da njegove misli posredstvom svega što ga je okruživalo uputi na Tvorca. Ispunjavajući svoj zavjet da će svoga sina dati Gospodu, ona ga je uz veliko samoodricanje predala brizi svećenika, da se obučava za službu u dome Gospodnjem. Iako je Samuel svoju mladost proveo u šatoru od sastanka posvećenom za službu Božju, on nije bio slobodan od zlog utjecaja i grješnog primjera. Elijevi sinovi se nisu bojali Gospoda niti su poštovali svoga oca, ali Samuel nije tražio njihovo društvo, niti je išao njihovim zlim putovima. Njegov rani odgoj, usmjerio ga je i pomogao mu da ostane odan i nepokolebljiv u svojoj kršćanskoj čestitosti. Kakva nagrada je to bila za Anu! I kakvo ohrabrenje za druge da se vjerno ugledaju na njen primjer.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 8.09.1904. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1008-1009. {2BC 1008.6}
2.
1Sam.2,11. – Vjera pobjeđuje prirodna osjećanja. – „Čim je mališan porastao toliko da se mogao odvojiti od majke, Ana je vjerno ispunila svoj svečano učinjeni zavjet. Ona je svoje dijete voljela svim žarom i požrtvovnošću materinskog srca; iz dana u dan, dok je budno pratila razvoj njegovih snaga i slušala njegovo dječje čavrljanje, bivao joj je sve draži i miliji; on je bio njen jedinac – naročiti dar neba; ali ona ga je primila kao blago koje treba posvetiti Bogu, i nije htjela da Darodavcu uskrati ono što Mu kao Njegovo vlasništvo i pripada. Vjera je hrabrila srce ove pobožne žene, i ona nije podlegla pritisku svojih prirodnih osjećanja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.10.1881. {2BC 1008.7}
Presudan utjecaj, utjecaj majke u domu. – „Svaka majka bi trebala da shvati kako su velike njene dužnosti i odgovornosti, i kako će velika biti nagrada za vjernost. Svakodnevni utjecaj majke na njenu djecu priprema ih za vječni život ili za vječnu smrt. Utjecaj koji ona vrši u svome domu odlučujući je od utjecaja propovjednika sa katedre, ili čak kralja na njegovom prijestolju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 3.11.1881. {2BC 1008.8}
1Sam.2,12. – Elijeva zločinačka nemarnost. – „Elijevo ponašanje – njegova grješna popuštanja kao oca, i njegova zločinačka nemarnost kao Božjeg svećenika – sve je to predstavljalo upadljivu i bolnu suprotnost čvrstini i samoodricanju bogobojažljive i vjerne Ane. Elije je bio upoznat sa božanskom voljom. On je dobro znao kakve karakterne osobine Bog može primiti, a šta On osuđuje. Pa ipak je dopuštao svojoj djeci da rastu u razuzdanosti, odajući se izopačenim prohtjevima u jelu i moralu. {2BC 1009.1}
Elije je svoju djecu poučavao Božjem zakonu i pružio im dobar primjer osobnim životom. Bog je od njega s pravom zahtijevao da ih, kao otac i kao svećenik, spriječi u provođenju njihove izopačene volje.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 10.11.1881. {2BC 1009.2}
Opomena roditeljima koji slijede Elijev primjer. – „Kad bi roditelji koji se ugledaju na Elijev primjer nemarnosti mogli da sagledaju posljedice odgoja koje daju svojoj djeci, osjetili bi da će prokletstvo koje je palo na Elija sigurno snaći i njih. Grijeh – pobuna protiv roditeljskog autoriteta predstavlja osnovni uzrok bijede i zločina koji danas preplavljuje svijet.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 10.11.1881. {2BC 1009.3}
Mnogi mladi postaju bezvjernici. – „Učite mlade i poukom i primjerom da gaje strahopoštovanje prema Bogu i da poštuju Njegovu Riječ. Mnogi od naših mladića i djevojaka postaju nevjerni u svom srcu zato što pobožnost nedostaje i njihovim roditeljima.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 24.11.1881. {2BC 1009.4}
Roditelji i pridobivanje duša za Krista. – „Kršćanski roditelji, ako želite da radite za Gospoda, počnite to u domu sa svojim mališanima. Ako sa svojom djecom postupate u strahu Božjem, pokazujući pri tom taktičnost i mudrost, biće vam povjerene i veće odgovornosti. Pravi kršćanski napor za spašavanje duša počinje u domu, i izlazeći iz tog centra obuhvata mnogo šire polje. Duša spašena vašim strpljenjem i vašim naporima u krugu obitelji ili u susjedstvu služi će na čast Kristovom imenu i zasijati će se kao zvijezda na vašoj kruni isto tako blistavo kao i da ste tu dušu našli u Kini ili u Indiji.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 10.11.1881. {2BC 1009.5}
Dužnost propovjednika. – „Svaki roditelj treba da se trudi da svoju obitelj učini primjernom u dobrim djelima – savršenim kršćanskim domaćinstvom. Ali to je prvenstveno dužnost onoga koji se bavi svetim pozivom, i od koga narod s pravom očekuje upute i vodstvo. Kristovi propovjednici treba da budu primjer stadu. Onaj tko nije uspio da mudro usmjeri članove svoje porodice, nije kvalificiran da vodi Zajednicu ili skupštinu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 10.11. 1881. {2BC 1009.6}
Propovjednici i njihova djeca. – „Međutim, koliko god je veliko zlo kad roditelji svoje dužnosti ne izvršavaju vjerno pod bilo kojim okolnostima, to zlo je deset puta veće kad postoji u obitelji onih koji stoje umjesto Krista da poučavaju narod. Propovjednici koji nisu u stanju da upravljaju svojom obitelji, svojim zlim primjerom zavode mnoge na pogrešan put. Umjesto da širenje zla sprečavaju, oni ga na ovaj način odobravaju. Mnogi koji se smatraju odličnim sucima o tome kakva tuđa djeca treba da budu i što treba da rade, slijepi su za nedostatke svojih sinova i kćeri. Takav nedostatak mudrosti kod onih koji tvrde da propovijedaju Riječ Božju stvara neizrecivo zlo. To navodi ljude da potpuno gube iz vida razliku između ispravnog i pogrešnog, između čistoće i poroka.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 24.11.1881. {2BC 1009.7}
1Sam.2,12. – /Galatians 3:11-14/. – Posljedice roditeljske nevjernosti. – „Zapis o Eliju predstavlja užasan primjer o posljedicama roditeljske nevjernosti. Zato što je on zanemario svoju roditeljsku dužnost, njegovi sinovi su postali zamka za svoje bližnje i uvreda za Boga, izgubivši ne samo ovaj nego i budući život. Svojim zlim primjerom oni su upropastili stotine drugih, a utjecaj tih stotina iskvario je moral tisuća u Izraelu. Ovaj slučaj treba da bude opomena za sve roditelje. Dok neki griješe pokazujući neprikladnu strogost, Elije je odlazio u suprotnu krajnost. On je svojim sinovima popuštao na njihovu propast. Preko njihovih grešaka se olako prelazilo u njihovom djetinjstvu, a praštano im je u danima njihove mladosti. Zapovijedi roditelja nisu poštivane i otac ih nije natjerao na poslušnost. Djeca su vidjela da mogu preuzeti vlast u svoje ruke i iskoristila su pruženu priliku. Kad su odrasli, sinovi su izgubili svako poštovanje prema svome malodušnom ocu. Srljali su u grijeh bez ikakvog ograničenja. Otac im je stavljao prigovore, ali njegove riječi nisu poslušane. Činili su velike grijehe i odvratne zločine iz dana u dan, sve dok ih sam Gospod nije pohodio svojom kaznom kao prijestupnike svoga zakona. {2BC 1009.8}
Pred nama su posljedice Elijeve pogrešne blagosti – smrt popustljivog oca, propast i smrt njegovih bezbožnih sinova, i uništenje tisuća ljudi u Izraelu. Sam Gospod je izjavio da se grijesi Elijevih sinova ‘neće oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka’. Kako je dubok i žalostan bio pad ovih ljudi na kojima su bile svete odgovornosti – ljudi koji su odbačeni od pravednog i svetog Boga morali biti lišeni Njegove milosti! {2BC 1010.1}
Takva se strašna žetva žanje kad roditelji zanemare svoje Bogom dane odgovornosti, – kad dozvole sotoni da zauzme polje koje bi oni morali brižljivo da zasiju sjemenom vrlina, istine i pravde. Ako samo jedan od roditelja zanemari svoju dužnost, posljedice će se vidjeti u karakteru djece; a ako to učine oba roditelja, kako će teška biti njihova krivica pred Bogom! Kako oni mogu izbjeći sudbinu onih koji su upropastili duše svoje djece?“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 30.08.1881. {2BC 1010.2}
1Sam.2,12-17. – Obredna služba kao spojna karika. – „Obredna služba predstavljala je spojnu kariku u povezanosti između Boga i Izraela. Žrtve i prinosi imali su za cilj da ukazuju na žrtvu Kristovu, i da tako u srcu naroda održavaju nepokolebljivu vjeru u Iskupitelja koji je trebali da dođe. Stoga, da bi Gospod mogao da prihvati njihove žrtve i da svojim prisutnošću ostane među njima, a s druge strane da bi narod mogao imati ispravnu predstavu o planu spasenja i da bi pravilno shvatio svoje dužnosti, bilo je najvažnije da svetošću srca i čistoćom života, poštovanjem prema Bogu i strogom poslušnošću Njegovim zahtjevima održavaju neprekidnu vezu sa svetinjom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 1.12.1881. {2BC 1010.3}
1Sam.2,26. – /Ps.71,17/. – Za svako mlado biće koje se posveti Bogu ima mjesta u Njegovom djelu. – „Bog svakome u ovom životu pruža priliku za razvoj karaktera. Svako može da zauzme mjesto koje mu je određeno u Njegovom velikom planu. Gospod je Samuela prihvatio od njegovog najranijeg djetinjstva, zato što je bio čistog srca i što je gajio strahopoštovanje prema Bogu. On je bio darovan Gospodu, posvećen na žrtvu, i Gospod ga je, još od njegovog ranog djetinjstva, učinio kanalom svjetlosti. Život tako posvećen kao što je bio Samuelov ima veliku vrijednost u Božjim očima. Ako se mladi i danas posvete tako kao što je to učinio Samuel, Gospod će ih primiti i upotrijebiti u svom djelu. Oni će o sebi moći da kažu kao što je rekao Psalmista: ‘Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi E.G.White) 51, 1900. {2BC 1010.5}
3.
1Sam.3,4. – Samuel primio nalog kad mu je bilo dvanaest godina. – „Anin sin je primio naročiti nalog od Svevišnjega kad mu je bilo svega dvanaest godina.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.12.1881. {2BC 1010.6}
1Sam.3,10-14. – Bog može proći pored odraslih i upotrijebiti djecu. – „Bog će djelovati preko djece i mladih koji se predaju Njemu. Samuel je od svojih malih nogu bio odgajan za Gospoda, i Bog je prošao pored osijedjelog prvosvećenika, da bi razgovarao sa Samuelom koji je tada još bio dijete.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 99, 1899. {2BC 1010.7}
Gospod će proći pored otaca koji zanemare dužnosti u obiteljskom životu. – „Iz ovoga vidimo da će Gospod proći pored starih i iskusnih otaca povezanih sa Njegovim djelom ako oni zanemare svoje dužnosti u svom obiteljskom životu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 33, 1897. {2BC 1010.9}
Gospod je svoje djelo nasuprot Elijevoj nemarnosti izvršio do kraja. – „Elije je bio vjeran Bogu i Njegovoj riječi; ali nije, kao Abraham, ‘da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Gospodnjim’. Čujmo što Gospod kaže o Elijevoj nemarnosti: ‘Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome ko čuje’. Gospod je svog prvosvećenika dugo podnosio. Opominjao ga i upućivao; ali on, kao što to čine i današnji roditelji, nije poslušao opomene. Međutim, kad je Gospod preuzeo stvar u svoje ruke, On nije prestao sve dok svoje djelo nije završio do kraja.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 4.05.1886. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv. 2, str.1010-1011. {2BC 1010.10}
1Sam.3,20. – /1 Samuel 7:9, 15/. – Samuel prihvata dužnost sa obje ruke. – „Samuel je sada bio Bogom podaren Izraelu sa svojom trostrukom službom: kao sudac, kao prorok i kao svećenik. Stavljajući jednu ruku u ruku Kristovu, a drugom prihvaćajući kormilo nacije, on ga je za sve vrijeme držao sa takvom mudrošću i čvrstinom da je sačuvao Izrael od propasti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 22.06.1882. {2BC 1011.1}
4.
1Sam.4,3. – Izrael očekuje pobjedu na pogrešan način. – „Prisjećanje na te slavne pobjede nadahnulo je sve Izraelce novom nadom i hrabrošću, i odmah su poslali u Šilo po Kovčeg saveza.’Neka dođe u našu sredinu’, naglašavali su oni, ‘i spasi nas iz ruku naših neprijatelja’. Oni su zaboravili da Kovčegu saveza njegovu svetost daje samo Božji zakon koji se u njemu nalazio, i da im prisutnost Kovčega može donijeti sreću i napredak samo ako se pokoravaju Božjem zakonu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 22.12.1881. {2BC 1011.2}
1Sam.4,3-5. – Hofni i Pinhas ulazeći u svetinju na svetinjama, drsko prekoračuju granice dozvoljenog. – „Dva sina Elijeva Hofni i Pinhas, su najrevnosnije prihvatili prijedlog da se Kovčeg saveza donese u logor. Bez pristanka i odobrenja prvosvećenika, oni su se usudili da, – prekoračujući drsko granice dozvoljenog, – uđu u svetinju nad svetinjama i uzmu odatle Kovčeg Božji. Ispunjeni ohološću i oduševljeni očekivanjem brze pobjede, donijeli su ga u logor. A narod, promatrajući to kao znak Gospodnjeg prisutnosti, ‘podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja’.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 22.12.1881. {2BC 1011.3}
6.
1Sam.6,1-5. – Samo jedna žrtva može da osigura božansko odobravanje. – „Filistejci su se ponadali da će svojim žrtvama ublažiti Božji gnjev, ali oni nisu znali da božansku naklonost grješnim ljudima može osigurati samo jedna velika žrtva. Ti darovi nisu mogli da budu naknada za grijeh, jer darodavci nisu kroz to izrazili svoju vjeru u Krista.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.01.1882. {2BC 1011.4}
1Sam.6,19. – Duh radoznalosti u kojem se pokazuje nepoštovanje još uvijek postoji. – „Duh radoznalosti u kojem se pokazuje nepoštovanje prema Bogu još uvijek postoji među sinovima ljudskim. Mnogi žudno istražuju one tajne koje ograničenoj mudrosti smrtnika nisu otkrivene. Pošto nemaju pouzdanih dokaza koje bi mogao da prihvati razum, oni svoje teorije zasnivaju na pretpostavkama. Gospod radi za svoje sluge i za napredak svoga djela isto tako kao što je radio i za Izrael u staro vrijeme; ali prazna filozofija ‘lažno nazvanog razuma’ teži da uništi vjeru i direktno posredovanje Proviđenja, pripisujući sve takve manifestacije prirodnim uzrocima. To su varljivi zaključci sotonski. On svoj autoritet potvrđuje silnim znacima i čudesima na zemlji. Oni koji ignoriraju ili poriču naročite dokaze Božje sile, pripremaju put najstarijem zavoditelju da se pred svijetom uzdigne kao nadmoćniji od Boga Izraelovog. {2BC 1011.5}
Zaključke ovih takozvanih mudraca mnogi prihvaćaju kao istinu, dok oni u stvari potkopavaju i same temelje onoga što je Bog podigao. Nadahnuće takve učitelje opisuje kao ljude koji moraju postati ludi u vlastitim očima da bi mogli biti mudri. Bog je izabrao ono što je ludo pred svijetom da posrami mudre. Oni koji se rukovode samo ljudskom mudrošću, jednostavnost čudesnih Božjih djela nazivaju ludošću. Oni za sebe misle da su mudriji od Tvorca, dok su u stvari bijedne žrtve neznanja i djetinje uobraženosti. To ih drži u mraku nevjerovanja, tako da nisu u stanju da prepoznaju silu Božju i zadrhte pred Njim.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.01.1882. {2BC 1011.6}
7.
1Sam.7,3. – Suvremeni oblici idolopoklonstva. – „Mnogi koji nose kršćansko ime služe i drugim bogovima pored Gospoda. Tvorac s pravom zahtjeva da nam odanost prema Njemu i poslušnost Njegovim zapovijedima uvijek bude najsvetija obveza. Sve što je usmjereno da umanji našu ljubav prema Bogu, ili nas na bilo koji način ometa u službi koju Mu dugujemo, postaje samim tim naš idol. Za mnoge njihovi zemljišni posjedi, kuće i roba kojom trguju, predstavljaju prave idole. Poslovni poduhvati se nastavljaju revnosno i sa mnogo energije, dok služba Bogu dolazi na drugo mjesto. Služba kod porodičnog oltara se zanemaruje, a tajna molitva zaboravlja. Mnogi tvrde da pravično postupaju sa svojim bližnjima i čini im se da se u tome sastoji svekolika njihova dužnost. Ali nije dovoljno držati samo posljednjih šest zapovijedi iz dekaloga. Mi treba da ljubimo Gospoda Boga svojega svim srcem. Zahtjeve Božjeg zakona ne može zadovoljiti ništa manje nego poslušnost svakom njegovom propisu – ništa manje nego savršena ljubav prema Bogu, i isto tako besprijekorna ljubav prema bližnjemu. {2BC 1011.7}
Srca mnogih su uslijed blagostanja postala tako neosjetljiva da potpuno zaboravljaju i Boga i potrebe svojih bližnjih. Takozvani kršćani se ukrašavaju draguljima, nepotrebnim nakitom i skupocjenom odjećom, dok Gospodnji siromasi pate i oskudijevaju u osnovnim potrebama. Ljudi i žene koji polažu pravo na iskupljenje krvlju Kristovom rasipaju i nemilice troše sredstva koja su im povjerena radi spašavanja drugih duša, a zatim kao od bijede udijele i neku milostinju za religiju, dajući izdašno samo onda kad znaju da će im to podići osobni ugled i donijeti čast. To su idolopoklonici.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26.01.1882. {2BC 1012.1}
1Sam.7,7-11. – Božja intervencija spašava bespomoćni Izrael. – „To je bila Božja namjera da Izraelce oslobodi naročitim pokazivanjem svoje sile, kako oni ne bi pali u iskušenje da slavu pripišu sebi. On je dopustio da ih neprijatelji, tako nenaoružane i nespremne za obranu, drsko izazivaju na dvoboj, a onda je Vojvoda vojske Gospodnje poveo nebeske čete da unište neprijatelje Njegovog naroda. Poslušnost Božanskom zakonu u smjernosti srca prihvatljivija je i ugodnija Bogu nego najskuplje žrtve i prilozi od onih čija su srca puna oholosti i licemjerja. Bog neće i ne može uzeti u zaštitu one koji žive u prijestupu Njegovog zakona.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26.01.1882. {2BC 1012.2}
1Sam.7,12. – Samuelov dnevnik. – „Postoje tisuće duša koje nisu imale prednosti da za istinu čuju kao neki drugi, ali su čitajući vjerno Riječ Božju voljni da rade za Gospoda. Njihovi skromni napori da primljenu svjetlost prenesu na druge biće blagoslovljeni. Neka svaki takav vodi jedan dnevnik u koji će zabilježiti svaki svoj interesantan doživljaj ili iskustvo sa Gospodom, kao što je to učinio Samuel kad je Izraelska vojska zadobila pobjedu nad Filistejcima. On je podigao spomenik zahvalnosti rekavši: ‘Dovde nam je Gospod pomogao.’ Braćo gdje su spomenici koji bi vas podsjećali na ljubav i dobrotu Božju? Trudite se da vam u sjećanju uvijek budu svježe uspomene na pomoć koju vam je Gospod ukazao u vašim naporima da pomognete drugima. Neka u vašim poduhvatima i postupcima ne bude traga sebičnosti. Svaku suzu koju ste pomoću Gospodnjom otrli sa očiju ožalošćenih i ucviljenih, svako osjećanje straha koje ste odagnali, svako djelo milosrđa i blagodati koje ste nekom učinili ili je vama učinjeno – pažljivo unesite u svoj dnevnik. ‘Dokle traju dani tvoji, trajati će i snaga tvoja’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – E.G.White) 62,1905. {2BC 1012.3}
8.
1.Sam.8,1-3. – Samuelovi sinovi voljeli da od ljudi primaju nagrade i poklone. – „Samuel je bio sudac u Izraelu od svoje mladosti. On je kao sudac bio pravičan, vjeran u svakom svom zadatku. Međutim kad je ostario, narod je vidio da njegovi sinovi ne idu njegovim putem. Mada nisu bili nevaljali i moralno prljavi, kao Elijevi sinovi, ipak su bili skloni nepoštenju i dvoličnosti. Dok su pomagali ocu u njegovom radu, njihova ljubav prema nagradama i dobitku navela ih je da u sporovima između ljudi odobravaju nepravdu.“ – SP (Duh proroštva – Ellen G. White) 353. {2BC 1012.4}
1Sam.8,1-5. – Samuel se prevario u svoje sinove. – „Ovi mladi ljudi su od strane svoga oca bili vjerno upućivani i poukom i primjerom. Oni nisu bili ostavljeni u neznanju u pogledu opomena danih Eliju i božanske kazne koja je snašla njega i njegovu obitelj. Oni su prividno bili ljudi osvjedočenih vrlina i čestitosti, kao što su i u intelektualnom pogledu mnogo obećavali. Samuel je svojim sinovima povjerio odgovorne položaje uz potpunu suglasnost i pristanak naroda. Ali karakter ovih mladih ljudi još nije bio provjeren. Kad su bili odvojeni od očevog utjecaja, onda se vidjelo da li su oni zaista vjerni načelima kojima ih je on poučavao. Posljedice su pokazale da se Samuel bolno prevario u svoje sinove. Slično mnogim današnjim mladićima koji su blagoslovljeni izuzetnim sposobnostima i prednostima, oni su izopačili svoje Bogom dane snage. Počasti koje su im bile date učinile su ih oholim i uobraženima. Životni cilj im nije bio da proslave Boga, niti su se za snagu i mudrost u usrdnoj molitvi obraćali Njemu. Popustivši sili iskušenja, postali su pohlepni, sebični, podmitljivi i nepravedni. Zapis Božje riječi o njima kaže: ‘Ali sinovi nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu’.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 2.02.1882. {2BC 1012.5}
1Sam.8,5. – „Kao što je to kod svih naroda“. – „Nezadovoljena težnja za svjetovnom vlašću i hvalisavo razmetanje i danas se teško liječe, isto kao i u danima Samuelovim. Kršćanstvo teži da zida i gradi kao i ostali svijet, da se odijeva kao svijet – da podražava običaje i praksu onih koji služe samo Bogu ovog svijeta. Upute Božje Riječi, savjeti i ukori Njegovih slugu; pa čak i opomene upućene direktno sa Njegovog prijestolja, izgledaju nemoćni da suzbiju tu nečasnu ambiciju. Kad se u srcu zastrani od Boga, onda je skoro svaki izgovor dovoljan da se opravda zanemarivanje Njegovog autoriteta. Zahtjevi oholosti i samoljublja zadovoljavaju se ma koliko to išlo na račun djela Božjeg.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 00.07.1882. {2BC 1013.1}
1Sam.8,6. – Vjernost izaziva kritiku. – „Neposvećeni i simpatizeri ovoga svijeta su uvijek spremni da kritiziraju i osuđuju one koji se neustrašivo bore za Boga i pravdu. Kad se kod onoga kome je Gospod povjerio velike odgovornosti primijeti samo jedan nedostatak, onda se njegova ranija vjernost i odanost zaboravljaju, dok se ulažu svi mogući napori da se njegov glas ušutka a njegov utjecaj uništi. Ali neka te samozvane suci imaju na umu da Gospod čita srca. Oni ne mogu sakriti svoje tajne od Njegovog sveispitujućeg pogleda. Gospod kaže u svojoj Riječi da će On ‘svako djelo iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla’.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.07.1882. {2BC 1013.2}
1Sam.8,6.7. – Korisni i dobri ljudi se rijetko cijene. – „Najkorisniji ljudi su rijetko kad cijenjeni. Oni koji su najaktivnije i najnesebičnije radili za svoje bližnje i bili oruđe u postizanju najvećih rezultata, često su za sve to nagrađeni nezahvalnošću i zapostavljanjem. Kad takvi ljudi vide da su odbačeni, da se njihovi savjeti omalovažavaju i preziru, oni mogu osjećati da im se čini velika nepravda. Ali neka se iz Samuelovog primjera pouče da ne brane i ne opravdavaju sebe, osim ako ih na takav postupak pokrene Duh Božji koji nikada ne griješi. Oni koji preziru i odbacuju vjernog Božjeg slugu, pokazuju prezir ne samo prema čovjeku, nego i prema Gospodaru koji ga je poslao. To su riječi Božje; neuvažavati Njegove savjete i ukore, znači odbaciti Njegov autoritet.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 13.07.1882. {2BC 1013.3}
10.
1Sam.10,9. – Šaul postaje „novi čovjek“. – „Gospod nije propustio da Šaulu, kad je trebalo da zauzme tako povjerljiv položaj, podari božansko prosvjetljenje. Pred njim je bio novi poziv, i Duh Gospodnji je sišao na njega. Kao ishod toga, on se promijenio i postao novi čovjek. Gospod je Šaulu dao novi duh, druge misli, ciljeve i želje drugačije od onih koji je prije toga imao. To prosvjetljenje i obogaćivanje duhovnim znanjem o Bogu stavilo ga je u povoljan položaj – da svoju volju uskladi sa voljom Gospodnjom.“ – Letter (Pisma E.G.White) 12a, 1888. {2BC 1013.4}
1Sam.10,24. – Šaulove sposobnosti izopačene. – „Šaul bi, da je prirodne sposobnosti svoga i utjecaja podčinio kontroli Božjoj, bio u stanju da dobro upravlja kraljevstvom. Međutim, upravo one darove koji su ga mogli osposobiti da čini dobro sotona je, kad se ovaj podčinio njegovoj sili, iskoristio navodeći ga da vrši široko rasprostranjeni utjecaj na zlo. On je u osveti mogao biti čak suroviji, nepravedniji i odlučniji u provođenju svojih nesvetih želja nego drugi, jer je po sposobnostima uma i srca koje mu je Bog dao bio superiorniji od njih.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.10.1888. {2BC 1013.5}
1Sam.10,24.25. – Međusobna ljubav između Samuela i Šaula. – „Povezanost između Samuela i Šaula bila je izuzetno nježna. Samuel je Šaula zavolio kao rođenog sina, dok je Šaul, kao čovjek smjele i vatrene naravi, imao prema proroku veliko poštovanje, poklanjajući mu svu revnost svojih osjećanja i pažnje. Tako su prorok živoga Boga, kao starac čija se misija bližila kraju, i mladi kralj, čije je životno djelo tek bilo pred njim, bili povezani nitima prijateljstva i poštovanja. Do kraja svog života, i pored sve svoje izopačenosti, kralj se grčevito držao proroka, kao da ga je on sam mogao spasiti od njega samoga.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 01.06.1888. {2BC 1013.6}
12.
1Sam.12,1-5. – Samuel čovjek starog poštenja i čestitosti. – „Koliko njih bi, povlačeći se sa odgovornog sudačkog položaja, mogli u pogledu svoje čistoće da kažu: ‘Tko može da me osvjedoči da sam učinio neki grijeh? Tko može dokazati da sam primio mito da bih pogazio pravdu. Nikada i ničim nisam uprljao svoj izvještaj.’ Tko danas može reći to što je Samuel rekao kad su ga Izraelci odbacili, odlučivši da imaju kralja?… Divnog li i zaista plemenitog suca! Ali je žalosna činjenica da je čovjek takvog poštenja i čestitosti morao da se ponizi da bi opravdao sebe.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 33, 1898. {2BC 1013.7}
Vjernost će donijeti čast tek na kraju – „Priznanje koje se zasluženo daje onome koji svoje životno djelo završava daleko je vrjednije nego aplauzi i čestitanja koja prima onaj tko tek stupa na svoje dužnosti i još treba da se provjerava. Onaj koji odlazi lako može da odloži svoje breme, kad čak i neprijatelji istine priznaju njegovu vrijednost. Ali koliko je naših velikih ljudi završilo svoju zakonitu službu u sramoti, zato što su radi dobitka ili počasti žrtvovali načela. Želja da budu popularni, iskušenja koja donose bogatstvo ili udoban život, zaveli su ih na pogrešan put. Ljudi koji pristaju na grijeh možda prividno napreduju; oni mogu trijumfirati zato što su njihovi poduhvati prividno krunisani uspjehom; ali Božje oko vidi te ohole razmetljivce. On će ih na kraju nagraditi prema njihovim djelima. Najveće blagostanje i vanjski uspjeh ne mogu donijeti pravu sreću onima koji nisu u miru sa Bogom ili sa svojom savješću.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 27.07.1882. – {2BC 1014.1}
1Sam.12,14. – Neprekidna obveznost zakona. – „Zakon Božji nije dat samo Hebrejima. On je obvezan za cijeli svijet i za sva vremena. ‘Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega’ /Jk.2,10/. Njegovih deset propisa slični su lancu od deset karika. Ako se jedna karika raskine, lanac gubi svoju vrijednost. Ni jedan jedini propis ne može se poništiti ili izmijeniti da bi se opravdao prijestup. Božji zakon mora da kontrolira ljude dokle god postoje porodice i nacije; dokle god se blagostanje, život i karakter moraju čuvati; dokle god se dobro i zlo suprotstavljaju jedno drugom i dokle god ljudska djela moraju biti praćena blagoslovom ili prokletstvom. Moralni zakon bi izgubio svoju obvezatnost samo onda kada Bog ne bi više tražio od nas da Ga ljubimo više od svega drugog, poštujući Njegovo ime i svetkujući subotu; kad bi nam dopustio da ne poštujemo pravo bližnjih, da mrzimo i vrijeđamo jedni druge – a to On nikada neće i ne može dopustiti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.01.1882. {2BC 1014.2}
13.
1Sam.13,8-10. – Sam Bog otkriva pravi Šaulov karakter. – „Zadržavanjem Samuela i njegovim zakašnjenjem, Bog je htio da Šaul otkrije što mu je u srcu, da bi i drugi mogli znati kako bi se on postavio u iznenadnim slučajevima. Položaj u kome se Šaul našao bio je zaista težak, ali on nije poštovao red i dano naređenje. On je smatrao da nema nikakve razlike u tome tko pristupa Gospodu i na koji način, i ovako silan, pun energije i zadovoljan sobom, stavio se u svetu službu. {2BC 1014.3}
Gospod ima svoje naimenovane zastupnike, i ako oni koji su na neki način povezani sa djelom Božjim ne razlikuju i ne poštuju te ljude, osjećajući se slobodnim da zanemare Božje zahtjeve, takvi se ne smiju držati na povjerljivom položaju. Oni ne bi slušali savjete ni zapovijedi koje Bog daje preko svojih naimenovanih zastupnika. Slično Šaulu, oni bi drsko srljali u ono što nije njima namijenjeno i rukovodili bi se vlastitim rasuđivanjem umjesto savjetom Boga Izraelovog, dok im se On kao njihov Vođa nikada ne bi otkrio. Razlika između svetog i običnog ne bi se uopće uočavala.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 00.11.1898. {2BC 1014.4}
1Sam.13,9. – Šaul je mogao da uputi Gospodu samo molitvu. – „Šaul je mogao da Gospodu u poniznosti uputi samo molitvu bez prinošenja žrtve; jer Gospod prima čak i tihu molitvu srca koje osjeća taj teret; ali umjesto da postupi tako, on je bespravno i nasilno prigrabio svećenstvo.» – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 00.11.1898. {2BC 1014.5}
1Sam.13,11. – Napadi na Samuela navode Šaula i na druge grijehe. – „U nastojanju da opravda svoje postupke, Šaul je napadao proroka, umjesto da osudi samog sebe. {2BC 1014.6}
I danas mnogi uporno nastavljaju istim putem. Kao i Šaul u svoje vrijeme, oni su potpuno slijepi za svoje zablude i greške. Kad Gospod nastoji da ih ispravi, oni ukor primaju kao napad ili uvredu i iznalaze greške kod onoga ko im je samo prenio božansku poruku. {2BC 1014.7}
Da je Šaul bio spreman da uvidi i prizna svoju zabludu, ovo gorko iskustvo bi mu poslužilo kao jedna zaštita u njegovom budućem životu, i čuvao bi se grešaka koje su izazvale božansku osudu. Ali smatrajući da je neopravdano ukoren, nastavio je svojim putem spreman da ponovo učini isti grijeh. {2BC 1014.8}
Gospod želi da Njegov narod, pod svim okolnostima, pokazuje bezuvjetno povjerenje u Njega. Iako ne možemo uvijek da shvatimo djelovanje Njegovog proviđenja, treba strpljivo i smjerno da čekamo dok On ne nađe za dobro da nam pruži svoje prosvjetljenje. Čuvajmo se da ne preuzimamo sami na sebe odgovornosti za koje nas On nije ovlastio. Ljudi često precjenjuju svoj karakter i svoje snage i sposobnosti. Oni se možda osjećaju sposobnim za najznačajnije zadatke, dok Gospod vidi da nisu spremni da izvrše kako treba ni najskromniju dužnost.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 10.08.1882. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1014-1015. {2BC 1015.1}
1Sam.13,13.14. – Šaulova ludost dovodi do Njegovog potpunog odbacivanja. – „Šaulov prijestup je dokazao da on nije bio dostojan da mu se povjere svete odgovornosti. Čovjek koji je imao tako malo poštovanja prema Božjim zahtjevima nije mogao da bude mudar i pouzdan vođa nacije. Da je strpljivo i mirno podnio božansko provjeravanje, kraljevstvo bi bilo potvrđeno njemu i njegovom potomstvu. Samuel je, u stvari, upravo zbog toga i pošao u Gilgal. Ali Šaul je bio izmjeren na mjerilima i našao se lak. On je morao biti uklonjen da bi se pronašao put onome koji je bio spreman da božansku čast i Njegov autoritet smatra svetinjom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 00.08.1882. {2BC 1015.2}
Po čijem srcu? – „Šaul je bio po srcu Izraela, ali David je bio čovjek po Božjem srcu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 15.06.1888. {2BC 1015.3}
14.
1Sam.14,1.6.7. – Jonatan kao oruđe u Božjim rukama. – „Ova dva mlada čovjeka su očevidno postupali po komandi Onoga koji je viši od svakog ljudskog vojskovođe. Spolja gledano, njihov poduhvat je bio brzoplet i suprotan svim vojnim pravilima. Ali ovaj Jonatanov postupak nije bio preuzet u ljudskoj prenagljenosti. On se nije oslonio samo na ono što bi mogli da učine on i momak koji mu je nosio oružje; On je u ovom slučaju bio oruđe koje je Bog upotrijebio za dobro svoga naroda. Njih dvojica su napravili plan kako da postupe, a onda su sve povjerili u ruke Božje. Ako im filistejski vojnici budu rekli: ‘Ne mičite se dok ne dođemo do vas’, oni će se zaustaviti. Ako li reknu: ‘Uspnite se k nama’, onda će krenuti naprijed. To je bio njihov znak, i Božji anđeli su ih štitili. Krenuli su naprijed, govoreći: ‘Možda će Gospod učiniti nešto za nas“ – YI (Upute i savjet mladima /časopis/) 00.11.1898. {2BC 1015.4}
1Sam.14,11-15. – Nebeske vojske pomažu Jonatana. – „Filistejci su sasvim lako mogli da ubiju ova dva mladića, ali im nije padalo na um da bi tako ljupki mladići mogli doći sa nekim neprijateljskim namjerama. Gledajući s visine na ove neobične ljude, bili su suviše iznenađeni njihovim mogućim ciljem. Smatrali su ih bjeguncima dopustivši da im se potpuno nepovrijeđeni približe. {2BC 1015.5}
Ovaj smjeli poduhvat unio je paniku u cijeli filistejski logor. Dvadeset mrtvih ostalo je da leži na zemlji i neprijatelju se činilo kao da je suočen sa tisućama ljudi spremnih za rat. Nebeske vojske otkrile su se usuprot Filistejskim snagama.“ – YI (Upute i savjet mladima /časopis/) 24.11.1898. {2BC 1015.6}
1Sam.14,24.25. – Med kao dar priviđenja. – „Ovaj Šaulov prenagljeni zavjet bio je samo ljudska izmišljotina. On nije bio nadahnut od Boga i nije bio po volji Bogu. Jonatan i njegov momak, koji su toga dana pomoću Božjom postigli oslobođenje Izraela, oslabili su od umora i gladi. Sav narod je bio premoren i gladan. {2BC 1015.7}
‘I sav narod one zemlje dođe u šumu, gdje bješe mnogo meda po zemlji’. Taj med je sam Gospod pripremio za njih. On je želio da se vojska Izraela potkrijepi tom hranom i povrati snagu, ali se Šaul, bez Božjeg uputa i naloga, umiješao sa svojim prenagljenim zavjetom.“ – YI (Upute i savjet mladima /časopis/) 24.11.1898. {2BC 1015.8}
Mjerila koja izmišljaju ljudi obeščašćuju Boga. – „Mnogi koji olako uzimaju mjerila koja je Bog postavio, preuzimaju na sebe odgovornost da, slično Šaulu, stvaraju nekakva mjerila i zakone koji predstavljaju obeščašćenje za Boga i zlo za ljude.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 01.06.1888. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1015-1016. {2BC 1015.9}
1Sam.14,37. – Šaul ne uviđa vlastitu grešku. – „Kad je narod utolio svoju glad, Šaul je htio da nastavi gonjenje neprijatelja iste noći; ali je svećenik predložio da bi bilo mudrije prvo upitati za savjet Gospoda. To je učinjeno na neobičan način, ali nije bilo odgovora. Smatrajući to znakom Božjeg nezadovoljstva, Šaul je odlučio da stvar razotkrije. Da je kako treba shvatio grješnost vlastitog postupanja on bi došao do zaključka da je krivica bila upravo od njega. Ali propustivši da to shvati i uvidi, naredio je da se stvar odluči bacanjem kocke.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 17.08.1882. {2BC 1015.10}
1Sam.14,44. – /Matthew 7:2/ – Krivica i grješnost strogih sudaca. – „Oni koji su najspremniji da se izgovaraju i opravdavaju svoje grijehe, često su najoštriji u osudi i okrivljavanju drugih. Slično Šaulu, i danas mnogi navlače na sebe Božje nezadovoljstvo. Oni odbacuju savjete i preziru ukore. Čak i kad su osvjedočeni da Gospod nije s njima, oni ne priznaju da je uzrok teškoća u njima samima. Kako je mnogo onih koji gaje duh oholosti i razmetljivosti, dok nemilosrdno osuđuju i strogo ukoravaju druge koji su u srcu i životu u stvari bolji od njih. Dobro bi bilo kad bi te samozvane suce imale na umu riječi Kristove: ‘Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti’.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 17.08.1882. {2BC 1016.1}
1Sam.14,45. – Opasnost od slijepog povlađivanja ljudima. – „Božji narod je i danas u opasnosti da pravi isto tako kobne greške. Mi ne možemo i ne smijemo imati slijepo povjerenje ni u jednog čovjeka ma kakvo bilo njegovo ispovijedanje vjere ili njegov položaj u zajednici. Ne smijemo slijepo ići za njim ukoliko on nema sigurnu podršku Riječi Božje. Gospod želi da svaki pripadnik Njegovog naroda osobno uočava razliku između grijeha i pravde, između dragocjenog i zlog.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 17.08.1882. {2BC 1016.2}
15.
1Sam.15,2.3. – /Exodus 17:14-16. – Zatiranjem Amaleka Izrael nije smio da uvećava svoju imovinu. – „Bog nije želio da Njegov narod uzme bilo što od onoga što je pripadalo Amalečanima, jer je Njegovo prokletstvo bilo ne samo na njima nego i na njihovoj imovini. On je odredio da se oni zatru i da Njegov narod ne poštedi ništa što je bilo njihovo i na čemu je počivalo Njegovo prokletstvo. On je također želio da ostali narodi vide kraj ovog naroda koji je ustao protiv Njega i da bude uništen upravo preko onih koje je prezirao.Izraelci su imali zadatak da Amalečane zatru i unište ne zato da bi uvećali svoju imovinu ili da bi slavu pripisali sebi, nego da ispune riječ Gospodnju izgovorenu u pogledu Amaleka.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.364. {2BC 1016.3}
1Sam.15,3. – Amalečani su koristili Božje darove bez ijedne pomisli na Darodavca. – „Ovaj bezbožni narod živio je na zemlji koja je Božje vlasništvo i koja je bila pripremljena za prebivalište Njegove vjerne i poslušne djece; prisvajajući Njegove darove za vlastitu upotrebu bez ijedne pomisli na Darodavca. I što ih je više obasipao svojim blagoslovima, utoliko su bili drskiji u prestupanju Njegovog zakona. Tako su nastavili da izopačuju Njegove blagoslove i zloupotrebljavaju Njegovu milost…{2BC 1016.4}
Naš milostivi Bog još uvijek dugo trpi nepokajane. On im daje svjetlost sa neba da bi shvatili svetost Njegovog karaktera i opravdanost Njegovih zahtjeva. Poziva ih na pokajanje i daje im sigurna obećanja da će im oprostiti. Ali ako nastave da odbacuju Njegovu milost, On će morati da ih preda uništenju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 24.08.1882. –{2BC 1016.5}
1Sam.15,10-23. – Tvrdoglavost učinila Šaulov slučaj bespomoćnim. – „Ono što je Šaulov slučaj učinilo bespomoćnim bila je njegova tvrdoglavost, pa ipak kako je mnogo onih koji slijede njegov primjer. Gospod im u svojoj milosti šalje riječi ukora da bi ih spasio od zabluda, ali oni nisu voljni da se podčine ispravljanju. Oni uporno tvrde da ne čine zlo, i tako se protive Duhu Božjem.“ – RH (Pregled i glasnik /časopis/) 07.05.1895. {2BC 1016.6}
1 Samuel 15:17 . – „Tada će Samuel: ‘Koliko god si malen sam u svojim očima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Gospod te pomazao za kralja nad Izraelom.’ Ovdje Samuel ukazuje na razloge zbog kojih je Šaul bio postavljen na prijestol Izraela. On je u početku imao skromno mišljenje o svojim sposobnostima, i bio je spreman da prima pouke i upute. Kad je božanski izbor pao na njega, njemu je nedostajalo znanje i iskustvo i, pored mnogih dobrih osobina, imao je ozbiljne karakterne nedostatke. Ali ga je Gospod obdario Svetim Duhom da bi mu On bio vodič i pomoćnik i tako ga stavio u položaj gdje je mogao da razvija osobine neophodne vođi Izraela. {2BC 1016.7}
Oslonivši se na vlastite snage i rasuđivanje, Šaul je postupao prenagljeno i počinio teške i ozbiljne greške. Ali da je ostao ponizan, tražeći stalno božansku mudrost i Njegovo vodstvo, i napredujući onako kako mu je proviđenje otvaralo put, mogao je časno i sa uspjehom da izvrši dužnost svog visokog poziva. Pod utjecajem božanske milosti, sve dobre osobine bile bi ojačane, dok bi zle crte karaktera bile suzbijene i izgubile bi svoju silu. {2BC 1016.8}
To je djelo koje Gospod namjerava da učini za sve one koji se posvete Njegovoj službi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 7.09.1882. {2BC 1017.1}
Oni koji se ne osjećaju zadovoljni sobom primiti će pomoć. – „U svakom položaju na koji nas Bog dovede, u svakoj odgovornosti ili opasnosti koja može da nas zadesi, treba da imamo na umu da se On zakleo sobom da će pružiti milost neophodnu usrdnom moliocu. Oni koji se ne osjećaju sposobnim za ovaj položaj i odgovornosti, ali se ipak prihvaćaju zato što to Bog traži od njih, oslanjajući se na Njegovu silu i mudrost, napredovati će iz snage u snagu. Kad se prihvate povjerenog zadatka, oni će možda morati sve da uče; ali sa Kristom kao Učiteljem oni će postati uspješni radnici. Svoje djelo Bog ne povjerava onima koji se oslanjaju na ovozemaljsku mudrost; jer su oni i suviše oholi da bi učili. On bira one koji, ne osjećajući se zadovoljni sobom, teže da ih vodi mudrost Onoga koji nikada ne griješi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 7.09.1882. {2BC 1017.2}
Postati osjetljiv na najmanje zastranjivanje. – „Mnogi su na odgovorne položaje u djelu Božjem pozvani iz istog razloga kao i Šaul – zato što su mali u vlastitim očima, zato što su smjerna duha i spremni da uče. U svom proviđenju, Gospod ih dovodi u takav položaj da se mogu učiti od Njega. Svima koji su voljni da prime pouke, On će podariti blagodat svoje mudrosti. Njegova je namjera da ih dovede tako prisnu povezanost sa sobom, da sotona neće imati mogućnosti da izopači njihovo rasuđivanje i uguši glas njihove savjesti. On će im otkriti nedostatke njihovog karaktera, i svima koji traže Njegovu pomoć daće snage da svoje nedostatke i mane isprave. Ma koliko čovjek bio napadan napašću grijeha, ma koliko zle i ubitačne bile strasti koje se u njemu bore za prevlast, on može postati pobjednik ako je voljan da straži i da ratuje protiv njih u ime i u snazi Onoga koji je Pomoćnik Izraelov. Djeca Božja treba da budu veoma osjetljiva prema grijehu. U tome, tako kao i u svemu drugom, ne smijemo da prezremo ‘dan malih stvari’. Jedno od najuspješnijih sotonskih lukavstava je upravo to da ljude navede na takozvane male grijehe, da im zaslijepi um za mala popuštanja, malo skretanje od jasno izloženih Božjih zahtjeva. Mnogi koji bi sa užasom ustuknuli od nekog velikog prijestupa, navedeni su da na grijeh u takozvanim ‘malim stvarima’ gledaju kao na nešto sasvim beznačajno. Ali ti ‘mali’ grijesi nagrizaju život pobožnosti u duši. Noga koja jednom zakorači na stranputicu sve više teži širokom putu, na čijem kraju se nalazi smrt. Kad se jednom krene natraške, niko ne može znati gdje će se zaustaviti. {2BC 1017.3}
Moramo se učiti da nemamo toliko povjerenja u sebe, nego da se potpuno oslonimo na Gospoda za vodstvo i podršku za spoznaju Njegove volje i snagu da je izvršimo.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 00.09.1882. {2BC 1017.4}
1Sam.15,22. – Bogu nije potreban plijen izopačenih ljudi. – „A Samuel odvrati: ‘Jesu li Gospodu milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline’ /1 Samuel 15:22 /. Bog od svog naroda traži poslušnost radije nego žrtvu. Sva bogatstva i blaga ove zemlje Njegovi su. Stoka po planinama na tisuće pripada Njemu. On nije tražio plijen od izopačenih ljudi na kojima je bilo Njegovo prokletstvo, čak i prilikom njegovog potpunog zatiranja, da bi se to prinijelo Njemu na žrtvu kao preslika Svetog Spasitelja, kao bezazlenog i besprijekornog janjeta.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.365. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1017-1018. {2BC 1017.5}
1Sam.15,23. – Šaulov neuspjeh. – „Prvi Izraelski kralj je doživio neuspjeh zato što je svoju volju stavio iznad volje Božje. Gospod je Šaulu preko proroka Samuela predočio da njegovi postupci kao Izraelskog vladara moraju odražavati najstrože poštenje i čestitost. Onda bi Gospod morao blagosloviti njegovu vladavinu i podariti joj uspjeh. Ali Šaul je od samog početka odbio da se pokori Bogu i da se rukovodi načelima neba u svojoj vladavini. Zato je završio svoj život u sramoti i očajanju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {2BC 1017.7}
Tobožnja pravda kao ogrtač. – „Mnogi koji tvrde da služe Bogu nalaze se u sličnom položaju kao i Šaul – prikrivajući svoje slavoljubive planove i oholo razmetanje haljinama tobožnje pravednosti. Djelo Božje se koristi kao ogrtač kojim se prikriva grdoba nepravde, ali to grijeh čini desetostruko većim i težim.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 1a, 1890. {2BC 1017.8}
Samopravednost drži dušu u tami. – „Oni koji čine zlo neće da izađu na svjetlost, da se njihova djela ne bi otkrila u svojoj pravoj boji. Ako nastave putem prijestupa i potpuno se odvoje od Iskupitelja, upornost, mrzovolja i duh osvete zavladati će njihovim srcem, i oni će govoriti svojoj duši: ‘Mir, mir’ i onda kad sve govori da treba da budu zabrinuti, jer su se zaputili pravo u propast. Takav duh je zavladao Šaulom kad se usprotivio ukoru sluge Gospodnjeg. On je prkosio Gospodu i njegovom sluzi, i njegovo neprijateljstvo prema Davidu bilo je djelo krvničkog duha primljenog u srce onoga koji se uporno opravdavao usprkos svoje krivice.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 22.06.1888. {2BC 1017.9}
1Sam.15,28. – Suprotnost između Davida i Šaula. – „David i Šaul stoje pred nama u ovoj povijesti kao ljudi potpuno različitih karaktera. Davidov životni put pokazuje da je on strah Gospodnji zaista smatrao početkom mudrosti. Dok je Šaul bio lišen snage zato što poslušnost Božjim zapovijestima nije učinio pravilom svoga života. Strašno je kad čovjek svoju volju suprotstavi volji Božjoj pokazanoj u Njegovim izričitim zahtjevima. Sve počasti koje čovjeku može donijeti kraljevski prijestol predstavljaju bijednu naknadu za gubitak Božjeg odobravanja uvjetovanog nevjernošću prema nebu. Neposlušnost Božjim zapovijestima na kraju donosi samo nesreću, sramotu i propast. Bog je svakom pojedincu dao njegov životi zadatak isto tako kao što je Šaulu dao da vlada nad Izraelom, i najvažnija pouka koju iz ovoga treba izvući je da zadatak koji nam je namijenjen izvršimo tako da izvještaj o svom životu možemo sresti sa radošću a ne sa bolom.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.09.1888. {2BC 1018.1}
1Sam.15,34.35. – Samuel aktivan i u mirovini. – „Kad su Izraelci odbacili Samuela kao vođu nacije, mada još uvijek sposoban za javni rad, prorok je zatražio da se povuče u mirovanje. On nije bio prestario, jer je kao učitelj u proročkim školama još uvijek predsjedavao. Ovaj rad za Boga predstavljao je za njega prijatnu službu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.10.1888. {2BC 1018.2}
16.
1Sam.16,7-13. – Neimar Davidovog karaktera bio je sam Krist. – „Kad je Gospod pozvao Davida od stada njegovog oca da ga pomaže za kralja nad Izraelom, On je u njemu vidio čovjeka kome može podariti svoj Duh. David je bio podložan utjecaju Svetog Duha, i Gospod ga je u svom proviđenju obučavao za njegovu buduću službu, pripremajući ga da provede Njegove božanske namjere. Neimar njegovog karaktera bio je sam Krist.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 163, 1902. {2BC 1018.3}
1Sam.16,11.12. – Davida je za njegovo životno djelo izabrao i pripremao sam Bog. – „Šest milja /oko 10 kilometara/ južno od Jeruzalema bio je Betlehem, ‘grad kralja velikoga’, gdje je više od tisuću godina prije nego što je mali Isus, kome su se poklonili mudraci sa Istoka, bio položen u kolijevku od jasala, – rođen je David. Stoljećima prije Spasiteljevog dolaska na svijet – David je u svježini i živahnosti svoje mladosti pasao svoja stada na poljima koja okružuju Betlehem. Jednostavno pastirče pjevalo je pjesme koje je sam sastavio, a prijatna muzika njegove harfe pratila je melodije njegovog mladalačkog glasa. Sam Gospod je izabrao Davida i njegovim životom upravljao tako da je imao priliku da razvija svoj glas i talent za muziku i pjesništvo. Gospod ga je u njegovom životu pastirske usamljenosti pripremao za djelo koje mu je namjeravao povjeriti u njegovom kasnijem životu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 8.06.1888. {2BC 1018.4}
17.
1Sam.17,1-11. – Golijat je bio visok oko dvanaest stopa. – „Filistejci su htjeli da nametnu svoj način ratovanja, izabravši čovjeka neobičnog uzrasta i snage koji je bio visok oko dvanaest stopa (Preko tri i po metra, /1 metar= 3,2808399 stopa; 12 stopa= 3,93700788 m, dod. Leon/), i tog svog zatočnika poslali su da Izraelce izaziva na dvoboj, tražeći da mu pošalju čovjeka koji će se boriti s njim.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.370. {2BC 1018.5}
22.
