Counsels on Stewardship
(1940)
“Ali Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo” 2. Korinćanima 9,8
Ako nije drukčije naznačeno, svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda Kršćanske sadašnjosti.
Ova knjiga, Savjeti o upraviteljskoj službi, sastavljena je i objavljena kao odgovor na rasprostranjen zahtjev za jednim takvim uratkom. Tijekom godina objavljen je golem niz vrlo praktičnih i korisnih uputa iz Duha proroštva na temu upravljanja materijalnim dobrima. Tiskan je u obliku knjiga i časopisa, ali je ovo djelo sastavljeno uglavnom od građe koja trenutačno nije dostupna našim službenicima i članovima. U raspoloživim tiskanim djelima postoji dosta savjeta na istu temu, od kojih je vrlo malo upotrijebljeno u ovoj knjizi. Sretni smo što sada svi mogu imati pristup ovom izboru uputa danih Crkvi u ovako prikladnom obliku. Ova je knjiga nastala u Uredu za djela Ellen G. VVhite pod vodstvom Nadzornog odbora.{SUS 5.1}
U području kršćanskog života i službe pitanje upravljanja materijalnim dobrima zauzima poveće i ključno mjesto. Ono se duboko i u sva vremena tiče svakog kršćanskog vjernika. Pravilno razumijevanje načela upraviteljske službe podrazumijeva priznavanje Božjeg suvereniteta, vlasništva nad svim stvarima i milosti koju nam pokazuje. Kako naše razumijevanje tih načela raste i produbljuje se, tako potpunije spoznajemo načine na koje Božja ljubav i milost djeluju u našem životu.{SUS 5.2}
Iako se načela upraviteljske službe tiču materijalnih stvari, ona su, povrh svega, duhovnog karaktera. Kristova je služba stvarnost. Jahve zahtijeva određene stvari od nas kako bi nam mogao konkretno pomoći. Vršenje Božje volje podiže cijeli predmet upraviteljske službe na visoku duhovnu razinu. Gospodin nije sebičan. On ne zahtijeva da Mu služimo i priznajemo Ga vraćanjem onih stvari koje nam daje. Ali je tako posložio božansku ekonomiju da će nam se kao rezultat našeg djelovanja u skladu s Njegovim zahtjevima prirodno vraćati veliki duhovni blagoslovi. Ako ne budemo surađivali s Njim u provođenju Njegovih planova, bit ćemo lišeni tih blagoslova i na taj način sebe lišiti onih stvari koje su nam najpotrebnije.{SUS 5.3}
Uvjereni smo da će ozbiljno proučavanje načela upraviteljske službe koja su navedena u ovoj knjizi pomoći svima da daju bogatiji i puniji doprinos Božjem djelu. To je jasno naznačeno u sljedećoj izjavi:{SUS 6.1}
“Koncept upraviteljske službe trebao bi imati praktičan utjecaj na čitav Božji narod. … On bi trebao udahnuti duhovni život tisućama onih koji vole istinu, ali je ne provode praktično i koji sada tuguju nad svojom pasivnošću. On će ih preobraziti iz sebičnih, lakomih štovatelja bogatstva u iskrene, vjerne Kristove suradnike u spašavanju grešnika.” (Testimonies, sv. 3, str. 387){SUS 6.2}
Imajući pred sobom priliku za takvu preobrazbu, svi bismo ozbiljno trebali proučiti ovaj materijal moleći se da doživimo potpunije, bogatije iskustvo s Gospodinom.{SUS 6.3}
Nebeski zakon o dobročinstvu i njegova svrha
Nebeski zakon o dobročinstvu i njegova svrha
1.Božji suradnici……………………………………….. 9
2.Naš bogati Dobročinitelj……………………….. 13
3.Zašto Bog upošljava ljude za širenje svojih blagoslova.. 16
4.Oprečna načela Krista i Sotone……………… 20
5.Dobročinstvo tamo gdje je Krist……………. 23
6.Život kao praktična propovijed …………………….. 25
“Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.” Proverbs 3:9, 10. {SUS 13.1}
“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.” Proverbs 11:24, 25. {SUS 13.2}
“U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.” Isaiah 32:8. {SUS 13.3}
Božanska je mudrost u svoj plan spasenja ugradila zakon uzroka i posljedice pa je tako dobročinstvo u svim njegovim granama dvaput blagoslovljeno. Onaj tko daje potrebitima blagoslivlja druge, a u još većoj je mjeri i osobno blagoslovljen.{SUS 13.4}
Kako čovjek ne bi izgubio blagoslove dobročinstva, Otkupitelj gaje uzeo kao svojeg suradnika. Bog je mogao ostvariti svoj cilj u spašavanju grešnika bez pomoći čovjeka, ali je znao da on ne može biti sretan ako ne bude imao udjela u tom veličanstvenom poslu. Nizom okolnosti koje zahtijevaju Njegovu milosrdnu intervenciju, On čovjeku povjerava najbolja sredstva za njegovanje dobročinstva i pomaže mu da daje siromašnima i stalno napreduje u Njegovom djelu. Ovisno o potrebama razorenog svijeta, On iz nas izvlači talente sredstava i utjecaja kako bi ženama i muškarcima objavio istinu za kojom imaju krajnju potrebu. I kako se odazivamo na te pozive trudom i činjenjem dobra, postajemo nalik Onome koji je zbog nas osiromašio. Darivanjem mi blagoslivljamo druge i tako sabiremo pravo bogatstvo.{SUS 13.5}
Slava Evanđelja temelji se na načelu obnavljanja Božjeg lika u posrnulom rodu stalnim pokazivanjem dobročinstva. To djelo započelo je u nebeskim dvorovima. Tamo je Bog ljudskim bićima dao neoboriv dokaz ljubavi koju im je pokazao. On je “tako ljubio svijet, da je dao svoga Jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (John 3:16). Dar Krista otkriva Očevo srce. Poduzimajući sve za naše otkupljenje, to pokazuje da neće poštedjeti ništa za dovršetak Njegova djela, koliko god bilo dragocjeno.{SUS 14.1}
Na Nebu vlada duh darežljivosti. Kristova požrtvovna ljubav otkrila se na križu. Da bi čovjek mogao biti spašen, On je dao sve što je imao, a potom je predao i samog Sebe. Kristov križ poziva na dobročinstvo svakog sljedbenika našega blaženog Spasitelja. Tamo je zorno prikazano načelo davanja. Kada se provodi s istinskom darežljivošću i dobrim djelima, to je pravi plod kršćanskog života. Načelo ljudi ovoga svijeta je uzimanje i oni misle da će si na taj način osigurati sreću; ali kamo god pošli, plod je bijeda i smrt.{SUS 14.2}
Svjetlo Evanđelja koje svijetli s Kristova križa osuđuje sebičnost, a potiče širokogrudnost i dobročinstvo. Ne bi trebalo jadikovati zbog činjenice da ima sve više poziva za davanjem. Bog u svojoj providnosti poziva svoj narod da iz svojeg ograničenog područja djelovanja prijeđe na veće pothvate. U ovom trenutku, kada moralna tama pokriva svijet, potreban je neograničeni napor. Mnogi među Božjim narodom u opasnosti su da budu uhvaćeni u zamku svjetovnosti i pohlepe. Oni bi trebali shvatiti da je Božja milost ta koja umnaža njihova sredstva. Oni se moraju odazvati na pozive za činjenjem dobra ili neće moći poprimiti karakter velikog Uzora.{SUS 14.3}
Blagoslovi upraviteljske službe
Zapovjedivši svojim učenicima da idu “cijelom svijetu“ i propovijedaju „evanđelje svakom stvorenju,” Krist je dodijelio ljudima posao prenošenja znanja o Njegovoj milosti. No dok neki idu propovijedati, On druge poziva da predaju svoja materijalna dobra kojima će poduprijeti Njegovo djelo na Zemlji. On je stavio sredstva u ruke ljudi da Njegovi božanski darovi mogu teći kroz ljudske kanale u obavljanju djela spašavanja bližnjih koje im je povjereno. Ovo je jedan od načina na koje Kog usavršava čovjeka. To je upravo posao koji je čovjeku pol roban jer će pobuditi najdublju suosjećajnost našega srca i pokrenuti najviše sposobnosti našega uma.{SUS 15.1}
Svaka dobra stvar na svijetu izraz je Božje podatne ljubavi prema čovjeku. Njegovi su siromasi i cilj je religije Njegov. Zlato i srebro su Gospodnji i On bi mogao učiniti da kao kiša padaju s neba kad bi htio. Ali umjesto toga On je postavio čovjeka kao svojega upravitelja i povjerio mu sredstva, ne da se gomilaju, već da se koriste na dobro drugih. Na taj je način učinio čovjeka posrednikom preko kojega On razdjeljuje svoje blagoslove na Zemlji. Bog je planirao sustav dobročinstva da bi čovjek mogao postati nalik na svojeg Stvoritelja, dobrohotan i nesebičan po karakteru, i na kraju s Kristom postati dionikom vječne, slavne nagrade.{SUS 15.2}
I .jubav pokazana na Golgoti trebala bi biti oživljena i ojačana i prisutna u našim crkvama. Trebali bismo učiniti sve što je u našoj moći da učvrstimo načela koja je Krist donio na ovaj svijet. Moramo postati učinkoviti u dobronamjernim pothvati ma koji su nam sada neodgodivo potrebni. Dok stojite pred križem i gledate Kneza Neba koji umire za vas, možete li zatvoriti svoje srce i reći: “Ne, ja nemam što dati”?{SUS 16.1}
Kristov vjerni narod treba ovjekovječiti Njegovu ljubav. Ta ljubav treba ga ujediniti i privući križu. Treba ga osloboditi od svake sebičnosti i povezati s Bogom i jedne s drugima.{SUS 16.2}
Okupite se oko golgotskog križa u samopožrtvovnosti i samoodricanju. Bog će vas blagosloviti dok činite najbolje što možete. Kako se približavate prijestolju milosti, dok se vezujete s tim prijestoljem zlatnim lancem koji se spušta s Neba na Zemlju kako bi povukao ljude iz provalije grijeha, vaše će srce biti pokrenuto ljubavlju prema vašoj braći i sestrama koji su bez Boga i bez nade u svijetu. (9T 253-256){SUS 16.3}
Božja snaga se očituje u otkucajima srca, u udisajima pluća i u živim strujama koje cirkuliraju kroz tisuće različitih kanala u tijelu. Dugujemo Mu zahvalnost za svaki trenutak postojanja i za sve blagodati života. Vlast i sposobnosti koje uzdižu čovjeka iznad nižih stvorenja Stvoriteljev su dar.{SUS 17.1}
On nas ispunjava svojim prednostima. Dugujemo Mu zahvalnost za hranu koju jedemo, vodu koju pijemo, odjeću koju nosimo, zrak koji udišemo. Bez Njegove providnosti zrak bi bio ispunjen pošastima i otrovom. On je bogati dobročinitelj i zaštitnik.{SUS 17.2}
Sunce koje obasjava Zemlju i daje veličanstvo cijeloj prirodi, prekrasan, svečani sjaj Mjeseca, slava nebeskog svoda blještavog od sjaja zvijezda, pljuskovi koji osvježavaju zemlju i omogućuju bujanje vegetacije, dragocjenosti prirode u svim njezinim različitim bogatstvima, visoka stabla, grmovi i biljke, lelujavo žito, plavo nebo, zelena polja, izmjena dana i noći, smjene godišnjih doba, sve govori čovjeku o ljubavi njegovog Stvoritelja.{SUS 17.3}
On nas je povezao sa sobom svim tim dokazima na nebu i na zemlji. On nad nama bdije s više nježnosti nego majka nad nemoćnim djetetom. “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.” (Psalam 103,13) (R&H, 18. rujna 1888.){SUS 17.4}
Oni koji stalno primaju, trebaju stalno i davati
Onako kako stalno primamo blagoslove od Boga, tako bismo stalno trebali i davati. Kad nam nebeski Dobročinitelj prestane davati, tada ćemo moći imati izgovor jer nećemo imati što darovati. Bog nas nikada nije ostavio bez dokaza o svojoj ljubavi zbog koje nam čini dobro….{SUS 17.5}
Svaki trenutak živimo zahvaljujući Božjoj skrbi, održavani Njegovom silom. On na naš stol stavlja hranu. On nam daje miran i okrepljujući san. Svakoga nam tjedna daje dan odmora da bismo se mogli odmoriti od zemaljskih napora i štovati Ga u Njegovom domu. On nam je dao svoju Riječ da bude svjetiljka našim nogama i svjetlo na našem putu. Na njezinim svetim stranicama pronalazimo mudre savjete i onoliko koliko uzdižemo svoje srce Njemu u pokornosti i vjeri, On nam daje blagoslove svoje milosti. Iznad svega je beskonačan dar Božjega dragog Sina, preko kojega teku svi drugi blagoslovi za ovaj život i za onaj budući.{SUS 18.1}
Dobrota i milost sigurno nas prate na svakom koraku. Ako ne želimo da beskonačni Otac prestane izlijevati svoje darove na nas, ne bismo trebali nestrpljivo uzviknuti: “Zar nema kraja davanju?” Ne samo da bismo trebali vjerno prinositi Bogu svoju desetinu za koju On tvrdi daje Njegova, već trebamo donijeti i prinose u Njegovu riznicu kao žrtvu zahvalnicu. Radosnih srca donesimo našem Stvoritelju prvine svega Njegovog obilja naš probrani imetak, našu najbolju i najsvetiju službu. (R&H, 9. veljače 1886.){SUS 18.2}
Jedini način da izrazimo zahvalnost
Gospodinu ne trebaju naše žrtve. On se neće obogatiti našim darovima. Biblija kaže: “Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Ipak, Bog nam dopušta da pokažemo zahvalnost za Njegovu milost samopožrtvovnim naporima da blagoslove prenesemo drugima. To je jedini način na koji mi možemo očitovati svoju zahvalnost i ljubav prema Bogu. On nam nije dao nijedan drugi način. (R&H, 6. prosinca 1887.){SUS 18.3}
Pavlov argument protiv sebičnosti
Pavao je nastojao iskorijeniti korov sebičnosti iz srca svoje braće jer se karakter ne može potpuno oblikovati u Kristu kada se njeguju samoljublje i pohlepa. Kristova ljubav u njihovim srcima pomoći će im da svojoj braći pomognu u njihovim potrebama. Upućujući ih na žrtvu koju je Krist prinio za njih, nastojao je pobuditi njihovu ljubav.{SUS 19.1}
“Ne govorim vam ovo po zapovijedi,” govorio je, “nego želim primjerom revnosti drugih iskušati iskrenost vaše ljubavi. Ta poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.” (2. Korinćanima 8,8.9){SUS 19.2}
Tu vidimo taj moćni apostolov argument. To nije Pavlova zapovijed, već Gospodina Isusa Krista….{SUS 19.3}
Kako je velik bio Božji dar čovjeku i kako ga je Bog rado dao! On je ga darovao darežljivošću koja nikad ne može biti nadmašena da bi mogao spasiti buntovnu ljudsku djecu i da bi spoznala Njegovu namjeru i upoznala Njegovu ljubav. Hoćete li svojim darovima i prinosima pokazati da ništa nije previše za Onoga koji je “dao svojega jedinorođenog Sina”? (R&H, 15. svibnja 1900.){SUS 19.4}
Na Nebu vlada duh darežljivosti. Duh sebičnosti sotonski je duh. (Isto, 17. listopada 1882.){SUS 19.5}
Zašto Bog upošljava ljude za širenje svojih blagoslova
Bog ne ovisi o ljudima za napredak svojeg djela. On je mogao anđele učiniti veleposlanicima svoje istine. Mogao je objaviti svoju volju vlastitim glasom kao što je proglasio Zakon sa Sinaja. Ali On je u to djelo odlučio uključiti ljude kako bi u nama njegovao duh dobrohotnosti.{SUS 20.1}
Svaki čin samopožrtvovnosti za dobro drugih ojačat će duh dobročinstva u srcu davatelja, zbližavajući ga s Otkupiteljem svijeta koji “je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom” (2. Korinćanima 8,9). I samo dok ispunjavamo božansku svrhu na ovom svijetu, život može biti blagoslov za nas. Svi će se dobri Božji darovi čovjeku pokazati samo kao prokletstvo ako ih ne bude koristio na blagoslov svojim bližnjima i za napredak Božjeg djela na Zemlji. (R&H, 7. prosinca 1886.){SUS 20.2}
Predanost stjecanju novca, ta sebičnost koju rađa želja za dobitkom, umrtvljuje duhovnost crkve i uskraćuje joj Božju naklonost. Kada su glava i ruke stalno zaokupljene planiranjem i robovanjem sabiranju bogatstva, zaboravljaju se potrebe Boga i čovjeka.{SUS 20.3}
Ako nas je Bog blagoslovio blagostanjem i napretkom, svoje vrijeme i pozornost ne bismo trebali okrenuti od Njega i zloupotrijebiti ono čime nas je obdario. Darovatelj je veći od dara. Mi smo otkupljeni i nismo svoji. Jesmo li zaboravili tu beskonačnu cijenu koja je plaćena za naše otkupljenje? Je li zahvalnost umrla u srcu? Nije li Kristov križ postidio život sebične lagodnosti i uživanja? … Mi ubiremo plodove te beskonačne samopožrtvovnosti, a ipak, kada treba obaviti djelo, kada zatreba naš novac za pomoć Otkupitelju u spasenju duša, mi bježimo od dužnosti i molimo da budemo izuzeti. Besramna lijenost, bezobzirna ravnodušnost i pokvarena sebičnost umrtvljuju naša osjetila za Božje zahtjeve.{SUS 20.4}
Oh, zašto mi pribjegavamo lagodnosti, proslavljanju sebe i zaboravljamo na duše za koje je Krist umro da bi ih otkupio svojom dragocjenom krvlju, dok je On, veličanstvo Neba, Kralj slave, nosio teški križ, trnovu krunu i pio gorku čašu? Počnimo davati dok možemo. Počnimo djelovati dok imamo snage. Radimo dok je dan. Posvetimo svoje vrijeme i svoja sredstva službi Bogu da bismo mogli primiti Njegovo odobravanje i nagradu. (R&H, 17. listopada 1882.){SUS 21.1}
U ovom je životu naš imetak ograničen, ali veliko blago koje Bog nudi u svojem daru svijetu neograničeno je. Ono obuhvaća svaku ljudsku želju i ide daleko izvan naših ljudskih preračunavanja. U veliki dan konačne odluke, kada se svakome čovjeku bude sudilo prema njegovim djelima, svaki će glas samoopravdanja biti ušutkan jer će se vidjeti daje u svojem daru ljudskom rodu Otac dao sve što je imao, te da nemaju izgovor oni koji su odbili tu milostivu ponudu.{SUS 21.2}
Mi imamo neprijatelja kojega bismo se trebali plašiti. Vodimo borbu s vlastitom neposvećenošću. Kada pobijedimo sebe, bit ćemo pobjednici u Onome koji nas je ljubio. Braćo moja, moramo se boriti za vječni život. Borimo se u dobroj borbi vjere. Vrijeme našeg ispitivanja traje upravo sada, a ne u budućnosti. I dok to traje “najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to“, ono što sada tako često služi sotonskim ciljevima koje koristi kao zamku da prevari i uništi, „će vam se nadodati” (Matej 6,33). (R&H, 5. ožujka 1908.){SUS 21.3}
Nikada ne smijemo zaboraviti da smo na ovome svijetu na ispitu kako bi se utvrdila naša spremnost za budući život. Na Nebo neće doći nitko čiji je karakter okaljan mrljom grijeha sebičnosti. Dakle, Bog nas ovdje ispituje povjeravajući nam prolazne stvari, kako bismo svojim upravljanjem pokazali mogu li nam biti povjerena vječna bogatstva. (R&H, 16. svibnja 1893.){SUS 22.1}
Ma kako bila velika ili mala sredstva bilo kojeg pojedinca, neka upamti da su mu ona samo dana na upravljanje. Jer za svoju snagu, sposobnosti, vrijeme, talente, mogućnosti i sredstva, on mora dati račun Bogu. To je djelo pojedinca; Bog nam daje mogućnost da postanemo poput Njega, velikodušni, plemeniti i dobrohotni dajući drugima. Oni koji su zaboravili na svoje božansko poslanje, gledaju samo kako bi zaradili ili potrošili u popuštanju oholosti i sebičnosti, kako bi osigurali dobit i užitke ovoga svijeta, ali u Božjim očima, ako se gleda na njihova duhovna postignuća, oni su siromašni, bijedni, jadni, slijepi i goli.{SUS 22.2}
Kada se ispravno upotrijebi, bogatstvo stvara zlatnu povezanost zahvalnosti i ljubavi između čovjeka i njegovih bližnjih i čvrstu vezu koja produbljuje njegove osjećaje prema Otkupitelju. Beskonačni dar Božjega dragog Sina poziva primatelja Njegove milosti na materijalne izraze zahvalnosti. Najveća je obveza onoga tko prima svjetlo Kristove ljubavi da svjetlom blagoslova obasja druge duše koje se nalaze u tami. (R&H, 16. svibnja 1882.){SUS 22.3}
Probuditi osobine Kristova karaktera
Gospodin dopušta da na muškarce i žene dođe patnja i nesreća kako bi nas pozvao iz naše sebičnosti i probudio u nama osobine Njegova karaktera suosjećajnost, nježnost i ljubav.{SUS 23.1}
Božanska ljubav poziva nas da pokažemo isto onakvo nježno suosjećanje kakvo je Krist pokazao. On je bio čovjek boli, vičan patnjama. U svim našim nevoljama On je patio. On voli muškarce i žene koji su otkupljeni Njegovom krvlju i govori: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) (R&H, 13. rujna 1906.){SUS 23.2}
Najviša počast, najveća radost
Bog je izvor života, svjetla i radosti u svemiru. Poput sunčanih zraka svjetla, blagoslovi teku od Njega svim stvorenjima koja je načinio. U svojoj neograničenoj ljubavi On je ljudima dao prednost da postanu dionici božanske naravi i da oni, sa svoje strane, prenesu te blagoslove na svoje bližnje. To je najviša čast, najveća radost koju Bog može darovati ljudima. Najbliži su svojemu Stvoritelju oni koji prednjače u djelima ljubavi. Onaj tko odbija biti “Božji suradnik” tko radi sebičnog užitka zanemaruje potrebe svojih bližnjih, škrtac koji ovdje na Zemlji gomila svoje blago uskraćuje sebi najbogatiji blagoslov koji Bog može dati. (R&H, 6. prosinca 1887.){SUS 23.3}
Oprečna načela Krista i Sotone
Ljudska bića pripadaju velikoj Božjoj obitelji. Stvoritelj nas je tako načinio da bismo trebali poštovati i ljubiti jedan drugoga i pokazivati čisti, nesebičan interes za boljitak bližnjih. Ali Sotonin je cilj bio skrenuti ljude najprije na svoje “ja”, a popuštajući njegovoj vlasti, oni su razvili sebičnost koja je ispunila svijet bijedom i razdorom suprotstavljajući ljudska bića jedno drugom.{SUS 24.1}
Sebičnost je srž izopačenosti i nakon što su ljudska bića popustila njezinoj moći, danas u svijetu vlada nevjernost Bogu. Narodi, obitelji i pojedinci ispunjeni su željom za isticanjem sebe. Čovjek želi vladati svojim bližnjima. Odbacujući u svojem samoljublju Boga i bližnje, on slijedi svoje nesputane sklonosti. On djeluje tako kao da dobro drugih ovisi o pokoravanju njemu.{SUS 24.2}
Sebičnost je unijela razdor u crkvu ispunjavajući je nesvetim ambicijama. … Sebičnost uništava sličnost Kristu ispunjavajući čovjeka samoljubljem. To dovodi do trajnog odbacivanja pravednosti. Krist kaže: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48) No samoljublje je slijepo za savršenstvo koje Bog zahtijeva….{SUS 24.3}
Krist je došao na ovaj svijet kako bi otkrio Božju ljubav. Njegovi sljedbenici trebaju nastaviti djelo koje je On započeo. Potrudimo se da pomognemo i osnažimo jedni druge. Traženje dobra u drugima način je na koji se može naći istinska sreća. Čovjek ne radi protiv vlastitog probitka ljubeći Boga i svoje bližnje. Što je njegov duh nesebičniji, on je sretniji jer ispunjava Božju svrhu. U njega je udahnut Božji dah ispunjavajući ga radošću. Za njega je život sveto povjerenje, dragocjen u njegovim očima, jer je to dar od Boga koji treba provesti u služenju drugima. (R&H, 25. lipnja, 1908.){SUS 24.4}
Sebičnost je najsnažniji i najprisutniji ljudski nagon i stoga je borba duše između suosjećanja i pohlepe neravnopravna; jer dok je sebičnost najjača strast, ljubav i dobrohotnost su prečesto najslabije i, kao po pravilu, zlo pobjeđuje. Stoga nije dobro da u svojim naporima za Božje djelo budemo vođeni osjećajima ih nagonima.{SUS 25.1}
Opasno je i nemudro davati ili poduzimati napore kada smo potaknuti osjećajima ili uskraćivati svoje darove ili službu kada su umiješane emocije. Ako smo pod vlašću nagona ili pukog ljudskog suosjećanja, tada će samo nekoliko prilika gdje su naši napori za druge popraćeni nezahvalnošću ili gdje su naši darovi zloupotrijebljeni ili protraćeni, zamrznuti izvor dobročinstva. Kršćani bi trebali djelovati prema vječnom načelu slijedeći Spasiteljev primjer samoodricanja i samopožrtvovnosti. (R&H, 7. prosinca 1886.){SUS 25.2}
Samopožrtvovnost je temeljna misao Kristovog nauka. Često se to govori vjernicima tonom koji zvuči kao zapovijedanje, jer ne postoji drugi način spašavanja ljudi nego da ih se otrgne od njihovog sebičnog načina života. Dok je živio na Zemlji, Krist je dao zorni prikaz snage Evanđelja. … Svakoj duši koja će s Njime patiti odupirući se grijehu, unapređujući Njegovo djelo, odričući se za dobro drugih, On obećava dio u vječnoj nagradi pravednih. Dok živimo duhom koji karakterizira Njegov život, mi postajemo dionici Njegove naravi. Sudjelujući u ovom životu žrtve za dobrobit drugih, mi ćemo podijeliti s Njim u životu “izvanredno veliku i vječnu slavu” (2. Korinćanima 4,17). (R&H, 28. rujna 1911.){SUS 25.3}
Oni koji dopuštaju da njima vlada duh lakomosti, njeguju i razvijaju one osobine karaktera koje će njihova imena uvesti u nebeske knjige kao idolopoklonike. Takvi se svrstavaju među lopove, psovače i grabežljivce koji, kako kaže Božja riječ, neće naslijediti kraljevstvo Božje. “Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire.” (Psalam 10,3) Pohlepa je uvijek u suprotnosti s kršćanskim dobročinstvom. Plodovi sebičnosti uvijek se otkrivaju u zanemarivanju dužnosti i nekorištenju Božjih darova koji su nam povjereni za napredak Njegovog djela. (R&H, 1. prosinca 1896.) {SUS 26.1}
Krist je naš primjer. On je dao svoj život kao žrtvu za nas i od nas traži da svoj život damo kao žrtvu za druge. Tako možemo pobijediti sebičnost koju Sotona stalno nastoji usaditi u naše srce. Ta je sebičnost smrt svakoj pobožnosti i može se prevladati samo pokazivanjem ljubavi prema Bogu i našim bližnjima. Krist neće dopustiti nijednoj sebičnoj osobi da uđe u nebeske dvorove. Nijedna pohlepna duša ne može proći kroz biserna vrata jer je svaka pohlepa idolopoklonstvo. (R&H, 11. srpnja 1899.){SUS 26.2}
Dobročinstvo tamo gdje je Krist
Kada je u srcu savršena Božja ljubav, događaju se divne stvari. Krist će biti u srcu vjernika kao izvor vode koja teče u vječni život. No oni koji pokazuju ravnodušnost prema patnjama ljudi bit će optuženi za ravnodušnost prema Isusu Kristu u osobi Njegovih svetih. Ništa ne crpi duhovnost iz duše brže nego kada je zaodjenuta u sebičnost i brigu za sebe.{SUS 27.1}
Oni koji udovoljavaju sebi i ne brinu se za duše i tijela onih za koje je Krist dao svoj život, ne jedu od Kruha života niti piju vode s Izvora spasenja. Oni su presušili poput stabla koje ne donosi nikakav rod. Oni su duhovni patuljci koji troše svoj imetak na sebe, ali “što tko sije, to će i žeti” (Galaćanima 6,8).{SUS 27.2}
Kršćanska će načela uvijek biti vidljiva. Unutarnja načela očitovat će se na tisuću načina. Krist koji prebiva u duši je kao izvor koji nikada ne presuši. (R&H, 15. siječnja 1895.) {SUS 27.3}
Kada je Krist na prijestolju srca
Bog povjerava čovjeku bogatstvo da bi ovaj širio nauk Krista, našega Spasitelja, koristeći se svojim zemaljskim blagom u promicanju Božjega kraljevstva na našem svijetu. On treba predstavljati Krista pa zato ne smije živjeti da bi proslavljao sebe i udovoljavao sebi kako bi primio čast zbog svojeg bogatstva.{SUS 27.4}
Kad je srce očišćeno od grijeha, Krist sjedi na prijestolju koje je nekada zauzimalo udovoljavanje sebi i ljubav prema zemaljskom blagu. Kristov lik vidi se u izrazu lica. U duši napreduje djelo posvećenja. Samopravednost je protjerana. Čovjek je obnovljen po uzoru na Krista u pravednosti i istinskoj svetosti. (R&H, 11. rujna 1900.){SUS 27.5}
Pobjeda nad pohlepom i škrtosti
Bogati trebaju posvetiti sve svoje Bogu, a onaj tko se posvećuje istini u tijelu, duši i duhu, posvetit će Bogu i svoju imovinu i bit će posrednik u dosezanju drugih duša. Svojim će životom i primjerom pokazati da Kristova milost ima moć nad pohlepom i škrtosti, i bogat će se čovjek, koji prinosi Bogu povjerena dobra, smatrati vjernim upraviteljem i moći će pokazati pred drugima činjenicu da je svaki novčić njegove stečene imovine obilježen Božjom slikom i natpisom. (R&H, 19. rujna 1893.){SUS 28.1}
Život kao praktična propovijed
Davanje za potrebe svetih i za napredak Božjeg kraljevstva praktična je propovijed koja svjedoči da oni koji daju nisu primili Božju milost uzalud. Živi primjer nesebičnog karaktera po uzoru na Krista ima veliki utjecaj na ljude. Oni koji ne žive za sebe, neće trošiti svaki novčić na ispunjavanje svojih sebičnih prohtjeva i lagodan život, već će imati na umu da su Kristovi sljedbenici i da ima i drugih kojima je potrebna hrana i odjeća.{SUS 29.1}
Oni koji žive za zadovoljavanje apetita i sebičnih želja, izgubit će Božju naklonost i nebesku nagradu. Oni svjedoče svijetu da nemaju istinsku vjeru, pa kada pokušaju drugima prenijeti svoje znanje o sadašnjoj istini, svijet će njihove riječi doživjeti kao “mjed što ječi ili cimbal što zveči” (1 Korinćanima 13,1). Neka svatko pokaže svoju vjeru djelima. “Tako je i vjera mrtva bez djela.” (Jakov 2,26) “Dakle, dokažite im (činom) pred licem svih crkava iskrenost svoje Ijubavi i opravdanost našega ponosa vama.” (2. Korinćanima 8,24) (R&H, 21. kolovoza 1894.){SUS 29.2}
Samoodricanje je propovijed koju je najteže provesti u djelo. Lakomi grešnik, vlastito ,,ja“, zatvara vrata za dobro koje bi moglo biti učinjeno ali nije, zato što je novac bio uložen u sebične svrhe. Nemoguće je zadržati Božju naklonost i uživati u zajedništvu sa Spasiteljem, a istodobno biti ravnodušan prema potrebama bližnjih koji nemaju život u Kristu, koji propadaju u svojim grijesima. Krist nam je ostavio prekrasan primjer samopožrtvovnosti. …{SUS 29.3}
Dok slijedimo Krista na putu samoodricanja, uzimamo križ i nosimo ga pred Njim na putu k Očevom domu, u svojem ćemo životu otkriti ljepotu života. Na oltaru samopožrtvovnosti mjestu susreta Boga i duše primamo iz Božje ruke nebesku baklju koja pretražuje srce otkrivajući potrebu da tamo prebiva Krist. (R&H, 31. siječnja 1907.){SUS 30.1}
Proširuje srce, sjedinjuje s Kristom
Prinosi siromašnih, nesebično darovani za pomoć u širenju dragocjenog svjetla spasonosne istine, ne samo da će biti ugodan miris Bogu i potpuno prihvatljivi kao posvećeni dar, već sam čin davanja proširuje srce darivatelja te ga potpunije sjedinjuje s Otkupiteljem svijeta. On je bio bogat, ali je zbog nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Najmanji darovi koje radosno daju oni koji su u oskudici, jednako su prihvatljivi Bogu, pa čak i od veće vrijednosti u Njegovim očima od prinosa bogatih koji daruju svoje tisuće bez samoodricanja i koji ne osjećaju oskudicu. (R&H, 31. listopada 1878.){SUS 30.2}
Duh kršćanske darežljivost jačat će kako bude djelovao i neće ga trebati umjetno poticati. Svi koji posjeduju taj duh, Kristov duh, radosno će i spremno donositi svoje darove u Gospodnju riznicu. Nadahnuti ljubavlju prema Kristu i dušama za koje je On umro, oni osjećaju snažnu gorljivost za vjernu službu. (R&H, 16. svibnja 1893.){SUS 30.3}
Božje djelo i Njegova potpora
7.Gospodnje djelo treba održavati…………………… 29
8.Privrženost crkvi cijelim srcem………………………. 36
9.Glas posvećenja ……………………………………………… 40
10.Poziv na više ozbiljnosti……………………………… 44
11.Prodavanje domova i posjeda…………………….. 50
Gospodnje djelo treba održavati
Posljednje godine kušnje prolaze zauvijek. Pred nama je veliki dan Gospodnji. Svu energiju koju imamo sada bismo trebali iskoristiti za podizanje onih koji su mrtvi u prijestupima i grijesima. …{SUS 35.1}
To je vrijeme kada trebamo paziti na naučavanje Božje riječi. Svi Božji nalozi dani su nam za naše dobro. Bog poziva sve one koji stoje pod krvlju poprskanom zastavom Kneza Emanuela da pokažu svijest o svojoj ovisnosti i odgovornosti Njemu vraćajući Mu određeni dio onoga što im je povjerio. Taj novac treba iskoristiti za unapređivanje djela koje se mora ostvariti kako bi se ispunio Kristov nalog koji je dao svojim učenicima. …{SUS 35.2}
Božji narod pozvan je na posao koji zahtijeva novac i posvećenje. U radu za Boga odgovorni smo za svaku, pa i najmanju od naših sposobnosti. On poziva na cjelovitu službu, na potpunu predaju srca, duše, uma i snage.{SUS 35.3}
Postoje samo dva mjesta u svemiru gdje možemo pohraniti svoje blago Božja ili Sotonina riznica, a sve što nije posvećeno Božjoj službi, računa se da je na Sotoninoj strani i služi jačanju njegovog djelovanja. Gospodnja je namjera da sredstva koja nam je povjerio budu upotrijebljena za izgradnju Njegovog kraljevstva. Njegova dobra povjerena su Njegovim upraviteljima da njima savjesno raspolažu i vrate Mu prihod u spašavanju duša. Te će duše zauzvrat postati povjerljivi upravitelji koji će surađivati s Kristom na promicanju interesa Božjeg djela.{SUS 35.4}
Gdje god ima života u crkvi, tu je napredak i rast. Tu je i stalna razmjena, uzimanje i davanje, primanje i vraćanje Gospodinu onoga što je Njegovo. Svakome istinskom vjerniku Bog daje svjetlo i blagoslov, a vjernik to dijeli drugima u poslu koji radi za Gospodina. Dok daje od onoga što je primio, njegov kapacitet za primanje se povećava. Nastaje prostor za svježe zalihe milosti i istine. On dobiva jasnije svjetlo, više znanja. O tom davanju i primanju ovisi život i rast crkve. Onaj tko prima a nikada ne daje, uskoro prestaje primati. Ako istina ne teče od njega drugima, on gubi svoju sposobnost za primanje. Moramo dijeliti nebeska dobra ako želimo primiti svježe blagoslove.{SUS 36.1}
Gospodin neće doći na ovaj svijet da bi dao zlato i srebro za napredak svojega djela. On ljudima daje materijalna sredstva kako bi svojim darovima i prinosima mogli održati napredak tog djela. Iznad svih ostalih ciljeva za koje se upotrebljavaju Božji darovi trebaju biti podupiranje radnika u žetvenom polju. I ako ljudi postanu kanali kroz koje će nebeski blagoslovi poteći prema drugima, Gospodin će održati te kanale prohodnima. Vraćanje Gospodinu onoga što je Njegovo ne čini ljude siromašnijima; škrtarenje vodi u siromaštvo. …{SUS 36.2}
Vrijeme za odgovornost i žrtvu
Bog poziva svoj narod da postane svjestan svoje odgovornosti. Obilje svjetla dolazi iz Njegove riječi i zanemarene obveze moraju se obaviti. Kad se tome doda davanje Gospodinu Njegove desetine i prinosa, otvorit će se put da svijet čuje poruku koju je Gospodin pripremio za njega. Kada bi naši vjernici 37 imali Božju ljubav u srcu, kada bi svaki član crkve bio prožet duhom samoodricanja, ne bi nedostajalo sredstava za domaće i inozemne misije; naša bi se sredstva umnožila; otvorile bi se tisuće vrata za nove mogućnosti i mi bismo bili pozvani da uđemo. Daje Božja namjera u prenošenju poruke milosti svijetu bila provedena, Krist bi došao i sveti bi s dobrodošlicom bili primljeni u Božji grad.{SUS 36.3}
Ako je ikada bilo vrijeme za žrtvu, to je sada. Moja braćo i sestre, preuzmite odgovornost u svojim domovima. Odbacite idole koje ste usvojili prije Boga. Odrecite se svojih sebičnih užitaka. Nemojte, molim vas, trošiti sredstva na uljepšavanje svojih kuća jer vaš novac pripada Bogu i Njemu ćete morati dati račun kako ste ga upotrijebili. Nemojte rasipati Gospodnji novac za zadovoljavanje maštarija svoje djece. Naučite ih da je sve što posjeduju Božje i da nikad ništa ne može poništiti to Njegovo pravo.{SUS 37.1}
Novac je nužna dragocjenost. Nemojte ga razbacivati na one koji ga ne trebaju. Nekome su potrebni vaši dragovoljni darovi. U svijetu ima ljudi koji umiru od gladi. Možda ćete reći: “Ne mogu ih ja sve nahraniti.” Ali ako prihvatite Kristove pouke o gospodarenju, možete ih hraniti. “Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!” (Ivan 6,12) Te riječi izgovorio je Onaj čija je moć učinila čudo da zadovolji potrebe gladnog mnoštva.{SUS 37.2}
Ako imate rasipne navike, smjesta ih izbacite iz svojeg života. Ako to ne učinite, bankrotirat ćete za vječnost. Navike gospodarenja, marljivosti i umjerenosti bolje su za vašu djecu nego bogat miraz.{SUS 37.3}
