Umirovljeničke godine

1. poglavlje

ADVENTISTIČKI PIONIRI

Poštivati ostarjele pionire

        Ostarjelim pionirima koji su gotovo od samog početka povezani s radom u vijesti trećeg anđe­la, čija iskustva u njemu potječu gotovo od 1844. godine, Gospodin kaže: „Vaša je pomoć potreb­na. Ne uzimajte na sebe terete što ih mogu nosi­ti mlađi. Dužni ste paziti na svoje životne navike. Budite mudri u korištenju svoje fizičke, umne i du­hovne snage. Vi, koji ste doživjeli toliko različitih iskustava, učinite sve što je moguće da sačuvate snage, eda biste mogli raditi za Gospodina dokle god vam dozvoljava da stojite na dodijeljenom vam mjestu i da pomognete u napredovanju Nje­gova Djela.” …{UG 13.1}

        Djelu je potrebna pomoć starih, ostarjelih rad­nika, koji imaju godine iskustva u Božjem Djelu, koji su promatrali razvoj i napredovanje vijesti u njenim različitim fazama, koji su vidjeli kako mno­gi prelaze u fanatizam tako što njeguju obmanu lažnih teorija i tako što se opiru svim naporima da svjetlo istine razotkrije praznovjerje koje se pojavilo, ne bi li zbunili umove i poništili djelovanje vijesti koju Božji narod ostatka mora u potpunoj čistoći objaviti u ove posljednje dane. {UG 13.2}

        Mnogi od ovih prokušanih Božjih slugu su za­spali u Isusu. Cijenimo pomoć onih koji su još živi. Cijenimo njihovo svjedočanstvo. Dobra Gospod­nja ruka bila je s ovim vjernim radnicima. On će ih krijepiti svojom moćnom rukom riječima: „Osloni se na mene. Ja ću biti tvoja snaga i tvoja velika na­grada.” Oni koji su od početka bili u vijesti, koji su se hrabro borili u teškim bitkama, ne smiju sada izgubiti svoj oslonac.{UG 13.3}

       Pokažimo najnježnije zanimanje prema onima koji su svoje životne interese povezali s Božjim Djelom. Bez obzira na mnoge njihove slabosti, ovi radnici još uvijek imaju talente koji im daju pravo stajati na svome mjestu. Bog želi da u Njegovu Dje­lu zauzimaju vodeće položaje. Oni su ostali čvrsti usred oluja i kušnji i zato su naši najvredniji savjet­nici. Kako bismo trebali biti zahvalni što oni još uvi­jek mogu koristiti svoje darove u Gospodnjoj službi! {UG 14.1}

       Ne gubimo iz vida činjenicu da su ovi ozbiljni borci u prošlosti žrtvovali sve za napredak Djela. Činjenica da su ostarjeli i osijedjeli u Božjoj služ­bi nije razlog da prestanu vršiti snažniji utjecaj od utjecaja onih s mnogo manje znanja o Djelu i s mnogo manje iskustava u božanskim stvarima. Premda iscrpljeni i nesposobni nositi teže terete poput mlađih ljudi, njihova vrijednost kao savjetnika je vrlo velika. Oni jesu činili greške, ali su ih neuspjesi učinili mudrima; naučili su izbjegava­ti zablude i opasnosti. Nisu li onda kompetentni dati mudar savjet? Oni su prošli ispit i kušnju pa, premda su izgubili nešto od svoje živahnosti, ma­nje iskusni radnici, koji znaju veoma malo o radu i samopožrtvovnosti ovih pionira, ne trebaju ih od­gurnuti. Gospodin ih ne ostavlja po strani. On im daje posebnu milost i spoznaju….{UG 14.2}

       Kad se oni koji su proveli život u Božjoj službi približe kraju svog zemaljskog života, Sveti Duh će ih potaknuti da iznesu iskustva što su ih stekli u Njegovu Djelu. Onima koji su novodošli u vjeri trebaju ponavljati izvještaje o Božjem čudesnom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj ve­likoj dobroti kad ga je izbavljao iz nevolje. Trebaju govoriti i o nevoljama što su ih Božje sluge trpjele zbog otpada njihovih ranijih suradnika, kao i o dje­lovanju Svetog Duha na izobličavanju laži izrečenih protiv onih koji su se do kraja čvrsto uzdali u Njega. {UG 15.1}

       Stare, još uvijek žive, stjegonoše ne treba stav­ljati na teška mjesta. Onima koji su služili svome Učitelju kad je bilo teško raditi, koji su podnosi­li siromaštvo i ostali vjerni istini dok nas je bilo malo, treba uvijek ukazati čast i poštovanje. Neka svaki vjernik poštuje ostarjele pionire koji su tr­pjeli nevolje i teškoće i bili izloženi mnogoj osku­dici. To su Božji radnici i oni su imali istaknut udjel u izgradnji Njegova Djela.{UG 15.2}

     Gospodin želi da mlađi radnici steknu mu­drost, snagu i zrelost druženjem s ovim ostarje­lim radnicima koji su još ostavljeni za Djelo. Neka mlađi shvate da uživaju veliku prednost što među sobom imaju takve radnike. Neka pokažu pošto­vanje prema sijedim glavama ljudi s velikim isku­stvom u razvoju Djela. Neka im daju počasno mje­sto na svojim sastancima. Bog želi da oni koji su u kasnijim godinama došli u istinu obrate pozornost na njihove riječi.{UG 15.3}

     Neka Gospodin blagoslovi naše stare i proku­šane radnike! Neka im pomogne da budu mudri u očuvanju svojih tjelesnih, umnih i duhovnih moći! Gospodin mi je naložio da onima koji su svjedočili u ranim danima ove vijesti kažem: „Bog vas je ob­dario snagom rasuđivanja i On želi da razumijete i poslušate zakone vezane uz zdravlje. Nemojte biti nerazboriti. Nemojte pretjerivati u radu. Uzmite vremena za odmor. Bog želi da ostanete na svome mjestu, da vršite svoj dio u spašavanju ljudi i žena da ih ne odnese silna bujica zla. On želi da zadržite bojnu opremu, dok ne bude tražio da je odložite. Nedugo nakon toga primit ćete svoju nagradu.”1  .”—Testimonies for the Church 7:286-289. {UG 16.1}

Žive uspomene iz prošlosti

       Dvadesetoga kolovoza stigli smo na mjesto gdje će se održati sastanak pod šatorima u Syracusi, u saveznoj državi New York. Sutradan, u četvrtak, imali smo priliku sresti starješinu U. Smitha i nje­govu suprugu. Tu smo sreli starješinu Wheelera, kojega smo prije trideset godina upoznali u New Hampshireu. Tu je bio starješina Cottrell, kojeg smo poznavali trideset godina; starješina Taylor, znanac od preko dvadeset i pet godina; brat Robinson, znanac unatrag trideset i pet godina. Srce mi je bilo dirnuto dok sam gledala ovu braću koji su dugo vremena stajali u obrani vjere. {UG 16.2}

        Više desetaka godina prešlo je u vječnost s iz­vještajem o njihovim teretima otkad su ovi ljudi postali vojnici križa, ali njihovo iskustvo u ranoj povijesti Božjeg Djela nikad nije izgubilo na jasno­ći. Dok se njihove misli vraćaju u prošlost, vatra Ijubavi i vjere se .ponovno pali u njihovu srcu. Oni mogu s Ivanom reći: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu … što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi ima­te zajedništvo s nama.”{UG 16.3}

       Tu su bili i drugi koje visoko cijenimo, prokuša­ni prijatelji Djela, koje smo poznavali mnogo godi­na. Vidjeli smo kako im je lice oživjelo s novom si­gurnošću dok su slušali izlaganje istine koja je svih tih godina grijala njihovo srce. Ova braća i sestre imaju jasno osobno znanje o događajima koji su se zbili prije desetak i više godina. Neki od njih su bili svjedoci značajnih očitovanja Božje sile u tre­nucima naše najveće kušnje i potrebe, kad nas je bilo malo, kad je protivljenje bilo snažno i kad je trebalo odgovoriti na nerazumne primjedbe. Dok se ono što se dogodilo prije tjedan dana može za­boraviti, ovi prizori oduševljavajućeg zanimanja još uvijek žive u sjećanju. {UG 17.1}

        Što god se može reći o kasnijim razdobljima nji­hova života, njihovo ranije iskustvo u ovome Djelu ostavilo je tragove koji nikad neće biti izbrisani. Ne možemo dopustiti da ovi stari stražari nestanu iz vida. Oni su mnogima perom i glasom govorili dra­gocjene riječi istine; njih treba još uvijek poticati da učine sve što mogu svojim utjecajem, svojim savjetom i svojim iskustvom u Božjem Djelu. Više mladih radnika zauzima njihovo mjesto u aktivnoj službi i to je u redu; ali neka ovi mlađi ljudi čuva­ju toplo mjesto u svom srcu, i mjesto na svojim sastancima, za one čije su glave osijedjele u Kri­stovoj službi. Mi želimo da ovi ljudi zadrže bojnu opremu i nastave borbu do samoga kraja. Želimo vidjeti kako dijele trijumf konačne pobjede s mla­đim vojnicima. Bit će radost vidjeti ih okrunjene i počašćene među pobjednicima kad sukob završi.2  .—The Review and Herald, October 28, 1884. {UG 17.2}

Mrtvi još uvijek govore

        U dva i trideset poslije podne govorila sam pred punom dvoranom [Adams Center u New Yorku]…. Tom prigodom nam je bilo drago sresti ostarjele Božje sluge. Od objave vijesti trećeg an­đela poznavali smo starješinu [Fredericka] Wheelera koji se približava osamdesetim godinama. U prošlih četrdeset godina poznavali smo starješi­ne [H.H.] Wilcoxa i [Chas. 0.] Taylora. Godine su ostavile traga na ovim starim stjegonošama kao i na meni. Ako budemo vjerni do kraja, Gospodin će nam dati neuveli vijenac života. 1 {UG 18.1}

       Ostarjele stjegonoše ne treba smatrati nekorisni­ma i odbačenima. Oni trebaju obaviti dio posla sličan Ivanovu. Oni mogu reći: [1 John 1:1-7 quoted]. {UG 18.2}

       To je bio duh i život vijesti što ju je Ivan objavio svima u svojoj starosti, kad se približio stotoj go­dini života. Stjegonoše čvrsto drže svoje zastave. Oni ne ispuštaju iz ruku barjak istine dok ne budu odložili bojnu opremu. Jedan za drugim utihnu glasovi ovih starih ratnika. Njihovo je mjesto upražnjeno. Više ih ne vidimo, ali premda mrtvi, oni još govore, jer prate ih njihova djela. Postupajmo nježno prema nekolicini preostalih putnika, visoko ih cijenimo za njihov rad. Premda im snage slabe i nestaju, ono što kažu ima svoju vrijednost. Cije­nimo njihove riječi kao dragocjeno svjedočanstvo. Neka mladi ljudi i novi radnici ne odbacuju, niti u bilo čemu pokažu ravnodušnost prema ovim lju­dima sijede kose, nego neka ih podižu i nazivaju blaženima. Neka drže na umu da su i sami nastavili rad ovih ljudi. Željeli bismo da u srcima naših vjer­nika ima mnogo više Kristove Ijubavi prema onima koji su bili prvi u objavljivanju vijesti.3 —Selected Messages 2:223, 224. {UG 18.3}

Visoko cijenimo prve nositelje bremena

      Premda želiš učiniti sve što možeš, sjeti se, bra­te Haskell, da si svih ovih godina, samo zahvaljujući velikoj Božjoj milosti i milosrđu, bio pošteđen da bi mogao iznijeti svoje svjedočanstvo. Ne uzimaj na sebe one terete koje drugi mlađi mogu nositi. …{UG 19.1}

      Mnogi od prokušanih Božjih slugu zaspali su u Isusu. Mi visoko cijenimo pomoć onih koji su ostali živi do ovog dana. Mi cijenimo njihovo svje­dočanstvo. Pročitaj prvo poglavlje Prve Ivanove poslanice i onda hvali Gospodina što, bez obzira na mnoge svoje slabosti, još uvijek možeš svjedo­čiti za Njega. … {UG 19.2}

        Lako možemo nabrojiti još žive prve nosite­lje bremena [1902.]. Starješina [U.] Smith bio je povezan s nama od početka nakladničkog djela. Radio je zajedno s mojim suprugom. Nadamo se da će njegovo ime u Revievv and Heraldu uvijek biti prvo na popisu urednika, jer tako treba biti. Oni koji su počeli ovo Djelo, koji su se hrabro borili kad je bitka bilateška, ne smiju sada izgubiti svoj oslonac. Oni koji su ušli u Djelo nakon što je najteža oskudica prošla, trebaju im ukazati poštovanje.{UG 19.3}

      Gajim nježne osjećaje prema starješini Smithu. Moje životno zanimanje za nakladničko djelo povezano je s njegovim. Došao je k nama kao mlad čovjek, s darovima koji su mu omo­gućili da obnaša dužnost urednika. Kako sam se radovala kad sam u Reviewu čitala njegove članke tako izvanredne, tako pune duhov­ne istine! Zahvaljujem Bogu za njih! Osjećam veliku Ijubav prema starješini Smithu i vjeru­jem da se njegovo ime treba uvijek pojaviti u Revievvu kao ime vodećeg urednika. To bi bila Božja volja. Kad su prije nekolikog godina nje­govo ime stavili na drugo mjesto, osjećala sam se povrijeđenom. Kad su ga ponovno stavili na prvo mjesto, plakala sam i rekla: „Hvala Bogu!” Neka uvijek tamo ostane, kao što to Bog želi, dokle god desnica starješine Smitha može dr­žati pero. A kad mu ruka oslabi, neka njegovi sinovi zapisuju ono što im diktira.{UG 20.1}

      Zahvalna sam što starješina [J. N.] Loughborough još uvijek može koristiti svoje sposobnosti i darove u Božjem Djelu. Usred oluje i kušnje on je stajao nepokolebljivo. Sa starješinom Smithom, mojim mužem, bratom Butlerom, koji nam se ka­snije pridružio, i s tobom [S. N. Haskell], on može reći: „Što bijaše od početka, … što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1 John 1:1-3).—Selected Messages 2:224-226. {UG 20.2}

Ponovno objavite članke pionira

        Poruke koje smo primili s Neba istinite su i vjerne. Kad se pojavi netko s novim teorijama koje nisu istina, Božji propovjednici trebaju izni­jeti jasno upozorenje protiv njih, istaknuvši kamo će, odvesti Božji narod, ako ih se prihvati. Oni koji su primili svjetlo sadašnje istine ne bi se trebali dati prevariti i olako zavesti s pravog puta na kri­ve putove. Stražari trebaju biti i te kako budni da prepoznaju posljedice svakog prividno dobrog za­ključivanja, jer će se pojaviti teške zablude s naka­nom da zavedu Božji narod….{UG 21.1}

        Kad se pojave ljudi s namjerom da uklone bilo koji kolčić ili stup temelja što ga je Bog uspostavio svojim Svetim Duhom, neka ostarjeli pioniri u na­šem Djelu jasno progovore; a neka govore i umrli, tako što će se njihovi članci ponovno objaviti u našim glasilima. Prikupite zrake božanskog svjetla što ga je Bog dao dok je svoj narod vodio korak po korak na put istine. Ova će istina položiti ispit vremena i kušnje.5  .— Manuscript 62, 1905. {UG 21.2}

1. I. Butler, posebno cijenjeni djelatnik

      S osjećajem zadovoljstva i zahvalnosti Bogu vi­dimo starješinu [G. I.] Butlera ponovno u aktivnoj službi. Njegove sjede kose svjedoče da razumije što su kušnje. Ponovno ga dočekujemo dobrodoš­licom u naše redove i smatramo ga jednim od naj­cjenjenijih djelatnika.{UG 21.3}

        Neka Bog pomogne braći, koja su svjedočila u prvim danima ove vijesti, da budu mudri u oču­vanju svojih tjelesnih, umnih i duhovnih snaga. Gospodin me je poslao da kažem kako vas je ob­dario snagom rasuđivanja i On želi da razumijete zakone koji utječu na zdravlje tijela i da ih odlučite poslušati. To su Božji zakoni. On želi da svaki rad­nik pionir stoji na svome mjestu, kako bi mogao obaviti svoj dio u spašavanju naroda “da ne bude otplavnjen u propast snažnom bujicom zla tje­lesnim, umnim i duhovnim opadanjem. Braćo moja, On želi da zadržite svoju bojnu opremu do samog svršetka borbe. Ne budite nerazboriti; ne­mojte pretjerati u radu. Uzmite vrijeme za odmor.{UG 22.1}

       Crkva koja se bori nije Crkva koja je pobijedila. Gospodin želi da Njegove prokušane sluge, dokle god žive, zastupaju reformu trezvenosti. Razvijte barjak trezvenosti. Učite narod da u svemu bude umjeren i da predvodi u poslušnosti tjelesnim zakonima. Stojte čvrsto za Božju istinu! Uzdižite pred narodom barjak na kome piše: „U tom je po­stojanost svetih onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.” (Revelation 14:12)…. {UG 22.2}

        Nekolicina starih stjegonoša još živi. Jako mi je stalo do toga da naša braća i sestre poštuju ove pi­onire. Mi vam ih predstavljamo kao ljude koji zna­ju što su nevolje. Naloženo mi je reći: Neka svaki vjernik poštuje ljude koji su imali istaknutu ulogu u prvim danima ove vijesti, i koji su podnijeli nevo­lje i teškoće i trpjeli oskudicu. Ovi su ljudi osijedjeli u službi. Uskoro će primiti svoju nagradu….{UG 22.3}

       Gospodin želi da Njegove sluge koji su osije­djeli u obrani istine ostanu vjerni, svjedočeći u prilog Zakona. {UG 23.1}

Božje prokušane sluge ne treba stavljati na teška mjesta. One koji su služili svome Učitelju kad je rad bio težak, koji su podnosili siromaštvo i ostali vjerni u Ijubavi prema istini kad nas je bilo brojčano malo, treba uvijek poštivati i cijeniti. Neka oni koji su u kasnijim godinama upoznali istinu uzmu k srcu ove riječi. Bog želi da svi pri­hvate ovaj savjet. —Selected Messages 2:226, 227 (Letter 47, 1902). {UG 23.2}

Smireno ostarjeti

        Brate Butler, gledaj da mi ti, brat Haskell i ja smireno ostarjeti. On želi da ostaneš Njegov svjetlonoša. Hrabrimo jedan drugoga. Dobila sam poruke za one koji griješe, ali zbog toga ne gubim zanimanje za onoga kojemu je ukor upućen, već ga nastavljam hrabriti.{UG 23.3}

      Budite „puni suosjećanja i bratske Ijubavi, mi­losrdni”. Nama je sada, u ovom trenutku, potreb­na sila Svetoga Duha. Gospodin Isus mora mnogo toga podnijeti u postupanju s nama. Kad povređujemo jedan drugoga, mi povređujemo Njega. On kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” …{UG 23.4}

      Prema ostarjelim propovjednicima trebamo postupati brižljivo i nježno. Svaki od njih nam je potreban. Gospodin želi da pomažu jedan drugo­mu i da se raduju u Njemu. Ovi prokušani borci trebaju jačati vjeru Božjeg naroda, iznositi svoja iskustva vezana uz izgradnju Njegova Djela.—Letter 111a, 1904. {UG 24.1}

Starjeti, ali i dalje svjedočiti

Dragi brate [G. 1.] Butler!

    … Velika mi je želja da stari borci, osijedjeli u Učiteljevoj službi, nastave svjedočiti do kraja, da bi mlađi u vjeri razumjeli da su poruke što nam ih je Gospodin dao u prošlosti vrlo važne u sadaš­njem razdoblju zemaljske povijesti. Naša prošla iskustva nisu izgubila ni djelić svoje snage. Zahva­ljujem Gospodinu za svaku jotu i kovrčicu slova u Svetoj Riječi! Ne bih se povukla od teških dijelova naših doživljaja. {UG 24.2}

      Nemoj raditi više no što ti snaga dopušta. Pret­postavljam da ćemo u budućnosti imati različita iskustva; ali smatram da ti i ja, dok starimo u Kri­stovoj službi i vršimo Njegovu volju, stječemo isku­stvo od najveće vrijednosti i najvećeg zanimanja.{UG 24.3}

       Gospodnji sudovi su u našoj zemlji. Moramo vjerno raditi cijelim srcem, i cijelim svojim bićem pomoći drugima da idu naprijed i prema gore. Bo­rimo se do kraja. Budimo uvijek spremni uputiti riječi ohrabrenja umornima i onima koji zastaju. Na putu možemo biti sigurni samo ako hodimo s Kristom. Ne dozvoli da išta oslabi tvoju odvaž­nost. Pomogni onima s kojima se susrećeš da vjerno rade.{UG 24.4}

       Nadam se da ću te u budućnosti sresti na ne­kim od naših skupova. Ti i ja smo među najsta­rijima koji žive, a koji su dugo održali vjeru. Ako nećemo doživjeti dolazak našega Gospodina, mi ćemo, nakon što smo obavili povjereni nam po­sao, s posvećenim dostojanstvom odložiti svoju bojnu opremu. Učinimo najbolje što možemo i učinimo to s vjerom i nadom. Srce mi je ispunjeno zahvalnošću što mi je Gospodin tako dugo pošte­dio život. Moja desnica može još uvijek bez drh­tanja stavljati na papir predmete biblijske istine. Reci svima da ruka sestre White još uvijek zapi­suje upute za narod. Upravo završavam još jednu knjigu o starozavjetnoj povijesti [Izraelski proroci i kraljevi]. {UG 25.1}

      Neka te Gospodin blagoslovi i sačuva u nadi i odvažnosti!9   .—Selected Messages 2:229, 230 (Letter 130, 1910). {UG 25.2}

Sačuvati uspomenu na pionire

       Kad su oni, koji su se na početku ove vijesti prihvatili posla, napredovali u samoodricanju i samopožrtvovnosti, Bog im je dao svoj blagoslov. Oni su mnogo toga trebali naučiti, činili su greš­ke; bili su im stalno potrebni vodstvo i savjet, ali su imali razloga za stalnu zahvalnost jer je Dje­lo napredovalo unatoč siromaštvu i nedostatku ustanova. Oni su nape li sve mišice eda bi Djelo uspjelo, eda bi sagradili zgrade potrebne za pra­vilan razvoj Djela; i Gospodin ih je vodio u svim prilikama. {UG 25.3}

      Oni koji su ušli u Djelo kasnije i našli stvari pri­premljene, trebaju u najmanju ruku platiti što du­guju Gospodinu i radnicima prije njih, tako da od­nesu istinu u nova područja, dok ona ne dopre do svakog naroda i plemena, jezika i puka. U svakoj zemlji trebaju ustati muškarci i žene da nastave Djelo koje su počeli oni koji su otišli na počinak. Treba sačuvati uspomenu na ove pionire radnike i iz riznice njihova iskustva današnji radnici trebaju naučiti kal«) napredovati s jednog posla na drugi, s metodama za koje je Sveti Duh rekao da su po Božjoj volji, objavljujući načela iz Riječi i prenose­ći borbu u nova područja.10  .—The General Conference Bulletin, 164 Third quarter, 1900. {UG 26.1}

Izbjegavajte kritizirati pionire

      Vidjela sam da Bog nije zadovoljan ponaša­njem nekih koji mrmljaju protiv onih koji su zbog njih vodili najteže bitke i puno pretrpjeli u promicanju ove vijesti, kad je rad bio težak. {UG 26.2}

       Bog cijeni iskusne radnike koji su se mučili pod težinom zamarajućih bremena/kad je bilo malo onih koji su pomogli u njihovu nošenju; a On se ljubomorno brine za one koji su se pokazali vjerni­ma. Nije zadovoljan s onima koji su spremni naći pogreške i koriti ove Božje sluge koji su osijedjeli u izgrađivanju Djela sadašnje istine.11 .—Testimonies for the Church 3:320, 321. {UG 26.3}

      Neka nitko ne podcjenjuje one koje je Bog iza­brao, koji su muški vodili Gospodnje bitke, koji su utkali srce, dušu i život u Božje Djelo, koji su umrli u vjeri i koji su dionici velikog spasenja osigura­nog zahvaljujući našem dragocjenom Spasitelju koji je ponio naše grijehe i oprostio ih. Bog nije potaknuo nijednog čovjeka da prikaže njihove po­greške i da njihove zablude iznese svijetu koji je u vlasti Zloga te Crkvi u kojoj su mnogi slabi u vjeri.{UG 26.4}

      Bog nije naložio ljudima da podsjete na po­greške i zablude živih ili mrtvih. On želi da Nje­govi djelatnici iznose istinu za ovo vrijeme. Ne govorite o zabludama svoje još žive braće i šutite o pogreškama mrtvih. Neka njihove pogreške i zablude ostanu tamo gdje ih je Bog stavio ba­čene u morske dubine. Što manje govore o proš­lim pogreškama i zabludama Božjih slugu oni koji tvrde da vjeruju sadašnju istinu, to će biti bolje za njihove duše i duše onih koje je Krist otkupio svojom krvlju.12  .—The Review and Herald, November 30, 1897. {UG 27.1}

Ohrabrimo jedan drugoga 13

       Velika mi je želja da stari borci, osijedjeli u Uči­teljevoj službi, nastave svjedočiti do kraja, kako bi mlađi u vjeri razumjeli da su poruke što nam ih je Gospodin dao u prošlosti vrlo važne u ovom razdobiju zemaljske povijesti. Naša prošla iskustva nisu izgubila ni djelić svoje snage.  {UG 27.2}

       Neka svi paze da ne obeshrabre pionire i u nji­ma da ne izazovu osjećaj da mogu još samo malo učiniti. Njihov utjecaj još uvijek može snažno djelo­vati u Gospodnjem Djelu. Svjedočanstvo ostarjelih propovjednika uvijek će biti pomoć i blagoslov za Crkvu. Bog će danju i noću bdjeti nad svojim proku­šanim i vjernim stjegonošama, do trenutka kad će doći vrijeme da odlože bojnu opremu. Neka znaju da su pod zaštitničkom brigom Onoga koji nikada ne drijema i ne spava; da ih čuvaju neumorni stražari. Kad to znaju i kad shvate da prebivaju u Kristu, oni mogu mirno počivati u Božjoj providnosti. {UG 28.1}

      Ozbiljno molim da se rad što ga vršimo u ovo vrijeme utisne duboko u srce, um i dušu. Teško­ća će biti sve više, ali, kao oni koji vjeruju u Boga, hrabrimo jedan drugoga. Nikad ne spuštajmo barjak, već ga držimo visoko, gledajući u Onoga koji je Začetnik i Završitelj naše vjere. Kad noću ne mogu spavati, u molitvi dižem svoje srce k Bogu i On me snaži i uvjerava da je sa svojim slu­gama koji rade u domovini i u udaljenim zemlja­ma. Ohrabruje me i osjećam se blagoslovljenom kad shvatim da Izraelov Bog još uvijek vodi svoj narod i da će i dalje biti s njim, sve do kraja. {UG 28.2}

      Upućena sam svojom braći propovjednici­ma reći: Neka poruke koje silaze s vaših usana budu ispunjene silom Božjeg Duha! Ako je ikad bilo vrijeme kad nam je potrebno posebno vod­stvo Svetog Duha, to je sada. Potrebno nam je temeljito posvećenje. Krajnje je vrijeme svijetu pokazati djelovanje Božje sile u našem vlastitom životu i našoj službi.{UG 28.3}

      Gospodin želi vidjeti da naviještanje poruke trećeg anđela bude sve učinkovitije. Kao što je u svim vjekovima nastojao dati pobjede svome na­rodu, tako i u ovo vrijeme želi dovesti do pobjedo­nosna ostvarenja namjera za svoju Crkvu. On moli svoje svete da napreduju ujedinjeni, da sve više jačaju u snazi, da vjerom jačaju uvjerenje i pouz­danost u istinitost i pravednost Njegova Djela. {UG 29.1}

      Stojmo čvrsti kao stijena uz načela Božje Rije­či, držeći na umu da je Bog s nama da nas osnaži za svako novo iskustvo! Nastojmo u svom životu uvijek sačuvati načela pravednosti, eda bismo u Gospodnje ime mogli napredovati iz snage u snagu. Čuvajmo svetim vjeru koja je utvrđena uputama i odobravanjem Božjeg Duha od naših najranijih dana do danas. Smatrajmo posebno dragocjenim Djelo što ga je Gospodin vršio preko svojeg naroda koji vrši Njegove zapovijedi, i koji će, zahvaljujući sili Njegove milosti kako prolazi vrijeme, jačati i biti sve uspješniji. * Neprijatelj na­stoji zamagliti rasuđivanje Božjeg naroda i osla­biti njegovu učinkovitost, ali ako bude radio kako ga bude Božji Duh usmjeravao, On će pred njim otvoriti vrata prilike da grade na starim razvalina­ma. Oni će doživjeti stalni rast, dok Gospodin ne siđe s Neba sa silom i velikom slavom da stavi pe­čat konačne pobjede na svoju vjernu djecu. . {UG 29.2}

       Posao koji nas čeka zahtijevat će ulaganje svih snaga ljudskog bića. Zahtijevat će snažnu vjeru i stalnu budnost. Ponekad će teškoće s kojima ćemo se suočiti biti jako obeshrabrujuće. Veličina zadaće će nas preneraziti. Ali na kraju, uz Božju pomoć, Njegove će sluge pobijediti. „Zato”, braćo moja, ,,ne klonite!” (Efežanima 3,13) zbog teških okolnosti što vas čekaju. Isus će biti s vama; On će ići pred vama svojim Svetim Duhom, pripremajući put; i On će biti vaš pomoćnik u svakoj nevolji.14   —Selected Messages 2:406-408. {UG 30.1}

2 poglavlje

KORISNOST STARIJIH DJELATNIKA

Ostarjeli djelatnici nisu oslobođeni službe

      Nadam se da nijedan od onih koji su bili dugo u Djelu, ne misli da je, zbog toga što stari, nespo­soban za službu. Nadam se da će oni i dalje naviještati svoju vijest dokle god imaju dokaza da im Gospodin pomaže. Edsone [drugi sin Ellene White], ohrabri one koji su dugo nosili terete u našem Djelu. Premda im u starosti donekle može popusti­ti pamćenje, poštuj ih i Gospodin će te sigurno bla­gosloviti. Neka nijedan radnik u godinama, premda star i sijed, ne misli da je oslobođen službe. Obav­ljajte Djelo na jednostavan način. Svakako imamo Gospodina na kojega se možemo osloniti.15  .—Letter 102, 1910. {UG 31.1}

        Stariji radnici potrebni u kriznim slučajevima Bog nikad ne ostavlja svijet bez onih koji mogu razlikovati dobro od zla, pravednost od nepraved­nosti. Bog ima ljude koje je u kriznim vremenima postavio da stoje u prvim borbenim redovima, On će u krizi podići ljude kao što je to učinio u drevna vremena. Ponudit će mladim ljudima da se povežu s ostarjelim stjegonošama, kako bi ojačali i bili poučeni iskustvom ovih vjernih ljudi koji su prošli kroz mnoge sukobe, i kojima je Bog, preko svjedo­čanstva svojega Duha, često progovorio, usmjera­vajući ih na pravi put, a osuđujući pogrešan put. Kad se pojave opasnosti koje kušaju vjeru Božjeg naroda, ovi pioniri trebaju iznositi prošla iskustva kad su izbile takve krize, kad je istina bila izložena sumnji i kad su unošeni tuđinski načini razmišlja­nja koji nisu potekli od Boga.{UG 31.2}

        Danas je potrebno iskustvo ovih ostarjelih radnika, jer Sotona vreba svaku priliku da ukloni stare međaše spomenike podignute duž puta. Nama je potrebno iskustvo ljudi koji su, bez obzi­ra na loši ili dobar izvještaj o sebi, čvrsto stajali uz istinu; ljudi koji svoju kuću nisu gradili na pijesku već na čvrstoj stijeni.16  —The Review and Herald, November 19, 1903. {UG 32.1}

Oni znaju kako pomoći drugima

       Daleko od toga da su ostarjele stjegonoše u Božjem Djelu beskorisne. Ljude koji su svoje pouzdanje čvrsto sačuvali od početka do kraja ne treba smatrati drugo-razrednima ili treće-razrednima u Božjem Djelu. Ne treba ih odbaciti kao da više nisu korisni. Bog za njih ima važnu ulogu u svome Djelu. Učeći od Krista, oni su stekli boga­to iskustvo. Kad su u nečemu pogriješili, oni nisu odbili prigovore. Kad su odstupili od puta kojim je Krist koračao* dopustili su Mu da ih ponovno vrati na njega. Tako su naučili pomoći drugima.17  —Manuscript 92, 1903. {UG 32.2}

       One koji su ostarjeli i osijedjeli u Božjoj službi ne smiju odgurnuti manje iskusni propovjednici koji znaju vrlo malo o radu i samopožrtvovnosti ovih pionira. >.. Onima koji u svojoj sredini imaju takve radnike, ukazana je velika čast. Oni kojima je Gospodin povjerio obavljanje velikog i važnog posla, koji će, prema načinu na koji ga obavljaju, na svijet ostaviti dojam za dobro ili za zlo, trebaju tražiti savjet od onih koje je Gospodin poučavao.18  .— Manuscript 117a, 1901. {UG 32.3}

Ostarjeli djelatnici, dajte mudar savjet

      Pokažimo najnježniju obzirnost prema onima čiji je život bio vezan uz Božje Djelo. Ovi ostarje­ radnici stajali su vjerno usred oluja i kušnji. Oni mogu imati slabosti, ali još uvijek posjeduju talente koji im daju pravo da u Božjem Djelu stoje na svo­jem mjestu. Premda iscrpljeni i nesposobni nositi teže terete koje mogu i trebaju ponijeti mlađi ljudi, savjet koji mogu dati od najveće je vrijednosti.{UG 33.1}

        Oni su možda činili pogreške, ali su na vlastitim neuspjesima naučili kako izbjeći zablude i opa­snosti. Nisu li zato sposobni dati mudar savjet? Podnijeli su kušnje i nevolje, i, premda su izgubili nešto od svoje živahnosti, Gospodin ih ne odba­cuje. On im daje posebnu milost i mudrost Onima koji su služili Učitelju kad je bilo teško raditi, koji su trpjeli siromaštvo i ostali vjerni kad je malo njih branilo istinu, treba ukazati’ čast i po­štovanje. Gospodin želi da, druženjem s ovim vjer­nim ljudima, mlađi radnici steknu mudrost, snagu i zrelost. Neka mlađi shvate da su u velikoj predno­sti što među sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovima daju počasno mjesto.{UG 33.3}

        Kad se oni, koji su život proveli u Kristovoj služ­bi, približe svršetku svoje zemaljske službe, Sveti Duh će ih potaknuti da potanko opišu iskustva što su ih stekli u Božjem Djelu. Novo pridošlima u vjeru treba ponavljati izvještaje o Božjem čudesnom po­stupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobroti kad ih je izbavljao iz kušnje. Bog želi da sta­ri i prokušani radnici stoje na svojemu mjestu, da vrše svoj dio u spašavanju ljudi, kako ih ne bi povu­kla moćna struja zla; On želi da zadrže svoju bojnu opremu dokle god ih On ne zatraži da je odlože.19  —The Acts of the Apostles, 573, 574. {UG 34.1}

Posebna milost i znanje

        Gospodin daje posebnu milost i znanje ostar­jelim ljudima koji imaju iskustva u ovome Djelu od njegovih najranijih dana, koji su vidjeli njegov razvoj u različitim grana. Cijenite i poštujte te lju­de. Ne gubite iz vida činjenicu da su u prošlosti žr­tvovali sve za napredak ovog Djela. Zbog toga što su ostarjeli, to nije razlog da prestanu širiti utjecaj koji je mnogo snažniji od utjecaja onih koji su dale­ko manje proučavali Riječ, koji imaju daleko manje iskustva u božanskim stvarima, daleko manje zna­nja o onome što je Krist objavljivao svome narodu.{UG 34.2}

       Rečeno mi je da ne smijemo pokazati nimalo ravnodušnosti ili nepoštovanja prema pionirima koji su nosili terete u Djelu. Božji su to radnici koji su obavili istaknuti dio u izgradnji Djela koje da­nas trebaju sličiti uzorku prikazanom im na Gori.20  .— Manuscript 34, 1901. {UG 34.3}

Stariji propovjednici trebaju govoriti na saborima

Godine 1890: dana mi je sljedeća poruka koju sam trebala prenijeti našem narodu: {UG 35.1}

       „Pogriješilo se kad se mlade ljude postavilo da govore na našim saborima (camp meeting) pred velikim mnoštvom, a nisu imali po život važne isti­ne primjerene toj prigodi. Dragocjeno vrijeme po­trošili su oni koji pravu vijest za ovo vrijeme nisu osobno poznavali. Pioniri u Djelu ljudi koji su imali kruh života da podijele narodu, ljudi čija su srca i umovi bili ispunjeni po život važnim istinama potrebnim stotinama i tisućama okupljenog naro­da sjedili su i slušali ove mlade propovjednike nedorasle ovoj prigodi. U izlaganju evanđeoske poruke nije obavljeno ni pola potrebna posla.” {UG 35.2}

       Pozvana sam sličnu poruku prenijeti našim cr­kvama. Našu ostarjelu braću propovjednike ne treba preopteretiti, ali ako dođu u bilo koju od naših crkava, oni koji su u njoj trebaju se sjetiti da je uvijek učtivo ponuditi im da govore. Ovoj braći Iskazujete samo poštovanje koje im pripada kad kažete: „Braćo, vi ste u vjeri duže od nas. Imate li možda Gospodnju riječ za nas?” {UG 35.3}

      Vrijeme ovih radnika je dragocjeno. Oni imaju riječi koje su potrebne narodu. Kad su došli k vama, dajte im sve vrijeme koje mogu ispuniti. Izvršite pri­preme koje će vam omogućiti da od njih, tijekom njihova boravka, dobijete svaku moguću pomoć.{UG 35.4}

      Na našim sastancima pod šatorima, kad se okupi veliki broj naroda, vrijeme određeno za javnu propovijed trebaju ispuniti, koliko je to mo­guće, stari, iskusni radnici koji mogu iznijeti riječ Evanđelja. Nemojte pred veliko mnoštvo stavljati još neprovjerena mlada čovjeka. Sa svoje strane on može učiniti najbolje, ali njegove riječi neće imati težinu riječi sjedokosih ljudi koji su bili dugo u aktivnoj službi, i koji razumiju duboke Božje isti­ne, pa ih mogu iznijeti jasno i sa silom.{UG 36.1}

       Bila bi velika nepravda prema mladom čovje­ku postaviti ga pred veliko mnoštvo prije no što je isproban. To se ne bi najbolje dojmilo umova slušatelja. {UG 36.2}

      Na naše sastanke pod šatorima (sabore) pozo­vite da pred narod stanu ljudi s dugim iskustvom i najboljim darom ljude koji mogu dirnuti srca jasnim iznošenjem čvrstih razloga za našu vjeru, ljude koji su poslušni riječima: „Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop praved­nosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kaci­gu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.” {UG 36.3}

       Naše sastanke pod šatorima ne održavamo zato da se ljudi pokažu, da istaknu svoje sposobnosti. Narod se okuplja da bi primio duhovnu hranu. Među njima ima onih koji žeđaju za vodom života. Dajte im priliku piti dok ne ugase žeđ. Neka čuju poruku prožetu Božjom ljubavlju. Pružite im priliku slušati ljude zrela talenta, ljude koje je Bog odgojio i obrazovao. Um tih ljudi ispunjen je istinom po­trebnom narodu. Nemojte dovoditi ljude koji još nisu oprobani, dok oni kojima u duši gori Božja ri­ječ sjede šuteći, a koji možda nikad više neće imati priliku iznijeti vijest što su je dobili. Dajte ovim pro­kušanim borcima svaku priliku koju mogu iskoristi­ti da govore a da se ne preopterete, jer oni mogu iznijeti istine koje su stupovi naše vjere. {UG 36.4}

      Budući da nisu pozvani obratiti se velikom mnoštvu, neka mladi propovjednici ne misle da nemaju što raditi. Za sve ima posla. Neka održava­ju sastanke u manjim šatorima. Neka se osobe iz više šatora sastanu u jednome, na molitvu i dru­ženje. Na takvim skupovima mladi propovjednici mogu obaviti dobru službu. Neka kažu nekoliko riječi o nekom predmetu i onda daju priliku pri­sutnima da govore. Sav naš narod treba na druš­tvenom sastanku naučiti kako svjedočiti za Boga. {UG 37.1}

      Neka mladi propovjednici rade za djecu i mladež, održavajući s njima posebne sastanke, te ula­žući osobne napore za njih. {UG 37.2}

      Neka stare stjegonoše idu od mjesta do mje­sta, od sastanka do sastanka. Neka naš narod ima koristi od njihovog velikog iskustva. Neka govore istinu u svoj njenoj sili, ali neka budu sigurni da su im noge obuvene spremnošću za Evanđelje mira. Neka iznesu istinu, ali ne na način da u ljudskom srcu izazovu najgore osjećaje, već s ljubavlju, njež­nošću i sažaljenjem^ „Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, … ispunite me radošću: složni budite, istu Ijubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.”{UG 37.3}

       Rečeno mi je da našem narodu u cjelini i našim mlađim i manje iskusnim radnicima kažem: „Neka se jasno vidi da poštujete naše ostarjele radnike, sjedokose ljude koji su dugo i vjerno služili u Bož­jem Djelu, a koje nebeski dvorovi priznaju i poštu­ju kao suradnike s Bogom.”21   —Letter 152, 1903. {UG 38.1}

Iskusni radnici potrebni u domovini

Dragi brate i sestro Haskell!

    … Danas sam razgovarala sa starješinom Loughboroughom o njegovu odlasku u Australiju22. Rekla sam mu da mi se čini kako šaljemo previše ljudi iz domovine. Rekla sam mu daje crkvama potreban rad koji on može obaviti. Savjetovala sam mu da odloži svoje putovanje i neko vrijeme radi u crkvama, da ih hrabri i tješi, kao i da sredi stvari. Postoji potreba za pomoći starih, iskusnih radnika, koji su gotovo od samog početka bili po­vezani s Djelom, s iskustvom još od 1844. godine. Potrebna nam je pompć onih kđji mogu posvje­dočiti poput Ivana: „Što smo vidjeli i čuli, to navje­šćujemo i vama.” (KS)23  —Letter 195, 1901. {UG 38.2}

      Ne možemo si priuštiti da našu domaću misiju lišimo utjecaja propovjednika srednje dobi i sta­rijih koje ćemo poslati u udaljena polja, da bismo zaposlili one koji nisu kvalificirani i koje nikakvo obučavanje neće osposobiti da se prilagode. Ova­ko poslani ljudi ostavljaju praznine koje neiskusni djelatnici ne mogu popuniti.24  .—The Review and Herald, July 17, 1883. {UG 39.1}

Stariji ljudi produktivniji od mladih

      Pravi Kristov propovjednik treba stalno nasto­jati da bude bolji. Poslijepodnevno sunce njegova života može biti blaže i donositi bolji rezultat od jutarnjega sunca. Ono se može povećavati izgledom i sjajem dok ne zađe za brežuljcima na za­padu. Moja braćo u službi, bolje je, daleko bolje, umrijeti od teška rada u nečijem domu ili misi­onarskom polju u stranoj zemlji, nego hrđati od neaktivnosti. Ne bojte se teškoća; nemojte se za­dovoljiti time što ćete se povući bez proučavanja i bez nastojanja da budete bolji. Istražujte marljivo Božju Riječ u potrazi za predmetima kojima ćete podučiti neznalice i nahraniti Božje stado. Ispuni­te se toliko njima da ćete iz riznice Božje Riječi moći iznositi novo i staro. {UG 39.2}

        Vaše iskustvo ne treba biti staro deset, dvade­set ili trideset godina, imajte svakodnevno živo iskustvo, da biste svakome mogli pravodobno udijeliti njegovu hranu. Gledajte naprijed, a ne natrag.