1Sam.22,3.4. – Davidova briga za njegove roditelje. – „David je bio duboko zabrinut ne samo za sebe, mada je bio svjestan opasnosti koja mu prijeti. Razmišljao je o ocu i majci, i došao do zaključka da im mora potražiti sigurnije utočište. Otišao je kralju moapskom, i Gospod je ganuo srce tog monarha, te je velikodušno pružio utočište Davidovim roditeljima u Mispi, i tu su usred neprijatelja svog naroda mogli da žive u miru. Iz ovoga zapisa možemo izvući dragocjenu pouku o istinskoj ljubavi sina prema roditeljima. Biblija jasno osuđuje nevjernost roditelja u njihovoj dužnosti prema djeci i neposlušnost djece prema roditeljima. Religija u porodici je od neprocjenjive vrijednosti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.09.1888. {2BC 1018.6}
1Sam.22,5. – Nebeski stražari upućuju opomenu. – „Davidu se činilo da na kraju krajeva ipak mora pasti u ruke svoga progonitelja. Ali da su mu se oči mogle otvoriti on bi vidio anđele Gospodnje koji su bili ulogoreni oko njega i njegovih sljedbenika. Nebeski stražari su budno bdjeli nad njima upozoravajući ih na opasnost koja im je neposredno prijetila i upućujući ih u utočišta koja su odgovarala njihovom teškom položaju. Bog je mogao da uzima u zaštitu Davida i njegove ljude, jer oni nisu bili banda pobunjenika protiv Šaula. David je više puta dokazao svoju odanost prema kralju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.09.1888. {2BC 1019.1}
1Sam.22,6-16. – Posljedice zlog nagađanja. – „Šaula je mučio zao duh. On je osjećao da je ozbiljnom porukom o zbacivanju sa Izraelskog prijestolja njegova sudbina bila zapečaćena. Njegovo odstupanje od Božjih jasno izloženih zahtjeva donosilo je neizbježne posljedice. Njegovo srce se nije u skrušenosti i pokajanju obratilo Bogu, već je bilo otvoreno za svaku sugestiju i došaptavanje neprijatelja. Osluškivao je svako lažno svjedočanstvo, prihvaćajući žudno sve što je bacalo sjenku na Davidov karakter, nadajući se da će tako naći izgovor za svoju sve veću zavist i mržnju protiv onoga koji je bio pomazan da zauzme prijestol Izraela. Vjerovao je u svaku glasinu, ma koliko to bilo proturječno i nespojivo sa Davidovim karakterom i njegovim uobičajenim i poznatim postupcima. {2BC 1019.2}
Svaki dokaz o Božjoj zaštiti i brizi za Davida izgledalo je da Šaula još više učvršćuje u onome što je jednom naumio. Neuspjeh da ostvari svoje namjere bio je u upadljivoj suprotnosti sa uspjesima bjegunca da umakne njegovim potjerama, ali to je kralja učinilo samo još odlučnijim. Svoje namjere u pogledu Davida o nije uopće prikrivao, niti se obazirao na to kakva će sredstva upotrijebiti da ostvari svoj cilj. {2BC 1019.3}
Onaj protiv koga se kralj borio nije bio David, niti mu je on učinio bilo što na žao. On je bio u sukobu sa kraljem neba; jer od kad je dopustio sotoni da on umjesto Gospoda zavlada njegovim umom i srcem on je provodio njegovu volju, sve dok nije postao najuspješnije oruđe u ostvarivanju njegovih podlih planova. Neprijateljstvo velikog začetnika grijeha protiv Boga i Njegovih namjera je tako ogorčeno, njegova sila na zlo je tako strašna da kad ljudi prekinu svoju vezu sa Bogom, sotona tako utiče na njih i njihov um sve više zarobljava i pokorava sebi, sve dok potpuno ne odbace strah Božji i poštovanje prema ljudima, i postaju otvoreni neprijatelji i Boga i Njegovog naroda. {2BC 1019.4}
Kakav je primjer Šaul pružio podanicima svoga kraljevstva svojim očajničkim, ničim izazvanim, neprijateljstvom i proganjanjem Davida! Kakav zapis je to ostavilo na stranicama povijesti za buduća pokoljenja! Svu silu i vlast svoga kraljevstva on je kanalom svoje mržnje usmjerio na proganjanje jednog nedužnog čovjeka. Sve to je imalo demoralizirajući utjecaj na cijeli Izrael. I dok je Šaul popuštao uzde svojoj strasti i slom čitavog njegovog kraljevstva. Dok su kralj i njegovi savjetnici planirali kako da uhvate Davida, životni interesi nacije bili su potpuno zapostavljeni. Dok je narodu stalno predočavan umišljeni protivnik prijestolja i nacije, stvarni neprijatelji su nesmetano jačali a da niko nije upozoravao na opasnost. Pokoravajući se diktaturi sotone, Šaul je ubrzao ostvarenje upravo onoga što je svojim neposvećenim silama pokušavao da spriječi. {2BC 1019.5}
Pobunjenički kralj je stalno i uporno odbacivao Gospodnje savjete i Gospod ga je prepustio bezumlju njegove vlastite mudrosti. Utjecaj Duha Božjeg bi ga odvratio od zlog puta koji je sam izabrao, i koji ga je konačno odveo u propast. Bog mrzi na svaki grijeh, i kad ljudi uporno odbijaju savjete neba. On ih prepušta obmanama neprijatelja da nasjedaju vlastitim željama koje ih mame.“ {2BC 1019.6}
1Sam.22,9.10. – Humanost se potpuno ugasila u Šaulovom srcu. – „Doeg Edomac je dobro znao da svećenikov postupak prema Davidu nije proistikao ni iz kakve zlobe ni mržnje prema kralju. Ukazavši ljubaznu predusretljivost jednom predstavniku njegovog dvora, svećenik je ukazao povjerenje i samom kralju. On je bio potpuno nevin i nije imao nikakvih zlih namjera u pogledu Šaula i njegove vladavine. David pred ovim svećenikom nije zauzeo ispravan stav, on se pretvarao, i na račun toga cijela svećenikova obitelj je bila izložena smrtnoj opasnosti. {2BC 1019.7}
Međutim Doeg je bio klevetnik, a Šaul je bio opterećen duhom zavisti, mržnje i ubojstva do te mjere da je željno prihvatio Doegov iskaz kao istinu. Uzeta samo djelomično i preuveličano, izjava ovog čovjeka pogodovala je neprijatelju i Boga i čovjeka. Ona je ovu stvar prikazala Šaulu u takvoj svijetlosti da je on izgubio svaku kontrolu nad sobom, i postupao je kao sumanut. Da je mirno sačekao da sasluša cijelu priču, da je rasuđivao razumom, koliko bi drugačije izgledao strašni zapis o događajima toga dana! {2BC 1020.1}
Kako sotona likuje kad uspije da vatru srdžbe u duši dovede do usijanja! Jedan trenutni potez ili samo ton glasa može da djeluje kao sotonska strijela da rani i otruje srce koje nije zaštićeno od nje. Međutim ako smo potpuno zaposjednuti Duhom Kristovim i preobraženi Njegovom milošću, onda nećemo biti skloni da govorimo zlo niti da prenosimo lažne izvještaje. Falsifikator i klevetnik braće predstavljaju izabrano oruđe u rukama velikog obmanjivača. Ahimelek tom prilikom nije bio prisutan na licu mjesta da bi mogao da se opravda i da izloži činjenice onakvim kakve su stvarno bile, ali Doeg se na to nije obazirao. Slično sotoni, svome ocu, on kao da je čitao Šaulov duh i iskoristio je priliku da kraljevu mizeriju učini još većom riječima svog zlog jezika, koji je bio zapaljen iz pakla. Poticao je i raspalio upravo najgoru strast ljudskog srca.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.09.1888. {2BC 1020.2}
1Sam.22,16. – Nedosljednost ljubomore i zavisti. – „U toj presudi pokazala se sva nedosljednost zavisti. Iako na svećenicima nije dokazana nikakva krivica, kralj je naredio da se svi pripadnici Elijeve loze pokolju. Na takav korak on se odlučio prije no što je uopće poslao po njih ili čuo njihov iskaz o onome što se stvarno desilo. Iako nije imao nikakvih dokaza, on je ostvario svoje zlurade namjere. I nije se mogao zadovoljiti da žestinu svoje osvete, mržnje i gnjeva iskali samo na jednom čovjeku.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.09.1888. {2BC 1020.3}
1Sam.22,17.18. – Svirepost Šaula i Doega. – „Šaulova jarost nije se stišala plemenitim stavom njegovih slugu, i on se okrenuo čovjeku koji se povezao s njim kao prijatelj samo zato što mu je potkazao svećenike. Tako je ovaj Edomac, koji je po karakteru bio podlac kao Baraba, poklao osamdeset i pet svećenika Gospodnjih za jedan dan; i on i Šaul zajedno sa onim koji ‘je krvnik ljudski od samog početka likovali su nad pokoljem slugu Gospodnjih. Ponašanje Šaula i Doega bilo je slično ponašanju divljih zvijeri kad osjete miris krvi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 21.09.1888. {2BC 1020.4}
23.
1Sam.23,3.4. – David traži sigurnost. – „David je bio pomazan za kralja i razmišljao je o mjerama odgovornosti koje su na njemu kao takvom počivale u pogledu zaštite svog naroda. Kad je pozitivno znao da kreće putem dužnosti, on je izašao sa svojim malobrojnim ljudima i vjerno zauzeo borbeni položaj bez obzira na posljedice.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 05.10.1888. {2BC 1020.5}
1Sam.23,9-12. – Šaulova nerazumnost. – „Iako je David izvojevao tako veliko oslobođenje za grad Keilu i stanovnici toga grada su njemu i njegovim ljudima bili veoma zahvalni što su im sačuvali život, ipak je dušu Šaula koji je potpuno raskinuo sa Gospodom toliko obuzeo zli duh da je od Keiljana tražio da svog oslobodioca nedužnog predaju na sigurnu smrt. Šaul je odlučio da oni, ukoliko pruže ma kakav otpor, iskuse gorke posljedice suprotstavljanja kraljevoj zapovijesti. Dugo očekivana i željena prilika izgledalo je da se pružila, i on je odlučio da ne propusti ništa da osigurali hvatanje svoga rivala.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 05.10.1888. {2BC 1020.6}
1Sam.23,12. – Narod nije poznavao varljivost vlastitog srca. – „Stanovnici ovog grada nisu u tom trenutku bili u stanju da shvate kakvo je to djelo nezahvalnosti i izdaje; ali David je, na osnovu svjetlosti koju mu je Bog dao, znao da oni ne zaslužuju povjerenje i da će u trenutak potrebe zatajiti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 05.10.1888. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1020-1021. {2BC 1020.7}
1Sam.23,19-26. – Dvoličnost stanovnika Zifa. – „Stanovnici Keile koji su bili duži da Davidu uzvrate interesiranje i vjernost, koje je on pokazao oslobađajući ih iz ruku Filistejskih, predali bi ga Šaulu iz straha da ne stradaju od opsade njega radi. Ali stanovnici Zifa su učinili još gore; oni su izdali Davida u ruke njegovom neprijatelju, ne zbog svoje lojalnosti kralju, nego zbog mržnje prema Davidu. Njihov interes za kralja bio je samo pretvaranje. Kad su ponudili pomoć u hvatanju Davida oni su postupili u skladu sa svojim licemjerjem i dvoličnošću. Na tu dvoličnost i izdajstvo Šaul je prizivao Božji blagoslov. Njihov sotonski duh pokazan u izdavanju nevinog čovjeka on je uzdizao kao vrlinu sažaljenja i samilosti prema samom njemu. Izgledalo je da je David u opasnosti većoj nego ikada ranije. Poučen opasnošću u kojoj se našao, on je promijenio svoj položaj i utočište potražio između Maona i Mrtvog mora.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.10.1888. – {2BC 1021.1}
1Sam.23,27-24,1. – Šaul razgnjevljen ali i zastrašen. – „Razočarani kralj bio je ljut do izbezumljenosti što mu je tako neočekivano izmakao plijen; ali se plašio nezadovoljstva naroda; jer ako Filistejci pustoše zemlju dok on progoni njenog zaštitnika pojaviti će se reakcija i on će postati predmet narodne mržnje. Tako je prestao da progoni Davida a okrenuo se protiv Filstejaca, što je Davidu pružilo priliku da se skloni u tvrđavu Engad.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.10.1888. {2BC 1021.2}
24.
1Sam.24,6. – /Proverbs 16:32/. – Tko sam ja da podignem ruku na pomazanika Gospodnjeg. – „Razvoj događaja je učinio da je David potpuno imao u rukama vladara kome se inače pokoravao. On nije dopustio da prirodne sklonosti zadobiju pobjedu nad njim; jer je znao da je onaj ‘tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada’. Da se rukovodio ljudski osjećajima, on bi zaključio da mu je sam Gospod predao neprijatelja u ruke da ga ubije i preuzme vlast nad Izraelom. Šaulovo duhovno stanje bilo je takvo da njegov autoritet više nije poštovan, a narod je postojao nereligiozan i demoraliziran. Ipak ga je sama činjenica da je bio Bogom izabrani kralj držala u sigurnosti, jer je David savjesno služio Bogu i nipošto nije htio da digne ruku na pomazanika Gospodnjeg.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 12.10.1888. {2BC 1021.3}
25.
1Sam.25,1. – Ilustracija povezanosti koja može da postoji između mlađih i starijih. – „Samuelov život od najranijeg djetinjstva bio je život pobožnosti i posvećenosti. On je bio stavljen pod nadzor svećenika Elija od svoje mladosti, i ljupkost njegovog karaktera privukla je najtoplija osjećanja ostarjelog svećenika. On je bio ljubazan, plemenit, marljiv, poslušan i uvijek spreman da drugima ukaže poštovanje i čast. Suprotnost između postupaka mladog Samuela i svećeničkih sinova bila je upadljivo primjetna, i Elije je nalazio pravo spokojstvo, utjehu i blagoslov u prisutnosti svoga štićenika. Bilo je veoma neobično da između Elija, najvišeg poglavara nacije, i jednostavnog dječaka postoji tako toplo i prisno prijateljstvo i naklonost. Samuel je bio koristan i suosjećajan, i ni jedan otac ne bi mogao nježnije da voli svoju djecu nego što je Elije volio toga dječaka. Kad ga je pritisnula staračka nemoć, Elije je sve oštrije osjećao potištenost zbog nemarnosti i raspusnosti svojih sinova, te se obraćao Samuelu za podršku i utjehu. {2BC 1021.4}
Kako je dirljivo vidjeti mladića i starca kad se oslanjaju jedan na drugog; mladić od starca očekuje savjet i mudrost, a starac od mladića pomoć i suosjećanje. To tako i treba da bude. Bog želi da mladi posjeduju takve karakterne osobine da i druženje sa starijima čini pravo zadovoljstvo, da se mogu ujediniti u privlačnim vezama ljubavi prema onima koji se približuju granicama groba.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.10.1888. {2BC 1021.5}
1Sam.25,10.11. – /Luke 12:16-21/. – Dobitak je bio Nabalov bog. – „Nabal nije ništa mislio o rasipničkom trošenju svog bogatstva na zadovoljavanje svojih potreba i uzdizanje sebe, ali mu se činila suviše bolna žrtva da učini nešto kao naknadu, koju ni osjetio ne bi, za one koji su poput zidova štitili njegova stada. Nabal je bio sličan bogatašu iz Kristove parabole. On je mislio samo jedno – da Božjim darovima, koji su mu tako milostivo bili podareni, zadovoljava samo svoje niske prohtjeve. Nije ni pomišljao da izrazi zahvalnost Darodavcu. On se nije bogatio u Bogu, jer neprolazno blago za njega nije imalo nikakve privlačnosti. Sve njegove misli i cijeli njegov život bili su obuzeti sadašnjom raskoši i ovozemaljskim dobitkom. To je bio njegov bog.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26. 10.1888. {2BC 1021.6}
1Sam.25,18-31. – Suprotnost karaktera. – „U karakteru Abigajle, Nabalove supruge, imamo ilustraciju prave kršćanske; dok je njen suprug ilustracija onoga što čovjek može postati kad se preda i podčini kontroli sotone.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 1891. {2BC 1022.1}
1Sam.25,39. – Bog će sve postaviti na svoje pravo mjesto. – „Kad je David čuo da je Nabal umro on se zahvalio Bogu što ga je sačuvao da se ne osvećuje svojom rukom. On se uzdržao od zla, a Gospod je bezbožniku vratio bezbožnost na njegovu glavu. Božji postupak sa Nabalom i Davidom može ohrabriti ljude da svoju stvar povjere u Njegove ruke; jer će On u svoje vrijeme sve postaviti na svoje pravo mjesto.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26. 10.1888. {2BC 1022.2}
27.
1Sam.27,1. – Davidov nedostatak vjere. – „Davidova vjera u Boga bila je snažna, ali je učinio ozbiljan propust kad se stavio pod zaštitu Filistejaca. On je ovaj korak preuzeo ne tražeći savjet od Gospoda. Međutim, kad je zatražio i dobio milost od Filistejaca to je bila promašena politika da njihovu dobrotu uzvrati obmanom. U naklonosti koju su mu ukazali oni su se rukovodili sebičnošću. Oni su imali razloga da se sjećaju ko je sin Jišajev; jer je njegova hrabrost njih koštala njihovog zatočnika Golijata i ishod bitke okrenula protiv njih. Filistejci su se obradovali što im se pružila prilika da Davidove snage odvoje od Šaulove vojske. Ponadali su se da će David, ujedinivši se s njima u borbama protiv Šaula i Izraela, osvetiti sva zlostavljanja koja je morao podnositi.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 16.11.1888. {2BC 1022.3}
Odluka donesena bez molitve navodi na ozbiljnu pogrešku. – „Ovdje se ističe činjenica da veliki i dobri ljudi, ljudi preko kojih je Bog radio, prave ozbiljne i teške greške kad prestanu da straže i da se mole i da se potpuno oslone na Gospoda. {2BC 1022.4}
Oni koji žive u skladu sa svojom vjerom steći će iskustvo dragocjenije od najfinijeg zlata ofirskog. Onaj tko ispunjava nepokolebljivo povjerenje u Boga održava stalnu vezu sa nebom. U djelu koje mu je povjereno, on se kao dijete Božje za snagu i vodstvo stalno oslanja na Boga, i ne smije klonuti duhom ni izgubiti nadu čak i pod najtežim okolnostima. {2BC 1022.5}
Davidova iskustva su zabilježena za pouku narodu Božjem u ovim posljednjim danima. U borbi sa sotonom ovaj sluga Božji je stalno primao svjetlost i upute s neba, ali pošto se borba nastavljala dugo i pošto je pitanje njegovog stupanja na prijestol dugo odlagano, on se umorio od borbe i obeshrabrio.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 09.11.1888. . {2BC 1022.6}
28.
1Sam.28,7. – Vještica i sotona su djelovali u sporazumu. – „Vračara iz En Dora je imala sporazum sa sotonom da u svemu slijedi njegove upute. On je za njen račun činio čuda i otkrivao joj najveće tajne kad bi se ona bezrezervno podčinila njegovom sotonskom veličanstvu. Na taj način je ona djelovala.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.375.376. {2BC 1022.7}
1Sam.28,8-19. – Šaulov posljednji korak. – „Kad je Šaul zatražio Samuela, Gospod nije probudio umrlog proroka da bi se pojavio Šaulu. On nije vidio ništa. Sotoni nije bilo dopušteno da uznemirava proroka, koji je spavao u grobu, i da ga zaista dovede kod vračare skrivene u endorskoj pećini. Bog sotoni nikad nije dao vlast da uskrsava mrtve. Ali sotonski anđeli uzimaju oblik traženih pokojnika i vjerno imitiraju njihov govor i postupke da bi preko tobožnjih pokojnika lakše proveo svoje djelo obmanjivanja. Sotona je dobro poznavao Samuela, i znao je kako treba da ga prikaže endorskoj vještici, i da točno najavi sudbinu Šaula i njegovih sinova. {2BC 1022.8}
Sotona dolazi na veoma privlačan način tako da može da prevari i gotovo neprimjetno odvoji od Boga. On u početku osvaja ljude veoma oprezno sve dok ne zaslijepi njihovu moć opažanja. Zatim nastupa sve drskije sa svojim došaptavanjem dok ih ne navede na gotovo svaki zločin. Kad ih u potpunosti zaplete u svoje mreže onda im otkriva da vide dokle su stigli, i paklenski likuje nad njihovom pometnjom, kao i u Šaulovom slučaju. On se dobrovoljno predao sotoni da ga učini svojim robom, i sada mu je sotona potpuno opisao sudbinu koja mu neizbježno prijeti. Pretkazavši Šaulu točno njegov kraj preko vračare iz En Dora, sotona je otvorio put da svojim lukavstvom i sav izraelski narod navede da, u svojoj pobuni protiv neba, traži njegove upute, i time raskine posljednju kariku u lancu koji ih je vezivao za Boga. {2BC 1022.9}
Šaul je znao da ovim posljednjim postupkom, tražeći savjet vještice iz En Dora, presijeca i posljednju nit koja ga je vezivala za Boga. Znao je da, ako se u početku i nije samovoljno i namjerno odvojio od Boga, ovim postupkom to svoje odvajanje zapečaćuje i čini ga definitivnim. On je napravio ugovor sa smrću i zavjet sa paklom. Čaša njegovog bezakonja bila je prepuna.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.376.377. {2BC 1023.1}
12.
2Sam.12,1-14. – Davida je spasilo njegovo osvjedočenje o vlastitoj krivici i iskreno kajanje. – „Parabolu o jednoj ovčici, koju je prorok Natan ispričao Davidu, svi treba da prouče. Blistava svjetlost je obasjala kralja, dok se nalazio u potpunoj tami razmišljajući o svojim strašnim postupcima prema Uriji. Dok je išao putem sebičnog popuštanja svojim željama i prestupanja Božje izričite zapovijedi, ispričana mu je parabola o bogatašu koji je od ubogog siromaha oteo jednu ovčicu koju je imao. Ali kralj je bio toliko umotan u haljine svoga grijeha da uopće nije uočavao da je grješnik. On se uhvatio u postavljenu zamku i sa dubokim negodovanjem osudio krivca, izrekavši mu smrtnu presudu. Kad su praktičnom primjenom parabole činjenice ukazale na njega i kad je Natan rekao: ‘Ti si taj’, ne znajući da je osudio samog sebe, David je bio preneražen. Nije izustio ni jednu jedinu riječ u svoju obranu. {2BC 1023.2}
Ovo iskustvo je za Davida bilo najbolnije, ali i najblagotvornije. Da nije bilo ogledala koje je Natan stavio pred njega i u kojem je on tako jasno prepoznao sebe, on se ne bi osvjedočio o težini i odgovornosti svoga grijeha i propao bi. Osvjedočenje o krivici spasilo je njegovu dušu. Sagledao je sebe u drugoj svjetlosti, onako kako ga je gledao Gospod, i nikada više u svom životu nije ponovio istu grešku.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 57, 1897. {2BC 1023.3}
2Sam.12,13. – David nije opravdavao svoj grijeh. – „David se probudio kao iz sna. Duboko je osjećao svoj grijeh. Nije nastojao da svoj postupak opravda ili da grijeh na neki način uljepša i ublaži kao što je to činio Šaul, već je u kajanju i iskrenom bolu sagnuo glavu pred Božjim prorokom i priznao svoju krivicu… {2BC 1023.5}
David nije pokazivao duh neobraćenog čovjeka. Da je posjedovao duh okolnih vladara on ne bi podnio sliku svoga zločina koju mu je Natan prikazao u svoj njenoj odvratnosti, već bi oduzeo život proroku koji ga je tako vjerno ukorio. Ali i pored uzvišenosti svog prijestolja i neograničene vlasti koju je posjedovao, njegovo skrušeno priznanje svega za što je bio okrivljen jasno pokazuje da se još uvijek bojao Gospoda i drhtao od Njegove riječi.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.378.381. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1023-1024. {2BC 1023.6}
2Sam.12,25. – /1 Kings 3:3/. – Osjećanje da ništa ne potrebuje navodi čovjeka na prekoračivanje dozvoljenog. – „Salomon je u svojoj mladosti bio primjeran, jer je održavao stalnu vezu sa Bogom i potpuno se oslanjao na Njega za pomoć i snagu. Gospod ga je nazvao Jedidja, što znači Božji ljubimac. Bio je ponos i nada svoga oca i ljubimac svoje majke. Bio je okružen svim prednostima koje je svijet mogao dati da usavrši svoje obrazovanje i stekne što veću mudrost. Međutim, s druge strane, izopačenost kraljevskog dvora bila je sračunata na to da potiče ljubav prema zabavama i zadovoljavanju apetita. On nikada nije osjetio nedostatak nečega čime bi mogao da zadovolji svoje želje, niti je bilo što uskraćivao sebi. {2BC 1023.7}
Usprkos svih tih odgojno negativnih okolnosti, Salomonov karakter je u njegovoj mladosti sačuvan u potpunoj čistoći i čestitosti. Božji anđeo je mogao da govori s njim one noći u Gibeonu, i Bog mu je dao razum i rasuđivanje i potpuno ga osposobio za vjerno izvršavanje dužnosti koja mu je bila povjerena. U povijesti Salomonovog života imamo sigurnu potvrdu da će Bog učiniti velike stvari za one koji Ga ljube, koji drže Njegove zapovijedi i u potpunosti se oslanjaju na Njega. {2BC 1024.1}
Mnogi naši mladi doživljavaju brodolom u opasnostima svog životnog puta zato što u samopouzdanju prekoračuju granice dozvoljenog. Oni se povode za svojim sklonostima, odaju se zabavama i popuštaju prohtjevima sve dok ne stvore navike koje postaju njihovi okovi, koje je nemoguće raskinuti i koje ih odvlače u propast… Kad bi mladići naših dana, slično Salomonu u njegovoj mladosti, osjećali potrebu za nebeskom mudrošću i težili da razviju snage svojih viših sposobnosti i da ih posvete službi Božjoj, njihov život bi pokazao velike i plemenite rezultate i donosili bi čistu i svetu sreću i sebi i drugima.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 00.04.1878. {2BC 1024.2}
16.
2Sam.16,10.11. – David prihvata poniznost kao potrebu. – „’Ali kralj odgovori: ‘Što hoćete od mene Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Gospod zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ – tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’ Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: ‘Eto, moj si koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Gospod to zapovjedio’ /2Sam.16,10.11/. David je priznao pred narodom i pred poglavarima da je to bila kazna koju je Gospod dozvolio zbog njegovog grijeha što je dao neprijateljima priliku da hule, da je to što razjareni Benjaminovac čini samo dio pretkazane kazne, i da, ukoliko to ponizno podnese, Gospod može ublažiti njegove patnje i Šimejevu kletvu obratiti u blagoslov. David nije pokazivao duh neobraćenog čovjeka. Pokazao je da imao iskustva sa Gospodom. Pokazao je spremnost na to da ga Bog ispravlja, da sve to prihvati; i u povjerenju se obratio Njemu kao jedino istinitome. Bog je nagradio Davidovo skrušeno povjerenje u Njega, osujetivši Ahitofelov savjet i poštedjevši mu život.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.383. {2BC 1024.3}
19.
2Sam.19,16.18-23. – Šimej priznaje svoju pobunu i David mu sve prašta. – „Poslije Abšalomove smrti Bog je srca izraelskog naroda ponovo obratio Davidu, kao srce jednog čovjeka. Šimej koji je Davida obasipao kletvama u njegovom poniženju, uplašio se za svoj život, i bio je među prvim pobunjenicima koji su izašli pred Davida pri njegovom povratku u Jeruzalem. Priznao je svoju pobunu pokazanu prema Davidu. Oni koji su bili svjedoci njegovih uvredljivih riječi i postupaka nagovarali su Davida da mu ne poštedi život zato što je proklinjao pomazanika Gospodnjeg. Ali David ih je ukorio. On je Šimeju ne samo poštedio život, nego mu je milostivo sve oprostio. Da je bio osvetoljubivog duha on bi svoju osvetu zadovoljio na taj način što bi prijestupnika koji ga je tako javno vrijeđao predao na smrt.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.384. {2BC 1024.4}
24.
1-14. See EGW comment on 1 Chronicles 21:1-13. {2BC 1024.5}
15-25. See EGW comment on 1 Chronicles 21:14-27. {2BC 1024.6}
1.
1 Kings 1,5.6. – David se vjerno suprotstavlja Adonijinom pritisku. – „Adonija je uvijek imao svoj vlastiti put i mislio je da će, ako on demonstrativno pokaže želju za vlašću, David popustiti njegovim željama. Ali David je ostao vjeran Bogu i svom osvjedočenju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 6½, 1903. {2BC 1024.7}
2.
1 Kings 2,1-9. – David priprema put za Salomona. – „Davidov javni rad se bližio svome kraju. Znao je da uskoro treba da umre, i svoje poslovne brige i probleme nije ostavio u konfuziji da muče dušu njegovom sinu; već je dok je još imao dovoljno tjelesne i umne snage sredio poslove pa čak i beznačajne stvari, ne zaboravljajući da Salomona podsjeti na Šimejev slučaj. Znao je dao bi on kasnije unosio nemir i stvarao poteškoće u kraljevstvu. Bio je to opasan čovjek, plahovite naravi, i pod kontrolom ga je mogao držati samo strah. Kad tad, on bi izazvao pobunu, pa čak ako bi mu se pružila povoljna prilika, on se ne bi ustezao i da oduzme život Salomonu. {2BC 1024.8}
Sređujući svoje poslove, David je ostavio dobar primjer svima koji su zašli u godine da srede svoje stvari dok su još u stanju da to učine, da onda kad se smrt približi i kad njihove umne snage popuste nemaju više ništa od materijalne prirode što bi njihove misli odvratilo od Boga.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.389.390. {2BC 1025.1}
1 Kings 2,19. – Salomonovo poštovanje prema majci .– „Mi vjerujemo da je peta zapovijed obavezna za svakog sina i kćer, čak i kad su već u poodmaklim godinama i sjede kose. Ma kako bio visok ili skroman njihov položaj u životu oni nikad nisu oslobođeni svoje obaveze prema propisima pete Božje zapovijedi. Salomon, najmudriji i najuzvišeniji vladar koji je ikada sjedio na zemaljskom prijestolju, ostavio je divan primjer ljubavi i poštovanja prema majci. On je bio okružen svojom dvorskom svitom koju su sačinjavali najveći mudraci i savjetnici, pa ipak kad ga je na dvoru posjetila majka, on je odbacio sav uobičajeni ceremonijal koji je obavezno pratio približavanje istočnjačkom vladaru. Silni kralj je u nazočnosti svoje majke bio samo njen sin. Ustavši sa svoga prijestolja, on je zaboravio na svoje kraljevsko dostojanstvo i smjerno se poklonio pred njom, a zatim joj je dao da zauzme mjesto na njegovom kraljevskom prijestolju sa desne strane njemu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 28.02.1878. {2BC 1025.2}
3.
1 Kings 3,2. – Trebalo je pripremiti privremeno mjesto za bogosluženje. – „Salomon je znao da treba mnogo vremena da bi se ostvarile velike želje za podizanje hrama, i prije podizanja doma Gospodnjeg i Jeruzalemskog zida trebalo je pripremiti privremeno mjesto za bogosluženje kojem bi narod masovno prisustvovao. Nije trebalo da ih potiče vlastitim primjerom da žrtve prinose na visinama. Međutim, čitamo zapis iz tog vremena: ‘Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama.’ To znači da je trebalo da bude drugačije. {2BC 1025.3}
Salomon je mjesto bogosluženja kasnije prenio u Jeruzalem, ali mjesto gdje je ranije prinio žrtvu /uzvišica u Gibeonu, /r.4/ nije bilo posvećeno prisutnošću Božjom, već je bilo namijenjeno obožavanju idola, otklanjajući iz misli naroda odvratnost sa kojom je trebalo da gledaju na služenje idolopoklonstvu. To miješanje svetog sa oskvrnjenim bilo je prvi korak u Salomonovoj praksi koji ga je naveo na pretpostavku da Gospod nije tako strog u pogledu načina na koji Mu narod služi. Tako se on privikavao da se sve više odvaja od Gospoda i Njegovog djela. Malo po malo, njegove neznabožačke žene navodile su ga da podiže oltare na kojima su prinosile žrtve svojim bogovima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 5, 1912. {2BC 1025.4}
- 3. See EGW comment on 2 Samuel 12:25. {2BC 1025.5}
1 Kings 3,4. – /2 Chronicles 1:3-6/. – Znak usrdne želje. – „Te žrtve su Salomon i njegovi ljudi prinijeli u stavu povjerenja a ne kao neku formalnu ceremoniju, već kao znak njihove najusrdnije želje za naročitom pomoći. Oni su znali da vlastitom snagom ne mogu izvršiti odgovornosti koje su im bile povjerene. Salomon i njegovi odabrani suradnici čeznuli su za bistrinom uma, velikodušnošću i nježnošću duha.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.10.1905. {2BC 1025.6}
1 Kings 3,5-9. – /2 Chronicles 1:7-10/. – Najdragocjenija pouka. – „Ova molitva predstavlja najdragocjeniju pouku. Naročito je od velike vrijednosti za one kojima su povjerene odgovornosti u djelu Gospodnjem. To je bila jednostavna molitva sastavljena Duhom Božjim da vodi prave želje Božjih slugu. A dana je također i za vodstvo onima koji danas teže da služe Gospodu iskrena srca… {2BC 1025.7}
Salomonu se Gospod javljao noću. U poslovnim časovima dana Salomon je imao mnogo obveza. Mnogi su dolazili k njemu za savjet i mišljenje i njegov um je bio prezauzet. Satovi noći kad su svi drugi glasovi mukli i kad je Salomon bio slobodan od dnevne konfuzije, to je bilo vrijeme da mu se Gospod otkrije. {2BC 1025.8}
Bog često bira tišinu i usamljenost noći da svojim slugama daje određene upute. On tada ima slobodniji pristup njihovom srcu nego u toku dana. Tada je manje onoga što misli odvraća od Njega… {2BC 1026.1}
Gospod je provjeravao Salomona. On mu je u srce stavio želju za onim što ga je moglo osposobiti da mudro vlada njegovim narodom… ‘Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: ‘Traži što da ti dadnem.’ Salomon odgovori: ‘Veoma si naklon bio mom ocu Davidu, i zakraljio si mene na njegovo mjesto. Bože, Gospode, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine’ /2Ljet.1,7-9/. To je bila molitva koju je Salomon stalno upućivao u danima uspona i slave koji su mu predstojali. A tako bi i danas trebalo da se mole svi oni kojima su povjereni odgovorni položaji u djelu Božjem. Oni naročito treba da se čuvaju da svoja srca ne uzdižu u taštini. Gospod će čuti i uslišati molitve samo onih čija srca se ne uzdižu u ponosu i oholosti (‘Vikneš li, Gospod će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!» Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu’ /Isaiah 58:9/). {2BC 1026.2}
Gospod je pohvalio Salomonovu molitvu i bila mu je po volji. Njemu su i danas po volji molitve onih koji u vjeri i molitvi vapaju Njemu za pomoć. On će sigurno odgovoriti na usrdne molitve u kojima se traži priprema i osposobljenost za Njegovu službu. U odgovoru na takve molitve, On će uvijek reći: ‘Evo me. Što hoćeš da ti učinim’? {2BC 1026.3}
Pouka koja se može izvući iz ovoga zapisa dragocjenija je od svakog zemaljskog blaga. Onaj koji je vodio Salomonov um kad je upućivao ovu molitvu i danas će poučiti svoje sluge da u molitvama zatraže ono što im je najpotrebnije.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 164, 1902. {2BC 1026.4}
Mogućnost nebeske trgovine. – „Ovo je jedna pouka za nas. Naše molitve Bogu ne treba da potiču iz srca prepunog sebičnih želja i težnji. Bog nas potiče da biramo one darove koji će poslužiti Njemu na slavu. On želi da mi izaberemo nebesko umjesto zemaljskog. On pred nama otvara mogućnosti i pruža nam prednosti da se bavimo razmjenom nebeskih blaga. On nas potiče da sebi postavimo najviši cilj i da svoj izbor utvrdimo. Kad sva bogatstva i blaga ovog svijeta propadnu, vjerni će se radovati svom nebeskom blagu, bogatstvu koje ne može da ugrozi i da uništi nikakva ovozemaljska nesreća.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.08.1898. {2BC 1026.5}
1 Kings 3:5-15 . – /2 Chronicles 1:7-12/. – Proučavajte svaku pojedinost pažljivo. – „U Gibeonu se Gospod javi Salomonu noću u snu. Bog reče: ‘Traži što da ti dadnem.’ Salomon odgovori: ‘Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. Sada, o Gospode , Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad, te još ne znam vladati Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik! Bijaše milo Gospodu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospod reče: ‘Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavosti u prosuđivanju pravice, evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.’ Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Gospodnjeg; prinese paljenice i žrtve pričesnice, i priredi gozbu svim slugama svojim’ /1 Kings 3,5-15/. Bilo bi veoma dobro kad bismo proučavali ovu Salomonovu molitvu i kad bismo razmotrili svaku pojedinost od koje je zavisilo primanje blagoslova koje je Gospod želio da mu pruži.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 154, 1902. {2BC 1026.6}
1 Kings 3,6. – Bog postupa prema čovjekovoj vjernosti. – „Salomon odgovori: ‘Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju’ /1 Kings 3:6 /. U ovakvim riječima ima dovoljno dokaza da se ušutka svaki skeptik u pogledu sankcioniranja grijeha Davida i Salomona. Bog je bio milostiv prema njima zato što su hodili pred Njim u istini i pravdi i pravim srcem. Bog je s njima postupao upravo u skladu sa njihovom vjernošću.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.395. {2BC 1026.7}
1 Kings 3,14. – /2 Samuel 12:13/. – David ukoren zbog provođenja vlastite volje. – „’I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane’ /{2BC 1026.7}/. Nekoliko puta u toku svoje vladavine David je provodeći vlastitu volju naškodio svom utjecaju zato što se rukovodio trenutnim osjećanjem. Ali on je uvijek bio spreman da primi riječi ukora koje mu je Gospod uputio. Te riječi zasijecale su ga veoma oštro, ali on nije težio da izbjegne stvar, već je podnosio kaznu za svoj prijestup, govoreći: ‘sagriješio sam’.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 164, 1902. {2BC 1026.8}
5.
1 Kings 5,16-23. /1 Kings 5:2-9 /. – Davidovi odnosi sa susjednim narodima. – „Tada Salomon poruči Hiramu: ‘Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Gospoda, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Gospod nije položio pod stopala nogu njegovih. Sada mi je Gospod, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Gospoda, Boga svoga, kako je Gospod rekao mome ocu Davidu: ‘Tvoj sin koga ću mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on će sagraditi Dom mome Imenu.’ Stoga sada zapovijedi da mi nasijeku cedrova na Libanu; moje će sluge biti sa slugama tvojim, i ja ću platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sjeći drva kao Sidonci.’ Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reče: ‘Neka je blagoslovljen danas Gospod koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom.’ I Hiram javi Salomonu: ‘Primio sam tvoju poruku. Ispunit ću u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva čempresova. Moje će ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit ću ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje ćeš mi označiti; ondje ću ih razložiti i ti ćeš ih uzeti. Ti ćeš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj čeljadi’ /1 Kings 5,2-9/. David je živio u prijateljskim odnosima sa narodima Tira i Sidona koji ničim nisu uznemiravali Izrael. Hiram, kralj Tirski, priznavao je Gospoda kao pravog Boga, i neki od Sidonaca, obrativši se, odbacili su idolopoklonstvo. {2BC 1026.9}
I mi danas u našim međusobnim odnosima sa susjedima treba da budemo ljubazni i uglađeni. Mi treba da budemo jedan znak u svijetu, svjedočeći o sili božanske milosti koja može da uzdigne i oplemeni one koji se posvete službi Bogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 18, 1905. {2BC 1026.10}
1 Kings 5,17-32. /1 Kings 5,3-18/. – /Izl.25,8; 35,5.21.30-35; 36,1; 1 Kings 7,13.14.40; 1Ljet.29,5.6.7; 1 Kings 7:13, 14, 40; 2 Chronicles 2:3-14; Mt.4,19/b; Mk.1,17/b; Lk.5,10/b; 1Kor.6,19.20/. – Duh požrtvovnosti je bitan u svakoj fazi našeg rada. – „Početak Salomonovog otpadništva ostavljao je trag u mnogim prividnom neznatnim zastranjivanjima od pravih načela. Druženje sa idolopoklonicima nije bilo jedini uzrok njegovog pada. Među osnovnim uzrocima koji su Salomona naveli na rasipništvo i tiransko tlačenje naroda bila je sve izraženija gramzivost. {2BC 1026.11}
U danima starog Izraela kad je Mojsije pod Sinajem prenio narodu božansku zapovijed: ‘Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima’ /Izl.25,8/ odziv Izraelaca bio je popraćen odgovarajućim darovima. ‘A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala, dođe noseći svoj prinos u čast Gospodu za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posvećena odijela’ /Izl.35,21/. Za podizanje Svetišta bile su potrebne velike i skupocjene pripreme. Bilo je potrebno veoma mnogo najskupocjenijeg materijala, a ipak je Gospod primao samo dragovoljne prinose. ‘Tko god je plemenita srca, neka Gospodu donese prinos’ /Izl.35,5/, bila je božanska zapovijed koju je Mojsije prenio zboru. Prvo što se zahtijevalo u pripremi mjesta gdje će Svevišnji boraviti među ljudima bila je posvećenost Bogu i duh samopožrtvovnosti. {2BC 1027.1}
Sličan duh samopožrtvovnosti tražen je kad je David prenio na Salomona odgovornost za podizanje Svetišta u Jeruzalemu. David je postavio pitanje: ‘Bili danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Gospodu’ /1Ljet.29,5/. Ovaj poziv uvijek treba da imaju na umu svi oni koji hoće da podižu molitveni dom. {2BC 1027.2}
Kad je u pustinji podizan Šator sastanka, Bog je izabrao naročite ljude koji su bili obdareni vještinom i mudrošću za izgradnju takve konstrukcije. ‘Potom reče Mojsije Izraelcima: ‘Vidite! Gospod je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, a iz plemena Judina. Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuča; da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. Obdari ih umijećem u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima. Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci, koje je Gospod obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta, obave sve kako je Gospod naredio’ /Izl.35,30-35; 36,1/. Nebeska bića surađivala su sa ljudima koje je sam Bog izabrao. {2BC 1027.3}
Potomci ovih ljudi naslijedili su u velikoj mjeri sposobnosti i vještinu danu njihovim precima. U plemenima Jude i Dana bilo je ljudi koji su smatrani veoma vještim u finim umjetnostima. Za izvjesno vrijeme ti su ljudi ostali smjerni i nesebični, ali vremenom gotovo neprimjetno su izgubili svoj oslonac u Bogu i istini. Počeli su da zbog svoje izuzetne sposobnosti i vještine traže veće plate. U nekim slučajevima su njihovi zahtjevi bili prihvaćani, ali su – tražeći veće plate – zaposlenje najčešće nalazili kod okolnih neznabožačkih naroda. Umjesto plemenita duha i samopožrtvovnosti koji su ispunjavali srca njihovih slavnih predaka, oni su pokazivali duh pohlepnosti, tražeći sve više i više. Svojim Bogom danim sposobnostima oni su služili neznabožačkim kraljevima, i tako obeščašćivali svoga Tvorca. {2BC 1027.4}
Od tih otpadnika je Salomon tražio glavnog majstora koji bi nadgledao zidanje Hrama na brdu Moriji. Podrobne specifikacije, u pisanoj formi, u pogledu svakog dijela svete građevine bile su povjerene kralju, i trebalo je da se u vjeri obrati Gospodu za posvećenog pomagača kome bi bile podarene naročite vještine za točno izvođenje predviđenih radova. Ali Salomon je propustio priliku da se u vjeri osloni na Boga. On se obratio kralju tirskom s molbom: ‘Pošalji mi iz Libanona cedrovine, čempresovine i sandalovine, jer znam a tvoje sluge umiju sjeći libanonska stabla. Moje će sluge raditi s tvojima… u Judi i Jeruzalemu’ /2Ljet.2,7.6/. {2BC 1027.5}
Feničanski kralj je odgovorio, poslavši Hurama Abija ‘čovjeka mudra, vješta i razumna… sina jedne Danovke i oca Tirca’ /2Ljet.2,12-14/. Taj glavni majstor Huram, bio je po majčinoj lozi potomak Elijaba kojemu je Gospod stotinama godina ranije dao naročitu mudrost pri izgradnji Šatora sastanka u pustinji. Tako je za nadglednika Salomonove ekipe stručnjaka bio postavljen neposvećen čovjek koji je zbog svojih neuobičajeno rijetkih sposobnosti tražio mnogo veću platu. {2BC 1027.6}
Huramovi napori nisu proizašli iz želje da učini najbolje za Gospoda. On je služio bogu ovoga svijeta – Mamonu – bogu novca. Načela laži bila su utkana u sebičnost koja ga je navela da traži tako visoku platu. I ta zla načela postepeno počinju da usvajaju i njegovi suradnici i drugovi u poslu. Radnici koji su iz dana u dan radili s njim, uspoređujući svoje plate sa njegovom počeli su da gube iz vida sveti karakter toga djela i stalno su se zadržavali na razlici njihovih plata. Vremenom su izgubili duh samopožrtvovanja i zatrovali se duhom gramzivosti. Rezultat je bio traženje većih plata koje su im bile odobrene. {2BC 1027.7}
Štetan utjecaj, koji je uzeo maha uvođenjem u posao ovog čovjeka gramzivog duha, prodro je u sve grane službe Gospodnje i rasprostro se po čitavom Salomonovom kraljevstvu. Visoke plate zahtijevane su i davane mnogima da bi mogli da se odaju luksuzu i rasipništvu. U dalekosežnim posljedicama ovakvog utjecaja mogli su se nazreti tragovi jednog načela koje je prouzrokovalo užasno otpadništvo onoga koji je nekad bio najmudriji među smrtnicima. Kralj nije bio usamljen u svome otpadništvu. Rasipništvo, luksuz i iskvarenost mogli su se vidjeti na svakom koraku. Siromašni su bili tlačeni od strane bogatih, a duh samopožrtvovnosti u službi Bogu bio je gotovo izgubljen. {2BC 1028.1}
Ovdje se nalazi najznačajnija pouka za Božji narod danas – pouka koju mnogi presporo uče. Duh gramzivosti, težnje za najvišim položajem i najvećom platom vlada svijetom. Duh samopožrtvovnosti i samoodricanja koji je u staro vrijeme postojao, suviše rijetko se susreće. Ali to nije duh koji može utjecati na prave Kristove sljedbenike. Naš božanski Učitelj ostavio nam je primjer kako mi treba da radimo. I onima koje je pozvao: ‘Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi’ /Mt.4,19/b; Mk.1,17/b; Lk.5,10/b/, On nije ponudio veliku platu kao nagradu za njihovu službu. Oni su pozvani da učestvuju s Njim u samoodricanju i žrtvi. {2BC 1028.2}
Oni koji tvrde da su sljedbenici Velikog Učitelja i koji se angažiraju u službi kao suradnici s Bogom, treba da u djelo unose točnost i vještinu, taktičnost i mudrost koje je Bog savršeno zahtijevao u podizanju starozavjetnog Šatora sastanka. I sada kao i u danima prvog Kristovog dolaska, odanost Bogu i duh požrtvovanosti smatraju se kao prvi zahtjevi da bi naša služba bila Bogu ugodna i prihvatljiva. Bog želi da se u Njegovo djelo ne utka ni jedna nit sebičnosti. {2BC 1028.3}
Veliku pažnju treba posvetiti u pogledu duha koji prožima Gospodnje ustanove. Te ustanove su osnovane na samopožrtvovanju i treba da se podižu samopožrtvovnim radom, darovima naroda Božjeg i nesebičnim radom Njegovih slugu. Na svemu što je u vezi sa institucionalnom službom treba da bude odobravanje neba. Osjećanje o svetosti Božje ustanove treba uvijek poticati i uzdizati. Radnici treba da budu smjerna srca pred Bogom, priznajući Njegovu vrhovnu vlast. Svi treba da žive u skladu sa načelima samopožrtvovanja. Ako svaki samopožrtvovani radnik svoju duhovnu svjetiljku ukrasi i svijetli, trudeći se nesebično da unaprijedi interese ustanove u kojoj radi, on će imati dragocjeno iskustvo i moći će da kaže, kao patrijarh u svoje vrijeme, ‘Gospod je zaista na ovom mjestu’. On će osjećati visokom prednošću što mu je dano da svoje sposobnosti i službu neumorno i budno posveti Gospodnjoj ustanovi.
U prvim danima treće anđeoske vijesti, oni koji su osnivali naše ustanove i radili u njima bili su pokrenuti uzvišenim pobudama nesebičnosti. Za svoj naporan rad primali su siromašnu milostinju – jedva dovoljno za oskudno izdržavanje. Ali njihova srca su bila krštena službom ljubavi. Nagrada je od sveg srca dragovoljno odvajana za one koji su svim srcem bili prisno vezani sa duhom glavnog Radnika. Oni su primjenjivali strogu štednju, kako bi i mnogi drugi radnici bili u stanju da barjak istine podignu u novim mjestima. {2BC 1028.4}
Ali su nastala drugačija vremena. Duh požrtvovnosti se više ne pokazuje. U nekim od naših institucija plate pojedinih radnika su povećavane prekomjerno. Oni koji su takvu platu primali tvrdili su da zaslužuju više od drugih zato što imaju veće talente i sposobnosti. {2BC 1028.5}
Ali ko im je dao njihove sposobnosti i talente? Sa povećanjem plata došlo je i povećanje pohlepe, koje predstavlja idolopoklonstvo i dovodi do stalnog opadanja duhovnosti. Velika zla su nastala iz toga i Bog je bio obeščašćen. Um mnogih koji su bili svjedoci te gramzivosti za sve većim platama, prepustio se sumnji i nevjerovanju. Tuđa načela i shvaćanja, poput zlog kvasca, prožela su skoro cijelo tijelo vjernika. Mnogi su prestali da prakticiraju samoodricanje a smanjili su i svoje desetke i priloge. {2BC 1028.6}
Bog u svome proviđenju poziva na reformu u svom svetom djelu, reformu koja treba da otpočne u srcu da bi se vidjela i spolja. Neki koji su slijepo nastavljali da traže tako velika primanja za svoj rad, otpušteni su. Drugi prihvaćaju poruku koja im je upućena, obraćaju se Gospodu iskrena srca i počinju da se gnušaju svoje lakomosti. Takvi se trude da koliko je god mogućno ostave pred narodom dobar primjer dobrovoljnim smanjivanjem svojih plata. Oni koji su svjesni da ih od tog snažnog iskušenja može spasiti samo potpuni preobražaj uma i srca. {2BC 1029.1}
Djelo Božje u svom sve većem razgranjivanju jedno je, isto načelo treba da kontrolira sve, i isti duh treba da se otkriva u svim granama djela. Sve mora nositi obilježje misionarskog poduhvata. Svaka grana djelatnosti povezana je sa svim ostalim dijelovima evanđeoskog polja, i duh koji kontrolira jednu oblast ili ogranak treba da se osjeti u cijelom polju. Ako jedan dio radnika primi veću platu od drugih u različitim granama djela, i oni će tražiti veću platu i duh samopožrtvovnosti će se postepeno sasvim izgubiti iz vida. I druge institucije i misije pokazati će isti duh i Božje odobravanje će se povući od njih, jer On nikad ne može odobriti sebičnost. Tako bi našem intenzivnom radu došao kraj. Napredak se može ostvariti samo uz neprekidne žrtve. {2BC 1029.2}
Bog će prokušati vjeru svake duše. Krist je svakog od nas otkupio neizmjernom cijenom. Iako je bio vlasnik najvećeg bogatstva, On je osiromašio nas radi, da bismo mi Njegovim siromaštvom došli u posjed neprolaznog blaga. Svi mi koji posjedujemo fizičke, duhovne ili umne sposobnosti sve to nam je samo pozajmljeno od Gospoda, da bi ih mogli upotrijebiti Njemu na slavu. Naša je velika prednost da surađujemo s Kristom u Njegovoj požrtvovnosti.» – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 04.01.1906.
Kontakt sa mudracima ovog svijeta utire put za propast. – „Salomon je pripremio put za svoju propast još kad je za građenje hrama tražio mudrace i stručnjake iz ostalih naroda. Bog je bio Odgojitelj svoga naroda i želio je da se oni drže samo Njegove mudrosti. Da su upotrijebili talente koje im je On podario ne bi im bio potreban niko drugi. Da su oni imali čiste ruke i čisto srce, plemenite i svete namjere, Gospod bi stalno održavao veze s njima u svojoj milosti. Ali Salomon je umjesto u Boga gledao u ljude i osvjedočio se da je snaga na koju se oslanjao bila samo slabost. On je unio u Jeruzalem kvasac zlog utjecaja koji se ovjekovječio u mnogoženstvu i idolopoklonstvu.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 23.02.1895. {2BC 1029.3}
1 Kings 7,13.14.40. – /1 Kings 5,17-32. /1 Kings 5,3-18/; 2Ljet.2,13.14; 4,11/. – Salomon je mogao korisno da upotrijebi svoj talent – „Prvo što je Salomon u vezi sa izgradnjom Hrama mogao da postigne bilo je da pouči Izraelce da su svu snagu i sposobnosti koje su posjedovali primili od Krista i da je upravo to bila suština svega što im je bilo dano preko Mojsija.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 5, 1912. {2BC 1029.4}
6.