Mi smo hodočasnici i stranci na Zemlji. Nemojmo trošiti 38 sredstva na zadovoljavanje želja koje Bogu nisu po volji. Dolično prikažimo svoju vjeru ograničavanjem prohtjeva. Neka naši članovi nastupaju kao jedan čovjek i rade gorljivo kao oni koji hodaju u punom svjetlu istine u ovim posljednjim danima. …{SUS 38.1}
Od kakve je vrijednosti neizrecivo bogatstvo ako se gomila u skupim vilama ili na bankovnom računu? Kako se to može izvagati u odnosu na spasenje duša za koje je umro Krist, Sin beskonačnoga Boga? (R&H, 24. prosinca 1903.){SUS 38.2}
Nama su dane najsvečanije istine koje su ikada povjerene smrtnicima da ih objavimo svijetu. Prenošenje tih istina naš je posao. Svijet treba biti upozoren i Božji narod treba iskoristiti povjerenje koje mu je ukazano. On se ne smije baviti špekulacijama niti bi trebao ulaziti u poslovne pothvate s nevjernicima, jer bi ga to ometalo u obavljanju posla koji mu je povjeren.{SUS 38.3}
Krist kaže svojem narodu: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)Nije mala stvar što su nam tako jasno otkriveni Božji savjeti, namjere i planovi. Velika je prednost razumjeti Božju volju kako je objavljena u vjerodostojnoj proročkoj riječi. To nam nameće veliku odgovornost. Bog očekuje od nas da prenesemo drugima znanje koje nam je dao. Njegova je namjera da se božanski i ljudski posrednici ujedine u naviještanju poruke upozorenja. (R&H, 28. srpnja 1904.){SUS 38.4}
U svakoj crkvi diljem naše zemlje trebalo bi se probuditi suosjećanje Božjeg naroda; treba poduzeti nesebične napore kako bi se zadovoljile potrebe različitih misijskih polja. Ljudi bi trebali svjedočiti o svojim viđenjima Božjeg djela dajući tako svoj doprinos. Kada bi se takvo što provodilo, jačala bi veza kršćanskog bratstva i došlo bi do učvršćivanja odnosa među svim članovima Kristove obitelji.{SUS 38.5}
Ovo djelo vjernog donošenja svih desetina da bude hrane u Božjemu domu, opskrbilo bi radnike i za domaća i za inozemna misijska polja. Iako knjige i publikacije o istini za sadašnje vrijeme izlijevaju svoje blago znanja u svim dijelovima svijeta, misijske ustanove moraju biti uspostavljene na raznim mjestima. Živi propovjednik osobno mora objavljivati riječi života i spasenja. Otvorena polja pozivaju radnike. Žetva je zrela i ozbiljni makedonski vapaj za radnicima čuje se iz svih dijelova svijeta. (R&H, 19. veljače 1889.){SUS 39.1}
Ako doista imamo istinu za ove posljednje dane, ona mora biti odnesena svakome narodu, plemenu, jeziku i čovjeku. Uskoro će se i živima i mrtvima suditi prema djelima koja su učinili u tijelu, a Božji zakon je mjerilo po kojem će se suditi. Stoga oni sada moraju biti upozoreni; Božji sveti Zakon mora biti opravdan i uzdignut pred njima poput zrcala. Da bi se ostvarilo to djelo, potrebna su sredstva. Znam da su vremena teška, da nema mnogo novca, ali istina se mora širiti pa se novac za njezino naviještanje mora sakupiti u riznicu. …{SUS 39.2}
Naša poruka upućena je cijelome svijetu; pa ipak mnogi ne rade doslovno ništa, mnogo ih radi vrlo malo, a to je nedovoljno. Hoćemo li odustati od misijskih polja koja smo već otvorili u stranim zemljama? Hoćemo li prestati s dijelom posla u domaćim misijama? Hoćemo li posustati zbog duga od nekoliko tisuća dolara? Hoćemo li sada odustati kao slabići, u posljednjim prizorima povijesti Zemlje? Moje srce kaže: “Ne, ne.” Ja ne mogu govoriti o ovom pitanju bez žarke želje da Djelo napreduje. Mi ne želimo zanijekati svoju vjeru, ne želimo zanijekati Krista, ali ćemo to učiniti ako ne budemo napredovali onako kako Božja providnost otvara put.{SUS 39.3}
Rad se ne smije zaustaviti zbog nedostatka sredstava. U njega mora biti uloženo više sredstava. Braćo u Americi, u ime našeg Učitelja pozivam vas da se trgnete! Vi koji zamatate svoje darove i sredstva u krpu te ih skrivate u zemlju, koji gradite kuće i dodajete parcelu na parcelu, Bog vas poziva: “Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33) Dolazi vrijeme kada oni koji drže zapovijedi neće moći ni kupiti ni prodati. Požurite i iskopajte svoje zakopane talente. Ako vam je Bog povjerio novac, opravdajte to povjerenje; razmotajte svoje kese i pošaljite svoje talente novčarima da kada dođe Krist, s kamatom primite ono što je Njegovo.{SUS 40.1}
1 Apel koji je gospođa White uputila 1886. iz Europe
Radosna darežljivost u završnome djelu
U posljednjim trenucima prije nego što se završi Djelo, tisuće će radosno polagati svoja sredstva na oltar. Muškarci i žene smatrat će blagoslovljenom prednošću da sudjeluju u pripremanju duša za veliki Božji dan, i oni će davati stotine puta više novca nego sada.{SUS 40.2}
Onako kako je Kristova ljubav gorjela u srcima Njegovih osvjedočenih sljedbenika, isti bi se duh trebao očitovati i danas. Kada bi shvatili koliko blizu je kraj djela za spasenje duša, oni bi žrtvovali svoj imetak tako dragovoljno kao što su to činili članovi prve Crkve. Oni bi radili za napredak Božjeg djela jednako ozbiljno kao svjetovni ljudi kada rade za stjecanje bogatstva. Upotrijebili bi taktičnost i vještinu, i uložili bi iskren i nesebičan napor za stjecanje sredstava ne za gomilanje, već za ulijevanje u Gospodnju riznicu.{SUS 40.3}
Što ako netko osiromaši ulažući sredstva u Djelo? Krist je radi vas postao siromašan, a vi sebi osiguravate vječno bogatstvo, blago na Nebu koje ne propada. Vaša su sredstva daleko sigurnija tamo nego ako su pohranjena u banci ili uložena u kuće i zemljišta. Nalaze se u vrećama koje ne trunu. Nema lopova koji im može prići, nema vatre koja ih može spaliti….{SUS 41.1}
Ako budemo poslušni Spasiteljevom nalogu, naš će primjer propovijedati glasnije od riječi. Istina ima najveću snagu kada oni koji tvrde da vjeruju svjedoče o svojoj vjeri svojim djelima. Oni koji vjeruju u tu svečanu istinu trebali bi imati takav duh samopožrtvovnosti koji će ukoriti svjetovnu ambiciju štovatelja novca. (.Historical Sketches of the Foreign Missions ofthe Seventh-day Adventists, str. 291-293){SUS 41.2}
Svaki vjernik treba se cijelim srcem posvetiti crkvi. Njezin napredak treba biti njegov prvenstveni interes, i sve dok to ne bude smatrao svojom svetom obvezom, crkvi bi bilo daleko bolje bez njega. U svačijoj je moći da učini nešto za Božje djelo. Ima onih koji troše velike svote novca na nepotrebnu raskoš; oni zadovoljavaju svoje apetite, a materijalnu pomoć crkvi osjećaju kao teški porez. Spremni su primiti sve blagodati crkvenih privilegija, ali drugima prepuštaju da plaćaju račune. Oni koji osjećaju istinsku odgovornost za napredak Djela neće oklijevati uložiti novac u projekte, kad god i gdje god je to potrebno. (4T 18){SUS 42.1}
Oni koji se raduju u dragocjenom svjetlu istine, trebali bi osjećati žarku želju da je šire posvuda. Malo je vjernih nositelja zastave koji nikada ne odustaju od dužnosti ili izbjegavaju odgovornost. Njihova su srca i novčanici uvijek otvoreni za svaki poziv na davanje sredstava za unapređenje Božjeg djela. Štoviše, neki su spremni učiniti i više od onoga što im je dužnost, kao da strahuju da će izgubiti priliku za ulaganje svojeg udjela u nebeskoj banci.{SUS 42.2}
Ima i onih koji će učiniti što je moguće manje. Oni zgrću svoje blago, ili rasipaju sredstva na sebe, nevoljko izdvajajući bijednu milostinju za Božje djelo. Ako daju obećanje ili zavjet Bogu, oni se poslije pokaju zbog toga pa izbjegavaju izvršenje obveze dokle god mogu, ako ne i u potpunosti. Oni svoju de43 setinu prikazuju što je moguće manjom, kao da se boje da je to što su vratili Bogu izgubljeno. Dok se naše brojne ustanove nalaze u oskudici, spomenuta vrsta vjernika ponaša se kao da za njih nema nikakve razlike napreduju li one ili ne. A one su ipak Božja sredstva kojima prosvjetljuje svijet. (4T 477,478){SUS 42.3}
Svatko tko se povezuje s Crkvom u tom činu daje svečani zavjet da će djelovati u interesu Crkve i da će taj interes držati iznad svakog svjetovnog cilja. Njegova je zadaća da očuva živu vezu s Bogom, uključi se srcem i dušom u veliki plan otkupljenja i pokaže u svojem životu i karakteru izvrsnost Božjih zapovijedi za razliku od običaja i pravila svijeta. Svaka duša koja je priznala Krista obećala je da će učiniti sve što je u njezinoj moći da bude duhovni radnik, aktivan, revan i učinkovit u službi za svojega Učitelja. Krist očekuje od svakoga da izvrši svoju dužnost; neka to bude misao vodilja u redovima svih Njegovih sljedbenika….{SUS 43.1}
Svi trebaju pokazati vjernost Bogu mudrim korištenjem kapitala koji im je povjerio, a to se ne odnosi samo na novčana sredstva, već i na svako materijalno dobro koje nam je povjereno u svrhu izgrađivanja Njegovog kraljevstva. Sotona će pokrenuti svaki mogući mehanizam kako bi spriječio da istina dopre do onih koji su ogrezli u zabludi; ali glas upozorenja i vapaja mora doći do njih. I dok samo rijetki sudjeluju u tom poslu, tisuće bi se trebale zainteresirati kao oni. (5T 460-462){SUS 43.2}
Svijet treba upozoriti. To djelo povjereno je nama. Po svaku cijenu moramo navješćivati istinu. Trebali bismo stajati kao požrtvovni dragovoljci, spremni na gubitak i samog života ako je potrebno u službi za Boga. Veliki posao treba obaviti u kratkom vremenu. Moramo razumjeti svoj dio u njemu i vjerno ga izvršiti. Na kraju će svaki okrunjeni pobjednik steći pravo da se odjene u Kristovu pravednost prema plemenitim, odlučnim naporima u služenju Bogu. Stupanje u ratni pohod protiv Sotone, nošenje uzdignute krvave Kristove zastave križa to je dužnost svakog kršćanina.{SUS 43.3}
To djelo poziva na samopožrtvovnost. Samoodricanje i križ prate nas skroz na životnom putu. “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom”, veli Krist, “neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Mattj 16,24) Oni koji rade za blaga ovoga svijeta trebaju se pomučiti i žrtvovati. Smiju li oni koji žele vječnu nagradu misliti da njihova žrtva nije potrebna? (R&H, 31. siječnja 1907.){SUS 44.1}
Naši ljudi ne trebaju čekati na nove pozive, već prionuti na posao, činiti od nemogućega mogućim. Neka se svatko upita: “Je li mi Gospodin povjerio sredstva za napredak Njegovog djela?” …{SUS 44.2}
Budimo iskreni prema Gospodinu. Svi blagoslovi koje uživamo dolaze od Njega; i ako nam je On povjerio talente sredstava da možemo pomoći u dovršenju Njegovog djela, smijemo li Mu ih uskratiti? Hoćemo li reći: “Ne, Gospodine, mojoj djeci to neće biti drago pa ću stoga biti neposlušan Bogu, samim tim što ću zakopati Njegov talenat u zemlju”?{SUS 44.3}
Odgađanja ne smije biti. Božje djelo zahtijeva vašu pomoć. Mi tražimo od vas, kao od Gospodnjih upravitelja, da stavite Njegova sredstva u opticaj kako biste osigurali sadržaje preko kojih će mnogi moći spoznati istinu.{SUS 44.4}
Na vas može doći kušnja da uložite svoj novac u zemlju. Možda će vas vaši prijatelji savjetovati da to učinite. Ali ne postoji li bolji način ulaganja vaših sredstava? Niste li kupljeni po visokoj cijeni? Nije li vam vaš novac povjeren da ga obrćete za Njega? Zar ne vidite da On želi da svoja sredstva koristite za pomoć u izgradnji molitvenih domova, podizanju lječilišta gdje će bolesni primiti tjelesno i duhovno ozdravljenje, i osnivanju škola u kojima će mladi biti pripremani za službu kako bi radnici mogli biti poslani u sve dijelove svijeta?{SUS 45.1}
Od Boga osobno potječu planovi za napredak Njegovog djela i On je osigurao svojem narodu višak sredstava da se oni, kada ih pozove na pomaganje, mogu radosno odazvati. Ako budu vjerni u donošenju u Njegovu riznicu onoga što im je posuđeno, Njegovo će djelo brzo napredovati. Mnoge duše bit će zadobivene za istinu, a dan Kristova dolaska će se ubrzati. (R&H, 14. srpnja 1904.){SUS 45.2}
Je li ovo jezik vašega srca: “Ja sam u potpunosti Tvoj, moj Spasitelju; Ti si platio otkupninu za moju dušu i sve što jesam ili ću ikada biti, Tvoje je. Pomozi mi da stečem sredstva, ne za uludo trošenje, ne za popuštanje ponosu, već za korištenje na slavu Tvojega imena”?{SUS 46.1}
U svemu što radite, neka vaša misao bude: “Je li ovo Gospodnja volja? Hoće li ovo biti ugodno mojem Spasitelju? On je dao svoj život za mene; čime Mu mogu uzvratiti? Mogu samo reći: ‘Od Tvojega, o Gospodine, dragovoljno Ti dajem.’” Dok god Božje ime nije zapisano na vaše čelo zato što je Bog središte vaših misli nećete primiti baštinu u svjetlu. To je vaš Stvoritelj koji je izlio na vas cijelo Nebo u jednom čudesnom daru svojem jedinorođenom Sinu. …{SUS 46.2}
Bog polaže svoju ruku na desetine, kao i na darove i prinose, i kaže: “To je moje. Kad sam ti povjerio svoja dobra, odredio sam dio koji je tvoj, da bude dostatan tvojim potrebama, a dio treba vratiti meni.”{SUS 46.3}
Dok prikupljate svoju ljetinu, punite staje i žitnice za vlastitu udobnost, jeste li vjerno vratili Bogu desetinu? Jeste li Mu prinijeli svoje darove i prinose da Njegovo djelo ne trpi? Jeste li pazili na sirote i udovice? To je grana osobnog misionskog posla koja nipošto ne bi smjela biti zanemarena.{SUS 46.4}
Ima li oko vas siromašnih i jadnih kojima je potrebna toplija odjeća, bolja hrana i, iznad svega, ono što će se najviše cijeniti-suosjećanje i ljubav? Što ste učinili za udovice, nevoljne, one koji vas mole da im pomognete u obrazovanju njihove djece ili unučadi? Kako ste se ponijeli prema njima? Jeste li pomogli siročadi? Kada su vas potišteni, u duši opterećeni roditelji ili djedovi i bake molili, pa čak i preklinjali, da im pomognete, jeste li ih bezosjećajno odbili? Ako jeste, neka se Gospodin smiluje nad vašom budućnošću, jer “kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti” (Matej 7,2). Možemo li biti iznenađeni što Gospodin zadržava svoje blagoslove kada su Njegovi darovi sebično, izopačeno i pogrešno upotrijebljeni?{SUS 46.5}
Bog vas stalno obdaruje blagoslovima ovog života; i ako On zatraži od vas da svojim darovima podupirete razne grane Njegovog djela, u vašem je zemaljskom i duhovnom interesu da to učinite i tako priznate Boga kao darovatelja svakog blagoslova. Bog, kao vrhovni Radnik, surađuje s ljudima u stjecanju sredstava potrebnih za njihovo uzdržavanje, i On zahtijeva od njih da surađuju s Njim u spašavanju duša. On je u ruke svojih slugu stavio sredstva kojima će se obavljati Njegovo djelo kod nas i u inozemnim misijama. Ali ako samo polovina ljudi vrši svoju dužnost, riznica neće biti opskrbljena potrebnim sredstvima i mnogi dijelovi Božjeg djela morat će ostati nedovršeni. (R&H, 23. prosinca 1890.){SUS 47.1}
Odgovor na Kristovu molitvu za jedinstvo
Crkva neće moći nikada dosegnuti visine do kojih je Bog želi uzvisiti dok god ne bude vezana suosjećanjem sa svojim misionskim radnicima. Nikada neće biti jedinstva za koje je Isus molio dok u misionarskom radu ne bude duhovnosti i dok crkva ne postane potpora misijama. Napori misionara neće uspjeti dok članovi crkve na domaćem polju ne shvate obvezu koja počiva na njima da tim misionarima daju svoju potporu od srca, ne samo riječima, već i djelom.{SUS 47.2}
Bog poziva radnike. Potrebna je osobna uključenost. Ali najprije dolazi obraćenje, a potom djelo spašavanja drugih. (R&H, 10. rujna 1903.){SUS 48.1}
Žalosno je što crkva u današnje vrijeme ima tako malo sklonosti za izražavanje zahvalnosti Gospodinu za Njegovu milost, za talente u sredstvima koje joj daje da bi imala čime opskrbiti Njegovu riznicu.{SUS 48.2}
Neplodni dijelovi Gospodnjeg vinograda vape Bogu govoreći: “Ljudi su me zanemarili i ne brinu se za mene.” Dopuštajući da njihovi bližnji ostanu u ropstvu oskudice i propadanja, muškarci i žene omogućuju Sotoni da se izruguje Bogu što pred Njegovim očima Njegova djeca oskudijevaju u životnim potrebama. Bog je uvrijeđen zbog ravnodušnosti onih kojima je povjerio svoja dobra. Njegovi upravitelji ne primjećuju nevoljne kojima bi se mogao olakšati život. Tako samo sramote Boga.{SUS 48.3}
Neka se nitko ne šali sa svojim odgovornostima. Ako ne trgujete novčanicama, već samo novčićima, sjetite se da Božji blagoslovi počivaju na ustrajnosti i marljivosti. On ne prezire dan malih stvari. Mudra upotreba malih sredstava donijeti će divan napredak. Jedan talenat, ako je mudro iskorišten, Bogu će donijeti dva. Kamata se očekuje u skladu s povjerenim kapitalom. Bog procjenjuje darove prema onome što čovjek posjeduje, a ne prema onome što nema.{SUS 48.4}
Bog vas poziva da Mu putem desetine i prinosa vratite ono što Mu dugujete. On poziva na posvećenje na svim bojišnicama Njegova djela. Vjerno odradite svoj dio na dužnosti koja vam je povjerena. Radite gorljivo imajući na umu daje Krist pokraj vas planirajući, osmišljavajući i gradeći za vas. “A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo.” (2. Cor 9,8) Dajte radosno, spremno, rado, zahvalni što ste u stanju učiniti nešto za unapređenje Božjeg kraljevstva u svijetu. Ispraznite srce od sebičnosti i ojačajte um za kršćanske aktivnosti. Ako ste u uskoj vezi s Bogom, bit ćete spremni na svaku žrtvu kako biste donijeli vječni život onima koji propadaju.{SUS 48.5}
Duhovni napredak i kršćanska širokogrudnost
U ime Gospodnje molim svoju braću i sestre, u ovoj krizi u našem poslu, da se podignu i dođu u pomoć Gospodinu, u pomoć Jahvi i junacima. Povlačenje od Boga uvijek donosi prokletstvo. Duhovni napredak usko je povezan s kršćanskom darežljivošću. Gladujte samo za oponašanjem božanske blagonaklonosti Otkupitelja. Imate dragocjeno jamstvo da vaše blago ide pred vama u nebeske dvorove.{SUS 49.1}
Želite li da vaša imovina bude sigurna? Stavite je na dlan koji nosi ožiljak od klina prigodom raspeća. Zadržite li sve u svojem posjedu to će biti vaš vječni gubitak. Date li to Bogu, od tog trenutka vaš posjed nosi Njegov natpis. Zapečaćen je Njegovim odobravanjem. Želite li uživati u svojoj imovini? Iskoristite je da njome blagoslovite one koji pate. Želite li povećati svoj imetak? “Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.” (Psalam 3,9){SUS 49.2}
Ako svi budu obavljali svoj dio, neplodnost Gospodnjeg vinograda više neće osuđivati one koji tvrde da slijede Krista. Zdravstvena misionarska djelatnost otvorit će vrata za evanđelje sadašnje istine. Vijest trećeg anđela čut će se na svim mjestima. Gospodarite mudro! Strgnite sa sebe ponos. Dajte Bogu svoje zemaljsko blago. Dajte što možete sada i kako budete surađivali s Kristom, vaša će se ruka otvoriti da primi još više. I Bog će dodavati u vašu ruku kako bi blago istine bilo odneseno mnogim dušama. On će davati vama da vi možete davati drugima. (R&H,10. prosinca 1901.){SUS 50.1}
Svijet i crkve krše Božji zakon i mora im biti upućeno upozorenje: “Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku, ‘pit će vino’ Božje srdžbe koje ‘stoji natočeno, čisto, u čaši njegova gnjeva’.“ (Rev 14,9) S takvim prokletstvom koje visi nad prijestupnicima Božje svete subote, ne bismo li trebali pokazati veću ozbiljnost, veću gorljivost? Zašto smo tako ravnodušni, tako sebični, tako obuzeti zemaljskim probicima? Skrećemo li svoju pozornost s Isusa? Je li istina postala previše prodorna, preblizu u svojoj primjeni našim dušama, pa smo se, poput Kristovih učenika koji su se uvrijedili, i mi okrenuli bijednim stvarima ovoga svijeta? Trošimo novac u sebične svrhe i zadovoljavamo vlastite želje, dok duše umiru bez poznavanja Isusa i istine. Koliko dugo će to potrajati?{SUS 51.1}
Svi bi trebali imati živu vjeru vjeru koja djeluje kroz ljubav i pročišćava dušu. Muškarci i žene spremni su učiniti sve da ugode sebi, ali kako su malo spremni učiniti za Isusa i svoje bližnje koji ginu od želje za istinom! …{SUS 51.2}
Nije li došlo vrijeme kada bismo trebali početi smanjivati svoje posjede? Neka Bog pomogne vama koji možete učiniti nešto sada da ulažete u nebesku banku. Mi ne tražimo kredit, već dragovoljni prinos vraćanje Gospodaru njegovih vlastitih dobara koja vam je On posudio. Ako nadasve volite Boga i svojega bližnjeg kao samoga sebe, vjerujemo da ćete dati opipljive dokaze u obliku dragovoljnih prinosa za naš misionarski rad. Ima duša koje treba spasiti pa budite suradnici Isusa Krista u spašavanju tih duša za koje je Krist dao svoj život. Gospodin će vas blagosloviti dobrim rodom koji ćete donijeti na slavu Njemu. Neka isti Sveti Duh koji je nadahnuo Bibliju uđe u vaše srce kako biste zavoljeli Njegovu Riječ, koja je duh i život. Neka vam ona otvori oči da otkrijete što je od Duha Božjega. Razlog zašto danas postoji toliko zakržljalih religija jest što ljudi nisu u svoj život unijeli praktično samoodricanje i samopožrtvovnost. (R&H, 8. siječnja 1889.){SUS 51.3}
Veliko izlijevanje Božjega Duha koji rasvjetljuje cijelu Zemlju svojom slavom, neće doći dok god ne budemo imali prosvijetljene ljude koji iz iskustva znaju što znači raditi s Bogom. Kada iz cijeloga srca budemo posvećeni Kristovoj službi, Bog će to potvrditi izlijevanjem svojega Duha bez mjere, ali se to neće dogoditi sve dok velika većina vjernika u crkvi ne bude surađivala s Bogom. Bog ne može izliti svojega Duha dok vlada sebičnost i ugađanje sebi; dok prevladava duh koji bi, kad bismo ga pretočili u riječi, najbolje bio izražen Kajinovim odgovorom: “Zar sam ja čuvar brata svoga?“ (Postanak 4,9) (R&H,21. srpnja 1896.){SUS 52.1}
Podredite svaki zemaljski interes
Draga moja braćo i sestre, govorim vam riječima ljubavi i blagosti. Svaki zemaljski interes mora biti podređen velikom djelu otkupljenja. Sjetite se da u životu Kristovih sljedbenika 53 mora postojati ista predanost, ista podložnost Božjem djelu na svim društvenim područjima i sa svakim zemaljskim suosjećanjem, kakvi su se očitovali u Njegovom životu. Božja potraživanja uvijek moraju biti na prvome mjestu. “Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan.” (Matej 10,37) Kristov život je naš udžbenik. Njegov nas primjer treba potaknuti da neumorno ulažemo samopožrtvovne napore za dobro drugih….{SUS 52.2}
Sve snage Božjih slugu treba stalno upošljavati kako bi Bogu priveli mnoge sinove i kćeri. U Njegovoj službi ne smije biti ravnodušnosti niti sebičnosti. Svako odstupanje od samoodricanja i udovoljavanje sebi, svako opuštanje u gorljivoj suradnji sa Svetim Duhom, znači u tolikoj mjeri prepuštanje sile neprijatelju. Krist prosuđuje svoju crkvu. Koliko je onih čiji je vjerski život njihova osuda!{SUS 53.1}
Bog od nas zahtijeva ono što ne dajemo bezrezervno posvećenje. Kada bi svaki kršćanin bio vjeran obećanju koje je dao kada je prihvatio Krista, mnogi ljudi u svijetu ne bi bili prepušteni propadanju u grijehu. Tko će odgovarati za duše koje su otišle u grob nespremne za susret s njihovim Gospodinom? Krist se ponudio kao potpuna žrtva za nas. Kako je samo gorljivo radio na spašavanju grešnika! Kako su neumorni bili Njegovi napori da pripremi svoje učenike za službu! A koliko malo smo mi učinili! I taj mali utjecaj onoga što smo učinili užasno je oslabljen poništavajućim učinkom onoga što smo ostavili neobavljenim ili onoga što smo pokrenuli, ali nikada nismo doveli do završetka zbog svoje bezvoljne ravnodušnosti. Koliko smo izgubili ne uspijevajući napredovati u borbi kako bismo izvršili zadaću koju nam je povjerio naš Bog! Kao deklarirani kršćani, trebali bismo biti zgranuti stanjem. (R&H, 30. prosinca 1902.){SUS 53.2}
Izvršenje plana spasenja omogućeno je žrtvom tako širokom, dubokom i visokom da je nemjerljiva. Krist nije poslao svoje anđele na ovaj posrnuli svijet a On ostao na Nebu, već je sam izišao izvan tabora ponijevši sramotu. On je postao čovjek boli, vičan patnjama; sam je ponio naše slabosti i uzeo naše nemoći. I izostanak samoodricanja u onih koji tvrde da su Njegovi deklariranim sljedbenici Bog promatra kao nijekanje kršćanskog imena. Oni koji tvrde da su jedno s Kristom a udovoljavaju svojim sebičnim željama za bogatom i skupom odjećom, namještajem i hranom, kršćani su samo po imenu. Biti kršćanin znači biti nalik na Krista.{SUS 54.1}
Kako su istinite riječi apostola: “Jer svi drugi traže svoju korist, a ne korist Krista Isusa.“ (Filipljanima 2,21) Mnogi kršćani ne čine djela koja odgovaraju imenu koje nose. Djeluju kao da nikada nisu čuli za plan otkupljenja koji je ostvaren po beskonačnoj cijeni. Većina njih želi se proslaviti u svijetu; oni usvajaju njegovo obličje i obrede, a žive da bi ugađali sebi. Oni požudno slijede svoje vlastite namjere poput svijeta, i time uskraćuju svoju snagu u naporima da se uspostavi Božje kraljevstvo….{SUS 54.2}
Božje djelo, koje bi trebalo ići naprijed s deseterostruko većom snagom i učinkovitošću od sadašnje, kasni poput dolaska proljeća zbog iznenadnog zimskog zahlađenja, jer neki među Božjim narodom prisvajaju sredstva koja bi trebala biti posvećena Njegovoj službi. Crkva je slaba tamo gdje bi trebala biti jaka zbog toga što Kristova samopožrtvovna ljubav nije utkana u svakidašnji život. Vlastitim putovima ugasila je svoje svjetlo i milijunima ljudi uskratila Kristovo evanđelje….{SUS 54.3}
Kako mogu oni za koje je Krist toliko žrtvovao i dalje sebično uživati Njegove darove? Njegova ljubav i samoodricanje nemaju premca i kada ta ljubav postane iskustvo Njegovih sljedbenika, oni će poistovjećivati vlastite probitke s probicima svojeg Otkupitelja. Njihova zadaća tada postaje izgradnja Kristovog kraljevstva. Oni će posvetiti sebe i svoj posjed Njemu i sve to koristiti onako kako zahtijeva Njegovo djelo.{SUS 55.1}
To nije ništa više od onoga što Isus očekuje od svojih sljedbenika. Nitko tko pred sobom ima tako veliki cilj kao što je spasenje duša neće biti na gubitku ako pronađe način i sredstva da pobijedi sebe. To je zadaća svakog pojedinca. Sve što možemo dati, teći će u Gospodnju riznicu za naviještanje istine kako bi poruka o Kristovom skorom dolasku i zahtjevi Njegovog Zakona odjeknuli u svim dijelovima svijeta. Misionari moraju biti poslani da se obavi to djelo.{SUS 55.2}
Isusova ljubav očitovat će se u duši riječju i djelom. Na prvome će mjestu biti Kristovo kraljevstvo. Svoje “ja” dragovoljno ćemo položiti kao žrtvu na Božjem oltaru. Svatko tko je uistinu sjedinjen s Kristom, osjetit će istu ljubav prema dušama kakva je potaknula Božjega Sina da napusti kraljevsko prijestolje, svoje vrhovno zapovjedništvo, i zbog nas postane siromašan kako bismo mi Njegovim siromaštvom postali bogati. (R&H,13. listopada 1896.){SUS 55.3}
Bog poziva na osobni napor one koji znaju istinu. On poziva kršćanske obitelji da idu u zajednice koje su u tami i zabludi, da idu u strana područja i upoznaju se s novim društvenim skupinama te rade mudro i ustrajno u Učiteljevom djelu. Da bi odgovorile na taj poziv, moraju se žrtvovati.{SUS 55.4}
Dok mnogi čekaju da budu uklonjene sve prepreke, duše umiru bez nade i bez Boga u svijetu. Mnogo, jako mnogo je onih koji će se zbog svjetovnih prednosti, radi stjecanja znanja, upustiti u pothvate u raznim područjima, otići u zemlje gdje misle da mogu steći materijalnu dobit, a gdje su muškarci i žene koji će promijeniti svoje boravište i seliti svoju obitelj u područja koja su u potrebi za svjetlom istine, kako bi svojim primjerom pokazali drugima da su Kristovi predstavnici?{SUS 56.1}
Makedonski poziv dolazi iz svakog kutka svijeta, ljudi govore: “Dođite … i pomozite nam”, a zašto nema odlučnog odgovora? Tisuće ljudi trebale bi biti nagnate Kristovim Duhom da slijede primjer Onoga koji je dao svoj život za život svijeta. Zašto ne poduzimamo odlučne, nesebične napore kako bismo se uputili onima koji ne poznaju istinu za ovo vrijeme? Najveći Misionar došao je na naš svijet i prošao prije nas da nam pokaže način na koji bismo trebali raditi. Nitko ne može tako točno označiti smjer onima koji žele biti svjedoci za Krista. {SUS 56.2}
Oni koji imaju sredstva, dvostruko su odgovorni jer im je ta sredstva povjerio Bog i oni bi trebali osjećati vlastitu odgovornost za unapređenje Božjeg djela u različitim granama. Činjenica da istina povezuje duše zlatnini karikama za Božje prijestolje trebala bi potaknuti ljude da rade svom energijom koju su dobili od Boga, da trguju Gospodnjim dobrima u dalekim krajevima te tako šire spoznaju o Kristu daleko među poganima.{SUS 56.3}
Mnogi kojima je Bog povjerio sredstva za blagoslov čovječanstva pokazali su da je to za njih postala zamka, umjesto blagoslov za njih i druge. Kako možete dopustiti da imovina koju vam je Bog dao postane za vas kamen spoticanja? Hoćete li dopustiti da vas sredstva koja vam je On povjerio, koja vam je dao za obrtanje, odvoje od Božjeg djela? Hoćete li dopustiti da povjerenje koje Bog ima u vas kao svoje vjerne upravitelje, umanji vaš utjecaj i korisnost zadržavajući vas da ne budete Božji suradnici? Hoćete li se zatvoriti u kuću kako biste sačuvali sredstva koja vam je Bog povjerio da ih stavite u nebesku banku? Ne možete se braniti time da nema posla jer ga ima posvuda. Hoćete li zadovoljno uživati u blagodatima svojeg doma i prešutjeti dušama koje propadaju da mogu dobiti stanove u palači koje je Krist otišao pripremiti za one koji Ga ljube? Zar nećete žrtvovati svoj posjed kako bi i drugi dobili neuvelu baštinu? (R&H, 21. srpnja 1896.){SUS 56.4}
Bog poziva one čija se imovina sastoji od zemljišta i kuća da prodaju i ulože novac kojim će zadovoljiti velike potrebe misionarskog polja. Kad jednom dožive pravo zadovoljstvo koje dolazi iz takvog djelovanja, oni će taj kanal držati otvorenim i sredstva koja im je Gospodin povjerio stalno će pritjecati u riznicu kako bi se duše mogle obratiti. Te će duše zauzvrat pokazati isto samoodricanje, nesebičnost i jednostavnost zbog Krista, kako bi i oni mogli prinijeti svoje prinose Bogu. Zahvaljujući tim talentima, mudro uloženim, moći će se obraćati i ostale duše i tako će djelo napredovati pokazujući da se Božji darovi poštuju. Darovatelju je dano priznanje i On se proslavlja preko vjernosti svojih upravitelja.{SUS 58.1}
Kada tako iskreno upućujemo pozive za dobrobit Božjeg djela i iznosimo financijske potrebe misionarskog rada, savjesne duše koje vjeruju u istinu duboko se uznemire. Kao siromašna udovica koju je Krist pohvalio, koja je dala svoja dva novčića u riznicu, oni daju u svojem siromaštvu najviše što mogu. Takvi sebi često uskraćuju čak i osnovne životne potrebe, dok ima muškaraca i žena koji posjeduju kuće i zemljišta, a prianjaju uza svoje zemaljsko blago sebičnom upornošću i nemaju dovoljno vjere u poruku i u Boga da bi uložili svoja sredstva u Njegovo djelo. Na ove potonje posebno se odnose Kristove riječi: “Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33){SUS 58.2}
Ima siromašnih muškaraca i žena koji mi pišu pitajući trebaju li prodati svoj dom i dobivena sredstva dati za djelo. Kažu da su im pozivi za davanje sredstava uznemirili dušu i da žele učiniti nešto za Učitelja koji je dao sve za njih. Takvima bih rekla: “Možda nije vaša dužnost da sada prodate svoj mali dom, ali idite osobno Bogu; Gospodin će sigurno čuti vaše iskrene molitve za mudrost da razumijete svoju dužnost.” (5T 733,734){SUS 59.1}
Posjede treba smanjivati, a ne povećavati
Sada je vrijeme kada bi naša braća trebala smanjivati svoju imovinu umjesto da je uvećavaju. Dolazi trenutak kad ćemo se preseliti u bolju zemlju, onu nebesku. Stoga nemojmo biti zemaljski stanovnici, već se rješavajmo materijalnih stvari što je više moguće.{SUS 59.2}
Dolazi vrijeme kada ništa nećemo moći prodati ni po kakvoj cijeni. Uskoro će biti objavljena uredba kojom se zabranjuje kupnja i prodaja i koja će se odnositi na sve one koji nemaju žig Zvijeri. (5T 152){SUS 59.3}
U vrijeme nevolje kuće i imanja neće biti svetima ni od kakve koristi jer će morati pobjeći pred razbješnjelom ruljom; u to vrijeme svoje imanje neće moći dati za unapređivanje djela sadašnje istine. Pokazano mi je da je Božja volja da se sveti oslobode svakog bremena prije nego što nastupi vrijeme nevolje i učine savez s Bogom na žrtvi. Ako svoj imetak polože na žrtvenik i ozbiljno budu pitali Boga što im je dužnost, On će ih poučiti kad bude potrebno da se oslobode tih stvari. Onda će u vrijeme nevolje biti slobodni i neće imati ništa što bi ih moglo sputavati.{SUS 59.4}
Ako se bilo tko veže uz svoj imetak i ne pita Gospodina što mu je dužnost, On tu dužnost neće objaviti i takvima će biti dopušteno da zadrže svoj imetak koji će se u vrijeme nevolje pojaviti pred njima kao planina da ih šatre; oni će ga se pokušati riješiti, ali to neće biti u stanju. Čula sam neke kako jadikuju: „Djelo je slabilo, Božji narod je umirao za istinom, a mi se nismo trudili da nadoknadimo taj nedostatak; sada je naš imetak beskoristan. O da smo ga bar razdali i skupljah blago na Nebu!“{SUS 60.1}
Vidjela sam da žrtve nisu povećane, već smanjene i propale. Također sam vidjela da Bog en zahtijeva da se sav Njegov narod istodobno liši imetka, ali ako želi da ga pouči, On će ga poučiti u vrijeme potrebe, kada i koliko da proda. Od nekih se tražilo da se u prošlosti liše svojeg imetka kako bi poduprli adventno djelo, dok je drugima bilo dopušteno da ga zadrže do vremena potrebe. Tada je, kad je djelu potrebno, njihova dužnost da ga prodaju. (Rani spisi, str. 65,66){SUS 60.2}
Ništa što bi nas vezalo za Zemlju
Božje će se djelo širiti i ako Njegov narod bude slijedio Njegov savjet, neće biti mnogo sredstava u njihovom vlasništvu koja bi bila uništena u posljednjem ognju. Svi će uložiti svoje blago tamo gdje ga moljac i hrđa ne mogu pokvariti i neće biti ničega što bi srca vezalo za Zemlju. (1T 197){SUS 60.3}
12.Ispit odanosti…………………………………..
13.Utemeljen na vječnim načelima………..
14.Ljepota plana u jednostavnosti…………
15.Pitanje poštenja……………………………….
16.Redovitost i sustav……………………………
17.Malahijina poruka…………………………….
18.Iskušajmo Gospodina……………………….
19.Izdvajanje za Božju pričuvu……………….
20.Odgovor probuđene savjesti…………….
21.Upotreba desetine…………………………..
22.Poduka od strane propovjednika i crkvenih djelatnika..
“Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.” (Izreke 3,9.10){SUS 65.1}
Ovaj biblijski tekst uči da Bogu kao Darovatelju svih naših dobara pripada sve i da to moramo prvo imati na umu, te da poseban blagoslov silazi na svakoga tko poštuje tu činjenicu.{SUS 65.2}
Tako je tu uspostavljeno načelo koje se vidi u svim Božjim odnosima s ljudima. Gospodin je smjestio naše praroditelje u Edenski vrt. Okružio ih je svime što bi moglo poslužiti njihovoj sreći i obvezao ih je da Ga priznaju kao vlasnika nad svim stvarima. Učinio je da u vrtu izrastu stabla ugodna za oko i dobra za hranu, ali je među njih zasadio i jedno kojem je pristup bio zabranjen. Sa svih plodonosnih stabala Adam i Eva mogli su slobodno jesti, ali je za to jedno Bog rekao: “… ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!” U tome je bio ispit njihove zahvalnosti i odanosti Bogu.{SUS 65.3}
Tako nam je Gospodin dao Isusa, najdragocjenije blago Neba. Uz Njega nam je dao sve da u tome raskošno uživamo. Plodovi zemlje, bogate žetve, riznice zlata i srebra Njegovi su darovi. Kuće i zemljište, hranu i odjeću On je dao u posjed ljudima. On traži od nas da Ga priznamo kao Darovatelja svih stvari i zbog toga kaže: “Od sve tvoje imovine ja zadržavam desetinu za sebe, osim darova i prinosa, i to trebaš donijeti u moju riznicu.” To je odredba koju je Bog donio za naviještanje Evanđelja.{SUS 65.4}
Taj plan za sustavno davanje osmislio je sam Gospodin Isus Krist, koji je dao svoj život za život svijeta. Onaj koji je napustio kraljevske dvorove, koji je odložio vlastitu čast kao zapovjednik nebeskih vojski, koji je zaogrnuo svoje božanstvo ljudskim tijelom kako bi podigao pali rod; Onaj koji je radi nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili, govorio je ljudima i u svojoj im je mudrosti objavio svoj plan za uzdržavanje onih koji nose Njegovu poruku svijetu. (R&H,4. veljače 1902.){SUS 66.1}
Božje zalihe vremena i sredstava
Isti jezik koji se koristi u vezi sa subotom, vidimo i u zakonu o desetini: “A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogutvojemu.” (Exod 20,10) Čovjeknemapravo ni vlast zamijeniti sedmi dan prvim. On se samo može pretvarati da to čini. “Ali čvrsto stoji temelj koji je Bog postavio.” (2. Tim 2,19). Ljudski običaji i naučavanja neće umanjiti zahtjeve božanskog Zakona. Bog je posvetio sedmi dan. Taj određeni dio vremena, koji je Bog osobno odvojio za bogoslužje, i dalje je podjednako svet danas kao kada ga je prvi put posvetio naš Stvoritelj.{SUS 66.2}
Na sličan je način i desetina od naših prihoda “sveta Gospodinu”. Novi zavjet ne donosi iznova zakon o desetini, kao ni o suboti, jer se podrazumijeva njihova valjanost i njihova je duboka duhovna važnost već objašnjena. … Dok mi kao narod nastojimo vjerno dati Bogu vrijeme koje je On proglasio svojim, nećemo li Mu također dati i dio naših sredstava koja Mu pripadaju? (R&H, 16. svibnja 1882.){SUS 66.3}
Desetina od imetka, isto kao i od prihoda
Kao što je učinio Abraham, i oni su dužni dati desetinu od svega što posjeduju i od svega što prime. Desetina je Gospodnji dio. Zadržati je znači pljačkati Boga. Svaki čovjek trebao bi slobodno, dragovoljno i rado donositi desetinu i prinose u Gospodnju riznicu jer se u takvom postupanju nalazi blagoslov. Nema sigurnosti kada se Boga zakida za Njegov dio. (MS 159, 1899.){SUS 66.4}
Takav [govori se o iskustvu Abrahama i Jakova u davanju desetine] je bio običaj patrijaraha i proroka prije ustanovljenja Izraela kao naroda. No kada su Židovi postali poseban narod, Gospodin im je dao jasan naputak o tom predmetu: “Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posvećeno.” (Levitski zakonik 27,30) Taj zakon nije objavljen zajedno s pravilima i žrtvenim prinosima koji su ukazivali na Krista. Dokle god Bog ima narod na Zemlji, Njegovi zahtjevi ostat će isti.{SUS 67.1}
Desetina svih naših prihoda pripada Gospodinu. On je taj dio odvojio za sebe da se iskoristi za vjerske potrebe. To je sveto. On ne prihvaća ništa manje od toga pri bilo kakvoj raspodjeli. Zanemarivanje ili odgoda te obveze izazvat će božansko negodovanje. Kada bi svi koji za sebe kažu da su kršćani vjerno donosili svoju desetinu Bogu, Njegova bi riznica bila puna. (R&H, 16. svibnja 1882.) {SUS 67.2}
Zamišljen kao veliki blagoslov
Sustav desetine utemeljen je na načelu koje je jednako trajno kao Božji zakon. Taj sustav odvajanja desetine bio je blagoslov za Židove, u protivnom im ga Bog ne bi dao. Tako će biti blagoslov i onima koji ga budu poštovali do kraja vremena. Naš nebeski Otac nije zamislio plan sustavnog činjenja dobra 68 kako bi se On obogatio, već da bude veliki blagoslov za čovjeka. Vidio je da je taj sustav dobročinstva upravo ono što čovjeku treba. (3T 404,405){SUS 67.3}
Devet desetina vrijedi više nego deset
Mnogi su sažalijevali pripadnike Božjeg Izraela što su bili prisiljeni davati sustavno, osim dragovoljnih godišnjih prinosa. Svemudri Bog najbolje je znao kakav će sustav dobročinstva biti u skladu s Njegovom skrbi te je u skladu s tim i dao upute svojem narodu. Uvijek se pokazalo da im je devet desetina vrijedilo više nego svih deset. (3T 546){SUS 68.1}
Značajna promjena od židovskih dana
Od svih naših prihoda najprije bismo trebali odvojiti za Boga. U sustavu dobročinstva koji im je bio dan, Židovi su bili dužni donijeti Gospodinu prve plodove svih Njegovih darova, bilo od prirasta stada, bilo od uroda polja, voćnjaka i vinograda, ili su ga trebali otkupiti zamjenom za sve to. Kako se u naše vrijeme promijenio poredak stvari! Gospodnji se zahtjevi i potraživanja, ako dobiju ikakvu pozornost, ostavljaju posljednjima. A našem je djelu danas potrebno deseterostruko više sredstava nego što je bilo potrebno Židovima.{SUS 68.2}
Apostolima je bio dan nalog da idu po cijelome svijetu i propovijedaju Radosnu vijest. To pokazuje koliko je velika i opsežna odgovornost koja leži na Kristovim sljedbenicima danas. Ako je zakon propisivao desetinu i prinose tisućama godina prije, koliko su oni sada važniji! Ako su bogati i siromašni trebali dati iznos razmjeran njihovoj imovini u židovskom društvu, danas je to dvostruko bitnije. (4T 474){SUS 68.3}
Sustav davanja desetine seže i prije Mojsijevih dana. Od ljudi se tražilo da prinose Bogu darove za vjerske potrebe i prije nego što je Mojsiju bio predan konačno uobličeni sustav, još od Adamovih dana. U skladu s Božjim zahtjevima, oni su svojim prinosima trebali pokazivati zahvalnost za Njegovo milosrđe i blagoslove. To se prenosilo na sljedeće naraštaje, a zabilježeno je i da je Abraham dao desetinu Melkisedeku, svećeniku Svevišnjega Boga.{SUS 69.1}
Isto je načelo postojalo i u Jobovim danima. Jakov, kada je u Betelu kao progonjeni i siromašni lutalica jedne noći ležao, usamljen, s kamenom koji mu je pod glavom bio zamjena za jastuk, obećao je Gospodinu: “Od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu.” (Postanak 28,22) Bog ne prisiljava ljude da daju. Sve što prinose mora biti dobrovoljno. On neće svoju riznicu puniti iznuđenim darovima. (3T 393){SUS 69.2}
U prvom pismu upućenom crkvi u Korintu Pavao je vjernicima dao upute o velikim načelima koja se odnose na podupiranje Božjeg djela na Zemlji. Pišući o svojem apostolskom radu za njih, pitao je:{SUS 69.3}
„Kada tko vojuje o svom trošku? Tko sadi vinograd, a ne uživa njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeka od stada ne pije? Zar ovo tvrdim samo po ljudsku? Ne kaže li ovo i Zakon? Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: ‘Ne zavezuj usta volu koji vrše!’ Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govori radi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da orač s nadom ore i da vršilac vrše s nadom da će dobiti od žetve.“{SUS 69.4}
„Ako smo mi vama sijali duhovna dobra”, apostol dodatno pita, “je li nešto veliko ako požanjemo vaša zemaljska dobra? Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo veće mi? Ali se nismo poslužili ovim pravom, već podnosimo sve da ne postavimo kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti. Zar ne znate da se oni koji obavljaju svetu službu hrane od hramskih dohodaka, da službenici žrtvenika sa žrtvenikom dijele? Jednako je Gospodin naredio onima koji navješćuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti žive.“ 1 Corinthians 9:7-14. {SUS 70.1}
Apostol ovdje govori o Gospodnjem planu za uzdržavanje svećenika koji su služili u hramu. One koji su bili odvojeni za ovu svetu službu, uzdržavala su njihova braća koju su posluživali duhovmim blagoslovima. “Istina, i potomci Levijevih sinova, oni koji primaju svećeničku službu, imaju naredbu od Zakona da uzimaju desetinu od naroda.“ (Hebrews 7:5) Gospodin je izabrao Levijevo pleme za svetu službu povezanu sa hramom i svećenstvom. “Jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj … njega i njegove sinove … da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve.” (Deuteronomy 18:5) Gospodin je desetinu svega prihoda smatrao svojim dijelom….{SUS 70.2}
Pavao je govorio o ovom planu za uzdržavanje propovjedništva kad je rekao: “Jednako je Gospodin naredio onima koji navješćuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti žive.“ (1 Cor 9:14) Poslije je apostol pišući Timoteju, rekao: „Radnik zaslužuje svoju plaću.“ (1 Timothy 5:18) (Djela apostolska, str. 211.212){SUS 70.3}
Bog ima pravo vlasništva nad nama i svime što imamo. To je Njegovo vrhovno pravo. I u našoj podložnosti tome pravu, On nas obvezuje da Mu prinesemo određeni dio od svega što nam daje. Taj određeni dio je desetina. Po Gospodnjoj uputi to je bilo posvećeno Njemu još od najranijih vremena. …{SUS 71.1}
Kada je izbavio Izraelce iz Egipta kako bi bili Njegovo posebno blago, Bog ih je uputio da odvajaju desetinu svoje imovine za službe u Svetištu. Bio je to poseban prinos, za posebno djelo. Sve što je ostalo od njihove imovine bilo je Božje i trebalo se koristiti Njemu na slavu. Ali je desetinu trebalo odvojiti za uzdržavanje onima koji su služili u Svetištu. Trebalo ju je odvojiti od prvih plodova svakog dobitka i, s darovima i prinosima, to je osiguralo dovoljno sredstava za potporu službi Evanđelja u ono vrijeme.{SUS 71.2}
Bog od nas ne zahtijeva ništa manje nego što je tražio od svojeg naroda u stara vremena. Darovi koje On daje nama nisu manji, nego veći od onih koje su dobivali stari Izraelci. Njegova služba zahtijeva i uvijek će zahtijevati sredstva. Veliko djelo misioniranja za spasenje duša treba nastaviti. Puteni desetine, darova i prinosa Bog je osigurao dovoljno zaliha za taj posao. Njegova je namjera da služba Evanđelja u potpunosti bude održiva. On kaže da je desetina Njegova, i to bi uvijek trebalo smatrati svetim dijelom koji treba stavljati u Njegovu riznicu za dobrobit i napredak Njegova djela, za slanje Njegovih radnika u “daleke krajeve”, čak i do najudaljenijih dijelova svijeta.{SUS 71.3}
Bog je vlasnik svega, čovjeka i njegovog imetka, jer sve pripada Njemu. On kaže: “Ja posjedujem svijet, svemir je moj i zahtijevam od tebe da mojoj službi posvetiš prve plodove svega što ja svojim blagoslovima stavljam u tvoje ruke.” Božja riječ kaže: “Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina!”(Exod 22,29) “Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.” (Prov 3,9) Takav dar On zahtijeva kao znak naše odanosti.{SUS 72.1}
Mi pripadamo Bogu, Njegovi smo sinovi i kćeri Njegovi po stvaranju i Njegovi po daru Njegovog jedinorođenog Sina za naše otkupljenje. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Cor 6,19.20) Um, srce, volja i osjećaji pripadaju Bogu; novac koji obrćemo pripada Gospodinu. Svako dobro koje primamo i uživamo rezultat je božanske dobronamjernosti. Bog je darežljivi darovatelj svega dobrog, i On želi da primatelj prepozna i prizna te darove koji zadovoljavaju svaku potrebu tijela i duše. Bog zahtijeva samo ono što je Njegovo. Gospodnji dio mora se koristiti kao Njegovo povjereno blago. Srce koje je lišeno sebičnosti iskusit će osjećaj Božje dobrote i ljubavi i pokoravat će se Njegovim pravednim zahtjevima. (R&H, 8. prosinca 1896.){SUS 72.2}
Ljepota plana u jednostavnosti
Božji sustav odvajanja desetine lijep je u svojoj jednostavnosti i pravednosti. Svatko ga se može pridržavati u vjeri i hrabrosti, jer je božanski po svome podrijetlu. U njemu je spojena jednostavnost i korisnost i ne zahtijeva duboko učenje da bi ga se razumjelo i provodilo. Svatko može osjetiti kako svojom ulogom sudjeluje u dragocjenom djelu spasenja. Svaki muškarac, žena i mladi mogu postati Gospodnji rizničari i biti sredstva preko kojih se zadovoljavaju zahtjevi postavljeni pred riznicu….{SUS 73.1}
Tim sustavom postižu se veliki ciljevi. Kada bi ga svi prihvatili, svatko bi postao budan i vjeran rizničar za Boga i ne bi nedostajalo sredstava kojima bi se obavljao veliki posao objavljivanja posljednje vijesti upozorenja svijetu. Kada bi svi prihvatili taj sustav, riznica bi bila puna, a sudionici ne bi postali siromašniji. Nakon svakog davanja oni bi postali bliskiji djelu objavljivanja sadašnje istine. Za njih bi vrijedilo: “Da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život.” (1. Timoteju 6,19) (3T 388,389){SUS 73.2}
U biblijskom sustavu desetina i prinosa iznosi će se kod različitih osoba, naravno, uvelike razlikovati, jer su srazmjerni dohotku. Kod siromaha će desetina biti razmjerno mala, a njegovi će darovi biti prema njegovim mogućnostima. Ali nije veličina dara ta koja čini prinos prihvatljivim Bogu, već namjera srca, duh zahvalnosti i ljubavi. Neka siromašni ne smatraju da su njihovi darovi tako mali da su nedostojni da ih se primijeti. Neka daju prema svojim mogućnostima, kao Božji sluge, i On će prihvatiti njihov prinos.{SUS 73.3}
Onaj kome je Bog povjerio veliki kapital neće, ako voli Boga i boji Ga se, smatrati teretom ako u skladu sa svojom prosvijetljenom savješću izvršava Njegove zahtjeve. Bogati će biti u kušnji da popuste sebičnosti i pohlepi te uskrate Gospodinu ono što je Njegovo. Ali onaj tko je odan Božjoj volji, kad bude napastovan, odgovorit će Sotoni: “Pisano je”, “Smije li čovjek prikraćivati Boga?” (Malahija 3,8) i: “Što,, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?“ (Marko 8,36.37) (R&H,16. Svibnja 1893.){SUS 74.1}
U velikom djelu upozoravanja svijeta, oni koji imaju istinu u srcu i koji su posvećeni istinom, odigrat će ulogu koja im je dodijeljena. Oni će biti vjerni u davanju desetine i prinosa. Svaki član Crkve vezan je zavjetnim obećanjem Bogu da će se odreći svakog rasipnog trošenja sredstava. Neka nas materijalne potrebe u obiteljskom životu ne sprečavaju da izvršimo svoju ulogu u jačanju pokrenutog djela i ulaska na nova područja. (R&H, 17. siječnja 1907.){SUS 74.2}
Preklinjem svoju braću i sestre diljem svijeta da se probude i prihvate odgovornost koja počiva na njima u vjernom davanju desetine. … Imajte vjeran i čist račun sa svojim Stvoriteljem. Budite u potpunosti ispravni pred Onim koji ima božanski uvid. Neka svatko ozbiljno istraži svoje srce. Neka pregleda svoje račune i shvati kako stoji u odnosu na Boga.{SUS 74.3}
Onaj koji je dao svojega jedinorođenog Sina da umre za tebe, sklopio je savez s tobom. On ti daje svoje blagoslove, a zauzvrat zahtijeva da Mu doneseš svoju desetinu i prinose. Neka se nitko ne usudi reći da ne razumije ovo pitanje. Božji plan u vezi s desetinom i prinosima jasno je naveden u trećem poglavlju knjige proroka Malahije. Bog poziva svoje ljudske suradnike da budu vjerni savezu koji je On s njima učinio. “Donesite čitavu desetinu u riznicu”, kaže On, “da u mojoj kući bude hrane.” (Malahija 3,10) (R&H, 3. prosinca 1901.){SUS 75.1}
Neki će to proglasiti jednim od onih strogih zakona koji obvezuju Hebreje. Ali to nije bio teret gorljivom srcu koje je voljelo Boga. Samo onda kada je njihova sebična narav bila ojačana škrtarenjem, ljudi su gubili iz vida vječnu perspektivu i cijenili svoja zemaljska blaga više od duša. (3T 396){SUS 75.2}
Pismo zahtijeva od kršćana da prihvate plan aktivnog dobročinstva koji će u njima stalno poticati zanimanje za spasenje svojih bližnjih. Moralni Zakon nalaže svetkovanje subote, što Izraelcima nije bio teret, osim kada su taj Zakon kršili pa su bili pogođeni kaznama kao posljedicama nepridržavanja. Sustav davanja desetine nije bio teret za one koji nisu odstupali od plana. Taj sustav koji je obvezivao Hebreje, nije ukinut niti ublažen od strane Onoga koji gaje proglasio. Umjesto proglašavanja neobaveznim, trebao bi se potpunije provoditi i proširiti 76 da bi se spasenje kroz Krista što potpunije iznijelo na svjetlo u ovo kršćansko vrijeme. (3T 391,392){SUS 75.3}
Govorim o sustavu davanja desetine, pa ipak kako mi se to čini nedostatnim! Kako mi izgleda mala! Kako je uzaludno nastojati mjeriti matematičkim pravilima vrijeme, novac i ljubav prema ljubavi i žrtvi koja je nemjerljiva i neizračunljiva! Desetina za Krista! Oh, bijedne li naknade, sramotne prema onome što je tako skupo plaćeno! (4T 119){SUS 76.1}
Zatvoreni, sebični duh razlog je zbog kojega ljudi ne daju Bogu ono što je Njegovo. Gospodin je učinio poseban savez s ljudima prema kojem će ih On, ako budu redovito odvajali dio određen za napredak Kristova kraljevstva, obilno blagosloviti, toliko da više neće biti mjesta za primanje Njegovih darova. Ali ako ljudi uskraćuju ono što pripada Bogu, Gospodin jasno izjavljuje: “Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete.” (Malahija 3,9)…{SUS 77.1}
Oni koji postanu svjesni svoje ovisnosti o Bogu, shvatit će da moraju biti iskreni prema svojim bližnjima i, iznad svega, prema Bogu od kojega dolaze svi blagoslovi života. Zanemarivanje jasnih Božjih zapovijedi o desetini i prinosima u nebeskim se knjigama vodi kao potkradanje Boga.{SUS 77.2}
Nitko tko je nepošten prema Bogu ili prema svojim bližnjima ne može stvarno napredovati. Svevišnji Bog, gospodar Neba i Zemlje, kaže: “U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.” (Ponovljeni zakon 25,13-15) Preko proroka Miheja, Gospodin ponovno izražava svoje gnušanje prema nepoštenju: “Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega?… Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih.” (Mihej 6,10.11.13) (R&H, 17. prosinca 1889.){SUS 77.3}
Kada se nepravedno odnosimo prema svojim bližnjima ili prema Bogu, mi preziremo Božji autoritet i zanemarujemo činjenicu da nas je Krist otkupio svojim vlastitim životom. Svijet pljačka Boga na širem planu. Što On više dobara daje, to ljudi upornije tvrde da su njihova vlastita i da ih mogu koristiti kako im je po volji. No trebaju li Kristovi sljedbenici slijediti običaje svijeta? Hoćemo li se odreći mirne savjesti, zajedništva s Bogom i s braćom zato što ne posvećujemo Njegovom djelu ona sredstva za koja je On rekao da su Njegova?{SUS 78.1}
Neka oni koji tvrde da su kršćani imaju na umu da obrću kapital koji im je povjerio Bog i da se od njih traži da vjerno slijede upute iz Svetoga pisma koje se odnose na raspolaganje materijalnim sredstvima. Ako je vaše srce pravo pred Bogom, nećete pronevjeriti dobra svojega Gospodara i uložiti ih u vlastite sebične pothvate….{SUS 78.2}
Braćo i sestre, ako vas je Gospodin blagoslovio materijalnim sredstvima, nemojte smatrati da su ona vaša. Bog vam ih je dao na upravljanje, stoga budite vjerni i iskreni u davanju desetine i prinosa. Kada date obećanje, budite sigurni da Bog očekuje od vas da ga izvršite što je prije moguće. Nemojte Gospodinu obećavati dio, a zatim ga prenamijeniti za sebe; u protivnom će Mu vaše molitve postati odvratne. Zanemarivanje tih jasno otkrivenih dužnosti navlači tamu na crkvu. (R&H,17. prosinca 1889.){SUS 78.3}
Ono što je prema Pismu odvojeno kao Gospodnje vlasništvo, prihod je Evanđelja i više nije naše. Može se nazvati svetogrđem ako čovjek uzima iz Božje riznice za osobnu korist ili daje drugima za njihove svjetovne poslove. Neki su bili u krivu kada su s Božjeg oltara uzeli ono što je bilo posebno posvećeno Njemu. Svi bi ovo pitanje trebali razmotriti u pravom svjetlu. Neka nitko, kad se nađe u škripcu, ne uzima novac posvećen u vjerske svrhe te ga koristi za svoju dobit umirujući savjest, uvjeravajući sebe da će ga vratiti jednom u budućnosti. Daleko je bolje smanjiti troškove kako bi odgovarali prihodima, ograničiti potrebe i živjeti onako kako mu sredstva dopuštaju, nego koristiti Gospodnji novac u svjetovne svrhe. (9T 246,247){SUS 79.1}
Smjernice dane po Svetome Duhu preko apostola Pavla koje se odnose na darove, iznose načelo koje se primjenjuje i na desetinu: “Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti, da se ne sabire kad uspijem doći.“ (1. Cor 16,2) Tu su uključeni i roditelji i djeca. I ono se ne odnosi samo na bogate, već i siromašne. “Neka svatko dadne kako je srcem odlučio [nakon iskrenog razmišljanja o Božjem propisanom planu]; a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’.“ (2. Cor 9,7) Darove treba prinositi imajući u vidu veliku Božju dobrotu prema nama.{SUS 80.1}
I koje je prikladnije vrijeme moglo biti izabrano za odvajanje desetine i donošenja naših prinosa Bogu? Subotom razmišljamo o Njegovoj dobroti. Sagledavamo Njegovo djelovanje u stvaranju kao dokaz Njegove otkupiteljske sile. Naše je srce ispunjeno zahvalnošću za Njegovu veliku ljubav. I tada, prije nego što otpočne prezaposlenost radnog tjedna, vraćamo Njemu ono što je Njegovo pokazujući Mu tako svoju zahvalnost. Tako će naša praksa biti tjedna propovijed kojom priznajemo da je Bog vlasnik sve naše imovine i da nas je On proglasio upraviteljima koji je koriste Njemu na slavu. Svako priznavanje naše obveze prema Bogu još će više pojačavati taj osjećaj obveze. Zahvalnost se produbljuje s njezinim izražavanjem, a radost koju ona donosi, život je za dušu i tijelo. (R&H, 4. veljače 1902.){SUS 80.2}
Najprije desetina potom prinos
Ovo pitanje davanja nije prepušteno proizvoljnosti. Bog nam je dao jasnu uputu u vezi s tim. On je odredio desetinu i prinose kao mjeru naše dužnosti. Od nas očekuje da dajemo redovito i sustavno…. Neka svatko redovito izračuna svoj dohodak, koji je blagoslov od Boga, te odvoji desetinu kao zasebni fond da bude Gospodnja svetinja. Taj fond ni u kojem slučaju ne smije biti posvećen ni za kakvu drugu uporabu, već treba biti posvećen isključivo za službu Evanđelja. Kada se odvoji desetina, darovi i prinosi neka se raspodjeljuju kako tko “što uzmogne”. (R&H, 9. svibnja 1893.){SUS 80.3}
Prvo se odazvati Božjim zahtjevima
Gospodin ne samo da polaže pravo na desetinu, već nam govori i kako je treba odvajati za Njega. On kaže: “Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.” (Izreke 3,9) To znači da ne bismo smjeli potrošiti svoja sredstva na sebe i donijeti Gospodinu ostatak, iako bi to i tada trebala biti iskrena desetina. Najprije treba biti odvojen Božji dio. (R&H, 4. veljače 1902.){SUS 81.1}
Ne bismo smjeli posvetiti Njemu ono što ostane od naših prihoda nakon što zadovoljimo sve svoje stvarne i zamišljene želje, već trebamo odvojiti ono što je Bog odredio kao svoje prije nego što potrošimo bilo koji dio.{SUS 81.2}
Mnogi će zadovolj iti sve manj e važne zahtj eve i račune, a Bogu ostavitisamoonoštosepabirči,akouopćeštoiostane. Njegovo djelo mora čekati neko pogodnije vrijeme. (R&H, 16. svibnja 1882.){SUS 81.3}
Gospodnji ukor, upozorenje i obećanje dani su jasnim jezikom u Malachi 3:8: “Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: ‘U čemu te prikratismo?’” Gospodin odgovara: “U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!”{SUS 82.1}
Gospodar Neba poziva one koje je obdario svojim dobrima da Ga iskušaju. “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte govori Jahve nad Vojskama neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov.” (Malachi 3:10){SUS 82.2}
Ta poruka nije izgubila ništa od svoje sile. Svježa je i danas u svojoj važnosti kao što su i Božji darovi svježi i trajni. Nije teško razumjeti našu dužnost u svjetlu poruke koja je upućena preko Božjeg svetog proroka. Nismo ostavljeni sami da posrćemo u tami i neposlušnosti. Istina je jasno objavljena i mogu je dobro razumjeti svi koji žele biti iskreni u Božjim očima. Desetina svih naših prihoda pripada Gospodinu. On polaže pravo na taj dio koji je odredio da Mu vratimo, i kaže: “Omogućujem vam da se koristite mojim dobrima nakon što ste odvojili desetinu i došli pred mene s darovima i prinosima.”{SUS 82.3}
Gospodin poziva da se desetina donese u Njegovu riznicu. Neka Mu se taj dio vrati savjesno, pošteno i vjerno. Osim toga, On nas poziva i zbog naših darova i prinosa. Nikoga se ne primorava da donese svoju desetinu, darove i prinose Gospodinu. Ali kao što je sigurno da nam je dana Božja riječ, tako če On sigurno zahtijevati ono što Mu pripada, s kamatom, iz ruke svakog ljudskog bića. Ako su ljudi nevjerni u vraćanju Bogu Njegove svojine, ako zanemare Božji nalog Njegovim upraviteljima, neće dugo uživati blagoslove od onoga što im je Gospodin povjerio….{SUS 82.4}
Gospodin je svakome čovjeku dodijelio njegovu zadaću. Njegovi sluge trebaju djelovati u suradnji s Njim. Ako žele, ljudi mogu odbiti vezu sa svojim Stvoriteljem; oni mogu odbiti rad u Njegovoj službi i obrtati Njegova dobra koja su im povjerena, mogu odbaciti skromnost i odricanje i mogu zaboraviti da Gospodin zahtijeva povratak onoga što im je dao. Svi takvi su nevjerni upravitelji.{SUS 83.1}
Vjerni upravitelj učinit će sve što je moguće u službi Bogu; jedini cilj pred njim bit će velika potreba svijeta. On će shvatiti da vijest istine treba objaviti ne samo u svojem kraju, već i u udaljenim područjima. Kada ljudi njeguju takav duh, ljubav prema istini i posvećenje koje budu primili putem istine, protjerat će škrtost, prijevaru i svaku vrstu nepoštenja. (R&H, Dodatak, 1. prosinca 1896.){SUS 83.2}
Shvatila sam da i ti misliš kako ne bismo trebali davati desetinu. Brate moj, skini obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo. Gospodin je bio jasan u vezi s odvajanjem desetine. Rekao je: „Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane.” (Malachi 3:10){SUS 83.3}
Nedavno sam dobila izravno svjetlo od Gospodina o ovom pitanju, da mnogi adventisti kradu od Boga desetinu i prinose, i jasno mi je otkriveno da je Malahija govorio o stvarnom stanju. Pa kako se, onda, bilo koji čovjek usuđuje čak i pomisliti u svojem srcu da je uskraćivanje desetina i prinosa Gospodnje dopuštenje? Kako si, brate moj, odstupio s puta? O, vrati svoje stope natrag na ravnu stazu. (TM 60){SUS 83.4}
Ime zapisano u crkvenoj knjizi ne čini vas kršćaninom. Trebate donijeti svoje darove na žrtvenik, surađivati s Bogom do krajnjih sposobnosti da preko vas može otkriti ljepotu svoje istine. Ne skrivajte ništa od Spasitelja. Sve je Njegovo. Ne biste imali što dati da On to najprije nije dao vama.{SUS 84.1}
Pojavila se sebičnost i prisvojila za sebe ono što pripada Bogu. To je pohlepa, idolopoklonstvo. Ljudi prisvajaju ono što im je Bog posudio kao da je to njihova vlastita imovina s kojom mogu činiti što im je ugodno. Kada se veliča njihova moć za stjecanje bogatstva, oni misle da im njihov posjed daje vrijednost u Božjim očima. To je zamka, Sotonina prijevara. Što vam donosi izvanjska raskoš i parada? Što muškarci i žene imaju od ponosa i udovoljavanja sebi? “Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?“ (Mark 8,36.37) Svjetovno blago je kratkotrajno. Samo u Kristu možemo biti obdareni vječnim izobiljem. Bogatstvo koje On daje nadilazi svaku računicu. Ako ste pronašli Boga, vi ste vrlo bogati kada pomislite na Njegovo obilje. “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.“ (1. Cor 2,9) Zapitajte se: “Što ja radim s Božjim talentima?” {SUS 84.2}
Mogu li se na vas primijeniti riječi: “Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod”! (Malahija 3,9){SUS 85.1}
Živimo u vrijeme svečane prednosti i svetog povjerenja, u vrijeme kada se o našoj sudbini odlučuje na život ili na smrt. Urazumimo se. Vi koji tvrdite da ste Božja djeca, donesite desetinu u Njegovu riznicu. Donesite svoje prinose dragovoljno i obilno, prema tome kako vam je Bog udijelio. Sjetite se da vam je Gospodin povjerio talente koje biste marljivo trebali obrtati za Njega. Upamtite također da vjerni sluga ne pripisuje zasluge sebi. Sve pohvale i slava daju se Gospodinu: Ti si mi povjerio ovaj svoj dio. Nikakva dobit ne može se ostvariti dok najprije nema pologa. Ne može biti nikakve kamate bez glavnice. Glavnicu uvećava Gospodin. Uspjeh u obrtanju sredstava dolazi od Njega, i Njemu pripada slava.{SUS 85.2}
Oh, kada bi svi koji imaju spoznaju istine poslušali nauk te istine! Zašto su ljudi, dok stoje na samom pragu vječnoga svijeta, tako zaslijepljeni? Općenito govoreći, među adventistima sedmoga dana nema nedostatka sredstava. Ali mnogi adventisti ne shvaćaju odgovornost koja počiva na njima da surađuju s Bogom i Kristom za spasenje duša. Oni ne pokazuju svijetu koliko se Bog zanima za grešnike. Oni ne koriste većinu mogućnosti koje su im na raspolaganju. Guba sebičnosti zarazila je Crkvu. Gospodin Isus Krist izliječit će Crkvu od te strašne bolesti ako ona želi biti izliječena. Lijek se nalazi u pedeset osmom poglavlju knjige proroka Izaije. (R&H, 10. prosinca,1901.){SUS 85.3}
Ozbiljna je stvar utaja Gospodnjih dobara i potkradanje Boga, jer se time opažanje izopačuje i srce otvrdnjava. Kako je neplodno vjersko iskustvo, kako je zamračeno razumijevanje onoga tko ne voli Boga čistom, nesebičnom ljubavlju i stoga ne ljubi bližnjega kao samoga sebe….{SUS 86.1}
Posljednji veliki dan otkrit će njima i cijelome svemiru kakvo je dobro moglo biti učinjeno da nisu slijedili svoje sebične sklonosti i tako pljačkali Boga u desetini i prinosu. Mogli su staviti svoje blago u nebesku banku i sačuvati ga u vrećama koje se ne habaju i ne stare, ali umjesto toga oni su ga potrošili na sebe i svoju djecu, kao da su se bojali da će Gospodin uzeti bilo što od njihovog novca ili njihovog utjecaja, i tako su se suočili s vječnim gubitkom. Oni moraju razmisliti o posljedicama uskraćivanja sredstava Bogu. Lijeni sluga koji ne ulaže Gospodnji novac u dobit, gubi vječnu baštinu u kraljevstvu slave. (R&H, 22. siječnja 1895.){SUS 86.2}
Varanje Boga najveći je zločin za koji čovjek može biti kriv, pa ipak je taj grijeh duboko ukorijenjen i raširen. (R&H, 13. listopada 1896.){SUS 86.3}
Hoćete li svoja sredstva uskraćivati svojem Bogu? Hoćete li Njegovu riznicu zakinuti za dio sredstava na koja Gospodin polaže pravo? Ako je tako, vi pljačkate Boga i u nebeskim ste knjigama krivi za svaki novčić. (R&H, 23. prosinca 1890.){SUS 86.4}
Zašto su neki uskraćeni za blagoslove
Požurite, braćo i sestre, i donesite Bogu čitavu desetinu kao i dragovoljni prinos zahvalnosti. Mnogo ih je koji neće biti blagoslovljeni dok ne nadoknade desetinu koju su zadržali. Bog čeka na vas da ispravite pogreške iz prošlosti. Ruka svetog Zakona je nad svakom dušom koja uživa Božja dobra. Neka oni koji su zadržavali svoju desetinu naprave točan obračun i donesu Gospodinu ono čime su potkradali Njegovo djelo. Nadoknadite i potom prinesite Gospodinu pomirbeni prinos. “U moje nek’ dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Ako ste svjesni da ste učinili krivo u prisvajanju dijela Njegovog blaga pa se dragovoljno i potpuno pokajete, On će vam oprostiti vaše prijestupe. (R&H, 10. prosinca 1901.){SUS 87.1}
Neki nisu poučili ljude da u potpunosti trebaju vršiti svoju dužnost. Oni propovijedaju onaj dio naše vjere koji neće izazvati otpor i kojim se neće zamjeriti svojim slušateljima, ali ne objavljuju cijelu istinu. Ljudi uživaju u njihovim propovijedima, ali im nedostaje duhovnosti jer nisu ispunjeni Božji zahtjevi. Njegov Mu narod ne daje u desetini i prinosu ono što je Njegovo. Ovo pljačkanje Boga, od strane bogatih i siromašnih, uvlači mrak u crkve i propovjednik koji surađuje s njima i koji im ne prikazuje jasno Božju volju, dolazi pod osudu zajedno s tim ljudima jer zanemaruje svoju dužnost. (R&H, 8. travnja 1884.){SUS 87.2}
Bog čita pohlepnu misao u svakome srcu koje Ga zakida. On vidi one koji su sebično nemarni u davanju svoje desetine i donošenju svojih darova i prinosa u riznicu. Gospodin Jahve sve to razumije. Onako kako se pred Njim vodi knjiga sjećanja na one koji se boje Gospodina i koji misle na Njegovo ime, tako se čuva i zapis o svima koji sebi prisvajaju darove koje im je Bog povjerio za spasenje duša. (R&H, 16. svibnja 1893.){SUS 87.3}
Veliki gubitak za nevjernog upravitelja
Obećanje onima koji poštuju Boga svojim imetkom još uvijek stoji zapisano na svetim stranicama. Da je Gospodnji narod vjerno slijedio Njegove smjernice, ispunilo bi se obećanje koje im je dano. Ali kada ljudi zanemaruju jasne Božje zahtjeve koji su pred njih postavljeni, Gospodin im dopušta da slijede vlastiti put i ubiru plodove svojih djela. Tko god za vlastitu korist prisvaja dio koji je Bog sebi odvojio, potvrđuje se kao nevjerni upravitelj. On neće izgubiti samo ono što je uskratio Bogu, već i ono što mu je dano da bude njegovo. (R&H, 4. veljače 1902.){SUS 88.1}
“Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte govori Jahve nad Vojskama neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov.” (Malahija 3,10) Hoćemo li poslušati Boga i donijeti svu svoju desetinu i prinose da bude hrane za zadovoljavanje potreba duša koje gladuju za Kruhom života? Bog vas poziva da Ga iskušate sada, kada prolazi stara godina, i neka nas nova godina zatekne s punom Božjom riznicom. …{SUS 89.1}
On nam kaže da će otvoriti nebeske ustave i izliti na nas toliko blagoslova da neće biti dovoljno mjesta da ih primimo. On je dao svoju riječ: “Neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,11) Stoga nam je Njegova riječ sigurnost da će nas tako blagosloviti da ćemo moći davati još veću desetinu i prinose. “Vratite se meni, a ja ću se vratiti vama govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,7){SUS 89.2}
Braćo, hoćete li udovoljiti uvjetima? Hoćete li prinositi spremno, rado i obilno? Misije u inozemstvu traže sredstva iz Amerike. Hoće li njihovi vapaji biti uzaludni? Za misionarski rad u našoj zemlji također je potreban novac; misionari odlaze u vjeri u razne dijelove misijskog polja. Hoćemo li ih sada prepustiti da malakšu i umru? Hoćemo li se probuditi? Bog pomaže svojem narodu da radi najbolje što može.{SUS 89.3}
O, kako su nam dana milostiva, obilna i potpuna obećanja ako učinimo ono što Bog zahtijeva od nas! Držite ih se i vjerujte da će Gospodin učiniti upravo onako kako je obećao. Postupajmo po Božjoj riječi. U svojem nastojanju da se obogate, mnogi se upuštaju u velike rizike; previđaju vječnu perspektivu i žrtvuju plemenita načela, pa ipak oni u toj igri mogu izgubiti sve. Ali ako se uskladimo s nebeskim zahtjevima, mi nismo u takvoj opasnosti. Moramo uzeti Boga za Njegovu riječ i s jednostavnom vjerom iskoračiti po obećanju te dati Gospodinu Njegovo. (R&H, 18. prosinca 1888.){SUS 90.1}
Mnogi koji tvrde da su kršćani obilno zgrću za sebe, hrane sve svoje nestvarne potrebe, dok se ne obaziru na potrebe Gospodnjeg djela. Oni misle da je dobitak pljačkanje Boga zadržavanjem svega za sebe ili sebično davanje malog dijela od Njegovih darova. Ali umjesto dobitka, čeka ih gubitak. Njihovo postupanje imat će kao posljedicu povlačenje milosrđa i blagoslova. Zbog njihovog sebičnog, pohlepnog duha ljudi su mnogo izgubili. Da su u potpunosti i dragovoljno poslušali Božje zahtjeve i odazvali se Njegovim potraživanjima, Njegov bi se blagoslov očitovao u povećanju zemaljskih dobara. Žetva bi bila obilnija. Potrebe mnogih bile bi zadovoljene. Što više dajemo, više ćemo primiti. (R&H, 8. prosinca 1896.){SUS 90.2}
Obećanja u Božjim zapovijedima
Dužnost je dužnost i ona treba biti izvršena. Ali Gospodin suosjeća s nama u našem palom stanju pa svoje zapovijedi upotpunjuje obećanjima. On poziva svoj narod da Ga iskuša, izjavljujući da će poslušnost nagraditi najbogatijim blagoslovima. … On nas potiče da Mu dajemo obećavajući da će ono što nam uzvraća biti razmjerno našim darovima. “Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti!“ (2. Cor 9,6) Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i vaš trud iz ljubavi.{SUS 90.3}
Kako je blag i kako je istinit Bog prema nama! On nam je u Kristu dao najbogatije blagoslove. Po Njemu je stavio svoj potpis na ugovor koji je učinio s nama. (R&H, 3. prosinca 1901.){SUS 91.1}
Gospodin mi je u zadnje vrijeme dao da iznesem posebna svjedočanstva koja se odnose na upozorenja i obećanja koja je dao preko proroka Malahije. Nakon što sam vrlo razgovijetno govorila crkvi u Sydneyu (Australija), dok sam se preodijevala u svlačionici, čula sam pitanje: “Sestro White, mislite li da bi moj otac trebao davati desetinu? Nedavno je doživio veliki gubitak i rekao je da će čim otplati svoj dug dati desetinu.” Pitala sam: “Kako se odnosite prema našim obvezama prema Bogu koji nam daje život i dah i sve blagoslove koje uživamo? Smijemo li dopustiti da se naša zaduženost prema Bogu neprestano povećava? Smijemo li Ga lišiti dijela koji nam On nikada nije dao za bilo koju drugu svrhu osim za unapređenje svojega djela, za uzdržavanje Njegovih službenika u tom poslu? Kao odgovor na vaše pitanje prorok Malahija pita: ‘Smije li čovjek prikraćivati Boga? … I pitate: U čemu te prikratismo?’ Kao daje bilo sklonosti da se ta tema krivo shvati. Došao je odgovor: ‘U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!’ Nakon takve izjave bih li vam trebala reći: ‘Ne morate davati desetinu dokle god ste u dugovima?’ Bih li vam trebala reći da svakako vratite sve što dugujete bilo kojem čovjeku iako pritom zakidate Boga?”{SUS 92.1}
Kada bi svi razumjeli Pismo onako kao što piše i otvorili svoje srce da shvate riječ Gospodnju, ne bi rekli: “Ne razumijem pitanje desetine. Ne vidim da bih u okolnostima u kojima se nalazim trebao davati desetinu.” “Smije li čovjek prikraćivati Boga?” Posljedica takve prakse jasno je iznesena i ja se ne bih izlagala opasnosti od posljedica. Svatko tko zauzme svesrdan, odlučan stav poslušnosti Bogu, tko ne uzima iz Gospodnjeg izdvojenog fonda od Njegovog vlastitog novca kako bi podmirio svoje dugove, koji vraća Gospodinu dio na koji On polaže pravo, primit će Božji blagoslov koji je obećan svima koji su Mu poslušni. (Special Testimony to Battle Creek Church, str. 9,10; kolovoz 1896.){SUS 92.2}
Vidjela sam da su neki sebe izuzeli od pomaganja Božjem djelu jer su u dugovima. Da su pomnije istražili svoje srce, otkrili bi daje sebičnost pravi razlog zašto ne donose dragovoljne prinose Bogu. Neki će uvijek ostati u dugovima. Zbog njihove pohlepe Božja ruka neće biti s njima niti će blagosloviti njihove pothvate. Oni vole više ovaj svijet nego istinu. Oni se ne pripremaju za Božje kraljevstvo. (1T 225){SUS 93.1}
Uskraćivanje desetine zbog nedostatka povjerenja
Desetina je svetinja koju je Bog odvojio za sebe. Nju treba donijeti u Njegovu riznicu da bi se koristila za uzdržavanje evanđeoskih radnika u njihovom poslu. Gospodina se dugo potkradalo jer ima onih koji ne shvaćaju da je desetina Božji dio.{SUS 93.2}
Neki su nezadovoljno govorili: “Neću više davati desetinu jer nemam povjerenja u način kako se upravlja sredstvima u srcu Djela.” Ali smijete li krasti od Boga zato što mislite da se Djelom ne upravlja kako treba? Napišite svoj prigovor jasno i otvoreno, u pravom duhu, i uputite ga onima kojih se to tiče. Pošaljite svoj zahtjev da se stvari poprave i postave kako treba, ali ne povlačite se iz Božjeg djela, ne budite nevjerni zato što drugi ne postupaju ispravno. (9T 249){SUS 93.3}
Neki smatraju da imaju svete obveze prema svojoj djeci. Svakome moraju dati njegov dio pa se ne osjećaju sposobnima da zarade sredstva za pomoć Božjemu djelu. Izgovaraju se da imaju obveze prema svojoj djeci. To je možda istina, ali je njihova prva dužnost prema Bogu. … Neka nitko ne odbacuje Njegove zahtjeve i nagovara vas da potkradate Boga. Neka vaša djeca ne kradu vaš prinos s Božjeg oltara za vlastitu korist. (1T 220){SUS 94.1}
Kao rezultat posebnih okupljanja u crkvi postignut je odlučan napredak u duhovnosti, pobožnosti, milosrđu i aktivnosti. Propovijedalo se o grijehu potkradanja Boga u desetini i prinosima. …{SUS 95.1}
Mnogi su priznali da nisu godinama davali desetinu, a znamo da Bog ne može blagosloviti one koji kradu od Njega i da crkva trpi zbog posljedica grijeha njezinih članova. Velik je broj imena u našim crkvenim knjigama i kada bi svi bili redoviti i pošteni u davanju desetine Gospodinu, koja je Njegov dio, u riznici ne bi nedostajala sredstva….{SUS 95.2}
Čim je grijeh potkradanja Boga bio rasvijetljen, ljudi su dobili jasniji pogled na svoje dužnosti i prednosti o tom pitanju. Jedan je brat rekao da već dvije godine nije dao desetinu i bio je očajan, ali kako je priznavao svoj grijeh, tako mu se počela vraćati nada.{SUS 95.3}
“Što da učinim?” upitao je.