Nikad nemojte misliti da iz svojih sjećanja morate izvlačiti nešto što ćete iznijeti kao proš­la iskustva. Što ona znače za vas i druge danas? Premda cijenite sve što je dobro u vašim ranijim iskustvima, potrebna su vam ljepša, svježija isku­stva iz svakodnevna života. Ne hvalite se onim što ste učinili u prošlosti, već pokažite ono što sada možete učiniti. Neka vas hvale vaša djela, a ne vaše riječi. Dokažite istinitost Božjeg obećanja da ,,k’o palma cvate pravednik i raste kao cedar liba­nonski. Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Ja­hve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.” (Psalm 92,13-15) Stalnom vježbom sačuvajte mladim svoje srce i um.25 —Selected Messages 2:221, 222. {UG 39.3}

Učinkovitost može stalno rasti

      Naši propovjednici s navršenih četrdeset ili pedeset godina ne trebaju smatrati da je njihov rad manje učinkovit no ranije. Upravo ljudi u go­dinama i s iskustvom trebaju uložiti jake i pravilno usmjerene napore. Takvi su ljudi posebno potreb­ni u ovo vrijeme; crkve si ne mogu dozvoliti da budu bez njih. Takvi ne bi smjeli govoriti o tjele­snoj i umnoj slabosti niti smatrati da je prošlo vri­jeme njihove korisnosti.{UG 40.1}

      Mnogi od njih su stradali jer su ozbiljno opte­retili um, kojeg nisu rasteretili tjelesnim vježba­njem. Posljedica jest slabljenje njihovih moći i sklonost izbjegavanju odgovornosti. Njima je po­trebno više aktivna rada. To se ne odnosi samo na one čije je glave pokrio mraz vremena, već su i mladi po godinama došli u isto stanje i mentalno oslabjeli. Oni imaju niz pripremljenih predavanja, ali ako se od njih traži više od toga, oni se izgube.{UG 40.2}

      Pastor stara kova, koji je putovao na konju i provodio mnogo vremena u posjećivanju svoga stada, uživao je mnogo bolje zdravlje, bez obzira na teškoće i izloženost prirodnim elementima, od naših današnjih propovjednika, koji, koliko god je moguće, izbjegavaju svaki tjelesni napor i posve­ćuju se samo svojim knjigama. {UG 41.1}

      Stariji propovjednici s iskustvom trebaju, kao radnici koje je Bog unajmio, smatrati svojom dužnošću ići naprijed, napredujući svakog dana, trebaju stalno biti sve učinkovitiji u svom radu i stalno skupljati svježe stvari koje će iznijeti naro­du. Svako izlaganje Evanđelja treba biti poboljša­nje prethodnoga. Svake godine trebaju pokazati dublju pobožnost, nježniji duh, veću duhovnost i temeljitije poznavanje biblijskih istina. Što su sta­riji i iskusniji, to trebaju biti sposobniji približiti se srcima ljudi, pošto ih bolje poznaju. {UG 41.2}

      U ovo su vrijeme potrebni Ijudi koji se ne boje podignuti glas za ono što je pravo, bez obzira tko im se suprotstavio. Trebaju pokazati nepokoleblji­vo poštenje i prokušanu odvažnost. Crkva ih pozi­va, a Bog će se udružiti s njihovim naporima, da podrže sve grane evanđeoske službe.26  —Testimonies for the Church 4:269, 270. {UG 41.3}

Posljednji dani mogu biti najbolji27

     Ne izgovaraj riječi koje će izazivati ili vrijeđati. Gospodin želi da čuvaš svaki djelić svojega karakte­ra. Ti možeš biti blagoslov u prenošenju svojeg po­znavanja istine i zdravstvene reforme drugima….{UG 42.1}

       Gospodin te ljubi i želi da u sili obavljaš posao što ti ga je povjerio. Kad se obraćaš ljudima, ne trudi se iznijeti nešto originalno i novo. Govori kratko, bez okolišanja, o praktičnim predmetima. Tako možeš nahraniti duše koje umiru od gladi.{UG 42.2}

      Jako mi je stalo do toga da u našoj starosti, mi koji već tako dugo poznajemo istinu, postanemo blaži u duhu i u metodama rada; da razumijemo jednostavne a ipak važne i sažete istine poruke trećeg anđela te da ove istine prihvatimo u Božjoj Ijubavi i prenesemo ih drugima. {UG 42.3}

      Moj brate, ne misli da si prestar za vježbanje svoga glasa. Govoriš suviše tiho. Kad govoriš, otvori usta i služi se trbušnim mišićima. Nalaziš se na dobrome mjestu da naučiš govoriti jasno i razumljivo. Kad se obraćaš radnicima, duboko udahni i pusti da ti glas bude pun i zaobljen. Tako će ti zdravlje biti bolje. Tvoje će se izlaganje po­boljšati, a nastojanje da pomogneš ljudima bit će okrunjeno uspjehom…. {UG 42.4}

       Bog te nije zaboravio. On želi da napreduješ u milosti, eda bi povećao sposobnost pomaganja ljudima. Ali da bi ih mogao zainteresirati, moraš govoriti određeno i moraš prestati prije no što mi­sliš da si dospio do polovice.{UG 42.5}

      Ne podnosim misao da se kod bilo koga od naših starijih vjernika umanji njihov utjecaj i uspješnost. Gospodin želi da surađuješ s Njim u oblikovanju sebe u svemu što možeš. Ako se u tome ujediniš s Njim, tvoji će posljednji dani biti najljepši i najbolji. Prihvati opomene što sam ti ih uputila. Drži se jasnih istina i ne dopusti da ti se glas toliko stiša da te slušatelji jedva mogu čuti. Bit ćeš mnogo zdraviji budeš li se trudio da ti glas bude zvonak. Bog ti je povjerio dužnost da po­boljšaš svoj govor, a budeš li se ozbiljno trudio, u tome možeš uspjeti.28  —Letter 11, 1901. {UG 43.1}

3. poglavlje

DRUŽENJE MLADIH SA STARIMA

Božji suradnici

       Djecu treba odgajati tako da suosjećaju sa starijima i bolesnima i da nastoje olakšati patnje siromašnih i nevoljnih. Učimo ih da marljivo su­djeluju u misionarskom radu; od najranijih godi­na ucijepimo u njih potrebu za samoodricanjem i požrtvovnošću za dobro drugih i za napredovanje Kristova Djela, eda bi mogli biti Božji suradnici.29   —Testimonies for the Church 6:429. {UG 44.1}

       Mnogi se mladi bez ikakva iskustva guraju na­prijed, ne pokazuju nikakva poštovanja prema dobi ili položaju, i vrijeđaju se ako ih savjetuje­te ili korite. Takvih koji se smatraju važnima već imamo više no što bismo željeli. Bogu su potrebni skromni, mirni* trijezni mladi; zrele osobe, urav­notežene u načelima, koje se znaju moliti kap i govoriti, koje će ustati pred starijim osobama i s poštovanjem se obraćati sjedinama.30   —The Review and Herald, November 13, 1883. {UG 44.2}

      Bogu je posebno stalo da se ostarjelima ukazuje nježno poštovanje. On kaže: „Sijede su kose pre­krasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.” (Izre­ke 16,31) One govore o vođenim bitkama i ostva­renim pobjedama; o nošenim teretima i svladanim kušnjama. Govore o umornim nogama koje se bliže odmoru i o mjestima koja će uskoro biti prazna. Po­mognite djeci da o tome razmišljaju, i ona će po­ravnati put ostarjelih svojom uljudnošću i poštova­njem, te u svoj mladi život unijeti ljupkost i ljepotu poštujući zapovijed: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca.” (Leviticus 19:32).—Education, 244. {UG 44.3}

      Stariji propovjednici trebaju obučavati mlađe radnike Bog poziva svoje ostarjele propovjednike da budu savjetnici, da uče mlade što ratiti u hitnim slučajevima. Ostarjeli radnici trebaju, poput Iva­na, živo svjedočiti o onome što su stvarno doži­vjeli. I kad ovi vjerni djelatnici odu na počinak, praćeni riječima: „Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!” (Otkrivenje 14,13), u našim školama trebamo naći muškarce i žene koji mogu uzet’ zastavu i podići je u novim mjestima. {UG 45.1}

       Dok su ostarjele stjegonoše u polju, neka oni koji su se okoristili njihovim radom brinu za njih i ukazuju im poštovanje. Nemojte ih opteretiti bremenima. Cijenite njihov savjet, riječi koje vam upućuju. Postupajte prema njima kao prema oče­vima i majkama koji su nosili teret Djela. Radnici  koji su u prošlosti predvidjeli potrebe Djela, postu­paju plemenito kad sve terete, umjesto da ih nose sami, polažu na leđa mlađih muškaraca i žena, te ih obučavaju kao što je Ilija obučavao Elizeja. {UG 45.2}

       David je odao priznanje Bogu za Njegove pou­ke i vodstvo: „Bože, ti mi bijaše učitelj od mlado­sti moje.” (Psalm 71:17) Oni koji su u prošlosti naviještanja vijesti nosili breme i podnijeli vrelinu dana, neka se sjete da je isti Gospodin koji ih je od mladosti učio uz poziv: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene” (Matthew 11:29) i davao im svjetlo istine-danas jednako spreman podučava­ti mlade kao što je učio njih. {UG 45.3}

       Mudro je da oni koji su nosili teške terete pođu nasamo i malo se odmore. Ove vjerne radnike treba osloboditi svakog teškog bremena. Sam će Gospodin surađivati s njima dok budu nastojali podučiti druge. Oni trebaju prepustiti mlađima da se bore; Djelo u budućnosti trebaju obavljati snažni mladi ljudi. Ono je pod nadzorom Začet­nika i Izvršitelja naše vjere. On može dati i dat će sposobnost ljudima koji znaju iskoristiti priliku. On će pokrenuti one koji mogu voditi Njegove bitke. On svoje Djelo nikad ne prepušta slučaju. Ono je veliko i svečano, i ono mora napredovati.

         Bog ne želi da očevi u Njegovu Djelu troše svo­ju preostalu vitalnost na nošenje teških breme­na. Neka mladi ljudi prihvate svaku odgovornost koju mogu i muški neka vode dobru borbu vjere.{UG 46.1}

       Bog zna bolje od najmudrijih ljudi koga će izabra­ti za svoje Djelo, bez obzira koliko im je stalo do njega. Bog je taj koji usađuje svojega Duha u srca mladih ljudi i vodi ih da se bore za Njega unatoč velikom protivljenju. Tako je nadahnuo Pavla iz Tarza koji se svim svojim sposobnostima borio za istinu što ju je Nebo objavilo, a protiv otpadnika koji su ga trebali podupirati. Božje sluge će se danas suočiti s istim teškoćama kao Pavao. To su iskusili neki koji sada podižu barjak istine. To su ljudi koji mogu stati u obranu istine. Ako nastave učiti, Bog ih može upotrijebiti da opravda svoj Zakon. {UG 46.2}

      Neka ostarjeli radnici ne misle da moraju nosi­ti sve odgovornosti, sva bremena. Pred nama se stalno otvaraju nova polja rada. Neka se mladi ljudi ujedine s iskusnim radnicima koji razumiju Pisma, koji su dugo bili tvorci Riječi, koji su istinu unijeli u praktičan život, oslanjajući se iz dana u dan na Krista, kao što je to činio Danijel. On je triput dnev­no iznosio svoje molbe Bogu. Znao je da je izvor mudrosti i sile bio Silni savjetnik. Istina kakva je u Isusu dvosjekli mač Duha bio je njegovo oružje.{UG 47.1}

        Oni koji su se pouzdali u Boga, su mladima koji su s njima povezani, primjer su u riječi, duhu i načelu. Ove vjerne Božje sluge trebaju se po­vezati s mladim ljudima i privući ih užima Ijubavi zato što i njih same njima privlače užima Kristo­ve Ijubavi.32  —Selected Messages 2:227-229. {UG 47.2}

Stariji radnici trebaju hrabriti mlađe

      Gospodin želi da Njegov narod stalno napre­duje. On se raduje kad mladi postaju prožeti Nje­govim duhom, i kad se odlučno bore, opremljeni svom bojnom opremom. Stalno pozivajmo mlade muškarce i žene da svoje sposobnosti iskoriste do najvećih mogućnosti, da, što više mogu, razviju svoje talente, prisjećajući se riječi: „Nitko neka te ne prezire.” Ne očekujemo da u riječi ili djelu ni­kad neće pogriješiti, ali ako prihvate Gospodnje ukore i isprave svaku grešku, napredovat će. {UG 47.3}

       Kad vidimo da Bog nalazi mlade za rad u svom Djelu, mi se radujemo što rastu u Strahu Gospod­njem u omjeru s povećanjem poznavanja istine. Takvi će razviti poštovanje prema Bogu i Njegovoj svetoj službi. {UG 48.1}

       Neka stariji radnici hrabre mlađe tako što o nji­ma nikad neće govoriti olako i s omalovažavanjem. {UG 48.2}

      Mladi student, koji se sprema za učitelja, iz dana u dan usvaja svježu zalihu znanja. Njegovo je rasuđivanje prosvijetljeno. On može reći: „Bog mi je otvorio oči da vidim čudesa iz Njegove Riječi.” Svijest o Božjem milosrđu i veličini čini da služi svo­jom pokornošću i spremnošću sličnoj djetetovoj. {UG 48.3}

     Ovi budući učitelji ne osjećaju nelagodu koju bi inače osjećali u prisutnosti starijih učitelja. Njiho­vo srce plamti Božjom ljubavlju. Studenti usvajaju njihov duh, prozori srca se otvaraju prema Nebu, a iz srca koja gore Božjom ljubavlju uzdižu se pje­sme zahvalnosti. Kad učitelji i studenti nastoje shvatiti što im je dužnost, pa iskreno žele preo­braziti se u Božju sliku, oni dobivaju snagu za svla­davanje nepokornosti sebične volje. {UG 48.4}

     O, svjesna sam mudrosti da Se temeljito obraćene mlade ljude i žene zaposli kao učitelje. Kad se budu potpuno predali Bogu, učit će sve više i više od Njega…. {UG 48.5}

     Ni na koji način ne podcjenjujemo starije uči­telje. Ne; mi bismo pozvali starije i mlađe učitelje da rade za Boga. Ali ja ti nastojim pokazati da ško­le mogu uspješno voditi osobe koje nisu posebno odmaknule u godinama i iskustvu. {UG 48.6}

     Bog može raditi preko mladih, poniznih ljudi. Neka im nitko ne brani. Pustite da mladi, posveće­ni Božji sljedbenici kažu: „Neka me Ijubav Kristova nagoni.” Kad djeluje na umove snagom Kristove milosti, ova Ijubav uklanja sve zapreke i prepreke, i na taj način snažno utječe na duše da se s potpu­nom posvećenošću predaju Bogu. {UG 49.1}

        Moj brate, nemoj učiniti niti reći išta što bi oslabilo ruke onih koji čine najbolje što mogu, i koji su ranije doživjeli uspjeh.33  —Letter 102, 1902. {UG 49.2}

Usrdno prijateljstvo između Elija i Samuela

     Od rana djetinjstva Samuelov je život bio pobožan i posvećen. U mladosti je bio povjeren Elijevoj brizi iljepota njegova karaktera izazvala je srdačnu Ijubav ostarjela svećenika. Samuel je bio ljubazan, velikodu­šan, marljiv, poslušan i pun poštovanja. Suprotnost između života mladog Samuela i svećenikovih sinova bila je očita, pa je Eli našao mir, utjehu i blagoslov u nazočnosti svoga štićenika. Bilo je neobično što je između Elija, glavnog suca u narodu, i ovog jedno­stavnog djeteta moglo postojati ovakvo blisko prija­teljstvo. Samuel je bio uslužan i osjećajan pa nijedan otac nije više volio svog sina no što je Eli volio ovoga dječaka. Kad je Elija stigla staračka nemoć, i kad je mnogo snažnije osjećao obeshrabrujući, bezobzirni i iskvaren život vlastitih sinova, on se za utjehu i po­dršku obraćao Samuelu.  {UG 49.3}

      Kako je dirljivo vidjeti mlade i starije da se osla­njaju jedni na druge; mlade kako od starijih očeku­ju savjet i mudrost, a stare kako od mladih očeku­ju pomoć i sažaljenje! Tako treba biti. Bog želi da mladi imaju takve karakterne osobine da uživaju u prijateljstvu starih, da se mogu sjediniti u vezama Ijubavi prema onima koji se primiču rubu groba.34  .—The Signs of the Times, October 19, 1888. {UG 49.4}

Pavao je obučavao Timoteja i Tita

      Pavao je dio svoga rada posvetio obučavanju mladih za evanđeosku službu. Vodio ih je na mi­sionarska putovanja pa su tako stjecali iskustvo koje ih je osposobilo da kasnije preuzmu odgo­vorne dužnosti. Kad su se odvojili od njega, on bi i dalje pratio njihov rad; njegova pisma Timoteju i Titu dokazuju kako je silno želio da oni budu uspješni. „Što si od mene po mnogim svjedocima čuo”, pisao je, „to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.” {UG 50.1}

     Ova značajka Pavlova rada važna je pouka za da­našnje propovjednike. Iskusni radnici obavljaju ple­menito djelo kad, umjesto da sami nose sve terete, uvježbavaju mlađe ljude i stavljaju bremena na nji­hova pleća. Bog želi da oni koji su stekli iskustvo u Njegovu Djelu, obučavaju mlade za službu Njemu. {UG 50.2}

      Mladi radnik ne smije biti toliko zaokupljen idejama i mišljenjima onoga kome je povjeren da izgubi svoju osobnost. On se ne smije pretočiti u svoga podučavatelja i ustručavati se izreći svoje mišljenje, te raditi samo ono što mu je rečeno, bez obzira na vlastiti osjećaj je li to dobro ili nije. On ima mogućnost učiti od velikog Učitelja. Ako onaj s kojim radi krene putem koji nije u skladu s „Tako reče Gospodin”, neka ne ode nekom drugom, već svom nadređenom u službi, i njemu iznese slučaj, slobodno izražavajući svoje mišljenje. Tako učenik može biti na blagoslov učitelju.35   .—Gospel Workers, 102, 103. {UG 50.3}

4* poglavlje

OBVEZA DJECE PREMA OSTARJELIM RODITELJIMA

 

Obveza nikad ne prestaje

      Obveza djece da poštuju svoje roditelje jest doživotna. Ako su roditelji iznemogli i stari, djeca trebaju pokazati Ijubav i pažnju sukladno potre­bama oca i majke. Ona trebaju postupiti pleme­nito i odlučno tako da, čak i ako to zahtijeva samoodricanje, iz misli svojih roditelja uklone strah i uznemirenost. … {UG 52.1}

     Djecu treba odgajati tako da vole oca i majku i da se za njih nježno brinu. Djeco, skrbite sami za njih, jer nijedna druga ruka ne može učiniti mala djela ljubaznosti onako kao to vi možete. Iskoristite dragocjene prilike da posijete sjeme ljubaznosti.36   .—The Adventist Home, 360. {UG 52.2}

Budite ljubazni i prema nepravednim roditeljima

       Ako djeca misle da su roditelji s njima u dje­tinjstvu strogo postupali, hoće li im to pomoći da uzrastu u Kristovoj milosti i spoznaji; hoće li im to pomoći da odražavaju Njegovu sliku ako budu nje­govali duh odmazde i osvete prema svojim rodi­teljima, naročito kad su ovi ostarjeli i iznemogli? Neće li upravo bespomoćnost roditelja zahtijevati Ijubav njihove djece? Neće (i potrebe ostarjela oca i majke u njihovu potomstvu probuditi plemenite osjećaje u srcu; neće li Kristovom milošću prema roditeljima postupati s ljubaznom pažnjom i po­štovanjem? Ne dopustite da prema ocu i majci srce otvrdne kao čelik. Kako može kći, koja poštuje Kristovo ime, njegovati mržnju prema majci, po­sebno ako je bolesna i stara? Neka nježnost i Iju­bav prema roditeljima, ti najslađi plodovi kršćan­skoga života, nađu mjesta u srcima djece I… {UG 52.3}

       Naročito je strašna pomisao da se dijete s mr­žnjom okrene protiv svoje ostarjele i onemoćale majke koja je svladana slabostima koje prate drugo djetinjstvo. Kako strpljivo i kako nježno trebaju dje­ca postupati s takvom majkom! Izgovarajte nježne riječi koje neće dražiti duh. Pravi kršćanin neće ni­kad biti neljubazan, ni u kakvim okolnostima neće zanemariti oca i majku, nego će poštovati zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku svoju.” Bog je rekao: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca.”… {UG 53.1}

      Djeco, neka vaši roditelji, kad su slabi i nesposob­ni brinuti se za sebe, prožive svoje posljednje dane ispunjene zadovoljstvom, mirom i ljubavlju. Krista radi pustite ih da siđu u grob primajući od vas samo riječi ljubaznosti, Ijubavi, milosrđa i praštanja.37   .—The Adventist Home, 362, 363. {UG 53.2}

Prednost je skrbiti se za ostarjele roditelje

      Najbolji način da se djeca odgajaju da poštuju oca i majku jest pružiti im priliku da promatraju kako otac ljubazno postupa s majkom i kako ona ukazuje poštovanje i Ijubav prema ocu. Promatra­jući Ijubav među roditeljima, djeca uče kako se pokoravati petoj zapovljedi. {UG 53.3}

     Neka odrasla djeca misle da su izvršila svoju dužnost time što su roditeljima osigurali prebiva­lište. Premda im daju hranu i zaklon, ne pokazu­ju im Ijubav i sažaljenje, Kad roditelji ostare i kad čeznu za ljubavlju i sućuti, djeca im bezosjećajno uskraćuju pažnju. Ne postoji vrijeme u kome dje­ca mogu ocu i majci uskratiti poštovanje i Ijubav. Dokle god roditelji žive, djeci treba pričinjavati za­dovoljstvo cijeniti roditelje i poštovati ih. U život ostarjelih roditelja trebaju unijeti što više vedrine i sunca. Njihov put do groba trebaju što više izrav­nati. U ovom svijetu nema pohvale bolje od one koju zaslužuje dijete koje poštuje svoje roditelje, niti boljeg izvještaja u nebeskim knjigama od onog koji pokazuje da je voljelo i poštovalo oca i majku. {UG 54.1}

      Neka djeca dobro upamte da je ostarjelim ro­diteljima svakako potrebno malo radosti i utjehe. Može li išta tako ožalostiti njihovo srce kao očita nebriga njihove djece? Koji grijeh djece može biti veći od toga da ožaloste ostarjelog, bespomoć­nog oca ili majku? Oni koji žaloste svoje ostarje­le roditelje zapisani su u nebeskim knjigama kao prijestupnici zapovijedi, kao oni koji ne poštuju nebeskoga Boga; i ako se ne po kaju i ne vrate sa svojih zlih putova, neće biti dostojni mjesta u ba­štini svetih. … {UG 54.2}

     Pomisao da su pripomogli udobnosti svojih ro­ditelja pružit će djeci zadovoljstvo tijekom cijelog života i donijeti im naročitu radost kad će i njima samima biti potrebni sažaljenje i Ijubav. Oni čija su srca ispunjena ljubavlju, smatrat će neiskazanom prednošću izravnati put svojih roditelja koji vodi grobu. Oni će se radovati što su pridonijeli da posljednji dani njihovih voljenih roditelja budu ispunjeni utjehom i mirom. Postupiti drukčije, uskratiti nemoćnim starcima ljubaznu službu si­nova i kćeri, ispunilo bi dušu grižnjom savjesti, dane kajanjem, osim ako nam srca ne bi otvrdnula i ohladnjela poput kamena. {UG 55.1}

      Naše obveze prema roditeljima nikad ne presta­ju. Naša ijubav prema njima, kao i njihova prema nama, ne mjeri se godinama ili udaljenošću; naše se odgovornosti nikad ne možemo osloboditi.38  .—The Review and Herald, November 15, 1892. {UG 55.2}

Predmet od najveće važnosti

      Pokazano mi je da nemaš potrebne sinovske Ijubavi. Zlo u tvojoj naravi očituje se na najneprirodniji”način. Prema svojim roditeljima nisi nje­žan niti im ukazuješ poštovanje. Kakve god bile njihove slabosti, nemaš opravdanja za način na koji se ponašaš prema njima. Tvoje ponašanje pokazuje najveću bezosjećajnost i nepoštovanje. Anđeli su se s tugom okrenuli od tebe, ponavlja­jući riječi: „Što tko sije to će i žeti.” Ako vrijeme potraje, tvoja će djeca s tobom postupati tako kako si ti postupao sa svojim roditeljima. Nisi razmišljao o tome kako na najbolji način usreći­ti svoje roditelje, te onda žrtvovati svoje želje i zadovoljstvo da to ostvariš. U najboljem slučaju još je malo njihovih dana na Zemlji i bit će puni brige i muka čak i ako učiniš sve šjto možeš da im olakšaš put do groba. {UG 55.3}

      „Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.” To je prva zapovijed s obećanjem. Ona je obvezujuća u djetinjstvu i mladosti, u srednjoj dobi i starosti. U životu ne postoji razdoblje u kojem bi djeca bila oslobođena poštivanja svojih roditelja. Ova sve­čana dužnost obvezujuća je za svakog sina i kćer; jedna je od uvjeta za produženje njihova života na Zemlji koju će Gospodin dati vjernima. Ovo nije zanemariv predmet, to je pitanje od najve­će važnosti. Obećanje vrijedi uz uvjet poslušnosti. Ako poslušaš, živjet ćeš dugo na Zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog. Budeš li neposlušan, nećeš dugo živjeti u toj Zemlji.39   .—Testimonies for the Church 2:80, 81. {UG 56.1}

5  poglavlje

SKRB ZA OSTARJELE

 

Institucije nisu najbolje rješenje

       Ne treba zapošljavati ljude da vrijeme i darove ulože u okupljanju ostarjelih ili siročadi u skupine koje treba hraniti i oblačiti. To nije najbolji način za rješavanje takvih slučajeva…. {UG 57.1}

      Nije ni najbolje podizati zgrade za stare muš­karce i žene, da bi bili zajedno. Pomognite im u mjestima u kojima im možete pomoći. Neka rod­bina vodi brigu o svojim siromašnim rođacima, a crkva neka se brine za svoje potrebite vjernike. Upravo je to posao koji Bog očekuje od nje i ona će biti blagoslovljena ako tako postupi.40  .—Welfare MinistUG, 238. {UG 57.2}

      Stalno se nameće problem zbrinjavanja naše starije braće i sestara koji nemaju svojih domo­va. Što se može učiniti za njih? Ponovno mi je bilo ukazano na svjetlost koju mi je Gospodin ranije dao: osnivanje institucija za brigu o starima gdje bi bili zajedno, nije najbolje rješenje. Njih ne treba slati iz njihovih domova da se drugi brinu o njima. Neka članovi svake obitelji njeguju svoje rođake.

      Kad to nije moguće, obveza prelazi na crkvu; ona je treba prihvatiti kao dužnost i prednost.41   .—Testimonies for the Church 6:272. {UG 57.3}

      U devet sati smo se s nekolicinom braće sastali u velikom šatoru porazgovarati o predmetu koji nam se stalno nameće o ostarjelima koji nema­ju doma. Što će se učiniti s njima?  {UG 57.4}

Ponovila sam ono što mi je Gospodin otkrio: Neka svaka obitelj brine o svojoj rodbini tako da se na odgovarajući način poštara za njih. Ako to nije moguće, onda ovaj teret treba ponijeti crkva. Gospodin će blagosloviti svoju crkvu kad pokaže velikodušnost. Ove su osobe Božji siromasi i ne treba ih ostaviti nesretne i u oskudici. {UG 57.5}

     Ako to ne može učiniti crkva, onda to mora preuzeti Konferencija i postarati se za Gospodnje potrebite.42  —Selected Messages 2:331. {UG 58.1}

Trebaju ostati među prijateljima

       Starijima je potrebno i ozračje obiteljske lju­baznosti. Gubitak njihova doma mogao bi se naj­uspješnije nadoknaditi u domu braće i sestara u Kristu. Ako im se omogući sudjelovati u svemu što se odnosi na domaćinstvo i obitelj, to će pridoni­jeti da se ne osjećaju kao da je došao kraj njihovoj korisnosti. Neka osjete da se njihova pomoć cije­ni, da još uvijek postoji nešto što oni mogu učiniti u službi drugima, a to će razvedriti njihova srca i dati novi smisao njihovu životu. {UG 58.2}

       Ako je moguće, neka, oni čije sijede glave i iznemogli hod pokazuju da su blizu groba, osta­nu među prijateljima i u obiteljskom krugu. Neka slave Boga među onima koje su poznavali i voljeli. Neka se nježne ruke pune Ijubavi skrbe njima. {UG 58.3}

       Prednost Članova svake obitelji trebala bi biti da služe svome rodu, kad god im je to moguće. Ako za to nema mogućnosti, onda ova dužnost pripada crkvi; ona je treba prihvatiti i kao pred­nost i kao dug. Svi oni koji imaju Kristova duha, gajit će nježni obzir prema starima i iznemoglima. {UG 58.4}

      Nazočnost jednoga od ovih bespomoćnih stvorenja u našim domovima dragocjena je pri­lika da surađujemo s Kristom u Njegovoj službi milosti i da razvijamo crte Njegova karaktera. Druženje starih s mladima donosi blagoslove. Mladi mogu unijeti zrake sunca u srca i život starih. Onima koji već gube oslonac života treba radost u promatranju optimizma i elana mladih. Zauzvrat, mladima će koristiti mudrost i iskustvo starih. Nada sve, oni trebaju naučiti pouku nese­bične službe. Mnogim domovima bi nazočnost nekoga kome trebaju razumijevanje, strpljenje samopožrtvovna Ijubav, bila neprocjenjiv bla­goslov. Ovo bi unijelo vedar duh i plemenito ozračje u obiteljski život, i kod starih i kod mla­dih prizvaio bi plemenite osobine Kristova ka­raktera, koje će u njima uroditi zadivljujućom božanskom ljepotom i neprolaznim nebeskim bogatstvima.43 .—The MinistUG of Healing, 204, 205. {UG 59.1}

Ellen White skrbi o svojini roditeljima 44

      Moja su djeca dobro kao obično. Otac i majka žive s nama i čini se da su zadovoljni i sretni. Oni se brinu za svoju sobu, ali jedu s nama. Ne znaš koliki teret brige mi je skinut s leđa otkad mogu nadzirati ovo dvoje ostarjele djece. Majka radi upravo ono što želim; prihvaća svaki moj prijed­log. Oblačim je uredno, češljam je i ona izgleda kao simpatična, časna stara dama. I otac nam po­kušava ugoditi na svaki način. Mi ga uredimo pa on zbilja izgleda lijepo. {UG 59.2}

      Upućujem svoju Ijubav svima u tvojoj obitelji, posebno tvojim roditeljima. Nastoj da češće čuje­mo o tebi. Nemoj se prepustiti utučenosti i sum­nji. Podigni pogled, budi dobre volje i Bog će nas voditi do pobjede.45    —Letter 27, 1861 (To Lucinda Hall). {UG 60.1}

Pomoć bivšem šurjaku

       Dragi brate i sestro [Stephen] Beldenl46

       Znajte da vaš nisam zaboravila. Molim za vas da vam Gospodin omogući učiniti dobro na oto­ku Norfolk. S vremena ha vrijeme pokušat ću vam poslati nešto novca. Sve što sam vam poslala ot­kad ste otišli u tu zemlju uzeto je od kamata, ali dok živim, brinut ću se o vama. Neka vam Gos­podin udijeli mir i utjehu. On je naša jedina Nada i jedini Pomoćnik. Bit će mi drago znati kako ste, onoliko često koliko možete pisati, a i ja ću vam pisati što češće budem mogla. Kad mi ne bude moguće pisati vam, javljat ću vam se preko dru­gih. U ovom ću vam pismu poslati prijepis pisama što sam ih pisala braći u Australiji. 47 1   Letter 146, 1902. {UG 60.2}

      Dala sam Stephenu Beldenu nekoliko stotina dolara. Nisam mogla dopustiti da on i njegova supruga oskudijevaju u hrani i odjeći. Platila sam njihove troškove putovanja na otok Norfolk i natrag.48  —Letter 258, 1903 (To Lucinda Hall). {UG 60.3}

        Šaljem vam prijepise pisama za koja ste možda zainteresirani. Voljela bih da mogu razgovarati s vama oboma. Želim vas pitati: Dobivate li ona dva dolara tjedno koje sam dogovorila da vam šalje Australijska unija konferencija? Molim vas obavi­jestite me o tome. Brat Hindson kaže da je novac uglavnom stavljen na vaš račun u računovodstvu i da ste im slali narudžbe za robu, koje su oni izvrši­li. Bi li vam bilo draže da vam šalju novac? Ako bi, samo recite i tako će se učiniti. {UG 60.4}

        Ja sam prije svojeg odlaska iz Australije ure­dila da svakog tjedna dobijete određeni novčani iznos. Braća su mi dala riječ da će učiniti kako sam tražila. Molim vas, pišite mi o okolnostima u ko­jima živite, i ako sporazum koji sam sačinila nije proveden, ponovno ću pisati da to učine. Ne že­lim da oskudijevate u hrani i odjeći. {UG 61.1}

        Nije pravo što vam Frankne piše češće. Jako mi je žao što to ne čini i što vam ne pruža nikakvu novčanu pomoć. Budite uvjereni da nećete osku­dijevati dok živim, ako ćete me i dalje izvještavati

o svojim prilikama. Ako vaša djeca zanemare svoju dužnost/ nastojat ću popuniti nedostatak, premda plaćam kamate na dvadeset tisuća dolara. {UG 61.2}

        Molim vas pišite mi svaki put kad ide pošta. U posljednjem pismu odgovorila sam na vaše pita­nje o vašem dolasku u Ameriku. Ne usuđujem se preuzeti odgovornost odluke po tom pitanju. Vi možete učiniti kako mislite da je najbolje, i kako će vaši prijatelji odlučiti. Ne usuđujem se u svojoj starosti preuzeti više odgovornosti. Imam teška bremena za nošenje u vezi s Božjim Djelom. Jutro za jutrom ustajem u jedan ili dva sata pisati o važ­nim predmetima.49   —Letter 41, 1905. (To Brother and Sister Stephen Belden). {UG 61.3}

        U svakoj pošti koja odlazi za Australiju šaljem pismo Stephenu Beldenu, s prijepisima pisama koje sam poslala drugima. Ako se dogodi da pro­pustim odlazak neke pošte, on to jako prima k srcu. Upravo sada mu šaljem sve što mogu, jer se bojim da će svaka pošta koja ide biti posljednja u kojoj mu išta mogu slati. Jadnik, on umire od raka, a ja sam tako daleko da ne mogu biti blizu njega i pomoći mu. Ali mu mogu pisati i mogu moliti za njega.50   —Letter 348, 1906. {UG 62.1}

Utjeha za udovicu Stephena Beldena

        Znam da je jadni Stephen morao jako trpjeti, ali budimo zahvalni Što je kraj došao tako tiho. Na njega se odnose riječi: ,,U tom je postojanost sve­tih onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isu­sovu. I začujem glas s neba: ‘Piši! Odsada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka Otpočinu od svojih trudova I Jer prate ih dje­la njihova!’ I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na obla­ku: ‘Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!'” Revelation 14:12-15). {UG 62.2}

        Ovo će se uskoro dogoditi i onda ćemo bolje razumjeti riječi: „Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!” {UG 62.3}

Sada se možeš radovati na pomisao da se Step­hen oslobodio svih bolova. Nema više potrebe za brigom i strahom radi njega. {UG 63.1}

        Drago mi je što znam da te naša braća u Au­straliji nisu zaboravila, da šu obećali kako će se starati za tebe, bilo da ostaneš na otoku bilo da odeš nekamo svojim prijateljima. Neka te Bog blagoslovi i osnaži, i pomogne ti da se oporaviš od dugotrajna napora kojem si bila izložena! Molim te, piši mi sa svakom poštom koja odlazi s otoka Norfolk. 51   .—Letter 393, 1906 (To Mrs. Vina Belden, December 16, 1906). {UG 63.2}

Fond za starije djelatnike 52

      Treba nešto učiniti za brigu oko propovjednika i drugih Božjih vjernih slugu koji su zbog izlaganja radu ili zbog prekomjerna rada oboljeli pa su im potrebni odmor i rehabilitacija, ili zbog starosti iji gubitka zdravlja više nisu u stanju nositi bremena i podnositi vrućinu dana. Često se propovjednike šalje u polje rada za koje znaju da će štetiti njihovu zdravlju, ali budući da ne žele izbjegavati teška mje­sta, oni odlaze, nadajući se da će biti od pomoći i na blagoslov narodu. Nakon nekog vremena usta­nove da im zdravlje slabh Promjena klime i rada bez prava odmora nije laka. A što da onda rade?   {UG 63.3}

      Ove vjerne radnike koji su se Krista radi odre­kli mogućnosti u svijetu, izabrali siromaštvo umje­sto zadovoljstava ili bogatstva; koji su, zaboravlja­jući na sebe, ozbiljno radili na zadobijanju duša za Krista; koji su darežljivo davali da unaprijede različite pothvate u Božjem Djelu, i koji su klonuli u bitci, izmoreni i bolesni, a ostali bez sredstava za život ne smije se ostaviti da se bore sa siro­maštvom i patnjom ili da se osjećaju kao prosjaci. Kad naše radnike svlada bolesti ili slabost, neka se ne opterećuje zabrinutim pitanjem: „Što će biti s mojoj suprugom i mališanima pošto sada više ne mogu raditi i zadovoljiti njihove potrebe?” Pravo je da se nešto učini kako bi se zadovoljile potrebe ovih vjernih radnika i onih koji ovise o njima. {UG 63.4}

      Veteranima koji su se borili za svoju zemlju osigurana je velikodušna naknada. Ovi ljudi nose ožiljke i doživotne slabosti koje govore o opasnim sukobima, neumornim marševima, izlaganju olu­jama, stradanju u zatvoru. Svi ovi dokazi njihove odanosti i samopožrtvovnosti daju im pravo da očekuju pomoć od zemlje koju su pomogli spasiti pravo koje se priznaje i poštuje. A što su Adven­tisti sedmog dana osigurali za Kristove vojnike?  {UG 64.1}

      Naši ljudi nisu ovu potrebu prihvaćali kako treba i zbog toga je bila zanemarena. Crkve su bile bezosjećajne; i premda je svjetlo Božje rije­či obasjavalo njihov put, one su zanemarile ovu najsvetiju dužnost. Gospodin je veoma nezadovo­ljan zbog zanemarivanja svojih vjernih slugu. Naš narod treba biti spreman pomoći ovim osobama koje se nađu u teškim okolnostima, kao što su bili spremni prihvatiti njihova sredstva i službu dok su bili zdravi. {UG 64.2}

      Bog od nas očekuje da posvetimo posebnu pozornost siromašnima među nama. Ali ove pro­povjednike i radnike ne trebamo izjednačiti sa siromašnima. Oni su sabirali blago na nebesima koje im neće biti oduzeto. Oni su služili Konferen­ciji kad joj je bilo potrebno, a sada Konferencija treba služiti njima. Kad se takvi slučajevi pojave pred nama, ne smijemo prijeći na drugu stranu. Ne smijemo reći “Hajdete u miru, grijte se i stitite” (Jakov 2,16), a ne poduzeti mjere da zadovoljimo njihove potrebe! Ovo je trebalo činiti u prošlosti i zbog toga su Adventisti sedmog dana u nekim slučajevima osramotili svoju vjeru i svijetu dali priliku da govori protiv Božjeg Djela. {UG 65.1}

      Sada je dužnost Božjeg naroda odbaciti ove prigovore, osiguravajući ovim Božjim slugama udobne domove, s kojim hektarom zemlje koju mogu obrađivati i proizvoditi hranu za sebe i tako osjećati da ne ovise o milostinji svoje braće. Ka­kvim bi zadovoljstvom i mirom ovi istrošeni rad­nici očekivali tihi mali dom kad bi im bilo priznato njihovo pravo na počinak! {UG 65.2}

       Često se govorilo o našoj dužnosti prema ovim osobama, ali ništa se odlučno nije učinilo na nje­nom izvršenju. Kao narod trebamo prihvatiti da smo za ovo odgovorni. Svaki vjernik treba biti zain­teresiran za sve što se tiče ljudskog bratstva i brat­stva u Kristu. Mi smo udovi jedan drugomu; ako jedan ud trpi, svi udovi trpe s njim. Nešto se treba učiniti i Konferencija treba imati duhovno rasuđi­vanje da bi mogla shvatiti prednosti i udobnosti koje ovi istrošeni radnici trebaju i zavrjeđuju.53   —Testimonies for the Church 7:290-292. {UG 65.3}

6. poglavlje

UPOZORENJA ZA OSTARJELE

Dob nije isprika za opuštanje u samodisciplini

       Čula sam kako oni koji su godinama bili u vjeri, govore da su nekad bili kadri podnositi kušnje i teškoće, ali se, otkad ih je pritisnula staračka nemoć, jako uznemire kad budu izloženi prijekoru. Što to znači? Znači li to da je Isus prestao biti vaš Spasitelj? Znači li to da kad ostarite i osijedite, imate pravo nesveto se ponašati? Razmislite! U ovome trebate upotrijebiti snagu rasuđivanja kao što to činite kod prolaznih stvari. Trebate se odre­ći sebe i služenju Bogu dati prvo mjesto u životu. Ne smijete dopustiti da išta poremeti vaš mir. Za tim nema potrebe; trebate stalno rasti, stalno na­predovati u božanskom životu. {UG 67.1}

         Ljestve što ih je Jakov vidio jesu Krist; njihova osnova počiva na Zemlji, a vrh im seže u najviše Nebo. Uz ove se ljestve morate penjati, prečku po prečku, sve dok ne dosegnete vječno kraljevstvo. Nemate isprike da se postaje sličniji Sotoni, slič­niji ljudskoj naravi. Bog je pred nas postavio visok kršćanski cilj: ojačati „po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u sr­cima vašim te u Ijubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatIjivu Ijubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje” (Ephesians 3:16-19).—Selected Messages 2:222, 223. {UG 67.2}

Budite zadovoljni tamo gdje se nalazite

Dragi brate i sestro [Sawyer]l

      U noći mi se činilo da razgovaram s vama i da govorim: Pouku što je trebate naučiti jest smiriti se u Gospodinu. Ako budete njegovali duh nemira

nezadovoljstva, upropastit ćete svoj vjerski život. {UG 68.1}

      Nijedno od vas nije sposobno za misionarski rad u kakvoj dalekoj zemlji jer nemate ustrajnosti nadvladati teškoće u kojima biste se našli u takvim okolnostima. Ako ne možete svjedočiti tu gdje jeste, nećete dobro postupiti ako se preselite gdje vas ne poznaju da biste tamo svjedočili. Po­trošit ćete ono malo novca što imate, a onda ga više nećete moći zaraditi. {UG 68.2}

      Moram vam reći: Budite zadovoljni tu gdje je­ste. Zavladajte svojim umom. Zabrinutost kojoj dopuštate da gospodari vama priječi vas da bu­dete blagoslov tu gdje se nalazite. Imate ovdje kuću; uživajte u njoj i zahvalite Gospodinu što vam je oboma poštedio život. Budite zahvalni za zdravlje koje imate. Sjeverna Karolina nije jed­nako dobro mjesto za vas kao Kalifornija. Vi ćete djelovati misionarski kad budete obavljati svoje postove smirenim, zadovoljnim duhom, kad bu­dete održavali odjeću čistom i pristalom i pazili na urednost; kad se pojavi prilika, budite spre­mni progovoriti riječ ohrabrenja onima kojima su potrebni ohrabrenje i pomoć. 1 {UG 68.3}

      Ako provede planove što ih imate na umu, si­gurno čete se razočarati. Vi stalno mislite da vas ovdje ne cijene. Molim vas, odbacite ovakve mi­sli. Oslobodite se navodne odgovornosti da tre­bate raditi kao misionari u drugom kraju. Imate razloga biti zahvalni za zdravlje i snagu, ali ako si dopustite da budete nesretni, sebi ćete onemo­gućavati za misionarski rad koji biste mogli vršiti kod kuće. Vi možete biti blagoslov jedno drugo­me i onima oko vas. Budite dobre volje i radosni tu gdje jeste; u svom srcu njegujte Božji mir. Ne budite obeshrabreni već dopustite da vaše riječi nadahnjuju nadom i vedrinom i da vaš utjecaj uz­diže duh. Neka vas Gospodin blagoslovi i vodi; to je moja molitva. {UG 68.4}

      Vaša dob je dovoljan razlog da budete zado­voljni ondje gdje jeste. Neka mladi muškarci i žene idu u teška mjesta; vaša je prednost svoj život uči­niti što je moguće lakšim i udobnijim dok se pri­premate za odlazak u bolju, nebesku zemlju. Ako Gospodin vidi da će za vas biti najbolje da radite u Djelu, otvorit će vam mogućnosti u Kaliforniji. Če­kajte dok vam Gospodin otvori put. On ne želi da u dalekoj zemlji ostanete ovisni o stranim osoba­ma. Budite zadovoljni što se možete uzdržavati tu gdje jeste, radeći za Božje Djelo ono što možete. Pomognite gdje možete svojim svjedočenjem, ali ne držite dužnošću potrošiti ono malo sredstava što ga imate eda biste otišli u novo polje. {UG 69.1}

       Napisala sam ono što mislim o ovom predme­tu. Iskreno se nadam da ćete se zadovoljiti osta­janjem tamo gdje jeste i u svojoj kućici uživati u miru i sreći. Nema razloga ne uživati Kristov mir

Njegovu dragocjenu milost svakog dana. Molim vas, ne idite tamo gdje će kušnje biti deset puta veće od ovih sadašnjih. Posebno sam zaintere­sirana za vaš slučaj i molim za njega; dopustite Gospodinu da vas oblikuje i pripremi za budući, besmrtni život.55   —Letter 326, 1908. {UG 69.2}

Održavati osobnu urednost

     Dragi brate Roberte i sestro Hannah [Sawyer]!