1 Kings 6,7. – /Ephesians 2:19-22/. – Simbol Duhovnog Božjeg hrama. – „Hebrejski hram je bio sagrađen od tesanog četverokutnog kamena uzetog iz kamenoloma; i svaki kamen je bio točno podešen za svoje mjesto u hramu, uglačan i isproban prije no što je bio donesen u Jeruzalem. I kad je sve bilo dopremljeno na gradilište građevina je bila podizana tako da se nije čuo nijedan udarac sjekire ili čekića. Ta građevina predstavlja Božji duhovni hram koji se sastoji od živog materijala sakupljenog iz svih koljena i jezika, od svih naroda i iz svih društvenih slojeva: visokih i niskih, bogatih i siromašnih, učenih i neukih. To, dakle, nije mrtva materija ili građevinski materijal koji se može dotjerivati čekićem ili dlijetom. To je živo kamenje koje je iz kamenoloma ovog svijeta izdvojila istina; i Veliki Graditelj Gospodnjeg hrama teše, polira i podešava to kamenje, kako bi moglo da zauzme odgovarajuće mjesto u Njegovom duhovnom hramu. Kad ovaj hram bude dovršen u svim svojim pojedinostima diviti će mu se i anđeli i ljudi, jer mu je Graditelj i Tvorac sam Bog. {2BC 1029.5}
Neka nitko ne misli da nijedan udarac ne treba da padne na njega. Nema pojedinca ni naroda koji je besprijekorno savršen u svakoj svojoj navici i pomisli. Svako mora ponešto da nauči od drugoga. Zato Bog želi da ljude različite nacionalnosti spoji u jednu zajednicu, da bi postali jedno u rasuđivanju, jedno u cilju i namjeri. Tada će se ostvariti ono jedinstvo za koje se Krist molio.“ – HS (Kratki zapisi iz povijesti ASD /poglavlja – Ellen G. White/) 136.137. {2BC 1029.6}
1 Kings 6,11-13. – Građevina i njen karakter otkrivaju Božju veličinu. – „’I riječ Gospodnja stiže Salomonu: ‘To je Dom što ga gradiš… Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ću ispuniti tebi obećanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: prebivat ću među sinovima Izlaelovim i neću ostaviti naroda svoga Izraela’ /1 Kings 6:11-13 /. Priprema izvršenja za izgradnju doma Gospodnjeg morala je biti u skladu sa uputama koja je Gospod dao. Nikakav napor u njegovom podizanju, nije se smio poštedjeti, jer je tu trebalo da se Gospod sastaje sa svojim narodom. Građevina je morala stanovnicima svijeta pokazati veličinu Boga Izraelovog. U svakom pogledu ona je morala predstavljati savršenstvo Onoga koji je Izraelce prozvao svojim ‘blagom’ pred čitavim svijetom. {2BC 1029.7}
Specifikacije u pogledu ove građevine često su ponavljane u svemu što je trebalo da se uradi, i te specifikacije su poštovane sa najvećom točnošću. I vjernici i nevjernici imali su da izvuku veoma važnu pouku iz brige koja je poklanjana izvođenju tih radova. {2BC 1030.1}
Briga pokazivana pri izgradnji Hrama sadrži pouku u pogledu brige koju mi treba da pokažemo u izgradnji našeg karaktera. Materijal lošeg kvaliteta nije smio biti upotrijebljen. Pri spajanju raznih dijelova ništa se nije smjelo prepustiti slučaju. Svaki dio je morao savršeno da se uklapa sa drugim. Upravo tako kakav je bio Božji hram takva mora biti i Njegova zajednica. U izgradnji karaktera Njegov narod ne smije da unosi bezvrijedni materijal, bezbrižnost i nezainteresiranost u radu… {2BC 1030.2}
U trenutcima zbunjenosti i potištenosti kad teški teret treba ponijeti, On će jasno vidjeti kakvu vrstu materijala treba upotrijebiti u izgradnji karaktera.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 18, 1905. {2BC 1030.3}
1 Kings 6,12.13. – Bog daje odgovarajuću vještinu i razumijevanje. – „’To je Dom što ga gradiš… Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ću ispuniti tebi obećanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: prebivat ću među sinovima Izlaelovim i neću ostaviti naroda svoga Izraela’ /1 Kings 6:12, 13 /. Ova riječ je bila upućena Salomonu dok je bio zauzet izgradnjom Hrama. Gospod je potvrdio da je vidio njegove napore kao i napore svih ostalih koji su se angažirani na izgradnji. Bog isto tako budno vodi brigu nad svojim djelom i danas. Oni koji rade u iskrenoj želji da ispune Njegovu riječ i danas i da proslave Njegovo ime, dobiti će još veće priznanje, jer će sam Gospod surađivati s njima. On budno bdije nad onima kojima je stalno pred očima Njegova slava. On će im podariti sposobnost i vještinu odgovarajuću za djelo koje im je povjereno. Svaki koji se službe Bogu prihvata sa odlučnošću da učini najbolje što može, primiti će odgovarajući odgoj ako posluša upute koja Gospod daje, ne rukovodeći se vlastitom mudrošću i svojim idejama. Svi treba da se daju poučiti, tražeći Gospoda u poniznosti i upotrebljavajući za Njega, sa zahvalnošću i radošću, znanje koje su od Njega primili.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 18, 1905. {2BC 1030.4}
1 Kings 6,23-28. – /1 Kings 8:6, 7; 2 Chronicles 5:7, 8, 12-14/. – Dva pridodana anđela stavljena kraj kovčega. – „Najblistaviji dio Svetišta bio je sačinjen prema uzoru koji je Gospod pokazao Mojsiju na gori, a kasnije prikazao i Davidu. Pored kerubina koji su stajali na poklopcu Kovčega, Salomon je dao da se načine još dva anđela ogromnih razmjera koji su stajali svaki na jednoj strani Kovčega, predstavljajući nebeske anđele koji budno bdiju nad Božjim zakonom. Ljepotu i sjaj ovog Svetišta nije moguće opisati. Na to sveto mjesto su svećenici sa najvećim strahopoštovanjem donosili Sveti Kovčeg i stavljali ga ispod krila veličanstvenih kerubina koji su stajali na podu. {2BC 1030.5}
Zbor pjevača odabranih za svetu službu uzdizao je svoje glasove u slavu Boga, a melodije njihovih glasova bile su praćene raznovrsnim glazbenim instrumentima. I dok je dvorana hrama odzvanjala glasovima hvale i slave, oblak slave Božje je ispunio Dom, kao što je nekad ispunio Šator sastanka u pustinji.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 09.03.1905 {2BC 1030.6}
7.
1 Kings 7,13.14.40. – /1 Kings 5:3-18; 2:13, 14; 2 Chronicles 4:11/. – Salomon je mogao korisno da upotrijebi svoj talent – „Prvo što je Salomon u vezi sa izgradnjom Hrama mogao da postigne bilo je da pouči Izraelce da su svu snagu i sposobnosti koje su posjedovali primili od Krista i da je upravo to bila suština svega što im je bilo dano preko Mojsija.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 5, 1912. {2BC 1030.7}
8.
6, 7. See EGW comment on 1 Kings 6:23-28. {2BC 1030.8}
- 54. See EGW comment on 2 Chronicles 6:13. {2BC 1030.9}
10.
1 Kings 10,18.27. – /Ecclesiastes 1:14/. – Čovjek koji se odaje zadovoljstvima zaslužuje samo sažaljenje. – „Mnogi zavidni i zlobni ljudi populariziraju i veličaju Salomona misleći da je on morao biti veoma sretan. Ali usred sve te slave lažnog razmetanja, na čemu bi se moglo zavidjeti, možemo ga samo sažalijevati. Sav sjaj oko njega bio je samo varka, potištenost i muka duhu, kad je pogledao svoj rasipnički život u pokušaju da sreću nađe u zadovoljavanju svih mogućih ovozemaljskih želja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.02. 1878. {2BC 1030.10}
11.
1 Kings 11,1. – Neposvećeni brak dovodi do pada. – „Svi Salomonovi grijesi i pretjerivanja potiču iz njegove velike greške što je prestao da traži mudrost od Boga i da u poniznosti hodi pred Njim… {2BC 1031.1}
Pouku koji mi možemo i treba da izvučemo iz povijesti ovog izopačenog života je potreba stalne zavisnosti od Božjih savjeta, brižljivo izbjegavanje svake sklonosti ka zlu i ispravljanje svake navike sračunate na to da nas odvoji od Boga. To nas uči velikoj opreznosti, budnosti u molitvi da bi smo se održali u jednostavnosti i čistoći vjere. Ako želimo da dostignemo najuzvišeniji stupanj u moralu i savršenstvo u pogledu vjere, kakvu oštroumnost u formiranju prijateljstva i izboru životnog druga treba da pokažemo? {2BC 1031.2}
Mnogi, slično Salomonu, puštaju na volju svojim tjelesnim željama i stupaju u brak sa neobraćenima. Mnogi koji u život polaze neokaljani i obećavaju lijepo jutro u svojoj ograničenoj sferi, slično Salomonu dok je stajao dobro, jednim pogrešnim i nepovratnim korakom u bračnu vezu, gube svoju dušu i povlače i druge za sobom u propast. Kao što su Salomonove žene odvratile srce njegovo od Boga ka idolopoklonstvu, tako lakomisleni supružnici, koji nemaju dubinu načela, srca onih koji su nekada bili plemeniti i vjerni zavode u taštinu, izopačena zadovoljstva i unižavajući porok.“ – HR (Zdravstveni Reformator /časopis/) 00.05.1878. {2BC 1031.3}
1 Kings 11,1-4. – /1 Corinthians 10:12/. – Naročita pouka za starije. – „Nadahnuti zapis o Salomonu kaže: ‘Njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodu.’ {2BC 1031.4}
To nije tema kojoj se možemo smijati. Srce koje ljubi Isusa neće željeti nezakonite veze sa drugima. Svaka želja je podređena Kristu. Ta površna osjećanja su istog karaktera kao što je bilo i izvanredno zadovoljstvo koje je sotona obećao Evi. To je priželjkivanje onoga što je Bog zabranio. Kad je već prekasno onda tisuće njih opominju druge da ne srljaju u taj ponor. Razum, društveni položaj i zdravlje nikada, nikada više ne mogu da budu na onoj moralnoj visini. Čiste ruke, čisto srce, plemenitost i usrdna pobožnost i Božja istina vrijede više od zlata ofirskog. Jedan zao utjecaj ima doživotnu silu. Ja želim da ovu stvar iznesem pred narodom koji tvrdi da drži Božje zapovijedi upravo onako kako mi je Gospod to pokazao. Neka tužna uspomena na Salomonovo otpadništvo bude opomena za svaku dušu da bi se čuvali od tog ponora. Njegova slabost i grijeh se prenose sa generacije na generaciju. Najveći kralj koji je ikad držao žezlo, koga je sam Bog prozvao svojim ljubimcem, pogrešnim primjerom svojih osjećanja iskvario se i bijedno raskinuo sa Bogom. Najmoćniji vladar na zemlji nije mogao da vlada svojim strastima. Salomon je spašen ‘Kao kroz oganj’. Ali ‘visine’ /oltari tuđim bogovima/ koje je podigao nisu bile uklonjene niti je razrušeno kamenje koje je ostalo kao očevidni dokaz njegovih zločina. Obeščastivši Boga, on je radije pristao da ga kontrolira pohota nego da bude učesnik u božanskoj prirodi. Kakvo je zaviještanje svojim životom Salomon ostavio onima koji su njegovim primjerom pokrivali svoje niske postupke. Na potomstvo i mlađe generacije mi neizbježno prenosimo naslijeđe ili dobro ili zlo. Hoćemo li svojim životom ostaviti primjer za blagoslov drugima ili za prokletstvo? Hoće li ljudi promatrajući naš grob poslije nas, moći da kažu: ‘On me je upropastio’, ili ‘On me je spasio’?… {2BC 1031.5}
Pouka koja se može izvući iz Salomonovog života ima naročito moralno značenje za život onih koji su već u godinama, koji se više ne penju uz brdo života nego se spuštaju prema zalazećem suncu. Mi prirodno očekujemo da nedostatke vidimo u životu i karakteru mladih koje još ne kontrolira ljubav i vjera u Gospoda Isusa Krista. Vidimo mlade kako se kolebaju između dobra i zla, između čvrstine u načelu i moćne struje zla koja ih neodoljivo vuče u propast. Ali od onih u zrelim godinama očekujemo nešto bolje. Očekujemo da oni u karakteru budu stabilni, u načelu ukorijenjeni i da su opasnosti skrnavljenja iza njih. Ali Salomonov život stoji pred nama kao upadljiva opomena. Kad ostarjeli ‘putnici i došljaci’ koji su se cijelog života borili za vjeru, misle da najbolje stoje, treba da strahuju da ne padnu. Kako se u Salomonovom slučaju pokazalo da je karakter koji je prividno izgledao tako čvrst i nepokolebljiv, u teškom iskušenju ljuljao kao trska pred vjetrom! Kako se onaj koji je stajao kao stari čvornati cedar sa Libana ili snažni bašanski hrast savijao pred snažnim vjetrom iskušenja. Kakva pouka za one koji žele da spase svoju dušu stalnom budnošću i molitvom! Kakva opomena da se milošću Kristovom čuvaju od vanjske iskvarenosti i od unutrašnjeg iskušenja!“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 51, 1886. {2BC 1031.6}
„Dokle god smo živi treba da se svom čvrstinom i odlučnošću namjere borimo protiv svojih prirodnih osjećanja i strasti. Bog nam može pomoći u borbi i sa unutrašnjom iskvarenošću i sa vanjskim iskušenjima. Sotona svoje planove podešava tako da svojim iskušenjima gotovo neodoljivo napada na dušu. Zato nijednog trenutka ne možemo biti sigurni ako se stalno ne oslanjamo na Boga i ako naš život nije stalno skriven s Kristom u Bogu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 8b, 1891. {2BC 1032.1}
1 Kings 11,4-6. – Zašto je Bog raskinuo svoj zavjet sa Salomonom. – „’I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Gospodnjim i nije se pokoravao Gospodu kao što se pokoravao njegov otac David.’ – /1 Kings 11:4-6 /. Salomon je raskinuo vezu sa nebom i Izraelu je pružao tako zavodljiv primjer da Bog više nikad nije mogao da ga opravdava. Bog je raskinuo svoj zavjet sa Salomonom zato što je Salomon uskratio svoju odanost Njemu. Da je Salomon ostao vjeran Bogu, i uputama koja mu je On dao, Bog bi radio preko njega, otkrivajući svijetu svoju silu i svoje veličanstvo. {2BC 1032.2}
Onima kojima je Gospod dao veliku svjetlost biće, sigurni samo ako hode putem Gospodnjim stavljajući se tamo gdje On može djelovati preko njih. Bog će učiniti velike stvari za one koji se daju voditi od Njega, ne oslanjajući se na svoj razum, i oni nikad neće pogriješiti. Naša sigurnost i mudrost nalaze se samo u priznavanju i slušanju Njegovih uputa. Najveće znanje koje se uopće može steći je spoznaja Boga. Oni koji hode smjerno pred Njim ljubeći Ga iznad svega drugog i pokoravajući se Njegovoj Riječi, biće blagoslovljeni i obdareni mudrošću. Njima će biti dano nebesko znanje da bi ga mogli prenijeti i na druge. Mudrost je Božji dar i ona se mora čuvati od svega što bi je moglo uprljati. Ona prenosi na svakog tko je posjeduje dragocjenu obvezu da slavi Boga i bude blagoslov za svoje bližnje. Ona drži pred njegovim očima strah Gospodnji i uvijek postavlja pitanje: ‘Da li je ovo put Gospodnji?’ {2BC 1032.3}
Bog želi da na zemlji ima svoje prave predstavnike preko kojih može prenijeti na svoj narod svoje dragocjeno odobravanje. Ti predstavnici treba da budu ljudi koje Bog poštuje zato što drže Njegove zapovijedi – mudri i vjerni ljudi koji mogu djelovati kao vođe, hodeći obazrivo, pokazujući svijetu što znači prava odanost Bogu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) I, 1912. {2BC 1032.4}
1 Kings 11,4. – /Revelation 2:4, 5/. – Svijećnjak uklonjen. – „Da li je Salomon poznavao Boga kad se odao putevima idolopoklonstva? – Ne; on je potpuno zaboravio svoja divna iskustva iz mladosti i svoje molitve molitve koje je uputio u Hramu. ‘Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio. Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela! Inače, ako se ne obratiš, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak s njegova položaja.’ /Revelation 2:4, 5 {2BC 1032.5}
Kad je Salomon zaboravio na Boga Njegov svijećnjak je bio uklonjen sa svojega mjesta. On je izgubio svijetlost Božju, izgubio je božansku mudrost i potpuno izmješao idolopoklonstvo sa pravom religijom.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 29.03.1892. {2BC 1032.6}
1 Kings 11,4-8. – /2 Kings 23:13, 14/. – Spomenik unižavajućeg karaktera. – „Malo ih je koji shvaćaju da u svom životu stalno vrše utjecaj koji ih priprema ili za dobro ili za zlo. Prošlo je mnogo stoljeća od kako je Salomon bio naveden da podigne te idolopokloničke oltare na jednom brdu; i mada je Jošija demolirao i razorio to kao mjesto bogosluženja, ruševine toga su predstavljale djela arhitekture koja su, na sramotu, postojala još i u danima Kristovim. Isturene vrhove na kojima su ti oltari nekada stajali pobožni Izraelci su nazivali ‘stijenom sablazni’. {2BC 1032.7}
U svojoj oholosti i entuzijazmu, Salomon nije ni pomišljao da u tim poganskim oltarima podiže spomenike o uniženosti svog karaktera, spomenike koji će mnogim generacijama biti tema komentiranja. Na sličan način svaki postupak u životu ima veliki utjecaj na dobro ili na zlo; i samo praktičnom primjenom načela u svakodnevnom životu mi možemo steći silu da stojimo čvrsto i vjerno u najopasnijim i najtežim položajima u životu. {2BC 1032.8}
Znaci Salomonovog otpadništva živjeli su u stoljećima poslije njega. U danima Kristovim, oni koji su dolazili u Hram da se poklone Bogu mogli su, nasuprot Hramu, na Maslinskoj gori, da vide nešto što ih je podsjećalo da se graditelj njihovog najveličanstvenijeg Hrama, najčuveniji od svih kraljeva, bio odvojio od Boga i podizao oltare neznabožačkim idolima; da i najmudriji vladar nije mogao da vlada svojim srcem. Salomon je u smrt otišao kao okajan čovjek; ali njegovo pokajanje i njegove suze nisu mogle da izbrišu znake njegovog otpadništva sa Maslinske gore – znake njegovog bijednog odvajanja od Boga. Ruševine i osakaćeni stupovi bili su preko tisuću godina nijemi svjedoci otpadništva najvećeg od kraljeva koji je ikada sjedio na zemaljskom prijestolju.“ – AR ( ) 00.005.1878. {2BC 1032.9}
1 Kings 11,4-11. – Vino, idolopoklonstvo i žene – glavni uzrok Salomonovog pada. – „Pored sve svoje časti, Salomon se mudro i čvrsto držao Božjih savjeta za izvjesno vrijeme; ali napredak koji mu je donio blagostanje predstavljao je iskušenje kojem je podlegao. On je živio raskošno od svoje mladosti. Apetit je zadovoljavao najdelikatnijim i najskupljim poslasticama. Posljedice raskošnog življenja i slobodna upotreba vina konačno su mu pomutili razum i odvojili ga od Boga. Prenagljeno je stupao u nedozvoljene bračne veze sa idolopokloničkim ženama.“ – AR ( ) 00.04. 1878. {2BC 1033.1}
1 Kings 11,9-12. – /2 Kings 14:21/. – Salomonov utjecaj na njegovu djecu. – „Ovo proročanstvo o neposrednoj propasti probudilo je otpadničkog kralja kao iz sna i navelo ga da se pokaje i da zadrži, ukoliko je bilo moguće, strašnu plimu zla koja je u posljednjim godinama njegove vladavine sve više nadolazila. Međutim, u vrijeme njegovog kajanja preostalo mu je još samo nekoliko godina, i nije se mogao nadati da će spriječiti posljedice svog dugogodišnjeg lošeg života. Put zla kojim je krenuo i utjecaj koji je iz toga proizišao nikad više nije mogao potpuno obuzdati. {2BC 1033.2}
To je posebno bio slučaj sa odgojem djece izrođene sa idolopokloničkim ženama. Roboam, sin koga je Salomon izabrao za prestolonasljednika, primio je od svoje majke, porijeklom Amonke, pečat takvog karaktera koji ga je naveo da na grijeh gleda kao na nešto poželjno. U vrijeme kad se trudio da služi Bogu i da preuzme neke mjere u pogledu napretka, nije bio čvrst, i na kraju je potpao pod loš utjecaj onih kojima je bio okružen od djetinjstva.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 03.06.1913. {2BC 1033.3}
12.
1 Kings 12,25-33. – Opasnost od pokazivanja Jeroboamovog duha. – „Ljudi su danas u opasnosti da pokazuju isti duh koji je pokazivao i Jeroboam, i da čine djela koja su po karakteru slična njegovom. On je planski i sistematski odvajao sinove Izraelove od Boga i vodio ih u idolopoklonstvo, i oni su odobravali i prihvatili to strašno zlo. Sudac cijele zemlje će krivicu za sve ovo strašno zlo pripisati Jeroboamu, ali isto tako i svima onima koji su slijedili njegov primjer i prihvatili rezultate njegovog pogrešnog puta.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 113, 1903. {2BC 1033.4}
13.
1 Kings 13,11-19. – Samo je Bog mogao da opozove svoj sud. – „Čovjek Božji je bio neustrašiv u obavljanju poruke ukora koji mu je Bog dao. On se nije ustezao da osudi kraljev lažni sistem bogosluženja. I odbio je Jeroboamov poziv na objed čak iako mu je obećao nagradu. Ali je dopustio sebi da bude prevaren od jednog koji je također tvrdio da ima poruku sa neba. {2BC 1033.5}
Kad je Gospod jednom izdao zapovijed takvu kao što je bila ova poruka, On bi morao sam opozvati ili poreći svoju riječ. Na onima koji se oglušuju o glas Božji, slušajući drugačije vijesti od drugih, sigurno će se ostvariti Božje prijetnje. Pošto je ovaj vjesnik poslušao lažni nalog, Bog je dozvolio da bude uništen.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) I, 1912. {2BC 1033.6}
14.
- 21. See EGW comment on 1Kings 11:9-12. {2BC 1033.7}
16.
1 Kings 16,31. – Izebela se suprotstavlja Duhu Božjem. – „Kako je malo njih koji shvaćaju kakvu silu ima jedna neposvećena žena. Bila sam u duhu prenijeta u vrijeme Ahabovo. Bog je mogao biti sa Ahabom da je ovaj hodio u skladu sa savjetima neba. Ali Ahab to nije učinio. On se oženio ženom koja se potpuno odala idolopoklonstvu. Izebela je na kralja imala više utjecaja i sile nego sam Bog. Ona ga je navela na idolopoklonstvo a s njime i sav narod.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1911. {2BC 1033.8}
„Utjecaj Izebele na Ahaba bio je veći nego utjecaj Duha Božjeg, ma koliko snažni i uvjerljivi bili dokazi od strane neba.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 19, 1906. . {2BC 1033.9}
17.
1 Kings 17,1. – Ilija uzima ključeve neba. – „Prije nego što je Ahab došao k sebi od iznenađenja ili bio u stanju da bilo što kaže, Ilija je nestao, uzevši sa sobom i ključ neba… {2BC 1033.10}
Njegova riječ je zatvorila riznice neba, i samo njegova riječ ih je mogla ponovo otvoriti… Ahab nije bio svjestan da neće više vidjeti proroka Božjeg sve dok on svoju osudu ne opozove.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.08.1913. {2BC 1034.1}
1 Kings 17,1.2. – Božji čovjek sa Božjom porukom. – „Bog je uvijek imao ljude kojima je povjeravao svoje poruke. Njegov Duh je pokretao njihova srca i primoravao ih da govore. Pokrenuti svetom revnošću i snažno potaknuti od Boga, oni su obavljali svoju dužnost ne razmišljajući o tome kako će riječi koje im je Gospod dao utjecati na narod. Međutim, sluga Božji ubrzo postaje svjestan činjenice da mora nešto riskirati. On uviđa da i on sam i njegova poruka postaju predmet kritiziranja. Njegovi postupci, njegov život, njegova imovina i sve što posjeduje izlaže se nadzoru i stalnom kritiziranju. Njegova poruka biva cjepkana na male komadiće i odbacivanja u najslobodoumnijem i najneposvećenijem duhu, pošto ljudi u svom ograničenom rasuđivanju vide da tako treba. Da li je ta poruka izvršila djelo koje joj je Bog namijenio? Ne; ona je znatno osujećena zato što srca slušalaca nisu posvećena. {2BC 1034.2}
Ako propovjednikovo lice nije kao kremen, ako njemu nedostaju vjera i hrabrost, ako njegovo srce nije osnaženo održavanjem stalne veze s Bogom, on će svoje svjedočanstvo početi da oblikuje tako da zadovolji neposvećene uši onih kojima se obraća. U nastojanju da izbjegne kritiku kojoj mora biti izložen, on se odvaja od Boga i gubi osjećanje božanskog odobravanja, a njegovo svjedočanstvo postaje nejasno i beživotno. On uviđa da njegove hrabrosti i vjere nestaje i da su njegovi napori uzaludni. Svijet je pun laskanja i dvoličnosti onih koji vole da im se ugađa; ali vjerni ljudi koji ne gledaju svoj osobni interes, koji suviše vole svoju braću da bi na njima trpjeli grijeh, zaista su suviše rijetki.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 07.04.1885. {2BC 1034.3}
18.
1 Kings 18,17. – Pobuna krivicu za teškoće prebacuje na druge. – „Oni koji odbiju da prime ukor i da se poprave pokazuju neprijateljstvo, zlobu i mržnju protiv onih koje je Bog upotrijebio samo kao svoje oruđe. Oni ne štede nikakva sredstva da bace ljagu sramote na one koji su im prenijeli božansku poruku. Oni će smatrati, kao i nekada Ahab, da sluge Božje predstavljaju prepreku napretku i donose prokletstvo. ‘Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?’, rekao je Ahab Iliji.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 08.01.1884. {2BC 1034.4}
1 Kings 18,36-40. – Jedan koji je bio potpuno na Božjoj strani. – „Bog je htio da se Njegova čast uzdigne pred narodima kao najviša i da se Njegovi savjeti potvrde u očima masa. Svjedočanstvo proroka Ilije na Karmelu bilo je primjer usamljenog čovjeka koji je stajao potpuno na strani Božjoj i Njegovog djela na zemlji. Prorok se obratio Gospodu imenom Gospod kojim se On sam nazvao da bi označio svoje spuštanje do ljudi i svoje sažaljenje prema njima. Ilija Mu se obratio kao Bogu Abrahamovom, Izakovom i Izraelovom. On je to učinio da bi u srcu svog zalutalog naroda probudio sjećanje na Gospoda, da bi se ponizili pred Njim i osigurali Njegovu obilnu milost i oproštaj. Ilija se molio da Bog tog dana bude priznat u Izraelu, da čast Božja bude priznata kao vrhunska, ali prorok je osim toga tražio da se i njegova proročka misija potvrdi: ‘Objavi danas da si ti Bog u Izraelu’, naglasio je prorok, ‘da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo Usliši me Gospode; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Gospod, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca’… {2BC 1034.5}
Njegova revnost za Boga, i njegova duboka ljubav prema Izraelu predstavljaju pouku za sve one koji danas stoje kao predstavnici djela Božjeg na ovoj zemlji.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 22, 1911. {2BC 1034.6}
1 Kings 18,42-44. – Značajna pouka iz Ilijinog života. – „U iskustvu Ilijinom pruža nam se veoma značajna pouka. Kad se na Karmelu molio za kišu njegova vjera je bila teško kušana, ali on je u svojoj istrajnosti znao što traži od Gospoda. Sedam puta se najusrdnije molio iako nije bilo nikakvog znaka da je njegova molitva uslišana, ali se on u jakoj vjeri ipak obraćao prijestolju milosti. Da se šesti put obeshrabrio njegova molitva ne bi bila uslišana, ali on je bio istrajan sve dok nije došao odgovor. I mi imamo Gospoda čije uši nisu zatvorene za naše molitve; i ako se pozivamo na Njegova obećanja, On će nagraditi našu vjeru. On želi da naši interesi budu usklađeni sa Njegovim interesima, i onda će nas sigurno blagosloviti, jer nećemo tražiti slavu svoju nego ćemo svu slavu pripisati Njegovom imenu. Bog ne usliša svaki put našu molitvu odmah čim Ga zazovemo, jer bi izgledalo kao da imamo puno pravo na sve blagoslove i prednosti koja nam pruža. Umjesto toga On očekuje da preispitamo svoje srce, da vidimo nemamo li možda neku zlu namjeru ili neki grijeh kojem popuštamo, da nismo postali bezbrižni ili možda ne osjećamo stvarnu zavisnost od Njega i potrebu Njegove pomoći. {2BC 1034.7}
Ilija se ponizio sve dotle dok nije došao u položaj u kojem više nije mogao da uzdiže sebe. To je položaj u kojem Gospod uslišava molitvu, jer se onda slava pripisuje samo Njemu. Običaj da se molitve upućuju ljudima jedno je od najvećih zala. Ljudi tako slave jedan drugoga i osjećaju da slava pripada njima. Kad uzdižete jednog čovjeka podmećete zamku njegovoj duši i činite upravo ono što želi sotona. Vi treba da slavite i uzdižete Gospoda svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom svojim, jer sva slava pripada samo Njemu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 27.03.1913. – {2BC 1035.1}
1 Kings 18,43.44. – Ilija preispituje svoje srce. – „Dok se Ilija molio za kišu, sluga se sedam puta vraćao sa izvještajem da nema ni najmanjeg oblačka, ni bilo kakvog znaka kiše. Ali prorok se nije dao obeshrabriti. On je pregledao svoj život, da bi vidio da nije u nečemu obeščastio Gospoda, da nema neki nepriznati grijeh, i tako je nastavio da muči svoju dušu pred Bogom dok nije dobio očekivani znak na svoju molitvu. Dok je tako preispitivao svoj život izgledao je sve manji i manji u očima Božjim. Osvjedočio se da on sam ne može ništa i da sve zavisi od Boga, i kad je došao dotle da se potpuno odrekao sebe a oslonio se na Spasitelja kao jedinu snagu i pravdu, onda je došao odgovor. Sluga se pojavio sa viješću: ‘Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.’“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 26.05.1891. {2BC 1035.2}
19.
1 Kings 19,4. – Gledanje u Gospoda potiče hrabrost. – „Ma koliko hrabar i uspješan bio čovjek u vršenju svoje dužnosti, ako ne gleda stalno u Gospoda, kad naiđu okolnosti koje će prokušati njegovu vjeru on će izgubiti svoju hrabrost. Čak i ako mu je Gospod dao vidljiv znak svoje moći i ako je bio osnažen da radi na Božjem djelu, doživjeti će neuspjeh ako prešućuje povjerenje u Svemogućega.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.10.1913. {2BC 1035.3}
1 Kings 19,18. – Ima mnogo onih koji se nisu poklonili Baalu. – „Postoje tisuće ljudi po našim gradovima koji se boje Boga i koji nisu savili koljena pred Balom. To je zato što mnogi od njih žive u tako skromnim životnim prilikama da svijet i ne zna za njih. Ali iako skriveni po putovima i među ogradama, oni iskreno traže Boga.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 17, 1888. {2BC 1035.4}
1 Kings 19,19-21. – Elizejev karakter. – „Ilijina pažnja je bila skrenuta na Elizeja, sina Šafatova koji je sa slugama svoga oca orao na dvanaest pari volova. On je bio odgojitelj, upravnik i radnik. On nije živio u gusto naseljenim gradovima. Njegov otac je bio marljiv poljoprivrednik. Svoj odgoj Elizej je primio daleko od grada i rasipničkog života. Bio je podučavan navikama jednostavnosti i poslušnosti roditeljima i Bogu. Tako je u tišini i povučenosti pripreman za smjernog radnika u obrađivanju zemlje. Ali iako krotkog i mirnog duha, Elizej je bio čovjek nepokolebljivog karaktera. Čestitost i vjernost, ljubav i strah Božji bile su njegove vrline. Imao je osobine vladara, ali kombinirane sa krotkošću onoga koji je spreman da služi. On se uvježbavao u malim stvarima da bi mogao vjerno poslužiti u svemu što bi zatrebalo; tako da ukoliko bi ga Gospod pozvao da učini nešto veće direktno za Njega, on je bio spreman da posluša Njegov glas. {2BC 1035.5}
Duhovna atmosfera kojom je Elizej bio okružen u svom domu bila je potpuno zdrava; ali on je shvatio da u cilju sveopćeg obrazovanja mora postati stalni radnik u djelu koje mu je predstojalo. On nije pristajao da u bilo kom pogledu bude manje upućen nego sluge njegovog oca. Prvo je naučio kako da služi, da bi mogao znati kako da vodi, upućuje i zapovijeda. {2BC 1035.6}
Elizej je zadovoljno služio, vršeći svoje djelo vjerno i ispravno. Dan za danom, pokoravajući se božanskoj milosti u koju je imao neograničeno povjerenje, on je sve više stjecao sigurnost i snagu cilja. Čineći sve što je u suradnji sa svojim ocem mogao da uradi u osiguravanju doma, isto je tako vršio i službu Bogu. Učio se da surađuje sa Bogom.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 14.04.1898. {2BC 1035.7}
22.
1 Kings 22,7.8. – Predrasuda zasljepljuje oči pred istinom. – „Što pažljivije proučavamo svete spise sve ćemo jasnije shvatiti pravi karakter svojih misli i postupaka. Tisuće njih odbacuju Bibliju iz istog razloga iz kojeg je Ahab mrzio Miheja /pravog proroka koji mu nije laskao/. Pošto proročanstva ukoravaju i osuđuju zlo, grješnici nalaze zamjerke Riječi Božjoj i tvrde da je kontradiktorna. Dok tvrde da su osvjedočeni u istinu, oni dopuštaju da ih predrasude kolebaju, i odbijaju da uvide istinu koju im Riječ Božja tako jasno otkriva.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 10.06.1897. {2BC 1036.1}
1.
2 Kings 1,2.3. – Glas kneza tame. – „Pretpostavljalo se da ekronski bog, preko svećenika kao svojih medija, daje informacije o događajima u budućnosti. Mnogi su ljudi odlazili tamo sa pitanjima koja su ih mučila, ali davana pretkazanja i obavještenja dolazila su direktno od kneza tame.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 15.01.1914. {2BC 1036.2}
2 Kings 1,3. – „Zar nema Boga u Izraelu“. – „Bog je naš savjetnik, i mi smo uvijek u opasnosti kad pokazujemo nepovjerenje u Boga, tražeći savjet i mišljenje onih koji su lišeni Njegove mudrosti u pitanjima u kojima će njihovo rasuđivanje omesti Njegovo djelo. Oni ne cijene i ne priznaju Boga beskrajne mudrosti. Mi treba da priznamo Boga u svim našim savjetovanjima, i kad tražimo savjet od Njega moramo vjerovati da ćemo to i primiti. Ako se oslanjate na ljude koji ne ljube Boga i ne pokoravaju se Njegovim zapovijedima, sigurno ćete biti dovedeni u veoma težak položaj. Oni koji nisu povezani s Bogom povezani su sa Njegovim neprijateljem i neprijatelj će djelovati preko njih da i nas zavede na pogrešan put. Mi ne ukazujemo čast Gospodu kad pored Njega, kao jedinog i pravog Boga, idemo da za neki savjet pitamo ekronskog Boga. Pitanje se postavlja da li zato što nema Boga u Izraelu odlazimo da pitamo ekronskog Boga?“ – MC 41, 1894. {2BC 1036.3}
2.
2 Kings 2,1-6. – Neki treba da se češće premještaju. – „Bog ponekad vidi da neki radnik treba čvršće i prisnije da bude povezan s Njime, i zato ga ponovo dovodi u sličan položaj, odvajajući ga od njegovih prijatelja i poznanika. Kad je Iliju pripremao za uznesenje, On ga je vodio iz mjesta u mjesto da se ne bi udobno udomio i tako propustio priliku da stekne duhovnu silu. Božja je namjera bila da Ilijin utjecaj ostaje jedna sila na pomoć mnogim dušama, da stekne šire i korisnije iskustvo. {2BC 1036.4}
Neka onima kojima nije dopušteno da žive u miru na jednom mjestu, koji svoje šatore moraju svakog dana razapinjati na drugom mjestu, imaju na umu da ih Gospod vodi, i da je to Njegov način da im pomogne da izgrade savršen karakter. Na svakom novom mjestu oni su pozvani da priznaju Gospoda kao svog suputnika, i kao svog stalnog Vođu od koga zavise.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 02.05.1907. {2BC 1036.5}
2 Kings 2,1-8. – Naše proročke škole. – „Pred sam odlazak na nebo, Ilija je posjetio proročke škole i studente uputio na najvažnije točke njihovog odgoja. Ponavljao je pouke koje im je davao prilikom ranijih posjeta i utiskivao u misli mladih značaj svake pojedinosti iz njihovog odgoja. Samo na taj način mogli su primiti pečat neba i nastaviti djelo putem koji je Bog odredio. I naše škole, u ovim završnim danima poruke, ako se rukovode božanskom namjerom, mogu izvršiti ono isto djelo koje je Bog namjeravao da izvrši preko proročkih škola.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.10.1907. {2BC 1036.6}
2 Kings 2,9. – Povezivanje sa Svetim Duhom znači uspjeh. – „Uspjeh Ilijine misije nije zavisio od nekih nasljednih osobina i sposobnosti koje je on posjedovao, nego od toga što se u potpunosti podčinio utjecaju Svetog Duha, koji mu je davao to što će se isto tako dati svakom tko ima živu vjeru u Boga. U svojoj nesavršenosti čovjek ima prednost da se kroz Krista poveže sa Bogom.“ – MC ( ) 148, 1899. {2BC 1037.1}
2 Kings 2,9.15. – Sila ujedinjena sa nježnim sažaljenjem. – „Elizej je primio dvostruki dio Duha koji je počivao na Iliji. U njemu je sila Ilijinog Duha bila povezana sa plemenitošću, milosrđem i nježnim sažaljenjem Duha Kristovog.“ – Letter (Pisma. – Ellen G. White) 93, 1902. {2BC 1037.2}
2 Kings 2,11-15. – /Zechariah 4:6/. – Odstupanje diskvalificira za službu. – „Od tada je Elizej stajao na Ilijinom mjestu. Zato što se pokazao vjeran u malom, on je bio pozvan da zauzme položaj najvećeg povjerenja i časti. U njegovoj duši se pojavilo pitanje: ‘Jesam li ja dorastao za takav položaj?’ Ali on sebi nije dopuštao takva pitanja. Najveće kvalifikacije za čovjeka na bilo kom položaju su da li se on bezuvjetno pokorava Riječi Gospodnjoj. Elizej je svoje sposobnosti mogao usmjeriti na sve drugo, ali on to nije učinio niti se hvatao za bilo koji razlog. On se pokorio Riječi Gospodnjoj u svako vrijeme i na svakom mjestu. Elizej je stavio svoju ruku na plug i nije se okretao natrag. On je pokazao odlučnost i čvrsto se oslanjao na Boga. {2BC 1037.3}
Ovo je pouka za nas koju treba brižljivo proučavati. Ni u kom slučaju ne smijemo zastraniti od svoje odanosti. Nijedna dužnost koju Bog položi na nas ne treba da nas navede da pogrešno tumačimo Njegove namjere, Riječ Božja treba da bude naš savjetnik. Bog izabra i prima samo one koji se savršeno i potpuno pokoravaju Njegovoj volji. Oni koji slijede Gospoda treba da budu čvrsti i dosljedni u pokoravanju Njegovim uputama. Svako zastranjivanje u nastojanju da slijede mišljenja i planove ljudi čini ih nepouzdanima i nedostojnim povjerenja. Da bi – kao Henok – živjeli jednako po Božjoj volji, moraju se odvojiti od onih koji se ne pokoravaju Bogu, koji nisu životno povezani s Njim. Gospod je Bog nad Vojskama; i svi koji se nalaze u Njegovoj službi moraju da shvate Njegove riječi upućene Zerubabelu: ‘Ne silom niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Gospoda nad Vojskama’.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 28.04.1898. – 2BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.2, str.1036-1037. {2BC 1037.4}
2 Kings 2,15. – Pouka iz života Ilije i Elizeja. – „Povijest o Iliji i Elizeju treba iznositi na najjasniji način da bi naš narod shvatio značaj reforme koju treba izvršiti u naše vrijeme. O, koliko je naših vjernika koji mogu da budu sigurni da stoje na sigurnom temelju! {2BC 1037.5}
Pouke koje treba izvući iz životnog dijela Ilije i Elizeja mnogo znače upravo za one koji se trude da stopala drugih utvrde na Vječnoj stijeni. Radnici moraju biti smjerna i ponizna srca ako žele da shvate namjeru koju Bog ima za njih. Oni se sami moraju najiskrenije boriti ako žele da svojim utjecajem druge navedu na uzani put. Istina se mora izlagati u sili i milosti Onoga koji jedini raspolaže svjetlošću i snagom da uzdigne i oplemeni dušu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 30, 1912. {2BC 1037.6}
2 Kings 4,38-44. – /2 Kings 6:1-7/. – Škole su bile poštovane kao rasadnici znanja i pobožnosti. – „Samuel je prvi osnovao redovnu proročku školu i vjersku nastavu za razvoj proročkog dara. Među glavnim predmetima proučavanja bili su Božji zakon sa uputama danim Mojsiju, sveta povijest, sveta muzika, poezija. U tim ‘proročkim školama’ mladići su bili odgajani ne samo od onih koji su imali teološko znanje, nego i od ljudi koji su održavali neprekidnu vezu sa Bogom i koji su primili naročito pomazanje Njegovog Duha. Takvi odgojitelji su uživali povjerenje naroda ne samo zbog svoje učenosti nego i zbog svoje pobožnosti. Na njihovim predavanjima je sila Svetog Duha često potresala prisutne i proročki dar nije bio rijedak. Te škole ili koledži bili su za Izrael od neizrecive vrijednosti ne samo kao rasadnici vjerske istine, nego i kao priprema za duhovni život i suštinu pobožnosti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 20.07.1882. {2BC 1037.7}
6.
1-7. See EGW comment on 2 Kings 4:38-44. {2BC 1037.8}
8.
2 Kings 8,16.18. – Izebelini planovi doživljavaju neuspjeh. – „Sa svojom zavodnički primamljivom vještinom, Izebela se sprijateljila sa Jošafatom. Ona je posredovala da dođe do bračne veze između njene kćeri Gotolije i Jošafatova sina Jorama. Ona je znala da će njena kćerka, budući pod njenim utjecajem i beskrupuloznošću kakva je i sama bila, ostvariti njene namjere. Ali da li je bilo tako? Ne; sinovi proročki, odgajani u proročkim školama koje je još Samuel osnovao, ostali su čvrsti i postojani u obranu istine i pravde.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1899. {2BC 1038.1}
10.
2 Kings 10,1-31. – Jehuovo shvaćanje religije nepouzdano. – „Ljudi veoma sporo uče lekciju da duh koji je pokazao Jehu, nikada ne spaja niti ujedinjuje srca. Nije pouzdano vezati svoje interese sa shvaćanjem religije kako je pokazao Jehu, jer bi to donijelo tugu u srca pravih Božjih radnika. Bog nikada nijednom svom sluzi nije stavio u zadatak da kažnjava one koji ne poslušaju Njegove opomene i ukore. Kad Sveti Duh boravi u srcu, On navodi ljudsko biće da uviđa nedostatke vlastitog karaktera, da sažalijeva slabost drugih, da prašta kao što želi da njemu bude oprošteno. Takav čovjek će biti sažaljiv, uglađen – sličan Kristu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 10. {2BC 1038.2}
15.
- See EGW comment on 2 Chronicles 26:16-21. {2BC 1038.3}
20.
2 Kings 20,12-15. – /Isaiah 39:1-4). /. – „Što su vidjeli u tvojem dvoru“? – „Što vaši prijatelji, srodnici i poznanici vide u vašoj kući? Da li im se vi, umjesto da im pokažete blago Kristove milosti, hvališete stvarima koje će se upotrebom istrošiti i propasti? Ili pak nastojite da onima sa kojima dolazite u kontakt iznesete neke nove misli o Kristu i Njegovom karakteru? Da li uvijek imate neka nova otkrivenja o Njegovoj suosjećajnoj ljubavi koju treba prenijeti onima koji Ga još ne poznaju?“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 01.10.1902. {2BC 1038.4}
22.
2 Kings 22,10,11. – /2 Chronicles 34:18, 19/. – Jošijino pokajanje ukazuje na naš zadatak. – „Kad je Jošija čuo riječi opomene i osude zbog toga što je Izrael gazio propise i savjete neba, on se duboko ponizio pred Bogom. On je plakao pred Gospodom. Proveo je korjenito djelo pokajanja i reformacije i Gospod je prihvatio Njegove napore. Cijeli zbor Izraela je učinio svečani zavjet da će držati zapovijedi Gospodnje. To je djelo koje i mi treba danas da učinimo. Moramo okajati svoje grijehe iz prošlosti i tražiti Gospoda svim srcem. Moramo vjerovati da Gospod namjerava i učiniti upravo ono što kaže, i ne praviti nikakav kompromis sa zlom. Moramo se duboko poniziti pred Gospodom smatrajući da je bolje da izgubimo sve drugo u životu samo da ne izgubimo Njegovo odobravanje.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 31.01.1888. {2BC 1038.5}
- 13. See EGW comment on 2 Chronicles 34:21. {2BC 1038.6}
- 14. See EGW comment on 2 Chronicles 34:22. {2BC 1038.7}
23.
2 Kings 23,1-3. – /2 Chronicles 34:29-31/. – Neophodnost reforme. – „Jošija je čitao i svećenicima i narodu Knjigu zakona nađenu pored kovčega Gospodnjeg u domu Božjem. Njegova osjetljiva savjest je bila duboko ganuta dok je govorio narodu kako su se oni daleko udaljili od zavjeta koji su učinili s Bogom. On je vidio da je postojeće popuštanje apetitu bilo užasno i da su se njihova osjećanja i savjest izopačili upotrebom vina. Ljudi na najsvetijim položajima često nisu bili u stanju da vrše svoje dužnosti uslijed pijanstva. {2BC 1038.8}
Apetit i strasti su u tolikoj mjeri zagospodarili razumom i rasuđivanjem naroda da ih se uopće nije ticalo kakva će ih kazna Božja stići za njihovu pokvarenost. Kao mlad reformator, Jošija je u strahu Božjem rušio oskrnavljena svetilišta, gnusne idolopokloničke likove, spomenike i oltare podignute neznabožačkim bogovima; pa ipak su se još i u Kristovo vrijeme mogli vidjeti tužni spomenici otpadništva izraelskih kraljeva i njihovog naroda.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 00.04.1878. {2BC 1038.9}
Knjiga zavjeta u djelu reforme koju je proveo Jošija. – „Na svom položaju kao kralj, Jošija je u čitavoj hebrejskoj naciji proveo načela zapisana u Knjizi zakona. Trudeći se da sve to uradi vjerno i savjesno, on je u Knjizi zakona našao dragocjeno znanje – moćnog saveznika tako neophodnog u djelu reforme.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 01.04.1903. {2BC 1038.10}
2 Kings 23,2. – /2 Chronicles 34:30/. – Jošijin pogled o najvišem položaju. – „Shvatiti kao čitalac Knjige zakona ono ‘Ovako kaže Gospod’, Jošija je smatrao za najviši položaj koji se može zauzeti. Najviši zadatak knezova u Izraelu, – liječnika, učitelja u našim školama kao i propovjednika kojima je dano povjerenje u Božjim institucijama – jeste ispunjenje odgovornosti koja počiva na njima: da istine svetih spisa tako učvrste u duši naroda kao klin udaren na sigurnom mjestu, da iskoriste svoj Bogom dani talent utjecaja, da istinu koja je ‘početak mudrosti’ utisnu u dušu svojih slušalaca. Učitelji u Izraelu treba da znanje o Svetom Pismu, u granicama svojih mogućnosti, šire kao lišće sa drveta života.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 14, 1903. {2BC 1039.1}
2 Kings 23,10. – Djecu nije trebalo žrtvovati Moleku. – „Religija u domu – što ona ne može izvršiti? Ona može da izvrši ono djelo koje Gospod želi da se izvrši u svakoj obitelji. Djeca mogu da prime odgoj i savjete koje upravo Gospod želi da im pruži. Mogu biti odgajana i obrazovana ne za društvo ovog svijeta, nego za članove Gospodnje obitelji. Oni neće biti žrtvovani Moleku. Roditelji dobrovoljno postaju podanici Kristovi. I otac i majka se svim srcem posvećuju da za djecu učine najbolje što mogu, – da im pruže pravilan odgoj. Oni su čvrsto odlučni da u ljubavi Božjoj sa najvećom nježnošću i suosjećanjem spašavaju duše svoje djece koja su povjerena njihovom vodstvu. Oni neće dopustiti sebi da prihvaćaju običaje ovoga svijeta. Neće odlaziti na žurke, koncerte i plesne zabave, niti će priređivati ni prisustvovati zabavama po običajima neznabožaca.“ – NL (Listići dnevnika – Ellen G. White /serija brošura/) 29,2. – {2BC 1039.2}
2 Kings 23,13.14. – /1 Kings 11:4-8/. – Spomenici otpadništva. – „Dobrota je jedina prava veličina. Svako zakonom naslijeđa prenosi na druge ili dobro ili zlo. Na južnoj uzvišici Maslinske gore uzdizali su se kameni spomenici Salomonovog otpadništva. Grdni idoli, nerazmjernih trupna od drveta i kamena, uzdizali su se iznad šumaraka mirti i maslinjaka. Jošija je, kao mladi reformator, u svojoj vjerskoj revnosti porušio te likove Aštarte, Kemoša i Moleka, ali su se raskomadani masivni ostaci tih ruševina skotrljani nasuprot brda Morije, upravo tamo gdje je stajao Hram. Kada su stranci i neupućeni, stoljećima kasnije, pitali – ‘Što predstavljaju te ruševine pored samog hrama?’ Odgovarano im je: ‘To su stijene Salomonove sablazni, gdje je on podizao oltare za obožavanje idola, da bi ugodio svojim neznabožačkim ženama’.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 8b, 1891. {2BC 1039.3}
2 Kings 23,29.30. – /2 Kings 22:19, 20; 2 Chronicles 34:26-33; 35:20-24/. – Jošijina greška. – „Oni koju Božju Riječ ne uzmu za svoju sigurnost, ne treba da se nadaju da će im ljudska mudrost pomoći; jer ljudska mudrost odbacuje Boga kao što morski valovi nošeni vjetrom idu čas na jednu, čas na drugu stranu. Ne odbacujte danu svjetlost, jer vas samo ona, kako kaže Krist, može ‘uputiti na svaku istinu.’ {2BC 1039.4}
Kad čitamo povijest o Jošiji, zapaziti ćemo da je učinio mnoga dobra. U toku njegove vladavine idolopoklonstvo je uništeno, i izgledalo je da je u svemu uslijedio uspjeh. Hram je bio ponovo otvoren i svete službe u njemu obnovljene. Sve što je činio bilo je dobro. {2BC 1039.5}
Ali na posljetku on gine u boju. Zašto? – Zato što nije poslušao danu opomenu: ‘A judejskome kralju, koji vas je poslao po Gospodnji savjet, recite ovo: {2BC 1039.6}
‘Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Riječi si čuo. Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio – riječ je Gospodnja! Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’ Oni odnesoše taj odgovor kralju. Tada posla kralj da se skupe sve judejske i jeruzalemske starješine. Kralj se potom pope u Dom Gospodnji, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Gospodnjem. Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Gospodom Savez da će slijediti Gospoda, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Gospodu, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Gospoda, Boga svojih otaca’ /2Ljet.34,26-33/. {2BC 1039.7}
‘Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda njega. Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: ‘Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!’ Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunačio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih riječi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reče slugama: ‘Izvedite me jer sam teško ranjen.’ Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom’ /2Ljet.35,20-24/.
Zašto je Jošija poginuo u boju? Tko može okriviti Gospoda da je povukao svoju riječ prema kojoj je trebalo da Jošija ode u grob u miru? Gospod nije naredio Jošiji da ulazi u rat sa Egipatskim kraljem. Kad je Gospod egipatskom kralju, pošto je došlo vrijeme za to, naložio da posredstvom jednog rata posluži Njemu, i kad su egipatski poslanici rekli Jošiji da se ne suprotstavlja Neku, jer on postupa po naredbi Božjoj, Jošija je bez sumnje pomislio da ta poruka nije upućena od Gospoda. Da se vratio sa svojom vojskom i ostao miran, faraon bi otišao svojim putem. Ali pošto nije postupio tako, on je poginuo u boju u koji uopće nije trebalo da se miješa. Čovjek koji je bio tako visoko štovan od Gospoda, nije štovao Gospodnju riječ. Gospod je u svojoj milosti pretkazao dobro za njega, ali je Jošija postao samopouzdan, i nije poslušao danu opomenu. Nasuprot Riječi Gospodnjoj, on je riješio da nastavi svojim putem i Gospod ga nije mogao zaštititi od posljedica njegovog postupka.
I danas ljudi često odlučuju da idu svojim putem i da sprovode svoju volju. Možemo li onda biti iznenađeni kad se toliko njih nađu u tako velikoj duhovnoj sljepoći?“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 163, 1903. {2BC 1039.8}
24.
2 Kings 24,10-16. – /2 Chronicles 36:20/. – Izraelci se pokazuju nedostojnima. – „Izraelci su bili odvedeni u babilonsko ropstvo zato što su se odvojili od Gospoda i što se više nisu držali načela koja bi ih sačuvala od metoda i prakse naroda koji nisu poštivali Boga. Gospod im nije mogao podariti blagostanje niti ispuniti zavjet koji je učinio s njima kad oni nisu poštivali načela kojih je trebalo da se najrevnosnije drže. Svojim životom i postupcima, oni su pogrešno prikazivali Njegov karakter i On je dopustio da budu odvedeni u ropstvo. Pošto su se odvojili od Njega, On je dozvolio da budu poniženi, da nastave svojim putem, i da i nevini stradaju i pate zajedno sa krivcima. {2BC 1040.1}
Izabrani Božji narod, – sinovi Izraelovi – pokazali su se kao sebični, spletkari i nepošteni, potpuno nedostojni povjerenja. Ali je među njima ipak bilo pravih kršćanskih patriota, ljudi koji su u načelu bili čvrsti kao čelik i na čiju odanost je Bog gledao sa velikim zadovoljstvom. To su bili ljudi koje nije iskvarila sebičnost, koji nisu oskrnavili djelo Božje zavodljivim ljudskim metodama i praksom, kojima je čast Božja bila draža od svega u životu. Oni su u ropstvu patili zajedno sa krivcima, ali njih je, po proviđenju Božjem, upravo to ropstvo u Babilonu istaklo u prvi plan, tako da je njihov primjer neokaljanog poštenja i čestitosti zablistao nebeskom svjetlošću.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 02.05.1899. {2BC 1040.2}
2 Kings24,17-20. – /2 Kings 25:7; 2 Chronicles 36:11-13; Jeremiah 27:12-22; 39:4-7). /. – Sidkija odbacuje Božju zaštitu. – „Sidkija je od strane proroka Jeremije vjerno upućivan kako da izbjegne postojeću nesreću, koja je neizbježno morala doći ako ne promjeni svoj životni pravac i ne počne iskreno da služi Bogu. Najavljena nesreća je došla, zato što se on, poslušnošću nije stavio pod Božju zaštitu. Iskopanih očiju i okovan u lance, on je odveden u Babilon. {2BC 1040.3}
Kako žalosnu i strašnu opomenu predstavlja ovo za one koji tvrdoglavo odbijaju ukore, i neće da se u poniznosti pokaju pred Gospodom da bi ih On mogao spasiti.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 281, 1905. {2BC 1040.4}
25.