Rekla sam: “Daj izjavu s obećanjem crkvenom rizničaru, to će biti najbolje.”{SUS 95.4}
Mislio je da je to prilično čudan zahtjev, ali je sjeo i počeo pisati: “Za primljene vrijednosti obećavam da ću platiti…” Podigao je pogled kao da je htio reći: „Je li to ispravan način davanja obećanja Gospodinu?”{SUS 95.5}
“Da” nastavio je, “za primljene vrijednosti. Nisam li primao blagoslove od Boga dan za danom? Nisu li me anđeli čuvali? Nije li me Gospodin blagoslovio svim duhovnim i tjelesnim blagoslovima? Za primljene vrijednosti obećavam da ću dati iznos od 571,50 dolara crkvenom rizničaru.” Nakon što je učinio sve što je mogao sa svoje strane, on je bio sretan čovjek. Za nekoliko dana uzeo je svoju izjavu i donio desetinu u riznicu. Uz to je priložio i božičnu donaciju od 125 dolara.{SUS 95.6}
Drugi brat je dao obećanje na 1.000 dolara misleći da će ga ispuniti u samo nekoliko tjedana, a drugi je napisao obećanje na 300 dolara. (R&H, 19. veljače 1889.){SUS 96.1}
Nakupljena desetina je Božje vlasništvo
Mnogi su se odavno zaboravili odnositi iskreno prema svojem Stvoritelju. Ne odvajajući na stranu desetinu tjedno, oni su je gomilali dok se nije nakupio veliki iznos, i sada nisu voljni postupiti ispravno. Oni zadržavaju nakupljenu desetinu koristeći je kao svoju. Ali to je Božja svojina koju oni nisu donijeli u Njegovu riznicu. (R&H, 23. prosinca 1890.){SUS 96.2}
Nemarni i ravnodušni trebaju iskupiti svoju čast
Neka se oni koji su postali nemarni i ravnodušni, i koji zadržavaju svoju desetinu i prinose, sjete da zatvaraju put da istina ne može ići naprijed u daleke krajeve. Zapovjeđeno mi je da pozovem Božji narod da iskupi svoju čast redovitim i vjernim davanjem Bogu desetine. (MS 44, 1905.){SUS 96.3}
U petak ujutro govorila sam o desetini. Taj predmet nije bio prikazan crkvama onako kako je trebao biti, i zanemarivanje zajedno s financijskom depresijom doprinijelo je značajnom opadanju u desetinama posljednjih godinu dana. Na toj je konferenciji ta tema bila pomno istraživana iz sastanka u sastanak….{SUS 96.4}
Jedan brat, čovjek plemenita izgleda, zastupnik iz Tasmanije, došao je do mene i rekao: “Drago mi je što sam danas čuo da govoriš o desetini. Nisam znao koliko je to pitanje važno. Više ga neću zanemarivati.” On sada pokušava izračunati iznos svoje desetine u posljednjih dvadeset godina i kaže da će sve platiti što je prije moguće jer ne može podnijeti da ga na Sudu dočeka zapis o potkradanju Boga zaveden u nebeskim knjigama.{SUS 96.5}
Jedna sestra koja pripada crkvi u Melbourneu, donijela je jedanaest funta sačuvane desetine za koju nije razumjela da joj je dužnost platiti. Kako su primali svjetlo, mnogi su otvarali srce priznajući svoj dug Bogu, te izražavali odlučnost da vrate taj dug. … Predložila sam da u riznicu prilože svoje izjave s obećanjima da će isplatiti puni iznos poštene desetine čim zarade novac. Mnoge su se glave pognule u znak pristanka i ja sam uvjerena da iduće godine nećemo imati praznu blagajnu kao sada. (MS 4,1893.){SUS 97.1}
Problijedjeli pri pomisli na zadržanu desetinu
Mnogi, mnogi su izgubili duh samoodricanja i požrtvovnosti. Oni troše svoj novac na prolazne stvari. Ima ljudi koje je Bog blagoslovio, koje iskušava da bi vidio kako će odgovoriti na Njegovo milosrđe. Oni su uskraćivali svoju desetinu i prinose sve dok njihov dug prema Gospodinu Bogu nad vojskama nije postao toliko velik da su problijedjeli pri pomisli na vraćanje Gospodinu onoga što je Njegovo desetine. Požurite, braćo, sada imate priliku biti iskreni prema Bogu, ne odgađajte. (General Conference Daily Bulletin, 28. veljače 1893.){SUS 97.2}
Što je s vašom upraviteljskom službom? Jeste li tijekom protekle godine zakidali Boga u desetini i prinosu? Pogledajte na svoje dobro popunjene žitnice, na svoje podrume s bogatim zalihama namirnica koje vam je Gospodin dao i zapitajte se jeste li vratili Darovatelju ono što Mu pripada. Ako ste zakinuli Gospodina, nadoknadite to. Koliko god je to moguće, ispravite prošlost i potom molite Spasitelja da vam oprosti. Nećete li vratiti Gospodinu ono što je Njegovo prije nego što ova godina, sa svime što je u njoj zapisano, prijeđe u vječnost? (R&H, 23. prosinca 1902.){SUS 97.3}
Za sve što sa svoje strane niste vratili Gospodinu ono što je Njegovo, pokajte se sa skrušenošću duše i nadoknadite to, da na vama ne bi počivalo Njegovo prokletstvo. … Kada učinite što možete s vaše strane ne zadržavajući ništa što pripada vašem Stvoritelju, zamolite Ga da vam osigura sredstva za slanje poruke istine svijetu. (R&H, 20. siječnja 1885.){SUS 98.1}
Jakov je učinio zavjet (Genesis 28:20-22) kad je bio osvježen rosom milosti i ojačan Božjom prisutnošću i sigurnošću. Nakon što je božanska slava prošla, imao je kušnje kao i ljudi u naše vrijeme, ali je on bio vjeran svojem zavjetu i nije se bavio mogućnošću da bude oslobođen prisege koju je dao. Mogao je razmišljati onako kako to ljudi danas rade, da je ta objava bila samo san, da je bio uzbuđen kada je davao obećanje te da ga stoga i ne treba održati, ali nije.{SUS 98.2}
Prošle su duge godine prije nego što se Jakov usudio vratiti u svoju zemlju, ali kada je to učinio, vjerno je predao dug svojemu Gospodaru. Bio je bogat čovjek i velik dio imovine prešao je iz njegovog posjeda u Gospodnju riznicu.{SUS 98.3}
Mnogi u naše vrijeme padaju tamo gdje je Jakov položio ispit. Oni kojima je Bog dao najviše, osjećaju najsnažniju sklonost da zadrže ono što imaju, jer moraju dati iznos razmjeran njihovu imetku. Jakov je dao desetinu od svega što je imao, potom je uvidio korisnost desetine pa je dao Gospodinu od onoga što je koristio za vlastitu upotrebu u vrijeme dok je bio u poganskoj zemlji i dok nije mogao izvršavati svoj zavjet. To je bio veliki iznos, ali on nije oklijevao jer ono što je obećao Bogu nije smatrao svojim, već Gospodnjim.{SUS 99.1}
Prema veličini onoga što nam je povjereno tražit će se razmjeran iznos. Što nam je veći kapital stavljen u ruke, vredniji je dar koji Bog zahtijeva da Mu se vrati. Ako kršćanin ima deset ili dvadeset tisuća dolara, Božja su potraživanja za njega imperativ; on treba darovati Bogu ne samo razmjerni udio prema pravilima sustava desetine, već i svoje pokajničke i zahvalne prinose. (4T 466,467){SUS 99.2}
Molitva nije zamjena za desetinu
Molitva nema cilj da izazove neku promjenu kod Boga; ona nas dovodi u sklad s Njim. Ona ne zamjenjuje ispunjavanje dužnosti. Ma koliko se molili često i usrdno, Bog nam nikada to neće primiti umjesto desetka. (Poruka mladima, str. 150; izdanje, 1988.){SUS 99.3}
Još malo i završit će razdoblje kušnje. Ako sada ne služite vjerno Gospodinu, kako ćete se suočiti sa zapisom o vašem nevjernom ponašanju? Neće proći još dugo i bit će upućen poziv za podmirenje računa i vas će se upitati: “Koliko si dužan mome gospodaru?” (Luka 16,5) Ako se niste iskreno odnosili prema Bogu, molim vas da promislite o svojem manjku i ako je moguće nadoknadite štetu. Ako to ne možete učiniti, u skrušenoj pokornosti molite Boga da vam zbog Krista oprosti vaš veliki dug. Počnite se sada ponašati kao kršćani. Ne izgovarajte se zbog propusta da Jahvi vratite ono što je Njegovo. Sada, dok još čujete slatki glas milosti, dok još nije prekasno da ispravite nepravde, dok traje ovo danas, kada čujete Njegov glas ne budite tvrda srca. (R&H Dodatak, 1. prosinca 1896.){SUS 99.4}
Bog je dao posebnu uputu za upotrebu desetine. On nije zamislio da Njegovo djelo bude uskraćeno zbog nedostatka sredstava. Da ne bi bilo improvizacije i pogrešaka, On je našu dužnost učinio vrlo jasnom. Onaj dio koji je Bog odvojio za sebe ne smije se preusmjeravati za neku drugu namjenu. Neka se nitko ne osjeća slobodnim zadržati desetinu za sebe i koristiti je prema vlastitoj procjeni. Nitko je ne smije koristiti ni u slučaju nužde niti je trošiti kako misli da je prikladno, čak ni ako smatra da je upotrebljava za Božje djelo.{SUS 101.1}
Propovjednik bi trebao pravilom i primjerom naučiti ljude da desetinu smatraju svetom. On ne smije misliti da je može zadržati i primijeniti prema vlastitoj prosudbi zato što je propovjednik. To nije njegovo. On nema slobodu posvetiti sebi ono što smatra da je njemu namijenjeno. Ne bi trebao utjecati ni na kakve planove za preusmjeravanje legitimne upotrebe desetine i prinosa posvećenih Bogu. Oni trebaju biti položeni u Njegovu riznicu i posvećeni za Njegovu službu onako kako je On namijenio.{SUS 101.2}
Bog želi da svi Njegovi upravitelji budu točni i savjesni u Njegovoj službi. Oni ne smiju odstupati od Gospodnjih planova vršeći neka djela milosrđa ili dajući neki dar ili kakav prinos kada ili kako to ljudski izvršitelji smatraju prikladnim. Vrlo je loše kada ljudi nastoje promijeniti Božji plan, i izmišljaju nadomjestke, umanjuju silu svojih dobrih pobuda u ovoj ili onoj prigodi te se suprotstavljaju Božjim zahtjevima. Bog poziva sve da daju svoj udio u Njegovim planovima. On je obznanio svoj naum i svi koji žele surađivati s Njim, moraju izvršavati taj plan umjesto da ga pokušavaju promijeniti.{SUS 101.3}
Gospodin je naredio Mojsiju: “Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose čistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.” (Exodus 27:20) To je trebao biti trajni prinos kako bi kuća Božja bila pravovremeno opskrbljena onime što je bilo potrebno za Njegovu službu. Njegov narod danas treba imati na umu da je molitveni dom Gospodnje vlasništvo te da ga treba savjesno održavati. Ali sredstva za taj posao ne smiju se uzimati iz desetine.{SUS 102.1}
Za naš narod dana mi je vrlo jednostavna i određena poruka. Zapovjeđeno mi je da im kažem da griješe u trošenju desetine na razne ciljeve koji, iako dobri, nisu predmet za koji je Gospodin rekao da je treba trošiti. Oni koji tako koriste desetinu odstupaju od Gospodnjeg nauma. Bog će suditi za takve stvari.{SUS 102.2}
I ostale projekte treba održavati, ali ne od desetine
Jedni smatraju da se desetina može primijeniti za školske potrebe. Drugi, pak, tvrde da bi laici i kolporteri trebali dobivati potporu iz desetine. Ali se čini velika pogreška kada se desetina izdvaja od svrhe za koju se treba koristiti za plaće propovjednicima. …{SUS 102.3}
Desetina je Gospodnja i oni koji se miješaju u njezinu namjenu bit će kažnjeni gubitkom svojeg nebeskog blaga ako se ne pokaju. Neka se Djelo više ne koči time što se desetina preusmjerava u razne druge kanale osim onog za koji ju je Gospodin namijenio. Za te druge projekte Djela treba osigurati darove. Njih treba realizirati, ali ne iz desetine. Bog se nije promijenio desetinu još uvijek treba koristiti kao potporu propovjedničkoj službi. (9T 247-250){SUS 102.4}
Uključeni su i biblijski učitelji
Naše konferencije traže obrazovane i školovane radnike, i upravo bi školama trebale dati obilatu i razumnu potporu. Dano nam je jasno svjetlo da bi oni koji služe u našim školama, koji naučavaju Božju riječ, tumače Pisma i obrazuju učenike u Božjim stvarima, trebali imati potporu novcem od desetine. Ta nam je uputa dana prije mnogo vremena, a nedavno je više puta ponovljena. (6T 215){SUS 103.1}
Desetina je odvojena za posebnu namjenu. Ona se ne smije smatrati fondom za siromašne. Ona mora biti u potpunosti posvećena za potporu onima koji nose Božju poruku svijetu i ne bi smjela biti preusmjeravana u druge svrhe. (R&H, Dodatak, 1. prosinca 1896.){SUS 103.2}
Bilo mi je pokazano da je pogrešno koristiti desetinu za namirivanje tekućih crkvenih troškova. U tome je bilo odstupanja od točnih uputa. Bilo bi mnogo bolje kad biste se jeftinije odijevali, manje trošili na ugađanje sebi i njegovali samoodricanje te tako pokrivali crkvene rashode. Tako ćete imati čistu savjest. Ali vi svaki put zakidate Boga kada posegnete u riznicu za sredstvima kako biste zadovoljili tekuće troškove crkve. (Special Testimony to Battle Creek Church, str. 6,7; kolovoz 1896.){SUS 103.3}
Poduka od strane propovjednika i crkvenih djelatnika
Na onima koji idu naprijed kao propovjednici počiva svečana odgovornost koja je potpuno zanemarena. Neki uživaju u propovijedanju, ali ne ulažu napore u osobni rad u crkvama. Postoji velika potreba za upoznavanjem s obvezama i dužnostima prema Bogu, osobito u pogledu davanja desetine. Naši bi se propovjednici osjećali žalosno oštećeni kada ne bi odmah bili plaćeni za svoj posao, ali hoće li shvatiti da mora biti hrane u Božjoj riznici kojom će se uzdržavati radnici? Ako propuste svoju dužnost cjelovite poduke vjernika o vjernom davanju Bogu onoga što je Njegovo, nastat će manjak sredstava u riznici koja bi trebala podupirati Gospodnje djelo.{SUS 104.1}
Nadglednik Božjega stada trebao bi vjerno obnašati svoju dužnost. Ako on misli da bi to trebao prepustiti nekome drugome zato što njemu nije ugodno, on nije vjeran radnik. Neka pročita u knjizi proroka Malahije riječi kojima Gospodin op tužuje ljude za zakidanje Boga ustezanjem desetine. Silni Bog izjavljuje: “Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete.” (Malachi 3:9) Kada onaj koji služi u riječi i doktrini vidi ljude da slijede smjer koji će na njih navući tu kletvu, kako može zanemariti svoju dužnost da im ne uputi upozorenje? Svakoga člana crkve treba poučiti da bude vjeran u davanju desetine. (9T 250,251){SUS 104.2}
Radnik u djelu ne smije ostaviti posao neobavljenim zato što mu ne odgovara, misleći da će sljedeći propovjednik koji dolazi na njegovo mjesto to učiniti za njega. Kada se to dogodi, kada sljedeći propovjednik nastavi posao prethodnika te iznese zahtjeve koje Bog ima prema svojem narodu, neki se povuku govoreći: “Propovjednik koji nam je donio istinu nije spominjao takve stvari.” I naljute se zbog tog naučavanja. Neki odbace sustav desetine; oni odustaju i više ne idu s onima koji vjeruju i ljube istinu. Kada im se otkriju druge doktrine, oni odgovaraju: “Tako nas nisu učili”, i oklijevaju krenuti dalje. Koliko bi bilo bolje da je prvi glasnik istine vjerno i temeljito podučio te obraćenike u pogledu svih bitnih pitanja, čak i ako bi ih manje prišlo crkvi zbog njegovih nastojanja. Bogu bi bilo draže da imamo šest temeljitih obraćenika na istinu nego šezdeset koji se samo tako nazivaju, a još uvijek nisu istinski obraćeni.{SUS 104.3}
Propovjednikova je zadaća da poduči one koji njegovim nastojanjima prihvaćaju istinu da trebaju donositi desetinu u riznicu kao priznanje svoje ovisnosti o Bogu. Novi obraćenici trebali bi u potpunosti biti prosvijetljeni daje njihova dužnost vratiti Gospodinu ono što je Njegovo. Zapovijed o davanju desetine tako je jasna da nitko nema izgovor zbog njegovog zanemarivanja. Onaj tko ne daje poduku o tom pitanju, ostavlja neobavljenim najvažniji dio svojeg posla.{SUS 105.1}
Propovjednici također moraju osvjedočiti ljude u važnost nošenja i drugih tereta u vezi s Božjim djelom. Nitko nije izuzet iz djela dobročinstva. Ljude treba naučiti da svakom ogranku Božjeg djela trebaju pružiti svoju potporu i aktivno se uključiti. Veliko je misionarsko polje pred nama i ta se tema mora uvijek iznova pokretati. Ljudi moraju shvatiti da vječni život neče steći slušatelji, već vršitelji riječi. I treba ih također podučiti da oni koji postaju dionici Kristove milosti ne samo da trebaju prinositi svoja sredstva za napredovanje istine, već i sebe dati Bogu bez zadrške. (GW 369-371){SUS 105.2}
Neka crkva imenuje pastore ili starješine koji su posvećeni Gospodinu Isusu i neka vjernici vide da su izabrani službenici koji će vjerno pristupiti poslu sakupljanja desetine. Ako se pokaže da pastori nisu sposobni za svoju dužnost, ako ne uspiju uvjeriti crkvu u važnost vraćanja Bogu onoga što je Njegovo, ako oni ne paze jesu li njihovi članovi vjerni i donose li desetinu, nalaze se u opasnosti. Zanemaruju blagoslov ili prokletstvo crkve. Trebalo bi ih razriješiti odgovornosti, a na njihovo mjesto dovesti, ispitati i prokušati druge osobe. {SUS 106.1}
Gospodnji bi glasnici trebali paziti da vjernici crkve vjerno ispunjavaju Njegove zahtjeve. Bog kaže da u Njegovoj kući treba biti hrane, a ako se novac ne donosi u riznicu, ako pojedinci smatraju svojim pravom da desetinu koriste kako im je drago, Gospodin ih ne može blagosloviti. On ne može prihvatiti one koji misle da mogu raditi što žele s onim što je Njegovo. (R&H, Dodatak, 1. prosinca, 1896.){SUS 106.2}
Odgovornost crkvenih službenika
Dužnost je starješina i crkvenih službenika da poduče vjernike o ovom važnom pitanju i dovedu stvari u red. Kao Božji suradnici, crkveni službenici trebali bi iznijeti jasnu uputu o toj otkrivenoj temi. Sami propovjednici trebali bi biti dosljedni u provođenju svakoga slova iz odredbi Božje riječi. Oni koji su na položajima od povjerenja u crkvi, ne bi smjeli biti nemarni, već trebaju paziti da članovi budu vjerni u obavljanju te dužnosti. … Neka starješine i crkveni službenici slijede upute Svete riječi i naglašavaju svojim članovima nužnost vjernosti u izvršavanju obećanja, davanju desetine i prinosa. (R&H, 17. prosinca 1889.){SUS 106.3}
Poučiti siromašne da budu darežljivi
Cesto su oni koji primaju istinu siromasi ovoga svijeta, ali se zbog toga ne bi trebali izgovarati i zanemarivati one dužnosti koje počivaju na njima u vezi s dragocjenim svjetlom koje su primili. Oni ne smiju dopustiti siromaštvu da ih spriječi u sabiranju blaga na Nebu. Blagoslovi koji su dostupni bogatima ponuđeni su i njima. Ako su vjerni u korištenju onoga što posjeduju, njihovo će se blago na Nebu uvećati u skladu s njihovom vjernošću. Njihov prinos čini dragocjenim u očima Neba pobuda s kojom djeluju, a ne iznos kojim raspolažu. (GW 222){SUS 107.1}
Svakome prema njegovim mogućnostima
23.Načela upraviteljske službe…………………………. 99
24.Naši talenti…………………………………………………. 102
- Odgovornosti čovjeka s jednim talentom 106
- Zakidanje Boga za službu koja Mu pripada 111
27.Suočavanje sa Sudom…………………………………. 115
Istražujemo li mi kao pojedinci Božju riječ pozorno i uz molitvu, kako ne bismo odstupili od njezinih pravila i zahtjeva? Gospodin neće gledati na nas s odobravanjem ako Mu nešto uskraćujemo, bilo to malo ili veliko. Ako trošimo novac na zadovoljavanje vlastitih sklonosti, razmislimo kakvo bismo dobro mogli učiniti s tim novcem. Stavimo na stranu i male i velike svote za svojega Gospodara kako bi Djelo moglo niknuti na novim mjestima. Ako sebično trošimo toliko potreban novac, Gospodin nas neće i ne može blagosloviti svojim priznanjem.{SUS 111.1}
Kao upravitelji Božje milosti, mi raspolažemo Gospodnjim novcem. Za nas znači mnogo, vrlo mnogo da budemo svakodnevno ojačani Njegovom bogatom milošću, kako bismo bili u stanju razumjeti Njegovu volju i biti Mu vjerni u najmanjem jednako kao i u obilju. Kada to postane naše iskustvo, Kristova služba bit će za nas stvarnost. Bog to zahtijeva od nas; i pred anđelima i pred ljudima trebali bismo pokazati svoju zahvalnost za ono što je On učinio za nas. Za Božju dobrotu prema nama trebali bismo Mu uzvratiti proslavljanjem i djelima milosrđa….{SUS 111.2}
Shvaćaju li svi vjernici da im je sve što imaju dano kako bi se upotrijebilo Bogu na slavu? Bog vodi dosljedan zapis o svakom ljudskom biću na našem svijetu. I kad dođe dan obračuna, vjerni upravitelj ne pripisuje sebi nikakve zasluge. On ne kaže: “Moj novac”, već: “Tvojim je novcem ovo stečeno.” On zna da bez povjerenog mu dara ne bi moglo doći do uvećanja. On smatra da je u vjernom obavljanju upraviteljske službe samo vršio svoju dužnost. Kapital je bio Gospodnji i Njegovom snagom njemu je bilo omogućeno da uspješno posluje. Treba se proslavljati samo Njegovo ime. Upravitelj zna da bi bez povjerenog mu kapitala bankrotirao za vječnost.{SUS 111.3}
Gospodnje odobravanje prima gotovo s iznenađenjem, ono je tako neočekivano. Ali Krist mu kaže: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matej 25,21) (R&H, 12. rujna 1899.) {SUS 112.1}
Kako Bog iskušava svoje upravitelje
Kako se čovjek lako veže uz zemaljske stvari! Njegovu pozornost privlače kuće i posjedi, a svoju dužnost prema bližnjima zanemaruje; prema njihovom se spasenju ponaša kao prema nečemu s beznačajnim posljedicama i zaboravlja na Božje zahtjeve. Ljudi grabe zemaljska blaga tako neumoljivo kao da će ih zadržati zauvijek. Misle kako imaju pravo raspolagati svojim sredstvima kako im drago, bez obzira na ono što je Gospodin zapovjedio ili kakve su potrebe njihovih bližnjih.{SUS 112.2}
Oni zaboravljaju da im je sve što smatraju svojim samo povjereno na upravljanje. Oni su upravitelji Božje milosti. Bog im je povjerio to blago da bi ih iskušao, kako bi mogli pokazati svoj stav prema Njegovom djelu i kako bi On razotkrio misli njihova srca. Gospodnjim novcem oni ne samo da trguju za prolazno vrijeme, već i za vječnost, te će upotrebom ili zloupotrebom svojeg talenta odrediti svoj položaj i povjerenje u svijetu koji dolazi. (R&H, 14. veljače 1888.){SUS 112.3}
Upraviteljska služba trebala bi imati praktični utjecaj na sav Božji narod. … Činjenje dobrih djela udahnut će duhovni život tisućama deklariranih sljedbenika istine koji sada jadikuju zbog svoje tame. Ona će ih preobraziti iz sebičnih, lakomih obožavatelja bogaćenja, u gorljive, vjerne Kristove suradnike u spašavanju grešnika. (3T 387){SUS 112.4}
Upravitelj se poistovjećuje sa svojim gospodarom. On prihvaća upraviteljsku odgovornost i djeluje u korist svojega gospodara, radi onako kako radi i njegov gospodar na svojem području. Interesi njegovog gospodara postaju njegovi interesi. Položaj upravitelja je dostojanstven jer mu njegov gospodar vjeruje. Ali ako radi sebično i pretvara dobit stečenu trgovanjem dobrima svojega gospodara u vlastitu korist, on je iznevjerio povjerenje koje mu je ukazano. (9T 246){SUS 113.1}
Sebično korištenje bogatstva dokazuje nevjeru Bogu i upravitelja sredstava čini nepodobnim za veće povjerenje Neba. (6T 391){SUS 113.2}
Ako je ispravno shvatimo, usporedba o talentima iskorijenit će pohlepu, koju Bog naziva idolopoklonstvom. (3T 387){SUS 114.1}
Bog je ljudima posudio talente razum da stvara, srce da bude mjesto za Njegovo prijestolje, ljubav da njome blagoslivlja druge, savjest da osudi grijeh. Svatko je dobio nešto od Gospodara i svatko treba doprinijeti svojim dijelom u zadovoljavanju potreba Božjeg djela.{SUS 114.2}
Bog želi da Ga Njegovi radnici smatraju Darovateljem svega što posjeduju, da imaju na umu da sve čime raspolažu i što jesu dolazi od Onoga koji je predivan savjetom i izvrstan djelom. Osjetljivi dodir ruke liječnika, njegova moć nad živcima i mišićima, njegovo poznavanje delikatnog ustroja tijela, sve dolazi od mudrosti božanske moći da se koristi za ublažavanje patnji čovječanstva. Vještina kojom stolar rukuje čekićem, kovačeva snaga pod kojom odzvanja nakovanj, dolaze od Boga. On je ljudima povjerio talente i želi da Ga oni potraže za savjet. Tako mogu koristiti svoje darove s nepogrešivom umješnošću svjedočeći da su Božji suradnici.{SUS 114.3}
Imovina je talent. Svojem narodu Jahve šalje poruku: “Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33) Sve što imamo Gospodnje je, to je neupitno. On nas poziva da se probudimo i snosimo dio tereta za napredak Njegovog djela. Svaki kršćanin treba odigrati svoju ulogu kao vjerni upravitelj. Božje metode su razumne i ispravne i mi bismo trebali obrtati svoj novac vraćajući dragovoljne prinose Njemu da održi svoje djelo dovođenja duša Kristu. Velike i male svote trebale bi teći u Gospodnju riznicu….{SUS 114.4}
Govor je talent. Od svih darova predanih ljudskoj obitelji nijedan ne bi trebalo više cijeniti od dara govora. On se treba koristiti da se objavi Božja mudrost i čudesna ljubav. Tako treba obznanjivati blaga Njegove milosti i mudrosti.{SUS 115.1}
Spasitelj nam se otkriva putem riječi. Ali Sveti Duh ne prebiva u srcu onoga tko je zlovoljan ako se netko drugi ne slaže s njegovim mislima i planovima. Iz usta takvog čovjeka dolaze oštre primjedbe koje ožalošćuju Duha i razvijaju osobine koje su prije sotonske nego božanske. Gospodin želi da oni koji imaju veze s Njegovim Djelom u svako doba govore s Kristovom blagošću. Ako ste izazvani, ne budite nestrpljivi. Pokažite blagost za koju nam je Krist dao primjer u svojem životu….{SUS 115.2}
Snaga je talent i treba se koristiti za proslavljanje Boga. Naše tijelo pripada Njemu. On je platio cijenu otkupljenja za tijelo isto kao i za dušu. … Bogu možemo bolje služiti u snazi i zdravlju nego u nemoći i bolesti; stoga trebamo surađivati s Bogom u brizi za naše tijelo. Ljubav prema Bogu bitna je za život i zdravlje ljudi. Vjera u Boga bitna je za zdravlje. Da bismo imali savršeno zdravlje, naše srce mora biti ispunjeno ljubavlju, nadom i radošću u Gospodinu….{SUS 115.3}
Utjecaj je talent i to je snaga za dobro kada ga sveta vatra koju Bog potpali doda našoj službi. Utjecaj svetog života osjeća se i u domu i izvan njega. Praktična dobrota, samoodricanje i samopožrtvovnost, koji obilježavaju čovjekov život, vrše pozitivan utjecaj na one koji ga okružuju….{SUS 115.4}
Prema sposobnostima primatelja
U Gospodnjemu planu talenti se razdjeljuju različito. Nekome je dao jedan talenat, nekome pet, a nekome deset. Ti talenti nisu povjereni hirovito, već prema sposobnostima primatelja.{SUS 116.1}
Rezultat će se tražiti prema darovanim talentima. Najveća obveza počiva na onomu tko je postao upraviteljem najvećih mogućnosti. Čovjek koji ima deset funta odgovoran je za sve što tih deset funta može donijeti ako se iskoriste pravilno. Onaj tko ima samo deset penija, odgovoran je samo za taj iznos….{SUS 116.2}
Gospodnje odobravanje dobiva vjernost kojom se upravlja onim što je povjereno. Ako želimo biti priznati kao dobri i vjerni sluge, moramo obaviti temeljit, posvećen posao za Gospodara. On će nagraditi marljivu, poštenu službu. Kada ljudi polože svoje povjerenje u Njega, kada prepoznaju Njegovo suosjećanje i dobrotu i kada budu išli ponizno pred Njim, On će surađivati s njima. Umnožit će njihove talente.{SUS 116.3}
Bog nam je povjerio upravljanje Njegovim dobrima dok je odsutan. Svaki upravitelj treba obaviti posebnu zadaću za napredak Božjeg kraljevstva. Nitko nije izuzet. Gospodin nas sve obvezuje riječima: “Trgujte tim dok se ja vratim.” (Luka 19,13) Svojom nam je mudrošću dao smjernice za upotrebu Njegovih darova. Talente govora, pamćenja, utjecaja i posjeda treba koristiti na Božju slavu i za napredak Njegovog kraljevstva. On će blagosloviti ispravno korištenje Njegovih darova.{SUS 116.4}
Mi tvrdimo da smo kršćani koji čekaju drugo pojavljivanje našega Gospodina na nebeskim oblacima. Što ćemo onda učiniti s našim vremenom, našim razumijevanjem i našom imovinom koji nisu naši, ali su nam povjereni da iskušaju našu čestitost? Donesimo ih Isusu. Upotrijebimo svoje blago za napredak Njegovog djela. Tako ćemo slijediti nalog: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Matej 6,19-21) (R&H, 9. travnja 1901.){SUS 116.5}
Neki misle da su talenti dani samo određenim miljenicima, uz isključenje ostalih koji, naravno, nisu pozvani da podijele te napore ili nagrade. Ali u usporedbi to nije tako prikazano. Kada je Gospodar kuće pozvao svoje sluge, On je svakome dodijelio njegov posao. Cijela Božja obitelj uključena je u odgovornu upotrebu Gospodnjih dobara….{SUS 117.1}
U većoj ili manjoj mjeri, svi su zaduženi za talente svojega Gospodina. Duhovne, umne i tjelesne sposobnosti, utjecaj, položaj, imetak, sklonosti i simpatije, sve su to dragocjeni talenti koje treba koristiti u Gospodarevoj službi za spašavanje duša za koje je Krist umro. (R&H, 26. listopada 1911.){SUS 117.2}
Za što su nam talenti povjereni
Božji narod treba shvatiti činjenicu da mu Bog nije dao talente kako bi se bogatio zemaljskim dobrima, već da bi ih uložio za postavljanje dobrog temelja koji će izdržati vrijeme koje je pred nama, pa čak i za vječni život. (R&H, 8. siječnja 1895.){SUS 117.3}
Odgovornosti čovjeka s jednim talentom
Neki kojima je bio povjeren samo jedan talenat izgovaraju se jer nemaju onoliko talenata kao oni kojima su povjereni mnogi talenti. Oni, kao i nevjerni upravitelj, sakrivaju taj jedan talenat u zemlju. Boje se prikazati Bogu to što im je povjerio. Oni sudjeluju u svjetovnim pothvatima, ali ulažu malo ili ništa u Božje djelo. Očekuju da oni koji imaju mnogo talenata ponesu teret posla, dok istodobno smatraju da oni nisu odgovorni za njegov uspjeh i napredak. …{SUS 118.1}
Tako postupaju mnogi koji kažu da ljube istinu. Oni zavaravaju vlastitu dušu jer im je Sotona zaslijepio oči. Dok zakidaju Boga, sebe potkradaju još više. Lišili su se nebeskog blaga zbog svoje pohlepe i svojeg nevjernog zlog srca.{SUS 118.2}
Zato što imaju samo jedan talenat, oni se plaše čuvati ga s Bogom pa ga skrivaju u zemlji. Osjećaju olakšanje od odgovornosti. Njima je drago što istina napreduje, ali ne misle da su pozvani na samoodricanje i pomaganje u poslu ulaganjem vlastitog truda i sredstava koja imaju, iako nemaju veliki iznos….{SUS 118.3}
Gospodar je povjerio talente svima i onima gore i onima dolje, bogatima i siromašnima; nekima više, a nekima manje, ovisno o njihovim sposobnostima. Blagoslov od Boga počivat će na onima koji su iskreni, koji vole i koji su marljivi. Njihovo će ulaganje biti uspješno i osigurat će duše za Božje kraljevstvo i besmrtno blago za sebe. Svi su moralni suradnici i povjerena su im nebeska dobra. Količina talenata razmjerna je sposobnostima koje netko ima.{SUS 118.4}
Bog svakome čovjeku daje njegovu zadaću i očekuje odgovarajuće rezultate u skladu s njegovim talentima. On ne zahtijeva uvećanje od deset talenata od čovjeka kojemu je dao samo jedan talenat. On ne očekuje da siromah daje milostinju kao čovjek koji ima bogatstvo. On ne očekuje od slabog i bolesnog aktivnost i snagu kakvu ima zdrav čovjek. Taj jedan talenat, upotrijebljen na najbolji način, Bog će prihvatiti od čovjeka “po onom što ima, a ne po onome čega stvarno nema” (2. Cor 8,12).{SUS 119.1}
Bog nas naziva slugama, što znači da nas je zaposlio da obavimo određeni posao i da snosimo odgovornost. On nam je posudio sredstva za ulaganje. Ona nisu naše vlasništvo i mi žalostimo Boga ako gomilamo ili trošimo dobra našega Gospodina kako nam se sviđa. Odgovorni smo za upotrebu ili zloupotrebu onoga što nam je Bog tako posudio. Ako taj kapital koji je Gospodin stavio u naše ruke leži neiskorišten ili ga zakopamo u zemlju, makar se radilo o samo jednom talentu, Gospodar će nas pozvati na obračun. On ne zahtijeva naše, već ono što je Njegovo, s kamatom.{SUS 119.2}
Svaki talenat koji se vraća Gospodaru bit će temeljito proučen. Djela i povjerena sredstva Božjih slugu neće se smatrati nevažnim pitanjem. Sa svakim će se pojedincem rješavati osobno i tražit će se račun o talentima koji su mu povjereni, da se vidi je li ih umnožio ili zloupotrijebio. Nagrada će biti razmjerna talentima koji su umnoženi. Kazna će biti određena prema tome jesu li talenti bili zloupotrijebljeni. (R&H, 23. veljače 1886.){SUS 119.3}
Povjerene talente treba koristiti
Nitko ne treba tugovati što nema više talenata. Kad ljudi koriste Bogu na slavu talente koje im je dao, oni će napredovati. Nije sada vrijeme da jadikujemo nad svojim položajem u životu i tražimo izgovor za zanemarivanje svojih sposobnosti jer nemamo sposobnosti i položaj kao netko drugi govoreći: “O, kad bih imao njegove darove i sposobnosti, mogao bih učiniti više za svojega Gospodara.” Ako takve osobe koriste taj svoj jedini talenat mudro i dobro, to je sve što Gospodar zahtijeva od njih….{SUS 120.1}
Želja mi je da u svakoj crkvi budu poduzeti napori za poticanje onih koji ne rade ništa. Neka Bog da da takvi shvate da će On od njih zahtijevati samo taj jedan, razvijeni talent; a ako ostanu samo na tom jednom talentu, suočit će se s gubitkom i tog jednog talenta i gubitkom svoje duše. Želimo vidjeti promjenu u našim crkvama. Kućevlasnik se priprema za povratak i poziva svoje upravitelje na obračun talenata koje im je povjerio. Neka se Bog tada smiluje onima koji ništa ne rade! Oni koji čuju pohvalu: “Dobro, valjani i vjerni slugo!” (Matej 25,21) dobro su radili na razvijanju svojih sposobnosti i umnožavanju sredstava Bogu na slavu. (R&H, 14. ožujka 1878.){SUS 120.2}
Neki su spremni dati onoliko koliko posjeduju i osjećaju da Bog od njih ne traži ništa više, jer nemaju mnogo. Oni nemaju prihode od kojih bi mogli uštedjeti nakon što zadovolje potrebe svoje obitelji. Ali iz te skupine ima dosta onih koji bi se mogli upitati: “Dajem li u skladu s onim koliko sam mogao imati?” Bog je zamislio da oni iskoriste svoje snage tijela i uma. Neki su zanemarili razvijati sposobnosti koje im je Bog dao. Čovjeku je određeno da radi. Rad je povezan s prokletstvom jer je nakon pojave grijeha postao nužan. Koristan rad potreban je za tjelesnu, umnu i moralnu dobrobit čovjeka. “Ne budite u poslu lijeni” (Rimljanima 12,11), nalog je nadahnutog apostola Pavla.{SUS 120.3}
Nijedna osoba, bila bogata ili siromašna, ne može proslaviti Boga ako je lijena. Sav kapital koji mnogi siromasi imaju jesu vrijeme i tjelesna snaga, i to često protraće zbog sklonosti prema lagodnom i bezbrižnom životu, tako da ne mogu ništa prikazati svojem Gospodinu u desetini i prinosima. Ako kršćanima nedostaje mudrost da rade najbolje što mogu i pametno iskoriste svoje tjelesne i umne snage, oni bi s blagošću i poniznošću uma trebali primiti upute i savjete od svoje braće kako bi njihovo bolje prosuđivanje nadomjestilo njihove nedostatke. Mnogi siromašni ljudi koji su sada zadovoljni stanjem u kojem ne čine ništa za dobro svojih bližnjih ni za unapređenje Božjeg djela, mogli bi učiniti mnogo kada bi htjeli. Oni su jednako odgovorni Bogu za svoj kapital u tjelesnoj snazi kao što je bogataš odgovoran za svoj kapital u novcu. (3T 400){SUS 121.1}
Vidjela sam da su oni koji nemaju imovinu, ali imaju tjelesnu snagu, odgovorni Bogu za tu svoju snagu. Oni bi trebali biti marljivi u poslu i vatreni u duhu; ne bi smjeli mirno gledati da oni koji imaju sredstva podnose sve žrtve. Vidjela sam da se i oni mogu žrtvovati i da je njihova dužnost da postupaju kao i oni koji imaju. No oni koji nemaju materijalnih sredstava često ne shvaćaju da se mogu odricati na mnogo načina manje ulagati u svoje tijelo i zadovoljavanje vlastitog ukusa i prohtjeva i tako uštedjeti za Djelo i stjecati blago na Nebu. (1T 115){SUS 121.2}
Oni koji imaju tjelesnu snagu trebaju uposliti tu snagu u službi Bogu. Trebaju raditi vlastitim rukama i zaraditi sredstva koja će upotrijebiti u Božjem djelu. Oni koji mogu dobiti posao trebaju raditi vjerno i iskoristiti svaku priliku da pomognu onima koji ga ne mogu naći. (R&H, 21. kolovoza 1894.){SUS 122.1}