       Primila sam vaše pismo pa vam na njega odgo­varam. Kako me se ne bi pogrešno shvatilo, reći ću kako vas nikad nisam namjeravala bilo kojim svo­jim savjetom u prošlosti omesti u postupcima koji bi bili u vašem najboljem interesu. Nemam ništa reći što bi vas priječilo da svoja sredstva uložite u bilo kom mjestu gdje biste imali smještaj ili pred­nosti bolje od ovih što ih imate tu gdje ste sada. {UG 70.1}

      Ali, molim vas, nemojte ići naslijepo. Nemoj­te otići tamo gdje biste mogli ostati bez sred­stava među strancima. Vaš plan da se preselite u Sjevernu Karolinu smatram lošim i nedosljed­nim. Uvjerena sam da vam nitko tko poznaje vaše prilike ne bi savjetovao takvo preseljenje. Trebate postupati mudro i pažljivo. Ako svoj slučaj u potpunosti povjerite Gospodin, On vas neće ostaviti. {UG 70.2}

       Imam savjet za brata Roberta. U tvojim navika­ma odijevanja i vanjštini potrebna je reformacija. Neurednost u odijevanju sramoti istinu u koju tvr­dimo da vjerujemo. Imaj na umu da si predstav­nik Gospodina Isusa Krista. Neka čitav tvoj život bude u skladu s biblijskom istinom. {UG 70.3}

       Nemar prema’ vanjštini svakako je nepoželjno obilježje tvoga karaktera. Dojam što si ga ostavio na vjernike i na one koji ne vjeruju nije u skladu s Božjim Duhom. Zbog tvoga nemara u ovom po­gledu, naši ljudi nisu ti bili voljni predložiti da kre­neš u prodavanje literature, a to je posao u kojem si mogao učiniti mnogo dobra. Ti bi mogao obavljati koristan posao: odlaziti u posjete od kuće do kuće i upućivati prave riječi, ali tvoj neuredan izgled suprotan je dragocjenom utjecaju što bi ga inače mogao širiti. {UG 71.1}

      Sjeti se da možeš obaviti prihvatljiv posao za Gospodina, ali te tvoj osobni izgled mora prepo­ručiti kao osobu koja dopušta da njezino svjetlo svijetli za Učitelja. Nećeš li rva to obratiti pozor­nost i nastojati da izvršiš reformu u odijevanju i pojavi? Ako bi ti povjerili da javno nastupaš na našim vjerskim skupovima, s tvojim pogrešnim idejama o pristojnom odijevanju ne bi najbolje utjecao na one kojima bi pokušavao pomoći. {UG 71.2}

      Ovo nije beznačajno, pridonosi tvome utjecaju na druge za sada i za vječnost. Ako čitavo tvoje ponašanje i pojava ne izazivaju poštovanje, ne možeš očekivati da će ti Gospodin dati potpuni uspjeh u zadobivanju duša za Njega. Istina dobiva na snazi čak i dojmom što ga ostavlja urednost u odijevanju; a znam da svaki djelić svojeg utjecaja želiš upotrijebiti u prilog Učitelju, {UG 71.3}

       Govorim o ovom predmetu zato što se radi o ozbiljnom nedostatku u tvom karakteru. Gospo­din se nije proslavio tvojim nemarom u odijeva­nju. To može izgledati beznačajno, ali nije na čast i slavu Bogu. Muškarci i žene bogati milošću i utje­cajem svetosti bit će razboriti u svemu što će po­boljšati njihov utjecaj. Tvoja sadašnja i buduća ko­risnost u Učiteljevoj službi ovisi u određenoj mjeri o        tome kako se odnosiš prema ovom predmetu. Približavamo se svršetku vremena i stoga mora­mo učiniti sve što je u našoj moći da pridobijemo duše za Kristovo kraljevstvo.56   —Letter 336, 1908. {UG 72.1}

Izbjegavaj pretjerani rad i nepovjerenje prema braći

      Brate Haskell, pretpostavljam da si u Kaliforniji i da ćeš naći puno posla što ga trebaš obaviti. Na­dam se da će ti biti darovano zdravlje, ali pazi da ne radiš previše. Ti znaš da tvoja glava ne može podnijeti puno uznemirenosti, pa to izbjegavaj i ne prihvaćaj odgovornosti što ih trebaju nositi drugi. Ako te tvoja braća nastoje osloboditi pre­tjerana rada, ne sumnjaj u njihova nastojanja. Ne misli da neke odgovornosti predaju drugima zato što nemaju povjerenja u tebe; to će te učiniti ne­sretnim. „Ne misli o zlu” jedna je’od blaženih ka­rakteristika Isusa Krista. {UG 72.2}

      Prikazan mi je tvoj slučaj; i od onoga što mi je pokazano znam da provodiš mnoge sate u tuzi i neraspoloženju jer misliš da te tvoja braća samo podnose, a da u tebe nemaju povjerenja. Ne bi bilo pošteno da prema tebi postupaju kao što su postupali prema starješini Butleru. Ljudi su ga sta­vili tamo gdje treba staviti Boga, a time su upro­pastili vlastiti duhovni život, kao i starješinu Butlera; Crkva je ostala bez snage, bez Krista, jer su proslavljali ljude kad svaki djelić slave treba dati Bogu…. Čuvaj se Sotoninih zamki. Ništa ne može tako oslabiti i poremetiti ravnotežu uma kao pre­puštanje mislima o navodnim nepravdama, mi­sleći da te ne cijene. … {UG 72.3}

      Silno želim da ti um bude ispunjen povjere­njem, da se ne oslanjaš na ranije povjerenje u Boga, već da imaš sadašnju, svježu vjeru, i da sa­čuvaš nepokolebanim svoje pouzdanje. Tvoja se duša mora svakodnevno grijati i oživljavati evan­đeoskom istinom, a ti se moraš osvježiti svakod­nevnim življenjem i novim iskustvom. Želim da imaš utjehu, nadu i radost u Svetome Duhu. Nika­da, nikada nemoj osjećati ni najmanju uznemirenost zato što Gospodin uzima mlade da podižu i nose teške terete i razglašuju vijest istine.57   —Letter 14, 1891. {UG 73.1}

„Ne budite tužiteiji braće”

      Zamoljena sam svojoj ostarjeloj braći reći: Hodite ponizno s Bogom. Ne budite tužiteiji svoje braće. Povjereni posao obavljajte pod upravom Izraelova Boga. Sklonost kritiziranju za mnoge je najveća opasnost. Braća koju ste u iskušenju kri­tizirati, pozvana su ponijeti odgovornosti što ih vi ne biste mogli nositi; ali vi možete biti njihovi po­moćnici. Ako želite, možete biti od velike koristi Djelu tako što ćete iznositi ranija iskustva pove­zana s radom drugih. Gospodin nikoga od vas nije odredio da ispravljate i korite svoju braću…. {UG 73.2}

      Trudite se sa svojom braćom upoznati Gospo­dina. Suosjećajte s onima koji nose teško breme i ohrabrite ih kad god možete. Vaši se glasovi tre­baju čuti u slozi, a ne u neslozi.58   —Evangelism, 106, 107. {UG 74.1}

Ostarjeli neka ne rade u gradovima

      Onemoćale i ostarjele muškarce i žene ne tre­ba slati da rade u nezdravim, prenapučenim gra­dovima. Neka rade ondje gdje njihov život neće biti nepotrebno žrtvovan. Naša braća koja objav­ljuju istinu u gradovima ne trebaju se smatrati obvezanima ugroziti svoje zdravlje bukom, vrevom i metežom, ako im se može osigurati neko mirnije mjesto.59    —Evangelism, 71, 72. {UG 74.2}

Izbjegavajte religiju koja ostaje zatvorena u domu

Dragi napaćeni brate!

       Uvjeravamo te da suosjećamo s tobom u tvojoj nevolji i patnji…. {UG 74.3}

       Stari vojnik na bojištu često se u svojoj revno­sti izlaže opasnosti i smrti. On drukčije-ne može, uvjeren je da vrši svoju dužnost. Ovo možemo primijeniti i na službu nebeskom Kralju. Kršćanski vojnici, izloženi ranjavanju i povredama zato što nisu spremni povući se u samoću i neaktivnost, ne napuštaju svoje mjesto i ne žele se zadovolji­ti religijom zatvorenom u domu, [govoreći:] „Ja sam spašen”, a svijet i grješnike u svijetu ostavljati da propadnu…. {UG 74.4}

      Moj brate, ne smatram da bih ti trebala upu­titi ijedne riječi ukora i reći ti kako si nerazborit i prerevan. Ja bih postupila jednako kao i ti. Da si mogao sve predvidjeti, uštedio bi si mnogo muka; ali ti nisi vidio pa si djelovao u svojoj revnosti i posvećenju Djelu istine, dok su neki drugi možda odgovorni što nisu izvršili svoju dužnost. Ali ja te ne okrivljujem.60   —Letter 5a, 1891. {UG 75.1}

Djetinjasto ponašanje starijih radnika

      Gospodnje je oko bdjelo nad vama. On je že­lio pred vama otvoriti put eda biste obavili posao za koji ste sposobni. Sestro S., Gospodin će ti dati moć da shvatiš kako svojom snagom ne možeš vladati sobom. Ti misliš da se sve mora obaviti na tvoj način. Kad vidiš druge u aktivnoj službi, u iskušenju si misliti kako si izostavljena pa zbog toga lako postaješ nestrpljiva.{UG 75.2}

      Kristova Ijubav mora biti stalno načelo u duši. U tvojoj dobi, nakon čitava života neumorna rada, može li išta biti poželjnije od tišine, Ijubavi, mira, počivanja i vremena u kojem se pripremaš da svojega Gospodina sretneš u miru kad dođe? Is­crpljena si i ne vidiš stvari kako treba. Tražiti od tebe da ostaneš na položaju trenera mladih bilo bi stavljanje prevelika tereta na tebe. Bilo bi po­grešno staviti tebe, s umornim živcima, na položaj ispunjen brigama. U postupanju s djecom preče­sto pokazuješ određenu strogost.{UG 75.3}

      Može li biti tako velike moći kao što je moć Iju­bavi? Ljubi Boga i ljubi svoga bližnjega to je sve što Bog traži od tebe. Nemoj upropastiti dobar posao što si ga obavila. Povuci se iz meteža bitke i potraži počinak i odmor tako što ćeš slijediti Bož­ji put. Pred tobom će se otvoriti vrata korisnosti. Brate S., primi se posla što ti ga je Bog povjerio kao evanđelistu.{UG 76.1}

      Brate i sestro S., postavljam vam najozbiljnije pitanje: Hoćete li težiti za počinkom i mirom, ra­zvijajući sve svoje snage za budući, besmrtni ži­vot? Gospodin vas promatra s najvećom nježno­šću. Oboje trebate smanjiti odgovornost za rad u školi. Gospodin želi da oboje budete oslobođeni tereta što ste ga dosad nosili. … {UG 76.2}

      Nijedno od vas ne treba se osjećati odvojenim od Djela. Kad onp napreduje, vi se trebate osjeća­ti zainteresirani za njega i biti zahvalni što postoje drugi koji ga mogu uspješno voditi dalje. Jedan je radnik sposoban za jednu vrst posla, a drugi za drugu; svi trebaju zajedno ići naprijed, skladno napredujući. Gospodin jedne koristi da oru i posiju sjeme, a druge da žanju; On čini da se obojica, i sijač i žetelac, skupa raduju u vrijeme žetve. Tako je Gospodin uvijek radio. On je svakomu dodijelio njegov posao. Učinimo najbolje što možemo. Ako je Gospodin s nama, napredovat ćemo. … {UG 76.3}

      Dok čitate ovo pismo, želim da me smatrate svojim najboljim prijateljem. Oboje vas poštujem zbog vaše vjernosti u prošlosti. Pred vama je po­sao što ga trebate obaviti za Gospodina. Ali nosite manje odgovornosti no što ste ih nosili u prošlosti. Razlog što za sestru S. posebno kažem da bi je tre­bali osloboditi rada u školi jest: da bi mogla imati priliku za stalno njegovanje vedrog raspoloženja. {UG 76.4}

      Sestro moja, nikad ne gaji potištene misli; ne­moj misliti da se prema tebi postupa kako ne tre­ba. Postala si djetinjasta. Možda to ne vidiš, ali je tako. Potrebni su ti tišina i odmor. Kod tebe je snažno izraženo ono što voliš i što ne voliš. Čuvaj se da ne ometaš Božje Djelo. Budući da ti govorim o ovome, nemoj ni za trenutak pomisliti da te že­lim povrijediti. {UG 77.1}

       Moj sin Edson je neumorno nastojao da oboje sačuvate ispravan odnos prema interesima škole. Dopustite da Bog ostvari svoje neizmjerne pla­nove. Surađujte s Njim u njihovu ostvarenju kao Njegova ruka pomoćnica. Nemojte biti zapreka, jer time ćete prouzročiti da se kaže i učini ono što će spriječiti napredak Djela radi kojeg ste pozvali mudre pomagače. {UG 77.2}

       Draga moja sestro, molim te, odbaci svaku sumnjičavost i zavist. Božje oko bdije nad vama oboma. Bojim se da bi se ovo pismo moglo po­grešno shvatiti; ali rečeno mi je da ti kažem: Znaj koji su tvoji prijatelji i cijeni ih. Ako je potrebno učiniti nešto da se uklone zloporabe koje su se uvukle u Crkvu, zahvalite Gospodinu što je pro­govorio. A kad vam se Gospodin obraća/zahvalite Mu što vas je sačuvao od tuge u budućnosti. {UG 77.3}

      Rečeno mi je da vas upozorim da pazite kakav duh pokazujete u pogledu proširenja i usavršava­nja djelovanja škole, jer ne smijete pretpostaviti da ste, bez pomoći, dorasli nošenju sve većeg po­sla koji je počeo. Ne stvarajte neslogu nepromišlje­nim riječima kritike o djelovanju drugih, pa makar neke stvari koje vam se ne sviđaju i izgledaju da su nepotrebno učinjene. Jako me žalosti pomisao da ste nezadovoljni zbog beznačajnih stvari.61   —Letter 63, 1902. {UG 77.4}

Opasnost od prihvaćanja mišljenja nevjernika

     Brate [G. C.] Tenney, ti si se odvojio od istine više no što si tog? svjestan; veza s ljudima u Battle Creeku bila je na tvoju veliku štetu. Svjetlo tvojeg ranijeg vjerskog iskustva se gasi. {UG 78.1}

      Iznenadila sam se i rastužila kad sam čitala neke od tvojih članaka u časopisu Medical Missionary, a posebno one o pitanju Svetišta. Ovi članci pokazuju da odstupaš od istine. Pomogao si u zbunjivanju našeg naroda. Ispravno shvaćanje službe u nebeskom Svetištu temelj je naše vjere. {UG 78.2}

      Da si ostao po strani od zavodničkih utjecaja što ih Sotona trenutno širi u Battle Creeku, mo­gao si i dalje biti u prednosti. {UG 78.3}

       Jako nam je žao kad vidimo posljedice okuplja­nja velikog broja u Battle Creeku. Propovjednici koji su vjerovali u temeljne istine koje su nas uči­nile onim što jesmo Adventistima sedmog dana, propovjednici koji su otišli u Battle Creek poduča­vati i podržati biblijske istine, sada se, kad su stari i posijedjeli, odvraćaju od veličanstvenih biblijskih istina i prihvaćaju mišljenja nevjernika. To znači da će sljedeći korak biti nijekanje postojanja osobnog Boga, a to ruši bedeme vjere jasno objavljene u Pismima. U Riječi je dano upozorenje „da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, slušajući lažne duhove i đavolske nauke”. (Šarić)62   .”—Letter 208, 1906. {UG 78.4}

Zabrinutost zbog novca

        Čest je slučaj da stari ljudi nisu spremni shvatiti i priznati da im umna snaga jenjava. Skraćuju si vijek brinući se za ono o čemu bi se trebala brinuti njihova djeca. Kad se radi o njihovu novcu, Soto­na često utječe na njihovu maštu i u njima izaziva stalna strahovanja. Novac je njihov idol i oni ga škrto skupljaju brinući se. Ponekad će se radije li­šiti mnogih udobnosti u životu i raditi preko svojih snaga nego koristiti sredstva što ih imaju. Na taj način žive u stalnoj oskudici iz straha da bi nekoć u budućnosti mogli oskudijevati. {UG 79.1}

       Sve ovo strahovanje potječe od Sotone. On potiče organe koji izazivaju ropski strah i zavist, koji kvare plemenitost duše i uništavaju uzvišene misli i osjećaje. Kad se radi o novcu, takvi su ljudi umno bolesni. Kad bi zauzeli stajalište što ga Bog želi, njihovi bi posljednji dani mogli biti najljepši i najsretniji. Oni koji imaju djecu u čije se poštenje i razborito upravljanje mogu pouzdati, trebaju im dozvoliti da ih usreće. Ako to ne učine, Sotona će iskoristiti opadanje njihovih umnih moći i preuze­ti upravljanje umjesto njih. Oni se trebaju oslobo­diti briga i tereta i svoje vrijeme provoditi koliko god sretnije mogu, sazrijevajući za Nebo.63   —Testimonies for the Church 1:423, 424. {UG 79.2}

Novac ne može otkupiti dušu

       Brate moj, držim da si u velikoj opasnosti. Sku­pljaš blago na Zemlji i srce ti je ondje gdje ti je bla­go. Ali sva sredstva što ih možeš nagomilati, čak i ako to bude milijun, neće biti dovoljna da platiš otkupninu za svoju dušu. Zato nemoj ostati u nepokajanosti i nevjerstvu te u svom slučaju ome­tati milostive Božje namjere; nemoj prisiljavati Njegovu ruku da ti preko svoje volje uništi imetak ili na tebe pusti bolest. {UG 80.1}

      Koliko ima onih koji sad kreću smjerom koji na kraju mora dovesti do izlijevanja takvih sudova! Oni žive iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu za vlastite sebične interese. Svoj utjecaj i sredstva, nagomilane zahvaljujući Bogom danih sposobnosti i taktičnosti, koriste za sebe i svoje obitelji bez pomisli na milostivog Dobročinitelja. Ništa ne vraćaju Darodavatelju. Jasno je da život i povjerene im talente smatraju svojima; i kad vra­čaju Bogu dio koji Mu s pravom pripada, misle da su zadužili svojega Stvoritelja. Na kraju Njegovo strpljenje s ovim nevjernim upraviteljima bude iscrpljeno i On sve njihove sebične, svjetovne pla­nove iznenada remeti; tako im pokazuje da rasipa ono što su prikupljali za svoju slavu; oni su pritom bespomoćni oduprijeti se Njegovoj moći. {UG 80.2}

      Brate J., obraćam ti se danas kao sužanj nade. Hoćeš li uzeti u obzir da je tvoje sunce prije nekog vremena prešlo zenit i da sada naglo zalazi? Ne primjećuješ li kako sjene postaju sve duže? Ostalo ti je još malo vremena u kojemu možeš raditi za sebe, za ljudski rod i svojeg Učitelja. Pred tobom je poseban posao što ga trebaš obaviti za svoju dušu, ako se ikad budeš svrstao među pobjednike.{UG 81.1}

       Kakav je izvještaj o tvom životu? Zar Isus uza­lud moli za tebe? Hoće li se razočarati u tebe? Neki od tvojih drugova, koji su s tobom stajali rame uz rame, već su otišli. Vječnost će otkriti jesu li u svojoj vjeri doživjeli stečaj i propustili osi­gurati vječni život, ili su se bogatili u Bogu pa su baštinici „izvanredno velike i vječne slave” (KS). Nećeš li uzeti u obzir da te Božje veliko strpljenje poziva da se pred Njim pokaješ i poniziš dušu?64   —Testimonies for the Church 5:350, 351. {UG 81.2}

Težite za boljom Zemljom

         Naš ostarjeli otac T. težio je za zemaljskim stva­rima koje je trebao zanemariti, a sam je trebao sazrijevati za Nebo. Život kojim sada živi treba ži­vjeti vjerom u Božjeg Sina; on treba težiti za bo­ljom Zemljom. On se treba sve manje zanimati za prolazna zemaljska blaga, dok ono što je vječno, što je od najvećih posljedica, treba zaokupiti či­tavo njegovo zanimanje. Danima njegova života skoro će kraj. Njegova je snaga iscrpljena, um slo­mljen, a njegove najbolje službe su slabe; ali ako ih vrši cijelim srcem, one su potpuno prihvatljive. S tvojom starošću, brate T., povećala se sebičnost i ojačala čvršća, ozbiljnija Ijubav prema blagu ovog bijednog svijeta.{UG 81.3}

        Sestra T. voli ovaj svijet. Ona je po prirodi se­bična. Ona je mnogo propatila od tjelesnih bolesti. Bog je dozvolio da na nju dođe ova nevolja, ali nije dopustio da joj Sotona oduzme život. Bog je odlučio da kroz peć nevolje oslabi njenu težnju za zemaljskim blagom. To se moglo ostvariti samo patnjom. Ona je jedna od onih čiji je organizam zatrovan lijekovima. Uzimajući ih, ona je i ne zna­jući od sebe učinila ono što sad jest; ali Bog nije dopustio da joj se uzme život, već joj je produžio godine probe i patnje da bi se istinom mogla po­svetiti, očistiti, ubijeliti i prokušati, i da u peći ne­volje izgubi svu trosku i postane dragocjenija od žeženog zlata, rjeđeg od zlata ofirskoga.65  —Testimonies for the Church 2:184. {UG 82.1}

7. poglavlje

DOŽIVOTNI UPRAVITELJI

 

Dvaput blagoslovljeno dobročinstvo

       Božanska mudrost je u planu spasenja odredila zakon akcije i reakcije tako da dobrotvorna djela, u svim svojim granama, budu dvaput blagoslov­ljena. Bog je mogao ostvariti svoj cilj spašavanja grešnika bez ljudske pomod, ali je znao da Čovjek ne može biti sretan ako ne sudjeluje u velikom djelu otkupljenja. Da ne bi ostao bez blagoslova koji proistječu iz darežljivosti, naš Otkupitelj je isplanirao da čovjek bude Njegov suradnik.

       Želite li osigurati svoj imetak? Stavite ga u ruke obilježene klinovima raspeća. Zadržite svoj ime­tak i izgubit ćete ga zauvijek. Predajte ga Bogu i od tog trenutka na njemu je Njegov zapis. Za­pečaćen je Njegovom nepromjenjivostću. Želite li uživati u onome što imate? Onda to upotrijebite na blagoslov onima koji pate.66 —Testimonies for the Church 3:251. {UG 83.3}

Sabirajte blago na Nebu

      Krist moli: „Sabirajte sebi blago na nebu.” Pre­nošenje svojeg imetka na gornji svijet vrijedno je ulaganja cjelokupne vaše snage. To je od najveće važnosti i obuhvaća vaše vječne interese. Sve što ulažete u Božje Djelo nije izgubljeno. Sve što je odvojeno za spasenje duša i na slavu Bogu, ulo­ženo je u najuspješniji pothvat u ovom i budućem životu. Ako svoje talente zlata i srebra date mje­njačima, oni će stalno povećavati vrijednost koja će biti stavljena na vaš račun u nebeskom kra­ljevstvu. Bit ćete primatelji vječnog blaga koje se povećalo u rukama mjenjača. Kad dajete za Božje djelo, vi sabirete za sebe blago na Nebu. Sve što ulažete gore osigurano je od katastrofe i gubitka, i povećava se u vječno, trajno blago.67  .—The Review and Herald, JanuaUG 24, 1888. {UG 83.4}

Upraviteljska služba je osobna odgovornost

      Roditelji trebaju koristiti pravo što im ga je Bog dao. On im je povjerio talente koje treba­ju koristiti Njemu na slavu. Djeca ne trebaju biti odgovorna za očeve talente. Dok su zdrava uma i rasuđivanja, roditelji trebaju, uz molitvu i uz pomoć dobrih savjetnika koji imaju iskustvo u istini i poznavanju božanske volje, odrediti što će biti s njihovom imovinom.{UG 84.1}

       Ako imaju djecu koja su bolesna ili se bore sa siromaštvom, a koja razumno koriste sredstva, onda njih trebaju uzeti u obzir. Ali ako imaju ne­vjernu djecu koja imaju obilje ovoga svijeta i koja služe svijetu, onda griješe prema Učitelju koji ih je postavio svojim upraviteljima, ako u njihove ruke stave sredstva samo zato što su njihova djeca. Božje zahtjeve ne treba uzimati olako.{UG 84.2}

        Osim toga treba biti jasno da ih zato što su načinili oporuku to neće sprječavati da daju svo­ja sredstva za Božje Djelo dok su živi. To trebaju činiti. Trebaju ovdje imati zadovoljstvo, a kasnije i nagradu, davanja od svojega viška dok su živi. Trebaju izvršiti svoj dio za napredak Božjeg Djela. Trebaju upotrijebiti sredstva koja im je Učitelj po­sudio, kako bi se obavio posao što ga treba obaviti u Njegovu vinogradu. {UG 85.1}

        Ljubav prema novcu korijen je gotovo svih zlo­čina počinjenih na svijetu. Očevi koji sebično za­državaju svoja sredstva da bi obogatili djecu, koji ne vide potrebe Božjeg Djela nego zadovolje njih, čine strašnu pogrešku. Djecu, koju misle da svojim sredstvima blagoslivljaju, oni zapravo proklinju. {UG 85.2}

         Novac ostavljen djeci često postaje korijen gorčine. Ona se često svađaju oko ostavljene imovine, i u slučaju da postoji oporuka, rijetko su zadovoljna očevom podjelom. I umjesto da izazovu zahvalnost i poštovanje njihove uspome­ne, ostavljena sredstva stvaraju nezadovoljstvo, mrmljanje, zavist i nepoštovanje. Braća i sestre koji su međusobno živjeli u miru, ponekad se sukobljavaju, a posljedica baštinjenih sredstava često je uzrokom nesloge u obitelji. Bogatstvo je poželjno samo ako je sredstvo za zadovoljavanje sadašnjih potreba i zato da se čini dobro drugima. Ali naslijeđeno bogatstvo za primatelja češće biva zamkom no blagoslovom. Roditelji trebaju nadstojati da svoju djecu ne izlože kušnjama time što će im ostaviti sredstva za čije se stjecanje nisu tru­dila. Pokazano mi je da bi neka djeca, koja tvrde da vjeruju u istinu, na neizravan način utjecala na oca da svoja sredstva zadrži za njih, umjesto da ih, dok živi, odvoji za Božje Djelo. Oni koji su na­govorili oca da na njih prenese svoju upraviteljsku dužnost, nisu svjesni onoga što čine. Na sebe pre­uzimaju dvostruku odgovornost utječu na oca da ne ispuni Božji cilj u podjeli sredstava koja mu je Bog posudio da ih upotrijebi na slavu Njemu, a k tome preuzimaju dodatnu odgovornost da postanu upravitelji sredstava koja je otac trebao predati mjenjačima, da bi Učitelj mogao dobiti svoje s kamatama. {UG 85.3}

         Mnogi roditelji čine veliku pogrešku stavlja­njem imovine koja je u njihovim rukama u ruke svoje djece, premda su oni sami odgovorni za uporabu ili zlouporabu talenata koje im je Bog posudio.{UG 86.1}

       Ovakvim prijenosom imovine nisu sret­ni ni roditelji ni djeca. A roditelji, ako i požive još koju godinu, obično se pokaju za učinjeno. Tim se postupkom kod djece ne povećava ljubav prema roditeljima. Zbog darežljivosti roditelja djeca ne osjećaju veću zahvalnost i obvezu prema njima. Kao da u korijenu te stvari leži neko prokletstvo koje se kod djece očituje u sebičnosti, a kod ro­ditelja u nezadovoljstvu i lošim osjećajima zbog neizbježne ovisnosti. {UG 86.2}

       Bolje je da roditelji, dok su živi, pomognu djeci da stanu na noge, nego da im poslije smrti osta­ve veliki iznos. Djeca koja su se uglavnom mora­la osloniti na vlastiti trud, postaju bolji muškarci i žene, i osposobljenija su za praktični život od one koja su ovisila o očevoj imovini. Djeca koja su ostavljena da se oslone na vlastite izvore, obično cijene svoje sposobnosti, bolje koriste svoje mo­gućnosti a svoje sposobnosti njeguju i usmjerava­ju tako da u životu ostvare neki cilj. Ona najčešće razviju marljivost, štedljivost i moralne vrijednosti koje predstavljaju temelj uspjeha u kršćanskom životu. Djeca za koju roditelji najviše čine, često se prema njima osjećaju najmanje obvezna.68  —Testimonies for the Church 3:121-123. {UG 87.1}

Prebacivanje odgovornosti na druge

       Braća, svetkovatelji subote, koja prenose od­govornost svoje upraviteljske službe na supruge, premda su sami sposobni obavljati je, nisu mu­dra, i takvo prenošenje nije po volji Bogu. Upravi­teljska služba muža ne može se prenijeti na ženu. Ali to se ponekad pokušava učiniti, na veliku štetu njih oboje.{UG 87.2}

        Muž koji je vjernik, ponekad je svoju imovinu prenio na nevjerujuću suprugu, nadajući se da će ju pridobiti, razoružati njezino protivljenje i uspjeti je navesti da povjeruje u istinu. Ali to je isto kao da pokušava kupiti mir ili platiti ženi da uz vjeruje u istinu. Sredstva što ih je Bog posu­dio da unaprijedi svoje Djelo, muž prenosi na osobu koja ne simpatizira istinu; kakav će izvje­štaj takav upravitelj dati kad veliki Učitelj zatraži svoje s kamatom? {UG 87.3}

       Roditelji u vjeri često su prenosili svoju imovi­nu na djecu koja nisu bila u vjeri; tako nisu bili u stanju dati Bogu ono što je Njegovo. Time zane­maruju odgovornost koju im je Bog dao i u nepri­jateljeve redove stavljaju sredstva koja im je Bog povjerio, koja MU ulaganjem u Njegovo Djelo tre­baju vratiti kad to zatraži od njih. {UG 88.1}

       Nije u skladu s Božjim planom da roditelji, koji su u stanju upravljati svojim poslovima, predaju nadzor nad svojom imovinom djeci makar ona bila u istoj vjeri s njima. Ona prema Djelu rijetko kad imaju toliku Ijubav koliku bi trebali imati; ona nisu prošla školu protivljenja i nevolje, da bi viso­ko cijenili nebesko, a još manje zemaljsko blago. Tako stavljena sredstva u njihove ruke najveće su zlo. Ona ih izlažu kušnji da svoju Ijubav usmjere na zemaljsko i da se pouzdaju u imetak, i da osje­ćaju kako im osim njega nije ništa potrebno. Kad dođu u posjed sredstava stečena bez vlastita tru­da, rijetko ih kad mudro upotrijebe. {UG 88.2}

      Suprug koji prenese svoju imovinu na suprugu, široko joj otvara vrata kušnje, bila ona vjernica ili ne. Ako jest vjernica, a po prirodi škrta, sklona sebično­sti i pohlepi, bit će joj mnogo teže vršiti muževljevu i svoju upraviteljsku službu. Da bi se spasila, ona mora nadvladati ove posebne, loše karakterne crte i oponašati karakter svojeg božanskog ^Gospodina, nastojeći nalaziti prilike da drugima čini dobro, da ih ljubi kao što je Krist ljubio nas. Ona treba njego­vati dragocjeni dar Ijubav koju je u obilju imao naš Spasitelj. Njegov je život bio obilježen plemenitim, nesebičnim dobročinstvom. Njegov čitav život nije bio umrljan ni jednim sebičnim činom.69   —Testimonies for the Church 1:528, 529. {UG 88.3}

Darežljivost na umoru naspram dobročinstva za života

       Vidjela sam da mnogi za života uskraćuju Djelu, umirujući svoju savjest kako će biti darežljivi prije smrti; oni se ne usuđuju pokazati vjeru i povjere­nje u Boga davanjem bilo čega za života. Ali dare­žljivost na samrtnoj postelji nije ono što Krist traži od svojih sljedbenika; ona ne može biti opravdanje za sebičnost za života. Oni koji se do posljednjeg trenutka grčevito drže svoje imovine, predaju je smrti a ne Djelu. Gubici se stalno događaju. Banke propadaju a imovina nestaje na različite načine. Mnogi namjeravaju nešto učiniti, ali odlažu, a So­tona radi kako bi spriječio da sredstva uopće dođu u riznicu. Tako se ona gube prije no što se vrate Bogu, a Sotona likuje što je u tome uspio. {UG 89.1}

       Ako želiš učiniti dobro svojim sredstvima, onda to učini odmah, kako ne bi dospjela u Sotonine ruke i tako ometala Božje Djelo. Mnogo puta, kad je Gospodin braći otvorio mogućnost da svoja sredstva daju za napredak Njegova Djela, Sotonina su oruđa prikazala neki pothvat koji im je obećavao udvostručenje njihovih sredstava. Oni zagrizu mamac; ulože svoj novac, a Djelo, često i oni sami, nikad ne dobiju ni dolara. {UG 89.2}

        Braćo, ne zaboravite na Djelo; kad na raspo­laganju imate sredstva, položite za sebe dobar temelj za budućnost, da biste mogli dobiti vječni život. Isus je radi vas osiromašio da biste se Nje­govim siromaštvom obogatili nebeskim blagom. Što ćete dati za Isusa koji je sve dao za vas? {UG 90.1}

        Nema koristi osloniti se na oporučno ostav­ljanje dobrotvornih darova u trenutku smrti. Ni s kakvom sigurnošću ne možete računati na to da će Djelo ikad imati koristi od njih. Sotona radi i te kako spretno da pobuni rodbinu, i on će pribjeći svakoj laži kako bi za svijet pridobio ono što je iskreno posvećeno Božjem Djelu. Uvijek se do­bije mnogo manji iznos od određenoga oporu­kom. Sotona čak potiče srca muškaraca i žena da se usprotive onome što njihovi rođaci žele uči­niti u podjeli svoje imovine. Čini se da sve što se daje Gospodinu smatraju pljačkom pokojnikove rodbine. Ako želite da vaša sredstva idu za Djelo, odredite jedan dio, ili sve, ako vam nisu potreb­na za uzdržavanje dok ste živi. Nekolicina braće to čini i uživa zadovoljstvo što su sami izvršitelji svoje oporuke. Hoće li ljudska pohlepa dovesti do toga da budu lišeni života, zato što imovina koju im je Bog posudio ne bude zauvijek isko­rištena? Neka nitko od vas ne navuče na sebe usud nekorisna sluge koji je Gospodnji novac za­kopao u zemlju. {UG 90.2}

        Dobrotvornost na samrti jadna je zamjena za darežljivost za života. Mnogi ostavljaju svojim prijateljima i rođacima oporukom sve osim vrlo skromnog dijela svoje imovine. Njega ostavljaju za svojeg najvećeg Prijatelja koji je osiromašio radi njih, koji je pretrpio uvrede, ruganje i smrt da bi oni mogli postati Božji sinovi i kćeri. A oni ipak očekuju da će ih ovaj Prijatelj, kad umrli pra­vednici uskrsnu u besmrtan život, povesti u svoje vječne stanove. {UG 90.3}

      Kristovo Djelo se pljačka, ne nekom usputnom misli i nepromišljenim postupkom. Ne. Već vašim namjernim postupkom kad ste sastavili oporuku i svoju imovinu stavili na raspolaganje nevjernici­ma. Nakon što ste za života opljačkali Boga, vi Ga nastavljate pljačkati nakon svoje smrti; to činite s punim pristankom svih svojih umnih sila, u doku­mentu zvanom vaša oporuka. Što mislite kako će se vaš Učitelj odnositi prema vama koji ste tako podijelili Njegova dobra? Što ćele reći kad budete trebali položiti račun za svoju upraviteljsku službu? {UG 91.1}

       Braćo, probudite se iz života sebičnosti i postu­pite kao dosljedni kršćani. Gospodin od vas očeku­je da štedljivo postupate sa svojim sredstvima i da svaki dolar koji vam nije potreban za vašu udobnost, poteče u riznicu. Sestre, uzmite tih deset cen­ti, tih dvadeset centi, taj dolar koji mislite potrošiti na slatkiše, čipke ili trake i dajte ih za Božje Djelo. Mnoge od naših sestara imaju dobru plaću, ali tro­še gotovo sve da odjećom zadovolje svoj ponos. {UG 91.2}

        Kako se približavamo svršetku vremena, po­trebe za Djelo će stalno rasti. Potrebna su sred­stva da se mladima omogući pohađanje kratkih tečajeva u našim školama, da ih se pripremi za uspješan rad u propovjedničkoj službi i u razli­čitim granama Djela. Mi u ovom pogledu ne ko­ristimo naše prednosti. Sve će se škole uskoro zatvoriti. Koliko se više moglo učiniti da su ljudi poslušati Kristove zahtjeve u pogledu kršćanske darežljivosti! Kakav bi utjecaj na svijet imala spre­mnost da se sve daje za Krista! To bi bio jedan od najuvjerljivijih dokaza u prilog istine koju ispovi­jedamo dokaz koji svijet ne bi mogao pogrešno shvatiti niti mu proturječiti. … {UG 91.3}

        Počnimo osobno poticati druge svojim primje­rom nesebične darežljivosti. Djelo bi moglo napre­dovati s mnogo većom silom da je učinjeno sve što se moglo da se riznica napuni sredstvima.70  —Testimonies for the Church 5:154-157. {UG 92.1}

Neprimjereno poslovanje?