2 Kings 25,9. – /2 Chronicles 36:19; Jeremiah 39:8). /. – Propust u misionarskom smislu. – „Zašto je Gospod dozvolio da Jeruzalem bude spaljen i razoren prvi put? Zašto je dozvolio da Njegov narod bude pobijeđen od strane svojih neprijatelja i odveden u neznabožačke zemlje? – To je dopušteno zato što oni svojim životom nisu bili misionari za Boga pred drugim narodima, nego su naprotiv podigli zidove podjele između sebe i okolnih naroda. Gospod ih je na svoj način rasijao među neznabožačke narode, da bi znanje o Njemu ipak prodrlo u svijet. Da su ostali odani, vjerni i ponizni, Gospod bi ih ponovo vratio u njihovu zemlju.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 07.04.1903. {2BC 1040.5}
21.
1 Chronicles 21,1-13. – /2 Samuel 24:1-14/. – David se povjerava Božjoj milosti. – „Prije nego što je rad na prebrojavanju Izraela bio dovršen, David se osvjedočio da je tim korakom počinio veliki grijeh protiv Boga. On je uvidio svoju zabludu, ponizio se pred Bogom i priznao svoj veliki grijeh i ludost pokazanu u prebrojavanju naroda. Ali je njegovo kajanje uslijedilo prekasno. Riječ Gospodnja je već došla Njegovom vjernom proroku da Davidu prenese poruku, i on mu je ponudio da bira kaznu za svoj prijestup. David je pokazao da još uvijek ima povjerenja u Gospoda. Izabrao je da padne u ruke milostivog Boga radije nego da bude prepušten svirepoj nemilosti bezbožnih ljudi.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.385. {3BC 1127.1}
1 Chronicles 21,14-27. – /2 Samuel 24:15-25/. – Davidovo pokajanje primljeno i pomor zaustavljen. – „Uslijedio je nagli pomor. Sedamdeset tisuća Izraelaca pomrlo je od kuge. David i starješine Izraela su pali u najdubljoj poniznosti, plačući pred Gospodom. Kad je anđeo Gospodnji već bio na putu da digne ruku na Jeruzalem, Bog mu je rekao da zaustavi pomor. Milostivi Bog je još uvijek volio svoj narod i pored sveg njihovog buntovništva i neposlušnosti. Anđeo sličan ratniku, sa isukanim mačem u ruci, ispruženim nad Jeruzalemom, pokazao se Davidu i onima koji su bili s njim. David je bio strašno uplašen, ali je ipak u svojoj potištenosti, iz sažaljenja prema Izraelu, zavapio ka Gospodu. Molio se da te ovce budu pošteđene. U dubokom bolu priznao je istinu: ‘Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, ali što učiniše te ovce? Gospode, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!’ Gospod je progovorio Davidu preko svog proroka i naredio mu da prinese žrtvu za svoj grijeh. David je svim srcem bio u djelu i njegovo pokajanje je bilo primljeno. Ornan mu je besplatno ponudio svoje gumno da na njemu podigne oltar Gospodu, kao i životinje za žrtvu i sve ostalo što je bilo potrebno. Ali David je na ovako darežljivu ponudu rekao da će Gospod primiti žrtvu koju on dragovoljno prinese, ali da neće izaći pred Gospoda sa žrtvom koja ga nije ništa koštala. Kupio je to sve od Ornana za punu cijenu i tu prinio žrtvu paljenicu i žrtvu pomirenja. Spalivši žrtvu vatrom poslanom s neba, Gospod je odgovorio Davidu da mu je žrtva primljena. Anđelu Gospodnjem je bilo naređeno da svoj mač vrati u korice i pomor je prestao.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.385. 386. – 3BC {3BC 1127.2}
22.
1 Chronicles 22,13. – Gospod blagoslivlja one koje se drže načela. – „Da li je Gospod pogriješio kad je Salomona postavio na položaj tako velike odgovornosti? Ne. Bog ga je pripremio za te odgovornosti i obećao mu milost i snagu pod uvjetom poslušnosti. ‘Bit ćeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Gospod preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se’ /1 Chronicles 22:13 /! {3BC 1128.1}
Gospod postavlja ljude na odgovorne položaje ne da bi provodili svoju volju, nego Njegovu. Sve dok se u upravljanju pridržavaju čisto Njegovih načela, On će ih blagosloviti i podariti će im snagu, priznajući ih za svoja oruđa. Bog nikada ne raskida sa onima koji su istinski odani načelu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 164, 1902. – . {3BC 1128.2}
23.
1 Chronicles 23,1-5. – /2 Chronicles 8:14/. – Organiziranje službe u hramu. – „’Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. Potom skupi sve izraelske knezove, svećenike i levite. On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuća. Između njih bilo je dvadeset i četiri tisuće onih koji su upravljali poslom oko Gospodnjeg Doma, a šest tisuća nadzornika i sudaca, četiri tisuće vratara i četiri tisuće onih koji su hvalili Gospoda uz glazbala što ih je napravio za hvalu’ /1 Chronicles 23:1-5/. Četiri tisuće glazbenika, podijeljenih u dvadeset četiri reda, bili su predvođeni dvanaestoricom ljudi specijalno uvježbanih i vještih u upotrebi glazbenih instrumenata. Zadatak vratara je također bio definitivno utvrđen. {3BC 1128.3}
Svećenici su bili podijeljeni u dvadeset četiri reda i o podjeli njihove dužnosti i službe bio je sačinjen točan i potpun zapis. Svaki red je bio temeljno organiziran pod vodstvom svoga poglavara i svaki je dolazio u Jeruzalem dva puta godišnje da u toku jedne sedmice učestvuje u bogosluženju u svetinji. {3BC 1128.4}
Leviti čija je dužnost bila da pomažu u službi svetinje, također su bili organizirani i doprinosili su svoj udio sa sličnom preciznošću.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 05.10.1905. {3BC 1128.5}
27.
1 Chronicles 27,32-34. – /Proverbs 11:14; 24:6/. – Široka podjela odgovornosti olakšala nošenje tereta. – „U planiranju administracije i državnih poslova, poslije Davidovog povlačenja sa prijestolja u korist Salomona, ostarjeli kralj i njegov sin zajedno sa svojim savjetnicima smatrali su bitnim da se svi poslovi obavljaju zakonito, valjano, vjerno i točno na vrijeme. Nastojali su da se što je moguće više pridržavaju onog sistema organizacije koji je Izraelu dat ubrzo po oslobođenju iz Misira. Zadatak Levita u vezi sa službom u hramu bio je organiziranje i vođenje pjesme i instrumentalne glazbe kao i čuvanje riznica. Ljudi sposobni da nose oružje i da služe kralju također su bili podijeljeni u dvanaest redova od kojih je svaki imao dvadeset i četiri tisuće. Nad svakim od tih redova bio je po jedan vojni starješina. ‘Kraljev je vojvoda bio Joab’ /1 Chronicles 27,34/.’Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisućnici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i četiri tisuće ljudi’ /1 Chronicles 27,1/. Tako je svaka grupa od dvadeset i četiri tisuće služila kralja po mjesec dana u toku godine. {3BC 1128.6}
Jonatana svog strica, David je naimenovao za savjetnika, jer bijaše ‘mudar čovjek; bio je i književnik’. ‘Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hušaj kraljev prijatelj. Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar’ /1 Chronicles 27,33.34/a/. Svojim razboritim primjerom, ostarjeli kralj je praktično poučio Salomona da je ‘pobjeda je u mnoštvu savjetnika’ /Izr.24,6/. {3BC 1128.7}
Temeljitost i kompletnost savršene organizacije u početku Salomonove vladavine, opsežnost planova za uvođenje što većeg broja naroda u aktivnu službu; široka podjela odgovornosti, tako da služba Bogu i kralju ne predstavlja prekomjerno opterećenje ni za jednog pojedinca ili klasu – to su pouke koje mogu biti korisne za sve i koje naročito treba da razumiju i slijede vodeći ljudi u kršćanskoj crkvi. {3BC 1128.8}
Ova slika velike i moćne nacije čiji je svaki podanik, živeći u jednostavnosti i udobnosti seoskog doma, bio spreman da određeno vrijeme svake godine besplatno služi Bogu i kralju, predstavlja primjer iz koga se mogu izvući mnoge korisne sugestije.“ – RH (Pregled i glasnik /časopis/) 12.10.1905. – {3BC 1128.9}
28.
1 Chronicles 28,9. – Blagoslovima mora da prethodi vjernost. – „’A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Gospod ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek’ /1 Chronicles 28,9/. Ovaj nalog dat Salomonu isto je tako dat i svim ljudima koji se danas nalaze na odgovornim položajima u djelu Božjem. Dolazi dan kad će oni biti provjereni i prokušani isto onako kao što je bio i Salomon. {3BC 1128.10}
Gospod prethodno zahtijeva vjernost da bi mogao izliti blagoslove koje je obećao. Oni koji žele da njihova služba bude primljena od Gospoda moraju se pokoriti svim Njegovim zapovijedima. Na taj način mogu postati predstavnici Kristovi.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 163, 1902. – {3BC 1128.11}
1 Chronicles 28,11-13.19. – Anđeo je vodio Davidovu ruku dok je pisao upute za podizanje hrama. – „Gospod je preko svog anđela Davidu dao upute i maketu /uzorak/ hrama koje je Salomon imao da podigne za Njega. Jednom anđelu je bilo naređeno da stoji pored Davida dok je, za Salomonovo dobro, pisao važne upute u pogledu uređivanja hrama. David je svim srcem bio u tom dijelu.“ – 1SP (Duh proroštva – Ellen G. White) sv.1, str.387.388. –{3BC 1128.12}
Drvodjelja iz Nazareta bio je nebeski arhitekta. — Krist je bio temelj hebrejskog vjerskog uredenja. On je dao planove za podizanje šatora od sastanka — prve zemaljske svetinje. On je dao podrobna uputstva i u pogledu građenja Salamunovog hrama. On koji je radio kao drvodjelja u prezrenom Nazaretu bio je nebeski arhitekta koji je izradio. plan za podizanje doma u kome je trebalo da se Njegovo ime hvah i slavi. Zbivanja i na nebu i na zemlji su pod Kristovim direktnim nadzorom više nego što to mnogi i naslućuju (MS 34,1899).
1 Chronicles 28,20.21. – Bog je dao ljudima mudrost za izvršenje ovog zadatka. – „’Tada David reče svome sinu Salomonu: ‘Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Gospod, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Gospodnjeg Doma. Evo svećeničkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom’ /1 Chronicles 28:20, 21/. Ovaj Davidov svečani nalog treba da imaju na umu oni koji se danas nalaze na odgovornim položajima, jer se njima povjerava upravo to što je Salomonu bilo povjereno u ono vrijeme. U ovim danima milosti i probe Božji narod se kuša i provjerava isto tako kao i oni u danima Salomonovim.. {3BC 1129.2}
Cijelo ovo poglavlje je značajno za narod Božji koji živi u ovom stoljeću. U poslovima koje Gospod želi da u interesu napretka Njegovog kraljevstva vrše za to izabrani ljudi. Oni neće udruživati rasijane elemente koji nemaju odgovarajuće iskustvo i ne obećavaju razvoj takvog karaktera kome bi se mogle povjeriti odgovornosti u izgrađivanju naroda koji treba da vrši najsvečaniju službu za Boga, naroda koji će dosljedno, uzvišeno i čisto predstavljati Njega. {3BC 1129.3}
Službe u djelu Božjem ne treba povjeravati rasuđivanju i izboru jednog čovjeka, nego ih treba dodijeliti onima koji su iskreno zainteresirani za rad i spremni za samopožrtvovanje. Tako će svi, u skladu sa spremom i sposobnostima koje im je Bog dao, snositi odgovornosti koje im se povjere. Značajni interesi jedne velike nacije povjeravaju se ljudima čiji talenti ih čine podesnima da vrše takve odgovornosti. I u djelu Božjem su jedni izabrani da rukovode poslovnim poduhvatima, a drugi da brinu o duhovnim interesima. Svaka vjerska služba i svaki poduhvat, u bilo kojoj poslovnoj grani, treba da nosi natpis i odobrenje neba. ‘Svetost u Gospodu’ treba da bude moto radnika u svakoj grani djela Božjeg. Treba smatrati važnim da se svaka dužnost obavlja redovno, propisno, vjerno i na vrijeme. {3BC 1129.4}
Svima koji su pozvani u Njegovu službu, Gospod daje mudrost. On sam je davao izričita upute i prilikom podizanja šatora od sastanka u pustinji i prilikom građenja hrama u Jeruzalemu, i u skladu stim uputama se moralo i raditi. Od samog početka On je davao iscrpne upute i u planiranju i sprovođenju Njegovog djela. U ovom stoljeću svjetske povijesti On je svom narodu dao veliku svjetlost i odgovarajuće upute kako Njegovo djelo treba da se nastavlja na jednoj uzvišenoj, uglađenoj i plemenitoj osnovi; i On nije zadovoljan sa onima koji u svojoj službi ne sprovode Njegove namjere i planove. On će takve odvojiti od svog djela i isprobati druge koji će, ako se pokažu zadovoljni sami sobom, takođe biti zamijenjeni opet drugim radnicima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 81, 1900. {3BC 1129.5}
29.
1 Chronicles 29,5. – Polovičnom službom i mlakošću nije moguće ugoditi Bogu. – „’Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetničkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Gospodu’ /1 Chronicles 29,5/? Odaziv naroda se pokazao ne samo u dobrovoljnim prilozima u Božju riznicu da bi se podmirili troškovi za gradnju hrama, nego isto tako i u dobrovoljnoj službi u raznim granama djela Božjeg. Srca Izraelaca bila su ispunjena željom da, posvećujući Njegovoj službi sve energije uma i tijela, vrate Gospodu ono što je Njegovo. Oni na koje je bio položen teret za vođenje nacije odlučili su da rade svim srcem i nesebično, upotrebljavajući za Gospoda sposobnosti i vještine koje je On dao. {3BC 1129.6}
Davidovo bodrenje Salomona i njegov apel onome koji je imao da preuzme teret odgovornosti za naciju treba da imaju na umu svi oni kojima se danas povjeravaju odgovorni položaji u djelu Božjem. U ovim našim danima Božji narod će napredovati samo dotle dok se bude držao Njegovih propisa; a oni kojima su povjerene odgovornosti pozvani su da svoju službu u potpunosti posvete Gospodu. Služitelji u konferencijama Unija i polja, služitelji skupština, rukovodioci i šefovi raznih ogranaka u našim institucijama, radnici u domaćim i stranim poljima – svi treba da rade vjerno i savjesno, upotrebljavajući svoje talente u potpunosti za Gospoda. Gospodu nije po volji polovična služba. Sve što imamo i što jesmo pripada Njemu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.09.1905. ).{3BC 1129.7}
1 Chronicles 29,14. – Davidovo sudioništvo sa Bogom. – „Ovaj predmet o uporabi sredstava koja su nam povjerena treba veoma pažljivo razmotriti, jer će Gospod tražiti svoje sa dobitkom. Dok su u siromaštvu, mnogi sistematsko davanje /desetak i prinos/ smatraju Biblijskim zahtjevom; ali kad dođu u posjed novčanih sredstava ili imovine, kad se obogate, oni ne priznaju Božje zahtjeve prema njima. Oni svoja sredstva smatraju svojom osobnom svojinom. Ali kralj David nije tako gledao na svoju imovinu. On je priznao da je Bog veliki vlasnik svega i da je on sam bio visoko počašćen time što je uzet u sudioništvo sa Bogom. Srce mu je bilo prepuno zahvalnosti za primljene blagodati Božje milosti; i u svojoj molitvi kad je prilagao svoje darove za izgradnju hrama, on je rekao: ‘Iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi’!“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 08.12.1896. {3BC 1130.1}
1.
3-6. Vidi EGW comment on 1 Kings 3:4. {3BC 1130.2}
7-10. Vidi EGW comment on 1 Kings 3:5-9. {3BC 1130.3}
7-12. Vidi EGW comment on 1 Kings 3:5-15. {3BC 1130.4}
2.
3-14. Vidi EGW comment on 1 Kings 5:3-18. {3BC 1130.5}
13, 14. Vidi EGW comment on 1 Kings 7:13, 14. {3BC 1130.6}
4.
- 11. Vidi EGW comment on 1 Kings 7:13, 14. {3BC 1130.7}
5.
7, 8, 12-14. Vidi EGW comment on 1 Kings 6:23-28. {3BC 1130.8}
6.
2 Chronicles 6,13. – /1 Kings 8:54; [Luke 22:41; Acts 9:40; 7:59, 60; Acts 20:36; 21:5; Ezra 9:5, 6; Psalm 95:6; Ephesians 3:14 – Klečanje na molitvi pri javnom bogoslužju. – „U pismima koja sam primila postavljano mi je pitanje: u kom stavu je ispravno upućivati molitve Gospodaru svemira. Otkud našoj braći ideja da treba stajati na nogama kad se upućuje molitva Bogu?… Evo nekoliko primjera iz Biblije: 3BC 1130.11}
„Potom se udalji od njih koliko bi se moglo kamenom dobaciti, kleče na koljena te poče moliti.“ – /Lk.22,41/.
„Petar istjera sve van te kleknu i pomoli se. Zatim se okrenu prema mrtvom tijelu i reče: ‘Tabita ustani!’ Ona tada otvori oči, pogleda Petra te sjede.“ – Acts 9,40/.
„Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse, primi moj duh!’ Zatim kleče i viknu jakim glasom: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Kad to reče, usnu.“ – /Acts 7,59.60/.
„Kada to reče, kleknu na koljena te se pomoli s njima svima.“ – /Acts 20,36/.
„Ali kad isteče vrijeme našeg boravka, odosmo odande te krenusmo u pratnji sviju, uključujući žene i djecu, izvan grada. Tu se klečeći na obali pomolismo.“ – /Acts 21,5/.
„A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svog jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Gospodu*, Bogu svome, i rekoh: ‘Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave, i grijesi su se naši nagomilali do neba’.“ – /Ezr.9,5.6/.
Dođite, pregnimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodu* koji nas stvori.“ – /Ps.95,6/.
Zato sagibam svoja koljena pred Ocem.“ – /Eph 3,14/.
„I na javnom bogosluženju i u ličnoj molitvi naša je dužnost da savijamo svoja koljena pred Bogom kad Mu upućujemo svoje molbe i zahtjeve. Tim postupkom mi pokazujemo svoju zavisnost od Boga…“ 3BC 1130.11}
»Tada reče Salamun; Gospod je rekao da će nastavati u mraku. A ja sazidah dom Tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka. I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izraelov, i sav zbor Izraelov stajaše. I reče: blagosloven da je Gospod Bog Izraelov, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreći: Od onoga dana kad izvedoh narod svoj iz zemlje Egipatske, ne izabrah grada među svijem plemenima Izraelovijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, niti izabrah čovjeka koji bi bio vođ narodu mojemu Izraelu, nego izabrah Jeruzalem da u njemu bude ime moje i izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izraelom.I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izraelova. Ali Gospod reče Davidu ocu mojemu: Što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si učinio što si to naumio. Ali nećeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj koji će izaći iz bedara tvojih, on će sazidati dom imenu mojemu.I tako ispuni Gospod ryeč svoju koju je rekao, jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izraelov, kao što je rekao Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izraelova. I namjestih ovdje kovčeg, u kom je zavjet Gospodnji što je učinio sa sinovima Izraelovim. Potom stade Salamun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izraelovijem, i podiže ruke svoje. A bješe načinio Salamun podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleče na koljena pred svijem zborom Izraelovijem, i podiže ruke svoje k nebu« (2 Chr 6,1—13). {3BC 1130.12}
„Zar je moguće, pored tolike svjetlosti koju je Gospod dao svom narodu u pogledu strahopoštovanja, da propovjednici, učitelji i upravitelji naših škola i primjerom i poukom uče mlade da na molitvi stoje uzdignute glave kao farizeji? Zar ne treba da u tom vidimo znak njihove uobraženosti i sujete? Zar takve crte treba isticati?… {3BC 1130.13}
Nadamo se da naša braća neće pokazivati manje pažnje i strahopoštovanja kad u molitvi pristupaju jedinome pravom i živom Bogu nego što to čine neznabošci kad se klanjaju svojim idolima, ili će nam ti narodi biti suci u dan konačne odluke. Svima koji zauzimaju mjesto učitelja u našim školama, bili oni muškarci ili žene, ja bih rekla: ne obeščašćujte Boga svojim nepoštovanjem i razmetljivošću. Nemojte u svom licemjerstvu da stojite kad upućujete molitve Bogu. Nemajte povjerenja u vlastitu snagu; i ne oslanjajte se na nju, već često savijajte svoja koljena pred Bogom i klanjajte Mu se. {3BC 1130.14}
I kad se skupite na javno bogosluženje svakako u molitvi kleknite pred Njim. Tim postupkom posvjedočite da se svim srcem, tijelom i dušom podčinjavate Duhu istine. Ko je od vas revnosno i marljivo istraživao primjere i upute za to u Riječi Božjoj?… {3BC 1130.15}
Čovjek, kao podanik Božje blagodati, podnožju prijestola milosti mora da pristupa pognute glave i na koljenima. I pošto svakodnevno prima milost iz Božje ruke, on u svom srcu uvijek treba da njeguje zahvalnost i da je izražava riječima zahvalnosti i zahvaljivanja za te nezaslužene blagodati.“ – NL (Listići dnevnika – Ellen G. White /serija brošura/) 37,1-3. {3BC 1131.1}
„Molitva koju je Salomon uputio Gospodu prilikom posvećenja Hrama nije izgovorena u stojećem stavu. U smjernom stavu molitelja, kralj je kleknuo na svoja koljena. {3BC 1131.2}
Ovdje se nalazi jedna pouka za Božji narod danas. Prilagođavanje običajima i stavu ovoga svijeta u molitvi neće ojačati našu duhovnu silu i naš utjecaj… Neka čovjek, kao podanik milosti, podnožju prijestola Božje milosti pristupi pognute glave i na koljenima. Time će posvjedočiti da se svom dušom, tijelom i duhom podčinjava svome Tvorcu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 30.11.1905. {3BC 1131.3}
8.
- 14. See EGW comment on 1 Chronicles 23:1-5. {3BC 1131.4}
9.
17-22. See EGW comment on Ecclesiastes 1:14. {3BC 1131.5}
2 Chronicles 9,22.23. – /1 Kings 10:23, 24/. – Talenti koje čovjek posjeduje predstavljaju Božji dar. – „’Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću. Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce’ /2 Chronicles 9:22, 23/. Ova čast nije pripadala samom Salomonu. Talente, utjecaj i veliku mudrost podario mu je Bog. Svi treba da imaju na umu da taktičnost i sposobnosti ne dolaze prirodno od čovjeka. Oni koji se oslanjaju na propovjednika ili na neke druge ljude koje smatraju višim i sposobnijim od sebe, treba da shvate da je Bog jedini koji čovjeka može da obdari sposobnostima i talentima. {3BC 1131.6}
U poklanjanju bogatih darova i upućivanju kitnjastih riječi pohvale ljudskim oruđima mi vidimo opasnost. Oni koje je Bog usrećio, davši im određene talente i sposobnosti, treba neprestano da se čuvaju da ne postanu žrtve oholosti i uobraženosti. Onome koji posjeduje rijetke darove i koji od samog Gospoda prima riječi pohvale i preporuke potrebne su naročite molitve vjernih Božjih stražara, da bi bio zaštićen od opasnosti samopoštovanja, uobraženosti i duhovne oholosti. Takav čovjek nikada ne bi smio da pokazuje visoko mišljenje o sebi niti da pokušava da postupa kao diktator ili neki vladar. Njegova braća treba da ga opominju i upozoravaju na opasnost koja mu prijeti: jer ako ga prepusti samom sebi, on će sigurno praviti greške i pokazivati ljudske slabosti. . {3BC 1131.7}
Proučavajući Salomonovu povijest možemo zapaziti da upravo oni koji laskaju ljudima, hvaleći i uzdižući njihove sposobnosti, ne priznaju i ne slave Boga za blagoslove koje izlijeva preko tih ljudskih oruđa. Oni podržavaju i uzdižu čovjeka, dok je Bog obeščašćen; i zato Gospod nalazi da je sud koji je On izabrao u namjeri da ga upotrijebi u svojoj svetoj službi, postao nečist. Hvaljeni počinje da pokazuje duh i osjećanja svojstvena ljudskoj prirodi, i onaj koji je nekad vršio volju Božju postaje izopačen kroz ljudsko uzdizanje i pohvale. Onda se nemoć i slabosti čovjeka pokazuju u izboru nerazboritih prijatelja, čiji način postupanja pomaže kušaču da hvaljenog uhvati u svoju zamku. Gospod dozvoljava da se takav uhvati u zamku, zato što ne prestaje da uzdiže vlastitu mudrost i ne oslanja se na Gospoda. On ne prima savjet i nastavlja vlastitim putem… {3BC 1131.8}
Gospod postavlja ljude na odgovorne položaje ne da bi provodili svoju volju, nego Njegovu. On svoju mudrost daje onima koji Mu se zato mole i koji se oslanjaju na Njega kao na svog Savjetodavca. Dokle god se ljudi drže čistih načela Njegove vladavine, On će nastaviti da ih blagoslivlja i podržava kao oruđa u provođenju Njegovih namjera u pogledu Njegovog naroda. On surađuje sa onima koji surađuju s Njim… Test kojim je Salomon bio provjeravan upotrebljava se u mjerenju svakog pojedinca.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 81, 1900. {3BC 1131.9}
14.
2 Chronicles 14,10. – Bog će surađivati s nama kad se u Njega pouzdamo. – „Asa zavapi k Gospodu, Bogu svome: ‘O Gospode, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Gospode, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Gospode, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe’ /2 Chronicles 14:11 /. Ova je molitva prikladna i za nas. Naši izgledi nisu ništa laskaviji. Ogromno je mnoštvo onih koji se svrstavaju protiv istine, i sa kojima se mi moramo sukobiti u prenošenju svjetlosti na druge. Naša nada nije u poznavanju istine i u našim sposobnostima, nego samo u Bogu živome. {3BC 1131.10}
..Neophodno je da se živom vjerom obraćamo Svemogućemu da On pokaže svoju silu, inače ćemo biti poraženi. Neprijatelje Izraela porazio je sam Bog. On je zbunio njihove ratnike, tako da su se razbježali ne znajući ni sami kuda. Tko može da opstane pred Gospodo Bogom Izraelovim?
Naš rat sada ‘nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima’ /Eph 6,12/. Gospod želi da nas ohrabri da u Njemu gledamo izvor sve svoje snage, – Onoga koji je u stanju da nam pomogne. Mi možemo da gledamo i u ljude, i oni će nam dati savjet, ali to ipak može biti osujećeno; ali kad se Bog Izraelov zauzme za nas onda je uspjeh siguran. Mi treba da saznamo da li smo ispravni pred Bogom; ako nismo ispravni pred Njim onda treba da uložimo najusrdnije napore da uspostavimo pravu vezu s Njim. Moramo osobno učiniti nešto za sebe. Ne smijemo se izložiti riziku zasnivajući svoje vječne interese na pretpostavkama. Sve moramo staviti na pravo mjesto; moramo se pokoravati Božjim zahtjevima, i tek onda možemo očekivati da Bog blagoslovi i potpomogne naše napore. /2 Chronicles 20:15/. Svjetlošću svoje istine Bog djeluje na naše srce; i mi moramo da se pokorimo svakoj Njegovoj zapovijedi. {3BC 1132.1}
O, kako bi trebalo da razmišljamo o ovome da djelo na koje smo pozvani nije naše, nego Božje i da smo kao skromna oruđa samo Njegovi suradnici; da, promatrajući iskreno slavu Božju, kršćanski život ne počinjemo pogrešno zbog njegovog ishoda, nego da uvidimo neophodnost odgoja na ovoj zemlji kako bismo bili spremni da izvršimo volju Božju! Onda se nećemo hvalisavo uzdizati, niti ćemo biti puni samopouzdanja, nego ćemo se oslanjati na Boga, znajući da On i hoće i može da nam pomogne. Bog je spreman da radi za svoj narod, ali mi treba da dođemo u takav položaj da se naše pouzdanje i povjerenje u Njega učvrsti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 10.05.1887. {3BC 1132.2}
17.
2 Chronicles 17,3-7.9.10. – Poslušnost donosi Božje odobravanje i Njegov blagoslov. – „’Gospod je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne čineći kao Izraelovi sinovi. Zato je Gospod utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. Njegovo se srce hrabrilo na Gospodnjim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. Treće godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uče po judejskim gradovima… Poučavali su po Judeji noseći sa sobom Knjigu Zakona Gospodnjeg i obilazili sve judejske gradove učeći narod. Gospodnji je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata’ /2 Chronicles 17:3-7, 9, 10 /.
Poslušnost Gospodu i vjernost načelima pravde uvijek donosi Njegovo odobravanje i blagoslov. Međutim, Gospod je obeščašćen kad oni kojima je povjerio brigu i staranje za svoje stado, podržavaju i odobravaju zlo. {3BC 1132.3}
Post i molitva kao vanjski znaci, bez skrušenosti i smjernosti duha, nemaju u Božjim očima nikakve vrijednosti. Potrebno je unutrašnje djelo milosti i smjernost duše. To je ono na što Bog gleda. Oni koji se u smjernosti srca ponize pred Njim, Bog će milostivo primiti; uslišati će njihove molitve i iscijeli će ih od njihovog otpadništva i zastranjivanja. {3BC 1132.4}
I propovjednici i narod treba da očiste svoje duše, da bi se gnjev Božji i Njegova osuda mogli odvratiti od njih. Bog čeka, čeka na poniznost i pokajanje svoga naroda. On je spreman da primi sve koji Mu se vrate svim svojim srcem.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 33, 1903. {3BC 1132.5}
26.
2 Chronicles 26,16-21. – /2 Kings 15:5/. – Uspjeh ne smije da čovjeka učini uzvišenim. – „’Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Gospodu, svome Bogu, jer je ušao u Gospodnji Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Gospodnjih svećenika, čestitih ljudi. Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: ‘Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Gospodu, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Gospodom!’ Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Gospodnjem kraj kadionog žrtvenika. Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbliza pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da izađe jer ga Gospod bijaše udario. Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Gospodnjeg; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskog dvora i sudio je puku zemlje’“ /2 Chronicles 26:16-21 /.
„Slučaj kralja Uzije pokazuje kako Bog kažnjava grijeh drskog prekoračivanja dozvoljenog.
…Gospod je postavio ljude na određene položaje u svojoj zajednici i On ne želi da oni odstupaju sa tih položaja za koje ih je on odredio. Kad im On podari određene uspjehe, oni se ne smiju oholo uzdići, misleći da su se osposobili i za djelo za koje nisu podesni i na koje ih On nije pozvao.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.08.1900. {3BC 1132.6}
33.
2 Chronicles 33,9-13. – Način Božjeg postupanja. – „U Manašeovom slučaju Gospod nam daje izrazit primjer o načinu na koji On postupa s ljudima. ‘Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Gospod iskorijenio pred sinovima Izraelovim. Gospod je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. Stoga je Gospod doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje medene verige i odveli u Babilon. Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Gospodu, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Gospod Bog’ /2 Chronicles 33:9-13 /. {3BC 1132.7}
Gospod se preko proroka svom narodu često obraćao riječima opomene i ukora. Otkrivao im se u svojoj milosti, ljubavi i dobroti. Svoj otpadnički narod On nije prepuštao na volju neprijatelju, već ih je dugo i strpljivo podnosio, čak i u toku njihovog okorjelog otpadništva. Ali poslije uzalud upućivanih poziva, On je pripremio put za kažnjavanje. Kakvu je samilost i ljubav pokazivavao Bog prema svome narodu! One koje su ometali Njegove namjere, Gospod je mogao da uništi u njihovim grijesima, ali On nije učinio tako. Njegova ruka je još uvijek ispružena. Mi imamo mnogo razloga da budemo zahvalni Gospodu što nije povukao svoj Duh od onih koji odbijaju da hode Njegovim putem.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 94, 1899. {3BC 1132.8}
34.
18, 19. See EGW comment on 2 Kings 22:10, 11. {3BC 1133.1}
2 Chronicles 34,21. – /2 Kings 22:13/. – Riječ Gospodnja je još uvijek obavezna. – „’Idite i upitajte Gospoda o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Gospodnja jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano’ /2 Kings 22:13 /. Jošija nije rekao: ‘Ne znam ja ništa o toj knjizi. To su davni propisi, a vremena su se izmijenila.’ On je naimenovao odgovarajuće ljude da ispitaju stvar, i ti ljudi su otišli k proročici Huldi. ‘A ona im reče: ‘Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: Ovako veli Gospod: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.’ A judejskom kralju, koji vas je poslao po Gospodnji savjet, recite ovo: ‘Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Riječi si čuo. Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Gospodom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio’ – riječ je Gospodnja. ‘Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.’ Oni odnesoše taj odgovor kralju’ /2 Kings 22:15-20 /. {3BC 1133.2}
Ova riječ Gospodnja je za Jošiju bila na snazi i u njegovim danima, i on se osjećao obaveznim da je izvršava isto tako strogo kao i u vrijeme kad je bila izgovorena. Ona je i danas na snazi i obavezna je isto tako kao što je bila i onda.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 01.04.1903. {3BC 1133.3}
34.
2 Chronicles 34,22. – /2 Kings 22:14/. – Huldu posjećuju najpoštovaniji i najznamenitiji ljudi u kraljevstvu. – „Kao Božjem vjesniku, Jošija je proročici uputio najznamenitije ljude koji su u narodu uživali najveće povjerenje i poštovanje. Poslao je prve ljude svoga kraljevstva, ljude koji su zauzimali visoke položaje i uživali povjerenje nacije. Na taj način kralj je ukazao povjerenje i čast Božjim proročanstvima.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 01.04.1903. {3BC 1133.4}
29-31. See EGW comment on 2 Kings 23:1-3. {3BC 1133.5}
- 30. See EGW comment on 2 Kings 23:2. {3BC 1133.6}
26-33. See EGW comment on 2 Kings 23:29, 30. {3BC 1133.7}
35.
20-24. See EGW comment on 2 Kings 23:29, 30. {3BC 1133.8}
36.
11-13. See EGW comment on 2 Kings 24:17-20. {3BC 1133.9}
2 Chronicles 36,14-21. – Hebreji prelaze granicu Božjeg strpljenja. – „Hebrejska nacija stoji pred nama kao živi primjer da i Božje dugo strpljenje ima svoje granice. Uništenje Jeruzalema simbolično ukazuje na uništenje svijeta. Usta Onoga koji je uvijek izricao blagoslov pokajnicima, upućivao riječi utjehe i ohrabrenja siromašnima i napaćenima i donosio radost poniznima, izrekla su prokletstvo nad onima kojima je Njegova svjetlost prikazana ali je nisu cijenili ni prihvatili. Onima koji su, držeći se ljudskih tradicija, mislili da izigraju jasnu i određenu Božju Riječ, Krist je rekao da se na njima našla krivica za krv svih proroka od postanka svijeta. {3BC 1133.10}
Ponovo i ponovo, Gospod je oštrim kaznama zadržavao Hebreje na njihovom bezbožnom putu, ali su Ga oni izazivali svojim zlim djelima, odbacivali zakon Gospoda nad vojskama, i konačno odbacili Njegovog jedinorođenog Sina. Svako novo stoljeće prijestupa i zastranjivanja, nagomilavao je gnjev za dan osvete. Tvrdoglavim i u grijehu upornim vođama ove nepokajane nacije, Krist je rekao da su prevršili mjeru svoga bezakonja. Njihova zla djela nisu mogla biti zaboravljena i preko toga se više nije moglo prelaziti. Kad se vrijeme kazne i osvete potpuno navršilo, Svevišnji je iz svoje svetinje izdao nalog da se opravda čast Njegovog imena i uzdigne svetost Njegovog zakona.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 145. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1133. {3BC 1133.11}
- 19. See EGW comment on 2 Kings 25:9. {3BC 1133.12}
- 20. See EGW comment on 2 Kings 24:10-16. {3BC 1133.13}
1.
Ezra 3:10, 11 . – Jedni hvale i slave Boga, a drugi jadikuju. – „Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Gospodnjeg, postavili su se svećenici u svečanim odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Gospoda prema odredbama Davida, kralja Izraelova. I pjevahu Gospodu hvalu i slavu: ‘Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu.’ I sav je narod klicao hvaleći Gospoda, jer je Dom Gospodnji bio postavljen na svoje temelje’ /Ezr.3,10,11/. ‘Nije potrebno naglašavati da je ovo izražavanje zahvalnosti i slave Gospodu bilo sasvim prikladno i umjesno. Građevinski radovi koje su oni promatrali bili su za Gospoda dovoljan povod da graditeljima više puta uputi poruku ohrabrenja. Gospod je svojim slugama dao riječi koje je trebalo prenijeti na druge; i svi koji su vidjeli da se polaže temelj Hramu bili su dužni da izražavaju takvu zahvalnost Gospodu. {3BC 1133.14}
Ali pojavila se druga teškoća. Jadikovanje, gunđanje i plač čuli su se zato što Hram po vanjskom izgledu nije bio tako veličanstven kao što je bio prvi. Bilo je i takvih koji su upotrijebili svoje govorničke sposobnosti da što jače prikažu neusporedivu skromnost građevine u odnosu na onu koju je podigao Salomon. Ono što je u muziku i pjesmu, u izraze radosti i slavljenje Boga unizilo neskladnu notu nisu bili izljevi radosti i zahvalnosti Bogu, nego izrazi nezadovoljstva. ‘Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti’ /Ezr.3,12/. {3BC 1134.1}
Oni su imali dovoljno razloga da hvale i slave Boga. Vidjeli su da ih je Gospod ponovo pohodio svojom milošću pošto ih je bio rasuo po narodima zbog njihove nemarnosti i nepoštovanja Njegovih zapovijedi. On je pokrenuo srce Kira kralja perzijskog da pomogne one koji su bili određeni da obnove Njegov Hram. Ali oni koji su tako lako padali u malodušnost nisu imali vjere. Pokazujući obeshrabrujuća osjećanja oni nisu predstavljali miris života u dobrim djelima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1897. – {3BC 1134.2}
7.
Ezra 7,6-10. – Ezra objavljuje knjigu zakona. – „Ezra je bio potomak jednog od sinova Aronovih, svećenik, koga je sam Bog izabrao da bude određeno oruđe na dobro Izraela, kako bi se svećeništvu povratila čast i slava koja je u toku robovanja bila uvelike potamnjela. Ezra je bio čovjek duboke pobožnosti i svete revnosti. On je također bio veoma učen čovjek i vješt književnik u prepisivanju zakona danih preko Mojsija. Ove kvalifikacije učinile su ga veoma istaknutim. {3BC 1134.3}
Pokrenut Duhom Božjim, Ezra je proučavao povijesne i pjesničke knjige Biblije i zahvaljujući tome shvatio i razumio smisao zakona. Znanje o Božjoj volji za ljude bilo je u toku robovanja u znatnoj mjeri izgubljeno. Ezra je sakupio sve prijepise zakona do kojih je mogao da dođe. On je te prijepise umnožavao i širio među narodom, i tako je postao učitelj zakona i proročanstva u proročkim školama. Čista riječ Božja koju je Ezra tako marljivo propovijedao pružila je narodu tog vremena neprocjenjivo saznanje.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 100, 1907. {3BC 1134.4}
Pružajući još jednu priliku svom narodu, Gospod pokazuje strpljenje. – „Sam Gospod je podigao Ezru da bi kao Njegov sluga potpomagao djelo. On je svojim Duhom ganuo srce perzijskog kralja, tako da je Ezra našao milost pred njim. Kralj je stavio u njegove ruke obilje sredstava za obnovu Hrama i Judejcima koji su sedamdeset godina robovali u Babilonu omogućio povratak. Pružajući im na takav način još jednu priliku da Mu posluže u svojoj zemlji, Gospod je pokazao koliko strpljenja ima prema svojoj neposlušnoj djeci.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 98, 1907. {3BC 1134.5}
7.
Ezra 7,10. – Primjer primjene stečenog znanja u praksi. – „Zar ne bi trebalo da se u poznavanju Svetih spisa ugledamo na Ezrin primjer? Život ovog sluge Božjeg trebalo bi da za nas bude jedna inspiracija da služimo Gospodu svim srcem, svom snagom i svim umom svojim. Svako od nas ima određeni zadatak koji treba da izvrši u svom životu, a to se može izvršiti samo posvećenim naporima. Mi prvo treba da se upoznamo sa zahtjevima Božjim, a zatim da ih primijenimo u životu. Onda ćemo moći da sa uspjehom sijemo sjeme istine, sjeme koje će donijeti plod za vječni život.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 06.02.1908. {3BC 1134.6}
8.
Ezra 8,22. – Ezra spreman da na put krene na rizik. – „Ezra i njegovi suputnici su u strahu Božjem i pokoravajući se Njegovim zapovijedima odlučili da se u potpunosti oslone na Njega. Oni se nisu povezivali sa svijetom da bi osigurali pomoć ili naklonost Božjih neprijatelja. Bez obzira na to da li ih je bilo mnogo ili malo, znali su da uspjeh zavisi samo od Boga; i nisu željeli da se njihov uspjeh pripiše u zasluge bogatstvu ili utjecaju bezbožnih ljudi. {3BC 1134.7}
Ezra je na put krenuo rizično, povjeravajući svoju stvar samo Bogu. On je dobro znao da u ovom važnom i značajnom zadatku mogu doživjeti neuspjeh samo ako im Bog uskrati svoju pomoć zbog toga što se u nečemu nisu povinovali Njegovim zahtjevima. {3BC 1134.8}
Sveti spisi obiluju dokazima da je sigurnije čvrsto se povezati sa Gospodom, a izgubiti odobravanje i prijateljstvo svijeta, nego očekivati milost i podršku svijeta, a zaboraviti na svoju zavisnost od Boga. Svjesni ove istine, Judejci su odbili ponuđeno ujedinjenje i suradnju neprijatelja u izgradnji i obnovi Hrama. U prijedlogu i ponudi idolopoklonika oni su vidjeli sotonski lukavo smišljeni plan da Božji narod navede na ujedinjenje sa Njegovim neprijateljima.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 08.01.1884. {3BC 1134.9}
9.
Ezra 9:6. Molitva u smjernosti i skrušenog srca. — Ezdra je ispoljio duh istinskog molbenika. Upućujući svoju molitvu Gospodu za sinove Izraelove, koji su uprkos velike svjetlosti i preimućstava tako teško zgriješili, on je zavapio: »Stidim se i sramim se podignuti oči svoje k Tebi, Bože moj, jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba!« Ezdra se u svojoj molitvi prisjećao dobara kojaje Bogučinio svom narodu, davši im ponovo uporište u zavičajnoj zemlji, i bio je savladan bolom i negodovanjem pri pomisli na njihovu nezahvalnost kojom su odgovarali na Njegovu božansko milosrđe. Riječi njegove mohtve odražavaju istinsku poniznost duše i skrušenost srca, koja treba da prati molitvu upućenu Bogu. Samo molitva upućena u smjernosti prodire do ušiju Gospoda Sabaota (ST 19. 02, 1885).{3BC 1135.1}
1.
Nehemiah 1,1. – Načelni ljudi koji su znali da iskoriste pruženu priliku. – „Nehemija i Ezra su bili ljudi koji su znali da iskoriste pruženu priliku. Gospod je u svom proviđenju imao za njih naročit zadatak. Oni su imali da Judejce pozovu da razmotre svoje putove i djela i da vide u čemu su griješili; jer Gospod nije bez razloga podnosio da Njegov narod tako nemoćan i zbunjen ostaje u ropstvu. Gospod je naročito blagoslovio ove ljude zato što su ustali u obranu pravde. Nehemija nije bio ni svećenik ni prorok, ali ga je Gospod upotrijebio da izvrši naročiti zadatak. On je bio izabran da u narodu djeluje kao vođa. Ali njegova revnost i odanost Bogu nije zavisila od njegovog položaja. {3BC 1135.2}
Gospod neće dopustiti da Njegovo djelo bude spriječeno čak i ako se zaduženi radnici pokažu nedostojnima. Bog ima ljude u rezervi, spremne da odgovore zahtjevu, da se Njegovo djelo zaštiti od svakog izopačenog utjecaja. Bog će biti slavljen i uzdizan. Kad božanski Duh gane srce čovjeka koji je Bogom određen i podesan za naročiti zadatak, on će se odazvati pozivu riječima proroka: ‘Evo me, mene pošalji’ /Isa 6,8/! {3BC 1135.3}
Onima za koje je tako mnogo učinio, Bog pokazuje da ne želi da Mu služe u svojim grijesima. On radi, ne preko onih koji odbijaju da Mu služe iskrena srca i koji su iskvarili svoj put pred Njim, nego preko onih koji su kao Nehemija; jer je on u nebeskim knjigama registriran kao čovjek za koga je Bog rekao: ‘One ću štovati koji mene štuju’. Nehemija se pokazao kao čovjek koga je Bog mogao upotrijebiti da odbaci lažna načela i da obnovi načela dana sa neba; i Bog ga je štovao. Gospod će u načelu upotrijebiti ljude koji su čvrsti kao čelik, koje neće moći da pokolebaju varljivi zaključci onih koji su izgubili svoj duhovni vid. {3BC 1135.4}
Nehemija je bio Bogom izabran zato što je bio spreman da sa Gospodom surađuje u djelu obnove. Upotrebljavane su laži i sva moguća spletkarenja da bi se njegova čestitost izopačila, ali se on nije dao ni zastrašiti ni podmititi. Nije dopustio da ga svojim lukavstvima iskvare neprincipijelni ljudi koji su kao najamnici bili potkupljeni da čine zlo. Nije dozvolio da ga zastrašivanjem navedu na kukavičluk. Kad je vidio da se ljudi rukovode pogrešnim nazorima, on nije stajao kao promatrač i svojom šutnjom odobravao zlo. Nije dopustio da narod dođe do zaključka da i on podržava pogrešnu stranu. Čvrsto, nepokolebljivo i nesavitljivo zalagao se za ono što je pravo i ispravno. Ni u najmanjoj sitnici nije popuštao utjecajima koji bi izopačili Bogom određena načela. Bilo kojim putem da su krenuli i išli drugi, on bi odlučno rekao: ‘Ja ne mogu tako, jer se bojim Boga.’ {3BC 1135.5}
U svom zadatku, Nehemija je pred očima uvijek imao slavu Božju i čast Njegovog imena. Upravitelji koji su bili na vlasti prije njega postupali su nepravedno sa narodom, ‘svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela /456 g/ srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja’, kaže Nehemija, ‘nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega’.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 02.05.1899. {3BC 1135.6}
Nehemiah 1,5-11. – Molitva koju treba proučavati. – „I rekoh: ‘O, Gospode, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijesti tvoje! Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega’ /Nehemiah 1:5, 6 /! U svojoj molitvi Nehemija ne kaže da je samo Izrael kao narod sagriješio, On pokajnički priznaje da su i on i kuća oca njegova grješnici. ‘Veoma smo zlo činili prema tebi…’ – kaže on – ubrajajući i sebe u one koji su obeščastili Boga ne zalažući se nepokolebljivo za istinu. ‘Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: ‘Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas skupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.’ A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.’ A ja bijah tada peharnik kraljev’ /Nehemiah 1:7-11 /. {3BC 1136.1}
Nehemija se ponizio pred Bogom, odajući zasluženu slavu Njegovom imenu. Postupio je isto kao i Daniel u Babilonu. Proučavajmo molitve ove dvojice ljudi. Pouka sadržana u njihovim molitvama pokazuje nam da treba da se ponizimo, ali nikad da ne gubimo iz vida razliku između onih koji drže Božje zapovijesti i onih koji ne poštuju Njegov zakon. {3BC 1136.2}
Svima nam je neophodno da se približimo Gospodu. On će se približiti onima koji Mu prilaze u poniznosti, puni strahopoštovanja prema Njegovom svetom Veličanstvu, i stoje pred Njim odvojeni od svijeta.“ – MC 58, 1903. {3BC 1136.3}
Nehemiah 1,6.7. – Nehemija je bio siguran da će Bog održati svoju riječ. – „Držeći se čvrsto vjerom Božjih obećanja, Nehemija je svoju molbu upućivao prijestolju milosti da se Bog zauzme za stvar svog pokajničkog naroda, da obnovi njegovu snagu i podigne opustjele gradove i naselja. Bog je dosljedno ostvario svoje prijetnje kad su se Izraelci odvojili od Njega. On ih je rasijao među narode kao što je nagovijestio u svojoj Riječi. I upravo u toj činjenici Nehemija je nalazio sigurnost da će On isto tako vjerno ispuniti i svoja obećanja.“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 01.03.1904. {3BC 1136.4}
2.
Nehemiah 2,4. – /Romans 12:12/. – Trenutna molitva. – „Bog nam u svom proviđenju ne dopušta da od samog početka vidimo kraj, ali nam u svojoj Riječi daje svjetlost da nas vodi na našem životnom putu, i nalaže nam da se u svojim mislima uvijek zadržavamo kod Isusa. Ma gdje da se nalazimo, i bilo čime da se bavimo, naše srce uvijek treba da se uzdiže Bogu u molitvi. Postoji isto tako i trenutna molitva. Sa molitvom ne treba uvijek čekati sve dok nam se ne pruži prilika da kleknemo. Kad je Nehemija jednom prilikom izašao pred kralja, kralj ga je upitao zašto je tako neveseo, i što bi u stvari želio. Međutim, Nehemija se nije usudio da odmah odgovori. U pitanju su bili veoma značajni interesi. Od utiska koji je on tada imao da ostavi na um monarha zavisila je sudbina njegove nacije; i prije no što se usudio da odgovori kralju, Nehemija se munjevitom brzinom u molitvi obratio za pomoć Bogu nebeskome. Rezultat je bio takav da je dobio sve što je zatražio ili što je mogao da poželi.“ – HS (Kratki zapisi iz povijesti ASD /poglavlja – Ellen G. White/) 144. {3BC 1136.5}
Nehemiah 2,8.18. – Priznanje i zahvalnost dobroj ruci Božjoj. – „Gospod želi da naše «ja» nestane u Kristu Isusu, i da sva slava i čast pripadne Njemu. Naš život je Božja svojina i podaren nam je uz odgovornost koju ne shvaćamo u potpunosti. U njegovu strukturu utkale su se niti sebičnosti i vlastitog ‘ja’, i time je Bog obeščašćen. Nehemija, međutim, iako je izvršio tako jak utjecaj na monarha na čijem je dvoru živio, kao i na svoje sunarodnjake u Jeruzalemu, – umjesto da slavu pripiše odličnim crtama, svog karaktera i svojoj besprijekornoj spretnosti i energičnosti, – iznosi činjenice upravo onakve kakve su bile. On izjavljuje da za svoje uspjehe duguje samo Božjoj ruci koja je zaista bila nad njim. On je rekao istinu da je Bog bio njegova zaštita u svakom položaju i na svakom mjestu. Za svaku crtu karaktera kojom je zadobio kraljevu naklonost on slavi i uzdiže silu kojom sam Bog djeluje preko svojih nevidljivih oruđa. I Bog mu je podario mudrost zato što nije uzdizao sebe. Gospod ga je naučio kako na najbolji način da iskoristi darove koji su mu bili povjereni; i pod nadzorom Božjim, ti talenti su donijeli druge talente. Na taj način ljudsko biće može uspješno da surađuje sa božanskim silama.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 83, 1898. {3BC 1136.6}
Nehemiah 2,12-15. – Anđeli promatraju Zajednicu kao što je Nehemija promatrao Jeruzalem. – „Srca ranjena bolom i tugom, ovaj posjetilac koji je došao iz velike daljine netremice je promatrao ruševine obrambenih zidova njegovog voljenog Jeruzalema. A zar nebeski anđeli ne zapažaju isto stanje u Kristovoj Zajednici? Slično stanovnicima Jeruzalema, mi smo se privikli na postojeća zla, i često smo zadovoljni ne ulažući nikakve napore da se ta zla otklone. Ali kako na ta zla gledaju anđeli kao bića posvećena božanskom svjetlošću? Zar oni, poput Nehemije, ne gledaju s dubokim bolom i tugom na porušene zidove i vrata spaljena ognjem? {3BC 1136.7}
Zar nisu na sve strane vidljivi sramni znaci otuđivanja od Boga i prilagođavanju svijetu koji ljubi grijeh a istinu mrzi? Tko je u ovim danima mraka i opasnosti u stanju da ustane u obranu Siona i da pokaže Zajednici što je bitno za njeno dobro? Njeno duhovno stanje i njeni izgledi nisu u skladu sa svjetlošću i prednostima primljenim od Boga.“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 22.03.1904. {3BC 1136.8}
Nehemiah 2,17.18. – Potrebni su ljudi kao što je bio Nehemija. – „Danas su Zajednici potrebni ljudi kao što je bio Nehemija, – ne ljudi koji mogu samo da se mole i da propovijedaju, nego ljudi čije će molitve i propovijedi odisati čvrstinom i usrdnošću namjere. Put kojim je u izvršavanju svojih planova išao ovaj judejski patriota jedino je ispravan put kojim propovjednici i vodeći ljudi u Zajednici još uvijek treba da idu. Kad stvaraju svoje planove oni treba da ih iznesu pred članove Zajednice na takav način da probude njihovo interesiranje i pridobiju ih na suradnju. Neka članovi shvate planove i učestvuju u djelu, i onda će i oni biti osobno zainteresirani za napredak Zajednice. Uspjeh koji je pratio Nehemijine napore pokazuje što se sve može postići molitvom, vjerom i mudrom i energičnom akcijom. Duh koji pokazuje vođa, u velikoj mjeri se odražava i u narodu. Ako vodeći ljudi koji tvrde da vjeruju u svečane i značajne istine koje predstavljaju probu za svijet u ovo vrijeme, ne pokažu usrdnu revnost u pripremanju naroda da opstane u dan Gospodnji, u Zajednici se mora očekivati bezbrižnost, nehat i ljubav prema zadovoljstvima i uživanju. – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 29.03.1904. {3BC 1137.1}
Danas su potrebni ljudi kao što je bio Nehemija, ljudi koji će probuditi narod da vidi koliko se udaljio od Boga prestupanjem Njegovog zakona. Nehemija je bio reformator, veliki čovjek podignut za to značajno vrijeme. Naišavši na mnoga zla i svakovrsna protivljenja, budio je revnost i unosio hrabrost i osvježenje. Svojom energičnošću i odlučnošću inspirirao je stanovnike Jeruzalema; i snaga i hrabrost zauzele su mjesto slabosti i obeshrabrenosti. Svetost cilja, velike nade i svoju potpunu posvećenost djelu, on je prenosio i na druge. Oduševljenje njihovog vođe obuzelo je čitav narod, i u sferi njegovog utjecaja svaki je čovjek postajao Nehemija, jačajući ruke i krijepeći srce bližnjemu svojemu. U ovome se nalazi pouka za današnje propovjednike. Ako su oni nemarnim, neaktivni i lišeni prave revnosti, što se onda može očekivati od naroda kome oni služe?“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 28.06.1904. {3BC 1137.2}
4.