Božja riječ nas uči da onaj čovjek koji neće raditi ne treba ni jesti. Gospodin ne zahtijeva da ljudi koji teško rade uzdržavaju one koji nisu marljivi. Dangubljenje i bezvoljnost dovode do siromaštva i oskudice. Ako te nedostatke ne uvide i ne isprave oni koji su u njima uljuljkani, sve što se čini u njihovu korist je poput sipanja blaga u košaru bez dna. Ali tu je i neizbježno siromaštvo, i trebali bismo pokazati nježnost i suosjećanje prema onima koji su u nevolji. (R&H, 3. siječnja 1899.){SUS 122.2}
Zakidanje Boga za službu koja Mu pripada
U redovima onih koji drže subotu ima nekih koji su prionuli uz svoje zemaljsko blago. Ono je njihov bog, njihov idol i oni vole svoj novac, svoje farme, svoju stoku i svoja dobra više nego svojeg Spasitelja koji je za njihovo dobro postao siromašan da bi se oni Njegovim siromaštvom obogatili. Oni veličaju svoje zemaljske riznice smatrajući ih vrednijima od ljudskih duša. Hoće li takvi čuti riječi: “Valjaš, slugo dobri i vjerni”? Ne, nikada. Neopoziva naredba: “Odlazite od mene!” osupnut će njihova osjetila. Krist ih ne može upotrijebiti. Bili su lijeni sluge koji su gomilali sredstva koja im je Bog dao, dok su njihovi bližnji stradali u tami i grijehu.{SUS 123.1}
Osjećaji moje duše poniru u dubinu ovoga problema. Hoće li ljudi s materijalnim sredstvima spavati dok ne bude prekasno? Dok Bog ne odbaci i njih i njihova blaga govoreći: “Pazite sad, bogataši! Udarite u plač i jaukanje nad nevoljama koje će vas zadesiti! Vaše bogatstvo istrunu a vaše haljine izgrizoše moljci. Vaše zlato i srebro uhvati rđa; njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas.“ (Jakov 5,1-3) Kakve će se stvari razotkriti u dan Božji, kada nagomilana blaga i zakinuti i prevareni radnici budu vikali protiv svojih posjednika, onih koji su navodno bili dobri kršćani i koji su laskali sebi da se drže Božjeg zakona, a voljeli su dobitak više od Kristove otkupiteljske krvi i duša ljudi.{SUS 123.2}
Sada je vrijeme da se svi prime posla…. Što će mnogi odgovoriti u dan Božji kad On bude pitao: “Što ste učinili za mene, 124 vi kojima sam dao svoje bogatstvo, svoju čast, svoje uredbe i svoj život da vas spasim od propasti?” Oni koji nisu učinili ništa ostat će bez riječi toga dana. Jasno će vidjeti grijeh svojeg nemara. Oni su zakidali Boga za službu života. Nisu ni na koga utjecali na dobro. Nijednu dušu nisu doveli Isusu. Ništa nisu učinili za Gospodara i sada ne samo da su bez nagrade, već su u vječnome gubitku. Oni stradavaju zajedno sa zlima iako su govorili da su Kristovi sljedbenici. (R&H, 14. ožujka 1878.){SUS 123.3}
Veliki grijeh tobožnjih kršćana
Svakom bi čovjeku bez obzira na njegovu djelatnost ili zanimanje, Božje djelo trebalo biti na prvome mjestu; on ne samo da bi trebao koristiti svoje talente za unapređivanje Gospodnjeg djela, već bi trebao njegovati svoje sposobnosti do krajnjih granica. Mnogi posvećuju mjesece i godine na napredak u djelatnosti ili zanimanju kako bi postali uspješni radnici u svijetu; pa ipak ne poduzimaju neke posebne napore da njeguju one talente koji bi ih učinili uspješnim radnicima u Gospodnjem vinogradu. Oni izopačuju svoju moć, zloupotrebljavaju svoje talente. Pokazuju nepoštovanje prema svojem nebeskom Gospodaru. To je veliki grijeh tobožnjeg Božjeg naroda. Oni služe sebi i svijetu. Možda ih se naziva mudrima, uspješnim financijerima, ali oni ne umnožavaju talente korištenjem, one talente koje im je Bog dao za Njegovu službu. Svjetovne vještine razvijaju se vježbanjem, a duhovne slabe zbog neaktivnosti. (R&H, 1. siječnja 1884.){SUS 124.1}
Kada bi oni čiji talenti hrđaju zbog nedjelovanja potražili pomoć Božjega Duha i prionuli na posao, vidjeli bismo mnogo više ostvarenoga. Hitni pozivi za pomoć bi trebali uznemiriti srca, a odgovor bi trebao glasiti: “Učinit ćemo sve što možemo u svojoj slabosti i neznanju i tražiti od Velikog Učitelja mudrost.” Je li moguće da će usred svih tih otvorenih vrata da se učini nešto korisno, usred tih očajničkih poziva u pomoć, muškarci i žene sjediti prekriženih ruku ili uposliti te ruke samo u sebičnom radu za zemaljske ciljeve?{SUS 124.2}
“Vi ste svjetlo svijetu”(Matt 5,12), rekao je Isus svojim učenicima. Ali kako ih je malo svjesno vlastite moći i utjecaja, kako samo nekolicina shvaća što bi mogla učiniti da bude pomoć i blagoslov drugima. Oni zamataju svoj talenat u krpu i zakopavaju ga u zemlju, a laskaju sebi da se odlikuju hvalevrijednom poniznošću. Ali nebeske knjige svjedoče protiv tih besposličara i bilježe ih kao lijene, zle sluge koji bolno griješe protiv Boga zanemarujući posao koji im je dao. Oni se neće moći izgovoriti na nesposobnost kada nebeski zapisi budu otvoreni, otkrivajući njihov očiti nemar.{SUS 125.1}
Bez obzira na to koji nam je talent povjeren, mi smo ga dužni koristiti u službi Bogu, a ne u službi zgrtanja bogatstva….{SUS 125.2}
Oni koji skrivaju svoje talente u zemlju odbacuju mogućnost da dobiju krunu ukrašenu zvijezdama. Sve dok ne nastupi velika završnica posljednjeg suda, neće biti poznato koliko je muškaraca i žena to činilo niti koliko je života propalo u tami zbog toga što su Bogom dani talenti za poslovanje bili zakopani umjesto da su bili iskorišteni u službi Darovatelja….{SUS 125.3}
Ljudi… mogu biti zainteresirani za rudnike koji donose bogatu dobit u zlatu i srebru. Oni posvećuju cijeli život zgrtanju u zemaljske riznice, ali umiru i ostavljaju sve iza sebe. Oni ne mogu ponijeti ni jedan novčić sa sobom da im bude koristan u veličanstvenom drugom svijetu. Jesu li ti ljudi mudri? Nisu li skrenuli s uma kada dopuštaju da im dragocjeni sati kušnje 126 prolaze, a oni se ne pripremaju za budući život? Oni koji su mudri položit će “neprolazno blago na nebesima” “da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život“. (Luka 12,33; 1. Timoteju 6,19). Ako želimo osigurati trajno bogatstvo, počnimo sada prenositi svoje blago na drugu stranu i naše će srce biti tamo gdje je naše blago. (R&H, 7. listopada 1884.){SUS 125.4}
Bog ne tjera nikoga da Ga voli i bude poslušan Njegovom Zakonu. On je svoju neizrecivu ljubav prema čovjeku očitovao u planu otkupljenja. Izlio je blago svoje mudrosti, dao je najdragocjeniji dar Neba da bismo mi bili silno pokrenuti na ljubav prema Njemu i uskladili se s Njegovom voljom. Ako odbacimo takvu ljubav i ne dopustimo da On upravlja našim životom, djelujemo na vlastitu propast i na kraju ćemo se suočiti s vječnim gubitkom.{SUS 127.1}
Bog želi dragovoljnu službu iz srca. On nas je obdario sposobnošću prosuđivanja, vještinama, materijalnim sredstvima i utjecajem kako bismo ih upotrijebili na dobrobit čovječanstva i pokazali Njegov duh pred svijetom. Dostupne su nam dragocjene mogućnosti i prednosti i ako ih zanemarimo, mi zakidamo druge, varamo vlastitu dušu i sramotimo svojeg Stvoritelja. Ne bismo se željeli suočiti s tim prezrenim mogućnostima i zanemarenim prednostima u dan Suda. Naši vječni interesi za budućnost ovise o sadašnjem savjesnom obavljanju dužnosti na razvijanju talenata koje nam je Bog povjerio za spasenje duša….{SUS 127.2}
Položaj i utjecaj, koji se tako cijene, ne bi trebali biti izgovor za krivo upravljanje Gospodnjim dobrima. Posebna Božja naklonost treba nas potaknuti da vršimo svesrdnu službu iz ljubavi prema Njemu, ali mnogi koji su tako blagoslovljeni, zaboravljaju na Darivatelja i postaju nemarni, prkosni i rasipni. Oni obeščašćuju nebeskog Boga i šire utjecaj koji donosi prokletstvo i uništava njihove bližnje. Oni ne gledaju kako bi umanjili patnje potrebitih. Oni ne izgrađuju Božje djelo. Oni ne žele ispraviti nepravde koje su učinjene nevinima, ne bore se za prava udovica i siročadi niti otkrivaju uzvišen karakter pred utjecajnima i neznatnima pokazujući duh dobročinstva i vrline. Naprotiv, oni zakidaju radnika, prijevarom zadržavaju naknadu za trud, varaju nevinog, pljačkaju udovicu i gomilaju blago natopljeno krvlju duša. Oni će morati dati račun pred Bogom. Ti ljudi ne provode volju nebeskog Oca i oni će čuti oštru naredbu: “Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,23)(R&H, 14. veljače 1888.){SUS 127.3}
Do kakvih ćemo sve otkrića doći u dan Suda! Za mnoge koji su se nazivali kršćanima vidjet će se da uopće nisu bili Božji sluge, već da su služili sebi. U središtu je bilo njihovo “ja”, samoljublje je bilo njihov životni moto. Živeći da ugađaju sebi i da zadobiju za sebe sve što su mogli, oni su osakatili i oslabili sposobnosti i snage koje im je Bog povjerio. Nisu bili pošteni prema Bogu. Njihov život bio je dugotrajni sustav pljačkanja. Takvi se sada žale protiv Boga i svojih bližnjih jer nisu priznati i omiljeni kako su mislili da bi trebali biti. Ali će se njihova nevjera očitovati onoga dana kada Gospodin bude sudio svaki pojedini slučaj svih ljudi. On će se vratiti i “razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi”. (Malahija 3,18){SUS 128.1}
Toga će dana oni koji misle da će Bog prihvatiti oskudan prinos i bezvoljnu službu biti razočarani. Bog neće staviti svoj potpis na djelo bilo kojeg čovjeka, utjecajnog ili neznatnog, bogatog ili siromašnog, koje nije bilo učinjeno iz srca, vjerno i s pozornošću usmjerenom samo na Njegovu slavu. Ali oni koji su pripadali Božjoj obitelji ovdje dolje, koji su proslavljali Njegovo ime i stekli iskustvo koje će ih učiniti kraljevima i svećenicima Bogu, oni će biti prihvaćeni kao vjerni sluge. Njima će biti upućene riječi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! … Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matej 25,23) (R&H, 5. siječnja 1897.){SUS 128.2}
Kada svi slučajevi budu izneseni pred Boga, nikada se neće postaviti pitanje: “Što su ispovijedali?”, već: “Što su učinili?”, “Jesu li bili vršitelji riječi?”, “Jesu li živjeli za sebe ili su činili dobro, djela dobrote i ljubavi skrbeći se za druge više nego za sebe i odricali se sebe da bi mogli blagosloviti druge?”{SUS 129.1}
Ako zapis pokaže da je njihov život bio takav, da je njihov karakter bio obilježen nježnošću, samoodricanjem i dobrotom, oni će primiti blagoslovljeno ispunjenje obećanja i blagoslov od Krista: “Dobro, valjani i vjerni slugo!” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,23.34){SUS 129.2}
Krista izrazito žalosti i ranjava naša sebična ljubav i ravnodušnost prema boli i potrebama drugih. (R&H, 13. srpnja 1886.){SUS 129.3}
Mnogo znači sijati pokraj svake vode. To znači stalno donositi darove i prinose. Bog će se pobrinuti za sredstva kako bi vjerni upravitelj Njegovih povjerenih dobara bio opskrbljen svime i kako bi mogao obilovati za svako dobro djelo. “Kao što stoji pisano: ‘Razdijeli, dade siromasima; njegova dobrotvornost ostaje zauvijek.’ Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti.” (2 Corinthians 9:9, 10) O sjemenu posijanom iz pune, izdašne ruke, brine se Gospodin. Onaj tko daje sijaču sjeme, daje svojemu radniku sve što mu je potrebno da surađuje s Darovateljem sjemena. (9T 132){SUS 129.4}
28.Obilje kao povjereni talenat………………… 121
29.Načini stjecanja dobara……………………….. 128
30.Opasnost u blagostanju………………………. 133
31.Sotonine zamke…………………………………… 139
32.Zloupotrijebljeno obilje……………………….. 142
33.Suosjećanje sa siromašnima………………… 145
Kristovi sljedbenici ne trebaju prezirati bogatstvo; oni bi trebali na obilje gledati kao na talenat povjeren od Gospodina. Mudrim korištenjem Njegovih darova mogli bismo biti na vječnom dobitku, ali moramo imati na umu činjenicu da nam Bog nije dao bogatstvo na korištenje kako nam drago, za udovoljavanje prohtjevima, da dajemo ili uskraćujemo proizvoljno. Ne bismo trebali koristiti bogatstvo na sebičan način posvećujući ga samo vlastitom užitku. Takvo ponašanje nije ispravno prema Bogu ni prema našim bližnjima i na kraju donosi samo teškoće i nevolje….{SUS 133.1}
Svijet njeguje naklonost prema bogatima i gleda na njih kao nekoga tko je vredniji od poštenog siromaha, ali bogati razvijaju svoj karakter onako kako koriste darove koji su im povjereni. Oni životom pokazuju mogu li im se povjeriti vječna dobra. I siromašni i bogati odlučuju o svojoj vječnoj sudbini i obznanjuju jesu li pouzdani primatelji baštine svetih u svjetlu. Oni koji sebično koriste svoje bogatstvo u ovome svijetu, otkrivaju osobine karaktera koje pokazuju što bi učinili da su imali veće prednosti i posjedovali neprolazno blago Božjeg kraljevstva. Sebična načela koja se provode na Zemlji nisu načela koja će vladati na Nebu. Na Nebu su svi jednaki….{SUS 133.2}
Zašto se nagomilane dragocjenosti nazivaju nepošteno stečenim bogatstvom? To je zato što se Sotona koristi svjetovnim blagom da uhvati u zamku, prevari i zavede duše kako bi ih odveo u propast. Bog je dao upute o tome kako bi oni trebali upotrijebiti Njegova dobra na zadovoljavanje potreba čovječanstva koje pati, na širenje Njegovog djela, na izgradnju Njegovog kraljevstva u svijetu, na slanje misionara u daleke krajeve i na širenje spoznaje o Kristu u svim dijelovima svijeta. Ako se od Boga povjerena sredstva tako ne upotrijebe, neće li Bog suditi za takve stvari? Duše stradaju u svojim grijesima, dok vjernici koji tvrde da su kršćani koriste povjerena im Božja sveta sredstva na zadovoljavanje nesvetih sklonosti, na udovoljavanje sebi.{SUS 133.3}
Kako se golema količina Božjeg povjerenog blaga potroši na kupnju duhana, piva i žestokih pića! Bog je zabranio takvu upotrebu jer narušavaju ljudsko zdravlje. Njihovim uživanjem žrtvuje se zdravlje pa se i sam život prinosi na oltar Sotoni. Izopačeni apetit uzrokuje slabljenje mozga pa ljudi ne mogu misliti oštro i jasno, smišljaju planove kako bi ostvarili prolazne interese i mnogo manje mogu uključiti razum u svoj vjerski život. Oni nisu sposobni razabrati da su svete i vječne stvari dragocjenije od svjetovnih i prolaznih.{SUS 134.1}
Sotona je izumio mnoge načine na koje se rasipaju sredstva koja je Bog dao. Kartanje, klađenje, kockanje, konjske utrke i kazališne predstave, sve su to njegove izmišljotine i on navodi ljude da se zanose tim zabavama tako zdušno kao da zadobivaju dragocjenu milost vječnog života. Ljudi ulažu goleme svote u te zabranjene užitke, a rezultat je da je njihova od Boga dana snaga, koja je kupljena krvlju Sina Božjega, oslabljena i pokvarena.{SUS 134.2}
Tjelesne, moralne i umne sposobnosti koje je Bog dao ljudima i koje pripadaju Kristu, zdušno se koriste u službi Sotone i u odvraćanje ljudi od pravednosti i svetosti. Sve je smišljeno tako da odvrati um od onoga što je plemenito i čisto, a granična će crta biti dosegnuta kada stanovnici Zemlje postanu pokvareni kao stanovnici pretpotopnog svijeta….{SUS 135.1}
Ako pogledamo sliku vremena prije potopa i zatim obratimo pozornost na navike i postupke današnjeg društva, vidjet ćemo da naš svijet brzo sazrijeva za zla posljednjih dana. Ljudi su pokvarili Zemlju svojim grešnim djelovanjem. Sotona igra igru života za duše ljudi. Vršitelji Kristovih riječi shvatit će da će morati paziti i moliti se neprestano kako ne bi bili dovedeni u napast.{SUS 135.2}
Čini se da mnogi ne cijene činjenicu da novac koji nepotrebno troše na zabave koje samo uzbuđuju dušu i postavljaju temelje kvarenju njihovih moralnih načela, pripada Gospodinu. Oni koji troše novac na zadovoljavanje sebičnih želja, udovoljavaju i slave neprijatelja svake pravednosti. Da su okrenuli svoje srce Bogu, oni bi upotrijebili svoj novac na blagoslov i podizanje svojih bližnjih, za ublažavanje siromaštva i patnje. U našem svijetu hara glad, bijeda, bolesti i smrt; pa ipak koliko ih se malo odriče svojih grešnih pretjerivanja! Sotona izmišlja sve što može da potpuno zaokupi pozornost ljudi kako ne bi imali vremena razmisliti o pitanju: “Što je s mojom dušom?”{SUS 135.3}
Kristovo zanimanje za ljudsku obitelj
Vlasnik svih naših zemaljskih blaga došao je na naš svijet 136 u ljudskom obličju. Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. Mi ne možemo shvatiti koliko je On duboko zainteresiran za ljudsku obitelj. On zna vrijednost svake duše. Kako je žalostan kada vidi svoju otkupljenu baštinu očaranu sotonskim izumima!{SUS 136.1}
Jedino zadovoljstvo koje Sotona ima igrajući igru života za duše ljudi jest zadovoljstvo što ranjava Kristovo srce. Iako je bio bogat, Krist je radi nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Pa ipak, bez obzira na tako veliku žrtvu, većina ljudi u svijetu dopušta da im zemaljski imetak zasjeni nebesku privlačnost. Oni su srcem prionuli za zemaljske stvari i odvratili se od Boga. Kako je bolna posljedica grijeha jer ljudi ne žele doći k pameti i shvatiti koliko je nerazumno dopustiti neumjerenoj strasti prema zemaljskim stvarima da izbaci Božju ljubav iz srca. Kad je Božja ljubav protjerana, brzo se ulijeva ljubav prema svijetu i popunjava prazan prostor. Samo Gospodin može očistiti hram duše od moralnog onečišćenja.{SUS 136.2}
Isus je dao svoj život za život svijeta i On u čovjeku vidi beskonačnu vrijednost. On čezne za tim da čovjek cijeni sebe i razmisli o svojem budućem blagostanju. Ako je oko bistro, cijelo tijelo bit će puno svjetla. Ako je duhovni vid jasan, u nevidljivim stvarnostima vidjet će se njihova istinska vrijednost, a promatranje vječnog svijeta dodat će zadovoljstvo ovome svijetu.{SUS 136.3}
Kršćanin će biti ispunjen radošću u onolikoj mjeri u kolikoj je vjerni upravitelj dobara svojega Gospodina. Krist želi spasiti 137 svakoga Adamovog sina i kćer. On podiže svoj glas upozorenja kako bi razbio čaroliju koja je svezala dušu u zatočeništvo robovanja grijehu. On preklinje ljude da se odreknu svoje slijepe privrženosti. Pred njih stavlja sliku plemenitijeg svijeta i kaže: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji.” (Matt 6,19){SUS 136.4}
Krist vidi opasnost u kojoj se nalazimo; On poznaje profinjene kušnje i neprijateljevu snagu jer je iskusio Sotonine kušnje. On je dao svoj život kako bi Adamovim sinovima i kćerima osigurao probno razdoblje. S posljedicama Adamove neposlušnosti i prijestupima pred sobom, s većom svjetlošću koja blista nad njima, oni su pozvani da dođu k Njemu i nađu spokoj svojim dušama. Ali što je veće svjetlo i jasnije upozorenje na opasnost, to će biti veća osuda onih koji se okreću od svjetla k tami. Kristove riječi su previše ozbiljne u svojem značenju da bi ih se zanemarilo.{SUS 137.1}
Ljude pokreće nerazumna želja za zgrtanjem zemaljskih posjeda. Pribjegava se svakoj vrsti nepoštenja kako bi se nagomilalo bogatstvo. Ljudi obavljaju svoje poslovne pothvate s velikim žarom, kao da će uspjeh u tom smjeru biti jamstvo za dobivanje Neba. Oni ulažu Gospodnji povjereni kapital u zemaljska dobra, a nema sredstava kojima bi se unaprijedilo Božje kraljevstvo na ovom svijetu olakšavanjem duševnih i tjelesnih patnji stanovnika svijeta. Mnogi koji tvrde da su kršćani, ne pokoravaju se Kristovoj zapovijedi koja glasi: “Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Matt 6,20){SUS 137.2}
Gospodin neće prisiljavati ljude da postupaju pravedno, ljube milosrđe i hode ponizno sa svojim Bogom; On stavlja pred čovjeka dobro i zlo i ukazuje mu na sigurni rezultat ako bude slijedio jedan ili drugi smjer. Krist nas poziva: “Slijedite me.” Ali nas nitko ne prisiljava da hodimo Njegovim stopama. Ako ipak hodimo, to je posljedica svjesnog izbora. Dok gledamo na Kristov život i karakter, u nama se budi snažna želja da budemo slični Njemu u karakteru, i mi počinjemo upoznavati Gospodina i učiti Njegove korake koji su za nas već pripremljeni kao jutro koje sviće. Tada počinjemo shvaćati daje “pravednička staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izreke 4,18). (R&H, 31. ožujka 1896.){SUS 138.1}
Stjecanje bogatstva nije grijeh
Biblija ne osuđuje bogatog čovjeka zato što je bogat; ona stjecanje bogatstva ne proglašava grijehom niti kaže da je novac korijen svega zla. Naprotiv, Sveto pismo navodi da je Bog taj koji daje snagu da se zaradi bogatstvo. I ta je sposobnost dragocjeni talenat ako je posvećena Bogu i unapređuje Njegovo djelo. Biblija ne osuđuje genij ili umjetnost, jer oni dolaze od mudrosti koju Bog daje. Mi ne možemo učiniti da srce bude čistije ili svetije ako obučemo kostrijet ili izbacimo iz doma sve ono što je udobno, ukusno i praktično.{SUS 138.2}
Sveto pismo naučava da je bogatstvo opasno samo kada se zamjenjuje s neprolaznim blagom. To se događa kada zemaljsko i prolazno obuzme misli, sklonosti i predaju na koju samo Bog ima pravo; tada ono postaje zamka. Oni koji mijenjaju vječnu slavu za malo zemaljskog sjaja i svjetlucavih ukrasa, vječne stanove za kuće koje su njihove svega nekoliko godina u najboljem slučaju, čine nerazuman izbor. Takav je izbor napravio Ezav kada je prodao svoje prvorodstvo za tanjur variva, Bileam kada je odbacio Božju naklonost za nagrade midjanskoga kralja i Juda kada je za trideset srebrnika izdao Gospodina slave.{SUS 138.3}
Ljubav prema novcu Božja riječ osuđuje kao korijen svih zala. Novac je sam po sebi Božji dar ljudima ako se koristi vjerno u Njegovoj službi. Bog je blagoslovio Abrahama i obogatio ga stokom, srebrom i zlatom. Biblija navodi daje Bog u znak svoje božanske naklonosti dao Davidu, Salomonu, Jošafatu i Ezekiji mnogo bogatstva i veliku čast.{SUS 139.1}
Kao i drugi Božji darovi, posjedovanje bogatstva donosi veliku odgovornost i mnoge kušnje. Koliko je onih koji su u nevolji ostali vjerni Bogu, a pali su pod utjecajem blještave privlačnosti blagostanja. Posjedovanjem bogatstva otkriva se pohlepna strast sebične naravi. Svijet je danas proklet zbog pohlepe i poroka štovatelja bogatstva. (R&H, 16. svibnja 1882.){SUS 139.2}
Potreban je talent za upravljanje financijama
Onima koji pripadaju višim društvenim slojevima treba pristupati blago i s bratskom naklonošću. Ta je skupina bila previše zanemarivana. Gospodnja je volja da ljudi kojima je On povjerio mnoge talente čuju istinu na način drugačiji od onog na koji su je slušali u prošlosti. Poslovni ljudi na uglednim položajima, koji imaju velike sposobnosti u domišljatosti i koji su vrlo obrazovani i inteligentni, moraju biti među prvima koji će čuti evanđeoski poziv.{SUS 139.3}
Ima ljudi u svijetu koji imaju od Boga danu sposobnost organizacije, koji su potrebni za unapređivanje Djela u ove posljednje dane. Ne moraju svi biti propovjednici; potrebni su ljudi koji će moći preuzeti upravljanje ustanovama i tvornicama, ljudi koji će u našim konferencijama djelovati kao vođe i edukatori. Bogu su potrebni ljudi koji mogu vidjeti unaprijed i prozreti što treba učiniti, ljudi koji mogu djelovati kao vjerni financijski stručnjaci, ljudi koji će stajati čvrsto kao stijena uz načela u sadašnjoj krizi i u opasnostima koje mogu iskrsnuti u budućnosti. (R&H, 8. svibnja 1900.){SUS 140.1}
Ima ljudi, čak i među adventistima sedmoga dana, koji su pod osudom Božje riječi zbog načina na koji su stekli svoju imovinu i kako je koriste, djelujući kao da je to njihovo vlasništvo, kao da su je oni stvorili, bez obzira na Božju slavu i bez iskrene molitve da ih usmjeri u stjecanju ili korištenju te imovine. Oni drže zmiju koja će ih ugristi kao otrovnica.{SUS 141.1}
O svojem narodu Bog kaže: “Ali će njegova dobit i plaća biti posvećena Jahvi; neće se zgrtati ni čuvati.” (Izaija 23,18) Ali mnogi koji tvrde da vjeruju u istinu nemaju Boga u svojim mislima, kao ni pretpotopni ljudi ili stanovnici Sodome. Pomisao na Boga, probuđena Svetim Duhom, pokvarila bi sve njihove spletke. Samo ja, ja, ja njihov je bog, njihova alfa i omega.{SUS 141.2}
U stjecanju novca kršćani su sigurni samo kada im Bog daje upute i kada ga koriste preko kanala koje On može blagosloviti. Bog nas poziva da Ga proslavljamo u korištenju Njegovih dobara da bismo bili blagoslovljeni i da možemo blagosloviti druge. Oni koji su usvojili svjetovno načelo i odbacili Božje odredbe, koji grabe sve što mogu prisvojiti u novcu ili robi, jadni su, uistinu jadni, jer Bog negoduje nad njima. Hode stazama po vlastitom izboru i sramote Boga, istinu, Njegovu dobrotu, Njegovu milost i karakter.{SUS 141.3}
Sada, u vrijeme kušnje, svi smo na ispitu i suđenju. Sotona radi svojim zavođenjem i podmićivanjem, a neki misle da su ostvarili fantastične rezultate vlastitim sposobnostima. Ali, eto, dok su mislili da sigurno napreduju pa su se uljuljkivali u sebičnost, shvatili su da Bog može brže razbacati nego što oni mogu 142 sakupiti. (TM 335,336){SUS 141.4}
Onako kako se odnosimo prema svojim bližnjima čineći im sitna nepoštenja ili veće prijevare, tako ćemo se odnositi i prema Bogu. Ljudi koji ustraju u nepoštenju provodit će svoja načela dok istodobno varaju svoje duše i gube Nebo i vječni život. Oni žrtvuju čast i vjeru za neznatnu svjetovnu prednost. Takvih ima i u našim redovima i oni će morati doživjeti što znači biti nanovo rođen ili neće vidjeti Božje kraljevstvo. Poštenje treba krasiti svako djelo u našem životu. Nebeski anđeli istražuju posao koji nam se stavlja u ruke i tamo gdje dolazi do odstupanja od načela istine, u evidenciju upisuju ocjenu “nedovoljan”.{SUS 142.1}
Isus kaže: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!“ (Matt 6,19) Blago je sve ono što zaokuplja um i pozornost, a isključuje Boga i istinu.{SUS 142.2}
Ljubav prema novcu koja pokreće na stjecanje zemaljskog blaga, bila je glavna strast u vrijeme Židova. Uzvišena i vječna gledišta bila su podređena zgrtanju zemaljskog bogatstva i stjecanju utjecaja. Svjetovnost je preotela mjesto Bogu i vjeri u duši. Gramziva pohlepa za bogatstvom pokazala je zapanjujući, očaravajući utjecaj na život koji je rezultirao izopačenjem plemenitosti i kvarenjem onoga što je ljudsko u čovjeku, dok su se utapali u propasti. Naš Spasitelj je uputio ozbiljno upozorenje protiv nagomilavanja zemaljskoga blaga.{SUS 142.3}
Sve grane poslovanja, sva zanimanja pod Božjim su okom i svakom je kršćaninu dana mogućnost da učini nešto u djelu za Učitelja. Bilo da rade u polju, u skladištu ili u računovodstvenom uredu, ljudi će bili odgovorni Bogu za mudro i čestito upošljavanje svojih talenata. Oni su jednako odgovorni Bogu za svoj rad kao i propovjednik koji se trudi u riječi i nauku. Ako ljudi stječu imovinu na način koji ne odobrava Božja riječ, oni žrtvuju načela poštenja. Prekomjerna želja za dobitkom dovest će čak i deklarirane Kristove sljedbenike do toga da oponašaju običaje svijeta. Oni će biti u opasnosti da osramote svoju vjeru varanjem u trgovanju, tlačenjem udovica i siročadi i lišavanjem stranca njegovih prava. (R&H, 18. rujna 1888.){SUS 142.4}
Razum i čistoća u svakom poslovanju
Svetost Gospodinu bila je velika odlika Otkupiteljeva života na Zemlji, i Njegova je volja da ona obilježava život Njegovih sljedbenika. Njegovi radnici trebaju raditi nesebično i vjerno i moraju gledati na korisnost i utjecaj svakog radnika. Sva njihova djela i sve poslovne pothvate treba obilježavati razum i čistoća. On je svjetlo svijeta. U Njegovom djelu ne smije biti mračnih zakutaka gdje se čine nepoštena djela. Nepravda je nešto što najviše vrijeđa Boga. (R&H, 24. lipnja 1902.){SUS 143.1}
Bog jasno kaže da se svi koji tvrde da Mu služe trebaju rukovoditi ispravnim načelima. Svaki će pravi Kristov sljedbenik 144 svaki poslovni pothvat smatrati dijelom svoje vjere, baš kao što je i molitva dio njegove vjere….{SUS 143.2}
Sotona svakoj duši nudi kraljevstva ovoga svijeta u zamjenu za pokoravanje njegovoj volji. Bila je to velika kušnja s kojom se suočio Krist u pustinji. I tako on govori mnogim Kristovim sljedbenicima. Ako budete slijedili moje poslovne metode, nagradit ću vas bogatstvom. Svaki će kršćanin u nekom trenutku naići na ispit koji će otkriti njegove slabe točke karaktera. Ako se odupre napasti, izvojevat će dragocjenu pobjedu. On mora odlučiti hoće li služiti Kristu ili postati sljedbenik varalice i njegov štovatelj. (Signs, 24. veljače 1909.){SUS 144.1}
Zapis u nebeskoj glavnoj knjizi
Običaji svijeta nisu nikakvo mjerilo za kršćanina. On se ne smije povoditi za njegovim varaličkim trikovima, nasamarivanju i otimačinama. Svako nepravedno djelo protiv bližnjega predstavlja kršenje zlatnog pravila. Svako zlo učinjeno Božjoj djeci učinjeno je samom Kristu u osobi Njegovih svetih. Svaki pokušaj da se iskoristi nečije neznanje, slabost ili zla sreća bilježi se kao prijevara u nebeskim knjigama. Onaj tko se uistinu boji Boga, radije će teško raditi danju i noću, i jesti kruh siromaštva nego da popusti strasti za stjecanjem dobitka na štetu udovica ili siročadi, ili da tuđincu uskrati njegova prava.{SUS 144.2}
Najmanje udaljavanje od onoga što je pravo ruši pregrade i priprema srce da čini i veće nepravde. Upravo u onoj mjeri u kojoj čovjek dopušta sebi da stječe korist na štetu drugoga, njegova duša postaje neosjetljiva za utjecaj Božjega Duha. Dobitak stečen po takvoj cijeni strahovit je gubitak. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 415.516){SUS 144.3}
Često vidimo ljude na visokim položajima od povjerenja, Kristove sljedbenike, koji su od vjere napravili olupinu. Na njih dolazi napast i oni žrtvuju svoja vjerska načela i spoznaje kako bi osigurali zemaljsko blago. Zagrizli su Sotonin mamac. Krist je pobijedio, čime je omogućio i čovjeku da pobijedi, ali čovjek se stavlja pod vodstvo boga ovoga svijeta i istupa ispod zastave Isusa Krista prelazeći u redove neprijatelja. Sve njegove snage posvećene su dobitku i on štuje druge bogove umjesto Gospodina.{SUS 145.1}
Svjetovni čovjek nije zadovoljan sadašnjom dostatnošću ili čak izobiljem. On uvijek želi posjedovati više, i svaku misao i svaku sposobnost usmjerava u tom smjeru. (R&H, 1. ožujka 1887.){SUS 145.2}
Upućujem poziv svojoj braći u vjeri da njeguju blago srce. Bez obzira na to kakav je vaš poziv ili položaj, ako njegujete sebičnost i pohlepu, nad vama će biti Gospodnje nezadovoljstvo. Ne pravite od Božjeg djela izgovor za škrto i sebično postupanje prema bilo kome, čak ako je u pitanju neki tekući poslovni pothvat koji ima veze s Njegovim djelom. Bog neće primiti s odobravanjem nikakav dobitak koji je u Njegovu riznicu donesen sebičnim poslovanjem. Svaki čin koji ima veze s Njegovim Djelom pod božanskim je nadzorom. Svaki varljivi pothvat, svaki pokušaj da se iskoristi čovjek pod pritiskom okolnosti, svaki plan za kupnju njegovog zemljišta ili imovine ispod stvarne vrijednosti neće biti prihvatljiv za Boga, čak ako je tako stečen novac namijenjen za Njegovo djelo. Cijena krvi jedinorođenog Božjeg Sina plaćena je za svakog čovjeka i treba poslovati pošteno i jednako se odnositi prema svakome čovjeku kako bi se provodila načela Božjeg zakona….{SUS 145.3}
Ako je brat koji se mučio u Božjem djelu bez vlastitog dobitka oslabio tjelesno i više ne može raditi svoj posao, neka ne bude odbačen i prisiljen na preživljavanje. Dajte mu sredstva za život, jer zapamtite da on pripada Božjoj obitelji i da ste svi vi braća. (R&H, 18. prosinca 1894.){SUS 146.1}
Tijekom stoljeća bogatstvo i slava djelovali su vrlo pogubno na poniznost i duhovnost. Kada čovjek napreduje, kada svi govore dobro o njemu, tada je u posebnoj opasnosti. Čovjek je čovjek. Duhovni napredak traje samo toliko dugo dok čovjek u cijelosti ovisi o Bogu za mudrost i savršenstvo karaktera. I oni koji najviše osjećaju ovisnost o Bogu obično imaju najmanje zemaljskog blaga i ljudske časti na koju se mogu osloniti.{SUS 147.1}
U davanju bogatih darova ili riječi pohvale ljudskim bićima krije se opasnost. Gospodnji miljenici trebaju stalno biti na oprezu da se u njima ne bi pojavio i zavladao ponos. Onaj tko uživa nesvakidašnju pozornost, tko je primio mnoge riječi pohvale od Gospodnjih glasnika, treba posebne molitve Božjih vjernih stražara kako bi bio zaštićen od opasnosti njegovanja samouvjerenosti i duhovnog ponosa.{SUS 147.2}
Takav čovjek nikada ne bi smio postati uobražen ili postupati kao diktator ili vladar. Neka pazi, moli se i ima pogled usmjeren na Božju slavu. Ako se njegova mašta bude bavila nevidljivim stvarima i bude razmišljao o radosti nade koja mu je ponuđena o dragocjenoj milosti vječnoga života ljudske pohvale neće ispuniti njegov um oholim mislima. I u vrijeme kada neprijatelj poduzima posebne napore da ga pokvari laskanjem i svjetovnom čašću, njegova braća trebaju ga upozoriti na opasnost u kojoj se nalazi; jer ako bude prepušten sebi, sagriješit će i pokazati ljudske slabosti….{SUS 147.3}
Nemamo mi problema s nošenjem prazne čaše, već s čašom punom do vrha koja se mora pažljivo nositi. Bol i nedaće mogu uzrokovati mnoge neugodnosti i navući duboku depresiju, ali blagostanje je opasno za duhovni život. Sve dok ljudsko biće nije u stalnoj pokornosti Božjoj volji, dok nije posvećeno istini i dok nema vjeru koja radi kroz ljubav i pročišćava dušu, blagostanje će zasigurno pobuđivati prirodnu sklonost k uobraženosti.{SUS 148.1}
Prijeko je potrebno da upućujemo svoje molitve za ljude na visokim položajima. Njima su potrebne molitve cijele crkve jer su im povjereni napredak i utjecaj.{SUS 148.2}
U dolini poniznosti, gdje ljudi ovise o Bogu da ih uči i vodi svaki njihov korak, vlada razmjerna sigurnost. Ali neka se svatko tko ima živu vezu s Bogom moli za ljude na odgovornim položajima za one koji su na vrhu i koji bi zbog svojeg uzvišenog položaja trebali imati mnogo mudrosti. Sve dok takvi ljudi ne osjećaju potrebu da se oslone na Ruku jaču od tjelesne ruke, sve dok ne budu ovisili o Bogu, bit će u opasnosti da na stvari gledaju iskrivljeno i oni će pasti. (R&H, 14. prosinca 1905.) {SUS 148.3}
Izopačenje izvornih sposobnosti
Želja za stjecanjem bogatstva izvorna je sklonost naše naravi koju je u nas ugradio naš nebeski Otac za plemenite ciljeve. Ako biste upitali kapitalista koji je usmjerio sve svoje snage u zgrtanje bogatstva i koji je ustrajan i marljiv u obogaćivanju svoje imovine, s kakvom namjerom poduzima takve napore, ne bi vam mogao dati razlog, neku konačnu svrhu zbog koje on stječe zemaljsko blago i gomila bogatstvo. On ne može spomenuti nijedan veliki cilj ili svrhu koju ima pred sobom niti bilo koji novi izvor sreće. On ga jednostavno gomila zato što je upregnuo sve svoje sposobnosti i sve svoje snage u tom smjeru.{SUS 148.4}
Svjetovnom je čovjeku svojstvena žudnja za nečim što nema. On iz navike usmjerava svaku misao i svaku namjeru u osiguravanje sredstava za budućnost i kako postaje stariji, spremniji je nego ikada da zgrabi sve što može. Prirodno je da pohlepan čovjek postaje još pohlepniji kako se približava vrijeme kada gubi uporište u zemaljskim stvarima.{SUS 149.1}
Sva ta energija, sva ta upornost, odlučnost, gorljivost u stjecanju ovozemaljskog blaga posljedica je izopačenja njegovih sposobnosti i usmjerenosti na pogrešan cilj. Svaka sposobnost može biti vježbanjem razvijena do najviše granice za nebeski, besmrtan život i za daleko veću vječnu slavu. Običaji i postupci svjetovnog čovjeka, njegova upornost i njegova nastojanja i korištenje svake prilike da uveća svoje zalihe, trebaju biti lekcija onima koji tvrde da su Božja djeca u potrazi za slavom, časti i besmrtnošću. Djeca svijeta mudrija su u svojem naraštaju od djece svjetla i u tome se očituje njihova mudrost. Njihov je cilj stjecanje zemaljskih dobara i na to usmjeravaju sve svoje snage. O kad bi takva revnost krasila radnika koji se trudi za nebeska dobra! (R&H, 1. ožujka 1887.){SUS 149.2}