        Brat i sestra L. trebaju imati pouzdanje u Dje­lo za ove posljednje dane; trebaju usavršavati kr­šćanski karakter da bi, kad Isus dođe, mogli primi­ti vječnu nagradu. Brat L. slabi u tjelesnoj i umnoj snazi. On više nije u stanju nositi puno odgovor­nosti. On se treba posavjetovati s diskretnom i vjernom braćom. {UG 92.2}

      Brat L. je Božji upravitelj. Njemu su povjere­na sredstva i on treba biti svjestan svoje dužnosti i Bogu dati ono što je Božje. Ne smije zanemariti Božje zahtjeve. Dok živi i ima sposobnost rasuđiva­nja, treba iskoristiti priliku da podijeli imovinu koju mu je Bog povjerio, umjesto da drugima prepusti da je koriste i podijele po svršetku njegova života. {UG 92.3}

        Sotona je uvijek spreman iskoristiti slabosti i nemoći ljudi onako kako odgovara njegovim cilje­vima. On je prepredeni suparnik, iz manipulirao je mnoge koji su imali dobre namjere svojim sred­stvima pomoći Božjem Djelu. Neki su zanemarili obaviti od Boga povjereni im posao da dodijele svoja sredstva. I dok zanemaruju Božjem Djelu osigurati sredstva koja im je On posudio, Sotona dolazi i ova sredstva preusmjerava u svoje redove. {UG 93.1}

       Brat L. bi trebao biti mnogo oprezniji. Ljudi koji nisu naše vjere dobivaju od njega sredstva pod različitim izlikama. On im vjeruje, uvjeren da su pošteni. On neće moći vratiti sva sredstva koja je dopustio da iz njegovih ruku iskliznu u neprijate­ljeve redove. On bi svoja sredstva mogao sigurno uložiti pomažući Božje Djelo; tako bi sebi sabirao blago na Nebu. On često nije u stanju pomoći kad bi želio, jer je onemogućen i sredstva ne može koristiti da to ostvari. Kad Gospodin traži njegova sredstva, ona su obično u rukama onih kojima ih je posudio, koja neki i ne namjeravaju vratiti, a drugi po tom pitanju nisu zabrinuti. {UG 93.2}

       Sotona će ostvariti svoj cilj preko ovih nepošte­nih dužnika isto tako temeljito kao i na svaki drugi način. Sve što neprijatelj istine i pravednosti radi jest spriječiti napredovanje kraljevstva našeg Otku­pitelja. On radi preko takvih oruđa na ostvarenju svoje nakane. Ako može spriječiti da sredstva sti­gnu u Božju riznicu, uspio je u jednoj grani Djela. To znači da je ono što se trebalo koristiti kao pomoć u velikom planu spašavanja duša, uspio zadržati u svojim redovima, da mu pomogne u njegovu radu. {UG 93.3}

       Brat L. treba svoj posao voditi ispravno, a ne pustiti da ostane nejasan. On ima mogućnost bo­gatiti se u dobrim djelima i u svoju korist položiti dobar temelj za budućnost; on može steći vječni život. Za njega nije dobro da slijedi svoje oslablje­no rasuđivanje. On se treba posavjetovati s isku­snom braćom i tražiti mudrost od Boga, eda bi mogao dobro obaviti svoj posao. On bi sada tre­bao ozbiljno nastojati osigurati sebi „torbe koje ne stare: neprolazno blago na nebesima” (KS).71   —Testimonies for the Church 2:675, 676. {UG 94.1}

Pomoć potrebna sada

        Mnogi koji bi mogli velikodušno dati kad je Djelo u potrebi, sebično zadržavaju svoja sredstva i umiruju savjest planom da nakon svoje smrti učine nešto veliko za Božje Djelo. Oni oporukom određuju veliki iznos Crkvi i njenim različitim po­trebama, a onda se opuste s osjećajem da su uči­nili sve što se od njih traži. U čemu su se ovim činom odrekli sebe? Naprotiv, oni su pokazali sebičnost. Kad više ne budu mogli koristiti svoj novac, oni ga namjeravaju dati Bogu. Ali zadržat će ga dokle god mogu, dok ih vjesnik kojega ne mogu odbiti prisili da ga ostave. ‘ {UG 94.2}

        Bog je sve nas postavio svojim upraviteljima i ni u jednom slučaju nam nije odobrio da zanema­rimo svoju dužnost ili je prepustimo drugima da je obave. Poziv za sredstva potrebna za napredak Djela istine nikad neće biti ozbiljniji no što je sada. Naš novac neće nikad učiniti veće dobro no sada. Svaki dan zastoja u njegovoj pravilnoj dodjeli ograničava razdoblje u kojemu će učiniti dobro u spašavanju duša. Ako drugima prepustimo da obave ono što je Bog ostavio nama da učinimo, nepravedni smo prema sebi i Njemu koji nam je dao sve što imamo. Kako drugi mogu naše djelo dobrotvornosti učiniti bolje od nas samih? Što se praktičnosti tiče, Bog bi želio da svatko po tom pi­tanju bude izvršitelj vlastite oporuke još za života. {UG 94.3}

       Nedaća, nesretni slučaj ili smutnja mogu zauvi­jek spriječiti izvršenje namjeravanih djela dobro­činstva, kad onoga koji je nagomilano bogatstvo više nema da bi ga sačuvao. Žalosno je što toliki zanemaruju zlatnu priliku činiti dobro sada, već čekaju da im upraviteljska služba bude oduzeta prije no što Gospodinu vrate sredstva koja im je posudio da ih upotrijebe na slavu Njemu. {UG 95.1}

       Jedna od posebnih značajki Kristova poduča­vanja jest učestalost i ozbiljnost kojom je korio grijeh pohlepe te naglašavao opasnost stjecanja svjetovnih dobara i pretjerane Ijubavi prema do­bitku. U bogataškim kućama, u Hramu i na uli­cama upozoravao je zainteresirane za spasenje: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe.” „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” {UG 95.2}

      Upravo ovo sve veće nastojanje u stjecanju novca, ova sebičnost koju rađa težnja za dobit­kom, umrtvljuje duhovnost mnogih u crkvi i liša­va ih Božje naklonosti. Kad su glava i ruke stalno zaokupljene planiranjem i trudom oko gomilanja bogatstva, čovjek zaboravlja na Božje zahtjeve i humanost. {UG 95.3}

      Ako nas je Bog blagoslovio prosperitetom, onda svoje vrijeme i pozornost ne bismo smjeli odvratiti od Njega i posvetiti se onome što nam je posudio. Davatelj je veći od dara. Kupljeni smo skupo i nismo svoji. Zar smo zaboravili na besko­načnu cijenu plaćenu za naš otkup? Zar je u na­šem srcu zahvalnost mrtva? Zar Kristov križ ne predstavlja sramotu za život sebične udobnosti i popuštanja sebi?72   —The Review and Herald, November 15, 1906. {UG 96.1}

Treba obrađivati nova polja

Dragi brate Craw!     ;

      Pišem ti zato što ti i ja starimo pa sada treba­mo pažljivo ispitivati sebe. Što radimo s talentom sredstava koja nam je Učitelj posudio? Što si ti, moj brate, učinio za života? Jesi li vratio Gospodi­nu ono što pripada Njemu? Smatraš li da si učinio sve što On očekuje od tebe za napredak Njegova Djela? Dok sam se molila u vezi s našom velikom potrebom za novcem kojim bismo mogli ući u nova polja i podići zastavu u mjestima u kojima istina još nije objavljena, prikazan mi je tvoj slu­čaj. Kao da je izgovoreno tvoje ime i Gospodin je rekao: „On ima novac koji sam mu povjerio i bilo bi u njegovu vječnu interesu da ga uloži u nova misionarska polja u kojima treba započeti radom.” {UG 96.2}

      Odlučila sam ti pisati, moj brate. Možeš li nam poslati donaciju za našu veliku potrebu? Ako ti Gospodin pokaže da novac što ga imaš želi da se upotrijebi za napredak Njegova djela, nećeš li mi poslati novac da ga uložim? Upotrijebila sam sve što sam imala, i sada te molim da Gospodinu vratiš povjerena ti dobra. Mi vidimo kako se na sve stra­ne otvaraju polja. Ljudi nas zovu da dođemo i s nji­ma održavamo sastanke, a mi ih se ne usuđujemo odbiti. Pokušala sam založiti svoju kuću, ali banke u Australiji ne žele ulagati novac na taj način. Gos­podin je jasno pokazao da nas ti možeš osloboditi tereta ulaganjem sredstava u dobro djelo. Predsto­ji veliki posao što ga treba obaviti i mi bismo željeli krenuti tamo gdje Bog otvara vrata. Velik je napre­dak postignut i mi sada ne možemo stati. {UG 96.3}

       Otvoreno se obraćam tebi. Ne bi li vratio dio Gospodnjeg novca i pomogao nam u našoj velikoj potrebi? Moja je molitva da Bog učini tvoje srce voljnim. Želimo učiniti što je god moguće da spa­simo duše od propasti u njihovim grijesima. Jed­na je duša skupocjenija od čitavog svijeta. Svjesni smo da je obavljen dobar posao. U Newcastleu je kršteno trideset pet duša, a još petnaestoro ili čeka krštenje. Čitavo je mjesto pokrenuto. I u mje­stima oko Newcastelea treba raditi. Zar da bude­mo sputani nedostatkom novca koji je u rukama Božjih upravitelja a koji treba doći u naše ruke? {UG 97.1}

       U prispodobi nam je pokazano da je svatko od nas dobio nešto od Učitelja. Svatko treba učiniti svoj dio u zadovoljavanju potreba koje se javlja­ju tijekom napredovanja istine. Imovina je talent. Bog šalje svoju poruku: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju!” Sve što imamo svakako je Gospodnje. „’Moje je zlato, moje je srebro’ riječ je Jahve nad Vojskama.” Zašto ne bismo, kad smo u financijskoj potrebi, izložili svoju veliku potrebu onima koje je Bog odredio da čuvaju Njegov no­vac, da bude upotrijebljen u spašavanju duša koje su spremne za propast? Ne želimo da šiješ oskud­no jer ćeš onda oskudno žeti. Brate moj, želimo da svoje blago sabireš na Nebu. Tko sije obilato, obilato će i žeti. Žetva će biti u omjeru s posija­nim. Pročitaj deveto poglavlje u Drugoj poslanici Korinćanima. {UG 97.2}

       Uskoro će Krist nagraditi svakoga prema nje­govim djelima. Uskoro će tvoj novac iz tvojih ruku prijeći u ruke drugoga. Onda neće biti provjera tvoje upraviteljske službe. Sad je tvoj, i Gospodin te želi njime iskušati. Dok si živ, dijeli milostinju i primi blagoslove koji će doći na tebe kad vjer­no vršiš dužnost. Vrati Bogu Njegovo! To je Božji način postupanja. On uvijek posuđuje svoje ta­lente svojim upraviteljima da ih koriste u širenju spoznaje istine. Ovaj se posao ne može raditi bez sredstava koja su u rukama Božjih slugu. {UG 98.1}

       Pozivamo te da prodaš svoj imetak. Na to te Gospodin poziva. Moramo graditi zgrade za sastan­ke i bolnice za bolesne. Želimo imati sredstva za ši­renje Božjeg Djela u ovome novome svijetu. Budi velikodušan da bi Bog mogao širiti svoje Djelo.73   —Letter 53, 1899. {UG 98.2}

Bog će nas poučiti o našoj dužnosti

       Ima siromašnih muškaraca i žena koji mi pišu i traže savjet trebaju li prodati svoje kuće i novac dati za Božje Djelo. Kažu da im pozivi za sredstva diraju dušu i da žele učiniti nešto za Učitelja koji je sve učinio za njih. Takvima bih rekla: „Možda vaša dužnost nije vaše kućice prodati sada, ali se obratite osobno Bogu. Gospodin će sigurno čuti vaše iskrene molitve za mudrost da razumijete što vam je dužnost.” Kad bismo više molili Boga za nebesku, a manje za ljudsku mudrost, dobili bismo mnogo veće svjetlo s Neba i Bog bi blago­slovio ponizna molitelja. {UG 98.3}

        Ali onima, kojima je Bog povjerio dobra i koji imaju zemljišta i kuće, kažem: „Počnite s proda­jom i dajte milodar. Ne oklijevajte. Bog od vas očekuje više no što ste bili voljni učiniti.” Poziva­mo vas koji imate sredstva, da u ozbiljnoj molitvi pitate: Do koje mjere Bog ima pravo na mene i na moju imovinu? Posao u pripremi naroda da op­stane u Gospodnji dan treba obaviti sada. Treba uložiti sredstva u spašavanje duša, kako bi one, zauzvrat, donijele svoje darove u riznicu te zado­bile duše za Gospodina.74  —The Review and Herald Extra, December 11, 1888. {UG 99.1}

8. poglavlje

VAŽNOST OPORUKE

 

Izvršitelji Spasiteljeve oporuke

       Krist voli ljudski rod i On je tijekom svojeg ži­vota svakim postupkom izrazio svoju Ijubav. On poziva ljude da ljube jedan drugoga kao što je On ljubio njih. Njegova spasiteljska sila i Ijubav tre­baju zauvijek bi$ predmet razmišljanja onih koji vjeruju u Boga. {UG 100.1}

       Neposredno prije svojega uzašašća dao je svo­jim učenicima nalog: „Pođite dakle i učinite mo­jim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” {UG 100.2}

       Time je učenicima ukazao najdragocjenije povjerenje. Oni su trebali biti izvršitelji oporuke kojom je Krist zaviještao svijetu blago vječnog života. Oni su shvatili kakva odgovornost počiva na njima. Znali su da u rukama drže kruh života za izgladnjeli svijet; zato su krenuli posvuda pro­povijedati riječ. Poticala ih je Kristova Ijubav i oni su morali lomiti kruh života svima potrebitima. U njihovim ušima stalno su odzvanjale Spasiteljeve posljednje riječi. {UG 100.3}

       Svaki vjernik sudjeluje u zadaći što ju je Krist povjerio prvim učenicima. Svakome je povjerena sveta istina koju treba dati onomu koji je ozbiljno traži. Svaki vjernik treba biti Božji suradnik. .—The Review and Herald, JanuaUG 7, 1902. {UG 100.4}

Ne treba odlagati

        Pozivam vas stare kojima izmiče ovaj život, da pravilno podijelite povjerena vam Gospodnja dobra prije no što zaspete u Isusu. Ne zaboravite da ste Božji upravitelji. Za života vratite Gospo­dinu ono što je Njegovo. Ne propustite to učiniti dok još možete rasuđivati. Kako nam se primiče starost, dužnost nam je svoja sredstva podijeliti ustanovama što ih je Bog osnovao. Sotona kori­sti sve kako bi od Gospodnjeg Djela preusmjerio toliko potrebna sredstva. Mnogi ulažu talent svo­jih sredstava u svjetovne pothvate, dok je Božjem Djelu potreban svaki dolar za širenje Njegove isti­ne i za proslavu Njegova imena. Zato pitam: Zar nećemo sabirati sebi blago na Nebu, u torbe što ne stare? {UG 101.1}

        Posebno pozivam stare, koji će uskoro podije­liti svoja sredstva, da se sjete onih koji su vjerno služili u riječi i nauci. Stavite svoja sredstva tamo gdje se, ako zdravlje i život prođu, mogu uložiti u Božje Djelo. Tako će sredstva biti dana mjenjači­ma i stalno se umnožavati.75 —Testimonies for the Church 7:295, 296. {UG 101.2}

Kad Sotona upravlja poslovnim pothvatima

       Bog je nezadovoljan sporim i nemarnim nači­nom na koji mnogi, koji tvrde da pripadaju Nje­govu narodu, obavljaju svoje svjetovne poslove. Čini se da su potpuno izgubili iz vida činjenicu da sve čime se služe pripada Bogu i da Mu moraju položiti račun o svojem upravljanju. Neki ostav­ljaju svoje svjetovne poslove u velikom neredu. Sotona to sve dobro prati i onda u prikladnom trenutku napada pa svojim upravljanjem otima puno sredstava iz redova svetkovatelja subote. A ta sredstva onda odlaze u njegove redove. {UG 101.3}

       Neki koji su u godinama ne žele urediti svoje svjetovne poslove, a onda u neočekivanom tre­nutku obole i umru. Njihova djeca, koju istina ne zanima, preuzimaju imetak. Sotona je njime upravljao onako kako njemu odgovara. „Ako da­kle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bija­ste vjerni, tko li će vam vaše dati?” {UG 102.1}

Pokazana mi je strašna činjenica da Sotona i njegovi anđeli imaju više posla s upravljanjem imovinom onih koji tvrde da pripadaju Božjem narodu nego Gospodin. Upravitelji posljednjih dana nisu mudri. Oni dopuštaju Sotoni da nadzire njihove poslove pa on prebacuje u svoje redove ono što pripada, i treba pripadati, Božjem Djelu. Nevjerni upravitelji, Bog to vidi, i On će vas pozva­ti da položite račun! {UG 102.2}

       Vidjela sam da Božji upravitelji mogu vjernim, mudrim upravljanjem obavljati svoje poslove u ovome svijetu pošteno, savjesno i uredno. A po­sebna je prednost i dužnost starih, onemoćalih i onih bez djece, da svoja sredstva stave tamo gdje se mogu upotrijebiti u Božjem Djelu, ako budu iznenada uzeti. Ali vidjela sam da Sotona i njegovi anđeli likuju zbog uspješnosti po ovom pitanju. A oni koji bi trebali biti mudri baštinici spasenja, gotovo voljno puštaju da im novac, koji im je Gos­podin povjerio, isklizne iz ruku u neprijateljeve redove. Na ovaj način snaže Sotonino kraljevstvo i čini se da za to i ne mare puno.76  —Testimonies for the Church 1:199, 200. {UG 102.3}

Kad je važan pravni savjet

        Na sastanku pod šatorima u Vermontu 1870. godine osjetila sam, potaknuta Božjim Duhom, potrebu iznijeti jasno svjedočanstvo o dužnosti starijih i bogatih roditelja u pogledu podjele njiho­ve imovine. Pokazano mije da neki, inače pronic­ljivi, štedljivi i oštroumni u poslovnim odnosima, ljudi poznati po točnosti i temeljitosti, pokazuju nedostatak predostrožnosti i spremnosti kad se radi o pravilnoj raspodjeli imovine za života. Oni ne znaju kako brzo može proći vrijeme probe, ali iz godinu u godinu propuštaju srediti svoje poslo­ve, pa se Često događa da život završi a da nisu koristili svoj razum. Ili mogu iznenada umrijeti, bez ikakva upozorenja, a njihova se imovina dijeli onako kako oni to ne bi odobrili. Takvi su krivi za nemar; oni su nevjerni upravitelji. {UG 103.1}

        Kršćani koji vjeruju u sadašnju istinu trebaju pokazati mudrost i predostrožnost. Oni ne smi­ju zanemariti podjelu svojih sredstava, očekujući zgodnu priliku da tijekom duge bolesti srede svo­je poslove. Oni trebaju svoje poslove imati tako uređene, da ako su u bilo kojem trenutku po­zvani da ih ostave, i ako nemaju glasa u raspore­đivanju imovine sve može biti obavljeno kao da su živi. Mnoge su obitelji nepošteno ostale bez ičega i bile osuđene na siromaštvo zato što je za­nemaren posao koji se mogao obaviti u roku jed­nog sata. Oni koji sastavljaju oporuku ne trebaju štedjeti truda ni sredstava da dobiju pravni savjet, tako da oporuka bude valjana pred sudom. {UG 103.2}

        Vidjela sam kako oni koji tvrde da vjeruju u istinu trebaju svoju vjeru pokazati djelima. Oni trebaju nepravednim mamonom načiniti prijate­lje, da bi na kraju bili primljeni u vječne kuće. Bog je postavio ljude upraviteljima sredstava. On je u njihove ruke stavio novac kojim trebaju podupi­rati veliko djelo spašavanja duša radi kojih je Krist napustio svoj dom, svoje bogatstvo i svoju slavu i postao siromah, da bi svojim poniženjem i žrtvom doveo mnoge Adamove sinove i kćeri Bogu. U svojoj providnosti Gospodin je odredio da se rad u Njegovu vinogradu podržava pomoću sredstava koja je povjerio rukama svojih upravitelja. Nemar s njihove strane da odgovore na pozive Božjeg Djela kako bi ono napredovalo, pokazuje da su nevjerne i lijene sluge.77  —Testimonies for the Church 3:116, 117. {UG 104.1}

Oporuke trebaju biti načinjene u skladu sa zakonom

        Neke su oporuke tako loše urađene da ne mogu opstati pred zakonom pa je tako izgublje­no tisuće dolara za Djelo. Naša braća bi trebala shvatiti da su, kao vjerne sluge u Božjem Djelu, po ovom pitanju odgovorni koristiti razum i Gospodi­nu osigurati ono što je Njegovo. {UG 104.2}

        Mnogi u ovom predmetu pokazuju nepotreb­nu osjetljivost. Smatraju da stupaju na zabranje­no tlo kad pitanje imovine iznesu starima ili in­validima kako bi znali kakvu podjelu namjeravaju izvršiti. Ali ova je dužnost jednako sveta kao duž­nost propovijedanja riječi za spasenje duša. Tu je čovjek koji u rukama ima Božji novac ili imetak. On je na putu da završi svoju upraviteljsku služ­bu. Hoće li sredstva koja mu je Bog posudio da se upotrijebe u Njegovu Djelu, prepustiti rukama zlih, samo zato što su mu rođaci? Ne bi li se kr­šćani trebali osjećati zainteresiranima i zabrinuti­ ma za buduće dobro tog čovjeka kao i za interes Božjeg Djela, da na valjani način rasporedi novac koji mu je Gospodin povjerio, da posuđene mu talente mudro upotrijebi? Hoće li njegova braća stajati po strani i gledati kako mu život izmiče, a u isto vrijeme robiti Božju riznicu? To bi bio strašan gubitak i za njega i Djelo, jer bi svoj talent, stav­ljajući ga u ruke onih koji ne mare za Božju istinu, zapravo zamotao u ubrus i zakopao u zemlju. {UG 104.3}

        Gospodin želi da Njegovi sljedbenici sami ure­de svoja sredstva dok to još mogu. Neki možda pitanju: „Moramo li se lišiti svega što smatramo svojim?” Od nas se to možda ne traži sada, ali mo­ramo biti spremni to učiniti Krista radi! Moramo priznati da je ono što posjedujemo bespogovorno Njegovo, tako što ćemo dragovoljno davati sred­stva kad god su potrebna za napredak Njegova Djela. Neki zatvaraju uši pozivima za novac koji će se koristiti za slanje misionara u strane zemlje i za izdavanje literature s istinom, koja bi se sijala kao jesenje lišće po svijetu. {UG 105.1}

       Takvi opravdavaju svoju pohlepu tako što te obavještavaju da su uredili kako će biti darežljivi kad umru. U svojoj oporuci oni jesu uzeli u obzir Božje Djelo. Zbog toga žive životom škrtosti, pljač­kajući Boga u desetinama i prinosima, a u svojoj oporuci vraćaju Bogu samo mali dio posuđenoga, dok je veliki dio namijenjen rođacima koje istina ne zanima. To je najgora vrst pljačke. Ono što pri­ pada Bogu oni Mu otimaju, ne samo tijekom svo­jeg života, već i kad umru. {UG 106.1}

        Velika je ludost odgoditi pripreme za budući život do posljednjeg trenutka sadašnjeg života. Također je velika pogreška ako odgađate odgovo­riti na Božje zahtjeve za darežljivost prema Njego­vu djelu dok ne dođe vrijeme da svoje dužnosti prenesete na druge. Oni kojima povjeravate svoja sredstva možda neće tako dobro raspolagati nji­ma kao što ste to činili vi. Kako se bogataši usude preuzeti toliki rizik! Oni koji čekaju smrt da bi ras­podijelili svoju imovinu; radije je daju smrti nego Bogu. Na ovaj način mnogi postupaju izravno protiv Božjeg plana jasno razloženog u Njegovoj Riječi. Ako žele učiniti dobro, moraju iskoristiti sa­dašnje zlatne trenutke i raditi svom snagom kao da se boje izgubiti povoljnu priliku. {UG 106.2}

       Oni koji zanemaruju svoju dužnost tako što ne odgovaraju na zahtjeve što ih Bog postavlja u ovom životu, i koji svoju savjest umiruju raču­nanjem da će prije smrti podijeliti svoju imovinu, neće od Učitelja dobiti riječi pohvale niti primiti nagradu. Oni se nisu vježbali u samoodricanju, već su sebično zadržali svoja sredstva dokle god su mogli, dajući ih tek kad ih je smrt uzela. {UG 106.3}

       Ono što mnogi odlažu učiniti dok ne budu na samrti, to bi, ako su pravi kršćani, učinili dok su još pri punoj snazi. Oni bi sebe i svoju imovinu po­svetili Bogu i postupajući kao Njegovi upravitelji; imali bi zadovoljstvo što su izvršili svoju dužnost. Time što bi sami bili izvršitelji, mogli bi osobno odgovoriti na Božje zahtjeve, umjesto da odgo­vornost prebace na druge. {UG 107.1}

       Sebe trebamo smatrati upraviteljima Gos­podnjeg vlasništva, a Boga vrhovnim vlasnikom kojemu trebamo dati ono što Mu pripada kad On to zatraži. Kad dođe uzeti svoje s kamatama, pohlepni će shvatiti da su, umjesto umnožavanja povjerenim im talentima, na sebe navukli osudu izrečenu nad nekorisnim slugom. {UG 107.2}

       Gospodin je odredio da se smrt Njegovih slu­gu treba smatrati gubitkom, zbog utjecaja na do­bro koji su širili i zbog mnogih spremnih darova koje su davali da popune Božju riznicu. Ostavštine umrlih jadna su zamjena za aktivnu darežljivost. Božje sluge trebaju svakog dana izvršavati svoju oporuku dobrim djelima i dragovoljnim darovima za Boga. Oni ne smiju dozvoliti da količina dano­ga Bogu bude nerazmjerno mala, uspoređena s onim što su odvojili za sebe. Time što će svakog dana izvršavati svoju oporuku, oni će se sjetiti ci­ljeva i prijatelja koji zauzimaju istaknuto mjesto u njihovim osjećajima. {UG 107.3}

        Njihov je najbolji prijatelj Isus. On za sebe nije zadržao svoj život već je radi njih osiromašio eda bi se oni Njegovim siromaštvom obogatili. On je vrijedan cijelog srca, imetka, svega što imaju i svega što jesu. Ali mnogi koji tvrde da su kršćani, za života zanemaruju Isusove zahtjeve i vrijeđaju Ga dajući Mu pred smrt samo milostinju. {UG 107.4}

       Neka svi takvi drže na umu da ovo pljačkanje Boga nije nepromišljen postupak već dobro smi­šljen plan koji opravdavaju riječima da su to uči­nili „pri zdravom razumu”. Nakon što su tijekom života izigrali Božje Djelo, oni nakon smrti nastav­ljaju s prijevarom. I to s punim pristankom svih umnih snaga. Takvu oporuku mnogi odlažu za sa­mrtne trenutke. Njihova oporuka je dio pripreme za smrt i pripremljena je tako da imetak ne uzne­miruje njihove sate umiranja. Mogu li takvi sa za­dovoljstvom razmišljati o zahtjevima pred kojima će se naći kad budu davali izvještaj o svojoj upra­viteljskoj službi? {UG 108.1}

       Svi moramo biti bogati dobrim djelima u ovom životu ako želimo osigurati budući, besmrtni ži­vot. Kad zasjedne sud i knjige se otvore, svaki će čovjek primiti nagradu u skladu sa svojim djelima. U crkvenoj su knjizi zapisana imena mnogih uz koja će u nebeskoj knjizi pisati da su pljačkali. Ako se ne pokaju i ne budu radili za Učitelja s velikodušnošću bez interesa, svakako će dijeliti sudbinu nevjernog upravitelja. {UG 108.2}

      Često se događa da aktivni poslovni čovjek padne pokošen bez upozorenja, a nakon ispitiva­nja njegovih poslova ustanovi se da su u zastra­šujućem stanju. U nastojanju da riješe njegovu ostavštinu, odvjetničke tarife pojedu veliki dio imovine, ako ne i nju čitavu, a njegova supruga djeca i Božje Djelo su opljačkani. Vjerni upravi­telji Gospodnjih dobara znat će u kakvom im je stanju posao, i kao mudri ljudi, bit će pripravni za svaki iznenadni slučaj. Ako njihovo vrijeme probe iznenada završi, oni neće ostaviti nesređeno sta­nje onima koji su pozvani srediti njihovu imovinu. {UG 108.3}

      Mnogi ne misle na oporuku dok su još uglav­nom dobra zdravlja. Ali naša braća trebaju podu­zeti odgovarajuće mjere. Trebaju poznavati svoje financijsko poslovanje i ne dopustiti da im poslovi budu zamršeni. Pitanje svoje imovine trebaju ure­diti tako da je mogu u svako doba ostaviti. {UG 109.1}

      Oporuke treba načiniti tako da budu zakonski ispravne. Načinjene mogu stajati godinama, a da nikome ne nanose štetu, ako se nastavi s povreme­nim davanjem darova u skladu s potrebama Djela. Braćo, smrt neće doći ni dan prije zato što ste nači­nili oporuku. Dijeleći oporukom svoj imetak rođa­cima, ne zaboravite na Božje Djelo. Vi ste Njegova oruđa, upravitelji Njegove imovine i zato Njegovi zahtjevi trebaju dobiti prvo mjesto. Naravno, vaša supruga i djeca ne smiju ostati bez ičega; ako su u oskudici, trebate se pobrinuti za njih. Ali u svoju oporuku ne unosite veliki popis svojih rođaka koji nisu u oskudici, samo zato što je to uobičajeno. {UG 109.2}

      Držimo uvijek na umu da sadašnji sebični su­stav podjele imovine nije Božji plan već ljudska uredba. Kršćani trebaju biti reformatori i preki­nuti sa sadašnjim sustavom, trebaju davati posve novi pristup oblikovanju oporuke. Neka uvijek bude prisutna misao da upravljate Gospodnjom imovinom. Božja volja u tom pogledu je zakon. {UG 109.3}

      Kad bi vas neki čovjek postavio izvršiteljem svoje oporuke, ne biste ii je dobro proučili, kako ne biste pogrešno dodijelili i najmanju svotu? Vaš nebeski Otac vam je povjerio svoj imetak i u svojoj volji po­kazao kako želi da ga upotrijebite. Ako ovu volju proučite nesebičnim srcem, ono što pripada Bogu neće biti pogrešno primijenjeno. Gospodnje je Dje­lo sramotno zanemareno, premda je On opskrbio ljude s dovoljno sredstava da zadovolji svaku hitnu potrebu, samo ako im je srce zahvalno i poslušno. {UG 110.1}

       Oni koji su načinili oporuku ne bi smjeli smatra­ti da nakon toga više nemaju nikakvu dužnost; oni trebaju stalno raditi, koristeći povjerene talente za izgradnju Gospodnjeg Djela. Bog je načinio pla­nove da bi u podjeli njihovih sredstava sve moglo razumno funkcionirati. On nije odredio da svoje Djelo podupire čudima. On ima nekoliko vjernih upravitelja koji štede i koriste svoja sredstva za napredovanje Njegova Djela. Umjesto da budu izuzetak, samoodricanje i darežljivost trebaju biti pravilo. Rastuće potrebe Božjeg Djela zahtijevaju sredstva. Od ljudi u našoj zemlji i u stranim ze­mljama stalno dolaze pozivi za vjesnicima koji će im donijeti svjetlost i istinu. To će zahtijevati više radnika i više sredstava za njihovo uzdržavanje.78  Testimonies for the Church 4:479-483. {UG 110.2}

9* poglavlje

PONOVNI BRAK U STAROSTI

 

Savjet Josephu Hareu starijem

Dragi brate Hare!

       U vezi s tvojim pretposljednjim pismom mogu reći da nemam posebno svjetlo o ovom predme­tu i ne mogu ti dati informaciju o predmetu što te zanima. Savjetujem ti da porazgovaraš s Wesleyem Hareom i njegovom suprugom, pošto oni poznaju osobu na koju misliš pa bi ti mogli dati dobar savjet. Znam da se moraš osjećati usamlje­no, kako i sam kažeš, u svojoj starosti, i ako ima neka koju bi mogao voljeti i koja bi ti mogla uz­vratiti Ijubav, ne vidim nikakve prepreke. Ali pošto ne poznajem damu koju imaš na umu, ne mogu govoriti kao osoba koja poznaje obje strane. {UG 111.1}

      Jedno je jasno: Znaš da će Onaj komu si služio tolike godine biti tvoj pravi Savjetnik. Predaj svoj slučaj Njemu koji nikad ne griješi. Naše vrijeme, tvoje i moje, sada je kratko i mi trebamo sazrije­vati za budući besmrtni život. Krist kaže: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stano­va. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” [Ivan 14,1-3] Radujmo se tomu i uz­mimo na sebe što je moguće manje briga. {UG 111.2}

       Poziv upućen starima i mladima jest: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sla­dak i breme moje lako.” [Matej 11,28-30] Zahva­ Gospodinu srcem, dušom i glasom, što postoji luka počinka, prekrasnog počinka. Imaš prednost, koju i ja imam, prihvatiti poziv i počinuti. Treba­mo sad nastojati da preostali nam život bude što je moguće više oslobođen svakog uznemiravanja brige, da počinemo u Kristovu životu. On kaže: „Jaram je moj sladak i breme moje lako.”{UG 111.3}

      Gospodin neće razočarati nikoga tko se bude pouzdao u Njega. On će nam biti prvi i posljed­nji, i najbolji u svemu. On će biti pomoć u svakom trenutku potrebe. U ovim posljednjim danima službe nas će … držati, voditi i štititi Kristova sila. Neka te Gospodin blagoslovi i krijepi, da bi tvoji posljednji dani mogli biti najbolji, prožeti omekšavajućim, pokoravajućim utjecajem Njegove Iju­bavi! Moja najiskrenija želja za tebe, dragi brate, jest da te Gospodin blagoslovi i čuva i dade ti da počivaš u Njegovoj Ijubavi!79  Testimonies on Sexual Behavior, AdulteUG, and Divorce, 31-33 (Letter 70, 1898). {UG 112.1}

Savjet J. N. Andrevvsu

      Posljednji put, prije tvog odlaska u Europu, sa­vjetovala sam ti da se oženiš prije no što odeš, i to iz sljedećih razloga. Prvo, bila ti je potrebna žena koja će se brinuti za tebe i nisi trebao povesti svoju obitelj u Europu bez dobre družice, da bude majka tvojoj djeci, kako ova djeca ne bi u svemu nosila obilježje tvojeg uma i bila oblikovana prema tvojim zamislima. Tvoj um nije uravnotežen. U svoj posao bi trebao unijeti još jedan element kojeg ne posje­duješ i ne razumiješ da je stvarno bitan…. {UG 112.2}

     Tvoje ideje da sačuvaš svoj život kao udovac bile su pogrešne, ali o tome više neću ništa reći. Utjecaj plemenite kršćanke odgovarajućih spo­sobnosti služio bi kao protuteža sklonostima tvo­jeg uma. Sposobnost koncentriranosti, intenziv­nost kojom gledaš sve što je religijski vezano uz Božje Djelo i rad, doveli su do potištenosti duha, određene težine zabrinutosti koja te je tjelesno i umno oslabila. Da si bio povezan s nekim tko bi imao suprotne osjećaje, tko bi bio u stanju tvoje misli odvratiti od turobnih predmeta, tko se ne bi predao već i dalje sačuvao svoju osobnost i pozi­tivno djelovao na tvoj um, danas bi imao tjelesne snage i sile oduprijeti se bolesti.80  —Testimonies on Sexual Behavior, AdulteUG, and Divorce, 34. {UG 113.1}

      Sjećaš se da sam ti iz Teksasa pisala da nađeš ženu prije no što odeš u Europu. Misliš li da bih ti dala taj savjet da nisam imala svjetlosti po tom pitanju? Budi uvjeren, takav savjet ti ne bi bio dan bez dobra razloga. Pokazano mi je da suviše tvr­doglavo slijediš svoje rasuđivanje i svoje ideje. Da si bio voljniji prihvatiti savjet onih kojima si se tre­bao povjeriti, a manje se uzdao u svoje osjećaje i dojmove, posljedice za tebe i za Božje Djelo bile bi mnogo bolje. {UG 113.2}

      Pokazano mi je da si pogriješio što si krenuo u Europu bez družice. Da si prije odlaska izabrao pobožnu ženu koja je mogla biti majka tvojoj dje­ci, učinio bi mudar korak i tvoja bi korisnost bila deseterostruko veća no što je bila.81   —Testimonies on Sexual Behavior, AdulteUG, and Divorce, 34, 35. {UG 113.3}

Ponovni brak S. N. Haskeila 82

     Primili smo pismo brata Haskeila navečer po­slije subote. Bilo nam je drago čuti od vas da su vaši interesi ujedinjeni. Neka Gospodin blagoslovi ovu vezu, da biste bili jaki i stalno podržavali jed­no drugo! Moja je iskrena želja i ozbiljna molitva da Božji mir počiva na vama! „Pođite i … navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.” [Acts 5:20]. {UG 114.1}

     Drago mi je, brate Haskell, što imaš pomaga­ča [sestru Haskell]. To sam priželjkivala već neko vrijeme. Djelo u kojemu radimo ujedinilo nas je u Kristu Isusu da bismo širili spoznaju o Njemu. Imate prednost biti sretni u novoj uzajamnoj vezi, naviještajući Evanđelje onima koji žive u tami i za­bludi. Mi možemo njegovati iste osjećaje i sjedini­ti se u veličanstvenom Djelu koje vi i ja volimo, a koje predstavlja naš trajni jedinstveni cilj proši­renje Kristova kraljevstva i proslavljanje Njegove slave. U svemu što je s tim povezano ujedinjeni smo vezama kršćanskog zajedništva, u društvu s nebeskim bićima…. {UG 114.2}

      Zahvaljujući primljenom svjetlu, potpuno sam uvjerena da će vaše zajedničke snage, kao posve­ćenih oruđa, zasjati svjetlom spasenja mnogim dušama koje još žive u tami i zabludi. Znam da niste živjeli za sebe već za Njega kojega ljubite i kojemu služite i kojega štujete.83  —Testimonies on Sexual Behavior, AdulteUG, and Divorce, 33, 34. {UG 114.3}

Želja George I. Butlera da se ponovno ženi 84

Dragi brate i sestro Keckl Svibnja 1902.

       Tijekom noći um mi je bio opterećen mislima. Saznala sam da brat Butler namjerava oženiti se­stru sestre Keck. Neka od braće koja su o tome razgovarala sa mnom, izrazila su neodobravanje, govoreći kako smatraju da će takav korak štetiti utjecaju brata Butlera, posebno ako se oženi tako brzo nakon smrti svoje supruge. U to vrijeme tom predmetu nisam uopće posvećivala pozornost, ali u noći sam razgovarala s onim koga se to tiče i ovaj predmet je dobio sasvim drukčiji oblik. {UG 115.1}

      A onda mi se činilo da razgovaram s nekim dru­gim, kome sam postavila pitanje: „Zašto smatraš ovu vezu tako nepoželjnom?” Odgovor je glasio: „On je mnogo stariji od nje.” „Ali” rekla sam, >,bi li bilo u redu i mudro da se oženi ženom svoje dobi? Kakva bl pomoć takva žena bila u njegovu radu? U njego­voj dobi starješini Butleru je potrebna njega koju mu samo supruga može pružiti. Ako mu ova mlađa žena želi pružiti ovu njegu, zašto bi joj to itko branio? Ona ima, koliko sam razumjela, oko trideset i pet godina.” {UG 115.2}

      Sestra Haskell se udala za starješinu Haskeila zato što je bila uvjerena da mu je potreban pomoć­nik u njegovu radu. Razlika u godinama činila se starješini Haskellu preprekom za njihovu zajedni­cu. Pitao me za moje mišljenje i savjet. Rekla sam: „Ako ona misli u tom smjeru, nemoj oklijevati. Tebi je potrebna pomoć duhovne, razumne žene koja te može podržavati i hrabriti u tvome radu.” Oni su se vjenčali i Gospodin je obilno blagoslovio njihovu zajednicu; učinio je da njihov život bude dvostruko koristan za Njegovo Djelo i rad. Zar nije moguće da je Gospodnja ruka u ovoj vezi starje­šine Butlera i sestre sestre Keck? Ono što drugi mogu misliti o ovoj stvari ne bi trebalo imati mje­sta u našem razmišljanju. Mi trebamo pitati: „Je li ova veza Gospodnja volja?” Nije li to Njegov plan za povećanje njihove pomoći i korisnosti? {UG 116.2}

      Starješina Butler je niz godina, zbog svoje invalidne supruge, bio odvojen od Djela, od mnogih prednosti, spriječen obaviti posao koji je mogao obaviti. On se vjerno i nježno brinuo o svojoj supruzi, koja je bila slaba umom i tijelom, sprječava­na bolešću i slabošću. Kad je umrla, pokopao ju je s tugom, ali ne kao čovjek bez nade. {UG 116.3}

      Poslije smrti svoje supruge počeo je planirati za svoju sestru, koja je živjela s njim nekoliko godina, da posjeti svoje prijatelje, kako je željela. Ali Gospo­din je smatrao prikladnim da doda jdš jednu tugu njegovu životu. Sestra Lockwood {sestra starješine Butlera] umrla je potpuno iznenada i neočekivano. {UG 116.4}

    Starješina Butler je čovjek kojemu je potreban omekšavajući utjecaj dobre žene uzvišenih načela. Društvo takve žene bilo bi za njega veliki blagoslov. S obzirom na ono što je doživio u posljednjih petnaest godina, zar je neobično što teži za osobom mlađom od sebe, koju bi mogao voljeti i s njom razgovarati? {UG 117.1}

     Vi ne rasuđujete ispravno. Gospodin je rekao: „Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti… Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” Gospo­din nas iznenađuje svojim načinom postupanja. {UG 117.2}

      Starješina Butler je tjelesno i duhovno zdrav. Gospodin gaje ispitao i iskušao kao Joba i Mojsija. U njemu vidim čovjeka koji je svoju dušu ponizio pred Bogom. On je drugog duha od starješine Bu­tlera u mlađim danima. On je svoju lekciju učio kod Isusovih nogu. Nakon što je tako dugo bri­nuo za svoju sirotu, bolesnu Ženu, izišao je iz va­tre pretopljen i očišćen. Poštujem i volim svojega brata kao jednog od Božjih slugu. {UG 117.3}

      Nemam više što dodati, osim, ako je tvoju sestru, kao kršćanku, vodio i učio Bog, prepusti je Bogu. Nemoj ljudskom mudrošću upropastiti Gospodnji plan i omesti Njegovo Djelo. Starješini Butieru je potrebna pomoć snažne, ljubazne i ra­zumne žene koja može surađivati s njim u njego­vu okruženju korisnosti, hrabreći ga i podižući mu ruke, koja će mu pomoći da učini dobro i prihvat­ljivo djelo za Učitelja. Ako je tvoja sestra ta žena, ona se može osjećati počašćenom ako se sjedini sa starješinom Butlerom. {UG 117.4}

      Isprva sam mislila da će takav korak naštetiti utjecaju brata Butlera. Ali sam imala vremena promisliti, pa sada to vidim u drukčijem svjetlu. Došla sam da ovog zaključka prije no što sam ima­la zadovoljstvo upoznati starješinu Butlera prigo­dom posjeta mom domu. {UG 118.1}

      Znaj da o ovom pitanju nisam progovorila ni riječi sa starješinom Butlerom. On o njemu nije učinio nikakav nagovještaj.85 —Letter 77, 1902. {UG 118.2}

Dragi brate i sestro Keck!

23. svibnja 1902.

      Želim dodati još koji redak pismu što sam vam ga već napisala. Imali smo vrlo koristan razgovor sa starješinom Butlerom. On je prošle srijede uju­tro otišao od nas za Healdsburg. W. C. White i nje­gova supruga otišli su s njim kolima. … {UG 118.3}

       Moj brate i sestro, želim da Gospodinu iznese­te predmet sjedinjenja vaše sestre sa starješinom Butlerom. S molitvom razmotrite svoje zamjerke i onda, u svjetlosti onoga što sam napisala, ako je tvoja sestra voljna sjediniti se sa starješinom Butlerom u braku, nastoj se osloboditi svojih za­mjerki, jer ova veza može biti Božja namjera. {UG 118.4}

      U starješini Butleru vidim korisna čovjeka, ra­zumna i dobra poznavatelja Biblije. Njegova služ­ba bila bi mnogo korisnija da je sjedinjen sa že­nom koja bi mu mogla pomoći u radu. Razmisli koliko bi više mogao ostvariti uz pomoć diskretne, razumne žene. Ne treba ga pustiti da živi i putuje sam. Što prije može naći dobru ženu, to će bolje biti za njegov rad. Supruga može za njega učiniti ono što ni jedan muški pratilac ne bi mogao bri­nuti se za njegovu odjeću, nastojati da bude čista od prašine i da bude uvijek spreman pojaviti se pred velikim skupovima. {UG 118.5}

      Ne bi li za tebe bilo najbolje da se prestaneš protiviti ovoj zajednici? Nije za tebe najbolje da se na bilo koji način protiviš onome što je mož­da Bog odredio. Može biti da Gospodin vidi kako ovom vezom tvoja sestra i starješina Butler mogu ostvariti za Njega više nego što bi inače mogli. Ono što ljudi mogu govoriti nema nikakve veze s Ovim predmetom. Ako je to Gospodnja nakana, neka se ne nađe da se borimo protiv Njega.86   Letter 78, 1902. {UG 119.1}

Nerazuman sinovljev savjet

      Molim te ne kori svojega pca. Ne bi trebao osjećati to što osjećaš, jer tvoj otac nije učinio ni­šta što Bog osuđuje. Osuda njega postoji samo u ljudskim mislima. On nije ni na koji način osramo­tio svoju djecu. On se drži Gospodnjeg puta da čini pravdu i sud. Gospodin otvara pred njim put da bi mogao učiniti veliko i dobro djelo ža Njegov narod. Krist je njegov Spasitelj i on će se, gledajući Krista, mijenjati u Njegovu sliku. {UG 119.2}

      Tvoj otac je bio ljubazan, nježan muž. Mnogo godina je vjerno služio nju koju je uvijek volio. Smrt ga je rastavila od one koja je tako dugo bila prepuštena njegovoj posebnoj njezi. Onda mu je uzeta sestra i njegov se dom raspao. Žar je čudo da ga u takvim okolnostima, nakon smrti tvoje majke, privuče žena u čijem obraćenju istini je su­djelovao? Ova žena nije mlada, ali je u dobi kad mu može pomoći u njegovu radu. Zar je dob tvojega oca trebala biti prepreka njegovoj sreći? … {UG 119.3}

      Da je tvoj otac oženio ovu damu, vjerujem da bi ih Gospodin oboje obilno blagoslovio. Budući da se prema toj vezi odnosilo kako jest, ne vjeru­jem da će se ona ostvariti. Oni koji su odbili odo­briti ovu zajednicu trebaju držati na umu da će se jednog dana morati suočiti s posljedicama svoga postupka. Ali ovu stvar moram prepustiti onima koji su u njoj sudjelovali.87 —Testimonies on Sexual Behavior, AdulteUG, and Divorce, 35, 36 (written July 28, 1902, to Hiland Butler, George I. Butler’s son). {UG 120.1}

Ellen White je odlučila da se neće ponovno udavati

     Otkad mi je prije dvadeset tjedne godine smrt otela muža, nije mi nikad došla na um pomisao da se ponovno udam. Zašto? Ne zato što bi mi Bog zabranio. Ne! Ali ostati sama bilo je za mene najbolje, tako da nitko ne treba sa mnom podnositi napore u obavljanju posla kojeg mi je Bog po­vjerio. I nitko ne treba imati pravo da na bilo koji način utječe na mene u pogledu moje odgovor­nosti i rada u iznošenju svjedočanstva ohrabrenja i ukora. {UG 120.2}

     Moj suprug mi nikad u tome nije stajao na putu, premda sam imala njegovu pomoć i ohrabrenje, a često i njegovo sažaljenje. Njegova Ijubav, molitve i suze su mi jako, jako nedostajali. To ne može razu­mjeti nitko osim mene. Ali morala sam obaviti svoj posao. Nitko nikada ne smije pretpostaviti da bih mogla biti izložena utjecaju u poslu kojeg mi je Bog povjerio da posvjedočim onima kojima je uputio ukor ili ohrabrenje. {UG 120.3}

      U tome sam bila sama, potpuno sama, sa svim teškoćama i kušnjama vezanima uz ovaj rad. Samo mi je Bog mogao pomoći. Posljednji posao što ga trebam obaviti u ovome svijetu uskoro će biti do­vršen. Moram se izraziti jasno, ako je moguće na način da ne budem pogrešno shvaćena.88   — Manuscript 227, 1902. {UG 121.1}

Kad je velika razlika u godinama

      Drugi uzrok manjkavosti sadašnjeg naraštaja u tjelesnoj snazi i moralnoj čvrstoći jest velika razli­ka u godinama između muškaraca i žena koji se sjedinjuju u braku. Često se događa da stari ljudi biraju mlade žene. Na ovaj način se život muža često produži, dok žena mora trpjeti nedostatak vitalnosti koju je prenijela na svoga ostarjelog supruga. Nijedna žena nije dužna žrtvovati život i zdravlje, čak i ako voli čovjeka toliko starijeg od sebe, te sa svoje strane smatra da treba prinijeti takvu žrtvu. Ona treba obuzdati svoje osjećaje. Treba razmisliti o obzirima višima od svojih inte­resa. Treba razmisliti: ako im se rode djeca, kakvo će biti njihovo stanje? Još je gore kad mladi ljudi ožene žene dosta starije od sebe. Potomstvo iz ta­kvih veza u mnogo slučajeva, kad se roditelji jako razlikuju u godinama, nema dobro uravnotežen um. Ono je manjkavo i u tjelesnoj snazi. U takvim su se obiteljima često pokazale različite, neobič­ne, i često bolne, karakterne crte. Ova djeca često prerano umiru, a kod onih koja dosežu zrelost, u mnogo slučajeva nedostaje tjelesna i umna snaga te moralna čvrstina. {UG 121.2}

     Otac je rijetko kad spreman, s obzirom na sla­bljenje svojih sposobnosti, svoju mladu obitelj odgojiti kako valja.89  —Selected Messages 2:423, 424. {UG 122.1}

10.poglavlje

OČUVANJE ŽIVOTNE SNAGE

Kraći govori, dulji život

Moj dragi brate [George I. Butler]!