Nehemiah 4,1-8. – Sotona još uvijek koristi prezir i ruganje. – „U povijesti Božjeg naroda danas ponavlja se ono što je preživljavao Nehemija. Oni koji se zalažu za napredak istine uvidjeti će da ne mogu učiniti ništa u tom pravcu a da ne izazovu gnjev svojih neprijatelja. Iako su na djelo u kojem učestvuju pozvani od Boga i imaju Njegovo odobravanje, oni ne mogu izbjeći prijekor i ruganje. Oni će biti proglašeni kao zanesenjaci, nepouzdani, spletkari, licemjeri, – ukratko, neprijatelji će upotrijebiti sve da ostvare svoj cilj. Ono što je najsvetije prikazivati će se kao nešto smiješno da bi služilo kao zabava nepobožnima. Samo malo zajedljive poruge i dosjetki pridruženih zavisti, ljubomori, nepobožnosti i mržnji, dovoljno je da se izazove smijeh nesvetog rugača. I ti drski lakrdijaši podbadaju jedan drugoga i na taj način se međusobno ohrabruju u svom bogohulnom djelu. Prezir i ruganje zaista bolno pogađaju ljudsku prirodu, ali oni koji su vjerni Bogu moraju sve to da izdrže. To je sotonska politika da odvrati ljude od zadatka koji im je Gospod povjerio. {3BC 1137.3}
Drskim podrugljivcima ne treba vjerovati; pa ipak, kao što je sotona u nebeskim dvorovima našao jednomišljenike, tako će i oni među takozvanim Kristovim sljedbenicima naći one na koje će moći da utiču, koji će vjerovati u njihovu iskrenost i koji će sudjelovati sa njima, postati prožeti njihovim duhom. Oni koji se skoro u svemu razlikuju jedni od drugih, ujediniti će se u proganjanju malobrojnih vjernika koji se usude da iskreno nastave putem dužnosti. I isto to neprijateljstvo koje ljude navodi na prezir i ruganje, navesti će ih na još žešće i svirepije mjere, naročito kad su radnici za Boga aktivni i uspješni u svom radu.“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 12.04.1904. {3BC 1137.4}
Nehemiah 4,7-9. – Savezništvo pod utjecajem „stare zmije“. – „Duh mržnje i protivljenja Judejcima stvorio je savezništvo i uzajamne simpatije među pripadnicima različitih skupina i nacija, koji su inače vodili međusobne ratove. To je ilustracija ovoga što mi danas često vidimo u sjedinjenju vjerskih zajednica nasuprot sadašnjoj istini, čije je udruživanje – pod utjecajem stare zmije – samo pokazivanje ogorčenosti i mržnje protiv ‘ostatka njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi’ /Otk.12,17/. ‘Mi smo tada, kaže Nehemija, zazivali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noćnu stražu da bismo zaštitili grad’ /Neh.4,3/. {3BC 1137.5}
Mi smo u stalnoj opasnosti da postanemo zadovoljni vlastitim stanjem i da se, ne gledajući svoju snagu u Bogu, oslonimo na svoju mudrost. Sotonu najviše uznemirava kad vidi da mi nismo neupućeni u pogledu njegovih lukavo smišljenih planova. Kad osjetimo da nam prijeti neka opasnost, mi ćemo osjetiti i potrebu da se molimo kao što je to činio Nehemija; i na taj način ćemo, kao i on, naći sigurnu obranu koja će predstavljati našu sigurnost i spokojstvo u opasnosti. Ako smo pak bezbrižni i ravnodušni, sigurno ćemo biti savladani sotonskim lukavstvima. Moramo biti budni i vrlo oprezni. Dok, kao i Nehemija u svoje vrijeme, sve svoje teškoće i nevolje u molitvi povjeravamo Bogu, nemojmo misliti da mi ne možemo učiniti ništa. Isto tako kao što treba da se molimo, treba budno i da bdijemo. Budno treba da čuvamo djelo od naših protivnika, ne dopuštajući im da obmanjujući duše dolaze u prednost. Mudrošću Kristovom treba da uložimo svaki napor da osujetimo njihove namjere, dok u isto vrijeme ne treba da dopustimo da nas na bilo koji način odmame od našeg velikog zadatka. Istina je jača od zablude. Pravda će nadvladati bezakonje… {3BC 1138.1}
Mi ćemo se, kao i graditelji jeruzalemskih zidova, suočiti sa protivljenjem svake vrste; ali ako na djelu budemo istrajni, budni i u stalnoj molitvi kao što su to činili oni, Bog će vojevati za nas i daće nam dragocjene pobjede“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 06.07.1896. {3BC 1138.2}
6.
Nehemiah 6,3. – Kako da dočekamo prijetnje i zastrašivanja. – „Mi ćemo naići na najžešće protivljenje od strane onih koji se protive Božjem zakonu. Ali, poput graditelja jeruzalemskih zidova, mi ne treba da dozvolimo da nas od našeg zadatka odvrate vjesnici željni raspravljanja i sukoba, zlobnih prijetnji i zastrašivanja, objavljivanje lažnih izvještaja putem štampe, ili bilo kakvo lukavstvo koje sotona može da izmisli. Naš odgovor takvima uvijek treba da bude: ‘Zauzet sam velikim poslom i ne mogu sići: posao bi zastao kad bih ga ostavio da dođem k vama’ /Neh.4,3/! Ponekad ćemo biti zbunjeni ne znajući kojim putem treba krenuti, da bismo sačuvali ugled i čast djela Božjeg i obranili Njegovu istinu. {3BC 1138.3}
Nehemijino držanje, kao način na koji se treba suprotstaviti ovakvoj vrsti protivljenja, treba da ostavi snažan utisak na naš um. Sve ovo mi treba da iznesemo pred Gospoda u molitvi, kao što se Nehemija molio usrdno dok mu je duh bio skrušen i ponizan. On se u nepokolebljivoj vjeri čvrsto držao Boga. {3BC 1138.4}
To je put kojim i mi treba da idemo. Za sluge Gospodnje je vrijeme suviše dragocjeno da bi svoj karakter i ugled branili od svega onoga čime ih pred javnošću crne oni koji mrze subotu Gospodnju. Moramo ići naprijed sa nepokolebljivim pouzdanjem, vjerujući da će Bog svojoj istini dati velike i dragocjene pobjede. U smjernosti, krotkosti i čistoći življenja, oslanjajući se stalno na Isusa, mi ćemo steći silu koja će osvjedočiti slušaoce da zaista posjedujemo istinu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 06.07.1886. {3BC 1138.5}
9.
Nehemiah 9.pogl. – Načela Biblije protiv običaja i sistema ljudskih. – „U devetom poglavlju knjige Nehemijine zapisana su djela Gospodnja učinjena za njegov narod. Ukazuje se također i na grijehe naroda u njihovom odstupanju od Gospoda. Ti grijesi su ih odvojili od Boga i On je dopustio da padnu pod kontrolu i vlast neznabožačkih naroda. {3BC 1138.6}
Ova povijest je zapisana za naše dobro. Što je bilo ponoviti će se, i zato je potrebno da se za savjet i mudrost obraćamo Gospodu. Ne smijemo se osloniti na ljudsku mudrost. Potrebna nam je sve veća razboritost da bismo uočili razliku između istine i zablude. Povijest sinova Izraelovih pokazuje što je neizbježni rezultat kad se ljudi od načela Biblije okrenu običajima i praksi ovoga svijeta. Gospod se neće poslužiti nijednim planom kojim se zadovoljava ljudska sebičnost i nanosi štetu Njegovom djelu. On neće podariti uspjeh lukavstvima usmjerenim da ljude odvoje od odanosti Njegovim zapovijedima. On zahtijeva od ljudi da talente koje im je On pozajmio upotrijebe držeći se Njegovog puta i zastupajući pravdu i sud, bilo da se ruši ili obnavlja i gradi. Gospod ne želi da se rukovodimo mudrošću onih koji ne uvažavaju Njegovu riječ i čiji postupci i savjeti zaslužuju Njegov ukor.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 02.05.1899. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1138-1139. {3BC 1138.7}
6-15. See EGW comment on Exodus 20:1-17. {3BC 1139.1}
Nehemiah /9,38/.10,1. – /Nehemiah 10:29.30/. – Sjedinjenje u svečanom zavjetu. – „Za Boga i svete anđele bio bi veoma prijatan prizor kad bi i oni koji danas tvrde da su Kristovi sljedbenici, slično Izraelu u staro vrijeme /misli se naročito na probuđenje u danima Nehemije/, učinili svečani zavjet ‘da će držati i vršiti sve zapovijedi Gospoda, Boga našega, njegove naredbe i zakone’ /Nehemiah 10:29.30/.“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 0706.1904. {3BC 1139.2}
1.
Esther 1,9. – Suprotnost između dviju gozbi. – „Mi sa zadovoljstvom čitamo zapis o gozbi kraljice Vašti. To nije bila gozba kojoj su zajednički mogli da prisustvuju muškarci i žene, nego svetkovina na koju je kraljica pozvala samo žene visokog staleža u kraljevstvu, gozba na kojoj se posluživalo umjereno i uljudno, bez ikakve raskalašenosti ili nerazumnog odavanja putenosti. {3BC 1139.3}
U trenutku kad kralj nije bio sasvim pri sebi, kad je njegov razum pod utjecajem alkohola bio zbačen s prijestolja, on je poslao po kraljicu da bi prisutni na njegovoj gozbi, ljudi koji su također bili ošamućeni vinom, zaluđeno zurili u njenu ljepotu. Odbivši da dođe, ona je postupila u skladu sa čistom savješću. {3BC 1139.4}
Vašti je odbila da se pokori kraljevoj zapovijedi misleći da će on i sam, kad dođe k sebi, pohvaliti njen postupak. Kralj je, međutim, imao ne mudre savjetnike. Oni su dokazivali da bi žene na taj način osilile i da bi to bilo na štetu muževa.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1911. {3BC 1139.5}
Esther 1,10-12. – Vaštino odbijanje bilo je za kraljevo dobro. – „’Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, da dovedu preda njega kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna’ /Esther 1:10, 11 /. Da je Ahasver, držeći se navika umjerenosti, očuvao svoje kraljevsko dostojanstvo, nikada ne bi izdao ovakvu zapovijed. Ali je njegov um pod utjecajem vina koje je uzimao tako neumjereno bio pomućen, i on nije bio u stanju da postupa razumno. {3BC 1139.6}
Kad je kralj izdao ovu zapovijed Vašti se nije pokorila njegovom nalogu, jer je znala da se na toj gozbi slobodno i u izobilju upotrebljavalo vino i da je Ahasver bio pod utjecajem tog opojnog pića. Za dobro svoga supruga i za svoje lično dobro, ona je odlučila da ne napušta svoj istaknuti položaj kao glavna žena na dvoru. ‘Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa’ /Esther 1:12 /.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 39, 1910. {3BC 1139.7}
Esther 1:16-22 – Ahasverovu ludost Bog okreće na dobro. – „Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: ‘Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. Jer će za držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svoje muževe govoreći: ‘Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda njega kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.’ I žene će knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljičino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa će biti prkosa i prezira u izobilju. Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne među zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje. Kad se ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega.’ Riječ se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovao Memukan. Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kući’ /Esther 1:16-22/.“ {3BC 1139.8}
Nema sumnje da je kralj, kad je kasnije trezveno razmotrio ovaj slučaj, osjetio da Vašti – umjesto postupka koji je tako surovo primijenjen prema njoj – zaslužuje pohvalu. Ovaj zakon o razvodu braka, izdan od ljudi koji su se danima odavali pijančenju i koji nisu bili u stanju da vladaju svojim prohtjevima, nije u očima Kralja nad kraljevima mogao imati nikakvu vrijednost. Ti ljudi nisu bili u stanju da razmišljaju zdravo i plemenito, niti da realno razmotre situaciju. {3BC 1139.9}
Ma kako bio visok položaj na kome se nalaze, ljudi su odgovorni Bogu. Velika vlast i sila kojom su kraljevi raspolagali često ih je navodila da ekstremno uzdižu sebe. A bezvrijedne zakletve date da bi se ozakonili propisi kojima se omalovažavaju viši Božji zakoni, navode ljudi na velike nepravde. {3BC 1139.10}
Gozbe i veselja na kojima se ljudi odaju zadovoljstvima i uživanju, kao što je slučaj opisan u prvom poglavlju knjige o Esteri, ne služe na slavu Bogu. Međutim, Gospod ostvaruje svoju volju i preko ljudi koji su pri tom obmanuti od strane drugih. Da Gospod nije ispružio svoju ruku koja zadržava zlo, došlo bi do još čudnijih pojava. Ali Gospod djeluje na ljudski um da bi ostvario svoje namjere čak i preko onih koji nastavljaju da slijede rđave običaje i praksu. Svoje planove On ostvaruje i preko ljudi koji ne priznaju pouke Njegove mudrosti. Srce svakog vladara je u Njegovoj ruci, i On ga usmjerava kuda On hoće, kao što usmjerava tokove potoka i rijeka.{3BC 1139.11}
Kroz iskustvo koje je Estera doživjela na Medo-perzijskom dvoru djelovao je sam Bog, da bi ostvario svoje namjere za Judejski narod. Ono što je učinjeno pod utjecajem neumjerene upotrebe vina izašlo je na dobro Izraela.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 39, 1910. {3BC 1139.12}
4.
Esther 4,14-17. – Posvećena žena može odigrati značajnu ulogu. – „Posredstvom kraljice Estere Gospod je izvršio silno izbavljenje za svoj narod. U trenutku kad je izgledalo da nema te sile koja bi ih mogla spasiti, Estera i njene djevojke su postom, molitvom i brzom akcijom doprinijele ishodu koji je donio oslobođenje i spas čitavom njihovom narodu. {3BC 1140.1}
Proučavanje pozitivne uloge žena u vezi sa djelom Božjim u starozavjetnim vremenima, pruža dragocjenu pouku kako da se suočimo sa iznenađenjima i nevoljama koje se danas pojavljuju u djelu. Mi nećemo možda biti na tako istaknutom mjestu i u tako kritičnom položaju kao što je bio narod Božji u doba Esterino; ali žena može često da odigra veoma značajnu ulogu i na skromnijem položaju.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 22, 1911. {3BC 1140.2}
1.
Job 1,1. – Knjigu o Jobu je pisao Mojsije. – „Dvije godine provedene u pustinjskoj usamljenosti, nisu za Mojsija bilo izgubljeno vrijeme. U toku tih godina on se ne samo pripremao za veliki zadatak koji ga je očekivao, nego je, pod nadahnućem Svetoga Duha napisao knjigu Postanak /Prvu Knjigu Mojsijevu/, a isto tako i Knjigu o Jobu koju će Božji narod čitati sa najdubljim interesiranjem sve do svršetka ovozemaljske povijesti.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.02.1880. {3BC 1140.3}
Job 1,5. – Job kao vjerni svećenik. – „Za roditelje bi bilo veoma dobro da pouke o postojanosti i pobožnosti nauče od ovog čovjeka iz zemlje Usa. Job nije zapostavljao svoje dužnosti prema onima koji nisu pripadali njegovom domaćinstvu. On je bio pun milosrđa, blagonaklonosti i dobrote, i uvijek je mislio o interesima drugih; ali se u isto vrijeme najusrdnije zalagao za spasenje svoje porodice. Za vrijeme svetkovina i gozbi koje su priređivali njegovi sinovi i kćeri, on je strahovao da mu se djeca nisu ogriješila o Boga čineći što Njemu nije po volji. Kao vjeran svećenik porodice, on je prinosio žrtve za svakoga od njih pojedinačno. On je znao koliko je grijeh odvratan u očima Božjim, i pomisao da su njegova djeca mogla da zaborave na božanske zahtjeve, navodila ga je da se kod Boga najusrdnije zalaže za njih.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 30.08.1881. {3BC 1140.4}
4.
Job 4,7-9. – /Job 38,1.2/. – Nesreće nisu pokazatelji grijeha. – „Ljudska bića sasvim prirodno prihvaćaju pretpostavku da je velika nesreća pokazatelj velikih prijestupa i teških grijeha; ali takvim mjerenjem karaktera ljudi često pokazuju pogrešno shvaćanje. Mi ne živimo u vremenu kad se za grijeh odmah uzvraća kazna. Živeći zajedno /u istoj zemlji, naselju, a često i domaćinstvu/ dobri i zli su pomiješani, i nesreće pohađaju sve. Ponekad ljudi pređu graničnu liniju Božje zaštite, i onda sotona pokazuje svoju moć nad njima, a Bog ne intervenira. Job je bio bolno i teško pogođen, a njegovi prijatelji su uporno nastojali da ga osvjedoče da su sve njegove patnje bile posljedica njegovog grijeha, i naveli su ga da se osjeća osuđenim. Po onome što ga je zadesilo oni su ga prikazivali kao velikog grješnika; ali Gospod ih je ukorio što su osudili Njegovog vjernog slugu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 56, 1894. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1140-1141. {3BC 1140.5}
Job 4,9. – Jobovi prijatelji su imali pogrešnu predstavu o Bogu. – „Svijet je preplavljen bezbožnošću, međutim patnja i stradanje nisu uvijek posljedica izopačenog načina življenja. Job nam je u Riječi Božjoj sasvim jasno prikazao kao čovjek koga je sotona kad mu je to bilo dopušteno, izložio teškom kušanju i patnjama. Neprijatelj ga je lišio svega što je u životu posjedovao. Djeca su mu bila otrgnuta od njega, i sve porodične veze raskinute, tijelo mu je za izvjesno vrijeme bilo prekriveno odvratnim, groznim i ljutim ranama, i on je strašno patio. Prijatelji koji su došli da ga tješe, nastojali su da ga uvjere da je sam svojim grješnim životom prouzrokovao sve te patnje i stradanja. Međutim, on se brani, i pobijajući optužbe svojih prijatelja, izjavljuje: ‘Kako ste mi svi vi mučni tješioci’ /Job 16,2/. Nastojeći uporno da ga prikažu krivim pred Bogom i zaslužnim Njegove kazne, dovodili su ga u još teže iskušenje, a Boga prikazivali u lažnoj svjetlosti. Job ipak nije odstupio od svoje odanosti, i Bog ga je nagradio kao svog vjernog slugu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 22, 1898. {3BC 1140.6}
38.
Job 38.pogl. – Bog postavlja pitanja na koja naučnici ne mogu da odgovore. – „Ljudi najvećih umnih sposobnosti ne mogu da shvate tajne Božje na koje nailazimo u prirodi. Božansko nadahnuće postavlja mnoga pitanja na koja ni najoštroumniji naučnici ne mogu da odgovore. Ta pitanja nisu postavljena da bismo mi odgovorili na njih, jer je to nemoguće, već da nam skrenu pažnju na dubinu Božjih tajni, i da ljudima stave do znanja koliko je njihova mudrost ograničena; da u običnim pojavama svakodnevnog života ima tajni koje nadmašuju shvaćanje ograničenog ljudskog uma; da su Božje namjere i sudovi neispitani, a Njegova mudrost nedokučiva. Da bi se otkrio čovjeku, On se zaodjenuo gustim oblakom tajanstvenosti. {3BC 1141.1}
Bog ne namjerava da o sebi otkriva više nego što je čovjeku već otkriveno. Kad bi ljudi u potpunosti pronikli u putove i djela Božja oni ne bi vjerovali u Njegovu beskonačnost. Njegovu mudrost, razloge i namjere čovjek u svojoj ograničenosti ne može ni da pretpostavi. ‘O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi Njegovi’ /Romans 11:33/! Njegova ljubav se nikad ne može razjasniti prirodnim zakonima. Kad bi se to moglo učiniti, onda ne bismo osjećali potrebu da Mu povjeravamo interese svoje duše. Skeptici odbijaju da vjeruju zato što svojim ograničenim umom ne mogu da shvate neograničenu silu kojom se Bog otkriva ljudima. Čak ni mehanizam ljudskog tijela ne mogu u potpunosti da shvate; on predstavlja tajnu koja zbunjuje i najučenije. {3BC 1141.2}
I zato što ljudska nauka u svom istraživanju ne može da razjasni Tvorčeva djela i Njegove putove, ljudi sumnjaju u postojanje Boga a Njegovu beskonačnu silu pripisuju prirodi. Božje postojanje, Njegov karakter i Njegov zakon, to su činjenice koje razumni ljudi i najviših naučnih dostignuća ne mogu da pobiju. Oni poriču Božje zahtjeve i zanemaruju interese svoje duše zato što ne mogu da shvate Njegove putove i Njegova djela. Bog je ipak uvijek nastojao da ograničene ljude uputi kako mogu da vjeruju u Njega i da se sa potpunim povjerenjem predaju u Njegove ruke. Svaka kap kiše, ili pahuljica snijega, svaki stručak trave, svaki list, svaki cvijet, svaki grm – svjedoče o Bogu. Te sitne pojave kojima smo svakodnevno okruženi pružaju nam pouku da ništa ne izmiče pažnji Svemogućega i da za Njega ništa nije beznačajno.“ – GCB (Bilten generalne konferencije) 18.02.1897. {3BC 1141.3}
1, 2. See EGW comment on 2 Kings 4:7-9. {3BC 1141.4}
Job 38:11. Sila koja vlada valovima oceana može obuzdati i silu pobune. — Ništa se ne može desiti ni u jednom dijelu svemira, a da Onaj koji je svuda prisutan to ne vidi i ne zna. Nijedan dogadaj u ljudskom životu nije nepoznat našem Tvorcu. Iako sotona stalno smišlja zlo, Gospod naš Bog »svijem vlada«, tako da to ne može da naudi Njegovoj vjernoj i poslušnoj djeci. Ista sila koja vlada burnim valovima oceana, može da obuzda i svaki talas pobune i zločina. I jednima i drugima On govori: »Dovde ćeš dolaziti, i dalje nećeš«.{3BC 1141.5}
Nema pouke o poniznosti i yjeri koju ne bismo mogli đaizvučemo i shvatimo, ako pratimo Božje postupanje sa Njegovim stvorenjima. Gospod malo može učiniti za sinove Ijudske zato što su tako puni oholosti i prazne slave. Oni uzdižu sebe, veličaju svoju snagu, svoje znanje i mudrost. Zato je neophodno da Bog razočara ojihove nade i osujeti njihove planove, kako bi naučili da se oslanjaju samo na Njega. Sve naše snage i sposobnosti potiču od Boga, i ništa ne možemo činiti nezavisno od snage koju nam On daje. Postoji li čovjek, žena Oi dijete koje Bog ne održava u životu? Ima li pustoši koju Bog ne možepretvonti u izobilje? Ima li potrebe koju Bog ne može zadovoljiti?… {3BC 1141.6}
On želi da mi od Njega očekvgemo zaštitu i vodstvo u svim dužnostima i zbivanjiina u svom životu (ST 14. 07,1881). {3BC 1141.7}
42.
Job 42,10. – Molimo se za one koji nas vrijeđaju. – „Trudimo se da hodimo u svjetlosti kao što je Krist činio. Kad se Job pomolio na samo za sebe, nego i za one koji su bili protiv njega Bog je njegovoj muci i njegovom ropstvu učinio kraj. Kad je osjetio usrdnu želju da pomogne onima koji su se ogriješili o njega, on je i sam primio pomoć. Molimo se Bogu, ne samo za sebe, nego i za one koji su nas uvrijedili i koji ne prestaju da nas vrijeđaju. Molimo se molimo, naročito u svojoj duši. Tražimo Gospoda bez prestanka, jer su Njegove uši otvorene za iskrene molitvu upornog molitelja kad se u duši ponizi pred Njim.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 88, 1906. {3BC 1141.8}
Uputa za studiozno proučavanje pojedinih psalama. – „Kako je strašno kad se spoznaja o Bogu ne stekne onda kad treba i kad je vrijeme za to! Kako je žalosno kad se neko ponizi onda kad je to prekasno! O, zašto se ljudi ne odazivaju Božjem pozivu? Psalmista kaže: „Moje mi srce govori: ‘Traži lice njegovo!’ Da, lice tvoje, o Gospode, ja tražim“ /Ps.27,8/. Cijeli ovaj psalam je odlična pouka i treba ga čitati i pažljivo proučavati kao razrednu lekciju. Psalam dvadeset osmi, dvadeset deveti, i sedamdeset osmi govore o obilju blagoslova koje Gospod izljeva na svoj narod i o nedovoljnom odazivu naroda na sve te Njegove blagodati. Psalam osamdeset prvi pruža objašnjenje zašto su Izraelci bili rasijani po tuđim zemljama. Oni su zaboravili na Boga, kao što ga pripadnici crkve u našoj zemlji i danas zaboravljaju. Čitajmo psalme: osamdeset deveti, devedeseti, devedeset prvi, devedeset drugi i devedeset treći. Na ove tekstove mi je naročito bila skrenuta pažnja. Zar nećemo da razmotrimo Riječ Gospodnju? Sve je ovo napisano za opomenu nama na koje posljedak svijeta dođe; i zar onda ne treba da to bude predmet proučavanja u našim školama? Riječ Božja sadrži upečatljive pouke date u ukorima, opomenama, ohrabrenjima i divnim obećanjima. Nije li to hrana koju treba, kao obrok u pravo vrijeme, servirati mladima?“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 96, 1899. {3BC 1142.1}
1.
Psalms 1,3. – Što kršćanina čini uvijek svježim i zelenim?. – „Težite da budete kao drvo koje se uvijek zeleni. Nosite ukrase krotkog i smjernog duha, što je pred Bogom dragocjeno. Njegujte blagodati duhovnih rodova, kao što su: ljubav, radost, mir, strpljenje i dugo podnošenje, plemenitost, dobrota, vjera, krotkost, usmjerenost i suzdržavanje. To su plodovi kršćanskog stabla. Zasađeno pokraj potoka, ono svoj rod donosi uvijek u svoje vrijeme.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 39, 1896. {3BC 1142.2}
5.
Psalms 5,6-12. /Ps.5,5-12/. – /James 3:8/. – Istaknute karakteristike jezike. – „Sposobnost govora je jedan od velikih darova koje je Bog podario čovjeku. Jezik je mali ud, ali riječi koje on oblikuje i izgovara imaju veliku silu. Gospod kaže preko apostola: ‘A jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti’ /Jas 3,8/. On zavađa čitave nacije i dovodi do ratova i krvoprolića. Riječi mogu da zapale vatru koju je teško ugasiti. Ali one isto tako mogu da donesu radost i sreću mnogoj duši. I kad se riječi izgovaraju zato što Gospod nalaže: ‘Govori im riječi moje’, one često izazivaju tugu i kajanje. {3BC 1142.3}
Dar govora treba koristiti sa velikom odgovornošću; i treba ga veoma brižljivo čuvati, jer predstavlja veliku silu i na zlo isto tako kao i na dobro. {3BC 1142.4}
‘Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Gospodu se gadi. Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Gospode prepun poštovanja. U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. Kazni ih, o Bože! Nek’ propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; ta oni se digoše na tebe. Nek’ se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču svi dovijeka. Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, jer pravednika, Gospode, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom kao štitom zaklanjaš’ /Psalm 5:6-12/. {3BC 1142.5}
U ovim stihovima su prikazane i pravda i nepravda. Tu su istaknute karakteristike jezika i govora.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 34, 1899. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1142. {3BC 1142.6}
8.
- See EGW comment on Isaiah 60:1. {3BC 1142.7}
11.
Psalms 11,6. – /Malachi 3:18. /Malachi 4:1/. – Proždirući plamen nagrada nepokajanih. – „Nepokajani će primiti svoju nagradu na kraju ovozemaljske povijesti. ‘Na grešnike će izliti žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine’ /Ps.11,6/. Vatra će dolaziti od Boga s neba. Površina zemlje će sva popucati, izbacujući oružje skriveno u njenim dubinama. Iz svih tih pukotina koje će stravično zjapiti izbijati će razbuktali plamen proždirućeg ognja. Same stijene raspadat će se od silne vatre. Nastupiti će dan koji gori kao peć. Od strašnog usijanja stihije će se raspasti, a zemlja i djela koja su na njoj izgorjeti će. Nepokajani ‘oholi i zlikovci bit će kao strnjika; dan koji se bliži spalit će ih – govori Gospod nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice’ /Mal.3,18/. Svi će primiti platu ‘naplatit ću svakom po njegovom djelu’ /Rev 22,12/!“ – SW (Upute za rad subotnje škole /časopis/) 14.03.1905. {3BC 1142.8}
17.
Psalms 17. – /Ephesians 6:12; Revelation 12:12/. – Davidova borba i uspinjanje. – „David je bio primjeran čovjek. Njegova životna povijest je od interesa za svaku dušu koja se bori za vječne pobjede. U njegovom životu su se dvije sile otimale za prevlast. Nevjerovanje je svrstalo sve svoje sile u borbi i nastojanju da baci u zasjenak svjetlost koja ga je obasjavala sa Božjeg prijestolja. U njegovom srcu je iz dana u dan vođena borba, jer je sotona na svakom koraku nastojao da spriječi napredovanje sila pravde. David je razumio što znači rat sa poglavarstvima i vlastima, s upraviteljima tame i duhovima pakosti ispod neba. Ponekad je izgledalo da pobjeda mora biti na strani neprijatelja. Ali je konačno vjera pobijedila i David se radovao u spasonosnoj sili Gospodnjoj. {3BC 1142.9}
Borba kroz koju je David prolazio očekuje neizbježno svakog Kristovog sljedbenika. Sotona je sišao na ovu zemlju sa velikom silom, znajući da vremena malo ima. Borba se vodi na očigled čitavog svemira, i anđeli su spremni da za Božje teško pritiješnjene borce podigne zastavu nasuprot neprijatelju, i da u njihova usta stave pjesmu radosti i pobjeda.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 38, 1905. {3BC 1143.1}
Psalms 17,5. – Na svim putovima vreba opasnost. – „Ne treba da se iznenađujete ako na putu za nebo nije uvijek sve prijatno. Nije preporučljivo gledati na svoje propuste i neuspjehe. Gledanje u Isusa razgoni tamu i donosi pravo obilje svjetlosti. Idimo svakog dana naprijed, moleći se kao David: ‘Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zaista mi noga na putima tvojim’ /Psalms 17,5/. Na svim putovima kroz život vreba opasnost; međutim, sigurni ćemo biti samo ako idemo onim putem kojim nas vodi Veliki Učitelj, imajući puno povjerenje u glas Onoga koji kaže: ‘Dođi i slijedi me’ /Mt.19,21; Mk.10,21; Luke.18,22/. ‘Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koji vodi u život’ /joh.8,12; Is.9,1; 42.6.7; 49,6; Mal.3,20; Lk.1,78.79; 2,32/. Neka naše srce nađe svoj mir u Njegovoj ljubavi. Neophodno je posvećenje duše, tijela i duha. To je ono za čime moramo da čeznemo.“ – NL (Listići dnevnika Ellen G. White /serija brošura/) 11,2. {3BC 1143.2}
18.
Psalm 18:3 . /Psalms 18,3/. – Odlučnost uvećava snagu volje. – „Ako svoje povjerenje u Gospoda priznate pred ljudima i ženama, dobiti će te novu snagu. Budite odlučni u svojoj namjeri da slavite Boga. Sa čvrstom odlučnošću uvećava se i snaga volje; i uskoro ćete doći do zaključka da ne možete da ne slavite Boga. ‘Zazvat ću Gospoda, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen’ /Psalm 18:3 /.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1902. {3BC 1143.3}
Psalms 18,26. /Psalms 18,25/. – Ilustracija milosti i pravednosti. – „David dalje nastavlja: ‘S prijateljem ti si prijatelj’ /Ps.18,26/. Primijenimo u praksu pouku koja nam se pruža u pedeset osmom poglavlju knjige Izaijine, pokazujući milost prema nevoljnima i ucviljenima. ‘Poštenu poštenjem uzvraćaš’ /Ps.18,26/. Bog će nagraditi ljude prema njihovoj ispravnosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1902. {3BC 1143.4}
Psalms 18,27. /Psalms 18,26/. – Bog nam prilazi tamo gdje smo. – „’S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš’ /Ps.18,27/. To znači da i mi treba da ljudima prilazimo tamo gdje su, i da s njima postupamo onako kao što Gospod postupa s nama. Nemojmo da – odbijajući da svojim bližnjima priđemo tamo gdje su – i sami sebe stavimo izvan domašaja Božje ljubavi i milosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1902. {3BC 1143.5}
19.
Psalms 19. – /Psalm 119:130/. – Pouke koje možemo čitati na nebeskom svodu. – „Bog nas poziva da se učimo promatrajući nebesa i proučavajući Njegova djela u prirodi. ‘Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjem! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže; koji ne čine bezakonje već hode putovima njegovim’ /Psalm 19:1-3 /. Možemo li lakše da zapamtimo pouke koje nam pruža i sama priroda? Zar da ne otvorimo oči svojih čula za divne pouke koje nam na taj način pruža sam Bog? Dobro bi bilo da češće čitamo psalam devetnaesti da bismo shvatili kako se sve što je Bog stvorio pokorava određenim zakonima… {3BC 1143.6}
Promatrajući čudesna Božja djela treba da razmišljamo o njima i da pouke koje izvučemo iz toga ponavljamo svojoj djeci, kako bismo ih naveli da Božju stvaralačku moć i veličinu promatraju u Njegovim stvorenim djelima. {3BC 1143.7}
Koji je bog kao Bog naš! On očinski brižljivo vlada nad svojim kraljevstvom i podigao je ogradu – deset zapovijedi – oko svojih podanika, da bi ih čuvao od prijestupa. Zahtijevajući poslušnost zakonima svoga kraljevstva, Bog pripadnicima svog naroda osigurava zdravlje i sreću, radost i mir. On ih uči da savršeni karakter koji On zahtijeva mogu izgraditi samo ako se dobro upoznaju sa zahtjevima Njegove riječi. Psalmista kaže: ‘Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje’ /Psalms 119,130/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 96, 1899. {3BC 1143.8}
Psalms 19,2-15. /Psalms .19,1-14/. – Otkrivanje jednog višeg odgoja. – ‘Kad je Krist kao sin čovječji došao među ljude, On je sa sobom donio nebesku mudrost, jer je On stvarao svjetove i sve što je na njima. Čovjekovo izučavanje nauke i prirode bez pomoći božanskih uputa, ne odgovara dragocjenim poukama koje je Krist svojim slušaocima želio da pruži kroz prirodu. Ljudi propuštaju da se pouče iz sitnica u prirodi, koje sadrže velike i značajne istine bitne za spasenje duše. {3BC 1143.9}
Pokoravanje prirodnim zakonima je pokoravanje zakonu Božjem. Krist je u svemu došao kao Bog prirode. Došao je da rasvijetli značaj i povezanost prirode sa nebom, da u ljudski um utisne slavu Onoga ko je sve to stvorio, da nauči ljude da se pokoravaju Njegovom glasu, da im pruži nauku o pravom odgoju, što predstavlja jednostavnost prave religije. ‘Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj neba sežu. Ondje suncu razape šator, te ono k’o ženik iz ložnice ide, k’o div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu’ /Ps.19,2-7/. {3BC 1144.1}
Zatim psalmista zakone Božje u prirodnom svijetu povezuje sa zakonima danim bićima obdarenim razumom. ‘Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči; prava je naredba Gospodnja – srce sladi; čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje; neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda; istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Gospode, hridi moja, otkupitelju moj’ /Ps.19,8-15/! {3BC 1144.2}
Ovaj psalam otkriva onaj uzvišeniji odgoj kojeg svi ljudi moraju primiti, ili propasti u svojim grijesima. Jedino se čovjek ne pokorava zakonima Gospodnjim. Umjesto da ljudi svjedoče o slavi Božjoj, On je naredio prirodi da pruža svjedočanstvo s djelima koja je On tako premudro stvorio. {3BC 1144.3}
Krist se služio zbivanjima iz ovozemaljske prirode da bi prikazao velike duhovne istine. Parabola o sijaču i sjemenu sadrži pouku od najvećeg značaja. Krist je iznosi pred nas kao priručnik da bi nam prikazao duhovno sijanje. Gospod skreće našu pažnju na svoja stvorena djela u prirodi koja nam ponavljaju Kristove pouke. On naređuje prirodi da govori našim čulima i osjećanjima, tako mi u prirodi možemo da čujemo i prepoznamo Božji glas. Priroda govori o vječnim istinama.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 28, 1898. {3BC 1144.4}
Psalms 19,2. /Psalms 19,1/. – /Iz.40,26/. – Mjesec i Zvijezde mogu da budu naši suputnici. – „Nebeski svod može za mlade da bude priručnik stalnog proučavanja iz koga mogu da izvuku pouke od najvećeg interesa. Mjesec i zvijezde mogu da budu njihovi suputnici koji će im najuvjerljivijim jezikom govoriti o Božjoj ljubavi.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 25.10.1900. {3BC 1144.5}
Prirodne nauke – Božja riznica. – „Ako Kristov sljedbenik zaista vjeruje u Njegovu Riječ i po njoj živi, nema nauke u svijetu prirode koju on neće biti u stanju da shvati i prikladno primjeni i da je iskoristi kao sredstvo da istinu prenese i drugima. Prirodne nauke predstavljaju Božju riznicu iz koje svaki student u školi Kristovoj može da se opskrbi. Putovi Božji u filozofiji prirode i neobjašnjive tajne u vezi s Njegovim postupanjem sa ljudima predstavljaju riznicu iz koje svi mogu da crpe saznanje.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 95, 1899. {3BC 1144.6}
Nauka i religija ne mogu da se razdvajaju. – „Priroda je prepuna pouka o Božjoj ljubavi. Pravilno razumijevanje ovih pouka vodi nas Tvorcu. Pojave u prirodi ukazuju na Boga kao Tvorca i otkrivaju one jednostavne i svete istine koje čiste dušu, dovodeći je u prisniju vezu sa Bogom. Ove pouke naglašavaju istinu da se nauka i religija ne mogu razdvajati. {3BC 1144.7}
Krist je došao na ovu zemlju da ljude uputi u tajne kraljevstva Božjeg. Međutim, svojim ljudskim razumom oni nisu mogli da shvate Njegove pouke. Nauka koja je božanskog porijekla ne može da stvori ljudska mudrost… Kad se ljudi pomire i slože sa Bogom, priroda im govori riječima nebeske mudrosti, dajući im svjedočanstvo da je Sveto pismo vječna istina. Dok nam Krist govori posredstvom raznih pojava i zbivanja u prirodi, nauka prave religije govori neposredno, objašnjavajući povezanost zakona Božjeg sa prirodnim i duhovnim svijetom.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 67, 1901. – {3BC 1144.8}
Psalms 19,2-4. /Psalms 19,1-3/. – /Psalms 147,4/. – Proučavanje stvaranja uzdiže i oplemenjuje um. – „Kad bi i oni koji su lakomisleni i koji teže za uživanjima dopustili svojim mislima da se zadržavaju na onome što je stvarno i istinsko, srce im ne bi moglo da ne osjeti strahopoštovanje prema Bogu prirode. Proučavanje karaktera Božjeg, kako je otkriveno u njegovim stvorenim djelima, otvara široko polje za razmišljanje i odvraća um od ponižavajućih zadovoljstava koja iscrpljuju i tijelo i dušu. Znanje o Božjim djelima i putovima možemo samo početi da stječemo na ovom svijetu; studije o tome biće nastavljene kroz beskrajna vremena vječnosti“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 06.05.1897. {3BC 1144.9}
Psalms 19,2-7. /Psalms 19,1-6/. – Sile prirode su Božji poslanici. – „’Nebesa slavu Božju kazuju, navješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj neba sežu. Ondje suncu razape šator, te ono k’o ženik iz ložnice ide, k’o div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu’ /Psalms 19,2-7/. Ovdje nas Bog potiče da razmišljamo o Njegovim divnim djelima u svijetu prirode. On želi da svoje misli od vještačkih tvorevina okrenemo prirodi. To ćemo najbolje shvatiti ako svoje oči podignemo ka vrhovima Božjih gora i razmišljamo o djelima Njegovih ruku. To su djela Božja. Njegova ruka je oblikovala planinske masive i utvrdila ih na njihovom mjestu, tako da se ne mogu pomjeriti osim na Njegovu zapovijed. Vjetar, sunce, kiša, snijeg i led – sve su to Njegovi Poslanici koji izvršavaju njegovu volju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 16, 1897. {3BC 1144.10}
Psalms 19,15. /Proverbs 4:23; Matthew 12:34-37; Philippians 4:8/. – Kontrolirano i plemenito razmišljanje Bog prihvata i odobrava. – „’Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Gospode, hridi moja, otkupitelju moj’ /Psalms 19,15. /Psalms 19,14/! Dok Bog svojim svetim Duhom djeluje na srce, čovjek sa svoje strane mora da surađuje s Njim. Misli se moraju ograničavati, čuvati i odvraćati od zadržavanja na onome što samo slabi i skrnavi dušu. Misli moraju biti čiste a usredotočenost srca besprijekorna, da bi riječi koje izlaze iz usta bile ugodne Bogu i korisne za one s kojima se družimo… ‘Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi’ /Mt.12,34-37/. {3BC 1145.1}
U svojoj besjedi na Gori blaženstva, Krist je svojim učenicima prikazao dalekosežna načela zakona Božjeg. On je obrazložio svojim slušaocima da se zakon može prestupati i u mislima prije nego što se zla želja provede u djelo. Stoga moramo da kontroliramo svoje misli i da ih uvijek usklađujemo sa Božjim zakonom. Plemenite sile uma Gospod nam je podario da bismo ih koristili u pobožnom razmišljanju o onome što je nebesko. Bog nam je pružio obilne mogućnosti da bi duša stalno napredovala u pobožnosti i božanskom životu. Stavio nam je na dohvat ruke sve sile neophodne da bismo napredovali u spoznaji i vrlinama; a ipak, kako se malo ta prednost i sile cijene i uživaju! Kako se često dopušta mislima da se zadržavaju na onome što je zemaljsko, puteno i ponižavajuće! Svoje vrijeme i misli mi posvećujemo tričavim i beznačajnim stvarima ovog svijeta, a zanemarujemo velike interese koji su vezani za vječni život. Plemenite snage uma zakržljaju i slabe zato što ih ne uvježbavamo razmišljanjem o onome što je vrijedno i dostojno njihove koncentracije. ‘Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu’ /Philippians 4:8 /! {3BC 1145.2}
Neka svi oni koji žele da budu učesnici u božanskoj prirodi shvate činjenicu da moraju izbjegavati pokvarenost koja je na svijet došla kroz pohotu i popuštanje tjelesnim željama. Mora se voditi neprekidna i usrdna borba duše protiv prljavog maštanja. Moramo se nepokolebljivo odupirati iskušenju da učinimo grijeh bilo u mislima ili na djelu. Vjera u Onoga koji je u stanju da nas sačuva od svakog pada, duša se mora čuvati od svake mrlje i poganosti. Proučavajmo najpomnije Svete spise, razmišljajući trezveno i iskreno o onome što je u vezi sa našim vječnim spasenjem. Neizmjerna milost i ljubav Kristova, i žrtva podnesena nas radi zahtijevaju da o tome najozbiljnije i najsvečanije razmišljamo. U mislima posebno treba da se zadržavamo na karakteru našeg dragog Spasitelja i Posrednika. Trudimo se u težnji da shvatimo značenje plana spasenja. Razmišljajmo duboko i pobožno o misiji Onoga koji je došao da spasi narod svoj od grijeha njihovih. ‘Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih’ /Mt.1,21/. Stalnim razmišljanjem o onome što je nebesko, naša vjera i ljubav će rasti i jačati. Naše molitve će biti sve prihvatljivije za Boga, jer će sve više i više odisati vjerom i ljubavlju i biće sve usrdnije. Biće više stalnog povjerenja u Isusa, i svakog dana ćemo imati živo iskustvo i spremnost da u sili Kristovoj spašavamo sve koji kroz Njega dolaze k Bogu.{3BC 1145.3}
Promatranjem mi se mijenjamo, i ako se u mislima stalno zadržavamo na savršenstvu našeg božanskog Uzora, mi ćemo poželjeti da se potpuno preobrazimo u obličje Njegove čistoće. Osjetiti ćemo glad i žeđ duše da postanemo slični Onome koga odano ljubimo. Više ćemo razmišljati o Kristu, više ćemo o Njemu govoriti drugima i više ćemo Ga isticati pred svijetom. Mi smo pozvani da se odvojimo od svijeta, da bismo postali sinovi i kćeri Najvišega; i mi imamo svetu obvezu da slavimo Boga, kao Njegova djeca na ovom svijetu. Bitno je da svim srcem i dušom ostanemo u Kristu, da bismo se na kraju mogli nadati blagodati koja će nam se dati kad se Krist pojavi sa neba.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 12.06.1888. {3BC 1145.4}
Psalms 19. i 20. – Devetnaesti i dvadeseti Psalam su naročito podesni za nas. – „Gospod želi da nas probudi da bismo shvatili svoje pravo duhovno stanje. On želi da se svatko od nas u srcu i duši ponizi pred Njim. Riječi nadahnuća koja se nalaze u Psalmu devetnaestom i dvadesetom prikazane su mi kao pouka za naš narod. Naša je velika prednost da prihvatimo te opomene i da vjerujemo u ta dragocjena obećanja. Moja je iskrena molitva da se u srcu potpunom probudimo pred opasnostima koje okružuju sve one koji su ravnodušni u odnosu na svoje vječno dobro. Svete spise treba da pretražujemo kao nikad do sada. Riječ Božja treba da bude naš odgojitelj i naš vođa. Mi treba da razumijemo što govori Sveto pismo.{3BC 1145.5}
U toku noći čini mi se kao da ponavljam narodu ove riječi. Neophodno je da pomnije preispitujemo sami sebe. Nemamo vremena da popuštamo svojim prohtjevima i željama. Ako se povežemo sa Bogom mi ćemo se u srcu poniziti pred Njim i biti mnogo revnosniji u usavršavanju kršćanskog karaktera. Pred nama je veliki i veoma ozbiljan zadatak, jer stanovnike svijeta treba prosvijetliti u pogledu vremena u kojem živimo; i kad im se iznese određeno i nedvosmisleno svjedočanstvo oni će biti prosvijećeni i navedeni da iskreno preispitaju sami sebe“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 12, 1909.{3BC 1146.1}
25.
Psalms 25,18. – /2 Samuel 16:12/. – Snažan čovjek u oluji. – „David nikad nije bio dostojniji divljenja nego u času svoje nesreće i patnje. Ovaj cedar Božji zaista nikad nije bio veći nego kad se s mukom borio u buri iskušenja. On je bio čovjek žestokog temperamenta, čovjek koji je duboko osjećajući uvrede mogao da plane i da bude strašno ozlojeđen na nepravdu. Bio je brz da raščisti sa podmetanjem nezaslužene krivice. Sramota je, kaže on, razdirala njegovo srce. I to ne bi bilo neočekivano, ako bi uvreda došla od bezumnika, da on plahovito da izraza svakoj nekontroliranoj razdraženosti, da plane žestokim gnjevom i izrazi spremnost na osvetu /1 Samuel 25,1-25/. Međutim, u riječima: ‘Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje’ ne vidi se ništa od onoga što bi se prirodno moglo očekivati od čovjeka takvog temperamenta. Slomljena srca i bolno pogođenih osjećanja, ali bez ikakvog gunđanja ili nezadovoljstva, on se okreće od prizora svoje slave ali i mjesta svog prijestupa (napušta Jeruzalem i kraljevski prijestol), i nastavlja da bježi, da bi spasio život.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 6, 1880. {3BC 1146.2}
32.
Psalms 32,1.2. – David ponovo obraćen. – „Davidu je njegov prijestup bio oprošten zato što se od svega srca ponizio pred Bogom i u pokajanju i skrušenosti duše vjerovao da će Božje obećanje o praštanju zaista ispuniti. On je priznao svoj grijeh, pokajao se i iskreno se obratio. U zanosu sigurnosti da mu je zaista oprošteno, on je uzviknuo: ‘Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Gospod ne ubraja krivnju i u čijem duhu nema prijevare’ /Psalms 32,1.2/! Blagoslov dolazi kroz oproštaj; oproštaj dolazi kroz vjeru da je grijeh, pošto je priznat i okajan, preuzeo na sebe veliki Iskupitelj koji uze na se grijehe svijeta. Na taj način svi blagoslovi dolaze samo preko Krista. Njegova smrt predstavlja žrtvu pomirenja za naše grijehe. On je veliki Posrednik preko koga mi primamo milost i oproštaj od Boga. On je, stoga, zaista Začetnik i Vršitelj naše vjere.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 21, 1891. {3BC 1146.3}
33.
6, 9. See EGW comment on Genesis 1:1-3. {3BC 1146.4}
34.
Psalms 34,13-16. /Psalms 34,12-15/. – Sigurnost potpomaže i doprinosi zdravlju. – „’Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njime ide: jer oči Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca’ /1 Peter 3:10-12 /.{3BC 1146.5}
Sigurnost u Božje odobravanje potpomaže fizičko zdravlje. Ona krijepi i jača dušu u borbi protiv sumnje, zbunjenosti i prekomjernog bola, koji potkopavaju životne snage i dovode do nervnih oboljenja koja najviše iscrpljuju i tište dušu. Gospod se zaklinje svojom riječju koja nikada ne može iznevjeriti da oči Njegove gledaju na pravednike i da Njegovo uho čuje njihove molitve, dok je strašno lice Njegovo prema onima koji čine zlo. Mi radimo veoma pogrešno protiv sebe samih kad polazimo putem kojim Gospod ne može da odobri.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.10.1883. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1146.{3BC 1146.6}
35.
Psalms 35,28. – Odgajanje jezika. – „Jezik se mora odgajati, disciplinirati i navikavati da govori o slavi neba i o ljubavi Isusa Krista, ljubavi koja se ni sa čim ne može usporediti.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 32, 1890. {3BC 1146.7}
42.
Psalms 42,2. /Psalms 42,1/. – Naša duša treba da gladuje i žedni za nebeskim darovima. – „Svoje molitve Gospodu mi treba da upućujemo u vjeri i poniznosti, vjerujući nepokolebljivo da će On zaista raditi za nas kao i za sve one koji iskreno traže spasenje. Više vremena treba da posvetimo usrdnoj molitvi. Sa povjerenjem maloga djeteta, treba da priđemo našem nebeskom Ocu i da Mu povjerimo svaku našu potrebu. On je uvijek spreman da oprosti i da nam ukaže svoju pomoć. Opskrbljivanje božanskom mudrošću neiscrpno je, i Gospod nas ohrabruje da se tim izobiljem opskrbljujemo u svakoj svojoj potrebi. Čežnja koju mi uvijek treba da osjećamo za duhovnim blagoslovima i prednostima opisana je u riječima psalmiste: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože za tobom’ /Psalms 42,2/. Treba da osjećamo dublju glad duše za obiljem darova koje nebo tako rado daje. Treba da budemo gladni i žedni pravde.{3BC 1146.8}
O, kako bi trebalo da gorimo od želje: da ličnim iskustvom upoznamo Boga, da se u predvorju Svevišnjega rukama vjere u molitvi držimo za Njegova obećanja i da svoju bespomoćnu dušu povjerimo Onome koji može da spasi. Njegova dobrota i ljubav su zaista bolje od života.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 38, 1905. {3BC 1147.1}
51.