Vrlo malo ljudi shvaća snagu svoje ljubavi prema novcu dok na njih ne dođe kušnja. Mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici tada pokažu da su nespremni za Nebo. Njihova djela svjedoče da vole bogatstvo više od svojeg bližnjeg ili Boga. Poput bogatog mladića, oni se raspituju kako trebaju živjeti, ali kada im se to otkrije i predoči cijena i vide da trebaju žrtvovati zemaljska dobra, oni kažu da je Nebo preskupo. Što više dragocjenosti nakupi ovdje na Zemlji, to je teže posjedniku shvatiti da one nisu njegove, već da su mu posuđene da ih upotrijebi na slavu Bogu.{SUS 150.1}
Isus je ovdje iskoristio priliku i dao svojim učenicima dojmljivu lekciju: “Tada Isus reče svojim učenicima: ‘Zaista, kažem vam, mučno će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Također vam kažem: Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko.’” (Matej 19,23.24){SUS 150.2}
Siromašni bogataši i bogati siromasi
Ovdje se vidi moć bogatstva. Utjecaj ljubavi prema novcu gotovo je paralizirajući. Bogatstvo zaluđuje i uzrokuje da se mnogi koji ga posjeduju ponašaju kao da su lišeni razuma. Što više imaju od ovoga svijeta, to više žele. Njihov strah da će upasti u oskudicu raste s njihovim bogatstvom. Oni su sebi zacrtali cilj da gomilaju sredstva za budućnost. Škrti su i sebični, plaše se da se Bog neće skrbiti za njih. Takvi su ljudi uistinu siromašni pred Bogom. Kako se njihovo bogatstvo gomilalo, oni su stavljali svoje povjerenje u njega i izgubili su vjeru u Boga i Njegova obećanja.{SUS 150.3}
Vjeran, pobožan siromah postaje bogat u Bogu razborito koristeći ono malo što ima i blagoslivljajući druge svojim sredstvima. On osjeća daje potreban svojem bližnjem tako da ga ne može odbiti i istodobno biti poslušan Božjoj zapovijedi: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” (Matt 22,39) On smatra da je spasenje njegovih bližnjih vrednije od sveg zlata i srebra na svijetu.{SUS 151.1}
Krist pokazuje na koji način oni koji imaju bogatstvo, a ipak nisu bogati u Bogu, mogu osigurati pravo bogatstvo. On kaže: “Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33), te zgrčite blago na Nebu. Lijek koji On nudi usmjerava njihove osjećaje na vječnu baštinu. Ulaganjem svojih sredstava u Božje djelo za pomoć u spašavanju duša i ublažavanje nevolja potrebitih, oni postaju bogatiji dobrim djelima i prikupljaju sebi „sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život” (1. Timoteju 6,19) To će se pokazati kao sigurno ulaganje.{SUS 151.2}
No mnogi svojim djelima pokazuju da ne vjeruju nebeskoj banci. Oni vjeruju svojim sredstvima na Zemlji umjesto da ih pošalju pred sobom na Nebo. Oni trebaju obaviti veliki posao kako bi pobijedili pohlepu i ljubav prema svijetu. Bogati siromasi, koji tvrde da služe Bogu, predmet su sažaljenja. Dok govore da poznaju Boga, djelima Ga niječu. Kako je velika njihova pomračenost! Oni ispovijedaju vjeru u istinu, ali njihova djela ne odgovaraju njihovim riječima. Ljubav prema bogatstvu čini čovjeka sebičnim, zahtjevnim i oholim. (R&H, 15 siječnja 1880.){SUS 151.3}
Isus je od (bogatog mladog kneza) samo zahtijevao da ide onamo kamo ga je On vodio. Trnoviti put dužnosti postaje lakši kada slijedimo Njegove božanske tragove koji su pred nama prokrčili korov. Krist bi prihvatio tog talentiranog i plemenitog kneza da je pristao na Njegove zahtjeve isto tako spremno kao što je prihvatio siromašne ribare koje je pozvao da Ga slijede.{SUS 151.4}
Mladićeva sposobnost stjecanja imovine ne bi mu bila na štetu da je ljubio svojega bližnjega kao samoga sebe i da nije bio nepravedan prema drugima u stjecanju tog bogatstva. Sama ta sposobnost, da je bila uposlena u Božjoj službi spašavanja duša od propadanja, bila bi prihvatljiva božanskome Učitelju i on je mogao postati gorljiv i uspješan radnik za Krista. Ali on je odbio uzvišenu prednost da surađuje s Kristom u spašavanju duša; okrenuo se od veličanstvenog blaga koje mu je obećano u Božjem kraljevstvu jer mu je omiljelo prolazno zemaljsko blago….{SUS 152.1}
Mladi uglednik prikazuje veliku skupinu ljudi koji bi bili izvrsni kršćani kada ne bi bilo križa koji moraju ponijeti, nikakvog ponižavajućeg tereta koji će trpjeti, nikakvih zemaljskih prednosti kojih se moraju odreći, žrtvovanja imovine ili osjećaja. Krist im je povjerio kapital talenata i sredstava te očekuje odgovarajući povrat. To što imamo nije naše, već treba biti upotrijebljeno u služenju Onome od koga smo primili sve što imamo. (R&H, 21. ožujka 1878.){SUS 152.2}
Vjera je rijetka među bogatima
Stabilna vjera rijetka je među bogatim ljudima. Rijetka je prava vjera poduprta djelima. Ali nikome tko posjeduje takvu vjeru neće nedostajati utjecaja. Oni će biti slični Kristu u nesebičnoj dobroti i djelu spašavanja duša. Kristovi sljedbenici trebali bi cijeniti duše kao što ih je On cijenio. Njihove simpatije trebale bi prionuti uz djelo Njihovog dragog Otkupitelja i oni bi trebali uz bilo koju žrtvu spašavati ono što je otkupljeno Njegovom krvlju. Što su novac, kuće i zemljišta u usporedbi sa samo jednom dušom? (R&H, 23. veljače 1886.){SUS 152.3}
Bogatstvo nije otkupnina za prijestupnika
Sva bogatstva, čak ni najveća, ne mogu sakriti ni najmanji grijeh od Boga. Niti će bogatstvo ni intelekt biti prihvaćeni kao otkupnina za prijestupnika. Samo pokajanje, prava poniznost, skrušeno srce i pokajnički duh bit će ugodni Bogu.{SUS 153.1}
Ima mnogo vjernika u našim crkvama koji bi trebali donijeti velike prinose i ne zadovoljavati se davanjem jadnih darova Onome koji je toliko učinio za njih. Nemjerljiv blagoslovi silaze na njih, a kako malo oni vraćaju svojem Darovatelju! Neka oni koji su doista hodočasnici i stranci na Zemlji sada pošalju svoje blago pred sobom u nebesku zemlju u obliku tako potrebnih darova za Gospodnju riznicu. (R&H, 18. prosinca 1888.) {SUS 153.2}
Bilo mi je pokazano da ne postoji nedostatak sredstava među adventistima koji drže subotu. Trenutačno je njihova najveća opasnost u gomilanju imovine. Neki stalno uvećavaju svoje brige i poslove, preopterećeni su. Rezultat je da su gotovo zaboravili na Boga i potrebe Njegovog djela; oni su duhovno mrtvi. Trebali bi dati svoj prinos kao žrtvu Bogu. Žrtva se ne povećava, već se smanjuje i troši. … Velik dio sredstava među našim vjernicima samo se pokazuje štetnim za one koji ih čuvaju. (1T 492){SUS 153.3}
Kako se Božji narod približava opasnostima posljednjih dana, Sotona vodi žive razgovore sa svojim anđelima o tome koji je najuspješniji plan za slabljenje njihove vjere. On vidi da su popularne crkve već uspavane njegovom prijevarnom silom. Privlačnim krivotvorinama i lažnim čudesima on ih drži pod svojom vlašću. Stoga usmjerava svoje anđele da postave zamke onima koji čekaju drugi Kristov dolazak i drže sve Božje zapovijedi.{SUS 154.1}
Veliki zavodnik kaže: “Moramo paziti na one koji usmjeravaju pozornost ljudi na Jahvinu subotu; oni će navesti mnoge da uvide zahtjeve Božjeg zakona, a isto svjetlo koje otkriva pravu subotu, otkriva i Kristovu službu u nebeskom Svetištu i pokazuje da je u tijeku završno djelo za spasenje čovjeka. Držite umove ljudi u tami dok se taj posao ne završi, a moramo se pobrinuti i za svijet i crkvu….”{SUS 154.2}
“Idite, učinite posjednike zemljišta i novca pijanima od briga ovoga života. Prikažite im svijet u najljepšem svjetlu kako bi čuvali svoje blago ovdje i učvrstili svoje osjećaje prema zemaljskim stvarima. Moramo učiniti najbolje što možemo kako bismo spriječili one koji rade u Božjem djelu da dobiju sredstva koja će upotrijebiti protiv nas. Držite taj novac u našim redovima. Što više sredstava dobiju oni, nanijet će veću štetu našem kraljevstvu otimajući nam ljude koji su pod našom vlašću. Potrudite se da se više brinu za novac nego za izgradnju Kristovog kraljevstva i širenje istine koju mrzimo, i tada se ne trebamo plašiti njihova utjecaja jer znamo da će svaka sebična, pohlepna osoba pasti pod naš utjecaj i da će konačno biti odvojena od Božjeg naroda.” (TM 472-474){SUS 154.3}
Sotona je stari varalica. Posljedice njegovih kušnji gore su od bilo kojeg zemaljskog gubitka koji možemo zamisliti, gore i od same smrti. Oni koji kupuju uspjeh po strašnoj cijeni pokoravanja Sotoninoj volji i planovima, otkrit će da su učinili loš izbor. Trgovanje sa Sotonom skupo se naplaćuje. Prednosti koje on nudi su iluzija. Velike nade koje nudi donose gubitak onoga što je dobro i sveto i čisto. Sotonu uvijek dočekajmo riječima: “Pisano je.” “Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.” (Psalam 128,1.2)…{SUS 155.1}
Staza postavljena pred Gospodnjim otkupljenicima daleko je iznad svih svjetovnih programa i postupaka. Oni koji po njoj hode trebaju pokazati svojim djelima čistoću svojih načela. (Sigu s, 24. veljače 1909.){SUS 155.2}
Bogataši se nalaze u opasnosti da uživaju u ugađanju sebi, u zadovoljavanju apetita, u osobnom ukrašavanju i uljepšavanju svojih domova. Za takve ciljeve tobožnji kršćani ne oklijevaju trošiti neumjereno, pa čak i pretjerano. No kada se od njih traži da stave u Gospodnju riznicu kako bi poduprli Njegovo djelo i omogućili njegov napredak na Zemlji, mnogi prigovaraju. Izraz lica koje je blistalo dok je planiralo kako bi ugađalo sebi, mijenja se i više ne ođsjajuje radošću kada Božje djelo vapi za njihovom darežljivošću. I možda, misleći da ne mogu bolje, oni udijele ograničeni iznos, daleko manji od onoga koji su potrošili na nepotrebne užitke. Ali ne pokazuju nikakvu pravu ljubav prema Kristu, nema ozbiljnog zanimanja za spas drago cjenih duša. Nije nikakvo čudo da je kršćanski život tih ljudi u najboljem slučaju samo zakržljalo i bolesno postojanje! Ako ta kve osobe ne promijene svoj smjer, njihovo će svjetlo iščeznuti u tami. (R&H, 16. svibnja 1882.){SUS 155.3}
Nagomilano bogatstvo nije samo beskorisno, ono je prokletstvo. U ovome životu ono je zamka za dušu koja odvlači privrženost daleko od nebeskog blaga. U veliki Božji dan čovjekovo će bogatstvo optužiti svojega posjednika za neiskorištene talente i zanemarene prilike.{SUS 157.1}
Ima mnogih koji u svojem srcu terete Boga da je teški gospodar jer polaže pravo na njihove posjede i njihove usluge. Ali mi ne možemo donijeti Bogu ništa što nije Njegovo. “Od tebe je sve”, rekao je kralj David, “i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Sve stvari su Božje ne samo po stvaranju, već i po otkupljenju. Sve blagoslove ovoga života i života koji dolazi dobivamo s utisnutim golgotskim križem. (R&H, 23. prosinca 1902.){SUS 157.2}
Kada bude udomaćena u srcu po Božjem Duhu, istina će istisnuti ljubav prema bogatstvu. Isusova ljubav i ljubav prema novcu ne mogu boraviti u istom srcu. Božja ljubav tako daleko nadilazi ljubav prema novcu da onaj koji ga posjeduje raskida sa svojim bogatstvom i postaje odan Bogu. Njega tada vodi ljubav da služi potrebama nevoljnih i pomaže Božjem djelu. Njegov je najveći užitak da ispravno raspodijeli dobra svojega Gospodara. Ništa što ima on ne smatra svojim i vjerno izvršava svoje dužnosti kao Božji upravitelj. U tom će slučaju održati obje velike zapovijedi Zakona: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!” i: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” (Matej 22,37.39){SUS 157.3}
Samo tako bogataš može ući u Božje kraljevstvo. “I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni.” (Matej 19,29) Tu je nagrada onima koji se žrtvuju za Boga. Oni primaju stostruko u ovom životu, a baštinit će i vječni život. (R&H, 16. rujna 1884.){SUS 158.1}
Ako Božji upravitelji izvrše svoju dužnost, ne postoji opasnost da će se bogatstvo povećati tako naglo da postane zamka, jer će se koristiti s praktičnom mudrošću i Kristovom darežljivošću. (R&H, 16. svibnja 1882.) {SUS 158.2}
Imovinu bi trebalo cijeniti, ali ne gomilati
Onaj tko je u potrazi za vječnim blagom, treba za njim težiti s daleko većom ozbiljnošću i upornošću i s nastojanjem koje je razmjerno vrijednosti cilja kojemu ide. Svjetovni čovjek žudi za zemaljskim, prolaznim stvarima. On stavlja svoje blago u zemlju i radi upravo ono što mu je Isus rekao da ne smije činiti.{SUS 158.3}
Iskreni kršćanin cijeni upozorenje koje mu upućuje Isus, vrši Njegovu riječ i tako polaže svoje blago na Nebo, baš kao što mu je rekao Otkupitelj svijeta. On smatra da je vječno blaženstvo vrijedno ustrajnog i neumornog truda. On ne rasipa svoje napore. Privržen je stvarima koje su gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga. Preobražen milošću, njegov je život sakriven s Kristom u Bogu.{SUS 158.4}
Ni na koji način on nije izgubio sposobnost sakupljanja, već upošljava sve svoje aktivne snage u potrazi za duhovnim postignućima; i tada će sve talente koji su mu povjereni cijeniti kao Božje darove koje treba iskoristiti Njemu na slavu. On će imovinu cijeniti a ne gomilati, i to cijeniti samo u onolikoj mjeri u kojoj se može koristiti za širenje istine, raditi kao što je Krist radio dok je bio na Zemlji da blagoslovi čovječanstvo. U tu svrhu on će upotrijebiti svoje snage ne da ugađa sebi ili veliča sebe, već da razvije svaki dar koji mu je povjeren kako bi mogao ispuniti zadaću koju mu je Bog povjerio. Za njega se može reći da nije u poslu lijen, da je gorljiv u duhu i da služi Gospodinu, kao što stoji u nalogu apostola Pavla.{SUS 158.5}
Bog ne osuđuje razboritost i dalekovidnost u korištenju stvari ovoga života, ali grozničava skrb i pretjerana tjeskoba zbog svjetovnih stvari nisu u skladu s Njegovom voljom. (R&H, 1. ožujka 1887.){SUS 159.1}
S obzirom na ono što Nebo poduzima da spasi izgubljene, kako mogu dionici bogatstva Kristove milosti uskratiti svoju pomoć i svoje suosjećanje svojim bližnjima? Kako se mogu prepuštati ponosu zbog svojeg položaja ili klase, a prezirati nesretne i siromašne?{SUS 160.1}
Činjenica je da ponos zbog statusa i tlačenje siromašnih koje prevladava u svijetu, postoji i među takozvanim Kristovim sljedbenicima. Kod mnogih su zamrznute simpatije koje bi trebali u punoj mjeri pokazati prema čovječanstvu. Ljudi prisvajaju sebi darove koji su im povjereni kako bi ponizno blagoslivljali druge. Bogati žaloste lica siromašnih i tako stečena sredstva koriste za popuštanje svojem ponosu i sklonosti taštog pokazivanja čak i u Božjem domu. Siromašne se tjera da se osjećaju kako je za njih preskupo da prisustvuju bogoslužju. Mnogi smatraju da samo bogati mogu sudjelovati u javnom štovanju Boga kako bi se ostavio dobar dojam na svijet. Da nije Gospodin otkrio svoju ljubav prema siromašnima i niže rangiranima koji su skrušena srca, ovaj bi svijet bio tužno mjesto za siromašnog čovjeka. …{SUS 160.2}
Otkupitelj svijeta bio je Sin siromašnih roditelja i kada je kao Dijete bio prikazan u hramu, Njegova je majka mogla donijeti samo prinos određen za siromašne par grlica ili golubića. On je bio najdragocjeniji dar Neba našemu svijetu, neprocjenjivi poklon, pa ipak je dobio priznanje samo putem najmanjeg prinosa. Dok je hodio Zemljom, naš je Spasitelj sve dijelio sa siromašnima i običnim pukom. Samoodricanje i žrtva obilježavali su Njegov život.{SUS 160.3}
Sve prednosti i blagoslove koje uživamo potječu samo od Njega; mi smo upravitelji Njegove milosti i Njegovih privremenih darova; najmanji talenat i najponiznija usluga mogu biti ponuđeni Isusu kao posvećeni dar, i s mirisom Njegovih vlastitih zasluga On će ga prikazati Ocu. Ako ono najbolje što imamo prinesemo iskrenog srca, u ljubavi prema Bogu, sa žarkom željom da učinimo uslugu Isusu, dar je u potpunosti prihvatljiv. Svatko može položiti svoje blago na Nebo. Za svakog bi se moglo reći: “Da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni, da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život.“ (1. Timoteju 6,18.19){SUS 161.1}
Božja je volja da i bogati i siromašni budu usko povezani vezama suosjećanja i uslužnosti. On ima plan za svakoga od nas pojedinačno. Svakome tko Mu želi služiti On je dodijelio posao. On nas obvezuje da se zainteresiramo za svaku ljudsku patnju ili potrebu za koju saznamo.{SUS 161.2}
Naš Gospodin Isus Krist bio je bogat, pa ipak je radi nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. On traži od svakoga kome je povjerio svoje zemaljske blagoslove da slijedi Njegov primjer. Isus kaže: “Jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom, i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete.“ (Mark 14,7) Potreba i jad u svijetu stalno zahtijevaju našu sućut i suosjećanje, a Spasitelj izjavljuje daje služenje nemoćnima i onima koji pate Njemu najugodnija služba. “Podijeliti kruh svoj s gladnima,” kaže On, “uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Izaija 58,7) Mi trebamo služiti bolesnima, hraniti gladne, odjenuti gole i podučiti neuke.{SUS 161.3}
Mnogi se žale na Boga što je svijet tako pun potrebe i patnje. Ali Gospodin je Bog dobročinstva i preko svojih predstavnika, kojima je povjerio svoja dobra, On zadovoljava sve potrebe svojih stvorenja. On se pobrinuo da potrebe svih budu izobilno zadovoljene, i kada ljudi ne bi zloupotrebljavali svoje darove i sebično ih uskraćivali svojim bližnjima, nitko ne bi trpio oskudicu. (R&H, 20. lipnja 1893.){SUS 162.1}
Nikad ne bismo smjeli biti hladni i odbojni, pogotovo kada radimo sa siromašnima. Svakome treba pokazati ljubaznost, simpatije i suosjećanje. Pristranost prema bogatima odbojna je Bogu. Kada zanemarujemo Njegovu potrebitu djecu, zanemarujemo Isusa. Ona nisu bogata u dobrima ovoga svijeta, ali draga su Njegovom srcu punom ljubavi. Bog ne priznaje nikakvu razliku među staležima. Kod Njega nema klasa. U Njegovim očima ljudi su jednostavno ljudi, dobri ili loši. U dan konačnog obračuna, položaj, stalež ili bogatstvo neće ni za dlaku promijeniti ničiji slučaj. Svevideći Bog sudit će ljudima po tome kakvi su u čistoći, plemenitosti, u ljubavi prema Kristu….{SUS 162.2}
Krist je izjavio da siromašnima treba propovijedati Evanđelje. Nikada Božja istina nije ljepša nego kada dopre do potrebitih i bijednih. Tada svjetlo Evanđelja sjaji u najblistavijoj jasnoći rasvjetljavajući kolibu seljaka i grubu kućicu radnika. Tu su Božji anđeli i njihova prisutnost čini koru kruha i čašu vode gozbom. Oni koji su bili zanemareni i napušteni od svijeta, uzdignuti su kao sinovi i kćeri Svevišnjega. Uzdignuti iznad bilo kakvog položaja koji svijet može dati, oni u Isusu Kristu sjede na nebesima. Možda nemaju zemaljsko blago, ali su pronašli dragocjeni biser. (R&H, 21. srpnja 1910.){SUS 162.3}
Nije mudro davati bez provjere svakome tko moli za našu pomoć jer na taj način možemo poticati lijenost, neumjerenost i razmetanje. Ali ako netko dođe na vaša vrata i kaže da je gladan, neka ne ode praznih ruku. Dajte mu nešto za jesti od onoga što imate. Vi ne znate njegove okolnosti i možda je njegovo siromaštvo posljedica nesretnih okolnosti.{SUS 163.1}
Ali među onima čije potrebe zahtijevaju našu pozornost, udovica i siroče imaju prednost u našim dobrim djelima suosjećanja i skrbi. “Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta.” (Jakov 1,27; Šarić){SUS 163.2}
Otac koji je umro u vjeri i počiva na vječnom Božjem obećanju, napustio je najmilije u punom povjerenju da će se Gospodin pobrinuti za njih. A kako Gospodin daje tim ožalošćenima? On ne čini čudo šaljući manu s neba, ne šalje gavrane da im donesu hranu, ali čini čudo u ljudskim srcima protjeruje sebičnost iz duše, otvara izvore dobročinstva. On stavlja na kušnju ljubav svojih sljedbenika prepuštajući njihovom smilovanju one koji su ožalošćeni, jadni i siroti. To su u posebnom smislu oni najmanji na koje Krist gleda, oni čije Ga zanemarivanje vrijeđa. Oni koji zanemaruju njih, zapravo zanemaruju Krista u osobi Njegovih ojađenih.{SUS 163.3}
Svako ljubazno djelo učinjeno za njih u Isusovo ime On prihvaća kao da je učinjeno Njemu osobno jer poistovjećuje svoje interese s interesima čovječanstva koje pati; On je svojoj Crkvi povjerio veliko djelo pomaganja i blagoslivljanja potrebitih i onih koji pate. Gospodnji blagoslov počivat će na svima koji takvima budu služili spremnog srca.{SUS 164.1}
Dok pobjeda ne proguta smrt, uvijek će biti siročadi koju treba zbrinuti, onih koji će patiti na mnogo načina ako im ne pomogne suosjećanje i blagonaklonost naših vjernika. Gospodin nam nalaže da uvedemo “pod krov svoj beskućnike”. Kršćanstvo mora osigurati očeve i majke tim beskućnicima. Suosjećanje prema udovicama i siročadi očitovano u molitvama i djelima, spomenut će se pred Bogom i bit će nagrađeno u vječnosti….{SUS 164.2}
Milosrđe kao dokaz našeg jedinstva s Bogom
Bog nam daje svoje blagoslove da mi možemo dalje davati drugima. I dok postajemo provodnici kroz koje će poteći Njegova ljubav, On će držati te kanale opskrbljenima. Kada molimo Boga za svoj svakidašnji kruh, On gleda ravno u naše srce da vidi bismo li mi taj kruh dali drugima, potrebitijima od sebe. Kada molite: “Bože, smiluj se meni grešniku!” (Luke 18,13) On gleda biste li i vi pokazali samilost prema onima s kojima živite. To je dokaz naše povezanosti s Bogom ako smo milosrdni kao što je milosrdan naš Otac koji je na nebesima. Ako smo Njegovi, i mi ćemo radosna srca činiti ono što On nama govori, ma kako bilo neugodno, koliko god to moglo biti suprotno našim osjećajima….{SUS 164.3}
Činjenjem Kristovih djela, služeći kao što je On činio onima koji pate i ojađenima, mi razvijamo kršćanski karakter. Za naše je dobro što nas je Bog pozvao da živimo životom samoodricanja u Kristovo ime, nosimo križ, radimo i žrtvujemo se u spašavanju onih koji su izgubljeni. Gospodnji proces rafiniranja, pročišćavanja osnovnog materijala, čini da se dragocjene osobine karaktera koje su u Kristu Isusu, pojave i u vjerniku. Sva troska mora biti očišćena iz duše putem posvećenja istinom….{SUS 165.1}
Kristovom milošću naši napori u blagoslivljanju drugih nisu samo sredstvo našeg rasta u milosti, već će oni utjecati i na našu budućnost, vječnu sreću. Onima koji su bili Kristovi suradnici, bit će rečeno: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,21) (R&H, 27. lipnja 1893.){SUS 165.2}
Ne treba pomagati onima koji dokolice
Davanje osobnih darova ili crkvenog novca muškarcima i ženama koji dokoliče, potiče ih da žive s pogrešnim navikama. Takvo bi ponašanje trebalo izbjegavati. Svakoga muškarca, ženu i dijete treba podučiti praktičnom, korisnom radu. Svi trebaju naučiti neki zanat. To može biti pravljenje šatora ili neki drugi posao, ali svi bi trebali biti osposobljeni da koriste svoje snage u neku svrhu. I Bog je spreman uvećati sposobnosti svih koji žele biti poučeni u marljivim navikama. Rečeno nam je: “Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodinu.” (Rimljanima 12,11; DK) Bog će blagosloviti sve koji paze na svoj utjecaj u tom pogledu. (R&H, 13. ožujka 1900.){SUS 165.3}
Preusmjeravanje sredstava iz misionske blagajne
U mnogim su slučajevima sredstva koja bi trebala biti posvećena misijskom radu preusmjerena u druge kanale iz pogrešnih pobuda dobročinstva. Mi možemo pogriješiti u odvajanju darova za siromašne koji im neće biti na blagoslov, navodeći ih da se osjećaju kako se ne trebaju truditi niti paziti u gospodarenju sredstvima jer se drugi brinu za njih. Mi ne bismo smjeli odobravati lijenost ili poticati navike ugađanja sebi osiguravajući sredstva za takvo što. Dok dostojne siromašne ne treba zanemariti, sve bi trebalo poučiti, koliko je to moguće, da pomognu sami sebi.{SUS 166.1}
Teret našega posla je spasenje duša. Za to je Krist podnio veliku žrtvu, i to je ono što nas pokreće na činjenje dobra. (Historical Sketches ofthe Foreign Missions ofthe Seventh-day Adventists, str. 293){SUS 166.2}
U potrebi i nevolji Božja djeca prizivaju Boga. Mnogi umiru zbog nedostatka sredstava za životne potrebe. Njihov je vapaj čuo Gospodin Sabaot. On će pozvati na strogi obračun one koji su zanemarili Njegove potrebite. Što će ti sebični bogataši učiniti kada ih Gospodin upita: “Što si učinio s novcem koji sam ti dao da ga koristiš za mene?” “Ovi će otići u muku vječnu.” (Matt 25,46) Gospodin će im reći: “Idite od mene, prokleti. … Jer bijah gladan, ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti; bijah putnik, i ne primiste me; go, i ne obukoste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!” (Matt 25,41-43){SUS 166.3}
Vapaji tuge svijeta čuju se posvuda oko nas. Grijeh baca svoju sjenu na nas. Pripremimo se na suradnju s Gospodinom. Zadovoljstvo i snaga ovoga svijeta će proći. Nitko ne može ponijeti svoje zemaljsko blago u vječni svijet. Ali će život proveden u vršenju Božje volje ostati zauvijek. Rezultati ulaganja u Božje djelo vidjet će se u Božjem kraljevstvu. (R&H, 31 siječnja 1907.){SUS 166.4}
Procvat velikodušnosti u siromaštvu
34.Poziv na velikodušnost…………………… 155
35.Dragocjeno u Božjim očima……………… 161
U svojem radu po crkvama apostol Pavao je u srcima novoobraćenika neumorno nastojao potaknuti želju da učine velike stvari za Boga. Često ih je pozivao da pokažu darežljivost. U govoru koji je održao efeškim starješinama o svojem radu među njima, rekao je: „U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’” Acts 20:35. {SUS 171.1}
„Ovo vam velim”, pisao je Korinćanima, „tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.” 2 Corinthians 9:6, 7. {SUS 171.2}
Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromašni u svjetovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Boga i Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evanđelje. Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomoć za židovske vjernike, Pavao je isticao darežljivost obraćenika u Makedoniji kao primjer drugim crkvama. U pismu korintskim vjernicima apostol je usmjerio njihovu pozornost na milost „koju je Bog dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kušnji nevoljama obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaštvo rodilo bogatom darežljivošću… (jer su) prema svojim mogućnostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj službi milosrđa u korist svetih.“ 2 Corinthians 8:1-4. {SUS 171.3}
Spremnost makedonskih vjernika da žrtvuju bila je posljedica iskrenog posvećenja. Pokrenuti Duhom Božjim, „sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu” (2 Corinthians 8:5), a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupiranje Evanđelja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovali su se što se mogu odreći čak i onoga što je njima potrebno, da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokušao obuzdati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnosti i iskrenosti, i u lj ubavi prema braći, oni su se rado odricali i tako obilovali u plodovima darežljivosti.{SUS 172.1}
Kad je Pavao poslao Tita u Korint da utvrdi tamošnje vjernike, tražio je da tu crkvu upozna s milošću davanja, a u osobnom pismu upućenom vjernicima dodao je i svoju molbu. „Kako se u svemu ističete,“ molio ih je, ,,u vjeri, u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revnosti i u Ijubavi prema nama istaknite se i u ovom djelu milosrđa!” ,,A sad i dovršite to djelo: kao što ste bili spremni htjeti, tako budite spremni i izvršiti prema svojim mogućnostima. Spremnost je, ako postoji, ugodna po onome što tko ima, a ne po onome čega stvarno nema.“ ,,A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo… tako ćete postati bogati u svemu za svaku darežljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu,“ 2 Corinthians 8:7, 11, 12; 9:8-11. {SUS 172.2}
Nesebična darežljivost izazvala je u prvoj Crkvi mnogo radosti jer su vjernici znali da njihov trud pomaže slanju evanđeoske vijesti onima koji se nalaze u tami. Njihova dragovoljnost svjedočila je o tome da nisu uzalud primili Božju milost. Što je osim posvećenja Duhom moglo proizvesti takvu darežljivost? U očima vjernika i nevjernika bilo je to čudo milosti. (Djela apostolska, str. 215.216){SUS 172.3}
“Ustade on [Ilija] i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: ‘Donesi mi malo vode u vrču da pijem!’ Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: ‘Donesi mi i malo kruha u ruci!”’ (1. Kgs 1,10.11){SUS 173.1}
Ovaj siromašni dom teško je pritiskala glad, pa je čak i jadnih obroka počelo nedostajati. Dolazak Ilije upravo onoga dana kad se udovica bojala da će morati odustati od borbe za preživljavanje, stavio je na tešku kušnju njezinu vjeru u snagu živoga Boga da se pobrine za njezine potrebe. Ali čak i u krajnjoj nestašici, ona je posvjedočila svoju vjeru pokorivši se zahtjevu stranca koji je zatražio da s njime podijeli posljednju mrvicu hrane.{SUS 173.2}
Odgovarajući na Ilijin zahtjev da mu donese hrane i vode, udovica je rekla: „Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu, da pojedemo i da umremo.” (r. 12) Ilija joj je odvratio: „Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. ]er ovako govori Jahve, Bog Izraelov: u ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.” (rr. 13.14){SUS 173.3}
Nije se mogao zahtijevati veći ispit vjere od ovoga. Udovica je i dosad postupala prema svim strancima ljubazno i velikodušno. A sada, bez obzira na patnje kojima bi izložila sebe i svoga sina, uzdajući se u Boga Izraelova da namiri sve njezine potrebe, ona je položila ovaj najveći ispit gostoljubivosti, uči nivši „kako je rekao Ilija”, (r. 15){SUS 173.4}
Divno je bilo gostoprimstvo koje je Božjem proroku ukazala ova žena Feničanka, i divno je bila nagrađena njezina vjera i njezina velikodušnost. ,,I za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.“ (rr. 15.16) …{SUS 174.1}
Udovica iz Sarfate podijelila je svoje mrvice s Ilijom, a zauzvrat je njezin život i život njezina sina bio sačuvan. I svima koji u vrijeme nevolje i oskudice pokažu samilost i pruže pomoć onima kojima je pomoć još potrebnija nego njima, Bog je obećao veliki blagoslov. On se nije promijenio. Njegova moć nije sada ništa manja nego u Ilijine dane. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 83.84){SUS 174.2}
Isus je bio u predvorju u kome su se nalazila spremišta za darove i pozorno je promatrao one koji su dolazili priložiti svoje darove. Mnogi bogataši donosili su velike sume koje su razmetljivo prilagali. Isus ih je sa žalošću promatrao, ali ništa nije govorio o njihovim velikodušnim darovima. Ubrzo se njegovo lice razvedrilo kad je vidio siromašnu udovicu kako se tiho približava, kao da se boji biti primijećena. Dok su bogati i oholi prilazili položiti svoje darove, ona se ponizno povukla i ostala postrani. Pa ipak, čeznula je da učini nešto za djelo koje je voljela ma kako to neznatno bilo. Gledala je dar u svojoj ruci. Bio je vrlo mali u usporedbi s darovima onih koji su bili oko nje, ali to je bilo sve što je imala. Čim je dobila priliku, brzo je ubacila svoje dvije lepte i žurno se okrenula da ode. Međutim, dok je ovo činila, zamijetila je Isusa koji ju je pozorno promatrao.{SUS 174.3}
Spasitelj je pozvao svoje učenike i usmjerio im pozornost na udovičino siromaštvo. Tada su riječi Njegove pohvale doprle do njezinog uha: „Uistinu, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od sviju.” (Luke 21,2) Suze radosnice ispunile su njezine oči kad je osjetila da je njezin čin prihvaćen i cijenjen. Mnogi bi joj savjetovali da svoj mali poklon zadrži za svoje potrebe jer bi se u rukama dobro uhranjenih svećenika posvema izgubio među mnogim velikim darovima donesenim u riznicu. Ali Isus je razumio njezinu pobudu. Vjerovala je da je Bog odredio službu u Hramu i željela je učiniti najviše što može da bi je poduprla. Učinila je što je mogla i njezino djelo trebalo je postati spomenikom koji će očuvati sjećanje na nju kroz sva vremena i biti njezina radost u vječnosti. Njezino je srce išlo s njezinim darom; njegova vrijednost procijenjena je ne vrijednošću novčića, već ljubavlju prema Bogu i zanimanjem za Njegovo djelo koje je potaklo ovaj čin.{SUS 175.1}
O siromašnoj udovici Isus je rekao da je „ubacila više od sviju”. Bogati su poklonili od svog obilja, a mnogi od njih da bi ih ljudi vidjeli i poštovali. Njihovi veliki darovi nisu ih lišili udobnosti ili čak raskoši; nisu zahtijevali nikakvu žrtvu i stoga se po vrijednosti nisu mogli usporediti s udovičinom leptom. (Isusov život, str. 506.){SUS 175.2}
Pobude daju karakter našim djelima, stavljajući na njih pečat sramote ili visoke moralne vrijednosti. Bog ne uračunava u najvrednije velika djela koja svako oko vidi i svaki jezik hvali. Male dužnosti radosno obavljene, mali darovi kojima se ne razmeće i koji za ljudske oči izgledaju bezvrijedni često su naj176 veći u Njegovim očima. Srce puno vjere i ljubavi milije je Bogu od najskupocjenijeg dara.{SUS 175.3}
Siromašna udovica dala je ono što joj je bilo potrebno za život da bi učinila ono malo što je učinila. Lišila se hrane dajući te dvije lepte za djelo što ga je voljela. Učinila je to u vjeri, s puno povjerenja da njezin nebeski Otac neće previdjeti njezinu potrebu. Njezin nesebični duh i djetinja vjera zadobili su Spasiteljevu pohvalu.{SUS 176.1}
Među siromašnima je mnogo onih koji čeznu da pokažu svoju zahvalnost Bogu za Njegovu milost i istinu. Oni žarko žele podjednako sudjelovati u podupiranju Njegova djela zajedno sa svojom imućnijom braćom. Njih ne treba obeshrabrivati. Neka i oni prilože svoje lepte u nebesku riznicu. Ako su dane iz srca ispunjenog ljubavlju prema Bogu, ove će naoko sitnice postati posvećeni darovi, neprocjenjive žrtve kojima se Bog raduje i daje blagoslov. (Isusov život, str. 506.507){SUS 176.2}
Služba iz srca čini dar vrijednim. Kada je Veličanstvo Neba postalo Djetešce i bilo povjereno Mariji, ona nije imala mnogo za ponuditi za taj dragocjeni dar. Na žrtvenik je donijela samo dvije grlice, prinos kakav je dopušten siromašnima, ali one su bila ugodna žrtva Gospodinu. Ona nije mogla žrtvovati dragocjenosti poput mudraca s Istoka koji su se došli u Betlehem pokloniti Božjem Sinu; pa ipak Isusova majka nije bila odbačena zbog svojega malog dara. Gospodin je gledao na spremnost njezina srca, a njezina je ljubav taj prinos učinila ugodnim. Dakle, Bog će prihvatiti naš dar, ma kako mali, ako je to najbolje što imamo i ako je prinesen iz ljubavi prema Njemu. (R&H, 9. prosinca 1890.){SUS 176.3}
Među takozvanom Božjom djecom ima muškaraca i žena koji vole svijet i njegove stvari, i te su duše iskvarene svjetovnim utjecajima. Iz svoje su naravi odbacili božansko. Oni provode ciljeve neprijatelja kao oruđa nepravde.{SUS 177.1}