      Imat ćemo nevolje. Ali rečeno mije da kažem tebi i drugima da se radnici često sami izlažu ve­ćem naporu no što je potrebno. Savjet glasi: skra­tite govore. Kad bi se dugi govor podijelio, a izni­jela samo polovica, bolje bi se zadržao u umovima slušatelja no čitav dugačak govor. Ovaj savjet je upućen meni kap i tebi. Osim kad trebam iznijeti naročitu vijest, odlučila sam govoriti kratko jer je tako najbolje. {UG 123.1}

      Starim, ali ne osjećam teret godina. Uvijek sam bolovala, od svoje devete godine. A sa sedamde­set osam godina trpim manje boli nego u mojim ranijim godinama. Ali sam sada odlučila voditi ra­čuna o svojoj snazi pa neću druge zamarati du­gim govorima. Želim da ti, kao jedan od starih i iskusnih radnika, živiš i da budeš u stanju svoje svjedočanstvo iznijeti kao Ivan [apostol]. {UG 123.2}

      Bog nas osobno obučava. Uzdajmo se u Nje­ga, jer nam je Njegova pomoć stalno potrebna. Ti govoriš suviše odjednom, kao i ja. Nije dobro ni potrebno ulagati ovaj posebni napor. Trebamo održavati više sastanaka na kojima se svjedoči. Molim te, razmisli o mojim riječima. Čuvaj snagu. BojifTj se za tako stara čovjeka da nosi tako teške terete. Želimo da jasno svjedočiš upravo u ovom razdoblju zemaljske povijesti. Želimo da imaš bi­star um da bi se mogao posavjetovao s onima koji imaju istu dragocjenu vjeru. {UG 123.3}

       Učinimo najbolje što možemo u izgradnji je­dinstva. Ja sam u položaju da ne mogu promije­niti prošle događaje, ako bih i željela, jer Gospo­din me je vodio i dao mi takav dokaz svoje sile u svakom sljedećem pokretu našeg rada, da sam sigurna, dvostruko sigurna, u svako stajalište što ga sada držimo kao istinu. Ne možemo sumnjati u takvo očitovanje Gospodnje sile u određivanju što je istina. Rečeno mi je da svoje pouzdanje čvr­sto sačuvamo od početka do kraja. Sada trebamo jasno odrediti što je istina i ne dopustiti neprijate­lju da nas prevari. {UG 124.1}

       Nama je poznata, a i starješini Haskellu kao i starješini Loughboroughu, ranija povijest ovog Djela. Malo je još živih koji su prošli događaje iz 1843. i 1844. Čuvajmo svoju životnu snagu. Ne­moj raditi suviše!90   —Letter 88, 1906. {UG 124.2}

Kad ne možeš zaspati, moli

 

23. lipnja 1892. Prošla je još jedna noć. Spavala sam samo tri sata. Nije me boljelo kao obično, ali sam bila nemirna i nervozna. Pošto sam neko vri­jeme ležala budna, pokušavajući zaspati, odustala sam i svu svoju pozornost upravila sam na traže­nje Gospodina. Kako mi je dragocjeno bilo obe­ćanje: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Matej 7,7) Najoz­biljnije sam molila Gospodina za utjehu i mir koji može dati samo Gospodin Isus. Želim da me Gos­podin blagoslovi, da, dok trpim bol, ne izgubim samokontrolu. Ne usuđujem se ni trenutka pouz­dati u sebe.91—Selected Messages 2:235. {UG 124.3}

Počinak tijekom dana

Dragi brate [S. N.] Haskell!92

      Ozbiljno te pozivam da ne radiš više od ono­ga što si kadar Trebaš imati manje stalnog, na­pornog rada, eda bi mogao biti odmoran. Trebaš malo Spavati i tijekom dana. Onda možeš bolje misliti pa će ti misli biti jasnije, a riječi uvjerljivi­je. I svakako nastoj da ti cijelo biće bude poveza­no s Bogom. Prihvati Svetog Duha kao duhovno prosvjetljenje i pod Njegovim vodstvom nastoj upoznati Gospodina. Idi-tamo kamo te Gospodin upućuje i vrši ono Što ti On zapovijeda. Uzdaj se u Gospodina i On će ti obnavljati snagu. {UG 125.1}

      Od tebe i mene ne traži se da budemo stalno izloženi naporu. Trebamo uvijek činiti ono što On traži od naš i On će nam objaviti svoj Savez. „Prisan je Jahve s onima koji ga se boje.” (Psalam 25,14) Bit ćemo bolje poučeni o tajni Boga Oca i Isusa Krista. Vidjet ćemo Kralja u Njegovoj ljepoti i pred nama će se naći počinak koji ostaje Božjem nara* du. Uskoro ćemo ući u grad kojemu je graditelj i tvorac Bog u grad o kojemu smo dugo govorili.93    —Selected Messages 2:230, 231. {UG 125.2}

Odgovarajuća prehrana i odmor

 

Dragi brate Bates I94

      Čula sam da si neko vrijeme uzimao samo je­dan obrok dnevno, ali znam da je to u tvom sluča­ju pogrešno jer mi je pokazano da ti je potrebna zdrava prehrana i da si u opasnosti biti previše suzdržljiv. Tvoja snaga ne dopušta takvo strogo postupanje. {UG 126.1}

       Nemoj nositi teret vođenja crkve na skupovi­ma. To trebaju činiti mlađi; ti ne trebaš nositi tu odgovornost. Nemoj smatrati da se od tebe traži da sastanke održavaš sam, da ih vodiš u različitim mjestima; tvoj um i tjelesna snaga nisu dorasli toj zadaći. U opasnosti si preuzimati previše od­govornosti i misliti da to od tebe traži Gospodin nakon što te je oslobodio aktivnog, tjelesnog na­pora. Trebaš dostojanstveno i časno odložiti svoje breme i tražiti miran odmor, pripremajući se za svoju posljednju preobrazbu. Ako tvoja adventistička braća ne očekuju da vodiš, jako si nesretan i žalostan; a meni je pokazano da griješe kad te puštaju da vodiš crkvu. {UG 126.2}

      Smatram da si u zabludi što si postio dva dana. Bog to od tebe ne zahtijeva. Molim te budi opre­zan i slobodno jedi dvaput dnevno dobru, zdravu hranu. Ako ne promijeniš svoj način oskudne pre­hrane, sigurno ćeš slabjeti u snazi pa će i tvoj um postati neuravnotežen.{UG 126.3}

      Savjetovala sam brata Charlesa Jonesa da te ne ohrabruje i da ti ne dozvoli Služiti u različitim cr­kvama. Tvoje tijelo i um nisu kadri to raditi. Moraš prestati s tim i počinuti i radovati se, a ne uma­rati um odgovornostima u poslu i Božjem Djelu. Budi smiren, staložen i vedar, i pouzdaj se u Božje Djelo, znajući da sada trebaš omekšati i sazrijevati za Nebo. Bog te ljubi. Ali sa svojom poodmaklom dobi i snažnim osobnostima svakako možeš više štetiti nego pomoći Božjem Djelu. {UG 126.4}

      Trebaš se jednostavno prepustiti Božjim ruka­ma i znati da je tvom propovijedanju istine došao kraj. Nemoj više preuzimati takvu odgovornost. Slobodno iznesi svoje svjedočanstvo da bi sebe utješio; to je tvoja prednost; ali Bog te je oslobo­dio da riječju ili učenjem radiš bilo kakav posao u crkvi ili da putuješ po drugim crkvama i održavaš javna predavanja.95  —Letter 2, 1872. {UG 127.1}

Pretjerane ideje o zdravstvenoj reformi

       Loše, upola trulo voće i povrće ne bi se nikad smjelo staviti na stol zato da bi se uštedjelo nekoliko penija. Takav način upravljanja je pogrešan, a tijelo, koje treba hraniti kao hram Svetoga Duha i osposobiti ga da obavi najbolje mogući posao, je zanemareno. Održani su mnogi govori o samoodricanju i samopožrtvovnosti koji su bili potpuno neprimjereni i izlišni. {UG 127.2}

      Brat M. je bio tako upropašten lošom hranom i nedostatkom komfora i pravilne, brižne njege za odsutnosti iz svoje obitelji, da nije imao sna* ge oduprijeti se prirodnim nedaćama i bolesti. Umro je kao mučenik radi pogrešno shvaćenih, izopačenih ideja o tome što zdravstvena reforma i samoodricanje jesu. On nikad nije mislio na svo­ju udobnost pa je bio suviše prepušten samome sebi, da o sebi brine. Bio je spreman učiniti sve eda bi uštedio sredstva. Pretjeranim idejama o tome što zdravstvena reforma jest, savjesnim du­šama učinjeno je zlo. {UG 127.3}

       Obitelji sestre R. nanesena je šteta idejama što ih je imala o zdravstvenoj reformi. Brat John je bio marljiv radnik, a hrana što ju je uzimao nije ga hranila; nije nadoknadila gubitak njegova orga­nizma i nije stvarala najbolju krv. Slabost od koje sada pati prouzročena je više siromašnom krvi no nekom stvarnom bolešću. {UG 128.1}

       Zašto muškarci i žene kojima je Bog dao moć rasuđivanja ne koriste svoj razum? Kad vide da im snaga malakše, zašto ne ispitaju svoje navike i prehranu, pa prijeđu na drukčiju prehranu te onda uoče njene posljedice? Patnje, koje su po­sljedica nazovi-zdravstvene reforme, jako se pro­tive pravim reformama. Ove skučene ideje i ovo pretjerivanje u pitanju prehrane nanijelo je veliku štetu tjelesnoj, umnoj i moralnoj snazi. {UG 128.2}

      Svoju zadaću trebamo vršiti na milosrdan na­čin. Nikad nema koristi od lišavanja želuca zdrave, cjelovite hrane, jer ono otima hranu krvi, a poslje­dica jest poremećaj čitava organizma, oboljenje uma, pa umjesto zdrava, snažna rada, Bog ima traljavu, nedjelotvornu službu. … Na sve strane ima onih koji pate zato što ljudi ne misle da tijelu treba posvetiti posebnu pozornost.96  —Letter 12, 1887. {UG 128.3}

Vjerni zdravstvenoj reformi  97

 

      Pitanje kako sačuvati zdravlje od prvorazred­nog je značenja. Kad ga proučavamo u Božjem strahu, doznat ćemo da je za naš fizički i duhovni napredak najbolje voditi računa o jednostavnosti u prehrani. Strpljivo proučavajmo ovaj predmet. Prirodnim zakonima ne treba se opirati, već ih treba poslušati. {UG 129.1}

       Oni koji su primili upute u odnosu na zla koja prate uporabu mesne hrane, čaja, kave i obilne, nezdravo pripremljene hrane, i koji su odlučili s Bogom učiniti zavjet na žrtvi, neće nastaviti s po­puštanjem želji za namirnicama za koju znaju da je nezdrava. Bog zahtijeva da apetit stavimo pod kontrolu i da u svemu što nije dobro pokažemo samoodricanje. Ovaj posao treba obaviti prije no što Njegov narod može stati pred Njega kao usa­vršeni narod, … {UG 129.2}

       Neki vjernici prihvaćaju pojedine dijelove Svje­dočanstava kao vijest od Boga, a odbacuju one koji osuđuju ono u čemu popuštaju. Ovakve oso­be rade protiv vlastita dobra i protiv dobrobiti Cr­kve. Bitno je da hodimo u svjetlu dokle ga imamo. Oni koji tvrde da vjeruju u zdravstvenu reformu, a u svakodnevnu životu rade suprotno njenim na­čelima, ranjavaju svoju dušu i ostavljaju loš dojam na vjernike i nevjernike.98   —Testimonies for the Church 9:153, 154. {UG 129.3}

Zdrava mjesta za gradnju kuća

      Koliko je god moguće, sve zgrade za stanova­nje treba graditi na višem, suhom zemljištu. … O ovome se često nedovoljno misli. Stalno pobolijevanje, ozbiljne bolesti i mnoge smrti posljedica su vlažna i malarična neisušena zemljišta u nizinama.  {UG 130.1}

      U zgradama za stanovanje veoma je važno osi­gurati dobro provjetravanje i puno sunca. Neka u svakoj prostoriji, uz obilje svjetla, slobodno struji zrak. Spavaće sobe trebaju biti tako izgrađene da se slobodno provjetravaju danju i noću. Nijedna prostorija nije dobra za spavanje ako svakodnevno ne može biti izložena zraku i suncu. {UG 130.2}  U Većini ze­malja spavaće sobe moraju imati uređaje za zagri­javanje, da bi se u hladno i vlažno vrijeme mogle dobro zagrijati i osušiti. Za gostinsku sobu se treba brinuti kao i za prostorije koje se stalno koriste. Poput druge spavaće sobe, i ona treba imati zraka i sunca, kao i uređaj za zagrijavanje, da se isuši vla­ga koja se uvijek skuplja u prostorijama koje se ne koriste stalno. {UG 130.3}  Tko god spava u sobi koja nije izlo­žena suncu ili u nedovoljno prozračenom krevetu, izlaže opasnosti svoje zdravlje, a često i život Oni koji se brinu za starije, trebaju držati na umu da su njima potrebne tople, udobne sobe. Tjelesna snaga godinama slabi i umanjuje spo­sobnost opiranja nezdravim utjecajima; otuda starijima treba više sunčeve svjetlosti i više svježeg, čistog zraka.” .—The Adventist Home, 148, 149. {UG 130.4}

Recept za ozdravljenje

      Kad Evanđelje primimo u njegovoj čistoći i sili, ono postaje sredstvom izlječenja za bolesti prouzročene grijehom. Sunce pravde izlazi „“sa zdravljem u zrakama” (Malahija 3,20). Ništa što ovaj svijet pruža ne može izliječiti slomljeno srce, podariti duševni mir, otkloniti zabrinutost i oda­gnati bolest. Slava, genijalnost, darovitost sve je to nemoćno kad treba donijeti mir ojađenu srcu ili obnoviti uništeni život. Jedina čovjekova nada jest život od Boga u duši. {UG 131.1}

      Ljubav koja od Krista zrači kroz cijelo naše biće sila je koja daje i obnavlja život. Njezin ozdravljujući dodir dopire do svakog vitalnog dijela našega tijela mozga, srca i živaca. Kroz tu Ijubav najviše sile bića potaknute su na aktivnost. Ona osloba­đa dušu od krivnje i žalosti, straha i zabrinutosti koji razaraju životne snage. Nju prate spokojstvo i smirenost. Ona u dušu usađuje radost koju ništa zemaljsko ne može razoriti radost u Duhu Sve­tom ozdravljujuću, životodavnu radost. {UG 131.2}

      Riječi našeg Spasitelja: „Dođite k meni … i ja ću vas odmoriti” (Matej 11,28) recept su za lije­čenje tjelesnih; umnih i duhovnih bolesti. Premda su ljudi svojim pogrešnim postupcima navukli na sebe patnje, On ih promatra sa sažaljenjem. Oni u Njemu mogu naći pomoć. Za one koji se uzdaju u Njega On će učiniti velike stvari.100 —The MinistUG of Healing, 115. {UG 131.3}

     Isus je bio vrelo iscjeljujuće milosti za ovaj svi­jet; tijekom svih, godina povučenosti u Nazaretu Njegov se život izlijevao u potoke sućuti i njež­nosti. Ljudi u godinama, žalosni, opterećeni gri­jehom, djeca u igri i svojoj nevinoj radosti, mala stvorenja u šumarcima, strpljive tegleće životinje sve je bilo sretnije u Njegovoj nazočnosti.101  .—The Desire of Ages, 74. {UG 132.1}

Važnost vježbanja

     Neaktivnost je najveće prokletstvo što može zadesiti većinu invalida. Obavljanje nekog lakog, korisnog posla, ako ne opterećuje um i tijelo, po­voljno će utjecati na oboje. Takav rad učvršćuje mišiće, poboljšava krvotok; invalidu pruža zado­voljstvo spoznaje da nije potpuno beskoristan u ovom zaposlenom svijetu. Možda će, u početku, malo postizati u tom radu, ali će uskoro ustanoviti kako mu se snaga povećava, a količina ostvarena posla će se razmjerno umnožavati. {UG 132.2}

     Kretanje i rad pomažu onima koji imaju pro­blema s probavom tako što probavnim organima daju zdravlje. Ako se odmah nakon obroka baci­mo na ozbiljno učenje ili silovit tjelesni rad, to će omesti probavu, dok bi kratka šetnja poslije obro­ka, s podignutom glavom i izravnanim ramenima, bila od velike koristi. {UG 132.3}

     Unatoč svemu što je rečeno i napisano o važnosti tjelovježbe, mnogi je još uvijek izbjegavaju. Mnogi se ugoje jer im je organizam pretrpan; dru­gi mršave i slabe zato štosu iscrpili svoje životne snage neumjerenošću u prehrani. Jetra su opte­rećena nastojanjem da očiste krv od nečistoća; posljedica je bolest. {UG 132.4}

     Oni koji su navikli sjediti, trebali bi, kad to vri­jeme dopusti> svakog dana izvoditi tjelesne vjež­be pod vedrim nebom, i ljeti i zimi. Hodanje ima prednost pred jahanjem ili vožnjom, jer njime se aktivira veći dio mišića. Pluća su prisiljena na zdrav rad, budući da je nemoguće žustro hodati a ne napuniti ih zrakom. {UG 133.1}

     U mnogo slučajeva ovakve bi vježbe koristile zdravlju više od lijekova.102    —The MinistUG of Healing, 240. {UG 133.2}

Nikakva tjelovježba ne može nadomjestiti hodanje

      Oni koji su nemoćni i nemarni ne bi trebali po­puštati sklonosti da budu neaktivni, i tako se liša­vati zraka i sunca, već trebaju vani vježbati hoda­jući ili radeći u vrtu. Tako će se jako umoriti, ali to im neće škoditi. Sestro moja, ti ćeš osjetiti umor, ali on ti neće škoditi; nakon toga ćeš slađe spavati. Neaktivnost slabi organe koje se ne koristi. A kad ih se koristi, osjeti se bol i umor zato što su mišići oslabili. Nije dobro odustati od korištenja nekih mišića zato što nas bole kad ih pokrećemo. Bol če­sto uzrokuje nastojanje prirode da oživi dijelove koji su se zbog neaktivnosti djelomično umrtvili. Kretanje dugo nekorištenih mišića uzrokovat će bol, pošto priroda u njima budi život. {UG 133.3}

      U svim slučajevima kad je to moguće, hodanje je najbolji lijek za bolesno tijelo, jer njime se svi organi u tijelu potiču na aktivnost. Mnogi koji se oslanjaju na liječenje pokretima mogli bi mnogo više postići za sebe vježbom mišića nego Što to mogu samo pokretima. U nekim slučajevima ne­dostatak vježbanja doveo je do toga da su crijeva i mišići oslabili i stisnuti se, pa će ovi organi, osla­bljeni nekorištenjem, ojačati vježbanjem. Nema vježbe koja može zamijeniti hodanje. Ono uvelike poboljšava krvotok.103   .—Testimonies for the Church 3:78. {UG 133.4}

11.poglavlje

MORALNA ČVRSTINA U PATNJI104

 

Tijekom produžene bolesti

      U svakoj je pošti bilo stotinu do dvije stotine stranica ispisanih mojom rukom, a većinu njih na­pisala sam poduprta jastucima na, krevetu, pola ležeći, pola sjedeći, ili sjedeći uspravljena na neu­dobnoj stolići. {UG 135.1}

      Bedro i donji dio kralježnice jako me boli kad sjedim. Kad bi se u ovoj zemlji [Australiji] mogle naći one udobne stolice kakve imate u sanatoriju, odmah bih jednu kupila, ako košta i trideset do­lara. … Samo uz veliko zamaranje mogu sjediti i uspravno držati glavu. Moram se osloniti na jastu­ke na naslonu stolice, upola ležeći. U takvu sam stanju upravo sada. {UG 135.2}

     Ali uopće nisam obeshrabrena. Osjećam da me Bog svakodnevno krijepi. U dugim zaftiornim noćnim satima, kad nije moglo biti riječi o spa­vanju, posvetila sam puno vremena molitvi; i kad se činilo da svaki živac vrišti od bola, kad mi se, razmišljajući o sebi, činilo da ću poludjeti, Kristov mir je ušao u moje srce u takvoj mjeri da sam bila prepuna zahvalnosti i zahvaljivanja. Znam da me Isus voli i da ja volim Isusa. Poneke bih noći spava­la tri sata, poneke četiri, a u većini slučajeva samo dva, ali u ovim dugim australskim noćima, u mraku, sve oko mene mi se činilo svijetlim, pa sam uživala prekrasnu zajednicu s Bogom. {UG 135.3}

      Kad sam se prvi put našla u bespomoćnu sta­nju, duboko sam požalila što sam prešla preko pro­stranih mora. Zašto nisam ostala u Americi? Zašto sam po takvu cijenu u ovoj zemlji? Puno puta sam zagnjurila lice u pokrivače i dobro se isplakala. Ali nisam se dugo prepuštala luksuzu suza. {UG 136.1}

     Rekla sam samoj sebi: „Ellen 6. White, zašto to radiš? Nisi Ii došla u Australiju zato što si osjećala da ti je dužnost poći kamo to Konferencija smatra za najbolje? Nisi li uvijek tako postupala?”{UG 136.2}

Rekla sam: Jesam” {UG 136.3}

„Zašto se onda osjećaš zaboravljenom i obe­shrabrenom? Nije li to neprijateljevo djelovanje?” {UG 136.4}

Rekla sam: „Mislim da jest,” {UG 136.5}

     Osušila sam suze što sam brže mogla i rekla: „Dosta! Neću više gledati mračnu stranu. Živjela ili umrla, svoju dušu povjeravam Onomu tko je umro za mene.” {UG 136.6}

A onda sam vjerovala da će Gospodin sve izve­sti na dobro, i tijekom tih osam mjeseci bespo­moćnosti više nisam bila neraspoložena ni ti sam posumnjala. Sada sve to vidim kao dio Gospod­njeg velikog plana, za dobro Njegova naroda u ovoj zemlji, i onoga u Americi, kao i za moje dobro. Ne mogu objasniti zašto i kako, ali to vjeru­jem. I sretna sam u svojoj nevolji. Mogu se po­uzdati u svog nebeskog Oca. Neću sumnjati u Njegovu Ijubav. Imam stalno budna čuvara, danju i noću, i ja ću slaviti Gospodina jer je Njegova hva­la na mojim usnama zato što dolazi iz srca punog zahvalnosti.105  —Letter 18a, 1892. {UG 136.7}

Molitva i pomazanje, ali ne i trenutno ozdravljenje

      Dvadeset prvi svibnja 1892. Teška, gotovo be­sana noć je završila. Jučer poslijepodne starje­šina [A. G.J Daniells sa suprugom, starješina [G. C.] Tenney sa suprugom, i braća Stockton i Smith došli su na moj zahtjev u našu kuću moliti da me Gospodin izliječi. Molili smo stvarno ozbiljno i pri­mili obilne blagoslove. Osjetila sam olakšanje, ali nisam ozdravila. Učinila sam sve što sam mogla da slijedim biblijske upute i sada ću čekati da Gos­podin djeluje, uvjerena da će me ozdraviti kad On to bude smatrao potrebnim. Moja se vjera hvata obećanja: „Ištite i primit ćete.” (John 16:24). {UG 137.1}

      Vjerujem da je Gospodin čuo naše molitve. Nadala sam se da će moje robovanje odmah pre­stati i prema mojem ograničenom sudu činilo mi se da će se Bog time proslaviti. Primila sam mno­ge blagoslove dok smo molili i držat ću se čvrsto obećanja što mi ga je dao: „Ja sam tvoj Otkupitelj; ja ću te izliječiti.”106  — Manuscript 19, 1892. {UG 137.2}

Isus zna našu tugu i boli

     Dvadeset šesti lipnja 1892. Drago mi je kad svane, jer noći su duge i zamarajuće. Ali kad ne mogu spavati, zahvalnost mi ispunja srce kad se sjetim da nada mnom bdije Onaj koji nikad ne dri­jema. Kako je čudesna misao da Isus sve zna o tuzi i boli što ih trpimo! U svakoj našoj tuzi bio je i On tužan. Neki među našim prijateljima ne znaju ni­šta o ljudskoj muci i tjelesnoj boli. Oni nikad nisu bolesni i zato ne mogu potpuno razumjeti bole­sne. Ali Isus je dirnut osjećajem naše slabosti. On je veliki zdravstveni misionar. On je na sebe uzeo ljudsku narav i stao na ćelo nove epohe eda bi mogao pomiriti pravdu i sažaljenje.107   {UG 137.3}

„Učini me zdravom, rodnom lozom”

      Dvadeset deveti lipnja 1892. Kad se probudim, moja molitva je: Isuse, čuvaj danas svoje dijete. Uzmi me pod svoju zaštitu. Učini me zdravom, rodnom lozom živog Čokota. Krist kaže: „Bez mene ne možete učiniti ništa.” (Ivan 15,5) A po Kristu možemo sve. {UG 138.1}

      Onaj, kojeg su anđeli obožavali, koji je slušao glazbu nebeskog zbora, uvijek je, dok je bio na Zemlji, dirnula tuga djece; uvijek je bio spreman saslušati njihovu djetinju muku. Često im je obri­sao suze, hrabreći ih nježnom sućuti svojih riječi koje su smirile njihove jade i učinile da zaborave na muku. Znak u obliku goluba koji se spustio na Isusa prigodom Njegova krštenja, predstavlja bla­gost Njegova karaktera.108   — Manuscript 19, 1892. {UG 138.2}

„Neću izgovoriti ni jednu neljubaznu riječ”

       Trideseti lipnja 1892. Još jedna zamorna noć je skoro prošla. Premda i dalje trpim puno boli, znam da me moj Spasitelj nije zaboravio. Moja molitva je: Pomogni mi, Isuse, da Te ne osramo­tim svojim usnama. Neću izgovoriti ni jednu ne­ljubaznu riječ.”109  — Manuscript 19, 1892. {UG 139.1}

„Neću se žaliti”

       Šesti srpnja 1892. Veoma sam zahvalna što mogu Gospodinu reći sve svoje strahove i zbunjenost. Osjećam da sam pod okriljem Njegovih krila. Jednom je neki nevjernik upitao bogobojazna mla­dića: „Kako je velik Bog kojega štuješ?” „Tako velik”, glasio je odgovor, „da sve ispunjava, a ipak tako malen da nastava u svakom posvećenom srcu.” {UG 139.2}

      Dragocjeni Spasitelju, čeznem za Tvojim spasenjem! „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.” (Psalm 42,2) čeznem za tim da jasnije vidim Isusa. Vo­lim razmišljati o Njegovu besprijekornu životu i o Njegovim poukama. Koliko puta ponavljam riječi: „Dođite k meni svi koji ‘ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Matthew 11:28). {UG 139.3}

Najveći dio vremena boli me sve tijelo, ali ne želim žaljenjem postati nedostojna kršćanskoga imena. Uvjerena sam da će ova lekcija patnje biti na slavu Bogu, sredstvo upozorenja drugima da izbjegavaju neprekidno raditi u teškim prilikama koje su vrlo nepovoljne za tjelesno zdravlje.110  — Manuscript 19, 1892. {UG 139.4}

„Gospodin me snaži”

       Sedmi srpnja 1892. Svojom milošću Gospodin me snaži da mogu napisati važna pisma. Braća mi često dolaze po savjet. Osjećam posebno uvje­renje da je ova tegobna nevolja na slavu Gospo­dinu. Neću mrmljati, jer kad se noću probudim, imam osjećaj da me Isus promatra. Posebno mi je dragocjeno Izaijino pedeset i treće poglavlje. On nosi sve naše terete. Čitam to poglavlje s uvjerenjem i nadom.111 .— Manuscript 19, 1892. {UG 140.1}

Ne razmišljam o povlačenju

       Deseti srpnja 1892. Probudila sam Emily112 u pet sati da zapali vatru i da mi pomogne u oblače­nju. Zahvaljujem Gospodinu što sam noćas spava­la bolje no inače. Budne sate provodim u molitvi i razmišljanju. Stalno mi se nameće pitanje: Zašto ne dobivam blagoslov obnove zdravlja? Trebam Ii ove duge mjesece bolesti protumačiti kao dokaz Božjeg negodovanja što sam došla u Australiju? Odlučno odgovaram: Ne, ne usuđujem se to uči­niti. Ponekad sam prije odlaska iz Amerike mislila da Gospodin ne zahtijeva da u mojoj dobi odem u tako daleku zemlju, a uz to bolesna od preko­mjerna rada. Ali ja sam slijedila glas [Generalne! konferencije, kao Što sam uvijek pokušavala činiti u trenucima kad sama nisam bila načisto. Došla sam u Australiju i našla vjernike u stanju koje je zahtijevalo pomoć. Tjednima nakon moga dola­ska radila Sam ozbiljno kao nikad ranije u životu. Dobila sam riječi što sam ih trebala objaviti o po­trebi za osobnom pobožnošću…. {UG 140.2}

       U Australiji sam i vjerujem da sam doista ondje gdje Gospodin želi da budem. Premda mi je pat­nja pala u dio, ne razmišljam o povlačenju. Dobila sam blaženo uvjerenje da je Isus moj i da sam ja Njegovo dijete. Svijetle zrake Sunca Pravednosti razgone tamu. Tko može razumjeti bol što je tr­pim osim Onoga koji je ranjen za sve naše prije­stupe i koji Zna kako pomoći izloženima kušanju? {UG 141.1}

       Kad se ozbiljno molim za ozdravljenje, i kad se čini da Gospodin ne odgovara, gotovo da klonem duhom. Onda se događa da me dragi Spasitelj podsjeća na svoju nazočnost. Kaže mi: Zar se ne možeš pouzdati u Onoga koji te je kupio svojom krvlju? Urezao sam te na dlanove svojih ruku. Onda mi se duša hrani božanskom Nazočnošću. Doista sam uzdignuta do Božje nazočnosti.113  — Manuscript 19, 1892. {UG 141.2}

Bog zna što je najbolje

       Četrnaesti srpnja 1892. Kad me je snašla bolest od koje patim već više mjeseci, iznenadila sam se što ona nije odmah uklonjena kao odgovor na mo­litvu. Ali u mom slučaju ispunilo se obećanje: „Do­sta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) S moje strane nije bilo sumnje. Moji sati boli bili su sati molitve jer sam znala komu ponijeti svoje muke. Imam prednost što svoju slabu snagu mogu ojačati oslanjanjem na beskrajnu silu. Danju i noću stojim na čvrstoj stijeni Božjih obećanja. {UG 141.3}

       Srce mi se obraća Isusu, povjerenjem punim Ijubavi. On zna što je za mene najbolje. Moje bi noći bile usamljene da se nisam pozivala na obe­ćanje: „Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Psalm 50:15).— Manuscript 19, 1892. {UG 142.1}

Pouke od mjeseci provedenih u patnji

      Prolazila sam kroz veliku kušnju u boli, patnji i bespomoćnosti, ali kroz sve to stekla sam drago­cjeno iskustvo vrjednije od zlata. Kad sam prvi put zaključila da moram odustati od svojih planova da posjetim crkve u Australiji i Novom Zelandu, oz­biljno sam posumnjala da mi je dužnost napustiti Ameriku i doći u ovu daleku zemlju. Bolovi koje sam trpjela bili su strašni. Mnoge sam besane noćne sate provela uvijek iznova razmišljajući o našem iskustvu otkad smo iz Europe otišli u Ame­riku; stalno sam vidjela tjeskobu, patnju i nošenje tereta. Onda sam rekla: Što sve to znači? {UG 142.2}

     Temeljito sam razmotrila događaje u proteklih nekoliko godina i posao koji mi je Gospodin po­vjerio. Nijednom me nije iznevjerio, a često mi se očitovao na znakovit način; vidjela sam da se ni na što ne mogu požaliti već samo priznati da je sve što sam doživjela bilo protkano dragocjenim iskustvi­ma nalik zlatnim nitima. Gospodin je znao bolje od mene što mi je potrebno, i ja sam osjećala da me jako privlači k sebi i da moram paziti da ne odre­đujem Bogu što treba učiniti za mene. Nepomirljiv vost je bila početak mojih muka i bespomoćnosti, ali nije trebalo dugo da sam osjetila kako je moja nevolja dio Božjeg plana. Ustanovila sam da djelo­mičnim ležanjem i djelomičnim sjedenjem dolazim u položaj da mogu koristiti svoje osakaćene ruke, i premda je to jako boljelo, mogla sam dosta toga napisati. Otkad sam došla u ovu zemlju, napisala sam tisuću šesto stranica ovog formata. {UG 142.3}

      Mnoge noći tijekom prošlih devet mjeseci ni­sam mogla spavati više od dva sata, povremeno bi me obavijala tama; ali ja sam molila i zahvaljujući približavanju Bogu, dobila sam puno slatke utje­he. Na meni su se ispunila obećanja: „Približite se Bogu i on će se približiti vama!” (Jakov 4,8) „Kad će doći neprijatelj kao rijeka, udarit će ga Duh Gospoda> podignut će zastavu protiv njega.” (Izaija 59,19 B. Djaković) Bila sam puna Gospodnjega svjetla. Isus je bio jako blizu i ja sam ustanovila da je dovoljna Njegova milost, jer se moja duša učvrstila u Bogu i ja sam bila prepuna zahvalne hvale Onomu tko me je volio i sebe dao za mene. Mogla sam iz puna srca reći: „Znam komu sam povjero­vala.” (2. Timoteju 1,12) „Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1. Korinćanima 10,13) Zahvaljujući Isusu Kristu uspjela sam biti pobjednik i nepokolebljivo stajati. {UG 143.1}

      U svojoj nevolji ne mogu shvatiti Božju na­mjeru, ali On zna što je najbolje; a ja ću Mu kao vjernu Stvoritelju predati dušu, tijelo i duh, „Znam komu sam povjerovao i Uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan ” (2. Timoteju 1,12)11S  —Letter 7, 1892. {UG 143.2}

Očekujte probleme s kratkoročnim pamćenjem

       Onaj tko je ostario u Božjoj službi može ustano­viti da mu je um prazan kad se radi o onome što se događa oko njega, a nedavno obavljeni poslovi mogu brzo iščeznuti iz pamćenja; ali njegov je um potpuno svjestan prizora i događaja iz djetinjstva.116   —Sons and Daughters of God, 78. {UG 144.1}

Počivati u Njegovoj ijubavi

       Mi ukazujemo čast Bogu i našemu Gospodinu Isusu Kristu kad počivamo u Njegovoj Ijubavi. Ti si jedna od Gospodnjih svjedokinja koje On nikad neće ostaviti niti zaboraviti. Rečeno mi je da ti ka­žem: On ti je oprostio sve grijehe i obukao te u ha­ljinu svoje pravednosti. Sve što sada zahtijeva od tebe jest da počineš u Njegovoj Ijubavi. On vodi brigu o tebi. Ti si se borila u bitkama Gospodina Isusa Krista, održala si vjeru i sada ti je pripravljen vijenac života; to će ti biti nagrada onoga dana kad će svi, koji su održali vjeru i nisu se odrekli Spasiteljeva imena, dobiti život i besmrtnost. {UG 144.2}

      To što ti je um zamagljen nije dokaz da Krist nije tvoj dragocjeni Spasitelj. Sada, kad te je snaš­lo doba djetinjstva, On te ne smatra manje svojim djetetom. Tvoj vjerski život svjedoči sada kao i u prošlosti. Vjerovala si u Božju riječ i u nevoljama i kušnjama postupala si sukladno toj riječi. Kao apostol i ti možeš reći: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vi­jenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.” (2 Timothy 4:7, 8).—Letter 299, 1904. {UG 144.3}

12. poglavlje

UVJERENJE I UTJEHA ZA SUOČENE SA SMRĆU

 

Poruke suosjećanja i nade upućene vjernoj pomoćnici 118

Melrose, Massachusetts, 17. kolovoza 1904.

Draga sestro Marian Daviš!

      Drago mi je što sam kod kuće, ali kojim ću sa­stancima pristati da prisustvujem nije sigurno; učinit ćemo najbolje što možemo. … {UG 146.1}

      Molim Gospodina da te osnaži. Nadamo se da ti je bolje. Drži se Čvrsto Gospodina, drži svoju ruku u Kristovoj ruci. … {UG 146.2}

      Marian, ne smiješ se obeshrabriti, tvoj slučaj je u Gospodnjim rukama pa ga, u pogledu lije­čenja, sad moraš prepustiti liječnicima, dr. A-u i dr. B-u, da učine dno što se mora učiniti. Imamo druge knjige koje ćemo ti predati kad savladaš bolest koja te sada muči. Trudi se jesti, čak i ako te to boli. Što ćeš se duže lišavati hrane, to ćeš više slabjeti…. Možemo se pitati: Jesmo li Gospodinu potrebni? Nije li naš Bog prepun sile? Nećeš li se osloniti na Njegovu snagu? Nitko živ ne može ti pomoći kao što može Gospodin Isus Uzdaj se u Njega. On će se brinuti za tebe.119  —Letter 378, 1904. {UG 146.3}

Melrose, Massachusetts, 24. kolovoza 1904.

Draga sestro Marian Daviš!

      Ne dozvoli da te zaokupi ni jedna tjeskobna mi­sao. Žao mi je što si tako bolesna, ali učini sve što možeš da povratiš zdravlje. Postarat ću se da svi troškovi budu podmireni. Ni ja nisam dobro; nisam u stanju putovati, osim na malu udaljenost u kolima. Ne usuđujem se krenuti na duža putovanja vlakom. Dokle god ti i ja živimo, moj će dom biti tvoj dom…. {UG 147.1}

      Marian, gotovo sve vrijeme koje sam bila od­sutna hrana mi nije prijala, ali se ne usudim pre­stati jesti, jer onda ne bih ništa mogla uraditi. Jela sam kad mi hrana nije prijala, eda bih mogla živjeti.       Otkad sam došla ovamo, hrana mi prija. Uzdam se u Boga i molim Ga za tebe i za sebe. Ne trebamo biti u strahu i zabrinuti. Samo se uz­daj u Gospodina! Sve što je tebi i meni potrebno jest vjerovati i uzdati se u Onoga koji je u stanju spasiti sve koji dolaze k Njemu i u Njega polažu svoje pouzdanje. „Čvrsto uhvati moju ruku”, Isus kaže tebi i meni. Želim te ohrabriti da razmišljaš o Kristu našem Spasitelju -tvojem i mojem Spasite­lju. Radovala si se svakoj prigodi činiti što je god u tvojoj moći da pronosiš Njegovu slavu; i kad odje­kne posljednja Božja truba, bit ćeš povedena u Božji grad, gdje će nas primiti s iskrenom radošću. {UG 147.2}

     Marian, udružila si se sa mnom da zdravim na­ukom dirnemo ljudske duše eda bi se oduševile i zdravo živjele. „Zdrave riječi” trebamo cijeniti više od zlata i srebra i od svake zemaljske privlačnosti. Ti si voljela istinu. Jako te pogađala velika nemarnost prema našemu Gospodinu i Spasitelju. Oh, biti jed­nake misli s Bogom! Za time si čeznula. Za čovjeka nema prava spasonosna uzdizanja bez Božje istine. {UG 147.3}

     „Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!” (Psalam 103,1) Hajde da ti i ja imamo svakog dana bogoslužje zahvaljivanja. Ne dugujemo li Njemu što ti je tolike godine poštedio život kao odgovor na molitvu vjere? Pre­daj se u svojoj slabosti u Njegove ruke i pouzdaj se u Njega cijelim bićem. Mi ćemo Božju Riječ uzeti kao najvažnije pravilo u svome životu, taj nebeski lijek u našim rukama. Trudile smo se, ti i ja, ljudi­ma predočiti pravi oblik nauka, povezujući svetost, milosrđe, istinu i Ijubav. Trudile smo se predočiti ga jednostavnim, tako da duše mogu shvatiti pove­zanu Ijubav i svetost a to je jednostavno kršćan­stvo u srcu. Učinile smo što smo mogle eda bismo prikazale kršćanstvo kao krunu i slavu čovjekova života u ovome svijetu, pripremajući se za ulazak u Božji grad, da budemo Njegovi dragi i skupocjeni otkupljenici u stanovima što nam ih je otišao pri­premiti. Zato hvalimo Gospodina! Slavimo Njega! {UG 148.1}

      Molim te, Marian, jedi, jer tvoj zemaljski liječ­nik bi želio da jedeš, a i veliki Zdravstveni misionar bi htio da jedeš; sestra {M. J.] Nelson će nabavi­ti sve što ju budeš zamolila. Nitko ne može biti sretniji od mene ako ti život bude pošteđen da bi nastavila posao, ali ako je došlo tvoje ili moje vrijeme da usnemo u Isusu, ne smijemo skratiti život odbijanjem hrane potrebne organizmu. Jedi sada, draga moja, željela ili ne, i učini svoj dio u oporavku. Učini najbolje što možeš da se opora­viš, a onda, ako je ugodno Gospodinu da te stavi na počinak, učinila si što si mogla. Cijenim tvoj rad. Hvali Gospodina, Marian, što te Isus, veliki Liječnik, može izliječiti. S ljubavlju …12°   —Letter 379, 1904. {UG 148.2}

College View, Nebraska, 16. rujna 1904.

Draga sestro Marian I

      Imam tvoj slučaj pred sobom i tužna sam. što si uznemirena. Utješila bih te kad bi to bilo u mojoj moći. Nije li ti Isus, dragocjeni Spasitelj, toliko puta bio pomoć u potrebi? Nemoj žalostiti Svetoga Duha; prestani brinuti. To si mnogo puta govorila drugima. Moja je molitva da te utješe riječi onih koji nisu bo­lesni kao ti, i neka ti Gospodin pomogne. {UG 149.1}

      Ako je Gospodnja volja da umreš, smatraj da si imala prednost predati čitavo svoje biće ti­jelo, dušu i duh u ruke pravednog i milosrd­nog Boga. On ne gaji takve osjećaje osude kako to zamišljaš. Prestani misliti da te Gospodin ne voli. Ne sumnjajući, osloni se na Njegovo milo­stivo staranje. On čeka da obratiš pozornost na Njegov poziv. … Ne misli da si učinila nešto što bi Boga navelo na strogost prema tebi. Ja znam bolje. Samo vjeruj u Njegovu Ijubav; drži Ga za ri­ječ. … U našim mislima ne treba biti sumnjičavosti i nepovjerenja. Našu vjeru ne treba uznemiriti strah od Božje Veličine. {UG 149.2}

      Neka nam Bog pomogne da budemo krotke i ponizne. Krist je odložio svoj kraljevski plašt i kru­nu eda bi se mogao družiti s ljudima i pokazati kako ljudska bića mogu biti savršena. Obučen u odjeću milosrđa živio je na našem svijetu savrše­nim životom, eda bi nam pokazao svoju Ijubav.

      Učinio je ono što nevjerovanje u Njega čini nemogućim. Sa svojeg uzvišenog položaja u ne­beskim dvorovima spustio se da na sebe uzme ljudsku narav. Njegov život je primjer kakav može biti naš život. Krist je postao čovjekom boli i vičan patnjama da nikakav strah od Božje veličine ne bi razorio našu vjeru u Božju Ijubav. Ljudsko srce, predano Njemu, postat će sveta harfa koja daje svetu glazbu.121    —Letter 365, 1904. {UG 150.1}

College View, Nebraska, 26. rujna 1904.