Psalms 51,3-19. /Psalm 51:1-17 /. – Put povratka Bogu. – „Prikazujem vam Psalam pedeset i prvi, psalam pun dragocjenih pouka. Iz njega se možemo naučiti kojim putem treba da krenemo ako smo se odvojili od Gospoda. Poštovanom i uzvišenom kralju Izraela, Gospod ovdje preko svog proroka upućuje poruku ukora. David priznaje svoj grijeh i iskreno uviđa da je Bog pravedan u svim svojim postupcima. ‘Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grješan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, neka se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Neka mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti’ /Psalms 51,3-19/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 147, 1903.{3BC 1147.2}
Glavna krivica je grijeh protiv Boga. – „Grijeh je grijeh, bez obzira da li ga je počinio onaj koji sjedi na prijestolju, ili najskromniji i najneznatniji u životu. Dolazi dan kad će svi koji su počinili grijeh biti prinuđeni da priznaju, iako će to biti prekasno da bi primili oproštaj. Bog dugo čeka da bi se grješnik pokajao, i u tome pokazuje čudesno strpljenje. Ali će prijestupnici Njegovog zakona na kraju ipak morati da polože račun za sve to.{3BC 1147.3}
Čovjek griješi i kad vrijeđa svoje bližnje, ali je glavna krivica grijeh koji je time počinio protiv Gospoda i pružio loš primjer drugima. {3BC 1147.4}
Iskreno Božje dijete ne uzima olako nijedan od propisa Njegovog zakona.“ – (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 147, 1903. {3BC 1147.5}
Psalms 51,5. /Psalms 51,3/. – Neusmrćena savjest navodi na pokajanje. – „David je često trijumfirao u Bogu, ali je ipak mnogo razmišljao i o svojoj nedostojnosti i grješnosti. Njegova savjest nije bila usmrćena. ‘Grijeh je moj’, kaže on, ‘svagda preda mnom’ /Psalms 51,5/. On nije laskao sebi da je grijeh oblast sa kojom on nema ništa i da to ne treba da ga se tiče. Vidjevši dubinu obmane u vlastitom srcu, on se duboko gnušao samog sebe, i molio se Bogu da ga svojom snagom sačuva od drsko i namjerno učinjenih grijeha, a da ga očisti i od tajnih prijestupa. {3BC 1147.6}
Opasno je umirivati svoju savjest i zatvarati oči da ne uvidimo i ne shvatimo svoju grješnost. Da bismo se kajali i priznavali svoje grijehe, treba da imamo na umu upute koja su nam u Božjoj Riječi dana u pogledu odvratnosti i gnusobe grijeha.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 71, 1893. {3BC 1147.7}
63.
Psalms 63,6.7. /Psalms 63,5.6/. – /Psalms 104,34/. – Razmišljanje o Kristu potiče ljubav i zajedništvo. – „U Kristovim rukama možete naći potpuni mir. Promatrajte Njegovu veliku ljubav; i dok razmišljate o Njegovom samoodricanju i Njegovoj neizmjernoj žrtvi podnesenoj nas radi da bismo povjerovali u Njega, vaše srce će se ispuniti svetom radošću, spokojnim mirom i neopisivom ljubavlju. Dok govorimo o Kristu, i upućujemo Mu svoje molitve, naše povjerenje u Njega kao našeg ličnog Spasitelja sve više jača a Njegov karakter se sve divnije odražava u nama… Na taj način možemo da uživamo u bogatoj gozbi Njegove ljubavi. Vjerujući da nas je On uzeo za svoje možemo unaprijed da okusimo blaženstvo neba. Čekajte na Gospoda u vjeri. On nas navodi da Mu se molimo i daje nam osjećanje svoje dragocjene ljubavi. Mi imamo prednost da Mu se približimo i da održavamo slatku zajednicu s Njim. Tako stječemo drugačije mišljenje o Njegovoj nježnosti i suosjećanju i srce nam se rastapa dok promatramo ljubav koju nam je dao. Osjećamo da Krist zaista boravi u našoj duši. Ostajemo u Njemu i s Njim se osjećamo kao kod kuće, Njegova obećanja krijepe nam dušu. Naš mir je sličan nabujaloj rijeci čiji se valovi slave jedan za drugim slijevaju u naše srce, i mi zaista večeramo sa Kristom i On sa nama. Imamo stvarnu predstavu o ljubavi Božjoj i u njoj nalazimo svoj mir. Nema jezika koji bi to mogao da opiše. To nadmašuje moć spoznaje. Mi postajemo jedno sa Kristom, i naš život je s Njim sakriven u Bogu. Imamo sigurnost da kad se pojavi On koji je život naš, onda ćemo se i mi s Njim pojaviti u slavi. Možemo Gospoda sa punim povjerenjem nazivati svojim ocem.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 52, 1894. {3BC 1147.8}
66.
Psalms 66,2-5. /Psalms 66,1-5/. – Ovaj psalam je Krist često pjevao. – „Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. Recite Bogu: ‘Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. Sva zemlja neka ti se klanja i nek’ ti pjeva, nek’ pjeva tvom imenu!’ Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim“ /Ps.66,2-5/. Ovaj psalam i dijelove psalma šezdeset osmog i sedamdeset drugog je Krist često pjevao. Tako je na najjednostavniji način i najotvoreniji način poučavao druge.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 08.09.1898. {3BC 1148.1}
Psalms 66,16. – Treba da više slavimo Gospoda. – „Zar ne bi trebalo da budemo zahvalni i da slavimo Gospoda pjesmama zahvalnosti? Kao kršćani, trebalo bi da odajemo hvalu i slavu Gospodu više nego što to činimo. Trebalo bi da u svoj život unosimo više svjetlosti Njegove ljubavi. Kad vjerom gledamo u Isusa, Njegova radost i mir odražavaju se u našem pogledu. Kako usrdno bi trebalo da težimo za takvom povezanošću sa Bogom da se blistavi zraci Njegove ljubavi odražavali na našem licu! Kad je naša duša osvježena silom Svetoga Duha prenosit ćemo oživljavajući utjecaj i na druge koji ne znaju što znači radost Kristove prisutnosti.{3BC 1148.2}
Dođite’, kaže psalmista, ‘Počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj’ /Psalms 66,16/!“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 115, 1903. {3BC 1148.3}
71.
Psalms 71,9.17.19. – /Psalms 92,14-16. /Psalms 92,13-15/. – Zaštita od zala koja prate starost. – „David se usrdno molio Gospodu da ga ne ostavi u starosti. A zašto se on tako molio? On je zapazio da su starci oko njega većinom bili nesretni, jer su nesretne crte njihove naravi sa godinama starosti postajale sve izrazitije. Ako su po prirodi bili tvrdice i gramzivi, oni su u starosti postajali nepodnošljivi. Ako su bili zavidljivi, mrzovoljni i nestrpljivi, to se naročito izražavalo u starosti. {3BC 1148.4}
David je bio zabrinut kad je vidio kako oni za koje se nekad mislio da imaju strah Gospodnji, sada u starosti izloženi podsmjehu Njegovih neprijatelja, i tako je izgledalo kao da su napušteni od Boga. A zašto su se oni našli u takvom položaju? Kad su ostarili oni su izgubili svoju nekadašnju moć rasuđivanja, i bili su skloni da prihvaćaju varljive savjete neiskusnih u pogledu onih u koje je trebalo da imaju povjerenja. Njihova zavist i ljubomora, zbog toga što svi nisu mogli da se slože sa njihovim pogrešnim rasuđivanjem, ponekad se rasplamsavala u pravu vatru strasti. Neki su mislili da im njihova rođena djeca i srodnici žele smrt da bi se domogli njihovog položaja i bogatstva i da bi prigrabili počasti koje njima pripadaju. A drugi su se opet do te mjere odali ljubomori i gramzivosti da su uništavali svoju rođenu djecu. {3BC 1148.5}
Davida je to jako potreslo i zabrinulo. Razmišljajući da i sam mora da ostari, strahovao je da ga Gospod ne ostavi da bude tako nesretan kao starci čije je ponašanje promatrao i koji su neprijateljima Gospodnjim dali povode da ih sramote. Sa tim teretom na duši, on se usrdno molio: ‘Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju’ /Psalms 71,9.17.18/. David je osjetio potrebu da ga Bog sačuva od zala koja prate starost. {3BC 1148.6}
Često se dešava da ostarjeli ljudi ne uviđaju i ne priznaju da su njihove umne snage opale, i zato skraćuju svoje dane preuzimajući na sebe brigu koja pripada njihovoj djeci. Sotona se često poigrava sa njihovom uobraziljom, navodeći ih da škrtarenjem nagomilavaju svoja sredstva, i tako im zadaje stalnu brigu oko održavanja ovozemaljskih dobara. Neki se čak lišavaju mnogih udobnosti u životu i rade preko svojih snaga, samo da ne bi trošili gotovinu. Tako ih strah da u budućnosti neće imati dosta, muči i drži u stalnoj zabrinutosti. {3BC 1148.7}
Kad bi takvi zauzeli stav kakav Gospod želi, njima bi njihovi posljednji dani mogli da budu najbolji i najsretniji u životu. Oni koji imaju djecu na čije poštenje i sposobnost upravljanja s pravom mogu da se oslone, treba da njima prepuste brigu za svoju mirnu i sretnu starost. Ako propuste da učine tako, sotona će iskoristiti njihove oslabljene umne snage, i on će ovladati njima. Oni treba da se oslobode briga i tereta odgovornosti i da svoje dane provode što je moguće sretnije, pripremajući se na nebo.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 19.02.1880. {3BC 1148.8}
- 17. See EGW comment on 1 Samuel 2:26. {3BC 1149.1}
77.
Psalms 77,11-13. /Psalms 77,10-12/. – Davidova iskustva u mijenjanju mišljenja. – „Psalmista David je u svojim životnim iskustvima često mijenjao mišljenje. Ponekad, dok je razmišljao o Božjoj volji i razmatrao Njegove putove, on je bio veoma ushićen i oduševljen. Zatim kad bi svoj pogled bacio i na naličje Božje milosti i Njegove nepromjenljive ljubavi, činilo mu se kao da je sve zastrto oblacima i mrakom neizvjesnosti. Ali iako okruženi tamom, razmišljao je o Božjim osobinama. Što mu je ulijevalo povjerenje i jačalo njegovu vjeru. Kad se u svojim mislima zadržavao na teškoćama i opasnostima koje život sobom donosi, one su mu izgledale tako zlokobno da je pomišljao da je zbog svojih grijeha potpuno napušten od Boga. Promatrao je svoj grijeh u takvoj svjetlosti da je uzviknuo: ‘Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja /Psalms 77,8.9. /Psalms 77,7.8/. {3BC 1149.2}
Ali pošto bi plakao i molio se, stekao je jasniju predstavu o Božjem karakteru i Njegovim osobinama; i budući poučen od svetoga Duha uvidio je da su njegove ideje o Božjoj pravdi i strogosti bile pretjerane. Odbacio je svoje utiske koji su bili rezultat njegove slabosti, neznanja i fizičke nemoći i kojima je obeščašćivao Boga; i sa obnovljenom vjerom uzviknuo je: ‘Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega’ /Psalms 77,11. /Psalms 77,10/. {3BC 1149.3}
Najusrdnije je razmišljao o Božjim putovima i uputama koja je Krist, obavijen stupom od oblaka, davao Mojsiju da bi ih ovaj vjerno prenio Izraelcima. Prisjećao se što je sve Bog učinio da sačuva svoj narod kojemu je povjerio svetu istinu bitnu za buduća pokoljenja. Bog je učinio velika čudesa da bi oslobodio preko milion sinova Izraelovih; i dok je razmišljao o zavjetima i obećanjima koja je Bog njima dao, David je znajući da se to odnosi na sve kojima je milost Božja potrebna, u svojoj duši govorio: ‘Spominjem se djela Gospodnjih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio’ /Psalms 77,12.13. /Psalms 77,11.12/. {3BC 1149.4}
U vjeri se oslonio na Boga i tako je bio ohrabren. Iako je priznao da su Božji putovi tajanstveni i nedokučivi, ipak je znao da je Bog milostiv i dobar, jer se kao takav otkrio i Mojsiju: ‘Gospod se spusti u liku oblaka, a on stade preda njega i zazva Ime: ‘Gospod!’ Gospod prođe ispred njega te se javi: ‘Gospod! Gospod! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću’ /Izl.34,5.6/. Shvativši da su ova obećanja i prednosti namijenjena i njemu, David je odlučio da neće više tako prenagljivati u rasuđivanju, postajati obeshrabren i sam sebe dovoditi u očajničko beznađe. Duša mu se ohrabrila dok je razmišljao o karakteru Božjem kako je otkriven u Njegovom učenju, u Njegovom strpljenju i u Njegovoj nedokučivoj veličini i milosti, i uvidio je da čudesna Božja djela imaju neograničenu primjenu. {3BC 1149.5}
Međutim, Davidovo iskustvo se ponovo mijenjalo. ‘A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grješnika. Nikakvu patnju ne snose, zdravo je i pretilo je tijelo njihovo. Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju… Eto takvi su grješnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću… Sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom. Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju… A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Gospodu. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske’ /Psalms 73,2-5.12.17-23.28/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 4, 1896. {3BC 1149.6}{3BC 1149.7}
89.
Psalms 89,15. /Psalms .89,14/. – Sestre blizanke. – „Pravda ima sestre blizanke koje uvijek treba da stoje pored nje, a to su milost i ljubav.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 18 c, 1890. {3BC 1149.8}
Psalms 89,15. /Psalms 89,14/. – /1 Peter 5:3/. – Ljudi ne smiju da vladaju i gospodare nad drugima. – „Neka oni koji zauzimaju odgovorne položaje odbace duh nemilosrdnosti koji je toliko uvrjedljiv za Boga. Blagost i pravda su podnožje i temelj Njegovog prijestolja. Neka nitko ne pretpostavlja da je Bog ljudima dao vlast da vladaju nad svojim bližnjim. On neće primiti službu nijednog čovjeka koji vrijeđa i obeshrabruje duše koje predstavljaju Kristovo naslijeđe. Sad je vrijeme da svaki pojedinac preispita sebe, da bi vidio da li je zaista u vjeri. Pažljivo preispitujte pobude koje vas pokreću da nešto učinite. Mi smo se obvezali da radimo u djelu Svevišnjega. Trudimo se da ne utkamo u djelo nijednu nit sebičnosti. Uzdignimo se na viši nivo u svom svakodnevnom iskustvu. Bog se neće poslužiti ničijim grijesima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 42, 1901. {3BC 1149.9}
90.
Psalms 90,8. – Svoj život i mi možemo da vidimo onakvim kako ga gleda Bog. – „Zadržavanje na ljepoti, dobroti, milosti i ljubavi Kristovoj jača umne i moralne snage, i dok se uvježbavate da činite djela Kristova, vi ćete se kao poslušna djeca po navici zapitati: Da li je ovo put Gospodnji? Da li je Kristu po volji da učinim to? Da li ovo što činim treba da bude po mojoj volji ili po volji Kristovoj? {3BC 1150.1}
Onda će svaka duša imati na umu riječi Gospodnje: ‘Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svijetlost lica svojega’ /Ps.90,8/. Mnogi treba da učine odlučnu promjenu u općem pravcu svojih misli i postupaka, ako žele da ugode Isusu. Mi rijetko kad možemo da svoje grijehe vidimo u takvoj svijetlosti kao što ih vidi Bog. Mnogi se navikavaju da idu putem grijeha i njihovo srce, pod utjecajem sile sotonske, postaje neosjetljivo. Svojim zlim utjecajem on zarobljava njihove misli; ali kad se oni milošću i snagom Božjom suprotstave sotonskim kušanjima njihove misli postaju jasnije, srce i savjest pod utjecajem Božjeg Duha postaju osjetljiviji, i onda se grijeh pred njima pojavljuje onakav kakav stvarno jeste – u svoj svojoj odvratnosti. To je vrijeme kad tajni grijesi izlaze u svjetlosti pred njihovo lice. Oni priznaju svoje grijehe pred Gospodom, kaju se i stide zbog svojih prijestupa… Tada Gospod odbacuje njihove grijehe sa svijetlosti svoga lica i zaboravlja ih.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 43, 1892. {3BC 1150.2}
91.
Psalms 91. – Nepokajani prekasno uviđaju što su izgubili. – „U psalmu devedeset prvom dat je najčudesniji opis o dolasku Gospodnjem da bezbožnosti nepokajanih učini kraj, i da onima koji su Njega izabrali za svog Iskupitelja pruži sigurnost svoje ljubavi i zaštite. {3BC 1150.3}
„Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Gospodu: ‘Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!’ Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. Pa neka padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. Jer Gospod je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišati, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti’“ /Psalms 91,1-15/. {3BC 1150.4}
Pravednici razumiju Božju vladavinu, i oni će trijumfirati sa svetom radošću u vječnoj zaštiti i spasenju koje će im Krist osigurati zaslugama svoje prolivene krvi. Neka svi ovo imaju na umu i neka ne zaborave da bezbožnici koji ne prime Krista kao svog ličnog Spasitelja, neće razumjeti Njegovo proviđenje. Put pravednički oni ne izabiraju i ne znaju za Boga. Usprkos svih blagodati koje im On tako milostivo daje, oni zloupotrebljavaju Njegovu milost, i ne priznaju Njegovu dobrotu i milosrđe koje im na taj način stalno ukazuje. U svakom trenutku Bog može da povuče od nepokajanih znakove svoje čudesne milosti i ljubavi. {3BC 1150.5}
O, kad bi ljudska bića mogla da shvate što će biti neizbježne posljedice njihove nezahvalnosti prema Bogu i njihove ravnodušnosti prema neprocjenljivom Daru koji je u Kristu darovan svijetu! Ako ljudi nastave da umjesto poslušnosti ljube grijeh, velika Božja milost i blagoslovi koje sada uživaju, ali ih ne cijene, postati će na kraju uzrok njihove vječne propasti. Oni mogu za izvjesno vrijeme da se odaju uživanjima ovog svijeta i grješnim zadovoljstvima, radije nego da se zaustave na svom pogrešnom putu i da žive za Boga i za Veličanstvo neba; ali kad bude prekasno oni će uvidjeti i shvatiti što su omalovažili i što znači ostati bez Boga i bez nade. Onda će osjetiti što su izgubili izabravši pobunu protiv Boga i nepoštovanje Njegovih zapovijedi. Prkoseći Njegovoj sili i odbacujući ponuđeno milosrđe, oni će konačno morati da prime zasluženu kaznu. Tada će im postati jasno da su poigrali sreću – život, vječni život u nebeskim dvorovima… {3BC 1150.6}
U vrijeme kad se Božje kazne budu sručile bez milosti, o, kako će zavidan za nepokajane biti položaj onih koji ostanu «u sjeni Svemogućega» – u šatoru u koji će Bog sakriti sve one koji su ljubili Njega i držali Njegove zapovijedi. Sudbina i sreća pravednika biće zaista zavidna u to vrijeme za one koji će morati da pate zbog svojih grijeha. Ali vrata milosti će biti zatvorena za konačno nepokajane i niko više neće upućivati molitve za njih. {3BC 1150.7}
Međutim, to vrijeme još uvijek nije došlo. Slatki glas milosti još uvijek se čuje. Još uvijek Gospod poziva grješnike da mu se vrate u pokajanju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1901. {3BC 1150.8}
92.
Psalms 92,13. /Psalms 92,12/. – „Palma“ – pogodan prikaz kršćanina. – „Palma podesno predstavlja život jednog kršćanina. Ona se visoko uzdiže i zeleni usred vrelog pijeska nepreglednih pustinja, i ne umire; jer životvornu vlagu crpi iz živih izvora koji se nalaze duboko ispod površine.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 01.09.1885. {3BC 1151.1}
Kršćanin sličan palmi u pustinji. – „’K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski’ /Psalms 92,13. /Psalms 92,12/. Zamislite umornog putnika koji se s teškim naporom kreće po vrelom pijesku pustinje, bez ikakvog zaklona koji bi ga zaštitio od nesnosno žarkih zraka tropskog sunca. Zalihe vode mu ponestanu i on nema ništa čime bi mogao da ugasi svoju goruću žeđ. Jezik počinje da mu otječe i on se zanosi i posrće kao pijan. Pred njegovim zasjenjenim pogledom pojavljuje se vizija doma i srodnika, jer vjeruje da je gotov i da mora propasti u strahoti pustinje. Međutim, odjednom se od onih koji su naprijed čuje uzvik radosti. Iz sumorne i besplodne pješčare u daljini se nazire zeleno i bujno palmino stablo. U srcu putnika oživljava nada da će ono što je palminom stablu dalo takvu snagu i svježinu osvježiti i grozničave otkucaje njegovog srca i vratiti u život onog koji umire od žeđi. {3BC 1151.2}
Kao što se palmino stablo, crpeći hranu iz živih izvora podzemnih voda, zeleni i buja usred pustinje, tako i kršćanin može da se opskrbljuje obiljem milosti i blagoslova na izvoru Božje ljubavi, i da duše umorne, pune nemira i spremne da umru u pustinji grijeha, povede na vodu koja život daje. Svojim bližnjima i životnim suputnicima kršćanin uvijek treba da ukazuje na Krista, koji upućuje poziv: ‘Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije’ /Iv.7,37/. Taj izvor nas nikada neće razočarati; na njemu se možemo napojiti uvijek, jer on nikada ne presuši.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 26.10.1904. {3BC 1151.3}
„Ako je kršćanin uspješan i napredan u svemu, on mora takav da bude i među onima koji su tuđi Bogu, i onda kad je predmet podsmjeha i poruge. On mora da stoji uzdignute glave i uspravno kao palma u pustinji. Nebo iznad palme može da bude kao bronca, a pustinjski pijesak nošen vjetrom može da je šiba u sam korijen i da se gomila oko samog njenog stabla. Ipak ona živi kao uvijek zeleno, svježe i snažno drvo usred vrelog pustinjskog pijeska. Razgrnite pijesak sve dok ne dođete do korijena palminog stabla, i otkrit ćete tajnu života; ona svojim korijenom prodire duboko ispod površine do tajnih voda skrivenih u dubini zemlje. Kršćani se zaista mogu podesno prikazati palminim stablom. Oni treba da budu slični Henoku, iako okruženi izopačujućim utjecajima, svojom vjerom oni treba da se drže Nevidljivoga. Živeći jednako po volji Božjoj, oni treba stalno da primaju snagu i milost od Njega da bi se suprotstavljali moralnoj izopačenosti koja ih okružuje. Slično Danielu na babilonskom dvoru, oni treba da ostanu čisti i neopoganjeni; njihov život treba da bude skriven sa Kristom u Bogu. Usred izopačenosti i poroka oni treba da budu čestiti u duši i puni vrlina. Iako okruženi nevjernicima, licemjerima, takozvanim kršćanima, nepobožnima i svjetovnim ljudima, oni treba da ostanu ispravni, odani Bogu, usrdni i revnosti. Njihova vjera i život treba da budu skriveni s Kristom u Bogu. Krist njima treba da bude kao izvor vode koja vodi u vječni život. Vjera, poput dubokog korijena palminog stabla, prodire kroz sve što se vidi, crpeći duhovnu hranu i snagu od Onoga koji je izvor života.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 08.07.1886. {3BC 1151.4}
Psalms 92,13. /Psalms 92,12/. – /Ezekiel 31:7/. – Kršćanin kao snažni cedar. – „Kad je Kristova ljubav stalno u duši, mnogi koji su sada samo uvenule grane, postati će snažni kao cedar na Libanu kojemu ‘do dubokih voda žilje mu sezaše’ /Ezekiel 31:7/ Cedar je poznat po čvrstini svoga korijena. On se ne zadovoljava da se za zemlju drži sa svega nekoliko slabih žila već slično snažnom klinu zabijenom u duboku pukotinu stijene, on svojim korijenom prodire sve dublje i dublje da bi se što jače učvrstio. Kad se olujni vjetrovi uhvate u koštac sa njegovim granama, ovo čvrsto ukorijenjeno stablo ne da se iščupati. Kako bi naočit cedar svaki Kristov sljedbenik mogao da postane samo ako se dobro ukorijeni u vjeri i čvrsto pripoji uz Vječnu stijenu.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 20.06.1882. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1150-1152. {3BC 1151.5}
13-16. See EGW comment on Psalm 71:9, 17, 19. {3BC 1151.6}
104.
Psalms 104,14. – Usklađenost između riječi i djela. – „Riječi i djela Gospodnja pokazuju divan sklad. Njegove su riječi oličenje milosrđa, a djela su mu obilje i darežljivost. On daje ‘te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje’ /Ps.104,14/. Kako je velikodušan i darežljiv Tvorac u svojoj brizi za nas. Kako se čudesno pokazuje Njegova darežljivost i sila u našu korist. Kad bi se naš milostivi Dobrotvor ponašao prema nama kao što se mi ponašamo jedan prema drugom što bi bilo s nama? Zar ne bi trebalo da se najusrdnije pridržavamo onog zlatnog Kristovog pravila: ‘Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima’ /Mt.7,12; Lk.6,31/!“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 8, 1901. {3BC 1151.7}
- 34. See EGW comment on Psalm 63:5, 6. {3BC 1152.1}
119.
Psalms 119,17.18.33-40. – Primjer za molitvu. – „’Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!… Pokaži mi, Gospode, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem. Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu! Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje. Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi’ /Psalms 119,17.18.33-40/.
Ovakve molitve kao što su bile ovog sluge Gospodnjeg trebalo bi da se stalno upućuju Bogu. Takva molitva pokazuje da su i srce i duša posvećeni Bogu; to je posvećenost kakvu Bog i od nas s pravom očekuje.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 18.09.1908. {3BC 1152.2}
Psalms 119,18. – Riznica neba nikad nije zaključana. – „Bibliju uvijek treba proučavati sa molitvom. Uzimajući je u ruke, mi treba da se molimo kao David: ‘Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona’ /Ps.119,18/. Pravi uvid u Riječ Božju niko ne može imati bez prosvjećenosti Svetim Duhom. Ako smo spremni da u ispravnom stanju izađemo pred Boga Njegova svjetlost će nas obasjati svojim blistavo jasnim zracima. To je bilo iskustvo prvih Kristovih učenika… ‘Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti’ /Acts 2:1-4 /. Bog je spreman da i nama podari sličan blagoslov, ako ga zatražimo sa takvom usrdnošću. {3BC 1152.3}
Izlivši svoj Duh na prve Kristove učenike, Gospod nije zaključao riznice neba. I mi, isto tako, možemo da primimo puninu Njegovih blagoslova. Nebo je prepuno obilja njegove milosti i blagodati, i svi koji u vjeri prilaze Bogu mogu da polažu pravo na sva Njegova obećanja. Ako nismo primili Njegovu silu, to je samo zbog naše duhovne obamrlosti, naše nezainteresiranosti i ravnodušnosti. Otrgnimo se od tog formalizma i duhovne obamrlosti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 04.06.1889. {3BC 1152.4}
Psalms 119,111-115.125-130.165. – Zapovijedi Božje za poslušne predstavljaju radost i uživanje.– „Za poslušno Božje dijete poslušnost Njegovim zapovijedima predstavlja pravo uživanje. David kaže: ‘Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu. Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam. Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga. Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise’ /Psalms 119,111-115.125/. {3BC 1152.5}
Da li je prezir pokazivan prema Božjem zakonu ugušio Davidovu odanost Bogu? Čujmo njegove riječi. On poziva Gospoda da intervenira i da odbrani svoju čast, da pokaže da postoji Bog, da postoji granica Njegovog strpljenja, da je moguće da tako drsko računanje na Božju milost bude iscrpljeno. ‘Čas je, o Gospode, da se javiš; oskvrnuše Zakon tvoj’ /Psalms 119,126/. {3BC 1152.6}
David je vidio da se božanski propisi odbacuju, a drskost i pobuna protiv Boga sve više šire. Da li je i on bio povučen otpadništvom koje je sve više uzimalo maha? Da li su ga prezir i omalovažavanje zakona Božjeg naveli da se kukavički povuče od napora ulaganih da svetost i pravednost tog zakona brani? Na protiv, njegovo poštovanje prema Gospodnjem zakonu bivalo je utoliko veće ukoliko je vidio da ga drugi omalovažavaju i preziru. ‘Čas je, o Gospode, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje… Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču’ /Psalms 119,126-130.165/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 27, 1899. {3BC 1152.7}
Psalms 119,126.127. – Vrijeme da Gospod radi. – „David je mnogo patio u svojim danima gledajući kako ljudi preziru Božji zakon. Ljudi su odbacili sva ograničenja, i rezultati toga bili su izopačenost i porok. Zakon Božji je postao mrtvo slovo za one koje je Bog stvorio. Ljudi su odbacili da te svete propise uzmu za pravila svog života. Bezbožnost je bila tako rasprostranjena da je David strahovao da će Božjem strpljenju doći kraj, i zato je upućivao nebu žarke molitve iz dubine svoga srca: ‘Čas je, o Gospode, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo’ /Psalms 119,126.127/. {3BC 1152.8}
Kad je David u svoje vrijeme mislio da su ljudi prešli granice Božje milosti i da je trebalo da Gospod ustane i odbrani čast svoga pogaženog zakona, učinivši kraj bezbožnosti i bezbožnicima, kako onda još veće širenje bezakonja u našim danima treba da utječe na one koji se boje Boga i ljube istinu? Kad se nepokoravanje Božjem zakonu toliko rasprostranilo, kad bezakonje raste kao nadolazeća plima, treba li takozvani kršćanski svijet da bude zao sa zlima, nepravedan sa nepravednima? Zar ćemo staviti svoj utjecaj na stranu velikog otpadnika i gomilati sveopće podcjenjivanje Božjeg zakona koji predstavlja veliko mjerilo pravde? Zar ćemo dopustiti da nas povuče snažna plima prijestupa i otpadništva? Ili ćemo iskreno istraživati Sveto pismo i sami za sebe upoznati uvjete od kojih zavisi spasenje naše duše? Oni koji riječ Božju uzmu za svog glavnog savjetnika cijeniti će i poštivati Božji zakon, i njihovo poštivanje prema zakonu bivati će sve veće ukoliko ga svijet više odbacuje i prezire. Odani podanici Kristovog kraljevstva ponavljati će odjek Davidovih riječi: ‘Čas je, o Gospode, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo’ /Psalms 119,126.127/.
To je stav koji će zauzeti svi oni koji iskreno ljube Boga i bližnjega kao samoga sebe. Oni će uzdizati zapovijedi Božje u razmjeri s tim koliko ih svijet odbacuje i prezire.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 145. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1152-1153. {3BC 1152.9}
Psalms 119,126. – „Kad je David u svojim danima vidio koliko se odstupa od Božjeg zakona, on je očekivao da će se Božje nezadovoljstvo vidno manifestirati. Očevidno je da Gospod pokaže svoje opravdano negodovanje. ‘Čas je, o Gospode, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj’ /Ps.119,126/. Pretpostavljao je da su ljudi u svom bezakonju prekoračili granicu Božjeg strpljenja, i da se Gospod neće više uzdržavati.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 15, 1906. {3BC 1153.1}
Kakav će stav zauzeti crkva? – „Moguće je da ljudi, i pored stalnih opomena, odu tako daleko u svojoj bezbožnosti da će Bog, gledajući to, morati da ustane i da odbrani svoju čast. To je moguće i u sadašnjem periodu ovozemaljske povijesti. Zločini svake vrste postaju sve češći i sve upadljivije se pokazuju. Zemlja je preplavljena nasiljem koje ljudi čine nad svojim bližnjima. {3BC 1153.2}
Kakav će stav zauzeti crkva? Hoće li struja zla povući i one koji su u prošlosti poštivali Božji zakon? Hoće li mračna duhovna atmosfera gotovo sveopćeg prestupanja i preziranja Božjeg zakona zahvatiti sve jednako? Hoće li nepoštivanje zakona Božjeg zbrisati sve zaštitne barijere? Da li Božji zakon treba da bude manje cijenjen zato što bezbožništvo i bezakonje sve više uzimaju maha? Treba li da malobrojni vjernici postaju slični nevjernicima i da postupaju kao i oni, zato što ogromna većina onih koji žive na zemlji gaze Božji zakon? Zar oni neće radije upućivati molitvu kao David: ‘Čas je, o Gospode, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj’ /Ps.119,126/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 15, 1906. {3BC 1153.3}
- 130. See EGW comment on Psalm 19. {3BC 1153.4}
119.
Psalms 119,165. – U skladu sa nebom. – „U nepravdi i bezakonju nema mira; bezbožnici su u neprekidnom ratu sa Bogom. Ali onaj ko pravdu zakona prima u Kristu u potpunom je skladu i harmoniji sa nebom. “ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 96, 1896. {3BC 1153.5}
Poslušnost donosi mir. – „Svaki propis Božjeg zakona predstavlja ozakonjenje milosti, ljubavi i spasonosne sile. Ti zakoni, ako im se pokoravamo, donose nam život, spasenje, sreću i mir. ‘Koji tvoj Zakon ljube, veliki mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču’ /Ps.119,165/.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 112, 1902. {3BC 1153.6}
121.
Psalms 121,5. – Gospod je blizu da pruži pomoć u svakoj potrebi i nevolji. – „Prava sreća može se naći u nesebičnom nastojanju da pomognemo onima kojima je pomoć potrebna. Gospod pomaže slabe i jača one kojima ponestane snage. U poljima gdje su iskušenja, sukobi i siromaštvo najveći, Božji radnici moraju imati veću zaštitu i potporu. Onima koji rade u vatri sukoba, Riječ Božja poručuje: ‘Gospod je čuvar tvoj, Gospod je zasjen tvoj s desne tvoje’ /Psalms 121,5/! {3BC 1153.7}
Naš Gospod se prilagođava našim naročitim potrebama. On nam je zasjen sa desne strane. On ide neposredno uz nas, spreman da zadovolji svaku našu potrebu. On prilazi sasvim blizu onima koji su spremni da se posvete radu za Njega. On nas svakog pojedinačno zna po imenu. O, kakvu divnu sigurnost imamo u nježnoj ljubavi i brizi Kristovoj!“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 51, 1903. {3BC 1153.8}
135.
- 7. See EGW comment on Psalm 147:8, 16-18. {3BC 1153.9}
139.
Psalms 139,1-12. – /Revelation 20:12, 15/. – Bog je svuda gdje god da se nađete. – „Mi nikada nismo sami. Uvijek imamo jednog Suputnika, izabrali mi njega ili ne. Imajte na umu, mladići i djevojke, bilo gdje da ste i bilo što da radite, Bog je uvijek tu. Za svaku svoju riječ i postupak imate nevidljivog svjedoka – to je sveti i nepogrješivi Bog. Ništa ne možete reći, učiniti ili pomisliti, a da On u svojoj beskonačnoj svemoći to ne vidi i ne zna. Vaše riječi možda neće čuti nijedno ljudsko uho, ali ih čuje Vladar svemira. On čita unutrašnju srdžbu duše kad se nečemu protivite. On čuje neposvećene i vulgarne riječi. Kad ste u najgušćem mraku i samoći, On je tu. Boga niko ne može da prevari; niko ne može da izbjegne svoju odgovornost pred Njim. {3BC 1153.10}
Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospode, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Reknem li: ‘nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!’ – ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost’ /Psalms 139,1-12/. {3BC 1153.11}
Vaše riječi, vaši postupci i vaš utjecaj svakog dana se bilježe u nebeskim knjigama. I vi ćete se sa tim morati da susretnete. ‘I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno’ /Revelation 20:12, 15 /.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 26.05.1898. – 3BC (Biblijski komentari {3BC 1153.12}
Psalms 139,8. – Nema usamljenosti za koju Bog ne zna. – „Prisutnost Beskonačnoga i Sveznajućega psalmista prikazuje kao nešto što prožima čitav svemir. ‘Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala’ /Ps.139,8-10/. Nitko ne može naći takvu usamljenost za koju Bog ne zna. Sve ispitujuće oko Sveznajućega vidi svaki naš postupak; i mada izvodi sve nebeske vojske da čine Njegovu volju, On se spušta dotle da prima i službu slabih i zabludjelih smrtnika.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 14.07.1881. {3BC 1153.13}
144.
Psalms 144,12. – Bog posvećuje vrijeme samo skupocjenom kamenju. – „Mi smo Božja rukotvorina, vrijednost ljudskog oruđa u potpunosti zavisi od toga koliko se ono da uglačati i dotjerati. Kad grubo kamenje treba da se pripremi za neku građevinu ili spomenik, ono mora da se unese i radionicu da se obrađuje i oblikuje. Proces obrade je često mučan jer se kamen pritiskuje uz spravu za glačanje, ali samo na taj način grube neravnine bivaju otklonjene i pojavljuje se sjaj. Gospod ne troši vrijeme na bezvrijedni materijal; samo Njegovo dragocjeno kamenje se obrađuje i polira da bi kasnije dobilo svoje odgovarajuće mjesto: ‘kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja’ /Psalms 144,12/. Svaka duša se mora ne samo podčiniti ovom djelu božanske ruke, nego mora napregnuti svaku svoju duhovnu žilu i svaki mišić, da bi joj karakter postao čistiji, riječi korisnije, a postupci takvi da ih Bog može odobriti.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 27, 1896. {3BC 1154.1}
„Krist kao božanski Radnik, troši malo vremena na bezvrijedni materijal. Samo skupocjeno kamenje On obrađuje, skida grube ivice i glača ga, kako bi moglo zauzeti odgovarajuće mjesto u dvoru. Proces obrade je mučan i težak. Krist odsijeca suvišne površine i obrađivani kamen više puta pritiska uz spravu za glačanje, dok se svaka neravnina ne otkloni. Onda, promatrajući dragulj na svjetlosti, Majstor vidi u njemu odbljesak svoga lika, tek tada ga proglašuje dostojnim mjesta u svom kovčežiću. {3BC 1154.2}
Blagoslovljeno je iskustvo, ma koliko mučno i teško, koje kamenu daje novu vrijednost, oslobodivši ga da zablista do tad nepoznatim živim sjajem. “ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 69, 1903. {3BC 1154.3}
Bolan ali neophodan proces. – „Moćnom oštricom istine Bog je pripadnike svog naroda, kao grubo kamenje, izvadio iz kamenoloma ovog svijeta. To kamenje mora da se oblikuje i glača.Grube ivice i uglovi moraju se otkloniti, to je mučan proces, ali zaista neophodan. Bez toga mi nikad ne bismo bili pripremljeni da zauzmemo mjesto u Gospodnjem hramu. Posredstvom iskušenja, muka, opomena i savjeta, Bog nastoji da nas pripremi za ostvarenje svoje namjere. Ako pristanemo da surađujemo s Njim, naš karakter će biti oblikovan ‘kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja’ /Psalms 144,12/. To je naročiti zadatak Tješitelja da nas preobrazi. Nama je ponekad veoma teško da se podčinimo procesu čišćenja i poliranja. Ali na to ipak moramo pristati ako želimo da na kraju budemo spašeni. “ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 139, 1903. {3BC 1154.4}
Djeca mogu da postanu „kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja“. – „Strpljivo, ljubazno i istrajno, kao vjerni pristavi mnogo različite blagodati Božje, roditelji treba da izvrše zadatak koji im je namijenjen. Od njih se očekuje da se kao vjerni nađu. Sve što preuzimaju treba da čine u vjeri. Neprekidno treba da se mole da Bog podari svoju milost njihovoj djeci. Nikad se ne smiju umoriti, postati nestrpljivi i razdražljivi u svom radu. Oni moraju biti prisno vezani i za svoju djecu i za Boga.{3BC 1154.5}
Ako roditelji rade strpljivo i u ljubavi, usrdno nastojeći da pomognu svojoj djeci da dostignu najviše mjerilo čistoće i smjernosti, oni će uspjeti. U tom djelu roditelji treba da pokazuju strpljenje i vjeru, da bi svoju djecu mogli prikazati Bogu kao stupove ugaone ‘krasne poput hramskog stupovlja’ /Ps.144,12/.“ – NL (Listići dnevnika Ellen G. White /serija brošura/) 28,3. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1153-1154. {3BC 1154.6}
Psalms 144,12. – /1 Peter 2:5; 1 Corinthians 3:11-13/. – Neki nisu onakvi kakvima se prikazuju. – „Mnogi, rukovodeći se mudrošću i politikom ovoga svijeta, nastoje da vlastitim naporima postanu uglačano kamenje; ali oni ne mogu da postanu živo kamenje, zato što se ne zidaju na pravom temelju. Dan Božji će otkriti da su oni u stvari zidali samo sijeno, drva i slamu.“ – (Iskupljenje ili Pavlova učenja – Ellen G. White) 78. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1154-1155. {3BC 1154.7}
147.
Psalms 147,4. – /Psalms 19,2-4; Isaiah 60:1/. – Ovaj svijet je samo jedna točka u Svemiru. – „On je stvorio noć, osipajući nebeski svod blistavim zvijezdama. On svaku od njih zove po imenu. Nebesa razglašuju slavu Božju i nebeski svod otkriva djela Njegovih ruku, pokazujući čovjeku da je ovaj svijet samo jedna točkica u velikom djelu Božjeg stvaranja.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 04.04.1905. {3BC 1154.8}
Psalms 147,8.16-18. – /Ps.135,7/. – Zbivanja u prirodi samo su Božje sluge. – „Rijetka su zbivanja i promjene u svijetu prirode za koje ne možemo naći obavještenje u Božjoj Riječi… {3BC 1154.9}
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku… Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. On sipa grad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu… Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih’ /Ps.147,8.16-18; 135,7/. {3BC 1154.10}
Ove riječi Svetih spisa ništa ne govore o nezavisnosti prirodnih zakona. Bog i materiju opskrbi svojstvima kojima sprovodi svoje planove. On upotrebljava svoje sile da bi vegetacija mogla da buja. On šalje rosu, kišu i sunčeve zrake da iz zemlje niče zelenilo koje poput ćilima pokriva zemlju, da ukrasno šiblje i plodno drveće napuče, procvjetaju i donose plod. Ne treba pretpostavljati da po nekom zakonu stavljenom u pokret sjeme niče samo od sebe, da li se list pojavljuje zato što tako mora sam od sebe. U prirodi postoje zakoni koje je Bog uspostavio, ali koji su samo sluge posredstvom kojih On postiže željene rezultate. Zahvaljujući neposredno Božjoj sili najsitnije zrno sjemena niče iz zemlje i razvija se u život. Svaki list se razvija iz pupoljka, svaki cvijet se otvara i širi zahvaljujući samo Božjoj sili.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 08.11.1898. {3BC 1155.1}
1.
Proverbs 1,10. – /Isaiah 43:10; 2 Corinthians 6:17, 18/. – Munjevito brzo upućena molitva, a zatim odlučno odbijanje. – „Poslušajmo glas božanskog savjeta: ‘Sine moj, ako te grješnici mame, ne pristaj’ /Izr.1,10/. Oni koji su pod kontrolom Svetog Božjeg Duha, svoje sposobnosti opažanja uvijek drže budnim; jer je došlo vrijeme kad se njihova čestitost i odanost Bogu i bližnjemu stavljaju na ozbiljnu probu. Ne učinite ni najmanju nepravdu da biste iz toga izvukli neku prednost za sebe. Činite drugima, i u malim i velikim stvarima, ono što biste željeli da drugi čine vama. Bog kaže: ‘Jer vi ste mi svjedoci’ /Isaiah 43:10/. Vi treba da djelujete umjesto Mene. {3BC 1155.2}
Kad bi se zavjesa mogla povući, vidjeli biste kako čitav svemir sa najvećim interesiranjem gleda na one koji se kušaju. Ako ne podlegnete kušanju neprijatelja, na nebu nastaje velika radost. Kad čujete prvi nagovještaj zla, uputite munjevitom brzinom molitvu Bogu, a onda se čvrsto oduprite kušaču načelom da Riječ Božja to osuđuje. Kad iskušenje prvi put naiđe, odbij ga na tako odlučan način da se nikada više ne ponovi. Okreni se od onoga tko bi se usudio da te navodi na nešto zlo. Okreni se najodlučnije od kušača i reci mu: Moram se kloniti tvog utjecaja, jer vidim da ne ideš stopama našeg Spasitelja. {3BC 1155.3}
U slučaju da se eventualno ne osjećaš spremnim da onima koji se rukovode pogrešnim načelima staviš otvoren prigovor, napusti ih. Svojim povlačenjem i šutnjom možeš učiniti više nego riječima. Nehemija je odbio da se udruži sa onima koji su bili nepouzdani, i on nije dopustio ni svojim radnicima da se druže sa takvima. Ljubav i strah Božji sačinjavali su njegovu zaštitu. On je živio i radio kao da gleda nevidljivi svijet. A David kaže: ‘Gospod mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti’ /Ps.16,8; 121,5/. {3BC 1155.4}
Imaj smjelosti da budeš kao Daniel, smjelosti da stojiš sam. Na taj način ćeš, kao Mojsije, izdržati sve gledajući u Onoga koji je nevidljiv. Međutim, kukavičluk i prešutno odobravanje zlom društvu, dok slušaš njihove savjete, čine te jednakim s njima. ‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući’ /2 Corinthians 6:17, 18 /. {3BC 1155.5}
Imaj hrabrosti da se držiš onoga što je pravo i ispravno. Gospodnja obećanja data onima koji se drže Njegove Riječi dragocjenija su od zlata i srebra. Neka svi uvide da je velika čast biti od Boga priznat kao Njegovo dijete.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 09.05.1899. {3BC 1155.6}
3.
Proverbs 3,6. – Sam Gospod nas vodi i upućuje u provođenju Njegove volje. – „Nije li Gospod obećao da će podariti vodstvo Svetog Duha onima koji to od Njega traže? I zar taj Duh nije stvarno najbolji vođa? Neki se izgleda plaše da drže Gospoda za Njegovu riječ kao da bi to bila drskost ili prekoračivanje dozvoljenog. Oni se mole da ih Gospod uči a ipak strahuju da pokažu povjerenje u Njegovu zadatu riječ i u činjenicu da smo od Njega poučeni. Tako dugo dolazimo našem nebeskom Ocu u smjernosti, željni i spremni da budemo poučeni, zašto onda da sumnjamo u ispunjenje Njegovog obećanja? Ne smijete ni jednog trenutka sumnjati u Njega i obeščašćivati Ga na taj način. Kad ste u molitvi tražili da spoznate Njegovu volju, vaše je da surađujete s Bogom, vjerujući da će vas On voditi i blagosloviti u provođenju Njegove volje. Mi možemo da posumnjamo u sebe strahujući da smo pogrešno shvatili ili tumačili Njegovo učenje, ali u Njega treba da imamo apsolutno povjerenje, onda će nas Sveti Duh voditi i uputiti da pravilno shvatimo Njegove planove i djelovanje Njegovog proviđenja.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 35, 1893. {3BC 1155.7}
„Krist je bio nevidljivi vođa koji je Izraelce vodio kroz pustinju. I danas Krist isto tako vodi svoj narod, pokazujući mu gdje i kako treba da radi.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 335, 1904. {3BC 1156.1}
Proverbs 3,13.14. – Značaj prave mudrosti. – „Prava mudrost je riznica blaga trajnog kao vječnost. Mnogi takozvani mudraci ovog svijeta mudri su samo prema vlastitom mišljenju i ocjeni. Zadovoljivši se stjecanjem ovozemaljske mudrosti, oni nikad ne ulaze u vrt Gospodnji da bi se upoznali sa riznicom znanja sadržanog u njegovoj svetoj riječi. Smatrajući se mudrima, oni ostaju potpune neznalice u pogledu one mudrosti bez koje se ne može zadobiti vječni život. Oni pokazuju prezir i nepoštovanje prema Svetoj Božjoj knjizi koja bi ih, kad bi je proučavali i pridržavali se njenih pouka, učinila zaista mudrima. Biblija je za njih nedokučiva tajna. Velike i duboke istine Starog i Novog zavjeta za njih su mračne i nerazumljive, jer ono što je duhovno raspoznaju i shvaćaju samo oni koji su duhovni. Oni treba da nauče da je početak. ‘Strah je Gospodnji početak spoznaje’ /Job 28,28; Ps.111,10; Proverbs 1,7; 9,10/, i da bez te mudrosti sva njihova učenost malo vrijedi. {3BC 1156.2}
Oni koji teže samo za naučnim obrazovanjem, a nisu shvatili pouku da je strah Gospodnji početak mudrosti, rade bezuspješno i bez ikakve nade, dovodeći u pitanje i neizvjesnost u stvari sve. Oni mogu steći izvjesno naučno obrazovanje, ali ako propuste da steknu neophodno znanje o Bogu, znanje koje se nalazi samo u Bibliji, oni su lišeni prave mudrosti. I neuk čovjek, ukoliko poznaje Boga i Krista Isusa, posjeduje mudrost trajniju od znanja najučenijih mudraca koji prezire Božje pouke.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 33, 1911. {3BC 1156.3}
Proverbs 3,17. – /1 Timothy 4:8/. – Posvećenost Bogu doprinosi zdravlju i dobrom raspoloženju.– „Za istinsku mudrost koja se preporučuje u Riječi Božjoj, mudrac kaže: ‘Njezini su putovi miline i sve su njene staze pune spokoja’ /Izr.3,17/. Mnogi imaju utisak da je pobožnost štetna za zdravlje i prijatno raspoloženje u društvenom životu. Ali oni koji idu putem istinske mudrosti i svetosti uviđaju da ‘pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući’ /1Tim.4,8/. Oni u životu nalaze pravu životnu radost i uživanje, jer ih ne uznemiravaju uzaludna žaljenja zbog loše provedenih trenutaka ili neke sumorne i strašne misli koje nevjernike tako često muče ukoliko ih trenutno ne razagnaju nekim uzbudljivim zadovoljstvima… {3BC 1156.4}
Pobožnost nije u sukobu sa zakonima zdravlja, već je naprotiv u potpunom skladu sa njima. Da su ljudi ostali poslušni zakonu od deset zapovijedi, da su načela tih deset propisa primjenjivana u životu, svijet danas ne bi bio preplavljen prokletstvom bolesti… Onaj čije srce nalazi svoj mir i zadovoljstvo u Bogu, nalazi se na sigurnom putu ozdravljenja.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 23.10.1884. {3BC 1156.5}
4.
Proverbs 4,18. – Kršćanski život osvjetljava životni put i drugima. – „Duša ispunjena ljubavlju Kristovom svojim riječima, svojim postupcima i samim svojim pogledom budi u drugima nadu, hrabrost i spokojstvo. Ona otkriva Duh Kristov. Ona odiše ljubavlju koja ima povratno djelovanje i neće ostati neuzvraćena. Ona budi u drugima želju za boljim životom. Duše gotove da klonu i padnu u malodušnost biće ovim ohrabrene; oni koji se bore sa iskušenjima biće osnaženi i okrjepljeni. Riječi, izraz lica i držanje takve duše odisati će blistavim zracima Sunca pravde, ostavljajući za sobom svjetliji put prema nebu – izvoru svake svjetlosti. Svakome od nas pružaju se prilike i mogućnosti da pomogne drugima. Mi stalno, i ne znajući, ostavljamo utisak na mlade sa kojima dolazimo u dodir. Sam izraz lica predstavlja ogledalo unutarnjeg života duše. Krist želi da postanemo slični Njemu, puni nježne samilosti i suosjećanja, vršeći službu ljubavi i sitnim dužnostima svakodnevnog života. “ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1887. {3BC 1156.6}
Svjetlost postaje nejasna. – „Svjetlost koja je dana da bi blistala sve jače i jače dok ne bude pravi dan, postaje nejasna i počinje da se gasi. Crkva ne zrači više tako jasnim zracima svjetlosti usred moralne tame koja je poput mrtvačkog pokrova pokrila ovaj svijet. Svjetiljke mnogih uopće i ne gore. Oni su moralno postali tako mračni i hladni kao sante leda.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 1f, 1890. {3BC 1156.7}
20-22. See EGW comment on Exodus 20:3-17. {3BC 1157.1}
Proverbs 4,23. – /1 Thessalonians 5:17; Ps.19,15. /Ps.19,14/. – Kako se srce može sačuvati za Boga. – „’A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život’ /Izr.2,23/. Za napredovanje u blagodati i milosti bitno je čuvati srce ‘A svrh svega, čuvaj’ /Izr.4,23/. Srce u svom nepreporođenom stanju je sklono nesvetim mislima i grješnim strastima. Kad ga predamo Kristu u potpunoj podčinjenosti Njegovoj volji, ono mora Duhom Svetim da bude očišćeno od svake poganosti. To se, međutim, ne može učiniti bez pristanka svakog pojedinca. {3BC 1157.2}
Kad je duša jednom očišćena, dužnost je svakog kršćanina da je održava neopoganjenom. Mnogi izgleda misle da kršćanska religija ne zahtijeva svakodnevno odvajanje i odbacivanje grijeha, raskidanje sa navikama koje su dušu držale u ropskim okovima. Oni se odriču izvjesnih prohtjeva budući pokarani od svoje savjesti, ali propuštaju da budu Kristovi predstavnici u svom svakodnevnom životu. Oni nisu slični Kristu u svom domu. Oni ne pokazuju brižljivost u izboru svojih riječi. Prečesto se odaju razdraženosti, ljutnji, i nestrpljenju, izgovarajući riječi koje potiču i raspaljuju najgore strasti ljudskog srca. Takvima nedostaje stalna Kristova prisutnost u duši. Samo Njegovom snagom oni bi mogli da se uzdrže i da kontroliraju svoje riječi i postupke..{3BC 1157.3}
Da bismo svim srcem ostali u djelu, moramo stalno i neumorno upućivati svoje molitve prijestolju milosti odakle nam dolazi svaka pomoć. Oni koji su uzeli kršćansko ime moraju se usrdno i smjerno obraćati Gospodu za pomoć. Spasitelj kaže da se molimo bez prestanka. Kršćanin ne može uvijek da bude na koljenima, ali njegove misli i želje uvijek mogu da budu usmjerene prema nebu. Našeg samopouzdanja i samouvjerenosti bi sasvim nestalo kad bismo manje govorili, a više se molili.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 05.03.1903. – 3BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.3, str.1157. {3BC 1157.4}
Proverbs 4,23. – /Psalm 19,15. /Psalm 19:14; Ephesians 4:13/. – „Kršćani treba veoma brižljivo da više svega što se čuva čuvaju svoje srce. Oni treba da njeguju duh pobožnosti i duboko i ozbiljno razmišljaju o svetosti. Mnogi nerado provode jedva poneki trenutak u takvom razmišljaju, a vrijeme provedeno u istraživanju Svetog pisma i u molitvi smatraju izgubljenim. Željela bih da svi ovo gledate u onoj svjetlosti u kojoj Bog to gleda; onda bi vam kraljevstvo Božje bilo na prvom mjestu i najpretežnije. Ako vam je srce u nebu to će dati snagu svim vašim sposobnostima i unijeti život u sve vaše dužnosti. Privikavajte vaš um da se zadržava na onome što je nebesko i to će unijeti život i usrdnost u sve vaše poduhvate. Naši napori u kršćanskoj trci malaksavaju i postajemo sve tromiji i neaktivniji, zato što tako malo cijenimo nebesku nagradu. Mi smo patuljci u duhovnim dostignućima. Prednost je i dužnost svakog kršćanina da dostigne ‘spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove’ /Ephesians 4:13/. Kao što vježbanjem apetita poboljšavamo zdravlje i snagu tijela, tako se i vježbanjem u pobožnosti razvijamo u blagodati i duhovnoj snazi. {3BC 1157.5}
Naša osjećanja ljubavi i naklonosti treba da budu usredotočena na Boga. Razmišljajmo o Njegovoj veličini, o Njegovoj milosti i preuzvišenosti. Neka Njegova dobrota i ljubav i savršenstvo Njegovog karaktera osvoje naše srce. Razgovarajmo o Njegovoj božanskoj krasoti i o dvorovima koje On priprema za svoje vjerne. Onaj čiji se razgovori odnose na ono što je nebesko najkorisniji je kršćanin za svoju okolinu. Njegove riječi su korisne i osvježavajuće. Takve riječi preobražujuće djeluju na one koji ih slušaju i ublažuju i podčinjavaju dušu.“ {3BC 1157.6}
Praktična religija odiše miomirisom. – „Neka naša molitva Gospodu uvijek bude: ‘Čisto srce stvori mi, Bože’ /Ps.51,12. /Ps.51,10/, jer iz čistog srca u kome Krist stalno boravi, izlazi život. Ljudska volja treba da se podčini volji Kristovoj. Umjesto da se zatvaramo sami u sebe, naše srce treba da bude širom otvoreno za slatki utjecaj Duha Božjeg. Praktična religija prosto odiše svojim miomirisom koji se širi na sve strane. To je ‘miris života za život.’ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 31a, 1894. {3BC 1157.7}
6.