Nasuprot njima stoji pošteni, marljivi siromašni čovjek koji je spreman pomoći onima kojima je pomoć potrebna i koji će prije pretrpjeti nepravdu nego da pokaže škrti, pohlepni duh bogatih. Taj čovjek cijeni čistu savjest i ispravna načela više nego vrijednost zlata. On je spreman učiniti svako dobro koliko je u njegovoj moći. Ako neki plemeniti pothvat treba novac ili njegov rad, on je prvi koji će odgovoriti i često ide daleko iznad svojih stvarnih mogućnosti, uskraćujući sebi neka prijeko potrebna dobra u svrhu obavljanja svoje dobročiniteljske uloge.{SUS 177.2}
Taj se čovjek može pohvaliti samo malenim zemaljskim blagom, on možda izgleda kao da mu nedostaje prosuđivanje i mudrost; njegov utjecaj možda neće biti posebno cijenjen, ali u Božjim očima on je dragocjen. O njemu se možda misli da ima manjkavo shvaćanje, ali on očituje mudrost koja je daleko iznad proračunatog, gramzivog uma kao što je božanski iznad ljudskog, jer sabire sebi blago na Nebu, neiskvareno, neokaljano i nepropadljivo. (R&H, 19. prosinca 1899.){SUS 177.3}
Iskustvo pokazuje da se duh dobročinstva može češće naći među ljudima s ograničenim sredstvima nego među bogatijima. Mnoge koji žude za bogatstvom upropastit će vlastiti posjed. Kada se takvim osobama povjere sredstva, oni često gomilaju ili rasipaju Gospodnji novac, dok Gospodar svakome od njih ne kaže: “Ne možeš više biti upravitelj!” (Luka 16,2) Oni nečasno koriste ono što je tuđe kao da je njihovo. Bog im neće povjeriti vječna bogatstva….{SUS 177.4}
Dar siromaha, plod odricanja kako bi širio dragocjeno svjetlo istine, ugodan je pred Bogom kao mirisni tamjan. Svaki čin žrtvovanja za dobro drugih ojačat će duh dobročinstva u srcu darivatelja zbližavajući ga s Otkupiteljem svijeta koji je bio bogat, ali je za naše dobro postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili.{SUS 178.1}
Najmanji iznos darovan radosno kao rezultat odricanja više vrijedi u Božjim očima nego prinosi onih koji su mogli dati tisuće i još uvijek ne osjećati nedostatak. Sirota udovica koja je ubacila dva novčića u Gospodnju riznicu pokazala je ljubav, vjeru i dobronamjernost. … Božji blagoslov nad tim iskrenim darom učinio ga je izvorom velikih blagoslova.{SUS 178.2}
Udovičini darovani novčići su kao mali potok koji teče kroz stoljeća i širi se i produbljuje, utječući na tisuće smjerova u širenju istine i pomaganju potrebitima. Utjecaj tog malog dara djelovao je na tisuće srca u svakom razdoblju i u svakoj zemlji. Rezultat je da su bezbrojni darovi tekli u Gospodnju riznicu od darežljivih, samopožrtvovnih siromaha. I opet, njezin je primjer potaknuo na dobra djela tisuće samozadovoljnih, sebičnih i sumnjičavih, i njihovi su darovi također doprinijeli vrijednosti njezina prinosa. (Signs, 15. studenoga 1910.){SUS 178.3}
Darovatelji su nagrađeni iako su darovi pogrešno upotrijebljeni
Obitelji u siromaštvu koje su osjetile utjecaj posvećujuće istine i koje je stoga cijene i osjećaju zahvalnost Bogu zbog nje, mislile su da bi mogle i trebale lišiti sebe čak i životnih potreba kako bi donijele svoje prinose u Gospodnju riznicu. Neki se odriču odjevnih predmeta koji su im doista potrebni. Drugi su prodali svoju jedinu kravu i posvetili Bogu sredstva koja su tako zaradili. U iskrenosti svoje duše, sa suzama zahvalnicama, osjećajući prednost što mogu doprinijeti Božjemu djelu, oni su se poklonili pred Gospodinom svojim prinosom te su prizvah Njegov blagoslov dok su davali, moleći da dar bude sredstvo kojim će spoznaja istine doprijeti do duša u tami.{SUS 179.1}
Tako posvećena sredstva ne usmjeravaju se uvijek onako kako su požrtvovni darivatelji zamislili. Pohlepni, sebični ljudi, koji nemaju duh samoodricanja ili samopožrtvovnosti, nevjerno su upravljali sredstvima koja su donesena u riznicu i pljačkali su Božju blagajnu prisvajajući sredstva koja nisu pravedno zaradili. Svojim neposvećenim, bezobzirnim upravljanjem potrošili su i rasuli sredstva koja su bila posvećena Bogu s molitvama i suzama….{SUS 179.2}
Iako se tako posvećena sredstva pogrešno upotrebljavaju da se ne ostvaruje cilj koji je darivatelj imao u vidu na slavu Bogu i spasenje duša oni koji su žrtvovali iskrene duše, s Božjom slavom na umu, neće ostati bez svoje nagrade. (2T 518,519){SUS 179.3}
Onako kako to procjenjuje nebeska bilanca
U bilanci Svetišta, darovi siromašnih koji su prineseni iz 180 ljubavi prema Kristu, ne procjenjuju se prema iznosu, već prema ljubavi koja pokreće na žrtvu. Isusova se obećanja jednako odnose na darežljivog siromaha koji ima malo, ali koji to malo daje od srca, kao i na bogataša koji daje od svojeg izobilja. Siroti čovjek žrtvuje od svoje neimaštine, što on osjeti. On sebe lišava nekih stvari koje treba za vlastitu dobrobit, dok bogataš daje od svojega obilja i ne osjeća gubitak, ne uskraćuje sebi ništa što stvarno treba. Stoga se svetost u prinosima siromašnog čovjeka ne nalazi u bogataševu daru, jer bogati daje od svojega izobilja. Božja je providnost uredila plan sustavnog dobročinstva za dobrobit čovjeka. Njegova providnost nikad ne miruje. Ako Božji sluge slijede vodstvo Njegove providnosti, svi će biti aktivni sudionici. (3T 398,399){SUS 180.1}
- Dobra će se primati kako se budu davala 167
37………………………………… Bog priprema put……. 170
38…………………….. Rad na prikupljanju žetve……. 173
Dobra će se primati kako se budu davala
Dok smo na ovome svijetu i dok se Božji Duh trudi oko svijeta, mi trebamo primati kao i služiti. Svijetu trebamo dati svjetlo istine kako je prikazana u Svetome pismu, i trebamo primati od svijeta ono na što ih je Bog potaknuo u ime Njegovog djela. Gospodin i dalje pokreće srca kraljeva i vladara u korist svojega naroda, i oni koji su tako duboko zainteresirani za pitanja vjerske slobode ne trebaju odbaciti nijednu uslugu niti se odreći pomoći na koju je Bog potaknuo ljude da je daju za napredak Njegovog djela.{SUS 183.1}
U vezi s tim važnim predmetom nalazimo primjere u Božjoj riječi. Kir, perzijski kralj, objavio je po svemu svojem kraljevstvu i to dao zapisati: “Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.’” (Ezra 1,2-4) Drugi je proglas izdao Darije o gradnji Gospodnjeg doma, a zabilježen je u šestom poglavlju Ezre.{SUS 183.2}
Gospodin Bog Izraelov stavio je dobra u ruke nevjernika, ali njih treba iskoristiti za djela koja moraju biti učinjena za pali svijet. Posrednici preko kojih ti darovi dolaze mogu otvoriti putove kojima može napredovati istina. Oni možda baš i ne vole taj posao niti vjeruju u Krista, kao ni Njegove riječi, ali njihove darove ne treba zbog toga odbacivati….{SUS 183.3}
Višeput mi je pokazano da bismo primili daleko više dobara nego što postižemo na druge načine kada bismo pristupali ljudima mudro, upoznali ih s našim radom i dali im priliku da urade one stvari koje će poslužiti za napredak Božjeg djela. (T’M 202,203){SUS 184.1}
Nehemija se nije oslanjao na nesigurno. Sredstva koja su mu nedostajala tražio je od onih koji su mu ih bih sposobni pružiti. Gospodin je i sada voljan djelovati na srca onih koji upravljaju Njegovim dobrima i pokrenuti ih da prilože za djelo istine. Oni koji rade za Njega trebaju se poslužiti sredstvima koja su priložili ljudi pokrenuti Božjim Duhom. Ovi darovi mogu prokrčiti putove kojima će svjetlo istine biti odneseno u mnoge tamne krajeve. Darovatelji možda neće imati vjere u Krista, možda neće poznavati ni Njegovu Riječ; ali zbog toga ne smijemo odbijati njihove darove. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 403.404){SUS 184.2}
Božje djelo sada treba napredovati brzo i ako Njegov narod odgovori na Njegov poziv, On će učiniti da vlasnici imovine budu spremni darovati svoja sredstva i time omogućiti da se Njegovo djelo na Zemlji dovrši. “Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrews 11:1) Vjera u Božju riječ clat će Božjem narodu u posjed imovinu koja će mu omogućiti da radi u velikim gradovima koji čekaju na poruku istine. (9T 272,273){SUS 184.3}
Vi preispitujete darove s obzirom na to jeste li ih primili od nekršćana ili bezbožnika. To pitanje nije neobično, ali ja bih vas ipak pitala: tko posjeduje naš svijet? Tko je pravi vlasnik kuća i zemljišta? Nije li to Bog? On ima obilje u našemu svijetu koje je stavio u ruke ljudi, od kojega gladni trebaju dobiti hranu, goli odjeću, beskućnici dom. Gospodin bi pokrenuo svjetovne ljude, čak i idolopoklonike, da daju od svojega izobilja za potporu Djela kad bismo im se približili mudro i dali im priliku da učine one stvari koje bi im služile na čast. I ono što bi oni dali, nama bi bila prednost primiti.{SUS 185.1}
Trebamo se upoznati s ljudima na visokim položajima i biti mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi kako bismo imali koristi od njih, jer će Bog pokrenuti njihove misli da učine mnoge stvari za dobro Njegovog naroda. Kad bi prave osobe iznijele potrebe Božjeg djela u pravome svjetlu onima koji imaju sredstva i utjecaj, ti bi ljudi mogli učiniti mnogo za napredak Božjih ciljeva u našem svijetu. Mi smo zapostavili povlastice i prednosti od kojih bismo možda imali koristi jer smo odlučili ostati neovisni o svijetu. Ali nije potrebno žrtvovati nijedno načelo istine da bismo iskoristili svaku priliku da unaprijedimo Božje djelo. (TM 197,198){SUS 185.2}
Ako se potrebe Božjeg djela prikažu u pravom svjetlu onima koji imaju sredstva i utjecaj, ti ljudi bi mogli učiniti mnogo za unapređenje ciljeva sadašnje istine. Božji narod izgubio je brojne povlastice koje su mu mogle donijeti prednost da nije odlučio ostati neovisan o svijetu.{SUS 186.1}
U Božjoj providnosti mi se svakodnevno susrećemo s neobraćenima. Svojom desnicom Bog priprema put pred nama kako bi Njegovo djelo moglo brzo napredovati. Kao Njegovi suradnici, pred nama je sveti posao koji trebamo obaviti. Mi ćemo odgovarati za one koji su na visokim položajima; zbog njih trebamo proširiti milostivi poziv na svadbenu gozbu.{SUS 186.2}
Iako je sada gotovo u cijelosti u posjedu zlih ljudi, sav svijet sa svojim bogatstvom i blagom pripada Bogu. “Jahvina je zemlja i sve na njoj.” (Psalam 24,1)… O kad bi kršćani mogli bolje razumjeti da je njihova prednost i dužnost da, dok njeguju prava načela, iskoriste svaku od Neba danu priliku za napredovanje Božjeg kraljevstva na ovom svijetu! (Stewardship Series, br. 1, str. 14,15){SUS 186.3}
Posao medicinskih misionara koji rade u evanđeoskom polju vrijedan je kao i posao koji obavljaju njihovi kolege misionari. Napori koje ulažu ti radnici ne smiju biti ograničeni na 187 siromašnije slojeve. Viši društveni slojevi neobično su zanemareni. Među njima naći će se mnogi koji će primiti istinu jer je ona dosljedna i jer nosi pečat uzvišenog karaktera Evanđelja. I neće malo sposobnih ljudi koji su tako osvojeni za Djelo energično sudjelovati u Božjem djelu.{SUS 186.4}
Gospodin poziva one koji su na odgovornim položajima, one kojima je povjerio svoje dragocjene darove, da iskoriste svoje talente intelekta i sredstava u službi za Njega. Naši bi radnici trebali na jednostavan način prikazati tim ljudima naš radni plan objasnivši im što nam je potrebno kako bi se pomoglo siromašnima i potrebitima te kako postaviti to djelo na čvrst temelj. Neki od njih bit će potaknuti Svetim Duhom da ulažu Gospodnja sredstva za unapređenje Njegovog djela. Oni će ispuniti svoju svrhu pomažući u otvaranju utjecajnih centara u velikim gradovima. (7T 112){SUS 187.1}
Svijet treba upozoriti, a mi smo bili vrlo osjetljivi u pozivanju bogatih ljudi, bilo članova crkve ili svjetovnih ljudi, da nam pomognu u tom poslu. Mi želimo da svi zavjetovani kršćani budu s nama. Želimo da njihove duše budu privučene i darežljive pomažući nam u izgradnji Božjega kraljevstva u našemu svijetu. Trebah bismo pozivati velike i dobre ljude da nam pomognu u našem kršćanskom poslu. Oni bi trebali poduprijeti naše napore u potrazi za spašavanjem onoga što je izgubljeno. (77?e Origin and Development of the Thanksgiving Plan, str. 5, napisano 28. veljače 1900.){SUS 187.2}
Vremena su sve teža i novac je teško zaraditi, ah će nam Bog otvoriti put iz izvora izvan kruga naših vjernika. Ne vidim kako itko može odbijati darove od strane onih koji nisu naše vjere. Oni to mogu učiniti samo na način da zauzmu ekstremne stavove i potiču pitanja za koja nisu ovlašteni. Ovo je Božji svijet i ako Bog može pokrenuti ljudske posrednike da zemlja koja je bila u rukama neprijatelja, postane našom kako bi se vijest mogla odnijeti i u daleke krajeve, trebaju li ljudi zakrčiti taj put svojim uskim pogledima? Takva je savjesnost sve samo ne zdrava. Sveti Duh ne vodi ljude u tom smjeru. (TM 210){SUS 187.3}
Zašto ne tražiti od poganih pomoć? Dobila sam uputu da ima muškaraca i žena u svijetu čija su srca puna razumijevanja i koja će biti taknuta suosjećanjem kad im se predoče potrebe čovječanstva koje pati. …{SUS 188.1}
Ima ljudi u svijetu koji će dati svoja sredstava za škole i lječilišta. Tako mi je pokazano. Mi moramo biti gorljiviji. Novac je Gospodnji i ako se bogatima prilazi na pravi način, Gospodin će dotaknuti njihova srca te ih potaknuti da daju od svojih sredstava. Božji je novac u rukama tih ljudi i neki od njih će se odazvati pozivu za pomoć.{SUS 188.2}
Razgovarajte više o tome i učinite sve što je u vašoj moći da osigurate darove. Mi ne bismo trebah smatrati da nije ispravno pitati ljude u svijetu za sredstva, jer je to upravo stvar koju treba učiniti. Taj je plan meni prikazan kao način stupanja u kontakt s bogatim ljudima iz svijeta. Tako će mnogi od njih postati zainteresirani da čuju i povjeruju u istinu za ovo vrijeme. (Stewardship Series, br. 1, str. 15,16){SUS 188.3}
Dok izvršavamo planove koje smo donijeli za upoznavanje ljudi o sadašnjoj istini i čudesnoj providnosti povezanoj s napretkom Djela, najprije se posvetimo u potpunosti Onome čije ime želimo veličati. Pomolimo se također iskreno za one koje namjeravamo posjetiti dovodeći ih živom vjerom, jednog po jednog, u Božju prisutnost.{SUS 189.1}
Gospodin zna čovjekove misli i namjere i kako lako nas On može omekšati! Kako Njegov Duh poput ognja može pokoriti tvrdo kameno srce! Kako On može ispuniti dušu ljubavlju i nježnošću! Kako nam može dati milosrđe svojega Svetog Duha i osposobiti nas da uvijek iznova radimo za duše! Danas bi se trebala osjećati snaga te premoćne milosti u crkvi, i ona će se osjetiti ako budemo pazili na Kristove savjete Njegovim sljedbenicima. Kako smo naučili iznositi nauk Krista našega Spasitelja, sigurno ćemo vidjeti i Božje spasenje.{SUS 189.2}
Svima koji budu sudjelovali u posebnom misionarskom radu s brošurom u ruci u kampanji “Sakupljanje žetve”, rekla bih: Budite marljivi u svojim nastojanjima, živite pod vodstvom Svetoga Duha. Svakodnevno obogaćujte svoje kršćansko iskustvo. Neka oni koji imaju posebne sposobnosti rade za nevjernike na visokim položajima kao i za one na niskim. Marljivo tragajte za dušama koje propadaju. Oh, mislite na to koliku želju osjeća Krist da ponovno dovede u svoje stado one koji su zalutali!{SUS 189.3}
Tragajte za dušama kao oni koji moraju položiti račun. U vašoj crkvi i u misionskom djelu među vašim bližnjima, neka vaše svjetlo zasja tako bistrim i sjajnim zrakama da nitko u dan suda ne bude mogao stati i reći: “Zašto mi nisi govorio o ovoj istini? Zašto nisi mario za moju dušu?”{SUS 189.4}
Potom budimo ustrajni u širenju literature koja je pomno pripremljena za upotrebu među onima koji nisu naše vjere. Iskoristimo svaku priliku da zadobijemo pozornost nevjernika. Stavimo literaturu u svaku ruku koja je želi primiti. Posvetimo se objavljivanju poruke: „Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.” (Izaija 40,3) Božanska i ljudska sredstva trebaju se ujediniti u ostvarenju velikog cilja. Danas je dan naše odgovornosti. “Duh i zaručnica vele: ‘Dođi!’ Tko čuje, neka rekne: ‘Dođi!’ Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života!” (Otkrivenje 22,17) (MS 2, 1914.){SUS 190.1}
U Božjoj providnosti, oni koji nose teret Njegovog Djela nastoje udahnuti novi život u stare metode rada, a osmišljavaju i nove planove i nove metode buđenja zanimanja članova crkve u ujedinjenom naporu dosezanja svijeta. Jedan od novih planova za dosezanje nevjernika jest kampanja “Sakupljanja žetve” za misije. U mnogim je mjestima tijekom proteklih nekoliko godina bila uspješna, donoseći blagoslov mnogima i povećala priljev sredstava u misijsku blagajnu. Kako su oni koji nisu naše vjere bili upoznati s napretkom vijesti trećeg anđela u poganskim zemljama, njihove su se simpatije probudile i neki su poželjeli naučiti više o istini koja ima takvu moć da preobra zi srca i živote. Dosegnuti su muškarci i žene iz svih društvenih slojeva i Božje se ime proslavilo.{SUS 190.2}
Proteklih sam godina govorila o potrebi predstavljanja našeg misionarskog rada i njegovog napretka našim prijateljima i susjedima, te sam upućivala na Nehemijin primjer. A sada želim potaknuti svoju braću i sestre da iznova prouče iskustvo toga čovjeka molitve, vjere i jasnog prosuđivanja, koji je imao hrabrosti tražiti od svojeg prijatelja, kralja Artakserksa, pomoć kojom će unaprijediti ostvarenje Božjih ciljeva. Neka svi razumiju da u iznošenju potreba našega rada vjernici mogu odražavati svjetlo drugima samo dok su, poput Nehemije u prošlosti, blizu Bogu i dok žive u uskoj vezi s Darovateljem sveg svjetla. Naša duša mora biti čvrsto utemeljena u spoznaji istine ako želimo omogućiti drugima da pobijede zablude i obogate se istinom. Sada moramo marljivo istraživati Pismo da pred nevjernicima, kako se zbližavamo s njima, možemo uzdizati Krista kao Pomazanika, raspetog i uskrslog Spasitelja, o kojemu su svjedočili proroci, potvrdili vjernici i po čijem imenu primamo oprost grijeha. (MS 2, 1914.){SUS 191.1}
39.Ispravna pobuda za službu…………………………. 179
40.Dragovoljni prinosi…………………………………….. 182
41.Uobičajeni načini povezivanja…………………….. 185
U Kristovo vrijeme farizeji su neprestano pokušavali zaraditi naklonost Neba kako bi pribavili svjetovnu čast i blagostanje koje su smatrali nagradom za predanost. Istodobno su paradirali svojim djelima ljubavi pred ljudima kako bi privukli njihovu pozornost i došli na glas da obiluju u svetosti.{SUS 195.1}
Isus je osudio njihovo razmetanje izjavljujući da Bog ne priznaje takvu službu i da je laskanje i divljenje ljudi koje su oni tako gorljivo tražili, jedina nagrada koju će ikada primiti.{SUS 195.2}
“Kad ti daješ milostinju”, rekao je, “neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti!” (Matt 6,3.4){SUS 195.3}
Tim riječima Isus nije naučavao da djela dobrote treba uvijek držati u tajnosti. Pišući po Duhu Svetom, apostol Pavao nije prikrivao velikodušnu samopožrtvovnost makedonskih kršćana, već je pričao o milosti koju je Krist izlijevao među njima, a onda su i drugi bili prožeti istim duhom. On je također pisao i crkvi u Korintu te rekao: “Jer mi je poznata vaša spremnost.” (2. Cor 9,2){SUS 195.4}
Kristove riječi jasno kažu da cilj činjenja dobra ne smije biti dobivanje pohvala i počasti od ljudi. Prava pobožnost nikada ne pravi predstavu. Oni koji žele riječi hvale i laskanja i koji se hrane njima kao slatkim zalogajima, samo su kršćani po imenu.{SUS 195.5}
Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici donijet će slavu ne sebi, već Onomu čijom su milošću i snagom ta djela učinjena. Svako dobro djelo ostvareno je po Svetome Duhu, a Duh se ne daje da proslavi primatelja, već Darivatelja. Kada Kristovo svjetlo sja u duši, usne će neprestano hvaliti i slaviti Boga. Vaše molitve, vaše izvršavanje dužnosti, vaša dobrota i vaše samoodricanje neće biti tema vaših misli ili razgovora. Veličat će se Isus, ljudsko “ja” će se sakriti, a Krist će biti sve u svemu.{SUS 195.6}
Mi trebamo davati u skrušenosti ne praveći predstavu od svojih dobrih djela, već iz samilosti i ljubavi prema onima koji pate. Iskrenost namjere, prava dobrota srca motiv je koji Nebo cijeni. Dušu koja je iskrena u svojoj ljubavi, pobožna s cijelim srcem, Bog smatra vrednijom od ofirskog zlata…. Mi ne trebamo razmišljati o nagradi, već o službi. (MB 120,121){SUS 196.1}
Pokazano mi je da anđeo zapisničar vjerno bilježi svaki prinos posvećen Bogu i stavljen u riznicu, kao i konačni rezultat tako namijenjenih sredstava. Božje oko jasno primjećuje svaki novčić posvećen Njegovu djelu i spremnost ili nevoljkost darivatelja. Pobuda s kojom dajemo također se bilježi. Samopožrtvovni, posvećeni pojedinci koji vraćaju Bogu ono što je Njegovo kako se od njih i zahtijeva, bit će nagrađeni prema svojim djelima. (2T 518,519){SUS 196.2}
Moralna tama propalog svijeta potiče muškarce i žene kršćane da ulože osobni napor, daju svoja sredstva i svoj utjecaj kako bi poprimili obličje Onoga koji je, iako je posjedovao beskonačno bogatstvo, za naše dobro postao siromašan. Božji Duh ne može biti s onima koje, premda im je poslao poruku svoje istine, treba tjerati da osjete dužnost i surađuju s Kristom. Apostol naglašava dužnost davanja iz viših razloga nego što su samo ljudske simpatije, jer su osjećaji nestalni. On naglašava načelo da u nesebičnom zalaganju pred svojim očima uvijek trebamo imati samo slavu Božju. (3T 391){SUS 196.3}
Ljubav mora biti načelo djelovanja. Ljubav je temeljno načelo Božje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postati i temelj kršćanskog karaktera. Jedino to kršćanina može učiniti i održati nepokolebljivim. Jedino to ga može osposobiti da se odupre nevoljama i kušnjama.{SUS 197.1}
Ljubav će se pokazati žrtvovanjem. Plan otkupljenja bio je utemeljen na žrtvi na žrtvi tako širokoj, dubokoj i visokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i oni koji Ga prihvaćaju bit će spremni da za svojeg Otkupitelja sve žrtvuju. Prije svega ostaloga oni će na umu imati Njegovu slavu i čast.{SUS 197.2}
Ako volimo Isusa, mi ćemo živjeti za Njega, s radošću Mu prinositi svoje zahvalne žrtve i raditi za Njega. I sam rad bit će nam lak. Njega radi mi ćemo biti spremni podnijeti bol, napor i žrtvu. Bit će nam draga Njegova želja da spasi sve ljude. Osjećat ćemo istu nježnu težnju za spasenjem duša koju je On osjećao.{SUS 197.3}
To je Kristova vjera. Sve što je manje od toga, prijevara je. Nikakva teorija istine, nikakvo izjavljivanje učeništva neće spasiti nijednu dušu. Mi ne pripadamo Kristu sve dok nismo potpuno Njegovi. Polovičnost u kršćanskom životu pridonosi da čovjek postaje neodlučan u namjerama i kolebljiv u željama. Napor da služimo i sebi i Kristu čini nas slušateljima kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo i koji se neće održati kada budu izloženi kušnji. (Kristove usporedbe, str. 25){SUS 197.4}
Sve što radimo trebamo činiti drage volje. Trebamo donijeti svoje prinose s radošću i zahvalnošću, govoreći dok ih prinašamo: “Od Tebe smo primili i Tebi spremno dajemo.” Najskuplja služba koju možemo pružiti oskudna je u odnosu na dar koji je Bog dao našemu svijetu. Krist je dar svaki dan. Bog Ga je dao svijetu i On milostivo prihvaća darove povjerene Njegovim ljudskim posrednicima za napredak Njegovog djela u svijetu. Tako pokazujemo da smo prepoznali i priznali da sve pripada Bogu, apsolutno i potpuno. (MS 124, 1898.){SUS 198.1}
Bog osobito cijeni dar koji potječe od srca koje ljubi, čineći ga najuspješnijim u službi Njemu. Ako smo svoje srce predali Isusu, mi ćemo Mu prinijeti i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemaljski imetak, svoje najveće umne i duhovne darove, dobrovoljno ćemo posvetiti Njemu koji nas ljubi i koji je dao Sebe za nas. (Isusov život, str. 39.40){SUS 198.2}
Žrtve zahvalnice i žrtve za prijestup
Dođite Gospodinu srca prepunog zahvalnosti za prošlo i sadašnje milosrđe, i pokažite svoju zahvalnost za obilje Božje milosti donoseći Mu svoje žrtve zahvalnice, dragovoljne prinose i žrtve za grijeh. (R&H, 4. siječnja 1881.){SUS 198.3}
Bog je ljude učinio svojim posrednicima milosti, svojim suradnicima u velikom djelu širenja Njegovog kraljevstva na Zemlji; ali se oni mogu baviti ciljevima nevjernog sluge i na taj način izgubiti najveće prednosti koje su ikada dodijeljene ljudima. Tisućama godina Bog je radio preko ljudskih oruđa, ali po svojoj volji može isključiti iz tog posla sebične, one koji vole novac i lakome. On ne ovisi o našim sredstvima i nije ograničen ljudskim izvršiteljima. On će dovršiti svoje djelo ako mi ne budemo imali nikakvoga udjela u njemu. Ali kome bi među nama bilo drago da Gospodin to učini?{SUS 198.4}
Bilo bi bolje uopće ne dati nego davati nevoljko; jer ako izdvajamo od svojih sredstava bez duha dragovoljnog davanja, mi se rugamo Bogu. Imajmo na umu da surađujemo s Onim o kome ovisimo za svaki blagoslov. S Onim koji čita svaku pomisao srca, svaku namjeru uma. (R&H, 15. svibnja 1900.){SUS 199.1}
Prihvaća se radostan darivatelj
“Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.“ (2. Cor 9,6.7) Ako radimo u duhu ovoga savjeta, možemo pozvati Božanstvo da nadgleda stanje naših prolaznih stvari. Osjećat ćemo kako samo dajemo prinos od onoga što nam je povjereno kao dar od našega Gospodina.{SUS 199.2}
Svi naši darovi trebali bi biti prineseni s radošću jer dolaze iz fonda za koji je Gospodin procijenio da ga treba povjeriti u naše ruke u svrhu obavljanja poslova za napredak Njegovog djela u svijetu, kako bi se zastava istine vijorila na zemaljskim putovima i stazama. Kada bi svi koji ispovijedaju istinu dali Gospodinu ono što je Njegovo putem desetine, darova i prinosa, bilo bi hrane u kući Gospodnjoj. Razlog dobronamjernosti više ne bi ovisio o nesigurnim darovima hirovitosti niti bi se mijenjao pre^a nestalnim osjećajima ljudi. Božji zahtjevi bili bi rado prihvaćeni, a Njegovo bi djelo dobilo pravedan dio sredstava povjerenih našim rukama.{SUS 199.3}
Je li svaki vjerni upravitelj spreman povećati udio darova koje treba staviti u Gospodnju riznicu, a smanjiti svoj prinos za jednu točkicu ih crticu? Kome on služi? Kome donosi dar? Onome o kome ovisi za sve dobro koju uživa. Onda neka nitko od nas koji primamo Kristovu milost ne dovodi anđele u situaciju da nas se stide niti Isusa da se postidi nazvati nas braćom.{SUS 200.1}
Hoćemo li njegovati nezahvalnost i pokazati je u svojoj škrtosti u davanju za Božje djelo? Ne, ne! Predajmo sebe kao živu žrtvu i sve svoje dajmo Isusu. To je Njegovo; mi smo Njegovo otkupljeno vlasništvo. Primatelji Njegove milosti, oni koji razmišljaju o golgotskom križu, neće dovoditi u pitanje dio koji treba dati, već će osjećati da je i najbogatiji dar nerazmjeran i nedostojan velikog dara jedinorođenog Sina beskonačnog Boga. Budu li se odricali, i najsiromašniji će naći načina da nešto vrate Bogu. (R&H, 14. srpnja 1896.){SUS 200.2}
Vidimo kako crkve u naše vrijeme potiču neumjerenost i rasipanje, priređuju domjenke, večere, sajmove, plesove i svečanosti u svrhu prikupljanja sredstava za crkvene blagajne. To su metode koje je izumio tjelesni um kako bi osigurao sredstva bez žrtvovanja.{SUS 201.1}
Takav primjer ostavlja dojam u umovima mladih. Oni primjećuju da lutrije, sajmovi i igre na sreću nemaju odobravanje crkve, ali misle da postoji nešto čarobno u tom načinu stjecanja sredstava. Mladi su okruženi kušnjama. Mladi čovjek odlazi u kuglanu i kockarnicu. On tamo primjećuje novac koji podiže onaj koji pobjeđuje. To izgleda primamljivo. To se čini lakšim načinom stjecanja novca nego pravi posao koji zahtijeva ustrajnu energiju i strogu ekonomičnost. Počinje misliti da u tomu ne može biti štete, jer se sličnim igrama pribjegavalo kako bi se namaknula sredstva za dobrobit crkve. Stoga, zašto on sam sebi ne bi pomogao na taj način?{SUS 201.2}
On počinje ulagati mala sredstva misleći da to može donijeli više novca. Dobivao ili gubio, on je na nizbrdici u propast. A na pogrešnu stazu odveo ga je primjer crkve.{SUS 201.3}
Izjasnimo se u vezi sa svom tom crkvenom pokvarenošću, rasipanjem i festivalima koji imaju obeshrabrujući utjecaj na mlade i na stare. Mi nemamo pravo baciti preko njih plašt svetosti 202 samo zato što bi se ta sredstva trebala koristiti za crkvene svrhe. Takvi prinosi imaju manu i nose Božje prokletstvo. Njihova su cijena duše. S propovjedaonice se mogu braniti festivali, plesovi, lutrije, sajmovi i luksuzni domjenci radi stjecanja sredstava za crkvene potrebe, ali nemojmo sudjelovati ni u jednoj od tih stvari, jer ako tako činimo, na nama će biti Božje nezadovoljstvo. Ne odobravamo da kao Kristovi osvjedočeni sljedbenici popuštate požudi apetita ili pribjegavate tjelesnim zabavama kao poticaju da darujete sredstva koja vam je Bog povjerio. Ako ne dajete dragovoljno zbog Kristove ljubavi, taj prinos ni u kojem slučaju neće biti ugodan Bogu.{SUS 201.4}
Smrt, odjevena u nebesku haljinu, vreba na putu mladeži. Grijeh je pozlaćen crkvenom svetošću. Ti razni oblici zabave u današnjim crkvama uništili su tisuće pojedinaca koji su, što se njih tiče, mogli ostati čestiti i postati Kristovi sljedbenici. Ta moderna crkvena događanja i kazališne predstave uzrokovali su mnoge razorne utjecaje na karakter i još će ih tisuće biti uništeno; pa ipak ljudi nisu svjesni opasnosti tog strašnog utjecaja. Mnogi su mladići i djevojke izgubili dušu zbog tih pokvarenih utjecaja. (R&H, 21. studenoga 1878.){SUS 202.1}
Na tobožnjim kršćanskim skupovima Sotona zaogrće vjerski plašt preko varljivih užitaka i bezbožnih zabava da bi izgledali sveto i umirila se savjest mnogih jer se zarađuju sredstva za namirenje crkvenih troškova. Ljudi ne daju zbog Božje ljubavi, ali za ljubav užitka i ugađanja apetitu iz sebičnih razloga, oni će odvojiti novac.{SUS 202.2}
Zar nema snage u Kristovim poukama o dobročinstvu, u Njegovom primjeru i u utjecaju Božje milosti na srce ljudi da slave Boga svojim bićem, da moraju pribjegavati takvom načinu održavanja crkve? Šteta napravljena tjelesnom, duševnom i moralnom zdravlju na tim poprištima zabave i žderanja nije mala. U dan konačnog obračuna pokazat će se kolike su duše izgubljene zbog utjecaja tih prizora razuzdanosti i ludosti.{SUS 203.1}
Žalosna je činjenica da sveti i vječni probici nemaju tu moć otvoriti srca onima koji kažu da su Kristovi sljedbenici kako bi prinijeli dragovoljne prinose za propovijedanje Evanđelja, kakvu ima primamljivi utjecaj domjenaka i općenito zabava. Tužna je stvarnost da će ta događanja prevladati kada svete i vječne stvari ne budu mogle utjecati na srce da se uključi u djela dobročinstva.{SUS 203.2}
Mojsije nije organizirao lutrije
Mojsijev plan za sakupljanje sredstava u pustinji bio je vrlo uspješan. Nije bila potrebna nikakva prisila. Mojsije nije organizirao velike prijeme. On nije pozivao ljude na veselje, ples i zabave. Nije organizirao lutrije niti išta svjetovno kako bi zaradio sredstva da podigne Božje Prebivalište u pustinji. Bog je zapovjedio Mojsiju da pozove Izraelce da donesu darove. Mojsije je samo trebao prihvatiti darove svakoga čovjeka koji je davao dragovoljno iz srca. Ti su dragovoljni prinosi dolazili u tako velikom obilju da je Mojsije morao proglasiti svršetak prikupljanja kada je svega bilo dovoljno. Morah su prestati s darivanjem jer su donosili obilno, više nego što se moglo iskoristiti.{SUS 203.3}
Tobožnji Kristovi sljedbenici padaju na Sotoninoj kušnji u popuštanju užicima i apetitu. Odjeven kao anđeo svjetla, on će citirati Sveto pismo kako bi opravdao kušnju popuštanju apetitu i svjetovnim zadovoljstvima koja odgovara tjelesnom srcu. Tobožnji Kristovi sljedbenici nemaju moralnu snagu; Sotona ih opčinjava svojim podilaženjem i odnosi pobjedu.{SUS 204.1}
Kako Bog gleda na crkve koje se uzdržavaju na taj način? Krist ne može prihvatiti te prinose jer nisu darovani iz ljubavi i odanosti prema Njemu, već zbog štovanja sebe. Ono što mnogi ne bi učinili za Kristovu ljubav, učinili bi za ljubav raskoši, zadovoljavanja apetita i ljubavi prema svjetovnim zabavama kako bi ugodili tjelesnom srcu. (R&H, 13. listopada 1874.){SUS 204.2}
Ponavljanje grijeha Nadaba i Abihua
Tobožnji kršćani odbacuju Gospodnji plan prikupljanja sredstava za Njegovo djelo, i za čime posežu da popune nedostatak? Bog vidi pokvarene metode kojima pribjegavaju. Mjesta bogoštovlja oskvrnuta su svakojakim idolopokloničkim rasipanjem, a za crkvene troškove i funkcioniranje može se prikupiti malo novca od ljubitelja sebične razonode. Mnoge od tih osoba ne bi samoinicijativno dale ni jedan novčić za vjerske potrebe. Gdje Bog u uputama za potporu svojeg djela spominje bilo kakvo trgovanje, koncerte, sajmove, domjenke i slične zabave? Mora li Gospodnje djelo ovisiti o istim stvarima koje je zabranio u svojoj Riječi o onim stvarima koje odvraćaju um daleko od Boga, od umjerenosti, pobožnosti i svetosti?{SUS 204.3}
I kakav to dojam ostavlja na misli nevjernika? Sveto mjerilo Božje riječi baca se u prašinu. Na Boga se gleda prezrivo, kao i na kršćansko ime. Takvim nebiblijskim načinom zarađivanja sredstava potvrđuju se najpokvarenija načela. I upravo to Sotona želi postići. Ljudi ponavljaju grijeh Nadaba i Abihua. Oni su prinijeli običnu umjesto svete vatre u Božjoj službi. Gospodin ne prihvaća takve prinose.{SUS 205.1}
Sve te metode za priljev novca u Božju riznicu Njemu su odvratne. Takve smicalice potiče lažna pobožnost. O kakve li sljepoće, kakve samoobmane među mnogima koji tvrde da su kršćani! Članovi crkve ponašaju se poput stanovnika svijeta u Noine dane, kada su misli u njihovim srcima bile samo zle. Svi koji se boje Boga zgražat će se nad takvim pothvatima kao zastranjivanjem od vjere Isusa Krista. (R&H, 8. prosinca 1896.){SUS 205.2}
Darežljivost bez načelne dubine
Propovjednik može biti posebno omiljen nekom bogatom čovjeku, on može biti vrlo velikodušan prema njemu; to veliča propovjednika, a on zauzvrat obasipa pohvalama o dobročinstvima svojega sponzora. Njegovo ime može se uzveličati pojavljivanjem u tisku, pa ipak taj darežljivi donator može biti potpuno nedostojan priznanja koja mu se odaju.{SUS 205.3}
Njegova darežljivost ne dolazi iz dubokog, živog načela koje ga pokreće da čini dobro svojim sredstvima kako bi se unaprijedilo Božje djelo jer ga poštuje, već iz nekog sebičnog motiva, želje da ga se smatra velikodušnim. On je to možda darovao ne smotreno pa njegova darežljivost nema načelnu dubinu. Možda je bio pokrenut slušanjem uznemirujuće istine koja je nakratko otvorila njegov novčanik, pa ipak, nakon svega, njegova darežljivost nema dublji motiv. On daruje impulzivno; njegov se novčanik otvara na mahove i isto tako se hirovito zatvara. On ne zaslužuje pohvalu jer je u svakom smislu te riječi škrt čovjek, i sve dok se temeljito ne obrati, zajedno s novčanikom u ruci i svime što ima, čut će porazne riječi: “Pazite sad, bogataši! Udarite u plač i jaukanje nad nevoljama koje će vas zadesiti! Vaše bogatstvo istrunu a vaše haljine izgrizoše moljci.“ (Jakov 5,1.2){SUS 205.4}
Takvi će se konačno probuditi iz strašnoga samozavaravanja. Oni koji su hvalili njihovu hirovitu darežljivost pomogli su Sotoni da ih zavede i naveli ih na pomisao kako su jako velikodušni, kako su se žrtvovali, a nisu poznavali temeljna načela darežljivosti ni samopožrtvovnosti. (1T 475,476){SUS 206.1}
Dio IX.