Draga sestro Marian I

       Mise molimo da ti život bude sačuvan do na­šeg ponovnog susreta ali možda nećeš umrijeti, već živjeti…. {UG 150.2}

       Gledaj na Isusa. Uzdaj se u Isusa, živjela ili umrla. On je tvoj Otkupitelj, On je naš Davatelj života. Ako zaspeš u Isusu, On će te podignuti iz groba u slavnu besmrt­nost. Neka ti odsad daje mir i utjehu, nadu i radost. {UG 150.3}

       Sve svoje pouzdanje stavi u Isusa. On te neće nikad napustiti ni zaboraviti. On kaže: Urezao sam te na dlanove svojih ruku. Marian, ako odeš prije mene, mi ćemo se stresti tamo. Vidjet ćemo se kakve jesmo i poznat ćemo se kako se poznaje­mo. Dopusti da tvojom dušom ovlada Kristov mir. Budi vjerna svojoj odluci, jer On je vjeran svojemu obećanju. Stavi svoju jadnu, nervoznu ruku u Nje­govu čvrstu ruku i dopusti Mu da te drži i snaži, bodri i tješi. Sad ću se spremiti da napustim ovo mjesto. Oh, kako bih željela da u ovom trenutku budem s tobom! S puno Ijubavi …m  —Letter 382, 1904. {UG 151.1}

Utjeha upućena propovjedniku koji umire od raka Nismo te zaboravili; sjećamo te se u molitva­ma za obiteljskim oltarom. Ležim budna noću i molim Boga za tebe. {UG 151.2}

        Jako mi te je žao. Nastavit ću moliti eda bi na tebi počivao Božji blagoslov. On te neće ostaviti bez utjehe. Ovaj svijet malo vrijedi, ali, moj dragi brate i sestro, Isus kaže: „Ištite i dat će vam se! Tra­žite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Matej 7,7) Molim da se to obećanja ostvari na tebi…. {UG 151.3}

      Brate moj, jedne noći kao da sam se nagnula nad tebe i rekla: „Još samo malo, samo još nekoli­ko teških boli, još nekoliko sati patnje i onda dolazi počinak^ blagoslovljeni počinak, Ti ćeš na poseban način naći mir. Sav ljudski rod mora biti ispitan i prokušan. Svi moramo ispiti čašu i biti kršteni ne­voljom. Ali Krist je u najgorem obliku okusio smrt za svakog čovjeka. On zna kako sažalijevati, kako suosjećati. Samo počivaj u Njegovim rukama; On te voli i On te je otkupio svojom vječnom ljubavlju. Budi vjeran do smrti i primit ćeš vijenac života. {UG 151.4}

      „Svi koji žive u našem svijetu odsad će znati svrhu kušnji. Znam da će ti Bog biti milostiv, da te neće zaboraviti. Prisjeti se Božjeg obećanja: ‘Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!’ (Otkrivenje 14,13) Budi hrabar! Kad bih barem mogla bila bih uz tebe, ali mi ćemo se sresti u jutro uskrsnuća.” {UG 152.1}

       Također sam uputila riječi utjehe sestri C.-Hra­brila’ sam je i činilo mi se da je prostorija bila is­punjena Božjim anđelima. Oboje budite hrabri! Gospodin vas neće ostaviti ni zaboraviti,123 —Selected Messages 2:256. {UG 152.2}

Djela sačuvana za vječnost

      Božji vjesnici trebaju visoko držati barjak istine dok smrt ne ukoči ruku. Kad zaspu u smrti, mjesta koja su ih ranije poznavala sad ih više ne pozna­ju. Ostaju crkve u kojima su propovijedali, mjesta koja su posjećivali iznoseći riječi života. Tu su još uvijek planine, brežuljci, ono što vidi smrtno oko. Ali sve to na kraju mora proći. Doći će vrijeme kad će se Zemlja zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe. Ali misli, namjere i djela Božjih rad­nika, premda sada nevidljiva, pojavit će se onog velikog dana konačne odmazde i nagrade. Danas zaboravljene stvari pojavit će se kao svjedoci, bilo da odobre bilo da osude. {UG 152.3}

      Ljubav, učtivost, samopožrtvovnost — sve to nije nikad izgubljeno. Kad Božji izabranici prijeđu iz smrtnosti u besmrtnost, njihove riječi i dobra djela objelodanit će se i ostati sačuvana za vječnost. Nijedan čin nesebične službe, bez obzira bio malen i jednostavan, nikad nije izgubljen. Zahva­ljujući zaslugama Kristove uračunane pravedno­sti, zauvijek je sačuvan miris tih riječi i djela.124  —The Review and Herald, March 10, 1904. {UG 153.1}

Krist će nas sigurno dovesti kući

       Je li ikome poznat slučaj da je umirući kršća­nin svojim okupljanim prijateljima rekao kako se osjeća prevaren, da nema Boga, da nema stvar­nosti u Kristovoj religiji? Ali koliko je onih koji su zaogrnuti tamnim plaštem ateizma pustili da on poklekne pred okrutnim vjesnikom smrti! Mogli bismo navesti mnoge slučajeve kad su se učeni ljudi hvalili svojim nevjerstvom i paradirali svoj ateizam. Ali kad je došla smrt, s užasom su gledali u budućnost bez zvijezda; njihove riječi na umoru su bile: „Trudio sam se vjerovati kako nema Boga, da nema nagrade za vjerne, da nema kazne za zle. Ali kako je besmislen bio taj pokušaj! Sada znam da se moram suočiti sa sudbinom izgubljenih.” {UG 153.2}

       Sir Thomas Scott uskliknuo je u svojim posljed­njim trenucima: „Do ovog trenutka vjerovao sam da nema ni Boga ni pakla. Sada znam i osjećam da postoji oboje i da sam pravednim Božjim sudom osuđen na propast!” {UG 153.3}

        Voltaire je u svoje vrijeme bio glasovit čovjek. Ži­vio je u prekrasnoj kući i bio okružen svim luksuzom što mu je srce moglo poželjeti. Poštovali su ga kra­ljevi. Velikani ovog svijeta tražili su njegovo društvo. Jednom prigodom ljudi su ispregli konje iz njegovih kola i sami ih trijumfalno provezli kroz gradi… {UG 154.1}

        Pođite sada do samrtne postelje kršćanina Halburtona u Škotskoj. Bio je siromašan, a uz to je jako patio. Nije imao ništa od onoga što je Voltai­re posjedovao, ali je bio beskonačno bogatiji. Re­kao je: „Uskoro ću umrijeti. Kad dođe uskrsnuće, ustat ću vidjeti svojega Gospodina i živjeti zauvi­jek. Blagoslivljam Njegovo ime što sam Ga našao umirem radujući se u Njemu! Blagoslivljam Boga što sam se rodio!” {UG 154.2}

      U izvještaju o posljednjim danima Sir Davisa Brevvstera, njegova kćerka piše: „Zahvaljivao je Bogu što je put spasenja bio tako jednostavan. Nije bio potreban nikakav posebni argument, nikakav naročiti trud. Vjerovati u Gospodina Isusa Krista značilo je živjeti. On se uzdao u Njega i uživao Nje­gov mir.” Posljednje riječi ovog velikog znanstveni­ka bile su: „Život mi je bio veoma lijep, a sada slijedi još veća ljepota. Vidjet ću Isusa koji je sve stvorio, koji je stvorio svjetove. Vidjet ću Ga onakva kakav jest. Da, imao sam Svjetlo mnogo godina. O kako je snažno! Osjećam se siguran, zadovoljan.^ {UG 154.3}

      „Put bezbožnika hrapav je”, ali putovi mudro­sti su „putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.” Vrata na putu prema dolje mogu biti ukrašena cvijećem, ali na njemu ima trnja. Svjetlo nade koje svijetli s njegova ulaza nestaje u tami očajanja; a duša koja ide tim putem silazi u sjene neprolazne noći. {UG 154.4}

       Ali onaj tko uzima Krista za vodiča, sigurno će stići kući. Put može biti težak, a uspon strm; s de­sna i lijeva mogu vrebati mnoge zamke. Možda se na našem putu moramo naučiti  kad smo umorni, kad čeznemo za odmorom, možda se moramo i dalje mučiti; kad nam se magli pred očima, možda se moramo boriti; kad smo obeshrabreni, mora­mo se i dalje nadati; ali ako nas Krist vodi, na kraju ćemo stići u željeno Nebo. Krist je ovaj težak put prošao prije nas, On ga je izravnao za naše noge. {UG 155.1}

       Oni koji hode putovima mudrosti, čak se i u nevoljama raduju, jer Onaj koga voli njihova duša pored njih korača nevidljiv. Svakim korakom kojim se dižu, oni mnogo jasnije naziru dodir Njegove ruke; na svakom koraku jasnije zrake slave od Ne­vidljivoga osvjetljavaju njihov put, a njihove pje­sme hvale postaju sve snažnije i uzdižu se da se pridruže pjesmama anđela pred prijestoljem. ,,A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.”125 4 —The Signs of the Times, August 3, 1904. {UG 155.2}

Po Kristu posvećeni grob

         Krist je posvetio grob prolazeći kroz smrt. Gos­podin Isus je slomio .okove groba i nad Josipovom otvorenom grobnicom objavio: „Ja sam uskrsnu­će i život” (Ivan 11,25) Njegovom nazočnošću grob je posvećen. Njegove stope, dok je nosio križ, mogu se slijediti u Njegovu životu i one svje­doče o Njegovu karakteru.126 —Letter 103, 1898. {UG 155.3}

Naše vrijeme za pranje i glačanje

       Mi znamo kome vjerujemo. Ljudi mogu govoriti kako su nam misli suviše usmjerene prema Nebu, alj mi znamo bolje. Mi smo bili u ovome Djelu sko­ro četrdeset osam godina i znamo nešto o služe­nju Bogu, Ja dobro znam što je težak gubitak kad ovdje stojim sama, kad je onaj koji je stajao pored mene, i na čiju sam se veliku Ijubav oslanjala tri­deset godina, otišao; pa ipak nisam sama, jer moj pomagač je Krist. Oh, kako bih željela da se podi­gnu zastori pa da možemo vidjeti Krista u Njegovoj slavi! Mi trebamo biti članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskoga Kralja. Sada imamo prednost znati da je pored nas Krist kao naš pomoćnik. {UG 156.1}

       Krist kaže: „Znam tvoja cijela.” On zna živiš li životom savršenstva; voliš ti razgovarati i razmi­šljati o Njemu, i pričinja li ti radost kad Ga hvališ. Očekujemo Ii da ćemo konačno stići na Nebo i pri­družiti se nebeskom zboru? Što se karaktera tiče, kao što odlazimo u grob, tako ćemo iz njega izići. Jer ovo se smrtno treba obući u besmrtnost i ovo raspadljivo u neraspadljivost (vidi 1. Korinćanima 15,54). Tada će se promijeniti tijelo, ali vrijeme za pranje i glačanje je sada. Vrijeme je oprati svoje haljine i obijeliti ih u Janjetovoj krvi.127 — Manuscript 84, 1886. {UG 156.2}

Sazrijevati za žetvu

     Sastanak pod šatorima u Worcesteru, u save­znoj državi Massaehusetts, od 22. do 28. kolovo­za … bio je za mene posebna prigoda. Ondje sam srela mnoštvo vjernika od kojih sam s nekima bila povezana u Djelu bd samog početka poruke tre­ćeg anđela. Od našeg posljednjeg sastanka pod šatorima, brat Hastings, jedan od vjernih stjegonoša, pao je na svojem položaju. Rastužila sam se kad sam vidjela druge pognute pod slabostima starosti, ali i sretna vidjeti ih kako željno slušaju riječi života. Božja Ijubav i Njegova istina čini se da su sijali  i njihovim srcima i osvijetlili im lice. Dok su slušali vijest od Boga iz usta Njegovih slugu, oči su im često bile ispunjene suzama, ne žalosnicama već radosnicama. Ovi ostarjeli putnici pribiva­ su skoro svim sastancima, kao da su se, poput Tome, bojali da bi mogli biti odsutni kad bi Isus ušao i rekao: „Mir vam.” {UG 157.1}

         Poput zrela žita, ovi dragocjeni prokušani i vjerni ljudi gotovi su za žetvu. Njihov je posao sko­ro završen. Možda će im biti dozvoljeno ostati dok se Krist sa silom i velikom slavom ne pokaže na nebeskim oblacima. A mogu i u svakom trenutku napustiti redove i zaspati u Isusu. Ali dok Zemlju tmina pokriva i mrklina narode, ova djeca svjetla mogu podignuti glavu i radovati se, znajući da se približilo njihovo spasenje.128    —Life Sketches of Ellen G. White, 271, 272. {UG 157.2}

13. poglavlje

KAKO U TRENUTKU TEŠKOG GUBITKA

 

Plakati nije grijeh

Draga sestro !

        Mi suosjećamo s tobom u tvome velikom gu­bitku i udovištvu. Prošla sam stazom kojom ti sada prolaziš, pa znam što to znači. Koliko je ža­losti na našem svijetu! Koliko jada! Koliko plača! Nije pravo reći ožalošćenima: „Nemoj plakati; nije u redu da plačeš.” U takvim riječima nema utjehe. Plakati nije grijeh. Činjenica da se umrla osoba godinama mučila u slabosti i boli, ne briše suze S naših očiju. {UG 158.1}

     Naši voljeni umiru. Njihov račun s Bogom je zaključen. Ali dok razmišljamo kako je umiranje ozbiljno i značajno, moramo uzeti u obzir da je mnogo važnije živjeti. Svaki dan ovog života op­terećen je odgovornostima što ih moramo nositi. Naši osobni interesi, naše riječi, naši postupci svei to ostavlja dojam na osobe povezane s nama.

      Mi svoju utjehu trebamo naći u Isusu Kristu. Dra­gocjenom Spasitelju! Njega je uvijek dirnuo ljud­ski jad…. Drži se Izvora svoje snage!129 —Selected Messages 2:264. {UG 158.2}

Neka Gospodin bdide tvoja utjeha

Draga sestro!

     Upravo su mi dali pismo sestre G. koja opisuje tvoj teški gubitak. Duboko suosjećam s tobom, se­stro moja. Kad bih mogla biti tamo gdje te mogu posjetiti, to bih učinila…. {UG 158.3}

     Želim ti reći, sestro moja, da Gospodin ne želi da tuguješ zbog gubitka. Tvoj suprug ti je ostav­ljen mnogo više godina no što sam pretpostavlja­la da će biti. Bog ga je milosrdno poštedio, i nakon mnogih patnji, milosrdno ga pustio da počine u (susu…. Tvoj i moj suprug počivaju, Više ne osje­ćaju boli niti pate. Oni miruju. {UG 159.1}

     Žao mi je, sestro moja, što si shrvana tugom, Ali Isus, dragocjeni Spasitelj, živi! On živi za tebe. Ne brini; uzdaj se u Gospodina. … Ne žali se. Ne mrmljaj i ne plači. Ne gledaj mračnu stranu. Neka u tvojoj duši vlada Božji mir. Onda ćeš imati snagu podnijeti sve svoje muke; radovat ćeš se što imaš milost da možeš pretrpjeti. Hvali Gospodina; go­vori o Njegovoj sili. Zasladi atmosferu koja ti okru­žuje dušu. {UG 159.2}

      Ne sramoti Boga izražavanjem nezadovoljstva, već Ga hvali srcem, dušom i glasom. Gledaj na sve s pozitivne strane. Ne unosi u svoj dom oblak i sjenu. Hvali Onoga tko je svjetlo tvojega lica i tvoj Bog. Učini to i vidjet ćeš kako će sve ići glatko.1?0  —Selected Messages 2:266, 267. {UG 159.3}

Ellen VVhite u trenutku teška gubitka

      Tijekom mog nedavnoga gubitka imala sam bli­zak susret s vječnošću. Činilo mi se da sam došla pred veliko bijelo prijestolje i vidjela kako će tamo izgledati moj život. Ne mogu naći ništa čime bih se mogla pohvaliti, nikakve zasluge na koju bih se mogla pozvati. „Nedostojna, nedostojna i najma­nje Tvoje naklonosti, o moj Bože!” moj je povik. Moja jedina nada jest u razapetu,i uskrslu Spasi­telju. Pozivam se na zasluge Kristove krvi. Isus će spasiti sve koji se.pouzdaju u Njega. {UG 159.4}

      Ponekad mi teško pada sačuvati vedro lice kad mi se srce kida od muke. Ali neću dopustiti da moja tuga baca turobnu sjenu na sve oko mene. Trenuci jada i ucviljenosti često budu još tužniji i mučniji nego što bi trebali biti, jer je običaj pre­pustiti se tugovanju bez savlađivanja. Zahvaljujući Isusovoj pomoći odlučila sam da ću izbjeći to zlo; ali je moja odluka bila izložena teškoj kušnji.  {UG 160.1}

      Smrt moga supruga bila je za mene težak uda­rac, koji sam mnogo jače osjetila jer je bila tako iznenadna. Kad sam mu na licu vidjela pečat smr­ti, moji osjećaji nisu imali gotovo nikakve podrške. Poželjela sam se isplakati u svojoj tjeskobi. Ali sam znala da to ne može spasiti život mojeg dragoga; osjećala sam da ne bi bilo kršćanski prepustiti se tugovanju. Tražila sam pomoć i utjehu odozgo i Božja su mi obećanja bila potvrđena. Gospodnja me ruka krijepila. Grijeh je pripustiti se žalovanju i kukanju bez obuzdavanja. Zahvaljujući Kristovoj milosti, kad smo izloženi bolnoj kušnji, mi može­mo bijti sabrani i čak vedri. {UG 160.2}

      Naučimo pouku o hrabrosti i čvrstini iz Kristo­va posljednjeg razgovora s apostolima. Došao je trenutak rastanka. Naš Spasitelj je trebao zako­račiti na krvlju umrljan put koji će Ga odvesti na Golgotu, Nikad nije bilo težeg trenutka od onoga u kome će se uskoro naći. Apostoli su čuli riječi kojima je pretkazao svoje stradanje i smrt pa su im srca otežala tugom, a um uznemiren sumnjom i strahom. Ali nije bilo glasnih jauka; nije bilo izra­žavanja tuge. Ove posljednje svečane, znakovite sate, naš je Spasitelj proveo u upućivanju riječi utjehe i ohrabrivanja, a onda su se svi ujedinili u pjesmi hvale.131 —Selected Messages 2:267, 268. {UG 160.3}

Ellen sanja Jamesa ubrzo nakon njegove smrti

, .

      Ima tome nekoliko dana kako sam molila Gos­podina za svjetlo u pogledu moje dužnosti. U noći sam sanjala da sam u kolima, da vozim i sjedim s desne strane. Otac je bio u kolima; sjedio je meni s lijeva. Bio je jako blijed, ali miran i sabran. „Oče!” uskliknula sam. „Tako sam sretna što si opet po­red mene! Osjećala sam da je polovice mene ne­stalo. Oče, vidjela sam kako umireš; vidjela sam kako si pogreben. Je li se to Gospodin smilovao i pustio te da mi se opet vratiš, pa da radimo zajed­no kako smo to običavali?” {UG 161.1}

Izgledao je vrlo tužan. Rekao je: „Gospodin zna što je najbolje za tebe i mene. Moj posao mi je bio vrlo drag. Pogriješili srno. Odazivali smo se na uporne pozive naše braće da pribivamo važ­nim sastancima. Nismo imali srca odbiti ih. Ovi sastanci su nas oboje iscrpili više no što smo toga bili svjesni. Zadovoljili smo našu dobru braću, ali ona nisu shvatila da smo ovim sastancima preu­zeli veće terete no što je naša dob mogla podni­jeti. Oni nikad neće znati posljedice koje je ovaj dugotrajni napor ostavio na nama Bogu bi bilo drago da su oni nosili terete što smo ih godinama nosili mi. Snaga naših živaca stalno se iscrpljiva­la, a onda su naša braća pogrešno prosudila naše pobude; nisu shvatila da su naši tereti oslabili rad srca. Ja sam činio pogreške, a najveća od njih je bila Što sam dopustio da me moja Ijubav prema Božjem narodu navede da prihvatim posao što su ga trebali obaviti drugi. {UG 161.2}

        I sada, Ellen, opet će dolaziti pozivi sa željom da prisustvuješ važnim sastancima, kao u proš­losti. Ali iznesi tu stvar pred Boga i ne odgovaraj ni na najozbiljnije pozive. Život ti ionako visi o koncu. Moraš se smireno odmarati, oslobođena svakog uzbuđenja i svih neprijatnih briga. Godi­nama smo mogli činiti puno toga svojim perima u pogledu predmeta potrebnih narodu; imali smo o njima spoznaju, pa smo mogli izložiti ono što drugi nisu imali. Tako možeš raditi kad ti se snaga vrati, a hoće, i onda možeš svojim perom učiniti mnogo više no glasom.” {UG 162.1}

       Pogledao me je ozbiljno i rekao: „Nećeš zane­mariti ova upozorenja, zar ne, Ellen? Naš narod neće nikad znati s kakvim slabostima smo radili da mu služimo, jer naš je život bio povezan s na­pretkom Djela; ali Bog sve zna. Kajem se što sam njegovao tako duboke osjećaje i nerazumno ra­dio u kriznim trenucima, ne obzirući se na zako­ne života i zdravlja. Gospodin od nas nije tražio da nosimo tako teške terete, a mnoga naša braća nose tako mala bremena. Trebali smo ranije otići na pacifičku obalu i svoje vrijeme i snage posvetiti pisanju. Hoćeš li sada tako učiniti? Hoćeš li, kad ti se vrati snaga, uzeti pero i pisati o predmetima koje smo tako dugo odlagali, i ne žuriti se? Ima važnih stvari koje su potrebne našem narodu. Neka ti to bude prvi posao. Morat ćeš i ponekad govoriti narodu, ali izbjegavaj odgovornosti koje su nas shrvale.” {UG 162.2}

      „Dobro James”, rekla sam, „ti ćeš sada uvijek biti pored mene i mi ćemo zajedno raditi.” A on je odgovorio: „Ostao sam predugo u Battle Cree­ku. Trebao sam otići u Kaliforniju još prije godinu dana. Ali htio sam pomoći Djelu i institucijama u Battle Creeku. Pogriješio sam. Tvoje je srce njež­no. Bit ćeš sklona učiniti iste pogreške kao ja. Tvoj život može biti od koristi Božjem Djelu. O, kako su dragocjeni predmeti koje je Gospodin želio da iznesem narodu, ovi skupocjeni dragulji svjetla!” {UG 163.1}

       Probudila sam se. Taj san je bio neobično stva­ran. Sada možeš vidjeti i razumjeti zašto ne osje­ćam dužnost otići u Battle Creek i ponijeti odgo­vornosti Generalne konferencije. Gospodin mi to brani. I to je dovoljno.132  .—Letter 17, 1881. {UG 163.2}

Prisege da će nastaviti rad nakon suprugove smrti

      Tijekom ovog ozbiljnog napada bolesti [u Oaklandu u Kaliforniji 1888.] živo sam se sjetila ono­ga što sam doživjela na muževljevoj samrti. Prem­da jako slaba, tom sam prigodom molila s njim.        Sjedila sam pored njega, s njegovom rukom u mo­joj, dok nije zaspao u Isusu. Svečane prisege što sam ih dala da ću ostati na svojoj dužnosti duboko su mi se urezali u um prisege da ču razočarati neprijatelja/da ću stalno, ozbiljno ukazivati mojoj braći na okrutnost njihove zavisti i na zlosretne pretpostavke što poput kvasca djeluju u crkvama. Pozivat ću ih da ljube jedan drugoga, da sačuvaju svoja srca mekima sjećanjem na Ijubav što ju je Isus pokazao prema njima i na ono što je učinio za njih. A On je rekao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” (Ivan 14,12) Nikad neću moći perom ni glasom izraziti posao koji sam naslutila da je tom prigodom, dok sam sjedila pored mog supruga na samrti, stavljen pred mene. Dok sam sjedila na krevetu s umirućim suprugom, čija je ruka bila u mojoj, nisam izgubila iz vida duboko shvaćanje moga rada.133   — Manuscript 21, 1888. {UG 163.3}

Razmišljanja Ellene White o smrti Jamesa Whitea

      Nakon smrti moga muža, jedan od naše braće koji ga je visoko cijenio, rekao je: „Nemoj ga po­kopati; moli Gospodina da ga vrati u život.” Rekla sam: „Ne, ne! Premda sam svjesna veiikog gubit­ka, neću to učiniti.” Osjećala sam da je završio svoj posao. Nitko osim mene nije znao kako je veliki teret nosio u nastojanjima što smo ih uložili u na­predovanje istine. On je radio za trojicu.   {UG 164.1}

      Na početku našeg rada, kad se činilo da je na­predak izložen preprekama sa svih strana, on bi iz večeri u večer govorio: „Ellen, moramo moliti. Ne smijemo prestati dok ne osjetimo Božju silu.” On bi satima ležao budan i govorio: ,,Oh, Ellen, tako se mučim. Hoćeš li moliti za mene da ne pretrpim neuspjeh i da se ne obeshrabrim ” Zajedno bismo uputili svoje molitve, uz obilje suza, dok s njego­vih usana ne bi došle riječi: „Hvala Gospodinu! On mi je dao mir. Imam svjetlo u Gospodinu. Neću doživjeti neuspjeh. Borit ću se do kraja.” Da mu sve to još jednom priuštim? Ne, ne! Neću ga ni u kojem slučaju pozvati iz mirnog sna u život muke i boli. On će počivati do jutra uskrsnuća. {UG 164.2}

      Moj suprug je umro 1881. Tijekom vremena koje je otad prošlo, stalno mi je nedostajao. Go­dinu dana nakon njegove smrti jako sam osjećala gubitak, dok me Bog, kad sam se našla na vratima smrti, nije trenutno ozdravio. To se dogodilo na sastanku pod šatorima u Healdsburgu, oko go­dinu dana nakon smrti moga muza. Od tog vre­mena bila sam spremna živjeti ili umrijeti, onako kako. Gospodin vidi da će Ga to proslaviti na naj­bolji način.134  .—Letter 396, 1906. {UG 165.1}

14* poglavlje

POUKE IZ ŽIVOTA BIBLIJSKIH OSOBA

 

Abrahamova vjera

      Abraham je bio starac kad je od Boga primio zaprepašćujući zapovijed da prinese sina Izaka na žrtvu paljenicu. Čak su ga i ljudi njegova naraštaja smatrali starim. Žar njegove mladosti je izblijedio. Više mu nije bilo lako podnositi teškoće i suprot­stavljati se opasnostima. U snazi mladosti čovjek se, svjestan svoje snage, može oduprijeti oluji i nadvla­dati obeshrabrenje koje bi ga skršilo kasnije u živo­tu, kad mu se nesigurni koraci približavaju grobu. {UG 166.1}

       Ali u svojoj providnosti Bog je svoju posljednju i najtežu probu sačuvao za Abrahama kad ga je pritisnuo teret godina i kad je težio za počinkom od briga i truda. Gospodin mu se obratio riječima: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš” i prinesi ga „kao žrtvu paljenicu.” (Postanak 22,2) Starčevo je srce zadrhtalo od užasa. Gubitak toga sina zbog bolesti kidao bi očevo srce; njegova bi se sijeda glava pognula u boli; ali od njega se tražilo da vlastitom svojom rukom prolije skupocjenu sinov­ljevu krv. To mu se činilo zastrašujuće nemogućim. {UG 166.2}

      No, progovorio je Bog i Njegova se zapovijed mora poslušati. Abraham je bio opterećen godi­nama, ali to ga nije oslobodilo vršenja dužnosti. Zgrabio je štap vjere i, otupljen od boli, uzeo za ruku svoje prekrasno dijete u cvijetu mladosti, te krenuo izvršiti Božju zapovijed. Stari patrijarh je bio čovjek kao i mi; želje i sklonosti su mu bile slič­ne našima; volio je svoga sina koji mu je bio utje­ha u starosti i kome su pripadala Božja obećanja. {UG 166.3}

      Ali Abraham se nije pitao kako se mogu ispuniti Božja obećanja ako Izak bude pogubljen. Nije ra­spravljao sa svojim ranjenim srcem, već je Božje na­ređenje ispunio doslovno, sve dok nije, u trenutku kad je podigao nož da ga zabije u dršćuće tijelo svo­jega sina, začuo riječi; „Ne spuštaj ruku na dječaka … Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.” (Postanak 22,12) {UG 167.1}

      Ovaj veliki čin vjere zapisan je na stranicama svete povijesti da bi do svršetka vremena svijetlio kao slavan primjer. Abraham nije molio da ga sta­rost oslobodi poslušnosti Bogu. Nije rekao: „Moja je kosa sijeda, muževne snage je nestalo. Tko će mi biti utjeha kad više ne bude Izaka? Kako može ostarjeli otac proliti krv sina jedinca?” Ne! Progo­vorio je Bog i čovjek mora poslušati bez pogovora i mrmljanja, bez malodušna odustajanja. {UG 167.2}

      U našim današnjim crkvama potrebna je Abrahamova vjera da rasprši tamu koja ih oba­vija i zamračuje predivno svjetlo Božje Ijubavi pa im guši duhovnost. Starost nipošto ne može opravdati naš neposluh prema Boga, Naša vjera treba obilovati dobrim djelima, jer vjera bez dje­la je mrtva. Svaka obavljena dužnost/ svaka žrtva učinjena u Isusovo ime, donijet će neizrecivo ve­liku nagradu. U obavljanju dužnosti govori Bog i daje svoj blagoslov; ali od nas traži da Mu preda­mo sve svoje sposobnosti. Srce i um, cijelo biće, moramo predati Njemu; jer u protivnom nećemo postati pravi kršćani.135  —Testimonies for the Church 4:144, 145. {UG 167.3}

Davidova molitva

      Pokazano mi kako je David molio Gospodi­na da ga ne napusti u starosti, pa sam razumje­la uzrok njegove usrdne molitve. Vidio je da je većina ostarjelih oko njega bila nesretna i da su negativne crte karaktera s godinama jačale. Oni koji su po naravi bili škrti i pohlepni, u starosti su bivali još odbojniji. Ako su bili zavidni, razdrazljivi i nestrpljivi, starenjem su takvima postajali još u većoj mjeri. {UG 168.1}

      David je bio uznemiren kad je vidio da su kralje­vi i knezovi, koji su u naponu svoje muževne snage naizgled imali Božji strah, u starosti postali zavidni najboljim prijateljima i rođacima. Stalno su se pribojavali kako se njihovi prijatelji za njih zanimaju iz sebičnih pobuda. Slušali bi lažne nagovještaje i zlonamjerne savjete stranaca o onima u koje su trebali imati povjerenja. Njihova neobuzdana lju­bomora ponekad se razbuktala u plamen, zato što se svi nisu slagati š njihovim sve slabijim rasuđi­vanjem. Njihova je pohlepa bila strašna. Često su mislili da im vlastita djeca i rođaci žele smrt, eda bi zauzeli njihovo mjesto, dočepali se njihova bo­gatstva i primili počasti koje su se njima ukazivale. A nekima su zavist i pohlepa toliko ovladali da su pobili vlastitu djecu. {UG 168.2}

      David je primijetio da su neki, premda su u mu­ževnoj snazi živjeli pravednim životom, po svemu sudeći u starosti izgubili vlast nad sobom. Sotona se umiješao i usmjeravao njihov um tako da su postali nemirni i nezadovoljni. Kralju se činilo da je Bog napustio mnoge stare ljude pa su se izložili podsmijehu i pogrdama svojih neprijatelja. Sve ga je to duboko uznemirilo; brinulo ga je gledanje u vrijeme kad će i on ostarjeti. Bojao se da će ga Bog napustiti i da će biti nesretan poput drugih starih ljudi čiji je život poznavao/te da će biti pre­pušten pogrdama Gospodnjih neprijatelja. {UG 169.1}

      S ovim teretom na duši usrdno je molio: ,,Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne za­pusti me!” „Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima bu­dućima silu tvoju.” (Psalam 71,9.17.18) David je osjećao potrebu čuvati se zala što prate starost.136  —Testimonies for the Church 1:422, 423. {UG 169.2}

David je planirao unaprijed

      U sređivanju svojih poslova David je dobar primjer svima koji su zašli u godine, kako trebaju svoje poslove srediti dok su još kadri to učini­ti, tako da, kad se približi smrt i umne im snage oslabe, nemaju ništa svjetovnoga što bi njihov um odvratilo od Boga.137   —The S.D.A. Bible CommentaUG 2:1025. {UG 169.3}

Kako se Petar ponio suočen sa smrću

     Nakon ponovna ustoličenja poslije odricanja od Krista, Petar je neustrašivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvažnost u propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja. Leže­ći u ćeliji, sjetio se riječi što mu ih je Krist uputio: „Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasi­vao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.” Tako je Isus ovom učeniku na­javio način na koji će umrijeti; čak je prorekao da će ruke raširiti na križu. {UG 170.1}

     Kao Židov i stranac, Petar je bio osuđen na šibanje i razapinjanje. Suočen s ovom strašnom smrću, apostol se sjetio svoga velikoga grijeha kad je na suđenju zanijekao Isusa. Dok nekoć nije bio spreman priznati križ, sada je smatrao rado­šću mogućnost dati život za Radosnu vijest, držeći da je za njega, koji se odrekao svoga Gospodina, prevelika čast umrijeti istim načinom kojim je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbog toga grijeha i Krist mu je oprostio; to je bilo vidljivo iz uzvišena naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nikad nije mogao oprostiti. Čak ni pomisao na patnje tog strašnog posljednjeg prizora nisu mogle umanjiti gorčinu njegove tuge i kajanja. Kao posljednju uslugu od svojih je krv­nika tražio da ga na križ razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtjevu pa je takvom smrću umro veliki apostol Petar.138  —The Review and Herald, September 26, 1912. {UG 170.2}

Ostarjeli apostol na Patmosu

     Od utemeljenja Kristove crkve prošlo je više od pola stoljeća. Radosna vijest je tijekom tog vre­mena bila stalno izložena protivljenju. Njezini ne­prijatelji ni za trenutak nisu umanjili napore; na kraju su uspjeli pridobiti moć rimskog vladara za borbu protiv kršćana. {UG 171.1}

     U strašnu progonstvu što je uslijedilo, apostol Ivan je mnogo učinio na učvršćivanju i jačanju vjere vjernika. Iznosio je svjedočanstvo koje njegovi pro­tivnici nisu mogli osporavati i koje je njegovoj braći pomoglo da se odvažno i vjerno suoče s nevoljama što su ih snašle. Kad je izgledalo da će se, pod že­stokim protivljenjem s kojim su se morali sučeliti, vjera kršćana pokolebati, stari, prokušani Isusov sluga, silno bi i rječito ponavljao povijest o raspe­tom i uskrslom Spasitelju. Ostao je čvrst u vjeri; s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest: „Što bješe od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli/što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života … što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama.” (1. Ivanova 1,1-3) {UG 171.2}

      Ivan je doživio duboku starost. Rio je svjedok razaranja Jeruzalema i propasti prelijepoga Hra­ma. Budući da je bio posljednji od učenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijest imala si­lan utjecaj u naglašavanju činjenice da je Isus Me­sija/Otkupitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost pa su se, zahvaljujući njegovu poučavanju, mnogi stalno odvraćali od nevjere. {UG 171.3}

      Židovski knezovi bili su ispunjeni ogorčenom mržnjom prema Ivanu zbog njegove nepokoleblji­ve odanosti Kristovu djelu. Izjavili su da će njihov trud protiv kršćana biti bezuspješan dokle god u uširma ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedočan­stvo. Da bi se zaboravila Isusova čuda i nauk, tre­ba Ušutkati glas odvažna svjedoka.  {UG 172.1}

      Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovu vjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo naučavahje. Lažni su ga svjedoci optuživali da naučava zavodljiva krivo­ vjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da će svo­jim optužbama uspjeti iznuditi učenikovu smrt. {UG 172.2}

      Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jedno­stavnošću i iskrenošću da su njegove riječi osta­vile snažan dojam. Slušatelj! su se čudili njegovoj mudrosti i rječitosti. Ali, što je njegovo svjedoče­nje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mržnja nje­govih protivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao osporavati prosuđivanje Kristova vjer­na zastupnika, niti je što mogao učiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine; ali je ipak odlučio ušutkati ga. {UG 172.3}

       Ivana su bacili u kotao kipućeg ulja, ali je Gos­podin sačuvao život svog vjernoga sluge, kao što je sačuvao trojicu Hebreja u užarenoj peći. Nakon izgovorenih riječi: „Tako neka propadnu svi koji vjeruju u ovog varalicu Isusa Krista iz Nazareta”, Ivan je izjavio: „Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemu što su Sotona i njegovi anđeli mogli smi­sliti da Ga ponize i muče. On je dao svoj život za spasenje svijeta. Čast mi je što mogu stradati radi Njega. Ja sam slab, grješni čovjek. Krist je bio svet, bezopasan, neokaljan. Nije učinio grijeha niti se našlo krivnje u Njegovim ustima.” Ove su riječi djelovale pa su Ivana iz kotla izvadili oni koji su ga u nj i bacili. {UG 172.4}

       Na apostola je ponovno pala teška ruka pro­gonstva. Carevim ukazom prognan je na otok Patmos, osuđen „zbog riječi Božje i Isusova svjedočanstva” (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislili su njegovi neprijatelji, više neće osjećati njegov utje­caj, jer će na kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi. {UG 173.1}

      Neprijatelji istine su prividno trijumfirati, ali Božja ruka je nevidljivo djelovala u tami. Bog je dopustio da Njegov vjerni sluga bude stavljen tamo gdje mu je Krist mogao čudesnije otkriti sebe, i božanske istine za prosvjetljenje crkava. Neprijatelji istine su se nadali da će osuđivanjem Ivana na progonstvo zauvijek ušutkati glas vjerna učenika; ali na Patmosu je primio vijest čiji utjecaj njegovi neprijatelji nisu mogli uništiti, vijest koja je sve više trebala jačati Crkvu do svršetka vreme­na. Premda nisu bili oslobođeni odgovornosti za zlo koje su učinili, Ivanovi progonitelji postali su u Božjim rukama oruđa koja su izvršila Njegovu namjeru; svaki pokušaj da se svjetlo ugasi, još ga je više istaknuo. {UG 173.2}

      Kao mjesto progonstva zločinaca Rimske su vlasti izabrale Patmos, goli, stjenoviti otok u Egej­skom moru; ali za Božjeg slugu ovo turobno mje­sto postalo je vratima Neba. Ovdje, isključen od užurbanosti života i aktivna rada u prethodnim godinama, imao je društvo Boga i Krista te nebe­skih anđela; od njih je primio upute za Crkvu za sva buduća vremena. Tu su mu prikazani završni prizori zemaljske povijesti i tu je napisao viđenja primljena od Boga. Kad mu glas više nije mogao svjedočiti o Onomu koga je ljubio i komu je slu­žio, vijesti primljene na toj pustoj obali trebale su poput svjetiljke svijetliti objavljujući sigurnu Gos­podnju nakanu za sve narode na Zemlji-{UG 174.1}

      Među liticama i stijenama na Patmosu Ivan je održavao zajedništvo sa svojim Stvoriteljem. Raz­mišljao je o svom proteklom životu; sama pomi­sao na primljene blagoslove ispunila mu je srce mirom. Živio je životom kršćanina, pa je s vjerom mogao reći: »Mi znamo da smo prešli iz smrti u život.” (X. Ivanova 3,14) Car koji ga je prognao to nije mogao reći. On je mogao vidjeti samo bojna polja i krvoproliće, opustošene domove, udovi­ce u suzama i siročad, plod častoljubive želje da bude prvi. {UG 174.2}

       U svom osamljeničkom domu Ivan je mogao temeljitije no ikad proučavati očitovanja božan­ske sile kako su zapisana u knjizi prirode i na nadahnutim stranicama. Bilo mu je uživanje razmi­šljati o djelima stvaranja i obožavati božanskog Arhitekta. Prijašnjih godina oči su mu se nagledale brežuljaka prekrivenih šumama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek je volio u ljepoti prirode tražiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobno­sti. Sad je bio okružen prizorima koji bi mnogima izgledali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukčiji. Premda je ovaj okoliš bio pust i gol, pla­vo nebo nad njim bilo je vedro i prekrasno poput neba iznad njegova voljena Jeruzalema. U divljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubina­ ma, u ljepoti nebeskog svoda čitao je važne pou­ke. Sve je to govorilo O Božjoj moći i slavi. {UG 174.3}

      Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke po­topa koji je preplavio Zemlju zato što su se njezini stanovnici usudili prestupati Božji zakon. Stijene, koje su vode izbacile iz velike dubine zemlje, živo su ga podsjećale na užase tog strašnog izlijevanja Božje srdžbe. U glasu mnogih voda kad bezdan doziva bezdan prorok je čuo Stvoriteljev glas. More, izloženo bijesu nemilosrdnih Vjetrova, do­čaravalo mu je srdžbu uvrijeđena Boga. Silni va­lovi u strahovitom komešanju, prisiljeni zadržati se u granicama što ih je postavila nevidljiva ruka, svjedočili su 0 vlasti beskonačne Sile; Nasuprot tome, shvatio je slabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz prašine, nadimaju svojom navodnom mudrošću i snagom, a srcem ustaju protiv Vladate svemira, kao da je Bog u svemu sli­čan njima. Stijene su ga podsjećale na Krista/Sti­jenu svoje snage, u čiji se zaklon mogao skloniti bez straha. Od prognana apostola na stjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije težnje duše za Bogom, najtoplije molitve.139   —The Review and Herald, September 5, 1912. {UG 175.1}

Najljepši trenuci u Ivanovu životu

     Ivanov život vrlo zorno pokazuje na koji način Bog može upotrijebiti ostarjele radnike. Kad je prognan na otok Patmos, mnogi su smatrali da Ivan više ne može služiti, da je on stara i prelo­mljena trska, gotova pasti svakog trenutka. Ali Gospodin je vidio da ga još uvijek može upotrije­biti. Premda više nije mogao biti na mjestu gdje je prije radio, nije prestao svjedočiti za istinu. Čak je i na Patmosu uspio steći prijatelje i obraćeni­ke. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je naviještao uskrsla Spasitelja koji na Nebu posre­duje za svoj narod, dok se ne vrati da ga uzme k sebi. Pošto je ostario u službi za svoga Gospodina, primio je s Neba više poruka no što ih je primio tijekom svih dotadašnjih godina.140  —The Acts of the Apostles, 572, 573. {UG 176.1}

        Svojim životom u starosti Ivan je prikazao Kristov život. Doživio je starost od skoro stotinu godina i uvijek iznova neumorno ponavljao izvje­štaj o razapetu i uskrslu Spasitelju. Vjernici su bili izloženi progonstvu a mladi u vjeri često su bili u opasnosti Krista izgubiti iz vida. Ali stari, prokuša­ni isusov sluga ostao je čvrst u vjeri.141  — The S.D.A. Bible CommentaUG 7:947. {UG 176.2}

Utjeha iz doživljaja biblijskih osoba

     U iskustvu što ga je Ivan stekao tijekom pro­gonstva nalazi se pouka o čudesnoj snazi i utjesi za Božji narod. Bog ne sprječava spletkarenje zlih ljudi, ali čini da se njihovi planovi okrenu na do­bro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani. Često evanđeoski radnik svoje djelo obav­lja usred oluje progonstva, ogorčena protivljenja i nezasluženih prijekora. Neka se u takvim trenu­cima sjeti da je iskustvo, što će ga steći u peći ne­volja i patnji, vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi bliže k sebi eda bi im pokazao njiho­ve slabosti i svoju snagu, i naučio ih oslanjati se na Njega. Tako ih priprema za krize, za preuzimanje odgovornih položaja i za ostvarenje velike namje­re za koju su dobili snagu. {UG 176.3}

     Božji vjesnici su se u svim vremenima izlagali prijeziru i progonstvu zbog istine. Josipa su okleve­tali i progonili zato što je ustrajao u kreposti i po­štenju. Davida, tog izabranog Božjeg vjesnika, ne­prijatelji su lovili kao divlju zvijer. Daniel je bačen u lavlju jamu, jer je ostao odan Nebu. Job je ostao bez svega što je imao; bio je tako bolestan da su ga se njegova rodbina i prijatelji gnušali; ali ostao je vjeran. Jeremiju nisu mogli spriječiti da iznosi rije­či koife mu je Bog povjerio; njegovo je svjedočenje toliko razbjesnilo kralja i knezove da su ga bacili u muljevitu jamu. Stjepan je kamenovan zato što je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali u tamnicu, batinali, kamenovali i na kraju smaknuli zato što je bio vjeran Božji vjesnik poganima. A Ivan je bio prognan na otok Patmos „zbog riječi Božje i zbog Isusova svjedočanstva”. {UG 177.1}

      Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoče o po­stojanosti Božjih obećanja o Njegovoj trajnoj nazočnosti i milostivoj potpori. Oni svjedoče o snazi vjere koja se uspješno opire silama svijeta.

     Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmračnijem času i osjećati, bez obzira na veličinu kušnje i izlo­ženosti oluji, da je za kormilom naš Otac. Samo oko vjere može prodrijeti u budućnost te ispravno procijeniti vrijednost vječnog blaga.142  —The Review and Herald, September 12, 1912. {UG 178.1}

Salomonov otpad

     Salomonov život je pun opomene, ne samo za mlade već i za one u zrelim godinama i ostarjele, za one koji silaze sa životna brijega i gledaju kako sunce zalazi. … {UG 178.2}

     Umjesto da po karakteru stoji kao jedar hrast, Salomon je pao pod snagom kušnje. Umjesto da bude što čvršći u snazi, pokazalo se da je najslabiji od ljudi.  {UG 178.3}

     Iz takvih bismo primjera trebali naučiti da su budnost i molitva jedina sigurnost, kako za mlade tako i za stare. Sotona će tako oblikovati okolno­sti da će one, ukoliko nas ne bude održavala bo­žanska snaga, gotovo neprimjetno oslabiti utvrde duše. Na svakom se koraku trebamo pitati: „Je li ovo Gospodnji put?” {UG 178.4}

     Dokle god nam život traje, potrebno je s nepo­kolebljivom odlučnošću bdjeti nad svojim sklono­stima i strastima. Postoji unutarnja pokvarenost, vanjske kušnje, i kada god Božje Djelo treba na­predovati, Sotona planira tako urediti okolnosti da duša bude nadmoćnom silom izložena kušnji. {UG 178.5}

     Ako se ne oslanjamo na Boga, ako naš život nije sakriven s Kristom u Bogu, ne možemo nijednog trenutka biti sigurni.  Me obazirući se na upozorenja Božje Riječi i svjedočanstva Njegova Duha, mnogi su zatvorili oči pred opasnošću i nastavili svojim putem, zave­deni, obmanuti Sotonom dok ne padnu pod nje­govim kušnjama. Onda se prepuste očaju. Takav je bio Salomonov život. Ali je Čak i za njega bilo pomoći. On se iskreno pokajao za svoje grijehe i tako našao pomoć. {UG 179.1}

      Neka se nitko ne igra s grijehom kao on u nadi da se može izvući sam. Grijehu se može popuštati samo uz opasnost vječna gubitka. Ali nitko tko je pao ne treba se prepustiti očaju. Ostarjeli ljudi, nekada u časti kod Boga, možda su uprljali svoju dušu žrtvujući vrlinu na oltaru strasti; ali ako se pokaju, ako odbace grijeh i vrate se Bogu, za njih još uvijek ima nade. {UG 179.2}

      Zloporaba plemenitih darova u Salomonovu slučaju treba biti svima upozorenje…. Njegov ži­votopis ostaje kao svjetionik upozorenja da mladi i stari mogu saznati sigurne posljedice dostupanja od Gospodnjih putova. {UG 179.3}

     Salomon je postupao posve suprotno Božjoj volji. Bog ga je učinio čuvarem svetih istina, ali on se pokazao nevjeran svetom povjerenju. Sklo­pio je političke saveze s poganskim kraljevstvima, posebno s Egiptom i Fenicijom. Jedan pogrešan korak vodio je drugome. Druženje s ovim narodi­ma dovelo je do toga da mu njihovi neznabožački postupci više nisu izgledali tako odvratni, pa su na kraju njihovi čulni običaji i najmračniji obredi uvezeni u Palestinu. Salomonova osjetljivost je otupjela, a savjest mu okorjela. Postao je slab i kolebljiv. Pravednost njegove ranije vladavine ustupila je mjesto tiraniji. Dok je nekoć bio čuvar svoga naroda, sada je postao despot. Za održava­nje svoje raskoši i razuzdanosti nametnuo je siro­mašnima teške poreze.  {UG 179.4}

      Onaj koji je prigodom posvećenja Hrama rekao svome narodu: ,,A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu”, sam je postao prije­stupnikom. Srcem i životom zanijekao je vlastite riječi. Slobodu je zamijenio samovoljom. Poku­šavao je, bez obzira na cijenu, ujediniti svjetlo s tamom, Krista s Belijarom, čistoću s nečistoćom, dobro sa zlom. Zar nećemo prihvatiti opomenu i izbjegavati grijehe koji su savladali njega koji je nazvan najmudrijim od ljudi?143   —Letter 8b, 1891. {UG 180.1}

Salomonova slabost svjetionik upozorenja

      O Salomonu nadahnuti izvještaj kaže: „Njego­ve su mu žene okrenule srce prema drugim bogo­vima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi.”  {UG 180.2}

      Ovo nije predmet kojemu možemo pristupiti s osmijehom. Srce koje ljubi Isusa neće težiti za protuzakonitom Ijubavi drugih. Krist zadovolja­va svaku potrebu. Ova površna Ijubav ima isto obilježje kao uzvišeno uživanje što ga je Sotona obećao Evi. To znači čeznuti za onim što je Bog zabranio. Kad je prekasno, stotine mogu upozo­riti druge da ne prilaze ponoru, Intelekt, položaj i bogatstvo nikad, nikad ne mogu nadomjestiti mo­ralne osobine. Čiste ruke, čisto srce i plemenito, iskreno posvećenje Bogu i istini, Gospodin cijeni više od žežena ofirskoga zlata. {UG 180.3}

       Loš utjecaj ima trajnu snagu. Voljela bih da ovaj predmet mogu staviti pred Božji narod koji vrši zapovijedi onako kako je on meni pokazan. Neka tužna uspomena na Salomonov otpad bude svakoj duši upozorenje da izbjegava ovaj ponor. Najveći kralj koji je ikad držao žezlo, za kojega je rečeno da je bio Božji miljenik, pogrešno usmje­renom ljubavlju uprljao se i bijedno se odrekao Boga. Najmoćniji vladar na Zemlji nije uspio vla­dati svojim strastima. Salomon se možda spasio „kao kroz oganj”, ali njegovo pokajanje nije moglo izbrisati uzvišice, niti uništiti uspravljeno kamenje koje je ostalo kao dokaz njegovih zločina. Osra­motio je Boga jer je odlučio prepustiti se požudi umjesto biti dionikom božanske naravi. {UG 181.1}

        Kakvu je baštinu Salomonov život ostavio oni­ma koji će se služiti njegovim primjerom da oprav­ daju vlastite pokvarene postupke. Mi prenosimo u baštinu ili dobro ili zlo, Hoće’ li naš život i primjer biti blagoslov ili prokletstvo? Hoće ti ljudi gledati naš grob i reći: „On me je upropastio” ili: „On me je spasio”?… {UG 181.2}

       Pouka što ju trebamo naučiti iz Salomonova ži­vota posebno se odnosi na moralni život starijih, onih koji se više ne penju na planinu već silaze i gledaju zalaz sunca. Nedostatke u karakteru mla­dih kojima ne vlada Ijubav i vjera u Isusa Krista može se očekivati. Vidimo mlade kako se koleba­ju između dobra i zla, neodlučni izabrati između određenog načela i gotovo nesavladive bujice zla koja im izmiče tlo pod nogama i odvlači ih u propast. Ali od zrelih ljudi očekujemo nešto bolje. Očekujemo da se karakter učvrsti, načela ukorije­ne, da budu daleko od Opasnosti onečišćenja. {UG 181.3}

      Ali Salomonov slučaj pred nama je kao svjetio­nik upozorenja. Kad ti, Ostarjeli putniče, koji si vo­dio životne bitke, misliš da stojiš, pazi da ne padnešl Kako se, u Salomonovu slučaju, slab, kolebljiv karakter, po prirodi odvažan, čvrst i odlučan, za­ljuljao kao trska na vjetru pod silom kušačal Kako se stari čvornati libanonski cedar, čvrsti bašanski hrast, mogao saviti pod udarom kušanja! Kakve li pouke za sve koji žele spasiti svoju dušu, da stal­no bdiju u molitvi! Kakva li upozorenja da u srcu stalno čuvaju Kristovu milost, da se bore s unutar­njom pokvarenošću i vanjskim kušnjama !144  —The S.D.A. Bible CommentaUG 2:1031, 1032. {UG 182.1}

Svjetovna slava nasuprot nepokolebljiva poštenja

      Za sjedokose ljude se znalo reći kako nema opasnosti da bi napustili svoj položaj, ali u Salomonovu slučaju, kad je ostario, čujemo da je izgu­bio vezu s Bogom. Zašto? Zato što je čeznuo za slavom* časti i bogatstvom ovoga svijeta; zato što je uzimao žene iz idolopokloničkih naroda i skla­pao saveze stim narodima. Istina je da je ovim sa­vezima donosio zlato iz Ofira i srebro iz Tarza, ali je to bilo nauštrb vrline, načela i čestita karaktera.  {UG 182.2}

      Tijekom povijesti židovskog naroda vidimo da se Božji narod, bilo stari ili mladi, trebao dr­žati odvojeno od idolopokloničkih naroda koji su ih okruživali. Bog ima danas narod; zato je, kao u drevna vremena, potrebno da se Njegov narod drži odvojeno, da bude čist i neumrljan od svijeta, njegova duha i utjecaja, jer svijet postavlja mjerila protivna načelima istine i pravednosti.145  —The Review and Herald, JanuaUG 4, 1887. {UG 183.1}

Utjecaj na dobro ili na zlo

     Salomonovoje pokajanje bilo iskreno, ali šteta prouzročena njegovim nepravednim ponašanjem nije se mogla poništiti. Tijekom njegova otpadništva u kraljevstvu je bilo ljudi koji su ostali vjerni, koji su opravdali ukazano povjerenje i sačuva­li svoju neporočnost i odanost. Ali mnogi su bili zavedeni stranputice; a sile zla koje je pokrenuo uvođenjem idolopoklonstva i svjetovnih običaja, pokajnički kralj nije mogao lako obuzdati. Njegov utjecaj na dobro bio je uvelike oslabljen. Mnogi su oklijevali pokloniti svoje puno povjerenje nje­govu vodstvu, lako je kralj priznao svoje grijehe i na dobro budućim naraštajima napisao izvještaj svojoj ludosti i pokajanju, nikad se nije mogao ponadati da će time potpuno poništiti poguban utjecaj svojih zlih djela. Ohrabreni njegovim otpadništvom, mnogi su nastavili činiti zlo. I u zlo­sretnom ponašanju mnogih kraljeva nakon njega mogu se pronaći tragovi žalosna utjecaja njegove zloporabe od Boga dobivene sposobnosti. …  {UG 183.2}

     Među mnogim poukama što se mogu izvući iZ Salomonova života, nijedna nije tako odlučno na­glašena kao Ona o snazi utjecaja na dobro ili na zlo. Bez obzira na ograničenost područja našega područja, mi ipak širimo utjecaj na korist ili na štetu. Bez našeg znanja ili nadzora utjecaj djeluje na blagoslov ili na prokletstvo. On može biti težak mračan zbog nezadovoljstva ili sebičnosti, otro­van zbog smrtonosne mrlje nekog omiljenoga gri­jeha; ili može biti nabijen životođavnom snagom vjere, hrabrosti i nade, ugodan zbog mirisa Ijuba­vi. Ali svakako će biti poticaj na dobro ili na zloj146  —Prophets and Kings, 84, 85. {UG 184.1}

Dodatak A

BIBLIJSKI ULOMCI KORISNI ZA STARIJE

      A ti ćeš k očima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen..—Genesis 15:15. {UG 185.1}

      Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! —Leviticus 19:32. {UG 185.2}

      Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: „Što savjetujete da odgovorim ovOme narodu?” {UG 185.3}

     Oni mu Odgovoriše: „Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lije­pim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge.” {UG 185.4}

     Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. … {UG 185.5}

     Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. {UG 185.6}

     I reče im po savjetu mladih: „Moj je otac ote­žao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.”… {UG 185.7}

     Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. 1 Kings 12:6-8, 13, 14, 19. {UG 185.8} )

     Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. —Job 12:12. {UG 185.9}

     Pa da mi je i doiinom smrti proći, zla se ne bo­jim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utje­ha su meni. —Psalm 23:4. {UG 186.1}

     Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! —Psalm 71:9. {UG 186.2}

     Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju.—Psalm 71:18, Moffatt. {UG 186.3}

    Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost…. {UG 186.4}

    Nauči nas dane naše brojiti> da steknemo mu­dro srce. —Psalm 90:10, 12. {UG 186.5}

    Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde. .—Psalm 92:14, 15. {UG 186.6}

    Hvalite Jahvu sa zemlje {UG 186.7}

    Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno:{UG 186.8}

    nek’ svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje.—Psalm 148:7, 12, 13. {UG 186.9}

     Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. —Proverbs 17:6. {UG 186.10}

    Ljepota je mladićima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa. —Proverbs 20:29. {UG 186.11}

    Ugodno je očima vidjeti sunce. —Ecclesiastes 11:7, The Living Bible. {UG 186.12}  (Divna je stvar biti živ. Isto, slobodan prijevod.)

    Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvi­jek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo, Ecclesiastes 11:8, Moffatt. {UG 186.13}

    Neka te uzbuđenje što si mlad ne spriječi da zaboraviš na svojega Stvoritelja. Poštuj ga u mla­dosti prije nego što prispiju godine kad više nećeš moći uživati u životu. {UG 187.1}

    Bit će prekasno da ga se sjećaš kad sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde potamne u tvojim ostarjelim očima i više neće ostati srebrnog ruba u oblacima. {UG 187.2}

    Jer će doći vrijeme kad će ti udovi drhtati od starosti a snažne ti noge oslabiti, kad će biti malo zuba da obave svoj posao, a doći će i sljepoća. {UG 187.3}

    Kad više ne budeš imao zuba, usnice će ti biti čvrsto zatvorene kad jedeš. Budit ćeš se uzoru na prvi pjev ptica, ali sam ćeš biti gluh i govoriti drhtavim glasom. {UG 187.4}

    Bojat ćeš se visine i pada sjedokos, uvenuo starac koji se vuče: bez spolne želje, na pragu smrti, približavajući se svojem vječnom domu dok se narikače kreću ulicama. {UG 187.5}

    Da, sjećaj se svojega Stvoritelja dok si mlad, prije nego se prekine srebrna vrpca života i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slo­mi točak na bunaru; {UG 187.6}

    i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao…. {UG 187.7}

    Čujmo svemu završnu riječ: „Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer to je sva čovjekova dužnost.” {UG 187.8}

    Jer će nas Bog izvesti na sud za sve što činimo, uključujući ono što je skriveno, bilo dobro ili zlo. —Ecclesiastes 12:1-7, 13, 14, The Living Bible. {UG 188.1}

    Mir i obraćenje spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je Vaša. —Isaiah 30:15. {UG 188.2}

    Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.—Isaiah 40:30, 31. {UG 188.3}

    Do starosti vaše ja ću ostat’ isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati..—Isaiah 46:4, Moffatt. {UG 188.4}

    Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tije­lo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sa­njati sne, a vaši mladići gledati viđenja. —Joel 2:28. {UG 188.5}

    Ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. —Micah 7:8. {UG 188.6}

    Ovako govori Jahve nad Vojskama: „Starci i Sta­rice opet će posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. {UG 188.7}

    A gradski će se trgovi ispuniti dječacima i dje­vojčicama koji će se igrati na njegovim trgovima.” —Zechariah 8:4, 5. {UG 188.8}

    U vrijeme večeri bit će svjetlo. Zechariah 14:7. {UG 188.9}

    U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. {UG 188.10}

    Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeti su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. {UG 188.11}

    No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi…. {UG 189.1}

    A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao jes desne strane kadionoga žrtvenika. {UG 189.2}

    Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. {UG 189.3}

    No anđeo mu reče: „Ne boj se, Zaharija! Usli­šana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.” … {UG 189.4}

    A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Sveto­ga i stade prorokovati: {UG 189.5}

   „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što po­hodi i otkupi narod svoj!” —Luke 1:5-7, 11-13, 67, 68. {UG 189.6}

     Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščeki­vaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. {UG 189.7}

    Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.{UG 189.8}

    Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propi­suje Zakon, {UG 189.9}

    primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:{UG 189.10}

    „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! {UG 190.1}

   Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripra­vio pred licem svih naroda:{UG 190.2}

    svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Luke 2:25-32. {UG 190.3}

    A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godina­ma. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i če­tvrte. {UG 190.4}

    Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.  {UG 190.5}

   Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. —Luke 2:36-38. {UG 190.6}

    Starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdra­ve vjere, Ijubavi, postojanosti; starice isto tako vladanja kakvo dolikuje svetima: {UG 190.7}

    ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, {UG 190.8} nego učiteljice dobra da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, {UG 190.9} neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da Se riječ Božja ne bi pogrđivala.” —Titus 2:2-5. {UG 190.10}

    Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne išča­ši, nego, štoviše, da ozdravi. —Hebrews 12:12, 13, New English Bible. {UG 190.11}

Dodatak B

SAŽETAK AKTIVNOSTI ELLENE WHITE NAKON 65. GODINE ŽIVOTA147

Godina 1893.

Živjela u George’s Terrace, u Melbourneu, u siječnju. Radila u području Melbournea, u školi i nakladničkoj kući te u obližnjim crkvama. Prisu­stvovala petom godišnjem zasjedanju Australijske konferencije u kvartu North Fitzroy; u Melbour­neu, 6. 15. siječnja. Na proputovanju za Novi Zeland otišla 26. siječnja u Sydney, u pratnji Emily Campbell i sestre Starr. Provela tjedan dana s cr­kvom u Parramatti, blizu Sydneya, i govorila pet ’ puta. Otplovila za Novi Zeland 4. veljače; pristala u Aucklandu 8. veljače i provela dvanaest dana u radu za tamošnju crkvu. Otplovila 20. veljače za Kaeo; stigla 22. i tamo radila od 22. veljače do 15. ožujka odsjela u domu Josepha Harea. Vratila se u Auckland 17. ožujka i produžila za Napier, na sastanak propovjednika i sabor vjernika148 od 22. ožujka do 6. travnja. Prema dogovoru došla 2. travnja u Hastings i radila za svetkovatelje subote u Palmerston Northu nakon sastanaka u Napieru. {UG 191.1}

     Smjestila se u VVellingtonu, u domu sestre Tuxford, od početka travnja do sredine kolovoza; popravila zube, pisala i radila u obližnjim mjestima: Mentone, Petone i Paremata (s obitelji Brovvnj. Od sredine kolovoza i tijekom rujna smještena u Hastingsu, kreće se između crkava u Hastmgsu i Napieru; također govori u Ormondvilleu i Norsewoodu. Provela nekoliko tjedana u Gisborneu. Vratila se u VVellington krajem studenoga na drugi sabor vjernika u Novom Zelandu na “tri tjedna ozbiljnog rada”. Otplovila za Sydney 14. prosinca; prije odlaska govorila u crkvi u Aucklandu u petak uvečer i u subotu. Neudobno putovanje, nikakvo pisanje. Stigla u Sydney 22. prosinca i požurila za Melbourne da prisustvuje prvom saboru vjernika u Australiji, s početkom 29. prosinca. {UG 191.2}

Godina 1894.

       Na početku godine na terenu sabora vjerni­ka u Middle Brightonu, predgrađu Melbournea. Sudjelovala na propovjedničkom sastanku, nia sa­boru i na zasjedanju Australske unije konferenci­ja do kbnca siječnja. Vraćala se u školu (George’s Terrace) na liječenje svaki drugi dan. U George’s Terrace tijekom veljače i do kraja ožujka radila u područnim crkvama: Williamstown, North Brighton, Prahran, George’s Terrace. Otišla 27. ožujka iz Meloburnea u Granville blizu Sydneya. Radi­la za vjernike u području Sydneya: u Parramatti, Kellyvilleu, Seven Hillsu, gradu Sydneyu, Gastle Hillu> Granvilleu. Koncem svibnja posjetila Dora Creek, mjesto namijenjenu za školu. {UG 192.1}

     Prešla iz svojeg prvog doma u Granvilleu u dru­gi Norfolk Villa rposljednjeg tjedna u lipnju, i nastavila raditi u obližnjim crkvama, Posjetila Cooranbong koncem kolovoza; zadovoljna zemljištem za školu. May Walling se vratila u SAD, jer se tre­bala pojaviti na sudu. U listopadu sudjelovala na drugom australijskom saboru vjernika u Ashfieldu, predgrađu Sydneya, Odvezla se u Pennant Hills radi zakazanog nastupa 25. studenoga, koji je postao početak niza sastanaka. Lokacija škole, navodno sređen?, ponovno upitna, i 13. prosinca pozvana da posjeti Fairlight kao jpš jednu moguću lokaciju; nije praktično ovdje je smjestiti. U domu u Granvi­lleu prihvaćeni mnogi gosti radnici koji su dolazili po savjet ili u prolazu za Cooranbong. Knjiga Christian Education (Kršćanski odgoj) objavljena 1894. {UG 192.2}

Godina 1895.

     Norfolk Villa, Granville, preuzela brigu o obite­lji James. Povezla strance koji su trebali prijevoz i “sklopila veoma ugodno poznanstvo”. Stala s koli­ma dok je Emily izišla i razdvojila dvije djevojčice koje su se “tukle kao psi”. Pokušala prodati ime­tak u Battle Creeku. Govorila u subotu 12. siječnja u Ashfieldu, ručala u domu brata Corlissa i čita­la riječi što ih je Gospodin dao za braću Hardya i Humphreya i iznijela potrebu za naviještanjem istine u Sydneyu i o zlu kritiziranja, i t. d. “Govo­rila otvoreno”; sastanak je trajao do nešto nakon sati poslije podne. Došla kući oko osam, jako umorna, teška srca, Otišla 14. siječnja s May Lacey i Maudć Camp u Cooranbong da bi djevojke učile šivati haljine kod sestre Rausseau. Vodila svoj dom u Granville-u do pred kraj prosinca 1895. Iscrplje­na od tolikog rada i stalnog kontakta s ljudima. {UG 193.1}

     Posjetila Cooranbong (sada prihvaćeno mjesto za školu), od 14. do 23. siječnja radi odmora, u pratnji May Lacey i Maude Camp. Nastavila raditi u crkvama u Ashfieldu (gdje je već u siječnju po­čeo sabor vjernika), Sydneyu, Petiershamu, Prospectu, Parramatti; napustila Granville 11. travnja, subotu provela u Meibourneu i 16 travnja otplo­vila za Tasmaniju u pratnji May Lacey. WCW149 oti­šao prije njih pa ih dočekao u Hobartu. Ugošćena u Leceyevu domu i govorila u Hobartu i Bismarku. {UG 193.2}

     WCW i May Lacey su se 9. svibnja vjenčali u domu Laceyevih i s EGW te noći otišli za Launceston gdje je EGW govorila u subotu i nedjelju, (Ella i Mabel VVhite stigle su u Sydney oko 5. svibnja.) Vratila se u Melbourne 14. ili 15. svibnja i ostatak mjeseca provela radeći u tom kraju u VVilliamstovvnu, Brightonu, North Fitzroyu, Havvtomu. Ti­jekom lipnja nazad u svoj dom u Granvilleu, govori­la tijekom subota i nedjelja u tom kraju, odvezla se nekoliko milja na zakazane sastanke. Nekako u to vrijeme popisu je dodan i Canterbury. Većina ovih sastanaka održana je u dvoranama ili u šatorima, ali ubrzo su načinjeni planovi za gradnju crkava. {UG 194.1}

    WCW i supruga s ElfOm i Mabel otišli su 1. srp­nja na odmor u Cooranbong. Govorila u subotu 6. i 13. srpnja. Kupila 16 hektara od škole i planirala tamo podići kuću. Vratila se ii Granvilfe sredinom srpnja, ali tijekom većeg dijela kolovoza bila u Co­oranbongu, živjela u šatoru, nadgledala sadnju voćnjaka i počela gradnju svoje nove kuće. {UG 194.2}

     Početkom rujna vratila se u Granvilte jako is­crpljena. Sara McEnterfer stigla 15. listopada iz SAD-a. Unatoč slabosti nastavila raditi u području Sydneya i sudjelovala na trećem australijskom sa­boru vjernika u Armadaleu, predgrađu Melbour­nea od 18. listopada do 21. studenoga i u prosin­cu na tasmanijskom saboru vjernika u Hobartu, Vratila se u svoj dom u Granvilleu 20. prosinca a 25. prosinca stigla u svoj novi dom u Avondaleu, u Cooranbongu. Obitelj se sastojala od Marian Daviš, Sare M., Maggie Hare, May Israel, Šarah Belden, Edith Ward i brata Connela te EGW. Pri­vremen smještaj planiran za WCW i obitelj. {UG 194.3}

Godina 1896.

      U svojoj novoj kući u Cooranbongu (“Sunnyside”) najveći dio godine zaokupljena pisanjem, održavanjem govora i savjetovanjem radnika o razvoju škole. U ožujku posjetila Sydney i govori­la u crkvi u Ashfieldu; također u rujnu. U listopa­du prisustvovala i sudjelovala na saboru vjernika u Adelaidu, u pratnji WCW i Sare M. Govorila u Newtownu i Ashfieldu na putu za Adelaide. Napu­stila Adelaide 19. listopada sa Sarom M. i starješi­nom Haskellom. Stali u Ballartu za zakazani sasta­nak i onda za Melbourne, gdje je provela oko dva tjedna i govorila nekoliko puta u crkvama onoga kraja, uključujući i “novu crkvu” u North Fitzroyu. {UG 195.1}

      Sudjelovala na drugom zasjedanju konferenci­je New South Wales (čiji je predsjednik WCW) u Ashfieldu, u studenom se vratila u “Sunnysiđe”; krajem studenoga teško bolesna, mučila se jako dva tjedna i u to vrijeme nije bila u stanju pri­sustvovati sastancima. Govorila narodu iz svoje kočije, Vani, posljednje večeri te godine. Izdane knjige Misli s Gore blagoslova i Christ our Saviour (Krist naš Spasitelj) 1896. {UG 195.2}

Godina 1897.

      U svom domu “Sunnyside” govorila “u prostoriji iznad pilane” u subotu 2. siječnja (prvi put poslije svoje bolesti koncem 1896.). “Moramo imati moli­tveni dom”, odlučila je i poticala zanimanje i trud sve dok molitveni dom nije postao stvarnost. Pla­niranje gradnje kuće za WCW-ovu obitelj. Savjeto­vanje s bratom Semmensom 0 domu zdravlja. {UG 196.1}

     Posjetila Summer Hiti (da se savjetuje s bra­ćom Semmensom i Haskellom o domu zdravlja) i u veljači govorila na zakazanim sastancima u Newtownu i Ashfieldu u području 5ydneya. No­sila teške terete u vezi sa školom, davala savjete mnogim problemima, stalno nastupala s govo­rima, i drugo. Također nadgledala gradnju kuće za WCW-ovu obitelj, dok je on u ŠAD-u radi zasjeda­nja Generalne konferencije. {UG 196.2}

    U kolovozu ponovno posjetila Summer Hill, Sydney, Ashfield i Newtown, govoreći i savjetu­jući, a u rujnu provela nekoliko dana u Summer Hillu. Često govorila studentima, a u subotu “u pretrpanoj gornjoj sobi”. Šesnaestog listopada go­vorila u novoj kapeli, a 17. imala molitvu posve­ćenja na posvećenju nove kapele pobjeda vjere. {UG 196.3}

     Sudjelovala na saboru vjernika u Stanmoreu blizu Sydneya od 21. do 31. listopada. Vratila se 1. studenoga u “Sunnyside” teško bolesna. Jako zainteresirana za rad u Stanmoreu i tamo ponovno radila od 19. do 23. studenoga, 3. 6. 17. 27. prosinca. Načinjeni planovi za izgrad­nju tamošnjeg molitvenog doma. U Stanmoreu 21. listopada srela WCW-a, koji se upravo vratio s desetomjesečne odsutnosti u SAD-u. Mnogi su bolesnici došli po pomoć; Sara M. se pokazala pravom zdravstvenom misionarkom, odazivajući se na mnoge pozive za pomoć; ponekad su bole­snike njegovali u domu EGW.  {UG 196.4}

Godina 1898.

      U “Sunnyside” opterećena pisanjem i savje­tovanjem; prolazila kroz razdoblje zabrinutosti, muke i tjeskobe zbog svoje dužnosti. “Osjećam da bih trebala otići u Ameriku i ponovno iznijeti svo­je svjedočanstvo….” Ponovno radila u Stanmoreu 2. 5. siječnja i od 27. siječnja do 2. veljače. Tako­đer govorila u Ashfieldu 31, siječnja. Ovaj put je u Stanmoreu održana evangelizacija pod šatorima u kojoj je ona sudjelovala. {UG 197.1}

     U području Melborunea koncem veljače do početka travnja govorila osam puta u šatoru u Balaclavi, triput u crkvi u North Fitzroyu, kao i djelatnicima u uredu. Preko vikenda otišla na za­kazane sastanke u Geelongu i Ballartu. Radila s teškoćama jer je bolovala od malarije, ali premda je u subotu u Ballartu govorila “slabim glasom”, u nedjelju ojačana govorila je u velikoj dvorani više od sata i nije “bila nimalo umorna”. {UG 197.2}

     Preko dvije subote u travnju bila je u području Sydneya, kad je nova crkva u Stanmore-u posve­ćena 23. (24?) travnja. Vratila se kući u Sunnyside 25. travnja, nakon dvomjesečne odsutnosti iz svojeg “udobnog doma”. Govorila dvadeset dva puta i puno pisala. Sudjelovala na sastancima tije­kom Tjedna molitve u lipnju, te na sastancima za studente i za crkvu. Zaposlena pisanjem i mnogim stvarima. Stari brat Tucker, koji je godinu i pol ži­vio u njenu domu, umro je u njemu 24, lipnja. Go­vorila na zakazanim sastancima u Stanmoreu pre­ko vikenda 7. 11. srpnja i vratila se u Stanmore radi zasjedanja Konferencije New South Walesa od 21. do 27. srpnja. {UG 197.3}

      Prisustvovala saboru vjernika u Queenslandu od 13. do 31. listopada i nakon njegaJprovela ne­koliko dana u crkvi Rockhampton, premda slaba i bolesna (putovanje nije bilo lako). Otkazala pla­nove da se preko vikenda zaustavi u Toowoombi i vratila se u Cooranbong kući 10. studenog slaba iscrpljena, “ali uz mir i odmor opet ću ojačati”. Otišla 20. studenog na zakazani sastanak u Awabi i govorila učenicima 25. studenoga, a crkvi 26. Koncem prosinca sudjelovala na saboru vjernika u Hamiltonu i Newcastleu. Te godine izdana knji­ga Čežnja vjekova. {UG 198.1}

Godina 1899.

      Ostala do 2. siječnja u Newcastleu za završetak sabora vjernika i nekoliko dana radila nakon toga među ljudima. Jako iscrpljena nakon sabora, ali kod kuće nastavila pisati i savjetovati. Ponovno radila u Newcastleu u veljači, od 3. do 5. i 26., ali se istog dana vratila u Cooranbong nakon što je govorila u šatoru u tri sata poslije podne. U svo­me domu “Sunnyside” veći dio ožujka i travnja, stalno odlazeći na zakazane sastanke, uključuju­ći i govor na otvorenome u Dora Creeku i Martrnsvilleu. Također zaposlena pisanjem i mnogim drugim aktuvnostima. Sudjelovala 16. travnja u posvećenju glavne školske zgrade. Opet radila u Nevvcastleu 21. 23. travnja i 19. 21. svibnja te u Summer Hillu i Stanmoreu koncem svibnja, noseći svoje uobičajene terete. {UG 198.2}

       U školi u Avondaleu održan je 6. 25. srpnja sabor Australijske unije konferencija. EGW je tije­kom tog vremena tjedan dana teško bolesna, ali je 17. srpnja govorila sjedeći. Ponovno je govorila 22. srpnja. S WCW-om i njegovom suprugom odvezla se 8. rujna u Maitland da se pridruži starješinama Starru i Daniellsu u potrazi za mjestom za sabor vjernika. Onda je za vikend otišla vlakom u Strathfield. Vratila se 10. rujna u ,,Sunnyside”. Sredinom rujna otišla na zakazani sastanak u Nevvcastleu, a onda u Hamilton, Nevvcastle, od 29. rujna do 2. listopada, kad je otvorena nova crkva. Odvezla se do željezničkog čvora Hornsby s WCW-om i neko­licinom drugih da 3. listopada pogledaju zemljište koje je dolazilo u obzir za sanatorij. {UG 199.1}

       Sudjelovala na saboru vjernika u ToOvvoombi 13. 22. listopada i koncem tog mjeseca ponov­no posjetila mjesto za Sanatorij blizu željezničkog čvora Hornsby. Sudjelovala na saboru vjernika u Maitlandu 14. 30. studenoga i najvjerojatni­je još jednom koncem studenoga posjetila Mai­tland. To je bilo jedno od mjesta koje je godinudana ranije vidjela u viđenju kako moli za svjetlo. EGW je osjećala veliki teret za Djelo u tom mjestu tu je u prosincu provela dva ili tri vikenda. Tako­đer je tijekom prosinca govorila nekoliko puta na zakazanim sastancima u Avondaleu.  {UG 199.2}

Godina 1900.

     Početkom godine jako iscrpljena u „Sunnysideu”. Pati od bolova u lijevom oku i piše s poveza­nim okom. Sa Sarom M. otišla u Summer Hill i onda na farmu namijenjenu sanatoriju 4. -19. siječnja. Ni tu nije bilo odmora. Osjetila potrebu da ide u Maitland, probudila Saru u četiri sata ujutro 19. si­ječnja. Ranim vlakom do željezničke postaje Dora Creek, a toga se’ popodneva odvezla u Maitland za vikend ispunjen sastancima. Posjetila Maitland ponovno 9. 12. veljače. Napustila “Sunnyside” 7. ožujka da radi na saboru vjernika u Geelongu, Saveznoj državi Victoria, 8. 23. ožujka. {UG 199.3}

      Osjetila potrebu da se uskoro treba vratiti u Ameriku i mnogo se borila u molitvi prije no što je odlučila otići. Na povratku provela vikend u području Melbournea i govorila u crkvi Nortb Fjtzroy u subotu poslije podne; došla u “Sunnyside” 27. ožujka. Sljedeća četiri mjeseca nije poduzela ni jedno duže putovanje, ali je bila opterećena pi­sanjem i brigom za mnogo toga što se odnosilo na Djelo u Australiji i u Americi. Radila nekoliko vikenda u Maitlandu, Hamiltonu, Summer Hillu i Parramatti. Zbog napuštanja svojeg udobnog doma strepila pred odlaskom u Ameriku, ali je bila osvjedočena da mora ići, pa je u kolovozu bila zaokupljena pripremama za selidbu. U nedjelju, kolovoza, održano je prikladno bogoslužje u crkvi u Cooranbongu, a 29. kolovoza otplovila je brodom Moana iz Sydneya s WCW-om i obitelji i Sarom M. Stigla u San Francisco u petak poslije podne 21. rujna i u subotu poslije podne govorila u crkvi u Oaklandu.  {UG 200.1}

       Provela nekoliko dana u Oaklandu, u potrazi za kućom, a 27. rujna otišla za St. Helenu. U Sanato­riju u St. Heleni saznala za potpuno namještenu kuću koja je na prodaju, nesumnjivo mjesto koje je Gospodin pripremio za nju; tako je “Elmshaven” postao njenim domom do njene smrti. Dok je bila na brodu, posjetio ju je “anđeo Gospodnji” i dao joj dragocjene upute i uvjerenje da je Gos­podin pripremio mjesto za nju. {UG 200.2}

      Prisustvovala saboru vjernika u Napi i tijekom posljednjih mjeseci te godine radila u području St. Helena, u Oaklandu, San Franciscu, Calistogi i Healdsburgu i smjestila se u svom novom domu za koji je bila duboko zahvalna. Te godine izašle su knjige Isusove usporedbe, Testimonies on Sabbath School M/ork (Svjedočanstva za rad subotnje škole) i Testimonies fortheChurch (Svjedočanstva za Crkvu), sv. 6. were published in 1900. {UG 200.3}

Godina 1901.

      Vratila se u “Elmshaven” 31. prosinca 1900. i tri tjedna bila teško bolesna. Govorila 19. siječnja u kapeli Sanatorija. Opterećena pisanjem — pri­premom knjiga za tisak. Krenula 6. ožujka na put za Battle Creek, radi zasjedanja GeneValne konfe­rencije; poslije podne se teško razboljela i satima ostala bez svijesti, ali ju je Gospodin osnažio i ona je nastavila put praćena WCW-om, Sarom M. i drugima. {UG 201.1}

       Provela nekoliko dana sa svojim sinom Edsonom na njegovu brodu Morning Star u Vicksburgu i govorila u subotu i nedjelju, kad je crkva bila posvećena. U Nashvillu je srela Emmu White; tu je također govorila vjernicima; provela subotu i nedjelju u Chicagu, gdje je govorila u subotu i ii nedjelju studentima medicine. Iz Ghteaga je produ­žila za Battle Creek na zasjedanje Generalne konfe­rencije gdje je nosila mnoge terete. “Zasjedanje je bilo vrijeme preteškog rada za mene.” Nakon za­sjedanja provela je nekoliko dana u Indianapolisu da pomogne u rješavanju teške tamošnje situacije

fanatizam “svetog tijela” (holy flesh); provela 6. i 7. svibnja sa crkvom i dužnosnicima Sanatorija u Des Moinse, u saveznoj državi lowa; 8. i 9. svib­nja u College Viewu> saveznoj državi Nebraski; bila na zakazanim sastancima u Denveru i Boulderu, u saveznoj državi Colorado. Sudjelovala na saboru vjernika Gornje Kolumbije u VVaitsburgu, saveznoj državi Washington; posjetila Walla Walla i sudjelo­vala na saboru vjernika područja Sjevernog Pacifi­ka u Portlandu, saveznoj državi Oregon. {UG 201.2}

      Vratila se u Oakland 30. svibnja na vrijeme radi sastanka sa starješinama Irvvinom i Salisburyjem prije nego što su otplovili za Australiju; zatim u svoj dom u “Elmshavenu” jako iscrpljena i prehla­đena, s upalom grla. Prisustvovala saboru vjerni­ka u Oaklandu 5. 23. lipnja i govorila jedanaest puta. Također sudjelovala na saboru vjernika u Los Angelesu u kolovozu i na povratku stala u Oa­klandu i prisustvovala sastancima Odbora naklad­ne kuće Pacific Press. Tijekom nekoliko sljedećih mjeseci išla na zakazane sastanke u Healdburgu (uključujući sastank u Institutu za učitelje), Sanda Rosi i Petalumi, kao i u području St. Helene. {UG 202.1}

       Uvjerena da ima posla na Istoku, otišla 6. stu­denoga u New York gdje je stigla 11. i radila go­tovo dva tjedna (uključujući i zakazani sastanak uTrentonu, saveznoj državi New Jersey); provela neko vrijeme koncem studenoga i početkom pro­sinca u South Lancasteru, liječila se u Sanatoriju; upućeno joj je mnogo poziva zarad, ali pošto nije bila zdrava, najvjerojatnije je da je iz sanatorija u Lancasteru otišla izravno za Nashville da prisu­stvuje zasjedanju Južne unije konferencija 3. -12. siječnja. Stigla u Nashville sredinom prosinca. {UG 202.2}

Godina 1902.

     U Nashvillu teško bolesna na početku godine, ali veoma blagoslovljena nakon posebnog moli­tvenog sastanka za nju. Suviše slaba da prisustvu­je na saboru unije konferencija. Napustila Nas­hville 12. siječnja. Imala na raspolaganju nekoliko sati u Chicagu pa autom prevezena na liječenje u sanatorij Hinsdale. Stigla u svoj dom “Elmshaven” 17. siječnja, zahvalna što joj je pošteđen život. U sljedećim tjednima se postupno oporavljala i na­stavila pisati (čak i dok je bila tako bolesna u Nas­hvillu). Isprpbaja glas u kratkom gpvoru dok je 15. ožujka bila u crkvi u Calistogi. {UG 202.3}

        Koncem travnja posjetila Oakland zbog “važ­nog zasjedanja odbora”. Govorila više puta na sa­boru vjernika u Petalumi 5. 15. lipnja; također na nekoliko zakazanih sastanaka. Provela 10. ruj­na u Oaklandu, na putu prema jugu, stala u Santa Barbari radi savjetovanja o osnivanju tamošnjeg sanatorija i restorana; otišla u San Fernando da vidi imanje koje bi se moglo kupiti za školu. Sudje­lovala na saboru vjernika u Los Angelesu 12. 21. rujna. Također posjetila druge moguće lokacije za rad sanatorija. {UG 203.1}

       Napustila L. A. 24. rujna i otišla u San Diego; odvezla se u Paradise Valley da vidi tamošnje mje­sto za sanatorij, govorila vjernicima.u subotu prije podne i nedjelju poslije podne. Vratila se u L. A. i posjetila Pasadenu gdje je dr. Evans otvorio pro­storije za liječenje; prisustvovala otvorenju škole u San Fernandu. Početkom listopada sudjelovala na saboru vjernika u Fresnu i vratila se kući oko 13. li­stopada. Tijekom preostalog dijela godine optere­ćena mnogim pisanjem i uma zaokupljenog mno­gim stvarima. Te godine izdane knjige Testimonies for the Church (Svjedočanstva za Crkvu), sv. 7 i Manual for Canvassers (Priručnik za kolportere). {UG 203.2}

Godina 1903.

    Dobar dio godine kod kuće zaposlena pisanjem i lokalnim radom. Duboko uznemirena stanjem u Battle Creeku i izlijevanjem Božjih sudova (sana­torij u Battle Creeku izgorio 18. veljače 1902., a nakladnička kuća Revievv and Herald 30. prosinca iste godine). Imala viđenje onoga što se moglo dogoditi na Generalnoj konferenciji 1901. Sudje­lovala ha Zasjedanju Generalne konferencije u Oa­klandu (i na sastancima koji su joj prethodili) Od 23. ožujka do 13. travnja. Nosila terete koji su joj jako iscrpili snagii. Nakon zasjedanja bila vrlo sla­ba, ali nastavila pisati i molila se da se “ohola srca ponize pred Gospođinom”.{UG 203.3}

      Prisustvovala završnim ispitima na koledžu u Healdsburgu i 30. svibnja održala propovijed diplomantima. Sastala se 6. i 7. lipnja s odborom koledža. U kolovozu govorila nastavnicima okupljenima na Institutu za učitelje u Healdsburgu i ponovno posjetila Healdsburg i govorila pred Odborom Generalne konferencije, Odborom koledža i Kalifornijskom udrugom zdravstvenih radnika i suradnika u dobrotvornom radu. Jako uznemirena utjecajem “Living Temple” (Živi hram knjiga dr. Johna Harveya Kelloga u kojoj se pojavilo panteističko naučavanje) i otpadom dr. KeUoga. Te godine izdana knjiga Odgoj. Education was published in 1903. {UG 204.1}

Godina 1904.

     Prvih nekoliko mjeseci u “Elmshavenu” piše koli­ko može i govori na zakazanim lokalnim sastancima. Prisustvovala drugom bienalnom’saboru Paciffčke unije konferencija u Healdburgu 18. 28. ožujka. Otišla za St. Helenu 18. travnja sa Sarom M/i Maggie Hare. Stala u Mountain Vievvu da vidi zemlji­šte izabrano za Pacific Press Publishing Association (nakladnička kuća) i vlakom preko L. A. krenula na drugu stranu kontinenta. Stigla u VVashington 24. travnja i smjestila se u udobnu kuću sa svojim su­radnicima. Zaokupljena savjetovanjima, govorima i pisanjem. Održala propovijed za posvećenje Memorijalne crkve 7. svibnja. Prisustvovala drugom bienafhom saboru Lake Union u Berrien Springsu, saveznoj državi Michigan, 17. 25. svibnja. {UG 204.2}

      Otišla s Edsonom u Nashville, jako umorna, ali govorila u subotu u crkvi. Bolesna i nesposobna za puno pisanja: provela tjedan na brodu Morning Star s Edsonom i Emmom. Posjetila Graysville i Huntsville 17. 22. lipnja; otišla 6. srpnja iz Nashvillea u VVashington i tamo radila u velikoj slabosti do 10. kolovoza. Provela nekoliko dana u Philadelphiji i govorila tamo u dva podignuta ša­tora. Provela dva tjedna na liječenju u sanatoriju New England u Melroseu, saveznoj državi Massachusetts; govorila medicinskim sestrama i po­moćnicima i na saboru vjernika udaljenom milju. Prikupila snagu. Često pisala Marian D. koja bo­lesna leži u sanatoriju St. Helena. Posjetila Middletovvn u saveznoj državi Connecticut, i govorila četiri puta na saboru vjernika u južnoj Novoj En­gleskoj. (Marian je ujnrla 25. listopada.) {UG 204.3}

       U sanatoriju Battle Creek 6. 8. rujna; govorila pacijentima, medicinskim sestrama i pomoćnici­ma i u crkvi (Tabernađe). Prisustvovala drugom dijelu sabora vjernika u Ornahi, saveznoj državi Nebraska, te na zasjedanju Generalne konferen­cije u College Viewu; zatim se vratila na zakazane sastanke u Battle Creek od 28. rujna do 3. listopa­da. Tog dana otišla za Kaliforniju, stala u Renou za subotu i vratila se u svoj “Elmshaven” 9. listopada. Otišla 28. listopada u južnu Kaliforniju. Govorila na zakazanim sastancima u subotu u Fresnu, a za­tim provela nekoliko dana u Hanfordu i pomogla u tamošnjim sastancima i u Lemooreu i Armoni. U L. A. preko vikenda 3.-7. studenoga i u subotu i nedjelju govorila u šatoru. U San Diegu 7. 28. studenoga bolesna i nesposobna da mnogo govo­ri, ali zadovoljna napretkom u pripremi sanatorija za rad. Posjetila sanatorij Glendale, Redlands, Riverside, San Fernando i L. A. Početkom prosinca; vratila se u “Elmshaven” 19. ili 20. prosinca. Te godine izdana knjiga Testimonies for the Church (Svjedočanstva za Crkvu)> sv. 8. Testimonies for the Church, vol. 8, was published in 1904. {UG 205.1}

Godina 1905.