Proverbs 6,6. – Marljivost sićušnih mrava ukor za lijenost. – „Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar» /Proverbs 6:6 /. Gradeći mravinjak kao svoje prebivalište, mravi pokazuju pravu vještinu i istrajnost. Ponekad se oni muče samo za jednu trunku, ali u tome pokazuju čudesnu marljivost i istrajnost. Marljivost mrava Salomon prikazuje svijetu kao ukor za one koji svoje sate provode u grješnoj lijenosti, u navikama koje kvare i tijelo i dušu. Mravi na vrijeme pripremaju sebi hranu i prebivalište. To je pouka koju mnoga razumom obdarena bića zanemaruju. Mnogi tako potpuno zanemaruju i pripremu za budući besmrtni život koji je Bog u svom proviđenju osigurao za pali ljudski rod.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 35, 1899. {3BC 1157.8}
10.
Proverbs 10,9. – Ispravnost čini čovjeka blagoslovljenim. – „Imati stalno na umu Boga i imati pred očima Njegov strah, to je prvi korak na putu u život. I najmanje odstupanje od moralne čestitosti otupljuje savjest i otvara vrata slijedećem iskušenju. ‘Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se’ /Proverbs 10:9/. Od nas se traži da Boga ljubimo iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe; ali svakodnevno životno iskustvo pokazuje da se ovaj zakon ne poštuje. Ispravnost u pogledu postupaka i moralna čestitost osiguravaju čovjeku Božju naklonost i odobravanje, i čine ga blagoslovom za sebe i za društvo. Međutim, okružen različitim iskušenjima koja spopadaju ljude, svaki može da se izopači; i bez božanske moći nije moguće održati čistu savjest, pošteno se i načelno zalagati za pravdu i zadobiti odobravanje neba. {3BC 1158.1}
Karakter koji zaslužuje odobravanje Boga i ljudi vrijedi više od bilo kakvog materijalnog bogatstva. Temelj građevine karaktera treba položiti duboko i sigurno na stijeni Krista Isusa. Nekršćanski postupci mnogih koji tvrde da zidaju na pravom temelju pokazuju da oni zidaju na pravom temelju pokazuju da oni zidaju na nestalnom pijesku. Kad velike bure i poplave iskušenja navale potkopati će i odnijeti njihov temelj, i oni neće imati nikakvog utočišta. {3BC 1158.2}
Mnogi se brane da bi bez tako dovitljivog i budnog iskorištavanja prednosti koja im se u životu pruže morali da posluju sa gubitkom. Njihovi beskrupulozni konkurenti, koji sebično koriste pružene prilike, napredovali bi, dok oni, i pored strogog pridržavanja biblijskih načela, navodno, ne bi bili tako obilno blagoslovljeni i sretni. Da li takvi uopće misle na budućnost? Ili su njihove oči suviše zamagljene malaričnom maglom ljubavi prema ovozemaljskom da bi mogli vidjeti da se čast i poštenje ne mogu kupiti novcem ovog svijeta? Zar će Bog vrlinu nagraditi samo ovozemaljskim uspjesima? Imena nasljednika neprolazne časti i bogatstva nepropadljivog On je ispisao na dlanovima svojih ruku. Što nepošten stiče svojim svjetovnim špekulacijama? Kako visokom cijenom on plaća svoje prividne uspjehe? On je žrtvovao plemenitost svoje muževnosti i pošao putem koji vodi u propast. On će možda i da se obrati; možda će da uvidi bezbožnu odvratnost svoje nepravde učinjene bližnjima i da – koliko je to moguće – sve to nadoknadi i popravi, ali ožiljci povrijeđene savjesti uvijek ostaju.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 07.02.1884. {3BC 1158.3}
11.
Proverbs 11,1. – Poštenje u poslovnim odnosima. – „Nastojimo odlučno da i u svim svojim poslovnim poduhvatima budemo svjetlost svijetu. Ne smijemo se nikad služiti lukavstvom ni prepredenošću. U svemu što poduzimamo treba da se ogleda najiskrenije poštenje i čestitost. Bolje je pristati da se financijski nešto i izgubi, negoli lukavstvom i špekulacijama ostvariti neku tričavu dobit. Ispravnim i pravičnim postupanjem u krajnjoj liniji nećemo ništa izgubiti. Svijet u nama treba da vidi živi zakon Božji i savršeni karakter sličan Kristovim. U svim svojim poslovnim odnosima, i sa vjernima, treba da se rukovodimo načelima pravde i ispravnosti. Sve treba da gledamo u svjetlosti Božjeg zakona, u svemu što činimo treba da budemo slobodni od svake sjenke varanja, dvoličnosti i lukavstva.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 47, 1898. {3BC 1158.4}
Bog nagrađuje poštenje, a nepravdu proklinje. – „’Lažna je mjera mrska Gospodu’ /Izr.11,1/. Lažna mjerila su simbol svakog nepoštenog postupka, svakog lukavstva smišljenog da se sebičnost i nepravda prikriju pod plaštem poštenja i ispravnosti. Bog neće ni u najmanjoj mjeri da odobri takvo ponašanje. On mrzi na svaki lažni put. Njemu je odvratna svaka sebičnost i svaka pohlepa. Nemilosrdno postupanje On nikada neće odobriti, već će takvima biti vraćeno istom mjerom. Radnim ljudima koji sredstva za svoj život zarađuju poštenim radom Bog može dati svoj blagoslov i napredak. Ali na onima koji stječu na sebičan i nepošten način počiva Njegovo prokletstvo. {3BC 1158.5}
Kad neko popušta sebičnosti, a služi se lukavstvom, on time pokazuje da se ne boji Gospoda i da nema nikakvog poštovanja prema Njegovom imenu. Oni koji održavaju stalnu vezu sa Bogom ne samo da će izbjegavati svaku nepravdu nego će pokazivati milosrđe i dobrotu prema svima sa kojima dolaze u dodir. Gospod ne gleda na ličnost, ali ne odobrava postupke onih koji nemaju obzira prema siromašnima i siročadi.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 20a, 1893. {3BC 1158.6}
- 14. See EGW comment on 1 Chronicles 27:32-34. {3BC 1159.1}
12.
Proverbs 12,18. – Riječi znače mnogo. – „Glas i jezik su Božji darovi, i pravilno upotrijebljeni oni predstavljaju silu u Njegovom djelu. Riječi znače veoma mnogo. Oni mogu da izraze osjećanja ljubavi, pobožnost i zahvalnost Bogu, ili pak mržnje i osvetoljubivosti. Riječi otkrivaju osjećanja srca. One mogu biti miris života za život, ili miris smrti za smrt. Jezik predstavlja svijet pun blagoslova, ili ‘svijet pun nepravde’.“ {3BC 1159.2}
Pustošni pljusak s tučom ili sjeme ljubavi. – „Neki kad se vraćaju sa svog svakodnevnog razgovora sa Bogom izgledaju zaodjenuti krotkošću Kristovom. Njihove riječi nisu kao pustošni pljusak sa tučom koji uništava i satire sve što se nađe pred njim; sa njihovih usana dolaze prijatne i ljubazne riječi. Svuda pored svoga puta oni i nesvjesno siju sjeme ljubavi i dobrote, zato što u njihovom srcu živi Krist. Njihov utjecaj osjeća se daleko više nego što se to spolja može vidjeti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1887. {3BC 1159.3}
Proverbs 12,19. – Iskreni i pošteni će zauvijek biti Njegovi dragulji. – „Svi oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici treba uvijek da gaje istinitost i iskrenost. Bog i pravda treba uvijek da budu naše geslo. Postupajmo uvijek pošteno i pravedno u ovom zlom svijetu. Neki postupaju pošteno samo onda kad vide da tim neće ugroziti svoje ovozemaljske interese; ali imena svih koji se rukovode ovim principom biće izbrisana iz knjige života. {3BC 1159.4}
Moramo se strogo pridržavati poštenja i ispravnosti. Stazom života kroz ovaj svijet možemo proći samo jedanput; nikad se ne možemo vratiti da bismo ispravili neku grešku; zato svaki korak treba poduzimati u strahu Božjem i dobro promišljeno. Poštenje i prepredenost ne mogu se nikako uskladiti; ili će prepredenost biti podčinjena a istina i poštenje prevladati, ili će prepredenost zadobiti prevlast, a poštenja sasvim nestati. Jedno i drugo ne mogu nikako zajedno, jer nikada ne mogu da se slože. Kad Bog bude sakupio svoje dragulje, oni koji su bili istiniti, iskreni i pošteni predstavljati će Njegove izabrane, Njegovo blago. Za takve anđeli pripremaju krune, i u sjaju njihovih dijadema ukrašenih zvijezdama ogledati će se slava Božjeg prijestolja.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 29.12.1896. {3BC 1159.5}
14.
Proverbs 14,30. – /Proverbs 27:4/. – Najodvratnija crta sotonskog karaktera. –„Zavist je jedna od najodvratnijih crta sotonskog karaktera, crta koja zaslužuje samo prezir. Zavidljiv čovjek stalno baca ljagu i klevete na druge u težnji da istakne i uzdigne sebe. On omalovažava bližnjega, misleći da time uzdigne sebe. Kad se onome tko dopusti da se ova osobina u njemu duboko razvije uputi neka pohvala to njemu veoma godi, ali on mrzi i da čuje kad se pohvale upućuju drugima. O, koliko je neotkrivenih zala ova sotonska crta karaktera donijela svijetu! Zavist je u Šaulovom srcu stvorila neprijateljstvo protiv Davida. Zavist je u Kajinovom srcu poticala mržnju protiv njegovog brata Abela, zato što su Abelova djela bila pravedna i Bogu ugodna, dok su njegova djela bila zla i Gospod nije mogao da ga blagoslovi. {3BC 1159.6}
Zavist je plod oholosti i ako se gaji u srcu ona navodi da svirepe postupke, na mržnju, osvetu i ubojstvo. Velika borba između Krista i kneza tame odvija se svakog dana, u praktičnom životu.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 17.08.1888. {3BC 1159.7}
15.
Proverbs 15,1.2. – Sjeme koje donosi rđav plod. – „Riječi izgovorene u izljevu strasti predstavljaju sjeme čiji plod je tako rđav da niko ne bi želio da ga sakuplja. Naše riječi utiču i na naš karakter, ali one ostavljaju još dublji utisak na karakter drugih. Samo Svemogući Bog može da izmjeri štetu učinjenu nepromišljeno izgovorenim riječima. Kad takve riječi izlaze iz naših usta mi možda nemamo namjeru da nekog uvrijedimo, ali one su ipak pokazatelj naših skrivenih misli, i djeluju na strani zla. Koliko je samo nesreće nepromišljenim i neljubaznim riječima izazvalo u porodičnom krugu! Zajedljive riječi prosto nagrizaju dušu, i svoju žaoku one ne gube godinama: Kao kršćanin, mi moramo da vodimo računa o utjecaju svojih riječi na one sa kojima se družimo, bez obzira da li su oni vjerni ili nevjerni. Na naše riječi se budno pazi, i nepromišljeni izrazi nanose uvrede. Nepovoljan utjecaj nepromišljenih i nerazumnih riječi osujetiti će naše dalje druženje sa tim suputnicima, bili oni vjerni ili nevjerni. Riječi očevidno pokazuju kakva je hrana kojom se duša hrani.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 27.06.1895. {3BC 1159.8}
- 33. See EGW comment on Judges 6:15. {3BC 1160.1}
16.
Proverbs 16,2. – Bog čita tajne pobude i namjere srca. – „U vječnom je interesu svakog pojedinca da ispituje svoje srce i da pravilno koristi svaku Bogom danu sposobnost. Neka svatko ima na umu da nema pobude u ljudskom srcu koja pred Gospodom nije jasno otkrivena. Pobude svakog pojedinca odmjeravaju se tako brižljivo kao da njegova sudbina zavisi samo od toga. Da bismo odnos između uzroka i posljedica jasnije shvatili neophodno je da budemo povezani sa božanskom silom. Učestvovanjem u božanskoj prirodi, naša sposobnost razumijevanja treba stalno da se razvija, da bismo izbjegli pokvarenost kojoj se svijet odao popuštajući tjelesnim željama. Imajmo uvijek na umu svečanu istinu da je Bog pravedan i da nema namjere, ma koliko ona bila zamršena, ni pobude ma koliko ona da je prikrivena, koja pred Njim nije potpuno jasna i razotkrivena. On čita tajne pobude i namjere svakog srca. Čovjek može svoje postupke varljivo isplanirati unaprijed, misleći da to Bog ne zna; ali na veliki dan suda, kad se knjige otvore, i kad se svakome bude sudilo po onome što je u knjigama zapisano, svi ti postupci otkriće se u svojoj pravoj svjetlosti… {3BC 1160.2}
„Gospode, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospode, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio… Reknem li: ‘Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!’ – ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost’ /Ps.139,1-5.11.12/.“ {3BC 1160.3}
Gospod vidi i zna za svako nepoštenje u planiranju, svako i najmanje nezakonito prisvajanje tuđe imovine ili novca, svaku nepravdu u postupanju sa bližnjima… Na dan suda svakom tko tako postupa, On će reći: ‘Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan’ /Dn.5,27/.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 08.03.1906. {3BC 1160.4}
16.
Proverbs 16,11. – /Hosea 12:7/. – Religija onoga koji ima varljiva mjerila odvratna su u Božjim očima. – „Prijevara ili pronevjera u poslovnim poduhvatima predstavljaju težak grijeh u Božjim očima; jer dobra kojima ljudi raspolažu pripadaju Njemu, i da bi oni bili čisti i pravi u Njegovim očima morali bi da ih upotrijebe na slavu Njegovog imena. Religija onoga koji ima skraćen aršin i varljiva mjerila odvratna je u Božjim očima. Onaj tko ima takvu religiju osramotit će se, jer Bog je Bog revnitelj.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 8,1901. {3BC 1160.5}
- 28. See EGW comment on 26:20-22. {3BC 1160.6}
- (Vidi komentar E. G. White na tekst: I Sam. 24,6. Kako možemo postati jači od careva i osvajača. — Da li Krist upotrebljava oštre riječi, strogo kritikovanje i neljubazno podozrijenje prema pripadnicima svog naroda koji počine neku grešku? Ne. On ima obzira prema svim njihovim slabostima i postupa sa razumijevanjem. On zna sve naše nedostatke i propuste, ali ima strpljenja prema nama; jer bismo inače odavno propali, ako bi postupao s nama kako zaslužujemo. Njemu najveću uvredu možemo nanijeti kad tvrdimo da smo Njegovi učenici, a u svojim riječima, sklonostima i postupcima ispoljavamo duh sotonin. Ne dolikuje onima koje Isus toliko podnosi, u njihovim nedostacima i izopačenosti, da stalno paze na neke stvarne ili umišljene uvređe. A ipak ima takvih koji uvijek sumnjiče pobude drugih o sehi. Oni uvijek vide uvrede i omalovažavanja i tamo gdje to nikad nije namjeravano. Sve je to djelo sotonino u ljudskom srcu.
Srce ispunjeno ljubavlju koja »ne misli o zlu« (I Kor. 13,5) neće budno paziti na svaku grubost i neprijatnostkojima može biti izloženo. Bog želi da Njegova ljubav zatvori naše oči, uši i srce za svaku provokaciju i za svaki nagovještaj kojim sotona nastoji da nas optereti. U šutnji onoga tko je izložen zlom nagađanju, ruženju i uvredama, ima plemenite veličine. Biti gospodar svoje naravi i osjećanja znači biti jači od careva ili osvajača. Krišćanin se uvijek rukovodi samo jednom mišlju, mišlju: šta bi Krist sada učinio. On ostaje pristupačan, ljubazan i smjeran, ali ipak hrabar i nepokolebljiv u odbrani istine i imena Kristovog. {3BC 1160.7}
Ne smijemo sve one koji nas ne prime sa osmjehom na usnama i sa ispoljavanjem ljubavi smatrati svojim neprijateljima. Lakše je odigrati ulogu mučenika nego pobijediti rđavu narav.{3BC 1160.8}
Mi moramo drugima pružati primjer ne zaustavljajući svaki beznačajan napad ili uvredu da bismo odbranili svoja prava. O nama mogu kružiti lažni glasovi; ali ako je naš put čist, ako se zbog toga ne uzbuđujemo, i drugi će takođe ostati neuzbuđeni. Prepustimo da Bog vodi brigu o našem ugledu i časti. I na taj način ćemo, kao sinovi i kćeri Božje, pokazati da možemo vlađati sobom, pokazat ćemo da smo vođeni od Duha Božjeg i da smo spori na gnjev. Opadanje i klevete možemo osporiti načinom svog življenja, a ne riječima negodovanja i srditosti. Neka nam najveća briga bude da radimo u strahu Božjem, i da svojim ponašanjem dokažemo da su ti izvještaji lažni. Nitko naš karakter ne može tako uprljati kao mi sami. Drveće ili kuće koje treba stalno podupirati slabi su i skloni padu. Kad mi toliko strijepimo za svoj ugled dabismo ga zaštitili od spoljnih napada, time dajemo utisak da on nije besprijekoran pred Bogom i da ga zato treba stalno zaštićavati (MS 24, 1887). {3BC 1160.9}
Klonite se trovanja gnjevom. — Ima pojedinaca koji uopće na vladaju sobom; oni ne obuzdavaju svoje ćudi ni svoj jezik. Neki od takvih tvrde da su Kristovi sljeđbenici, ali oni to u stvari nisu. Isus im nije ostavio takav primjer. Kad bi imali krotost i ljubav Spasiteljevu, oni ne bi postupali prema trenutnim pobudama nepreporođenog srca, jer je to od sotone. Neki su nervozni, i kad u stanju izazovnosti počnu gubiti kontrolu nad svojim duhom i riječima, oni su toliko zatrovani gnjevom kao pijanica rakijom. Oni su nerazumni, i nije ih lako ubijediti ili osvjedočiti. Pošto nisu duševno zđravi, sotona u trenucima srdžbe potpuno zagospodari njima. Svako ispoljavanje gnjeva slabi njihov nervni sistem i njihove moralne sile, tako da postaju još razđražljiviji. Jedini lijek u postupanju s takvima je potpuno vlađanje sobom pod svim okolnostima. Napor da se stave u povoljniji položaj, gdje njihovo »ja« neće biti uznemiravano, može uspjeti za neko vrijeme; ali sotona zna gdje će pogoditi te sirote duše i stalno ih napada u njihovim najsla’bijim tačkama. On će ih stalno uznemiravati i mučiti dokle god tako mnogo misle o sebi. Oni su opterećeni najtežim bremenom koje smrtnik može da ponese, a to je neposvećeno i nepotčinjeno sopstveno »ja«. Ipak i za njih ima nade. Neka svoj život, tako buran sukobima i neugodnostima, đoveđu u povezanost sa Kristom, i onda se sopstveno »ja« neće više otimati za prevlast (YI 10. 11, 1886). {3BC 1161.1}
17.
- Vidi komentar E. G. White na tekst: Proverbs 26:20-22. {3BC 1161.2}
18.
- Vidi komentar E. G. White na tekst: Judges 6:15. {3BC 1161.3}
- Đavo može upotrijebiti jezik kršćanina tako da upropasti druge. — Ne dopusti da đavo upotrebljava tvoj jezik i tvoj glas na sablazan i propast onih koji su slabi u vjeri, jer će te na dan konačnog obračuna Bogpozvati da položiš račun o svim svojim djelima (NS 39, 1896). {3BC 1161.4}
20.
- Vidi komentar E. G. White na tekst: Proverbs. 23:29-35. {3BC 1161.5}
21.
- Ponekad na Luciferovom tlu. — Kad netko zauzme takav stav da po svaku cijenu ostaje kod onoga što je jednom riješio i da svoju ođluku nikada neće promijeniti, on se nalazi na istom tlu na kojem se našao Lucifer kad se pobunio protiv Boga. Svoje planove u pogledu nebeske vladavine, on je smatrao uzvišenom i nepromje- njivom teorijom. {3BC 1161.6}
Neka nitko ne smatra da Ijudska mišljenja treba ovjekovječiti. Svaki čovjek koji zauzme stav da svoje poglede nikad neče promijeniti, zakoračuje na opasno tlo. Takvimakoji svoje nazore smatraju neprom- jenjivima ne može se pomoći, jer ih to čini potpuno nespremnima da prime savjete i preporuke svoje braće (Lettcr 12, 1911). {3BC 1161.7}
22.
- Bogzahtijeva energične i najusrdnije napore. — Uložite sve snage u svoje napore, pozovite u pomoć svoje najjače pobude. Vi treba da učite. Naprežite se da do dna prodrete u sve što vam đođe do ruku. Nikad se nemojte zadovoljiti ničim manjim nego da postanete stručno osposobljeni za ono čiine se bavite. Ne dopustite sebi da vam površnost i nehat u vašim dužnostima i studijama prijeđu u naviku, jer će navika sve više jačati i postat ćete nesposobni za nešto bolje. Um je prirodno sklon da se zadovolji onim što zahtijeva manje brige i napora, i da prihvati ono štoje jeftinije i lakše. Ima, mladići i djevojke, takvih dubina znanja do kojih vi nikada niste dosegli, a zađovoljavate se i ponosite svojim površnim dostignućima. Da biste saznali mnogo više nego što sađa znate, morate se osvjedočiti da znate vrlo malo. {3BC 1161.8}
Bog od vas zahtijeva energične i najusrdnije umne napore; i sa svakim ođlučno poduzetim naporom, vaše sposobnosti će jačati. Onda će vam rad uvijek biti prijatan, jer ćete znati da ste napredovali. Vi se možete naviknuti: ili na spore, nesigurne i neodlučne pokrete do te mjere da u svom životu ne postignete ni polovinu onoga što biste . inače mogli postići, ili pak da — upirući stalno svoj pogled u Boga i snažeći svoju dušu molitvom — pobijedite tu sramnu sporost i neraspoloženje za rad, i da svoj um priviknete da brzo misli, ulažući prave napore u pravo vrijeme. Ako vam je najviši cilj da radite za platu, onda se nikada i ni na kakvom položaju nećete osposobiti za velike odgovornosti, i nikad nećete biti podesni da učite druge (MS 24, 1887). {3BC 1162.1}
23.
- Mladost najdragocjeniji dar. — Zato, djeco, dođite Isusu: dajte Mu najdragocjeniji dar koji je moguće dati, dajte Mu svoje srce. On vas poziva, govoreći: »Sine moj i kćeri, dajte mi srce svoje. Iako su vaši grijesi možda crveni kao skerlet, ja ću vas oprati svojom krvlju i bit ćete čisti kao snijeg. Učinit ću vas članovima moje porodice — djecom nebeskog Cara. Primite moj oproštaj i moj mir koji vam dajem besplatno. Ja ću vas obući u haljine moje pravde koja će vas učiniti dostojnim zvanicama na večeri svadbe Jagnjetove. Kad se kroz ,molitvu, budno straženje i marljivo proučavanje Božje Riječi, obučete u moju pravdu, bit ćete osposobljeni da dostignete visoko mjerilo. Razumjet ćete istinu, i vaš karakter će se prilagoditi božanskom utjecaju; jer je volja Božja, svetost vaša« (YI 30. 06, 1892). {3BC 1162.2}
29—35 (Proverbs 20:1). Pomoću alkoholnih pića sotona zagospodari čovjekom. »Kome: jaoh? kome: kuku? kome svađa? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u očima? Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. Na posljetku će kao zmija ujesti i kao aspiđa opeći. Oči će tvoje gledati na tuđe žene, i srce će tvoje govoriti opačine. I bićeš kao onaj koji leži u sred mora i kao onaj koji spava na vrh jedra. Reći ćeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, ići ću opet da tražim to« Proverbs 23:29-35
Nije li ovaj opis životna istina? Nije li nam tu prikazano iskustvo bijednog pijanice koji sve više tone u uniženost i propast zato što, držeći čašu na svojim usnama, govori: »Ići ću opet da tražim to«? Prokletstvoje došlo natakvog nesretnika zbogstalnogpopuštanja zlu, i sotona je zagospodario čitavim njegovim bićem… {3BC 1162.3}
Čovjek koji se jednom navikne na uzimanje opojnih napitaka nalazi se u očajničkoj situaciji. Njega nije moguće urazumiti ni ubijediti da se odrekne odavanja pijanstvu. Njegov stomak i mozak su bolesni, moć volje je oslabljena, i njegovi prohtjevi nemaju nikakve kontrole. Knez sila tame drži ga u svojim okovima, koje on sam nije u stanju raskinuti. Da bi se ovakvim žrtvama pomoglo, prodaju alkoholnih pića bi trebalo potpuno zabraniti. Zar odgovorni ljudi u ovoj zemlji (pisac misli na Sjeđinjene Države) ne vide užasne rezultate koji su plod trgovine alkoholnim pićima? Novine su svakog dana prepune napisa koji bi morali ganuti i kameno srce; i ako osjećanja naših vlastodržaca nisu sasvim izopačena oni bi morali uvidjeti neophodnost ukidanja ove smrtonosne trgovine. Gospod neka pokrene srce onih koji imaju autoriteta da poduzmu mjere kojimabi se zabranila prodaja alkoholnih pića (RH 1. 05, 1894). {3BC 1162.4}
24.
- Vidi komentar E. G. White na tekst: 1 Chronicles 27:32-34. {3BC 1162.5}
26.
Proverbs 26,20-22. – /Chs. 16:28; 17:9; Jeremiah 20:10/. – Neutvrđene glasine i govorkanja uništavaju jedinstvo u Zajednici. – „Braća se ponekad druže godinama i misle da u one sa kojima su se upoznali mogu imati povjerenja kao u članove svoje porodice. U tom druženju dolazi do takve iskrenosti povjerenja kakvo ne može da se pokloni onima koji ne pripadaju našoj vjeri. To predstavlja pravo zadovoljstvo dok postoji uzajamno povjerenje i bratska ljubav. Ali ako ‘klevetnik braće’ nađe pristup srcu jednoga od tih ljudi i počne da kontrolira njegov um i maštu, to će izazvati ljubomoru, zavist i mržnju, i onaj koji je mislio da je siguran u iskrenost, ljubav i prijateljstvo svog brata uvidjeti će da se sumnja i u njega i u njegove pobude. Lažni brat zaboravlja vlastite ljudske slabosti, zaboravlja svoju kršćansku obvezu da ne govori i ne misli o zlu /1Kor.13,4-7/, kako ne bi obeščastio Boga a Kristu povrijedio rane u licu Njegovih svetih, i svaki nedostatak koji može da pretpostavi ili zamisli on komentira do svireposti i karakter svog brata prikazuje mračnim i sumnjivim. {3BC 1162.6}
Oni za koje smo mislili da su suviše plemeniti, suviše časni da bi i u najmanjoj mjeri iskoristili /zloupotrijebili/ prijateljsko druženje ili bratsko povjerenje, mogu da prenose i krivo prikazuju svaku riječ izgovorenu u bratskom povjerenju i da svaki postupak, ma koliko on bio bezazlen i dobronamjeran, izlažu provjeravanje hladne i ljubomorne kritike. To je izdaja svetog povjerenja. Srca se zatvaraju za milost, rasuđivanje i Božju ljubav, a umjesto toga javlja se podrugljivo podsmijevanje i bestidan duh koje samo sotona pokazuje prema svojim žrtvama. {3BC 1163.1}
Tako se postupalo i sa Spasiteljem svijeta, i mi ćemo biti izloženi utjecaju istog duha pakosti i zlobe. Došlo je vrijeme kad sa sigurnošću ne možemo imati povjerenje ni u brata ni u prijatelja. {3BC 1163.2}
Kao što su uhode u danima Kristovim špijunski vrebali da Ga u nečemu uhvate, tako oni sada prate nas. Ako sotoni pođe za rukom da takozvane vjernike upotrijebi da optužuju svoju braću, on je veoma zadovoljan. Jer oni koji tako rade služe njemu upravo kao i Juda kad je izdao Krista, iako oni toga možda nisu ni svjesni. Sotona danas nije ništa manje aktivan nego što je bio u danima Kristovim, i oni koji se odaju njegovom djelu pokazuju njegov duh. {3BC 1163.3}
Neutvrđene glasine koje provijavaju tu i tamo često uništavaju slogu i jedinstvo među braćom. Ima pojedinaca koji budno i otvorenih ušiju motre i osluškuju da bi uhvatili neki skandal koji na takav način provijava. Oni skupljaju sitne pojedinosti nekog događaja, koje same po sebi mogu biti sasvim beznačajne, ali koje se prepričavaju sve dok čovjeka ne naprave prijestupnikom zbog jedne riječi. Njihovo geslo kao da je: ‘Izvesti, a mi ćemo prenijeti dalje’. Ti dostavljači, vršeći đavolski posao sa iznenađujućom odanošću, malo znaju koliko svojim postupcima vrijeđaju Boga. Kad bi samo pola energije i revnosti uložene u ovaj nesveti rad upotrijebili na preispitivanje svoga srca, uvidjeli bi da treba da učine tako mnogo za očišćenje vlastite duše od prljavštine grijeha da ne bi imali ni vremena ni sklonosti za kritiziranje svoje braće, i onda ne bi podlijegali takvom iskušenju.
Vrata uma treba zatvoriti pred onim: ‘Kažu’ ili ‘Čuo sam’. Zato, umjesto da dozvolimo ljubomori i sumnjičenju da nam se uvuku u srce, ne bismo otišli svojoj braći i otvoreno, ali ljubazno, iznijeli pred njih ono što smo čuli negativno o njihovom karakteru ili utjecaju? Zašto se ne bismo molili Gospoda s njima i za njih? Iako ne možemo biti u zajednici s onima koji su Kristovi ogorčeni neprijatelji i voljeti ih, možemo gajiti duh krotkosti i ljubavi koja je obilježavala našeg Spasitelja – ljubavi koja ‘ne misli o zlu’ i ne da se lako izazvati.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 03.06.1884. {3BC 1163.4}
27.
Proverbs 27,4. – /Proverbs 14:30; Song of Solomon 8:6/. – Zavist je paklena sjenka. – „Zavist, ljubomora i zla nagađanja predstavljaju paklenu sjenku kojom sotona teži da sa vašeg vidika zakloni karakter Kristov, tako da – promatrajući samo zlo – postanete potpuno slični njemu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 9, 1892. ). {3BC 1163.5}
Proverbs 27,9. – Vrijednost i značaj prijateljstva. – „Svako ima trenutaka kad mu u životu ne ide dobro; tuga i obeshrabrenost pritiskuju svaku dušu; u takvim trenutcima utjeha i ohrabrenje upućeni od pravog prijatelja, kao i sama njegova prisutnost, odvraćajući strijele neprijatelja koji teži da uništi dušu. Kršćanskih prijatelja nema ni upola koliko bi trebalo da ih bude. U časovima iskušenja, u krizi – od kakve je vrijednosti jedan pravi prijatelj! Sotona upravo tada preko svojih agenata nastoji da podmetne nešto da bi se uzdrhtale noge spotakle; ali pravi prijatelj je onaj koji tada daje savjet, koji svojom privlačnošću ulijeva nadu i spokojstvo, i budi vjeru koja dušu uzdiše. O, takva pomoć vrijedi kao najdragocjeniji biser.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 7, 1883. {3BC 1163.6}
29.
Proverbs 29,1. – Odbacivanje ukora dovodi do gubitka duše. – „Sotona djeluje na um onih koji su skloni popuštanju, koji uvijek imaju vlastiti put, i kad im se bilo što kaže u savjetu ili ukoru da promjene svoje rđave crte karaktera, oni smatraju da je to iznalaženje grešaka, nametanje obveza i ograničavanje osobne slobode. Gospod im je u svojoj velikoj milosti upućuje poruku opomene, ali oni neće ni da čuju za bilo kakav ukor. Slično neprijatelju koji se pobunio na nebu, oni ne žele da slušaju niti da ispravljaju učinjene greške; već postaju tužitelji, tvrdeći da ih drugi ne cijene i da ih zlostavljaju. {3BC 1163.7}
Sada je vrijeme kušanja, probe i provjeravanja. Oni koji kao Šaul, uporno nastavljaju svojim putem, stradat će kao i on što je stradao izgubivši, ne samo čast i ugled, nego na kraju i samu svoju dušu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 13, 1892. {3BC 1164.1}
31.
Proverbs 31,26. – Zakon ljubaznosti na vašim usnama. – „Gospod će svakome od vas u velikom djelu samosavlađivanja pružiti pomoć tamo gdje je ona najpotrebnija. Neka ljubaznost bude zakon na vašim usnama i ulje milosti u vašem srcu. To će uroditi čudesnim rezultatima. Vi ćete biti nježni, suosjećajni, učtivi. Sve ove vrline su vam neophodne. Sveti Duh mora biti primljen i stalno prisutan u vašem karakteru: onda će On, poput svete vatre, širiti miomiris koji će se uzdizati k Bogu, ne sa usana koje izriču osudu, već kao melem koji liječi dušu. U izrazu vašeg lica odražavati će se božansko obličje. U svojim riječima nećete biti tako kritičarski oštri, grubi i nabrusiti. To je ‘tuđ oganj’, koji se ne smije naći u našim savjetovanjima i u našim međusobnim kontaktima.
Bog traži da svako tko se nalazi u Njegovoj službi kadionicu potpali žarom sa svete vatre. Uobičajene, prostačke, grube i oštre riječi koje tako lako izlaze iz vaših usta moraju se obuzdati, i Duh Božji treba da progovori kroz ljudsko oruđe. Promatrajući stalno karakter Kristov, vi ćete se izmijeniti i postati slični Njemu. Samo Kristovom milošću može doći do preobražaja u vašem srcu, i onda ćete odražavati lik Gospoda Isusa. Bog nas poziva da postanemo slični Njemu – čisti, sveti i okaljani. Mi treba da nosimo na sebi božanski lik.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 84, 1899. {3BC 1164.2}
Proverbs 31,26. – /Colossians 3:12, 13/. – Život po zakonu ljubaznosti i dobrote. – „Gospod Isus je naš jedini izvor pomoći. Njegovom milošću mi ćemo naučiti da gajimo biljku ljubavi, da govorimo ljubazno i nježno. Njegovom milošću mi ćemo se potpuno izmijeniti i nestati će hladnoće i osornosti u našem ponašanju. Zakon ljubaznosti i dobrote biće na našim usnama; i oni koji se nalaze pod dragocjenim utjecajem Svetog Duha neće nikad smatrati da: zaplakati sa onima koji plaču, a radovati se sa onima koji se raduju predstavlja dokaz slabosti. Mi treba da gajimo nebeske vrline karaktera – da naučimo što to znači imati dobru volju prema svim ljudima i iskrenu želju da predstavljamo sunčevu svjetlost, a ne mračnu sjenku u životu drugih. {3BC 1164.3}
Braćo moja, dopustite da vam se srca razbiju i skruše u pokajanju. Neka sa vaših usana, umjesto prezrivih prijekora, poteku izrazi suosjećanja i ljubavi. Neka i drugi osjete da toplina, koju samo ljubav može da stvori u srcu, razgoni sebičnost, hladnoću i bezosjećajnost – zla koja su tako dugo postajala kod onih koji tvrde da su Kristovi učenici. Sve ovakve crte karaktera otkrivaju činjenicu da Krist ne boravi u duši. ‘Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva’ /Colossians 3:12, 13 /.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 02.01.1894. {3BC 1164.4}
Proverbs 31,27. – /Isaiah 65:21-23/. – Vjerni ne treba da budu lijeni. – „Biblija ne priznaje vjernika koji je lijen, ma kakvu vjernost on ispovijedao. Spašeni će i na novoj zemlji imati svoja zanimanja. Oni tamo neće biti na nekom besposličarskom odmoru. Ostavljen je dakle, prema Riječi Božjoj, počinak narodu Božjem, ali taj počinak se nalazi u službi koja se prihvata sa ljubavlju i voljom.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 203, 1905. {3BC 1164.5}
Ecclesiastes 1:14-2:11 – Salomonova tužna i žalosna autobiografija. – „Knjigu Propovjednikovu pisao je Salomon u svojoj starosti, kad se potpuno osvjedočio da ovozemaljska uživanja i miline ne mogu da pruže zadovoljstvo. On tu pokazuje kako je nemoguće da tašta prolaznost ovog svijeta zadovolji čežnje duše. On zaključuje da je mudro sa zahvalnošću uživati dobra Božjih darova i činiti pravo; ali da će čovjek za sve što je učinio biti izveden pred sud. {3BC 1164.6}
Salomonova autobiografija odiše tugom. On nam tu pruža povijest svog traganja za srećom. U stremljenju svog snažnog uma, on se bavio naučnim istraživanjima; zadovoljavao je svoju ljubav za uživanjem i zadovoljstvima; ostvarivao je svoje zamisli u trgovačkim poduhvatima. Bio je okružen opčinjavajućim sjajem i raskoši dvorskog života. Sve što je tjelesno srce moglo da zaželi bilo mu je na dohvatu; pa ipak on svoja životna iskustva sažeto daje u svom sjetnom zapisu: „Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. Rekoh onda sam sebi: ‘Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj skupio je golemu mudrost i znanje.’ Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. Mnogo mudrosti – mnogo jada; što više znanja, to više boli. Tad rekoh u srcu svom: ‘Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža’ – ali gle: i to je ispraznost! O smijehu rekoh: ‘Ludost je’; o užitku: ‘Čemu valja?’ Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. Načinih jezera da plodna sadišta natapam. Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 00.06.1878. {3BC 1164.7}
1.
Ecclesiastes 1,13.14. – Znanje bez Boga predstavlja ludost. – „Salomon je imao veliko znanje; ali se njegova mudrost pokazala kao ludost, jer nije znao kako da se održi u moralnoj nezavisnosti, slobodan od grijeha, u snazi karaktera oblikovanog prema božanskom uzoru. Salomon ovdje govori o rezultatima svog istraživanja, svojih marljivih napora i svoje istrajnosti u traganju za saznanjem. Svu tu svoju mudrost i otkrića on na kraju proglašava taštinom.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 05.04.1906. {3BC 1165.1}
13-18. See EGW comment on Genesis 3:6. {3BC 1165.2}
Ecclesiastes 1,14. – /Ecclesiastes 10:16-19; 1 Kings 10:18-23; 2 Chronicles 9:17-22/. – Sve je taština. – „Salomon je sjedio na prijestolju od slonove kosti kojem se prilazilo stubištem od čistog zlata, a sa svake strane stubišta bilo je po šest zlatnih lavova. Njegove oči su se odmarale na raskošno ukrašenim i prekrasnim vrtovima koji su se nalazili upravo pred njegovim pogledom. Ti vrtovi su bili ideal ljepote i miline, uređeni tako da – što je moguće više, – liče na Edenski vrt. Drveće, grmovi ukrasnog šiblja i svakovrsno cvijeće kojima su bili ukrašeni donošeni su iz raznih zemalja svijeta. Ptice svih mogućih boja i nijansi letjele su tamo amo, ispunjavajući zrak umilnim pjesmama. Mladići i djevojke iz dvorske pratnje i posluge, ukrašeni kraljevskim uresom, spremno su čekali da zadovolje svaku njegovu i najneznatniju želju. Prizori naslađivanja, muzika, sportovi i igre priređivani su radi njegove razonode uz rasipnički pretjerano trošenje novca. {3BC 1165.3}
Međutim, sve ovo nije moglo da usreći kralja. On je sjedio na svom veličanstvenom prijestolju, ali mu se na namrgođenom licu ogledao mrak očajanja. Raskalašen život ničim neograničavanih zadovoljstava, ostavio je svoj žig na njegovom licu, koje je nekada blistalo inteligencijom i čestitošću. Na njegovom liku, kakav je bio u mladosti, nastala je žalosna promjena. Čelo mu je bilo izbrazdano zabrinutošću i osjećanjem unesrećenosti. Očigledne znake popuštanja putenosti nosio je na svakoj crti svoga lica. Usta su mu bila spremna na ukor i osudu i za najneznatnije neispunjavanje njegovih prohtjeva i želja. {3BC 1165.4}
Njegovi rastrojeni nervi i izmožden organizam odavali su posljedice kršenja prirodnih zakona. Priznao je da upropašten život predstavlja bezuspješno traganje za srećom. Refren njegove bolne tužaljke bio je: ‘Kakve li ispraznosti i bavljenja vjetrom’ /Ecclesiastes 1,14/. {3BC 1165.5}
‘Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste. Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća. Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve’ /Ecclesiastes 10:16-19 /. Kod Hebreja je bilo uobičajeno da se jede samo dva puta dnevno, njihovo najcjenjenije jelo bilo je nekoliko sati poslije podneva ali je narod prihvatio raskošne običaje neznabožaca pa su i kralj i njegovi knezovi naučili da svoje gozbe protegnu do kasno u noć. S druge strane, ako se rani sati dana posvete gozbi i pijančenju, i vladar i činovnici kraljevstva postaju potpuno nesposobni za njihove teške odgovornosti. {3BC 1165.6}
Salomon je bio svjestan težine zla koji proističe iz popuštanja izopačenom apetitu, ali je bio nemoćan da zahtijeva i provede reformu. On je dobro znao da se fizička snaga, smirenost nerva i zdrav moral mogu osigurati samo umjerenošću. Znao je da proždrljivost vodi u pijanstvo, i da neumjerenost u svakom svom obliku onesposobljava čovjeka za bilo kakvu povjerljivu dužnost. Prekomjerno jedenje i uzimanje hrane u nevrijeme ostavlja štetan utjecaj na svaki nerv u ljudskom organizmu; i um je također ozbiljno pogođen onim što jedemo ili pijemo. {3BC 1165.7}
Salomonov život predstavlja opomenu, ne samo za mlade, nego isto tako i za one u poodmaklim godinama. Mi smo skloni da iskusne ljude smatramo sigurnim da neće popustiti primamljivostima grješnih uživanja. Međutim, često vidimo da i oni čiji je život u mladosti bio uzoran bivaju zavedeni opsjenom grijeha, i svoju Bogom danu muževnost sramno žrtvuju samozadovoljavanju. Oni se za izvjesno vrijeme kolebaju između načela i sklonosti da nastave zabranjenim putem; ali se struja zla konačno pokazuje prejaka da bi joj se oni mogli suprotstaviti svojim dobrim namjerama i odlukama, kao što je bio slučaj i sa nekada mudrim Salomonom… {3BC 1165.8}
Dragi čitaoče, pošto se u mislima zaustaviš na obroncima Morije i svoj pogled, preko doline Kidrona, baciš na ruševine poganskih oltara i statua (koje je Salomon podizao svojim idolopokloničkim ženama), – izvuci dobru pouku iz pokajničkih napora ovog kralja, i budi mudar. Osloni se u vjeri samo na Boga. Okreni se najodlučnije od primamljivosti iskušenja. Porok je preskupo zadovoljstvo. Posljedice koje on ostavlja na čitav organizam onih koji ne budu brzo uništeni, strašne su. Vrtoglavica, gubitak snage i pamćenja, poremećaj mozga, srca i pluća, uslijede brzo kao neizbježne posljedice takvog kršenja zakona zdravlja i morala.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 00.06.1878. {3BC 1165.9}
8.
Ecclesiastes 8,11. – Božje dugo strpljenje navodi neke na bezbrižnost. – „U svom postupanju sa ljudskim rodom, Bog ima mnogo strpljenja sa nepokajanima. Koristeći se svojim za to određenim oruđima, On poziva ljude na vjernost, i nudi im potpuni oproštaj ako se pokaju. Ali pošto ih Bog tako dugo trpi, ljudi previše računaju na Njegovu milost. ‘Kad nema brze osude za djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo’ /Ecclesiastes 8,11/. Božje strpljenje i Njegovo dugo podnošenje, koje bi trebalo da omekša i podčini dušu, ima na bezbrižne i grješne sasvim drugačiji utjecaj. Njih to navodi da odbace ograničenja i još više ojačaju u protivljenju. Oni misle da Bog, pošto ima toliko strpljenja s njima ne mari za njihovu izopačenost. Da živimo u vremenu kad je za grijeh odmah stizala kazna, prijestupi ne bi bili tako česti. Međutim, iako se vremenski odlaže, kazna neće biti ništa manja. Čak i Božjem strpljenju ima granica. Kad se granica Njegovog dugog podnošenja prekorači, kazna će sigurno stići. I kad On počne da kažnjava one koji drsko prekoračuju granice Njegove milosti, On neće prestati dok ih potpuno ne uništi. .{3BC 1166.1}
Veoma je malo onih koji shvaćaju težinu i odgovornost grijeha. Ljudi laskaju sebi da je Bog suviše dobar da bi kaznio prijestupnika. Ali slučajevi: Marije, Arona, Davida i mnogih drugih pokazuju da je opasno griješiti protiv Boga ne samo u riječima i postupcima, nego čak i u pomislima. Bog je oličenje beskrajne ljubavi i samilosti, ali On također kaže o sebi da je ‘Gospod, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran’ /Pnz.4,24; 9,3; Izl.20,5; Heb.12,29/.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.08.1900. {3BC 1166.2}
Ecclesiastes 8,11. – /Matthew 26:36-46; Revelation 15:3/. – Za svaki prijestup morati će se položiti račun. – „Kristova smrt predstavlja uvjerljiv i vječiti argument da je Božji zakon nepromjenljiv kao i sam njegov prijestol. Duševne muke u vrtu Getsemanije, ruženje, ismijavanje i zlostavljanja kojima je bio izložen dragi Sin Božji, užas i sramota raspeća, dovoljno jasno i potresno prikazuju činjenicu da je pravda Božja u kažnjavanju prijestupa potpuna. Činjenica da svog jedinorođenog Sina, u ulozi čovjekovog zamjenika, nije poštedio – predstavlja argument koji će kroz svu vječnost i pred čitavim Svemirom svjedočiti da On ne može opravdati nijedan prijestup svoga zakona. Za svaki prijestup Božjeg zakona, ma kako on bio neznatan, morati će se položiti račun; i kad pravda uzme riječ u svoju ruku ona će okorjelim i konačno nepokajanim prijestupnicima vratiti sve ono što je učinjeno božanskom Stradalniku. Pravda će biti zadovoljena, jer je Božja mržnja prema grijehu žestoka i nepomirljiva.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 58, 1898. {3BC 1166.3}
11, 12. See EGW comment on Genesis 15:16. {3BC 1166.4}
10.
16-19. See EGW comment on Ecclesiastes 1:14. {3BC 1166.5}
1.
Isaiah 1,1. – /Hebrews 11:37/. – Izaija završava kao mučenik presječen pilom. – „Izaija prorok, kome je Gospod dozvolio da u viziji sagleda čudesne pojave, završio je svoju misiju kao mučenik presječen pilom, – zato što je vjerno korio i osuđivao grijehe hebrejske nacije. Proroci koji su kasnije dolazili u Gospodnji vinograd da potraže roda, također su bili zlostavljani i ubijani. ‘Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani’ /Hebrews 11:37/. Ljudi koji ‘svijet ih ne bijaše dostojan’ /Heb.11,38/ su bili najsvirepije progonjeni i odbačeni od svijeta.“ – ST (Znaci vremena /časopis/) 17.02.1898. {4BC 1137.1}
Isaiah 1:2, 3 – Narod koji tvrdi da služi Bogu. – „Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Gospod govori: ‘Sinove sam ti odgojio, podigao, al’ se oni od mene odvrgoše. Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije’“ /Isaiah 1,2.3/. Ovim riječima opisan je odnos izraelskog naroda prema Bogu i put kojima su oni kao nacija bezobzirno nastavljali. To je bio opravdan ukor zbog izopačenosti naroda koji je svoju zahvalnost i odanost Bogu, pa čak i priznanje o svojoj pripadnosti Njemu, pokazivao manje nego domaće životinje prema svojim gospodarima… {4BC 1137.2}
U prvom poglavlju svoje knjige, Izaija opisuje duhovno stanje naroda koji je tvrdio da služi Bogu, ali je uporno nastavljao zabranjenim putovima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1911. – 4BC (Biblijski komentari – Ellen G. White) sv.4, str.1137. {4BC 1137.3}
Isaiah 1,4. – Odvajanje od Boga odvodi čovjeka u drsku ludot i prekoračivanje dozvoljenog. – „Odvojivši se od Boga, iako su i dalje tvrdili da su Njegov narod, Izraelci su igubili svoju mudrost i izopačili svoje rasuđivanje. Nisu više bili u stanju da vide dalje, jer su zaboravili da se očiste od svojih starih grijeha. U neizvjesnosti, i ne nalazeći mira ni spokojstva posrtali su po mraku, težeći da iz svog uma potpuno izbrišu sjećanje na slobodu, sigurnost i sreću svog nekadašnjeg stanja. Upadajući sve dublje u prekoračivanje dozvoljenog, svakovrsna nagađanja, i drska ludost, postavili su se potpuno nasuprot Božjem proviđenju i svoju krivicu činili sve težom. Slušajući sotonine optužbe na račun Božjeg karaktera, prikazivali su Tvorca kao Boga lišenog milosti i praštanja. Govoreći o njima, prorok kaže:{4BC 1137.4}
‘Jao, griješna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Gospoda ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa’ /Isaiah 1,4/.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 06.08.1895. {4BC 1137.5}
Isaiah 1,19. – Poslušnost vjernika vodi savršenstvu. – „Vjernost jednostavne vjere i bezuvjetne poslušnosti nikada ne možemo precijeniti. Idući jednako putem poslušnosti u jednostavnoj vjeri, možemo postići potpuno savršenstvo karaktera.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 5a, 1895. {4BC 1137.6}
3.
Isaiah 3,18-23. – /1 Peter 3:1-5/. – Ljepota duše predstavlja stalni ukor. – „U trećem poglavlju svoga proročanstva, Izaija spominje prevladajuću oholost kćeri sionskih, koje su u svom ponosu nosile ‘ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjeske, prstenje i nosne prstene, skupocjene haljine i plašteve, privjeske i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce’ /Isaiah 3,18-23/ kakve li razlike između ove slike i one koju prikazuje apostol Petar o bogobojažljivoj ženi, koja zna da cijeni vrijednost prave ljepote, ne one koja se ogleda spolja u ‘pletenju kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina’ /1 Peter 3:3/, nego istinske ljepote duše ‘čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima’ /1 Peter 3:4.5/. ‘Čisto življenje’ takvih kršćanki pokazano u svakom životu, predstavlja stalni ukor za njihove sestre koje se povode za ludošću mode.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 04.03.1915. {4BC 1138.1}
5.
Isaiah 5,18-23. – /Isaiah 8:12/. – Pouzdanje u čovjeka ometa Božje poruke. – „/Isaiah 5:18/ Ljudi mogu međusobnim udruživanjem da teže jačanju svojih snaga, stvarajući po njihovom mišljenju jaka udruženja u cilju provođenja planova koje su sami zamislili, oni mogu da se uzdižu u svojoj oholosti i uobraženosti; ali Onaj koji je silan u savjetu ne odobrava njihov plan. Njihovo nevjerovanje u Njegove namjere i djelo i njihovo pouzdanje u čovjeka, spriječiti će ih da prime poruke koje On šalje.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1896. {4BC 1138.2}
Isaiah 5,19-23. – /Isaiah 50,11/. – Ljudi „zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom“. – „Onima što govore: ‘Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!’ Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića; onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu“ /Isaiah 5:19-23 /! Pripadnici kategorije prikazane u ovim stihovima, da bi istakli i potvrdili svoje mišljenje, koriste zaključke i mudrovanje koje riječ Božja ne odobrava. Oni hode u svjetlosti iskrica koje su sami raspalili. Svojim posebnim shvaćanjem, oni razliku između dobra i zla koju Boga želi da istakne, čine nejasnom. Ono što je sveto svodi se na nivo svakodnevnog i običnog. Gramzivost i sebičnost nazivaju se lažnim imenima: smatraju se razboritošću. Njihovo uzdizanje i nezavisnost i pobuna, njihova osvetoljubivost i tvrdoglavost, u njihovim očima predstavljaju dokaz o dostojanstvu i otmjenosti. Oni postupaju tako kao da ignorirati ono što je božansko nije opasno pa čak i sudbonosno za dušu; svoje mišljenje stavljaju iznad božanskog otkrivenja, a svoje planove i ljudsku mudrost ispred savjeta i zapovijedi Božjih. Bogobojažljivost i savjesnost drugih, oni nazivaju fanatizmom, a one koji se drže istine stalno uhode i kritiziraju. One, pak, koji tajnu pobožnosti: ‘Krist u vama nada slave’, uče i propovijedaju, oni ismijavaju. Načela na kojima se ovo zasniva oni i ne primjećuju, već srljaju u zlo, ostavljajući prijevornice otvorene da sotona ima potpuno slobodan prilaz duši.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1896. {4BC 1138.3}
Isaiah 5,20. – Težiti da slavimo Boga, a ne osuđivati. – „Usta onih koji izgovaraju klevete i laži protiv slugu Božjih koje je sam On poslao, i omalovažavaju poruke koje oni donose, ‘koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu’ /Isaiah 5,20/. Kad bi oni – umjesto farizejskog vrebanja da u poruci ili onima koji je donose uhvate nešto što bi mogli da osude, omalovaže i ismiju – otvorili svoja srca blistavim zracima Sunca pravde, oni bi izražavali riječi zahvalnosti mnogo radije nego da budno hvataju nešto što se može pogrešno protumačiti ili prikazati kao greška.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 31a, 1894. {4BC 1138.4}
Sposobni ali neobraćeni ljudi nanose veliku štetu. – „’Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim’ /Isaiah 5:20 /! Ljudi mogu imati Bogom dane sposobnosti i talente, ali ako oni nisu smjerni i obraćeni u svom svakodnevnom životu, kao ‘posude za čast’, oni će pričinjavati štetu utoliko veću ukoliko su veće njihove sposobnosti. Ako se nisu naučili od Krista Isusa, ako se ne mole i ako svoje naslijeđene i stečene sklonosti ne drže pod kontrolom, oni svojim karakternim osobinama, koje su takve da ih se Bog gnuša, izopačuju rasuđivanje svih koji se druže sa njima.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) {4BC 1138.5}
6.