      Prisustvovala dijelu Konvencije za kolportere u Mountain Viewu 19. 25. siječnja i govorila više puta.  {UG 205.2}  Zaokupljena završavanjem knjige Put u bolji život i Testimonies for the Church> sv. 9. Optere­ćena pripremom mnogih već napisanih materijala za izdavanje. Unuka Ella se udala 1. svibnja za D. E. Robinsona. Otišla 3. svibnja u VVashington na za­sjedanje Generalne konferencije u pratnji WCW-a i supruge te Maggie Hare. Stigli u D. C. 10. svibnja; govorila na otvorenju i deset puta tijekom zasje­danja, kao i u crkvi Takoma Park 3. lipnja. Napusti­la D. C. 7. lipnja za Kaliforniju. Ostala deset dana u južnoj Kaliforniji i pridružila se zasjedanju odbora u vezi sa zemljištem Loma Linde; također posjetila San Diego i sanatorij u Paradise Valley i Glendale. . {UG 206.1}

       Prisustvovala saboru vjernika u San Joseu i go­vorila pet puta. Vratila se u “Elmshaven” oko 4. srpnja; jako zaokupljena pisanjem. U kolovozu prisustvovala saboru vjernika u južnoj Kaliforniji; posjetila Loma lindu, Glendale i sanatorij u Paradise Valley; u svakom mjestu govorila i savjetova­la. Vratila se kući u “Elmshaven” oko 21. rujna i provela preostale mjesece u pisanju i nastupu na zakazanim lokalnim sastancima. Jako opterećena različitim interesima u Djelu i svojim pisanjem, na­stojeći pripremiti za tisak mnoge vrijedne savjete iz svojih dokumenata. Zabrinuta zbog misli da bi mogla umrijeti i važan posao ostaviti nedovrše­nim. Te godine objavljena knjiga Put u bolji život. The MinistUG of Healing was published in 1905. {UG 206.2}

Godina 1906.

      Kod kuće na početku godine zaokupljena pisa­njem. Jako opterećena zbog Battle Creeka i mno­gih drugih stvari. Često u noćnim viđenjima kao da na sastancima daje savjete ili svjedoči prizori­ma koji je potiču na pisanje. Napustila St. Helenu 12. travnja i odlazi za južnu Kaliforniju. U nedjelju, 15. travnja govorila trideset minuta na posveće­nju sanatorija Loma Linda. Te noći imala viđenje uništenja gradova. Prisustvovala trećem saboru Južne kalvfornijske konferencije. Govorila u crkvi u L. A. u srijedu, 18. travnja; saznala za potres u San Franciscu. U subotu 21. travnja govorila u crkvi u San Diegu i 24. travnja na posvećenju sanatorija u Paradise Valleyu. Vratila se u Loma Lindu da se sastane S braćom radi razmatranja otvaranja tvor­nice zdrave hrane u južnoj Kaliforniji. {UG 206.3}

       Otišla kući 2. svibnja; približavajući se San Joseu vidjela posljedice potresa; stala u Mountain Viewu i ostala preko subote na savjetovanju s odborom Pacific Pressa. Pogođena kad je vidjela pale zidove nakladničke kuće, ali zahvalna što nit­ko od radnika nije poginuo. Bila posebno osnaže­na da govori u subotu. Na putu kući provela neko vrijeme vozeći se kroz San Francisco, promatraju­ći ruševine nakon potresa. Naša crkva je još uvi­jek stajala. Kod kuće većinu vremena od početka svibnja do kraja godine. {UG 207.2}

       Uznemirena zbog ponašanja dr. Kelloga i A. T. Jonesa; također zbog lažne optužbe da drugi ma­nipuliraju njenim spisima.  Premda bolesna, slaba i uznemirena, napisala mnogo važnih materijala. U srpnju prisustvovala saboru vjernika u Oaklan­du i govorila više puta. (U subotu, 21 srpnja došla je vijest da je Pacific Press uništen vatrom.) Po­sjetila Oakland 16. 20. kolovoza i govorila u ša­toru, a od 31. kolovoza do 2. rujna ponovno bila u Oaklandu, gdje je govorila na unijskom saboru crkava u tom području. Još dvaput posjetila Oa­kland u rujnu da govori na zakazanim posjetima, ali i da prisustvuje sastanku dioničara te zasjeda­nju odbora u Pacific Pressu. “Po peti put od zavr­šetka sabora vjernika” posjetila Oakland 18. 21. listopada. U studenome provela dva vikenda u području San Francisca i Oaklanda, i još jednom u prosincu. Šestog studenog je pisala: “Moje je djelo skoro završeno…. Moje će knjige svjedočiti kad se više neće čuti moj glas.” {UG 207.3}

Godina 1907.

      Tijekom prvih mjeseci 1907. godine posvetila se pišanju kod kuće. U Oaklandu 15.-18. veljače; tamo se sa starješinom Haskellom i njegovom su­prugom ujedinila u radu; morala iznositi otvoreno svjedočanstvo i naišla na tešku situaciju. U ožujku pisala oteškom bremenu odgovornosti što ih nosi, a koje nitko ne može razumjeti. Osjećala se usa­mljenom. Otišla 18. travnja sa WCW-om, Sarom M. i Dores P. za južnu Kaliforniju. Radila u školi u San Fernando, Loma Lindi i Glendaleu u drugom dijelu travnja i prva tri tjedna u svibnju. Provela 27. svibnja u Mecedu, sudjelujući na saboru vjernika. Došla kući 27. svibnja, nakon Šest tjedana odsutnosti. Unatoč slabosti i patnje, ostvarila za­kazane posjete. Osjećala da je primila “Silu Duha” svaki put kad bi stala govoriti pred narodom. {UG 208.1}

      Kampirala na zemljištu i sudjelovala na saboru vjernika u St. Helerii 20. 30. lipnja i bila jako bo­lesna tijekom sabora. Govorila dvadeset minuta na posvećenju sanatorija u St. Hćleni 20. listopa­da. (Posvećenje nove bolničke zgrade.) Otišla od kuće 27. listopada u još jedan posjet južnoj Ka­liforniji. Sudjelovala na Konvenciji medicinara u Loma Lindi i u sanatoriju Paradise Valley; također u Los Angelesu i Glendaleu. Vratila se kući oko 24. prosinca. O ovom razdoblju u južnoj Kaliforniji pi­sala je: “Teret je na meni počivao noću i danju.” “Bilo je to dugo i zamorno putovanje i ja sam bila iscrpljena stalnom zabrinutošću.” {UG 208.2}

Godina 1908, s

       Početkom godine kod kuće zaposlena pisanjem, premda dosta iscrpljena radom u južnoj Kalifbrniji. Pri kraju 1907. godine dvaput govorila tijekom sabote Unije konferencija u kapeli sanatorija. U siječnju primila i savjetovala posjetitelje; izvezla se kad je mogla. Provela deset dana u Oaklandu tijekom Biblijskog instituta i govorila šest puta (u ožujku). Posjetila okrug Lake nekoliko dana u trav­nju. Govorila više puta na saboru vjernika u Lodi 1. -10. svibnja i vratila se kući bolesna, prehlađe­na i umorna, osjećajući pritisak tolikog pisanja i da mora provesti više vremena u prirodi. PfcČetkdm lipnja govorila šest puta na saboru vjernika u MeIroseu, predgrađu Oaklanda, “s velikom jasnoćom i snagom kao u ranija vremena”. {UG 209.1}

        Otišla od kuće 5. kolovoza za južnu Kaliforniju. Zbog prometne nesreće morala čekati osam sati na velikoj vrućini. Stigla u L. A. 7. kolovoza i su­djelovala na saboru vjernika. Slabu i bolesnu 16. kolovoza su je odvezli u sanatorij Glendale na lije­čenje. Posjetila sanatorij Paradise Valley 24. 27. kolovoza, a zatim radila u Loma Undi; kući se vrati­la početkom rujna, nakon gotovo pet tjedana. Pri povratku najvjerojatnije ostala preko subote u Oa­klandu. Radila umorna i osjećajući veliki pritisak da pripremi stvari za tisak; pretraživala svoje spise radi materijala koji je željela objaviti. Pred kraj li­stopada značajno osnažena da govori na sastanku Konvencije medicinara u St. Heleni. Svi osjećali prisutnost Svetog Duha i nakon tog sastanka nje­no se zdravlje poboljšalo i hrabrost obnovila.{UG 209.2}

        Tijekom studenoga preko vikenda odlazila u Sebastopol, Healdsburg i Berkeley; bila osnažena da govori. U to se vrijeme morala suočiti s “neobič­nim djelovanjem” brata i sestre Mackin. Razma­tralo se preseljenje koledža iz Healdburga na bolju lokaciju pa je u obzir došlo zemljište u Buena Visti. EGW se pridružila razmatranju ovog problema. {UG 210.1}

Godina 1909.

      Pritisnuta tjelesnom patnjom i mnogim briga­ma zbog Djela nastavlja s pisanjem, čitanjem ru­kopisa i drugog, u želji da dovrši materijal za knji­ge. U veljači, na godišnjem saboru Kalifornijske konferencije triput govorila u Oaklandu. Otišla od kuće 5. travnja sa WCW-om, Sarom M. i Minnie H. na zasjedanje Generalne konferencije u Takoma Parku. Provela 7. i S. travnja u sanatoriju Paradise Valley i govorila pacijentima. U Loma Lindi u subotu govorila pacijentima i vjernicima “okuplje­nima pod stablima ružičastog bibera”.150 Od 16. do 20. travnja u College Viewu, savezna država Nebraska, i govorila više puta. Posjetila institucije u okolici Nashvilla, u Huntsvilleu, saveznoj državi Alabama, i Ashvilleu, savezna država Sjeverna Karolina; govorila u svakome mjestu. 5 {UG 210.2}

       Stigla u VVashington 3. svibnja nakon “dugog puta”, na kojem je “stalno radila”. Nastavila “stal­no” raditi prije zasjedanja (13. svibnja do 6. lip­nja), tijekom zasjedanja i poslije njega. Poslije Ge­neralne konferencije otišla na zakazane sastanke u Philadelphiju, i u New York i Newark, N.J.. Po­činula nekoliko dana u South Lancasteru, a onda sudjelovala na saboru vjernika u Nashui, posjetila      Concord i vidjela zemljište pripremljeno za židov­ske radnike; zatim se vratila u South Lancaster da provede nekoliko dana prije sudjelovanja na sa­boru vjernika u Portlandu, saveznoj državi Majne. {UG 210.3}

       Provela nekoliko dana u sanatoriju New England u Melroseu, savezna država Massachusetts, a onda krenula na dugi put kući, zastajući usput u Buffalu, savezna država NewYork, Battle Creeku, na saboru vjernika u Three Rivers u Michiganu, u sanatoriju VVabash Valley u Lafayetti u Indiani, u Elginu u lllinoisu, na saborima vjernika u Hinsdaleu u lllinoisu; u Madisonu u VVisconsinu; u Nevadi u lowi; u Concil Groveu u Kanzasu; u Boulderu za istočni Kolorado i Salt Lake City u Utahu. Jako se mučila zbog. slaba srca na velikoj visini u Stjenovitim planinama; prevezena u invalidskim kolicima na pristanište u Oaklandu i željezničkom čvoru Vallejo. Nakon pet mjeseci odsustvovanja stigla kući 9. rujna. {UG 211.1}

      Desetog rujna otišla u svojim najlakšim kolima vidjeti zemljište u Angvvinu, kupljeno za koledž. Prisustvovala drugom dijelu kalifornijskog sabora vjernika u Fruitvaleu 13. 16. rujna. Koncem ruj­na i početkom listopada provela nekoliko dana na mjestu novoga koledža i sudjelovala u posvećenju škole 29. rujna. Sredinom listopada sudjelovala u radu Biblijskog instituta u San Joseu i na propo­vjedničkom sastanku u Lodi 5. 14. studenoga; također tijekom Tjedna molitve u Mountain Viewu i Oaklandu sredinom prosinca. Godine 1909. objavljena knjiga Testimonies for the Church, sv. 9. Testimonies for the Church, vol. 9, was published in 1909. {UG 211.2}

Godina 1910.

J^ko zaokupljena čitanjem članaka i materijala u pripremi za knjigu, kao i pisanjem. Sudjelovala na saboru Unije konferencija u Mountain \/iewu 30. siječnja; prisustvovala godišnjem saboru Kalifornijske konferencije u Lodi 1. 6. veljače i propovjedničkom sastanku u Oaklandu u drugoj polovici ožujka. Od konca ožujka do sredine svib­nja radila u Glendaleu, Los Angelesu, Loma Lindi, San Fernandu, San Diegu i sanatoriju u Paradise Valley, Došla kući jako iscrpljena. Krajem lipnja su­ djelovala na saborima vjernika u Napi i u kolovo­zu u Berkeleyu. Tijekom godine posjetila Angvvin i nekoliko puta se obraća studentima. Jako zaoku­pljena pisanjem starozavjetne povijesti.{UG 211.3}

Godina 1911.

     Tijekom siječnja, veljače i većeg dijela ožujka očito bila kod kuće, radeći prema mogućnosti. Čini se da je tijekom tog razdoblja dvadeset i tri puta bila zračena zbog crne mrlje na čelti, koja je liječenjem potpuno uklonjena. Pisala d Pavlovu životu. Koncem ožujka otišla u južnu Kaliforniju i početkom travnja prisustvovala’ sastanku od­bora Loma Linde; govorila na drugim zakazanim sastancima. Također radila u Riviersideu, San Fernandu, sanatoriju Paradise Valley, Glendaleu i Loš Angelesu. Vratila se kući koncem travnja i govorila u subotu, 29. travnja u kapeli sanatorija; također na koledžu Pacific Union 20. svibnja, u St. Heleni

Svibnja i ponovno u koledžu PU 10. lipnja. {UG 212.1}

       Sudjelovala na saboru vjernika u Oaklandu 6 . 16. srpnja. Naporno radila da završi knjigu Djela apostolska. Sudjelovala na saboru vjernika u Long Beachu 10. 20. kolovoza. Neobično okrijepljena kad je posljednji put govorila na saboru velikom mnoštvu. Pisala je: “Osjećala sam da me podrža­vaju vječne ruke.” Krajem kolovoza otišla u Loma Lindu i tamo provela nekoliko tjedana prisustvu­jući važnim sastancima. WCW je neko vrijeme bio na istoku SAD-a pa se s njim srela u to vrijeme u L. A. Koncem godine izašla je knjiga Djela apostolska. {UG 212.2}

Godina 1912.

     Radila koliko je mogla na knjizi koja bi trebala za­uzeti mjesto između knjiga Patrijasi i proroci i Čežnje vjekova.Meč napisani materijal trebalo je oblikova­ti. Pisala je: “Kad ova knjiga bude dovršena, osjećat ću da je moj posao završen.” Čeznula za posjetom Edsona i Emme i da još jednom posjeti Portland u saveznoj državi Maine. Otišla sredinom ožujka ili nešto kasnije da prisustvuje važnim sastancima u južnoj Kaliforniji propovjednički sastanak, zasje­danje unijskog sabora i osnivanje C.M.E.151 Održala nekoliko govora, oba u L. A. i Loma Lindi, od kojih je prema izvještaju posljednji bio 18. travnja. {UG 213.1}

     Obratila se nastavnicima i studentima u ko­ledžu Pacific Union 4. svibnja, čuvala snagu za rad na knjizi o Starom zavjetu, od Salomona do Krista. Govorila ponovno na koledžu PU 7. rujna, a ,u Loma Lindi ponovno od 6. studenoga do 6. prosinca. Tijekom Tjedna molitve govorila jedne subote u Calistogi, a druge u koledžu PU. {UG 213.2}

Godina 1913.

      U “Elmshavenu” i dalje zainteresirana za svoj posao; nastoji dovršiti neke spise. Pisala je: “Sta­rim, ali činim sve što mogu da proslavim Boga.” U svibnju napisala dvije poruke za zasjedanje Gene­ralne konferencije u Takoma Parku. Imala neko­liko razgovora s vodećim dužnosnicima; Govorila nekoliko puta lokalno. Te godine izlazi knjiga Counsels to Parents, Teachers, and Students (Savjeti roditeljima, nastavnicima i studentima). . {UG 213.3}

Godina 1914.

     Posjet njezina sina Jamesa Edsona nekoliko tje­dana u proljeće 1914. Napisala The Victorious Life (Pobjedondsni život) 14. lipnja posljednji spis prije smrti (TM 516-520). Izvještaj o razgovoru s WCW‘Om 15. kolovoza (MS 12,1914). Izvještaj o razgovoru s dr. Thomasom (MS 10, 1914). Jedna od njenih prepisivačica pisala WCW-u o njegovoj majci 23. prosinca (LS 436.437).

U razgovoru 2. prosinca prisjetila se jednog događaj prije mnogo godina. Početkom prosinca noću čula glasove kako viču: “Naprijed! Napri­jed!” Čeznula za tim da bude aktivna, ali shvatila da joj nestaje snaga. Njezina molitva 26. prosinca (LS 441).   Life Sketches of Ellen G. White, 436, 437. {UG 214.1}

Godina 1915.

     U subotu 13. veljače 1915. dogodila se nesreća koja je ubrzala njezinu smrt; pala je ulazeći u svo­ju radnu sobu i slomila bedrenu kost lijeve noge (Pacific Union Recorder, 25. veljače 1915).{UG 214.2}  EGW posjetio niz vodećih dužnosnika 17. ožujka; bilo joj je “drago da sretne ove stare prijatelje”. Kad je WCW, nakon povratka iz Loma Linde, pitao kako se osjeća, odgovorila je: “Prilično dobro — ali na težak način.” (Pacific Union Recorder, 15. travnja 1915).  Life Sketches of Ellen G. White, 441.  {UG 214.3}

      Kraj ovog slavnog života došao je u petak, 16. srpnja u 15.40 sati, kad je Ellen White zaspala u Isusu, “tiho i mirno kao umorno dijete koje odla­zi na počinak” (Pacific Union Recorder, 22. srpnja 1915.), Te godine su izdane knjige Gospe! Workers (novo i revidirano izdanje) i Life Sketches of Ellen G. White (Zapisi iz života Ellen G. VVhite). Life Sketches of Ellen G. White were published in 1915. {UG 214.4}

Dodatak C

GOVOR G. B. STARRA NA POGREBNOJ SLUŽBI U ELMSHAVENU 152

      Moja je prednost govoriti o nekim razdoblji­ma života sestre White. Poznavao sam je gotovo četrdeset godina, a moja supruga više od pede­set. S njenih usana čuli smo o njenu obraćenju u dobi od trinaest godina, za sumnju i tamu što se pretvorila u svjetlo, kao i posebnu Ijubav prema Isusu Kristu. Mislim da nikad nisam čuo nikoga da Ijubavi prema Isusu, svojoj Ijubavi, govori kao ona. Mnogo sam je puta čuo kako bi na velikim skupovima uskliknula: “Isuse, volim Te, volim Te, volim Te!” Neki ovdje nazočni to znaju, čuli su to; to je oduševilo slušatelje. Osjećali smo utjecaj te Ijubavi prema Isusu. {UG 216.1}

     Mislim da je lijepo to oponašati, ne samo imati vjeru općenito, već vjeru u Isusa i Njegovu Ijubav. Njezin cijeli život bio je posvećen pridobivanju drugih da Ga ljube i da Mu srcem služe. {UG 216.2}

     U njezinim spisima možemo naći ono što nazi­vam najjasnijim, najsnažnijim, jednostavnim, oz­biljnim prikazom Evanđelja u bilo kojim spisima osim samog Svetog pisma. Jezik u njenim spisima je jako privlačan, jednostavan i snažan. Ostavit ću vam da sami prosudite kako je privlačan, uzvišen, snažan i da u svijetu nema ništa slično. Nikad ni­sam vidio nikoga čiji bi spisi oponašati njene spise.       U knjižici Put Kristu imao sam prednost čitati je u rukopisu; i ona je nekoliko nas pitala da kažemo što bi s njom trebalo učiniti. “Prevesti je na svaki jezik čim to bude moguće”, rekli smo, “jer to je najjednostavniji, najjasniji vodič spasiteljskoj vjeri u Isusa što smo ga ikad čitali.” Ova je knjiga preve­dena na mnoge jezike. {UG 216.3}

      Vidio sam stol sa svim njezinim tiskanim knji­gama. Mislim da se nalazi pod drvećem na drugoj strani ove kuće. Čini mi se da bi trebao biti bliže postavljen. To je iznenađujući broj knjiga. {UG 217.1}

      Kad sam je jednog dana pogledao, dok sam joj u znak pozdrava na rastanku stisnuo ruku, pomislio sam: “Ova je ruka vjerojatno napisala više evanđeoskih opomena i dragocjenih stvari od ijedne ljudske ruke. Proučavao sam mnoštvo dobrih knjiga, ali ne znam nikoga tko bi bio tako marljiv kao ona; ustajala je u dva, tri ili četiri sata ujutro i radila do iza zalaska sunca. Odlazila bi vrlo rano na spavanje, to joj je bila navika, a onda bi rano ujutro ustala i počela pisati. Našli bi je, kao sve proroke, da rano ustaje i obavlja svoj posao. {UG 217.2}

     Vidio sam je, čini mi se, u gotovo svim okol­nostima u kojima susrećete prijatelja. Imali smo prednost putovati s njom po Michiganu, a onda je pratiti u Australiju; živjeli smo u njezinu domu, vi­djeli je u svim okolnostima kućnog života, a uz to s teretima Djela u svijetu kojeg je toliko voljela. Da­nas želim posvjedočiti da je moja supruga i ja sma­tramo jednom od najpostojanijih vjernih kršćana koje smo upoznali u svome životu. Ne kažem to zato da je ovdje hvalim, već to vjerujem cijelim sr­cem; imam razloga to znati, i to znam osobno. {UG 217.3}

     Meni osobno ona je bila velika pomoć. Dok sam bio u misionskom polju u Queenslandu i dru­gim mjestima, nije mi pisala laskava pisma, već je uputila veoma ozbiljne savjete vrlo korisne za moj život i službu. {UG 218.1}

     Želim istaknuti njezin karakter kao prijatelja; i siguran sam da će svi koji su je poznavali potvrditi što kažem. Njeno pamćenje imena pojedinaca bilo je veoma značajno. Čini se da nikad nije zaboravila osobu koju je srela u bilo kojem dijelu svijeta. Nosi­la ih je u srcu i u svojim molitvama. Posebno je bila značajna njena vjernost u prijateljstvu koje je osta­lo unatoč teškoćama i kušnjama. Kao što je rekao dječak u školi kad su ga pitali što znači prijateljstvo: “Pravi prijatelj je onaj tko zna sve o vama, ali vas i dalje voli.” To i mi možemo reći o njoj; premda je dobro poznavala nedostatke svojih prijatelja, una­toč svemu ih je voljela i za njih je molila i radila.{UG 218.2}

      Još koju riječ o njezinu karakteru: smatram je osobom najčvršćeg karaktera koju sam ikad sreo.

     Njezin život mogu usporediti s čvrstim hrastom koji se opire vjetru i najvećim pritiscima; iti s pla­ninom koja se ruga oluji. Ona je blago i ljubazno dočekala kušnje i protivljenje onih koji su trebali biti prijateljski raspoloženi, ali je uvijek bila odluč­na pobijediti, i pobjeđivala je. Ne znam nijedan slučaj da bi bila pobijeđena. Njezina vjera u Boga bila je nepokolebljiva u ovoj i u svakoj drugoj ze­mlji. U okolnostima koje bi kod mnogih ugušile vjeru, ona je, izložena nevolji, pobjeđivala.{UG 218.3}

      Dopustite mi nekoliko riječi o njenoj bolesti. Bilo joj je dodijeljeno, kako je rekao brat Loughborough, da pati više od obična kršćanina. Bog je to dozvolio, a ona mislim da njoj trebamo do­pustiti da sama kaže kako je na to gledala. Imam ovdje navod iz njenih spisa; pročitat ću ga. {UG 219.1}

     “Ne očekujem da budem uzdignuta iznad svih slabosti i nevolja i da na putu prema Nebu imam mirno more. Očekujem kušnje, gubitke, razočaranja i žalovanja za umrlima” i imala ih je; dva djeteta i njen suprug pokopani su ondje gdje će i ona uskoro biti pokopana pored njih u Michiganu. Bila je izlože­na kušnjama na ovaj i na druge načine “Ali imam Spasiteljevo obećanje: ‘Dosta ti je moja milost/ {UG 219.2}

      Moja me bolest poučila o vlastitoj slabosti i strpljenju, o Ijubavi mojega Spasitelja, te o Nje­govoj sili spasenja. Kad su prolazile besane noći, našla sam nadu i utjehu u razmišljanju o Isusovu strpljenju i nježnosti prema slabim, pogrešivim učenicima, prisjećajući se da je još uvijek isti nepromjenjiv u milosrđu, sažaljenju i Ijubavi. On vidi našu slabost, zna kako nam nedostaje vjere hrabrosti; ali nas ne odbacuje. Pun je sažaljive i nježne sućuti prema nama.” {UG 219.3}

     Kad sam je prije šest tjedana posjetio, rekla je: “Kad si me posljednji put posjetio?” {UG 219.4}

“Prošle subote poslijepodne”, odgovorio sam. {UG 220.1}

    “A, da”, rekla je. “Zaboravila sam.” Onda se okrenula prema nama i rekla: “Svi mi imamo svo­je slabosti i našu zaboravljivost. Ali ako ih popra­vimo, to će ojačati naš karakter i neće nas uma­njiti.” Kao što vidite, to je slično njenoj izjavi da u patnjama Krist pokazuje svoje nježnu sažaljivost. {UG 220.2}

     Govoreći o svojoj smrti, rekla je: “Ja mogu pasti na svojemu položaju prije no što Gospodin dođe, ali kad svi koji su u grobovima uskrsnu, i ja ću, ako budem vjerna” a bila je vjerna “vidjeti Isusa i biti slična Njemu. O, kakve radosti, neiskazane, vidjeti Onoga koga volimo vidjeti u Njego­voj slavi Onoga koji nas je toliko volio da je sebe dao za nas gledati ruke koje su bile probodene radi našeg otkupljenja, ispružene prema nama u blagoslovu i dobrodošlici!” To su nesumnjivo po­bjedničke riječi! {UG 220.3}

     Dok je bila živa, puno je pjevala. Pročitat ću vam jednu kiticu pjesme u kojoj je posebno uživa­la. Čuli smo je kako je pjeva jednog jutra dok smo stajali na dnu stuba. Rekli smo: “Tko to pjeva?” a oni su rekli: “To pjeva sestra WhiteEvo što je pjevala: “Čuli smo za svijetlu, svetu zemlju / čuli smo i srca su nam sretna; / jer mi smo bili usa­mljena skupina putnika, / umorni, iscrpljeni i tuž­ni. / Kažu nam da putnici tamo imaju stan, / više beskućnici nisu. / A mi znamo da to je prekrasna zemlja / gdje rijeka života čista teče.”153 {UG 220.4}

      A onda bi izostavila dvije kitice i posljednji dio posljednje kitice uzela kao neku vrst pripjeva koji bi stalno ponavljala. Evo njezina pripjeva: “Bit ćemo tamo, bit ćemo tamo, još samo malo, / pri­družit ćemo se čistima i blagoslovljenima. / Imat ćemo palme, haljine, krunu / i zauvijek počivati.” To bi stalno ponavljala. {UG 220.5}

Neki su pitali kakav je bio njezin položaj među nama. Ona nije nikad bila izabrana ni za kakvu dužnost. Ona to i nije željela. Kad bi joj tko govo­rio o određenoj funkciji, rekla bi: “Posao na koji me je Bog pozvao jest biti Njegov vjesnik”, i to je bila njena najveća želja: biti vjesnik Isusa Krista. {UG 221.1}

      Kad smo se prije dva tjedna opraštali od nje, rekla nam je kad joj se brat White obratio, (tog jutra je bila posebno raspoložena); on je rekao: “Majko, brat i sestra Starr su došli oprostiti se s tobom.” Rekla je da joj je vrlo drago što nas opet vidi. Rekao sam: “Nama je drago što te jutros vidi­mo tako raspoloženu,” A ona je odgovorila: “Dra­go mi je što ste me takvu našli i želim vam reći da sam isto tako raspoložena u sebi.” A onda je dodala: “Nisam imala mnogo tugujućih dana, zar ne?” “Ne, sestro White”, rekao sam, “ne tijekom cijelog tvog života, jer si se uzdigla iznad njih.” “Da”, rekla je, “moj nebeski Otac je sve to ispla­nirao za mene, i On zna kad će završiti; a ja sam odlučila ne mrmljati.” {UG 221.2}

     Osjećao sam da je to bila velika pobjeda i bila je. Neka nam Gospodin pomogne da slijedimo njene stope! Onda sam joj rekao: „Sestro White, mogu ti samo reći ono što si napisala u jednom od svojih posljednjih pisama. Rekla si: ‘Sjene se pro­dužuju'” i toga sam se sjetio ovog trenutka. Ona je odgovorila: “Brate Starr, sjenet se produžuju i mi se približavamo domu. Uskoro ćemo biti kod kuće, a onda ćemo o svemu zajedno porazgova­rati u Božjem kraljevstvu.” {UG 221.3}

Dodatak D

PISMO J. N. LOUGHBOROUGHA LINDI SCOTT

Sanatorij, Kalifornija

20. rujna 1921.

Lida F. Scott, Madison, Tennessee

Draga sestro Scott!

       Primio sam tvoje pismo od 8. rujna, s prilože­nim brošuricama Madison broj 1, 4 i 5. Hvala ti za brošurice i hvala ti što si me se sjetila! Tvoje pismo me potakho na sljedeće razmišljanje. {UG 223.1}

Svoje prijatelje koje dugo nismo vidjeli, sklo­ni smo si predstavljati takve kakve smo ih vidjeli posljednji put. Zato pretpostavljam da moji prija­telji, daleko odavde, razmišljaju o meni kao kad su me vidjeli godinama ranije dok sam bio akti­van u Djelu i putovao po cijeloj zemlji, a u svojoj propovjedničkoj službi i po svijetu. Možda će te iznenaditi kad čuješ da sam 26. siječnja navršio osamdeset i devet godina i da sam u tri i pol go­dine samo triput sišao s ovog brežuljka na kojem je ovaj sanatorij. {UG 223.2}

HVala ti na pozivu da prisustvujem vašoj kon­venciji misionara dragovoljaca 7. 9. listopada.

      Premda ne mogu doći tijelom, uvjeravam te, kao što je Pavao uvjeravao Kološane: “Jer ako sam tije­lom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.”  {UG 223.3}

      Zahvaljujem Gospodinu što sam slobodan od tjelesnih boli; samo sam slab od starosti. Ako ne mogu javno nastupati kao nekad, zahvaljujem Bogu što, kako je sestra White rekla jednoj sestri koja je, dok je bila zdrava, aktivno radila kao bi­blijska radnica, ali više nije mogla raditi: “Sestro, ti možeš raditi sada kao i ranije možeš se moliti za one koji su zdravi da se aktivno uključe u rad u velikom polju zrelom za žetvu.”  {UG 223.4}

      S velikim zanimanjem sam pratio rad brata Sutherlanda otkad sam imao prednost kratko vrije­me provesti s njim prije mnogo godina kad je bio u Battle Creeku, gdje sam govorio nekoliko puta. Onda mi je bilo drago kad sam vidio kako je kre­nuo u ostvarenju plana prema kojem nam je reče­no da naši obrazovni centri trebaju imati zemljište za obrađivanje, i tako dalje. Sa zanimanjem i mo­litvom sam pratio njegov rad u osnivanju koledža u Berrien Springsu, u Michiganu. {UG 224.1}

      Moje misli i molitve su zatim bile posebno ve­zane uzv njegov rad na Jugu u skladu s uputom o tome što treba tamo uraditi. Budite uvjereni, dragi suradnici, da su moje misli i vjera s vama u vašem ozbiljnom poslu da obavite ono što nam je Gospodin rekao da učinimo. Neka posebni Gosdodnji blagoslov bude nazočan prilikom vašeg vi­jećanja na konvenciji! To će biti moja molitva dok budete tamo okupljeni. {UG 224.2}

Vaš u blaženoj evanđeoskoj nadi,

1. N. Loughborough.

E.G.White

Umirovljeničke godine

Contents

1. poglavlje………………………………………………………………………………………………………………………. 1

ADVENTISTIČKI PIONIRI……………………………………………………………………………………………………. 1

Poštivati ostarjele pionire……………………………………………………………………………………………….. 1

Žive uspomene iz prošlosti……………………………………………………………………………………………….. 2

Mrtvi još uvijek govore……………………………………………………………………………………………………. 3

Visoko cijenimo prve nositelje bremena……………………………………………………………………………… 4

Ponovno objavite članke pionira……………………………………………………………………………………….. 5

1. I. Butler, posebno cijenjeni djelatnik……………………………………………………………………………….. 5

Smireno ostarjeti……………………………………………………………………………………………………………. 6

Starjeti, ali i dalje svjedočiti………………………………………………………………………………………………. 6

Sačuvati uspomenu na pionire………………………………………………………………………………………….. 7

Izbjegavajte kritizirati pionire……………………………………………………………………………………………. 7

Ohrabrimo jedan drugoga 13……………………………………………………………………………………………. 8

2 poglavlje……………………………………………………………………………………………………………………….. 9

KORISNOST STARIJIH DJELATNIKA…………………………………………………………………………………………. 9

Ostarjeli djelatnici nisu oslobođeni službe…………………………………………………………………………… 9

Oni znaju kako pomoći drugima………………………………………………………………………………………. 10

Ostarjeli djelatnici, dajte mudar savjet………………………………………………………………………………. 10

Posebna milost i znanje…………………………………………………………………………………………………. 11

Stariji propovjednici trebaju govoriti na saborima……………………………………………………………….. 11

Iskusni radnici potrebni u domovini………………………………………………………………………………….. 13

Stariji ljudi produktivniji od mladih…………………………………………………………………………………… 13

Učinkovitost može stalno rasti………………………………………………………………………………………… 14

Posljednji dani mogu biti najbolji27………………………………………………………………………………….. 15

3. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………….. 15

DRUŽENJE MLADIH SA STARIMA…………………………………………………………………………………………. 15

Božji suradnici……………………………………………………………………………………………………………… 15

Stariji radnici trebaju hrabriti mlađe…………………………………………………………………………………. 17

Usrdno prijateljstvo između Elija i Samuela………………………………………………………………………… 18

Pavao je obučavao Timoteja i Tita……………………………………………………………………………………. 18

4* poglavlje……………………………………………………………………………………………………………………. 19

OBVEZA DJECE PREMA OSTARJELIM RODITELJIMA………………………………………………………………….. 19

Obveza nikad ne prestaje……………………………………………………………………………………………….. 19

Budite ljubazni i prema nepravednim roditeljima………………………………………………………………… 19

Prednost je skrbiti se za ostarjele roditelje…………………………………………………………………………. 20

Predmet od najveće važnosti………………………………………………………………………………………….. 21

5  poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………….. 21

SKRB ZA OSTARJELE………………………………………………………………………………………………………….. 21

Institucije nisu najbolje rješenje………………………………………………………………………………………. 21

Trebaju ostati među prijateljima……………………………………………………………………………………… 22

Ellen White skrbi o svojini roditeljima 44…………………………………………………………………………… 23

Pomoć bivšem šurjaku…………………………………………………………………………………………………… 23

Utjeha za udovicu Stephena Beldena………………………………………………………………………………… 24

Fond za starije djelatnike 52…………………………………………………………………………………………… 25

6. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………….. 26

UPOZORENJA ZA OSTARJELE………………………………………………………………………………………………. 26

Dob nije isprika za opuštanje u samodisciplini…………………………………………………………………….. 26

Budite zadovoljni tamo gdje se nalazite…………………………………………………………………………….. 27

Održavati osobnu urednost…………………………………………………………………………………………….. 28

Izbjegavaj pretjerani rad i nepovjerenje prema braći……………………………………………………………. 29

„Ne budite tužiteiji braće”……………………………………………………………………………………………… 29

Ostarjeli neka ne rade u gradovima………………………………………………………………………………….. 30

Izbjegavajte religiju koja ostaje zatvorena u domu………………………………………………………………. 30

Djetinjasto ponašanje starijih radnika……………………………………………………………………………….. 30

Opasnost od prihvaćanja mišljenja nevjernika…………………………………………………………………….. 32

Zabrinutost zbog novca…………………………………………………………………………………………………. 32

Novac ne može otkupiti dušu………………………………………………………………………………………….. 33

Težite za boljom Zemljom………………………………………………………………………………………………. 33

7. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………….. 34

DOŽIVOTNI UPRAVITELJI……………………………………………………………………………………………………. 34

Dvaput blagoslovljeno dobročinstvo…………………………………………………………………………………. 34

Sabirajte blago na Nebu…………………………………………………………………………………………………. 34

Upraviteljska služba je osobna odgovornost……………………………………………………………………….. 35

Prebacivanje odgovornosti na druge………………………………………………………………………………… 36

Darežljivost na umoru naspram dobročinstva za života…………………………………………………………. 37

Neprimjereno poslovanje?……………………………………………………………………………………………… 39

Pomoć potrebna sada……………………………………………………………………………………………………. 40

Treba obrađivati nova polja……………………………………………………………………………………………. 41

Bog će nas poučiti o našoj dužnosti………………………………………………………………………………….. 42

8. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………….. 42

VAŽNOST OPORUKE…………………………………………………………………………………………………………. 42

Izvršitelji Spasiteljeve oporuke………………………………………………………………………………………… 42

Ne treba odlagati…………………………………………………………………………………………………………. 43

Kad Sotona upravlja poslovnim pothvatima……………………………………………………………………….. 43

Kad je važan pravni savjet………………………………………………………………………………………………. 44

Oporuke trebaju biti načinjene u skladu sa zakonom……………………………………………………………. 45

9* poglavlje……………………………………………………………………………………………………………………. 48

PONOVNI BRAK U STAROSTI………………………………………………………………………………………………. 48

Savjet Josephu Hareu starijem………………………………………………………………………………………… 48

Savjet J. N. Andrevvsu……………………………………………………………………………………………………. 49

Ponovni brak S. N. Haskeila 82………………………………………………………………………………………… 49

Želja George I. Butlera da se ponovno ženi 84…………………………………………………………………….. 50

Nerazuman sinovljev savjet…………………………………………………………………………………………….. 52

Ellen White je odlučila da se neće ponovno udavati…………………………………………………………….. 52

Kad je velika razlika u godinama………………………………………………………………………………………. 53

10.poglavlje……………………………………………………………………………………………………………………. 53

OČUVANJE ŽIVOTNE SNAGE……………………………………………………………………………………………….. 53

Kraći govori, dulji život…………………………………………………………………………………………………… 53

Kad ne možeš zaspati, moli…………………………………………………………………………………………….. 54

Počinak tijekom dana……………………………………………………………………………………………………. 54

Odgovarajuća prehrana i odmor………………………………………………………………………………………. 55

Pretjerane ideje o zdravstvenoj reformi…………………………………………………………………………….. 56

Vjerni zdravstvenoj reformi  97……………………………………………………………………………………….. 56

Zdrava mjesta za gradnju kuća………………………………………………………………………………………… 57

Recept za ozdravljenje…………………………………………………………………………………………………… 57

Važnost vježbanja…………………………………………………………………………………………………………. 58

Nikakva tjelovježba ne može nadomjestiti hodanje……………………………………………………………… 59

11.poglavlje……………………………………………………………………………………………………………………. 59

MORALNA ČVRSTINA U PATNJI104………………………………………………………………………………………. 59

Tijekom produžene bolesti……………………………………………………………………………………………… 59

Molitva i pomazanje, ali ne i trenutno ozdravljenje……………………………………………………………… 60

Isus zna našu tugu i boli…………………………………………………………………………………………………. 61

„Učini me zdravom, rodnom lozom”…………………………………………………………………………………. 61

„Neću izgovoriti ni jednu neljubaznu riječ”………………………………………………………………………… 61

„Neću se žaliti”…………………………………………………………………………………………………………….. 61

„Gospodin me snaži”…………………………………………………………………………………………………….. 62

Ne razmišljam o povlačenju……………………………………………………………………………………………. 62

Bog zna što je najbolje…………………………………………………………………………………………………… 63

Pouke od mjeseci provedenih u patnji………………………………………………………………………………. 63

Očekujte probleme s kratkoročnim pamćenjem………………………………………………………………….. 64

Počivati u Njegovoj ijubavi……………………………………………………………………………………………… 64

12. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………… 65

UVJERENJE I UTJEHA ZA SUOČENE SA SMRĆU………………………………………………………………………… 65

Poruke suosjećanja i nade upućene vjernoj pomoćnici 118……………………………………………………. 65

Djela sačuvana za vječnost……………………………………………………………………………………………… 68

Krist će nas sigurno dovesti kući………………………………………………………………………………………. 68

Po Kristu posvećeni grob……………………………………………………………………………………………….. 69

Naše vrijeme za pranje i glačanje…………………………………………………………………………………….. 69

Sazrijevati za žetvu……………………………………………………………………………………………………….. 70

13. poglavlje…………………………………………………………………………………………………………………… 70

KAKO U TRENUTKU TEŠKOG GUBITKA………………………………………………………………………………….. 70

Plakati nije grijeh………………………………………………………………………………………………………….. 71

Neka Gospodin bdide tvoja utjeha……………………………………………………………………………………. 71

Ellen VVhite u trenutku teška gubitka……………………………………………………………………………….. 71

Ellen sanja Jamesa ubrzo nakon njegove smrti……………………………………………………………………. 72

Prisege da će nastaviti rad nakon suprugove smrti………………………………………………………………. 73

Razmišljanja Ellene White o smrti Jamesa Whitea……………………………………………………………….. 74

14* poglavlje………………………………………………………………………………………………………………….. 74

POUKE IZ ŽIVOTA BIBLIJSKIH OSOBA…………………………………………………………………………………….. 74

Abrahamova vjera………………………………………………………………………………………………………… 74

Davidova molitva…………………………………………………………………………………………………………. 75

David je planirao unaprijed…………………………………………………………………………………………….. 76

Kako se Petar ponio suočen sa smrću……………………………………………………………………………….. 76

Ostarjeli apostol na Patmosu………………………………………………………………………………………….. 77

Najljepši trenuci u Ivanovu životu…………………………………………………………………………………….. 79

Utjeha iz doživljaja biblijskih osoba…………………………………………………………………………………… 80

Salomonov otpad…………………………………………………………………………………………………………. 80

Salomonova slabost svjetionik upozorenja…………………………………………………………………………. 81

Svjetovna slava nasuprot nepokolebljiva poštenja……………………………………………………………….. 82

Utjecaj na dobro ili na zlo………………………………………………………………………………………………. 83

Dodatak B………………………………………………………………………………………………………………………. 86

Godina 1894.………………………………………………………………………………………………………………. 87

Godina 1895.………………………………………………………………………………………………………………. 87

Godina 1896.………………………………………………………………………………………………………………. 88

Godina 1897.………………………………………………………………………………………………………………. 89

Godina 1898.………………………………………………………………………………………………………………. 89

Godina 1899.………………………………………………………………………………………………………………. 90

Godina 1900.………………………………………………………………………………………………………………. 91

Godina 1901.………………………………………………………………………………………………………………. 92

Godina 1902.………………………………………………………………………………………………………………. 92

Godina 1903.………………………………………………………………………………………………………………. 93

Godina 1904.………………………………………………………………………………………………………………. 94

Godina 1905.………………………………………………………………………………………………………………. 94

Godina 1906.………………………………………………………………………………………………………………. 95

Godina 1907.………………………………………………………………………………………………………………. 96

Godina 1908,      s………………………………………………………………………………………………………… 96

Godina 1909.………………………………………………………………………………………………………………. 97

Godina 1910.………………………………………………………………………………………………………………. 98

Godina 1911.………………………………………………………………………………………………………………. 98

Godina 1912.………………………………………………………………………………………………………………. 99

Godina 1913.………………………………………………………………………………………………………………. 99

Godina 1914.………………………………………………………………………………………………………………. 99

Godina 1915.………………………………………………………………………………………………………………. 99

Dodatak C…………………………………………………………………………………………………………………….. 100

GOVOR G. B. STARRA NA POGREBNOJ SLUŽBI U ELMSHAVENU 152………………………………………….. 100

Dodatak D……………………………………………………………………………………………………………………. 103