Isaiah 6,1-7. – /Revelation 11:19/. – Izaijino iskustvo predstavlja Crkvu posljednjih dana. – „’One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ‘Svet! Svet! Svet Gospod nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!’ Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom’ /Isaiah 6,1-4/. Promatrajući slavu Gospodnju, prorok Izaija je bio zaprepašten i, potpuno savladan osjećanjem vlastite slabosti i nedostojnosti, i on je uzviknuo: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospoda nad Vojskama’ /Isaiah 6,5/! {4BC 1138.6}
Izaija je razotkrivao i osuđivao grijehe drugih, ali sada vidjevši i sebe izloženog istoj osudi, on je okrivio i sebe. On je ranije bio zadovoljan hladnom i beživotnom ceremonijom koje se i sam pridržavao u slavljenju Boga, ali toga nije bio svjestan sve dok mu je Gospod nije dao ovu viziju. Kako mu je neznatna izgledala njegova mudrost i talenti dok je promatrao svetu slavu i veličanstvenost svetinje! Kako je nedostojan izgledao sam u svojim očima! Kako nepodesan za svetu službu! Njegova tadašnja predstava o sebi mogla bi se izraziti riječima apostola Pavla: ‘Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtnoga’ /Rom.7,24/? {4BC 1139.1}
Ali je Izaiji u njegovoj potištenosti dato olakšanje: ‘Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještama sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten’ /Isaiah 6,6.7/. {4BC 1139.2}
Ova vizija data Izaiji prikazuje stanje pripadnika naroda Božjeg u ovim posljednjim danima. Oni imaju prednost da vjerom sagledaju djelo koje se vrši u nebeskoj svetinji. ‘I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u Hramu njegovu’ /Rev.11,19/. Dok vjerom promatraju svetinju nad svetinjama i vide djelo koje Krist vrši u nebeskom svetilištu, oni uviđaju da su ljudi nečistih usana – narod čija usta često izgovaraju prazne i beznačajne riječi, i čiji talenti nisu posvećeni i uporabljeni na slavu Bogu. Kad svoju slabost i nedostojnost usporede sa čistoćom i svetošću uzvišenog karaktera Kristovog, oni mogu samo da očajavaju. Međutim, ako oni, kao što je to učinio Izaija u svoje vrijeme, prihvata utisak koji Gospod želi da ostavi na njihovo srce, i ako se u dubini svoje duše ponize pred Bogom, i za njih ima nade. Iznad prijestolja je duga obećanja, i ono što je bilo učinjeno za Izaiju, biće učinjeno i za njih. Bog će uslišati svaku molitvu koja dolazi iz skrušena i smjerna srca.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1896. {4BC 1139.3}
„Izaija je imao čudesno viđenje Božje slave. On je vidio pokazivanje Božje sile, i pošto je ugledao Njegovo veličanstvo bila mu je upućena pouka da ide i da izvrši određeni zadatak. On se, međutim, osjećao potpuno nedostojnim za to djelo. Što ga je navelo da se osjeća nedostojnim? Da li se on osjećao nedostojnim i prije nego što je vidio slavu Božju? – Ne; on je o sebi mislio najbolje, smatrajući da je ispravan pred Bogom. Ali kad mu se otkrila slava Gospoda nad vojskama, kad je ugledao veličanstvo Božje koje se ljudskim riječima ne može opisati, zavapio je: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospoda nad Vojskama!’ Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještama sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten’ /Isaiah 6,5-7/. Ovo djelo treba da se izvrši i za svakoga od nas pojedinačno. Živi ugljen sa oltara treba da se dotakne i naših usana. I mi treba da začujemo one divne riječi: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten’ /Isaiah 6,7/.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 04.06.1889. {4BC 1139.4}
Isaiah 6,1-8. – Izaiji je bila otkrivena Šekina /vidljiva prisutnost slave Božje/ slave Božje. – „Gospodar Hrama bio je sam Krist. Kad je On napustio odaje Hrama, zajedno s Njim iščezla je i slava – slava koja je nekad bila i vidljivo prisutna u svetinji nad svetinjama iznad prijestolja milosti, gdje je prvosvećenik ulazio jednom u godini, na veliki dan pomirenja, sa krvlju zaklane žrtve /simboličnom krvlju Sina Božjeg prolivenom za grijehe svijeta/ i njome poškropio oltar. Tu je bila Šekina, vidljivo boravište Gospodnje. {4BC 1139.5}
To je bila slava otkrivena Izaiji koju on opisuje slijedećim riječima: ‘One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ‘Svet! Svet! Svet Gospod nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!’ Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospoda nad Vojskama!’ Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.’ Tad čuh glas Gospodnji: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Ja rekoh: ‘Evo me, mene pošalji’ /Isaiah 6,1-8/!“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 71, 1897. {4BC 1139.6}
Vizija slave dovodi do pravog osvjedočenja o vlastitoj nedostojnosti. – „Godine koje je umro kralj Uzija, Izaiji je bilo dopušteno da u viziji baci jedan pogled u nebesku svetinju nad svetinjama. Najdalja zavjesa svetinje povukla se, i pred njegovim preneraženim pogledom ukazao se visoki i uzvišeni prijestol koji kao da se uzdizao do samog neba. Neopisiva slava blistala je sa lica Onoga što sjedi na prijestolju i Njegov skut je ispunjavao Hram, kao što će Njegova slava konačno ispuniti svu zemlju. Kerubi, koji su kao stražari sa obje strane prijestolja milosti okruživali velikog Kralja, blistali su slavom koja je zračila iz nazočnosti Božjeg. Kad su njihovi glasovi zahvalnosti odjeknuli u nedokučivo snažnoj melodiji najusrdnijeg obožavanja, stupovi i ovratnici Hrama zdrmali su se kao da je nastao zemljotres. Pjesma odavanja slave i hvale Bogu koju su pjevala ta sveta bića dolazila je sa usana neoskvrnjenih grijehom. Suprotnost između slabašnih izraza zahvalnosti koje je on navikao da upućuje Tvorcu i gromoglasnog veličanja serafina, zaprepastila je proroka i on se osjećao potpuno nedostojnim. Bilo mu je za izvjesno vrijeme pruženo veličanstvena prednost da shvati besprijekornu čistoću uzvišenog Gospodnjeg karaktera. {4BC 1139.7}
Dok je slušao kako anđeli zanosno pjevaju: ‘Svet! Svet! Svet Gospod nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove’ /Isaiah 6,3/, slava beskonačne sile i nenadmašnog veličanstva Božjeg prošla je ispred njega u viziji, i to je ostavilo neizbrisivi utisak na njegovu dušu. U toj neusporedivoj svjetlosti koja se manifestirala u svemu što je on mogao da podnese u otkrivanju božanskog karaktera, njegova unutrašnja nečistoća izašla je pred njega u potresnoj jasnoći. Činilo mu se da bi njegove riječi bile potpuno bezvrijedne. {4BC 1140.1}
Tako će pravi sluga Božji, – kad mu bude dopušteno da ugleda slavu Boga nebeskog, kako se On otkrio rodu ljudskom, i shvati bar do izvjesne mjere čistoću Sveca Izraelovog, – biti spreman na potresna priznanja o oskvrnjenosti svoje duše radije nego da se oholo hvališe svojom čistoćom. Izaija je u dubokoj poniznosti uzviknuo: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana… a oči mi vidješe Kralja, Gospoda nad Vojskama’ /Isaiah 6,5/! To nije ono namjerno ponižavanje i ropski samoprijegor kojim se mnogi razmetljivo ističu, smatrajući to vrlinom. Takvo nejasno izigravanje poniznosti često dolazi iz srca punog oholosti i uobraženosti. Mnogi na riječima priznaju svoju nedostojnost ali samo zato da bi bili hvaljeni i cijenjeni u očima drugih, i razočarani su ako to ne postignu. Međutim, prorokovo osvjedočenje je bilo istinito. Kad je ljudsku prirodu, sa svim njenim slabostima i nedostacima, usporedio sa savršenstvom božanske svetosti, svjetlosti i slave, on se osjećao potpuno nesposobnim i nedostojnim. Kako je mogao poći da narodu govori o svetim zahtjevima Gospoda, koji je tako uzvišen da samo svojim skutom ispunjava Hram? O svom doživljaju dok je, obuzet grižom savjesti zbog svoje nečistoće, drhtao u nazočnosti ove nenadmašne slave, prorok u produžetku svog zapisa kaže: ‘Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještama sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.’ Tad čuh glas Gospodnji: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Ja rekoh: ‘Evo me, mene pošalji’ /Isaiah 6,6-8/!“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.10.1888. {4BC 1140.2}
Isaiah 6,2. – Anđeli ispunjeni zadovoljstvom kad slave Boga. – „Serafimi pred prijestoljem su toliko ispunjeni strahopoštovanjem promatrajući slavu Božju da ni za trenutak ne gledaju sa samozadovoljstvom i divljenjem na sebe ili jedan na drugoga. Svu slavu i zahvalnost, oni daju Gospodu nad vojskama, koji je visok i uzvišen, i koji slavom svoga skuta ispunjava Hram. Gledajući u budućnost, kad će cijela zemlja biti puna slave Božje, oni pobjednički ponavljaju refren: ‘Svet! Svet! Svet Gospod nad Vojskama’ /Isaiah 6,3/! Za njih je najveće zadovoljstvo kad slave i hvale Boga; i u Njegovom prisustvu, uživajući izraze Njegovog odobravanja, oni ne žele ništa više. U tome što na sebi nose Njegovo obličje, što učestvuju u službi Njemu i što mu se klanjaju, oni nalaze ostvarenje svojih najvećih ambicija.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1896. {4BC 1140.3}
Isaiah 6,5-7. – /Matthew 12:34-36/. – Razmatranje svojih riječi u svjetlosti primljenoj s neba. – „Neka svaki pojedinac, koji tvrdi da je dijete Božje, preispita sebe u svjetlosti primljenoj sa neba; neka razmotri oskvrnjenost svojih usana koje često ne ‘obuzdava’, a koje predstavljaju sredstvo međusobnog ljudskog sporazumijevanja. ‘Kako možete govoriti dobro’, pita Krist, ‘kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo’ /Matthew 12:34, 35 /. Onda svoja usta neće upotrebljavati da bi iz riznice srca iznosio riječi koje će obeščastiti Boga i obeshrabriti one koji se nalaze oko njega, već da bi bila na slavu i hvalu Bogu koji ih je za to i stvorio. Primjenom ‘žerave’, uzete iz svete vatre sa žrtvenika, savjest će biti očišćena od ‘mrtvih dijela’ da služi Bogu živome; i kad je ljubav Kristova tema razmišljanja, riječi koje silaze sa ljudskih usana biće puna slave i zahvalnosti Bogu i Janjetu. {4BC 1140.4}
Koliko se uvredljivih riječi izgovori u lakomislenosti i nepromišljenosti, u zajedanju i peckanju! Svega toga ne bi bilo kad bi Kristovi sljedbenici shvatili istinitost Njegovih riječi ‘za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi’ /Mt.12,36.37/. {4BC 1141.1}
Grube i neljubazne riječi osude i kritike na račun Božjeg djela i Njegovih vjesnika, izgovaraju i oni koji tvrde da su Njegova djeca. Kad bi oni koji su tako bezbrižno i lakomisleno shvatili veličinu Božjeg karaktera, oni ne bi svoj duh i svoje osobine unosili u njegovu službu. Kad svoje oči vjerom budemo stalno upirali u svetinju, shvaćajući u stvarnosti značaj i svetost koje se tamo vrši, s gnušanjem ćemo odbaciti svaku sebičnost. Grijeh će i u našim očima biti onakav kakav je u očima neba – prijestup svetog Božjeg zakona. Bolje ćemo razumjeti plan iskupljenja; i očima žive i djelotvorne vjere vidjeti ćemo da se svaka vrlina koju čovjek može posjedovati nalazi samo u Kristu Isusu, Iskupitelju svijeta.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 22.10.1896. {4BC 1141.2}
Isaiah 6,5-8. – Kad je čovjek spreman da surađuje s Bogom, onda može da nosi Njegovu poruku. – „Izaija je primio poruku od samog Gospoda, poruku s neba koji je trebalo da prenese otpadničkom narodu Izraela, i on je to vjerno učinio. On je znao kakvi su elementi sa kojima je imao da radi; znao je kako su uporna i izopačena srca i kako će teško moći da utječe na njih. Dok je jednom stajao u predvorju Hrama, sam Gospod mu se otkrio. Vrata su se otvorila, unutrašnja zavjesa se povukla, i on je mogao da baci pogled u unutrašnjost svetinje nad svetinjama. Vidio je Boga Izraelovog na prijestolju visoku i izdignutu, dok je skut Njegove slave ispunjavao Hram. Osjetivši svoju grješnost, Izaija je uzviknuo: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam’ /Isaiah 6,5/. Zatim je vidio da anđeo uzima žeravu sa žrtvenika, dotiče se njegovih usana i proglašuje ga čistim. Tada je bio spreman da pođe noseći poruku, i mogao je da kaže: ‘Evo me, mene pošalji’ /Isaiah 6,8/; jer je znao da će Duh Božji pratiti poruku. {4BC 1141.3}
Onima koji su pozvani da rade u djelu Božjem, na obraćanju duša, često izgleda kao da je nemoguće da dopru do upornih i tvrdokornih srca. Tako je i Izaija mislio, ali kad je vidio da postoji Bog iznad kerubima i da su oni spremni da surađuju s njim, on je rado pristao da nosi primljenu poruku.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 03.05.1887. {4BC 1141.4}
Isaiah 6,6. – Žerava simbol čistoće i duhovne sile. – „Žerava je simbol čišćenja; i sa usana kojih se on dotakne neće se više čuti nijedna nečista riječ. Žerava također predstavlja snagu uvjerljivosti napora koje ulažu sluge Gospodnje. Bog mrzi svaku hladnoću, prostakluk i svaku površnost u radu. Oni koji žele da njihov rad u djelu Božjem bude prihvatljiv, moraju biti ljudi žarkih molitava, ljudi čija su djela u Bogu učinjena, i koji nikada neće morati da se stide zapisa o sebi. Takvi će imati slobodan pristup u kraljevstvo Gospoda našega Isusa Krista, i nagrada će im biti spasenje i vječni život.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 16.10.1888. {4BC 1141.5}
8.
Isaiah 8,12. – Sotona nastoji da zemlju što više udalji od neba. – „Sotonski agenti su stalno na djelu, sijući i zalijevajući sjeme pobune protiv zakona Božjeg, tako sotona skuplja duše pod svoju crnu zastavu revolta. On stvara zavjeru sa ljudskim bićima da ratuju protiv čistoće i svetosti. On marljivo i uporno radi na tome da se poveća broj onih koji stupaju u zavjeru i savezništvo s njim. Svojim lažnim prikazivanjem, on nastoji da zemlju što više udalji od neba, i sve je uporniji u dokazivanju da se može iscrpiti Božje strpljenje, ugasiti Njegova ljubav prema čovjeku, i izazivati osudu nad čitavim ljudskim rodom.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 21.10.1902. {4BC 1141.6}
Ni u kakav savez sa onima koji se protive istini. – „Neka se stražari na zidovima Siona ne ujedinjuju sa onima na koje istina, kakva je ona u Isusu, nema nikakvog utjecaja. Neka ne stupaju ni u kakav savez sa vjerolomnicima, papinstvom i protestantizmom u uzdizanju ljudskih tradicija iznad Svetih spisa, razuma iznad božanskog otkrivenja, i ljudskih talenata iznad božanskog utjecaja i životvorne sile pobožnosti.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 24.03.1896. {4BC 1141.7}
Neophodnost božanskog dodira. – „Evanđelje sada nailazi na odlučan otpor na svakom koraku. Savez zla nikada nije bio veći nego u sadašnje vrijeme. Duhovi tame udružuju se sa ljudskim oruđima da ih učvrste u borbi protiv Božjih zapovijedi. Tradicije i neistine uzdižu se iznad Svetih spisa; ljudski razum i nauka otkrivenja, ljudski talenti iznad učenja Duha Božjeg; formalnosti i ceremonije iznad životvorne sile pobožnosti. Nama je neophodan božanski dodir.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.03.1895. {4BC 1142.1}
Pali ljudi i pali anđeli u istoj zavjeri. – „Pali ljudi su se kroz otpadništvo našli u istoj zavjeri sa palim anđelima, i udruženim snagama se bore protiv dobra. Oni su udruženi, u očajničkom i na sve spremnom zajedništvu. Sotona, preko svojih zlih anđela, vješto planira da stvori prijateljstvo i savezništvo sa takozvanim pobožnim ljudima, i da na taj način snažno ali potajno djeluje i u Zajednici Božjoj. On zna da će ako zavede ljude kao što je zaveo anđele – da se, pod vidom slugu Božjih, udruže u pobuni – imati u njima najuspješnije suradnike u svojim poduhvatima protiv neba. Pod plaštem pobožnosti, on može da ispiriše svojim sudačkim duhom, da slugama Božjim pripisuju zlo i lukavstvo. Oni su njegovi uvježbani detektivi; njihov je zadatak da stvaraju razmirice i trajno neprijateljstvo, da podižu optužbe koje dovode do razdora i ogorčenosti među braćom, da svoj jezik stavljaju u aktivnu službu sotoni, da siju sjeme nesloge, budno vrebajući zlo i da govore samo o onome što će stvoriti razdor. {4BC 1142.2}
Sve koji se odaju gunđanju i zamjeranju zbog nečega što je u djelu rečeno ili učinjeno kako njima ne odgovara, ili čemu po njihovom mišljenju nije poklonjena zaslužena pažnja i razmatranje, najusrdnije molim da imaju na umu da je to što oni čine upravo ono što je sotona započeo u nebu. Oni idu njegovim tragom, sijući sjeme nevjerovanja, nesloge i neodanosti; jer nitko ne može gajiti osjećanja nezadovoljstva a da to ne pokaže. On mora reći nekome da se s njim ne postupa onako kako bi, po njegovom mišljenju, trebalo. Time oni navode i druge na gunđanje i zamjeranje. Tako se pothranjuje i raste korijen gorčine kojim će se opoganiti mnogi. {4BC 1142.3}
Na taj način sotona i danas radi preko svojih zlih anđela. Za svoje saveznike, on koristi one koji tvrde da su vjernici; i oni koji se trude da u djelu Božjem rade vjerno, ne obožavajući ni jedno biće i radeći bez dvoličenja i partijašenja, nailaze na teška iskušenja koja im sotona podmeće upravo preko takvih koji tvrde da ljube Boga. Razmjerno primljenoj svjetlosti i znanju, ti protivnici imaju sotonski uspjeh. Korijen gorčine usađen je duboko i prenosi se na druge. Time su mnogi opoganjeni. Njihova tvrđenja su konfuzna i neistinita, njihovo načelo je beskrupuloznost, i u njima sotona nalazi pomagače upravo onakve kakvi su mu potrebni.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 14.09.1897. {4BC 1142.4}
Što je zavjera? – „Postavljeno je bilo pitanje: Što vi podrazumijevate pod izrazom zavjera? Tko stvara zavjere ili saveze? Znate li što je u stvari zavjera – to je udruživanje ljudi u djelu koje ne nosi pečat čistoće, iskrenosti i nepokolebljivog poštenja.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 29, 1911. {4BC 1142.5}
Isaiah 8,12. – /2 Corinthians 6:17/. – „Bezbožnici se povezuju i organiziraju u razna udruženja, sindikate i saveze. Mi sa tim organizacijama ne treba da imamo ništa. Naš Vladar i Vođa je sam Bog, i On nas poziva da izađemo iz svijeta, i da budemo odvojeni. ‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti’ /2 Corinthians 6:17/. Ako ne poslušamo ovaj savjet, ako nastavimo da se povezujemo sa svijetom, promatrajući sve sa svjetovnog gledišta, postati ćemo kao i svijet. Ako se u svojim poslovnim odnosima rukovodimo politikom i idejama ovog svijeta, onda ne možemo stajati na uzvišenoj i svetoj platforme vječne istine.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 71, 1903. {4BC 1142.6}
Dobri i zli anđeli u ljudskom obliku na poprištu borbe. – „Sotonski agenti u ljudskom obliku uzeće učešće u ovom posljednjem sukobu, suprotstavljajući se podizanju kraljevstva Božjeg. Na poprištu biće i nebeski anđeli isto tako u ljudskom obliku. Ljudi i žene su uvučeni u zavjeru protiv Gospoda Boga nebeskog, a zajednica je samo upola budna i svjesna te situacije. Među onima koji tvrde da su vjerni trebalo bi da bude mnogo više molitve, mnogo više usrdnih i revnosnih napora. {4BC 1142.7}
Dvije suparničke strane postajati će sve dok ne završi i posljednje poglavlje ovozemaljske povijesti. Sotona ima svoja predstavništva u svakom gradu. Ne smijemo biti neoprezni ni za trenutak.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 42, 1909. {4BC 1142.8}
14.
Isaiah 14,12-14. Ezekiel 28:13-15– Sotonska pobuna dugo je trajala. – „Ovi zapisi govore o nekome tko je bio sličan uzvišenom anđelu čiji je položaj u nebeskim dvorovima bio odmah iza Kristovog. Lucifer je bio okružen slavom i svjetlošću, kao kerubin zaklanjač. Ali pored toga, ovaj anđeo koga je Bog stvorio i obdario ga silom, jednog dana je poželio da se izjednači sa Bogom. Zadobio je naklonost nekih od anđela, kojima je došaptavao svoje kritike u pogledu Božje vladavine. Tako je sjeme zla sijano na najzavodljiviji način; i kad je to niklo i uhvatilo korijen u mislima mnogih, on je požeo ideje koje je sam posijao a zatim ih i pred najviše redove anđela iznosio kao mišljenja drugih usmjerena protiv Božje vladavine. Tako je Lucifer dovitljivim metodama vlastitog lukavstva uvukao i druge u pobunu. {4BC 1143.1}
Bog je želio da dođe do jedne promjene, i da se sotonsko djelo iznese u svojoj pravoj svjetlosti. Ali ovaj uzvišeni anđeo, koji je po položaju bio odmah iza Krista stavio se nasuprot Sinu Božjem. Podrivačko djelovanje vođeno je toliko prepredeno da u očima nebeskog anđela uopće nije izgledalo takvo kakvo je stvarno bilo. Tako je nastao rat na nebu, i sotona je bio zbačen zajedno sa svima koji nisu ostali odani Božjoj vladavini. Gospod je ostao vrhovni Vladar svemira. {4BC 1143.2}
Takvo stanje je, međutim, postajalo dug period dok sotona nije bio demaskiran i kao začetnik zla zbačen sa neba.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 162, 1906. {4BC 1143.3}
25.
Isaiah 25,1-4. – Uspomena na Božju milost čuvajmo u odajama svog sjećanja. – „’Gospode, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski’ /Isaiah 25:1-4/. Čime mi pokazujemo svoju zahvalnost prema Bogu? Dobra koja nam stalno čini ne mogu se riječima iskazati. Da li uspomene na blagodati i milosrđe koje nam ukazuje uramljujemo, poput skupocjenih slika, vješajući ih u odajama svog pamćenja da bismo, gledajući u njih bili navedeni da upućujemo zahvalnost Gospodu za Njegovu ljubav i dobrotu? Tisuće i tisuće ljudi kao da nemaju oči da vide, ni uši da čuju, ni srce da cijene i priznaju dobra koja im Bog stalno čini. Oni to sve tako nezahvalno primaju kao nešto što im po pravu pripada.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 145, 1899. {4BC 1143.4}
26.
Isaiah 26,19. – Umrli vjernici čuvaju se kao skupocjeni dragulji. – „’Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati’ /Isaiah 26,19/. Darodavac života će svoje iskupljene pozvati u prvom uskrsnuću, a sve do onog pobjedničkog trenutka kad će, na zvuk posljednje trube, ogromna vojska spašenih ustati na vječnu pobjedu, svaki umrli vjernik biće sigurno čuvan kao skupocjeni dragulj, koji je Bogu poznat po imenu. Oni će iz mrtvih biti podignuti silom Spasitelja koji je s njima boravio još za života, i zato što su bili još ovdje učesnici u božanskoj prirodi.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 65a, 1894. {4BC 1143.5}
Isaiah 26,20. – /Isaiah 49,16/. – Kako da se pripremimo za buduću zaštitu. – „Kad ste navedeni da učinite neki grijeh, imajte na umu da se Isus moli za vas u nebeskoj svetinji. Kad odbacite svoje grijehe i obratite se Njemu u vjeri, On vaša imena uzima u svoja usta i iznosi ih pred Oca, govoreći: ‘Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima’ /Isaiah 49,16/. I anđelima se odmah naređuje da idu i da štite takve. Zatim u dan gnjeva i žestokog kušanja On će reći: ‘Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Skrij se časkom dok jarost ne prođe’ /Isaiah 26,20/. Što predstavljaju te ‘sobe’ u koje oni treba da se sakriju? – To predstavlja zaštitu Krista i svetih anđela. Pripadnici Božjeg naroda u to vrijeme neće biti svi na jednom mjestu. Oni će se nalaziti u raznim grupama, svuda širom svijeta, i biće prokušavani pojedinačno, ne grupno. Svatko će morati da izdrži probu za sebe.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 19.11.1908. {4BC 1143.6}
Isaiah 26,21. – Čaša bezakonja uskoro će biti prepuna. – „Stanovnici zemlje se brzo približuju točki kad će se čaša bezakonja prepuniti. Bog svakom narodu daje određeno vrijeme milosti i probe. On svima milostivo šalje svjetlost i dokaze da bi se, ukoliko to prihvate, spasili od propasti, ali ako oni sve to odbiju kao što su učinili Hebreji, neizbježno će ih pogoditi Njegov opravdani gnjev i kazna. Ako ljudi odbiju ponuđeno milosrđe i izaberu tamu radije nego svjetlost, morati će da žanju posljedice svoga izbora. ‘Jer, gle, izići će Gospod iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njega ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani’ /Isaiah 26,21/. Takozvani kršćanski svijet, kao i nekada hebrejska nacija, sve dublje i dublje tone u grijeh, odbija opomenu za opomenom i, prihvaćajući ljudske izmišljotine odbacuje ono posvećeno i jasno pravilo ‘Ovako govori Gospod’. Gospod će se uskoro podići u gnjevu i sručiti svoje kazne na one koji ponavljaju grijehe pretpotopnog svijeta. Oni čija srca kipe u njima da čine zlo kao što su to činili stanovnici Sodome, biće uništeni na isti način kao i oni. Činjenica da Bog dugo trpi i čeka u svojoj milosti, činjenica da se Njegov sud dugo odlaže, neće kazne – kad one ipak stignu – učiniti nimalo blažima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 145. {4BC 1143.7}
30.
Isaiah 30,15. – Korisnost se ne dokazuje galamom i usplahirenošću. – „Mi treba u ‘miru i obraćenju’ da čekamo na Gospoda. To je naša prijeka potreba. Svoju korisnost u svijetu nećemo dokazati galamom i usplahirenošću. Vidite kako tiho i mirno Bog djeluje! Mi ne čujemo nikakvu buku Njegovih koraka, a ipak se On nalazi upravo pored nas, zalažući se za naše dobro. Isus nije težio za tim da u svijetu bude opće poznata osoba; Njegove životvorne zasluge čiji je utjecaj dopro u sve zemlje svijeta i osjeća se u životu miliona ljudskih bića, ogledaju se u tihom nenametljivom zalaganju za siromašne i bolesne. Onima koji žele da surađuju sa Bogom potrebno je svakog dana vodstvo Njegovog Duha; oni treba da hode i rade u smjernosti i poniznosti duha, ne težeći za nečim neuobičajeno naročitim i zadovoljavajući se da vjerno izvrše zadatke koji se nađu pred njima. Ljudi možda neće uočavati ni cijeniti njihove napore, ali se imena tih vjernih slugu Božjih u nebu zapisuju među imena Njegovih najplemenitijih radnika, koji siju Njegovo sjeme očekujući veličanstvenu žetvu. ‘Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati’ /Mt.7,20/.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 24, 1887. {4BC 1144.1}
Nađite vremena za odmor i za razmišljanje o onome što je nebesko. – „Gospod želi da ljudska bića nađu vremena za odmor i za razmišljanje o onome što je nebesko, kako bi to znali i da cijene. Oni koji nebo i budući život ne smatraju dovoljno vrijednim da bi razmišljanju o tome posvetili svoje vrijeme, na kraju će izgubiti sve.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 181, 1903. {4BC 1144.2}
40.
Isaiah 40,1.2. – Neki od Hebreja koji su bili čvrsti u načelu izvršili su pozitivan utjecaj na idolopoklonike. – „Opominjući se zavjeta svoje milosti, Bog se za Izraelce, poslije oštrih kazni kojima su ih mučili njihovi neprijatelji, milostivo zalagao kao za svoj narod. Oni su, umjesto mudrosti i pravde Božje, izabrali svoju mudrost i pravdu, a rezultat toga bilo je pad njihove nacije. Bog je dozvolio da pate pod dvostrukim jarmom, da bi se ponizili i pokajali. U toku svog rasijavanja i ropstva, Hebreji nisu bili ostavljeni u stanju beznadnosti. Bila su im davana ohrabrenja, jer su u tom poniženju bili navedeni da traže Gospoda. Jedna poruka koju im je Gospod uputio preko Izaije glasila je: ‘Tješite, tješite moj narod, govori Bog Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje’ /Isaiah 40,1.2/. {4BC 1144.3}
Kad su Hebreji raseljavani iz Jeruzalema, među njima je bilo mladića i djevojaka koji su u načelu bili čvrsti kao stijena. Mladića i djevojaka koji nisu išli putem zbog koga bi se Gospod stidio da ih naziva svojim imenom. Oni su tugovali u svom srcu zbog zastranjivanja i otpadništva koje nisu mogli da spriječe. Ti nevini pojedinci morali su da pate zajedno sa krivcima, ali Gospod im je dao snage da izdrže nevolje svojih dana. Njima je ova ohrabrujuća poruka bila upućena. U tim mladićima i djevojkama koji su sačuvali svoju čestitost, bila je nada čitave nacije. Ti poslušni pojedinci vršili su i u ropstvu pozitivan utjecaj na svoje idolopokloničke drugove. Da su svi koji su bili odvedeni u ropstvo ostali čvrsti u načelu, oni bi širili svjetlost istine u svim mjestima kuda su bili rasijani. Ali oni su ostali nepokajani i pored teških kazni koje su ih snalazile. Nesreće i nevolje bile su dopuštene u cilju njihovog očišćenja. Bog ih je doveo u takav položaj da bi mogli biti poučeni.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {4BC 1144.4}
Isaiah 40,9-11. – Izrael je bio potpuno upućen u pogledu dolazećeg Spasitelja. – „Izaija je u viziji vidio kako Krist ulazi u Jeruzalem, okružen počastima i klicanjem razdraganog naroda. Njegove proročanske riječi veoma su snažne i uvjerljive u svojoj jednostavnosti: „Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: ‘Evo Boga vašega!’ Gle, Gospod Gospod dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice’“ /Isaiah 40,9-11/. {4BC 1144.5}
U ovim zapisima nadahnuća jasno je najavljena Kristova misija. Posljednja poglavlja knjige Izaijine treba pažljivo proučavati, jer su puna evanđeoskih najava o Kristu. Ta poglavlja nam otkrivaju da je Izrael bio potpuno upućen u pogledu dolazećeg Spasitelja.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {4BC 1145.1}
Isaiah 40,10. – Naša svakodnevna nagrada. – „Kad god nam dođe, Krist sa sobom donosi i svoju nagradu ili platu. On je ne ostavlja na nebu, već nam je daje svakog dana. Na svakom koraku, On nam ulijeva povjerenje i daje nam svjetlost i svoje blagoslove. Naša srca neprekidno kucaju zahvaljujući velikom srcu Njegove beskrajne ljubavi.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1902. {4BC 1145.2}
Isaiah 40,12-14. – Čovjek ni u čemu ne može da uči Boga. – „’Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? Tko je pokrenuo duh Gospodnji, koji ga je uputio savjetnik? S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti’ /Isaiah 40.12-14/? Ljudima se ponekad čini da su otkrili neku novu naučnu istinu, ali oni ni u čemu ne mogu da uče Boga. Naš Bog je Bog beskrajne premudrosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 115, 1902. {4BC 1145.3}
Isaiah 40,12-17. – Pitanja za duboko razmišljanje. – „S kime ćete prispodobiti Boga? I s kakvim ga likom usporediti?… Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih kao pljevu raznese. ‘S kime ćete mene prispodobiti, tko mi je ravan?’ – kaže Svetac. Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: ‘Moj put skriven je Gospodu, Bogu mom izmiče moja pravica’“ /Isaiah 40,18.21-27/? Ova pitanja upućena su i nama isto tako kao i Izraelcima. Možemo li da odgovorimo na njih?“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 116, 1902. {4BC 1145.4}
Isaiah 40,18-28. – Ljudi se klanjaju raznovrsnim bogovima. – „Gospod ovdje ističe svoju nadmoćnost u odnosu na druge bogove. Međutim, i sotona dobro zna da služenje živom Bogu uzdiže, i oplemenjuje i posvećuje narod. On zna da obožavanje idola ne uzdiže, već naprotiv unižava ljudsku misao, vezujući je za ono što je unižava i izopačuje. On neprekidno radi na tome da misli ljudi odvrati od jedinog, pravog i živog Boga. On navodi ljude da se klanjaju djelima vlastitih ruku ili nekim nerazumnim stvorenjima koja su djelo Božje ruke. Egipćani i ostali neznabožački narodi imali su mnogo čudnih bogova, koji su u stvari bili samo plod njihovog fantastičnog maštanja. {4BC 1145.5}
Hebreji, poslije svog dugog robovanja, nisu željeli da grade nikakav lik. Lik na nekom rimskom znamenju ili na zastavi, oni su promatrali sa odvratnošću, naročito kad su ti amblemi stavljani na istaknuta mjesta da bi im se ukazalo poštovanje. Takvo ukazivanje počasti, oni su smatrali kao prijestup druge Božje zapovijedi. Kad su rimska znamenja bila unošena na sveto mjesto u njihovom Hramu, oni su na to s gnušanjem gledali kao na skrnavljenje… {4BC 1145.6}
Načiniti lik Božji znači obeščastiti Ga. U bogosluženje nikad ne treba unositi snagu mašte, obožavajući nešto čime se Bog umanjuje u mislima ljudi i dovodi u vezu sa običnim zemaljskim pojmovima. Oni koji se klanjaju Bogu, moraju Mu se klanjati ‘u duhu i istini’ /John 4,23/. Oni moraju imati živu vjeru. Onda će njihovo bogosluženje biti kontrolirano ne maštom nego istinskom vjerom. {4BC 1145.7}
Ljudi treba da se klanjaju samo Gospodu i da služe Njemu, i samo Njemu. Neka se vlastito ‘ja’ nikada ne uzdiže u oholosti da bi mu se služilo kao bogu. Neka nam novac nikada ne postane bog. Ako se čulnost ne drži stalno pod kontrolom viših sila uma, niske strasti će zagospodariti bićem. Sve ono što obuzimajući misli, postane predmet našeg prekomjernog razmišljanja i divljenja, mi u stvari uzimamo za boga, kojemu dajemo mjesto ispred Gospoda. Bog ispituje srca. On uočava i strogo pazi na razliku između iskrenog služenja Njemu i idolopoklonstvu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 126, 1901. {4BC 1145.8}
Isaiah 40,26. – /Ps.19,2. /Ps.19,1/. – Anđeli prosvjećuju naš um dok razmišljamo o djelima Božjim. – „Ovdje Bog poziva ljude da pogledaju u nebo. U čudesnom sjaju zvjezdanog neba možemo da vidimo Njega. ‘Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu’ /Isaiah 40,26/. Mi treba ne samo da razmišljamo o čudesnim djelima Božjim. On želi da se, proučavajući Njegova djela kojima nema kraja, naučimo ljubavi, poštovanju i poslušnosti prema Njemu. Nebo i zemlja zajedno sa svim svojim bogatstvima pružaju nam pouku o Božjoj ljubavi i moći, kao i Njegovoj stalnoj brizi za nas. {4BC 1145.9}
Sotona će proizvesti sve moguće vrste razonode i uživanja da bi ljude odvratio od razmišljanja o Bogu. Svijet je prepun sportova i raznih vidova zadovoljstava, ali još uvijek čezne za većim i traži nešto novo. A kako se malo vremena i misli posvećuje Tvorcu neba i zemlje! Bog nas, kao svoja stvorenja, poziva da se okrenemo od konfuzije i zbunjenosti koje nas sa svih strana okružuju, i da se divimo djelima Njegovih ruku. Nebeska tijela (sunce, mjesec i zvijezde) zaslužuju da razmišljamo o njima. Sve to Bog je sazdao za dobro čovjeka; i dok razmišljamo o tim Njegovim djelima, Njegovi anđeli su pored nas, prosvjećuju naše razumijevanje i čuvaju nas od sotonskih obmana. I dok tako promatramo čudesna djela Božje ruke, naše oholo srce će osjetiti svoju zavisnost i ništavost. Promatrajući sve to steći ćemo predstavu koliko se Bog spušta da bi Mu se čovjek mogao približiti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 96, 1899. {4BC 1145.10}
Sve blagodati koja čovjek prima dolaze posredstvom križa. – „Sunce i mjesec predstavljaju Božju rukotvorinu; nema zvijezde koja ukrašava nebo a da nije stvorena Njegovom rukom. Nema namirnice na našoj trpezi kojom nas nije On opskrbio. Svuda i na svemu nalazi se Njegov pečat i natpis. Sve izobilje kojim je čovjek obasut dano mu je u jednom neprocjenjivom Daru, u jedinorođenom Sinu Božjem. On je bio prikovan na križ da bi sve to izobilje poteklo čovjeku, koji je i sam tvorevina Božjih ruku.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 29, 1897. {4BC 1145.11}
42.
Isaiah 42,1-4. – Krist je podsticao vjeru i budio nadu u srcu ljudi. – „’Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama’ /Isaiah 42,1.2/. Krist nije postupao kao učitelj Njegovog vremena. Hvalisavo razmetanje formalnom pobožnošću, koje su pokazivali svećenici i farizeji, Njemu nije bilo svojstveno. ‘On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom’ /Isaiah 42,3.4/. Upravo onima kojima je pomoć bila najpotrebnija, ucviljenima i nevoljnima, svećenici i farizeji su upućivali riječi osude i prijekora, a za Njega je prorečeno da neće izgovoriti nijednu riječ kojom bi čak i slabašna trska bila slomljena. Plamičak vjere i nade jedva tinja. On je poticao, a ne ugasio. O svom stadu On se nježno brinuo kao pastir. Jaganjce je podizao na svoje ruke i nosio ih u naručju.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {4BC 1146.1}
Isaiah 42,5-12. – Vjernost navodi ljude da slave Boga. – „’Ovako govori Gospod, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. Ja, Gospod, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ja, Gospod mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. Pjevajte Gospodu pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! Neka digne glas pustinja i njeni gradovi, neka odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Neka podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! Neka daju čast Gospodu i hvalu mu naviještaju po otocima’ /Isaiah 42,5-12/! Ovo djelo bilo je dano sinovima Izraelovim, ali su oni zanemarili svoj Bogom određeni zadatak. Da su oni vjerno obrađivali sve dijelove Gospodnjeg vinograda, mnoge duše bi bile obrađene. Odavanje hvale i slave Gospodu, čulo bi se sa svih krajeva zemlje. Iz pustinje i naseljenih gradova, sa otoka i gorskih visova, odjekivali bi izrazi hvale i slave upućene Njegovom imenu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {4BC 1146.2}
42.
Isaiah 42,13. – Njegovom snagom zadobivamo pobjedu. – „Ishod borbe ne zavisi od smrtnog čovjeka. ‘Kao junak izlazi Gospod, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja’ /Isaiah 43,13/. Snagom Onoga koji je izašao ‘kao pobjednik pođe da pobijedi’ /Otk.6,2/, nejaki i ograničeni čovjek može da zadobije pobjedu.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 151, 1899. {4BC 1146.3}
Isaiah 42,21. – Božja vojska uzdiže Njegov zakon. – „Pripadnici Kristove vojske moraju djelovati skladno i jedinstveno. Oni ne mogu biti Njegovi odani vojnici ako ne izvršavaju dana naređenja. Jedinstvo akcije je veoma bitno. Jedna armija u kojoj svaka jedinica djeluje samostalno i potpuno nezavisno od ostalih, ne predstavlja nikakvu silu. Da bi pripajali nove teritorije kraljevstvu Kristovom, Njegovi vojnici moraju da djeluju jedinstveno… On želi da ima jedinstvenu armiju sljedbenika koji čvrsto i odlučno idu naprijed, a ne grupu sastavljenu od međusobno nezavisnih pojedinaca. Snage Njegove vojske treba da imaju pred sobom jedan veliki cilj. Njihovi napori treba da budu skoncentrirani na jednu glavnu točku – uzdizanje zakona Njegovog kraljevstva pred čitavim svijetom, pred anđelima i pred ljudima.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 82, 1900.{4BC 1146.4}
43.
6, 7. See EGW comment on Genesis 2:16, 17. {4BC 1146.5}
- 10. See EGW comment on Proverbs 1:10. {4BC 1146.6}
48.
Isaiah 48,10. – Djeca Božja su uvijek bila kušana i provjeravana. – „Djeca Božja su uvijek bila kušana i provjeravana u ognjenoj peći nevolja i patnji. Oni koji prvo provjeravanje izdrže, ne moraju i po drugi put da prolaze kroz slično iskušenje; ali na one koji podlegnu, proba će dolaziti ponovo i ponovo; i svaki put će biti sve teža i žešća. Na taj način im se pružaju uvijek nove mogućnosti i prilike da zadobiju pobjedu, i da se pokažu ispravni pred Bogom. Ali ako oni nastave da pokazuju pobunu, Bog će na kraju biti primoran da ih liši ponuđene svjetlosti i blagodati svoga Duha.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 69, 1912. {4BC 1146.7}
„Muke i nevolje iskušenja moraju da dođu na svakoga, a ishod je divan samo onda ako se duša kroz sve to popravi, očisti i oplemeni, tako da postane podesno oruđe za službu Gospodu.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 69, 1897. {4BC 1146.8}
49.
- 16. See EGW comment on Isaiah 26:20. {4BC 1146.9}
50.
Isaiah 50,10.11. – Hoditi u svjetlosti Božjoj, a ne u iskrama koje sami raspirujemo. – „Gospod mi je pokazao da se oni koji su do izvjesne mjere bili zaslijepljeni od neprijatelja i koji se nisu potpuno oslobodili od zamke sotonske, nalaze u velikoj opasnosti, jer ne mogu da razlikuju svjetlost koja dolazi s neba, i skloni su da prihvate laž. To će imati utjecaja na opći pravac njihovih mišljenja, njihovih odluka, i svakog njihovog prijedloga i savjeta. Najočevidniji dokazi koje je Bog dao za njih nisu dokazi, jer im je tama, koju biraju radije nego svjetlost, zaslijepila oči. Oni će stvarati nešto što, po njihovom mišljenju, predstavlja svjetlost, ali to Gospod naziva iskrama koje su sami ‘raspirili’ /Isaiah 50,11/, da bi se time rukovodili u životu. U vezi s tim Gospod preko proroka poručuje: ‘Tko god se od vas Gospoda boji, neka posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek se uzda u ime Gospodnje, nek se na Boga svog osloni. Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka: ležat ćete u mukama’ /Isaiah 50,10.11/. ‘Radi suda dođoh na ovaj svijet’, kaže Krist, ‘da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe.’ ‘Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.’ ‘Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ /Iv.9,39; 12,46.48/. {4BC 1146.10}
Mnogi odbacuju riječi koje sam Gospod upućuje, a ono što govori čovjek prihvaćaju kao svjetlost i istinu. Ljudska mudrost će mnoge navesti da odbace samoodricanje i svjetlost i preporučivati izmišljotine koje nemaju nikakve veze sa porukama koje Bog šalje. Ne možemo se sa sigurnošću osloniti na ljude koji nisu tijesno povezani sa Bogom. Oni prihvaćaju ljudska mišljenja, ali ne poznaju glas Pravog Pastira, i njihov utjecaj će zavesti mnoge, iako su im pred očima toliki dokazi o istini koju narod Božji treba da ima za ovo vrijeme.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 1F, 1890. {4BC 1147.1}
53.
Isaiah 53,1-3. – Kristova milost i Njegove božanske vrline nisu privlačile Hebreje. – „’Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Gospodnja’? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u njega zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut“ /Isaiah 53,1-3/. Ove riječi ne znače da je Krist bio neprivlačne vanjštine. U očima Hebreja, On nije imao ljepote radi koji bi Ga oni poželjeli. Oni su očekivali i željeli Mesiju koji bi došao okružen vanjskim sjajem i svjetskom slavom, Mesiju koji bi Hebrejsku naciju učinio velikom uzdižući je iznad svakog drugog naroda na zemlji. Ali Krist je, zaogrnuvši svoje božanstvo plaštem ljudske prirode, došao u nenametljivoj smjernosti i siromaštvu. Uspoređujući Njegovo držanje sa ohološću i razmetljivim hvalisanjem kojem su sami bili toliko skloni, oni u Njemu nisu mogli da vide ništa lijepo. Nisu raspoznali ljepotu i čistoću Njegovog karaktera. Blagodati i vrline otkrivene u Njegovom životu, nisu za njih imali nikakve privlačnosti.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Ellen G. White) 33, 1911. {4BC 1147.2}
Isaiah 53,2.3. – Slika koja treba srce da učini skrušenim i smjernim. – „U proročanstvu je najavljeno da će se Krist pojaviti kao izdanak iz suhe zemlje. „’Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja’, piše Izaija; ‘da bismo se u njega zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut’“ /Isaiah 53,2.3/. Ovo poglavlje treba pažljivo proučavati. Tu je Krist prikazan kao janje Božje. Oni koji se uzdižu u svojoj oholosti i čija su srca puna taštine, treba da pogledaju u ovu sliku svoga Iskupitelja, i da se ponize u prahu i pepelu. Cijelo ovo poglavlje treba naučiti napamet. Pod utjecajem ovih riječi, skrušit će se i poniziti duša oskvrnjena grijehom samouzdizanja. {4BC 1147.3}
Razmišljajte o Kristovom poniženju. On je uzeo na sebe palu i napaćenu ljudsku prirodu, uniženu i uprljanu grijehom. Uzeo je mučni teret naših tuga, podnosio naš bol i sramotu. Izdržao je sva iskušenja kojima je čovjek izložen. U Njemu se sjedinilo ljudsko sa božanskim; božanski Duh boravio je u hramu ljudskog tijela. On se poistovjetio sa tim hramom. ‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine’ /Iv.1,14/, jer je samo na taj način mogao da se približi i lično kontaktira sa grješnim napaćenim sinovima i kćerima Adamovim.“ – YI (Upute i savjeti mladima /časopis/) 20.12.1900. {4BC 1147.4}
Isaiah 53,5. – Krist može da iskupi i spasi svaku dušu. – „Svoje djelo spašavanja ljudi, Krist je vršio ne samo umiranjem na križu. Sramoćenje, patnje i poniženja činili su dio Njegove misije. ‘Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše’ /Isaiah 53,5/. Tu kaznu Krist je izdržao zbog grijeha svakog prijestupnika. Na taj način On je platio otkup kojim može da iskupi i spasi svaku dušu, ma koliko dubok bio njen pad, ako prihvati zakon Božji kao mjerilo pravde.“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Elle G. White) 77, 1899. {4BC 1147.5}
Isaiah 53,7.9. – Napadajući Krista, sotona nije uspio da ga isprovocira. – „Iako Ga je sotona svojim kušanjima salijetao na svakom koraku i u svakom pogledu, Krist ipak nije sagriješio ni djelom ni riječju, pa čak ni u mislima. On se nije opoganio ni sa čim, niti se našlo lukavstvo u ustima Njegovim. Iako okružen grijehom i u stalnom dodiru s grješnicima, On je ostao svet, besprijekoran i neoskvrnjen. Bio je lažno optuživan, ali nije otvorio usta da bi se opravdao. Koliko je njih danas koji, kad su optuženi za nešto što nisu učinili, misle da ima trenutaka kad strpljenje prestaje da bude vrlina i, ne kontrolirajući se, izgovaraju riječi kojima se Duh Sveti vrijeđa i žalosti?“ – MS (Neobjavljeni rukopisi – Elle G. White) 42, 1901. {4BC 1148.1}
- 11. See EGW comment on Zechariah 9:16. {4BC 1148.2}
54.
Isaiah 54. pogl. – Svaka pojedinost proročanstva ispunit će se. – „Cijelo pedeset četvrto poglavlje iz knjige proroka Izaije može se podesno primijeniti na Božji narod, i svaka pojedinost ovog proročanstva ispunit će se. Gospod neće zaboraviti na pripadnike svog naroda u vrijeme njihove nevolje i iskušenja. „’Za kratak trenutak’, kaže On, ‘ostavih tebe, al’ u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. U provali srdžbe skrih načas od tebe lice svoje, al’ u ljubavi vječnoj smilovah se tebi,’ govori Gospod, tvoj Otkupitelj“ /Isaiah 54,7.8/. Jesu li ove utješne riječi izgovorene za one koji Božji zakon proglašuju nevažećim? Ne, ne; ova obećanja su samo za one koji usred sveopćeg otpadništva drže Božje zapovijedi i uzdižu ovo mjerilo morala pred očima stanovnika čitavog svijeta, koji ‘prestupiše zakon, izmijeniše uredbe i raskidoše zavjet vječni’. ‘Bit će mi k’o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi niti ću ti prijetiti. Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe, nit’ će se pokolebati moj Savez mira,’ kaže Gospod koji ti se smilovao. ‘O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. Svi će ti sinovi Gospodnji biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje’ /Isaiah 54,9-13/.“ – RH (Pregled i Glasnik /časopis/) 20.08.1895. {4BC 1148.3}
57.
Isaiah 57,14. – Svaka prepreka mora se ukloniti. – „’Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda’ /Isaiah 57,14/! Nije li upravo ovo zadatak koji nam je Gospod povjerio u pogledu onih koji uviđaju i osjećaju važnost djela koje se mora izvršit na zemlji da bi istina slavno trijumfirala? Svaki onaj ko postavlja prepreke na putu slugu Božjih, vezujući ih nekim ljudskim ograničenjima, tako da ne mogu slijediti vodstvo Duha Božjeg, – sprečava na taj način napredak djela Božjeg. {4BC 1148.4}
‘Uklonite zapreke s puta mog naroda’ /Isaiah 57,14/ – poruka je Gospodnja, treba uložiti najusrdnije napore da bi se onemogućio podrivački utjecaj koji ometa poruku namijenjenu za ovo vrijeme. Jedan ozbiljan i svečan zadatak treba da se izvrši za kratko vrijeme.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 42, 1909. {4BC 1148.5}
Isaiah 57,15-19. – Mir samo za one koji su smjerni i skrušeni u srcu. – „Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i skrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit’ one što s njime tuguju – stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu,’ govori Gospod, ‘ja ću te izliječiti’“ /Isaiah 57,15-19/. Ove riječi su namijenjene onima koji se, svjesni svog stanja, ponize pred Bogom u skrušenosti srca i podčine utjecaju Njegovog Svetog Duha. Onima, međutim, koji ne slušaju ukore, i koji odlučno nastavljaju vlastitim putem, Gospod ne može izreći mir. Takve On ne može da iscijeli, jer oni ne priznaju da im je iscjeljenje potrebno. O njihovom pravom stanju On kaže: ‘Al’ opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću’ /Isaiah 57,20/.“ – Letter (Pisma – Ellen G. White) 106, 1896. {4BC 1148.6}
58.
Isaiah 58 – Otvoreno široko polje rada. – „Pobožnost i napredak duhovnog saznanja i rasta u Zajednici razmjerni su vjernosti, pobožnosti i misionarskim naporima koji se u njoj ulažu; i upravo provođenjem toga treba da budu blagoslovljeni oni kojima je naša pomoć najpotrebnija. Naglašavam ponovo: razmotrite pažljivo pedeset osmo poglavlje knjige Izaije proroka. Tu se otvara široko polje rada na čije nam grane Gospod ukazuje. To će – kad se učini – postati izvor pojačanog morala, i Zajednica neće više stajati gotovo nepomična. Njeni članovi će biti blagoslovljeni i njihov rad biće praćen silom. Oni će pobijediti sebičnost koja je vezivala njihove duše, i njihova svjetlost će obasjavati svijet jasnim blistavim zracima žive vjere i dobrog primjera. Svima koji odgovaraju Njegovim zahtjevima, Gospod daje slijedeće obećanje: ‘Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Gospod