Težnja za zemaljskim bogatstvom
42.Pogubnost u lakomosti………………………………. 193
43.Pokušaj služenja Bogu i bogatstvu……………… 200
44.Isprazni vjernici…………………………………………… 205
Mnogi iz Božjeg naroda omamljeni su duhom svijeta i svoju 209 vjeru niječu svojim djelima. Oni njeguju ljubav prema novcu, kućama i zemljištima, sve dok to ne zaokupi sve snage uma i bića i ugasi ljubav prema Stvoritelju i dušama za koje je Krist umro. Bog ovoga svijeta zaslijepio im je oči; vječni probici njima su manje važni, a mozak, kosti i mišiće opterećuju do krajnjih granica kako bi uvećali svoje svjetovne posjede. I sve to gomilanje briga i obveza izravno krši Kristovu zabranu kad je rekao: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!“ (Matt 6:19){SUS 209.1}
Oni zaboravljaju da je Krist također rekao: “Nego sabirajte sebi blago na nebu”, (Matt 6:20) te da samo tako rade za vlastiti interes. Blago položeno na Nebu je sigurno; nijedan lopov ne može mu prići niti ga moljac pokvariti. Ali je njihovo blago na Zemlji, a njihova je privrženost tamo gdje im je blago.{SUS 209.2}
Krist se u pustinji suočio s glavnim velikim kušnjama koje će doći na čovjeka. Tu se potpuno sam suočio s lukavim, prepredenim neprijateljem i pobijedio ga. Prva velika napast odnosila se na apetit, druga na taštinu, a treća na ljubav prema svijetu. Kristu su bila ponuđena prijestolja i kraljevstva svijeta i njihova slava. Sotona je došao sa svjetovnom časti, bogatstvom i životnim užicima i prikazao ih u najljepšem svjetlu kako bi namamio i pre210 vario. “Sve ću ti ovo dati”, rekao je Kristu, “ako padneš ničice te mi se pokloniš.” (Matt 4:9) Ipak, Krist je odbio tog lukavog neprijatelja i izišao kao pobjednik.{SUS 209.3}
Čovjek nikad neće biti izložen tako snažnim kušnjama kakvima je bio izložen Krist, pa ipak Sotona ima veći uspjeh kod ljudi. “Dat ću ti sav taj novac, taj dobitak, ovu zemlju, moć, te počasti i bogatstvo” za što? Uvjet je rijetko tako jasan kao što je bilo u Kristovom slučaju “ako padneš ničice te mi se pokloniš”. On je zadovoljan ako mu se preda integritet i ako uspije otupiti savjest. Predanošću svjetovnim probicima on prima sve počasti koje poželi. Vrata su za njega otvorena i on ulazi kad mu se svidi, sa svojom zlom povorkom nestrpljivosti, ljubavlju prema sebi, ohološću, škrtošću i nepoštenjem. Čovjek je očaran i podmuklo namamljen u propast.{SUS 210.1}
Pred nama je Kristov primjer. On je pobijedio Sotonu pokazujući nam kako i mi možemo pobijediti. Krist je pružio otpor Sotoni uz pomoć Pisma. On je morao suzdržati svoju božansku silu i koristiti se vlastitim riječima, ali je rekao: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matt 4:3) Kada bi se sveti spisi proučavali i vršili, kršćanin bi bio utvrđen i mogao bi se suočiti s lukavim neprijateljem; ali se Božja riječ zanemaruje pa slijedi katastrofa i poraz.{SUS 210.2}
Jedan mladić došao je Kristu i pitao Ga: „Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?” (Matt 19:16) Isus mu je rekao neka vrši zapovijedi. On je odgovorio: „To sam sve držao … što mi još treba?“ (Matt 19:20) Isus je s ljubavlju pogledao na mladog čovjeka i vjerno mu je istaknuo njegov nedostatak u vršenju božanskog Zakona. On nije volio svoje bližnje kao samoga sebe. Problem je bio njegova sebična ljubav prema bogatstvu što će ga, ako se ne popravi, lišiti Neba. „Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!“ (Matt 19:21){SUS 210.3}
Krist je želio da mladi čovjek shvati da On od njega očekuje samo da slijedi primjer koji mu je pokazao On sam, Gospodar Neba. On je napustio svoje bogatstvo i slavu te postao siromašan, da bi se čovjek Njegovim siromaštvom obogatio; i zbog tog bogatstva On zahtijeva da čovjek daruje zemaljska dobra, čast i zadovoljstvo. On zna da će privrženost prema svijetu odvući ljude od Boga, stoga je rekao mladiću: „Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!“ Kako je mladić primio te Kristove riječi? Je li se radovao što je mogao osigurati nebesko blago? Oh, ne! „Kad mladić ču te riječi, udalji se žalostan, jer je posjedovao veliko imanje.” (Matt 19:22) Za njega je bogatstvo značilo čast i moć, pa mu se gubitak goleme količine toga blaga činio gotovo nemogućim.{SUS 211.1}
Taj knez koji je ljubio svijet želio je raj, ali je želio zadržati svoje bogatstvo pa se odrekao besmrtnog života zbog Ijubavi prema novcu i moći. Oh, kakva jadna razmjena! Pa ipak, mnogi koji tvrde da drže sve Božje zapovijedi rade istu stvar.{SUS 211.2}
Pohlepnom čovjeku prijeti opasnost od bogatstva; što više dobiva, to mu je teže biti velikodušan. Za njega je umanjivanje bogatstva poput davanja vlastitog života, i on se okreće od privlačnosti besmrtne nagrade kako bi zadržao i uvećao svoje zemaljske posjede. Kad bi držao zapovijedi, njegov svjetovni imetak ne bi bio tako velik. Dok je planirao i zgrtao za sebe, kako je mogao ljubiti Boga svim svojim srcem, svim svojini umom i svom svojom snagom, i svojeg bližnjeg kao sebe? Daje dijelio siromašnima kako su njihove potrebe zahtijevale, on bi bio daleko sretniji i imao bi veće nebesko blago….{SUS 211.3}
Pavao je rekao: “Ja sam dužnik i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima.” (Rom 1,14) Bog je svoju istinu otkrio Pavlu i na taj ga način zadužio da prosvijetli one koji su u tami. Ali mnogi ne shvaćaju svoju odgovornost prema Bogu. Oni upravljaju talentima svojega Gospodina, imaju snage uma i kada bi njihov um bio zaposlen u pravom smjeru, bili bi suradnici Kristovi i Njegovih anđela. Mnoge duše bile bi spašene zahvaljujući njihovim naporima, sjale bi kao zvijezde na kruni njihove radosti. Ali oni su ravnodušni prema svemu tome. Sotona je tražio način da ih privlačnostima ovoga svijeta okuje i paralizira njihove moralne snage, i u tome je u potpunosti uspio.{SUS 212.1}
Kako se mogu kuće i zemljišta usporediti s dragocjenim dušama za koje je Krist umro? Preko vas kao oruđa, draga braćo i sestre, te duše mogu biti spašene s vama u kraljevstvu slave, ali sa sobom ne možete ponijeti ni najmanji dio svojeg zemaljskog blaga. Stječite koliko god možete, svakom ljubomornom skrbi čuvajte svoje blago, i opet od Gospodina može doći naredba da sve ono što ste gomilali cijeli život za nekoliko sati proguta požar koji nikakva vještina ne može ugasiti, i pretvori u pepeo koji tinja. Možete posvetiti sve svoje talente i energiju zgrtanju blaga na Zemlji, ali kakvu će to imati vrijednost kada vaš život bude pri kraju ili se Isus pojavi? Onoliko koliko ste zbog svjetovnih počasti i bogatstva zanemarivali duhovni život, toliko ćete nisko potonuti u moralnoj vrijednosti pred sudom velikog Suca. „Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?“ (Mark 8,36){SUS 212.2}
Božji gnjev past će na one koji su služili bogatstvu umjesto svojemu Stvoritelju. A oni koji žive za Boga i Nebo, ukazujući i drugima na taj način života, iskusit će da je put pravednih kao svjetlo i da svijetli sve više i više dok ne postane savršeni dan. Jednoga dana čut će dobrodošlicu: „Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matt 25, 21.23) Kristova radost je u tome da vidi spašene duše u svojem slavnom kraljevstvu i za tu radost On “podnese križ, ne mareći za sramotu” (Hea 12,2). No, ubrzo “zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom” (Isa 53,11). Kako će sretni biti oni koji će, nakon što su sudjelovali u Njegovom radu, biti pozvani da sudjeluju u Njegovoj radosti. (R&H, 23. lipnja 1885.){SUS 213.1}
Sotona želi učiniti svijet vrlo privlačnim. On ima očaravajuću moć kojom nastoji zadobiti privrženost čak i osvjedočenih Kristovih sljedbenika. Mnogo tobožnjih kršćana podnijet će svaku žrtvu da bi stekli bogatstvo, i što su uspješniji u ispunjavanju svojih želja, manje mare za dragocjenu istinu i njezin napredak u svijetu. Oni gube ljubav prema Bogu i ponašaju se 214 kao ljudi koji su sišli s uma. Što više napreduju u materijalnom bogatstvu, manje ulažu u Božje djelo.{SUS 213.2}
Djela onih koji imaju suludu ljubav prema bogaćenju pokazuju da je nemoguće služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu. Oni pokazuju svijetu da je novac njihov bog. Oni se klanjaju njegovoj sili i svime što čine služe svijetu. Ljubav prema novcu postaje vladajuća sila i zbog njega krše Božji zakon. Oni mogu ispovijedati vjeru u Krista, ali ne vole Njegova načela niti se obaziru na opomene. Svoje najbolje snage upošljavaju u služenju svijetu i klanjaju se bogatstvu.{SUS 214.1}
Zabrinjavajuće je da je Sotona zaveo tako mnogo ljudi. On uzbuđuje maštu sjajnim prikazivanjem svjetovnog dobitka i ljudi postaju zaluđeni misleći da je pred njima savršena sreća. Mami ih nada u zadobivanje časti, bogatstva i položaja. Sotona kaže duši: “Sve ovo ću ti dati, svu tu moć i bogatstvo kojima možeš činiti dobro svojim bližnjima”, ali kada dosegnu cilj za kojim su težili, oni uvide da nisu povezani s nesebičnim Otkupiteljem te da nisu dionici božanske naravi. Njima su omiljela zemaljska blaga i preziru odricanje, nesebičnost i poniženje zbog istine. Ne žele se odvojiti od dragog zemaljskog posjeda gdje im je srce. Oni su zamijenili gospodare i prihvatili službu bogatstvu umjesto službe Kristu. Sotona je osigurao obožavanje tih prevarenih duša zbog njihove ljubavi prema svjetovnom blagu.{SUS 214.2}
Često se događa da pobožnost prelazi u svjetovnost pod utjecajem tako neprimjetnog lukavog nagovaranja zloga, da prevarena duša nije ni svjesna da je odbacila Krista i da je Njegov sluga samo po imenu. (R&H, 23. rujna 1890.){SUS 214.3}
Odmak od samopožrtvovnosti pionira
Nekada je bilo malo onih koji su slušali i prigrlili istinu i koji nisu imali mnogo svjetovnih dobara. U to su vrijeme neki morali prodati svoje kuće i zemljišta i naći jeftinije, dok su njihova sredstva dragovoljno ulagana kod Gospodina za objavljivanje istine i pomoć u unapređivanju Božjega djela na druge načine. Te samopožrtvovne duše trpjele su oskudicu, ali su izdržale do kraja i velika će biti njihova nagrada.{SUS 215.1}
Bog djeluje na mnoga srca. Istina za koju su se neki žrtvovali trijumfirala je i mnoštvo joj se predalo. Po Božjoj su providnosti u istinu dovedeni i oni koji imaju sredstva da bi, kako Djelo napreduje, mogli biti ispunjeni njegovi zahtjevi. Bog sada ne poziva na prodavanje kuća u kojima treba živjeti Njegov narod, ali ako oni koji imaju obilje ne čuju Njegov glas, ne odvoje se od svijeta i ne žrtvuju za Boga, On će ih zaobići i pozvat će one koji su spremni učiniti sve za Isusa, čak i prodati svoje domove kako bi zadovoljili potrebe Djela. Bog će uvijek imati dragovoljne prinose. Oni koji ih daju trebali bi smatrati prednošću da to mogu činiti. (R&H, 16. rujna 1884.){SUS 215.2}
Božji je narod na suđenju pred nebeskim svijetom, ali se zbog svojih oskudnih darova i prinosa, i slabašnih napora u Božjoj službi pokazuje kao nevjeran. Da je to malo što sada čine bilo najbolje što su mogli, oni ne bi bili pod osudom; ali 216 su svojim materijalnim dobrima mogli učiniti mnogo više. Oni znaju, a i svijet zna, da su u velikoj mjeri izgubili duh samoodricanja i nošenja križa. (6T 445,446){SUS 215.3}
Matej u svom bogatstvu, a Andrija i Petar u svom siromaštvu stavljeni su pred istu kušnju; svaki od njih posvetio je svoj život istom cilju. U trenutku uspjeha, kad su mreže bile pune ribe, a poticaji staroga načina života najjači, Isus je kraj mora zatražio od učenika da napuste sve za djelo evanđelja. Tako se svaka duša iskušava je li jača želja za prolaznim dobrima ili želja za druženjem s Kristom.{SUS 216.1}
Načelo uvijek puno traži. Nijedan čovjek ne može uspjeti u službi Bogu ako cijelo njegovo srce nije u njoj i ne drži sve za štetu prema prevažnom poznanju Krista. Nijedan čovjek koji se usteže ne može biti Kristov učenik, a još manje Njegov suradnik. Kad ljudi pravilno shvate veliko spasenje, samopožrtvovnost koja se ogledala u Kristovom životu pokazat će se i u njihovom. Putem kojim god ih povede radovat će se da Ga slijede. (Isusov život, str. 212){SUS 216.2}
Pokušaj služenja Bogu i bogatstvu
Postoji opasnost da u potrazi za svjetovnim dobitkom izgubimo sve, jer se u grozničavoj utrci za zemaljskim blagom zaboravljaju viši interesi. Briga i nevolje koje su uključene u nagomilavanju blaga na Zemlji ne ostavljaju ni vremena ni želje za zdrav pogled na vječna bogatstva. … „Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Matt 6,21) Vaše misli, vaši planovi i pobude imat će zemaljski karakter i vaša će duša biti okaljana pohlepom i sebičnošću. „Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?” (Mark 8,36) …{SUS 217.1}
Čovjekovo srce može biti prebivalište Svetoga Duha. Kristov mir koji nadilazi svaki razum, može počivati u vašoj duši i preobražavajuća moć Njegove milosti radit će u vašem životu te vas osposobiti za dvorove slave. Ali ako su mozak, živci i mišići zaposleni u službi sebi, u životu vam nije najvažnije ono što je Božje i nebesko. Nemoguće je utkati Kristovu milost u karakter dok ulažete svu svoju energiju u svjetovne ciljeve. Možete biti uspješni u gomilanju blaga na Zemlji, na slavu sebi, ali “gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce”. Razmišljanje o vječnim stvarima imat će drugorazredno značenje. Možete sudjelovati u vanjskim oblicima štovanja, ali će vaša služba biti mrska nebeskom Bogu. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Ili ćete predati svoje srce i staviti svoju volju na Božju stranu, ili ćete svoju energiju trošiti na služenje svijetu. Bog neće prihvatiti nikakvu službu s pola srca. (R&H, 1. rujna 1910.){SUS 217.2}
Trajni sadržaj ili prolazna sjena
Krist poziva članove svoje Crkve da njeguju istinsku, pravu evanđeosku nadu. On usmjerava njihov pogled prema gore, jasno ih uvjeravajući da se neprolazno bogatstvo nalazi gore, a ne dolje. Njihova nada je na Nebu, a ne na Zemlji. „Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost,” kaže On, ,,a to će vam se“sve ono što je bitno za vaše dobro „nadodati!” (Matej 6,33){SUS 218.1}
Mnogima stvari ovoga svijeta zasjenjuju slavni prizor vječne slave koja čeka svece Svevišnjega. Oni ne mogu razlikovati pravi, stvaran, trajni sadržaj od lažne, krivotvorene, prolazne sjene. Krist ih poziva da uklone ispred očiju ono što zamagljuje njihov pogled na vječne stvarnosti. On želi da uklone sve ono što uzrokuje da u krivom svjetlu vide stvarnost. Bog preklinje svoj narod da snagu tijela, uma i duše preda u službu koju On očekuje od njih. On ih poziva da sebi kažu kako se dobici i prednosti ovog života ne mogu usporediti s bogatstvom koje očekuje marljivog, razboritog tražitelja vječnog života. (R&H, 23. lipnja 1904.){SUS 218.2}
Neprijatelj jednako ustrajno radi danas kao i prije potopa. Služeći se raznim idejama i izumima, on marljivo radi kako bi umove ljudi zaokupio stvarima ovoga svijeta. On upošljava svu svoju genijalnost kako bi naveo ljude da postupaju nerazumno, kako bi ih zaokupio trgovačkim pothvatima i time ugrozio njihovu nadu u vječni život. On smišlja izume koji ugrožavaju ljudski život. Pod njegovim utjecajem ljudi prihvaćaju to što on smišlja. Oni su postali toliko obuzeti potragom za bogatstvom i svjetovnom moći da se ne obaziru na “ovako govori Jahve”.{SUS 218.3}
Sotona likuje kad vidi da uspijeva zadržati um podalje od svečanih, važnih pitanja koja imaju veze s vječnim životom. On nastoji istisnuti misao o Bogu iz uma i zamijeniti je svjetovnošću i materijalizmom. On drži svijet u tami. Dobro je prostudirao plan kako navesti ljude da zaborave na Boga i Nebo ne bi li što više duša doveo pod svoju vlast. I u tu svrhu on iznosi ideje i izume koji će tako zauzeti pozornost ljudi da neće imati vremena za razmišljanje o nebeskim stvarima.{SUS 219.1}
Božji narod sada se mora probuditi i raditi svoj zanemareni posao. U taj posao moramo uložiti sve snage uma. Ne smijemo štedjeti napore da iznesemo istinu kakva je u Isusu, jednostavno, a opet tako silno da umovi budu pod snažnim dojmom. Moramo raditi tako da potrošimo što manje sredstava jer se posao mora proširiti i na daleka područja. (R&H, 15. prosinca 1910.){SUS 219.2}
Juda je imao dragocjenih osobina, ali je morao odbaciti neke karakterne crte da bi mogao biti spašen. On je trebao biti nanovo rođen ne od raspadljivog sjemena, već od neraspadljivog. Njegova naslijeđena i njegovana težnja k zlu bila je pohlepa. Zbog stalnog popuštanja prešla je u naviku koja je bila prisutna u svim njegovim poslovima. Njegove navike u gospodarenju razvile su škrt duh i postale pogubna zamka. Dobit je bila njegovo mjerilo ispravnog vjerskog iskustva i svaka istinska pravednost postala je podređena tome. Kristova načela pravednosti i pravde nisu imala mjesta u njegovom životu….{SUS 219.3}
Znajući da je iskvaren lakomošću, Krist mu je uputio mnoge dragocjene pouke. Čuo je Krista kad je govorio o načelima koja moraju posjedovati svi koji žele Njegovo kraljevstvo. Pružena mu je svaka prilika da primi Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, ali je on odbio taj dar. Nije htio popustiti i predati svoj put i volju Kristu. Nije poveo borbu protiv svojih zlih sklonosti, stoga njegov pohlepni duh nije mogao biti bolji. Dok je vanjštinom glumio učenika i bio u prisutnosti samoga Krista, on je za sebe prisvajao sredstva koja su pripadala Gospodnjoj riznici….{SUS 220.1}
Juda je mogao imati koristi od tih pouka daje želio biti ispravan u srcu, ali ga je svladala strast za stjecanjem novca i ona je postala vladajuća sila u njegovom životu. Popuštajući, dopustio je da taj nedostatak u njegovom karakteru naraste i pusti tako duboko korijenje da je ugušio dobro sjeme istine koje je bilo posijano u njegovom srcu. (R&H, 5. listopada 1897.){SUS 220.2}
Zaslijepljeni ljubavlju prema svijetu
Božje djelo trebalo bi biti na prvom mjestu u našim planovima i težnjama. Potrebno je iznijeti izravno upozorenje protiv ugađanja sebi dok su Božjem djelu potrebna sredstva. Neki su toliko hladni i niskih moralnih načela da ne shvaćaju koliko su vezani uz svoje zemaljsko blago koje će uskoro biti zauvijek zbrisano. Ljubav prema svijetu sputava ih poput teške odjeće i ako ne promijene smjer, nikada neće znati koliko je dragocjeno odricati se za Krista. Svi naši idoli, naša ljubav prema svijetu, moraju biti izbačeni iz srca.{SUS 220.3}
Ima propovjednika i vjernih prijatelja koji vide opasnost koja okružuje te duše obuzete sobom, i koji ih vjerno upozoravaju na pogrešnost njihova postupanja, ali umjesto da prime opomene u duhu u kojem su im dane i time se okoriste na dobro, oni prijekorno ustaju protiv onih koji vjerno postupaju s njima.{SUS 221.1}
O, kada bi se mogli trgnuti iz svojeg duhovnog mrtvila i zbližiti se s Bogom! Svijet im zasljepljuje oči da ne vide Onoga koji je nevidljiv. Oni nisu u stanju razabrati najdragocjenije stvari od vječnog značenja, i istinu o Bogu vide u tako slabom svjetlu da im se čini bezvrijednom. Najmanji atom kad su u pitanju njihovi svjetovni probici poprima goleme razmjere, dok su stvari koje se tiču vječnosti neprimjetne. (R&H, 31. listopada 1893.){SUS 221.2}
Ljudi, koji su razmjerno siromašni, obično najviše podupiru Božje djelo. Oni su velikodušni sa svojim skromnim sredstvima. Razvili su svoju velikodušnost stalnom darežljivošću. Kada im prihode opasno pritisnu rashodi, njihova strast za zemaljskim bogatstvom ni nema priliku ojačati.{SUS 221.3}
Ali kad počnu gomilati zemaljsko bogatstvo, mnogi počnu računati koliko će im vremena trebati da namaknu određeni iznos. U tjeskobnoj brizi da sebi zgrnu bogatstvo oni se ne uspijevaju obogatiti u Bogu. Njihova dobrota ne drži korak s njihovim blagom. Kako njihova strast za bogatstvom raste, njihovi osjećaji vežu se za njihovo blago. Uvećanje njihove imovine jača gorljivu želju da imaju još više, dok ne počnu smatrati da je davanje desetine Gospodinu težak i nepravedan porez. Nadahnuta Riječ kaže: “Umnoži 1′ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione.” (Psalm 62,11) Mnogi su rekli: “Da sam ja bogat kao onaj, umnožio bih svoje darove za Božju riznicu. Sve svoje bogatstvo dao bih za napredak Božjeg djela i ni za što drugo.” Bog je prokušao neke od njih davši im bogatstvo, ali je s bogatstvom došla velika napast i njihova je dobrota bila daleko manja nego u danima njihovog siromaštva. Pohlepna želja za bogatstvom ispunila je njihov um i srce i oni su počinili idolopoklonstvo. (3T 403){SUS 221.4}
Neki postupaju velikodušno s ono malo što imaju dok žive u siromaštvu, ali kako stječu imovinu, postaju škrti. Razlog zašto imaju tako malo vjere nalazi se u činjenici da ne napreduju kako se bogate, ne daju za Božje djelo čak ni kao žrtvu. (4T 77){SUS 222.1}
Sveto pismo govori o velikoj skupini onih koji ispovijedaju vjeru, ali nisu njezini vršitelji. Mnogi koji tvrde da vjeruju u Boga niječu Ga svojim djelima. Njihovo obožavanje novca, kuća i zemljišta obilježava ih kao idolopoklonike i otpadnike. Sebičnost je pohlepa, pa je stoga i idolopoklonstvo. Mnogi čije se ime nalazi u crkvenoj knjizi kao vjernika u Boga i Bibliju, štovatelji su dobara koja im je Gospodin povjerio da budu Njegovi posrednici u dobročinstvu. Oni se možda doslovno ne klanjaju svojem zemaljskom blagu, ali ono je ipak njihov bog. Oni su štovatelji bogatstva. Odaju počast stvarima ovoga svijeta, koja pripada samo Stvoritelju. Onaj koji sve vidi i zna bilježi njihovo lažno izražavanje vjere.{SUS 223.1}
Iz hrama duše svjetovnog kršćanina Bog je izbačen, kako bi svjetovni način života imao obilje prostora. Novac je njegov bog. On pripada Jahvi, ali onaj kome je povjeren ne koristi ga za djela dobročinstva. Da ga je potrošio primjereno i u skladu s Božjim naumom, tamjan njegovih dobrih djela uzdigao bi se do Neba, i iz tisuća obraćenih duša čule bi se pjesme proslavljanja i zahvaljivali ja.{SUS 223.2}
Naš novac trebao bi biti iskorišten za unapređenje Božjega kraljevstva, za oživljavanje onih koji su mrtvi zbog prijestupa i grijeha, za upoznavanje grešnika s ljekovitim melemom Spasiteljeve ljubavi. No prečesto se koristi za osobno proslavljanje. Umjesto da budu oruđa u dovođenju duša k spoznaji Boga i Krista potičući ih da hvale i proslavljaju Darovatelja svakog dobra, zemaljski su posjedi bili sredstvo pomračivanja Božje slave i zaklanjanja pogleda prema Nebu. Pogrešnom uporabom novca svijet je ispunjen zlim djelima. Vrata uma zatvorena su pred Otkupiteljem.{SUS 223.3}
Bog izjavljuje: “Moje je zlato, moje je srebro.” (Hagaj 2,8) On strogo vodi računa o svakom Adamovom sinu i kćeri, da bi mogao znati kako upravlja Njegovim sredstvima. Svjetovni ljudi i svjetovne žene mogu reći: “Ali ja nisam kršćanin. Ja ne tvrdim da služim Bogu.” No čini li ih to manje krivima za ulaganje Njegovih sredstava, Njegovih dobara u svjetovne projekte kako bi unaprijedili svoje sebične interese?{SUS 224.1}
Obraćam se vama koji ne poznajete Boga, a možda čitate ove retke, jer bi u Njegovoj providnosti oni mogli privući vašu pozornost. Što radite s dobrima svojega Gospodina? Što radite s tjelesnim i umnim snagama koje vam je On dao? Jeste li vi sposobni održavati živim ljudski mehanizam? Da Bog izgovori samo jednu riječ da morate umrijeti, odjednom biste bili mrtvi i ukočeni. Iz dana u dan, iz sata u sat, iz minute u minutu Bog djeluje svojom neograničenom moći da vas održi u životu. On vam daje dah koji čuva život u vašemu tijelu. Da Bog zanemaruje čovjeka kao što čovjek zapostavlja Boga, što bi ostalo od naše vrste?{SUS 224.2}
Veliki Misionar Liječnik zainteresiran je za djelo svojih ruku. On poziva ljude da ne zatvaraju vrata srca pred Spasiteljem riječima: “Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete?” (Ezekiel 33,11) (R&H, 23. svibnja 1907.){SUS 224.3}
Vlasništvo nad nebeskim posjedima
Dolazi dan za koji je pisano: “U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.” (Isa 2,20.21) Bogatstva svijeta neće imati nikakvu vrijednost u dan gnjeva, ali će vjera i poslušnost odnijeti pobjedu.{SUS 224.4}
Mi ćemo djelovati sukladno svojoj vjeri. Moramo učiti govoriti vjerno i pripremati se za budući život. Ljudi čine sve što je u njihovoj moći da dobiju zakonito vlasništvo nad svojim zemljištem. Moraju imati isprave koje će biti valjane pred zakonom. Posjednik nije zadovoljan dok god nije uvjeren da njegovo vlasništvo u potpunosti pripada njemu. O kada bi ljudi bili tako gorljivi u stjecanju vlasništva nad nebeskim stvarima koje bi također bilo ispravno pred zakonom! Apostol poziva Kristove sljedbenike da gorljivo nastoje kako bi učvrstili svoj poziv i izbor. Ne smije biti greške niti mane kod onoga tko polaže pravo na besmrtnost. Spasitelj kaže: “Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.” (Rev 22,14; DK) (R&H, 30. travnja 1889.){SUS 225.1}
Gospodin sa sažaljenjem gleda na one koji su opterećeni brigama za kućanstvo i poslovnim neprilikama. Opterećuju se s mnogo posla, a zanemaruju bitnu stvar. „Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost,” kaže Spasitelj, “a to će vam se nadodati.” (Matt 6,33) To znači: “Podignite pogled s ovoga svijeta prema vječnome.” Uložite svoja najgorljivija nastojanja da dobijete one stvari koje Bog cijeni i za koje je Krist dao svoj dragocjeni život. Njegova vam je žrtva širom otvorila vrata nebeskog trgovanja. Donesite svoje blago pred Božje 226 prijestolje i uložite kapital koji vam je povjeren za zadobivanje duša u spoznaji istine. To će vam osigurati vječno bogatstvo. …{SUS 225.2}
Kada razmišljamo o velikom daru Neba za otkup grešnoga svijeta, a zatim se osvrnemo na ono što prinosimo po mogućnosti, svaka usporedba je nedostatna. Zahtjevi koji bi se mogli staviti pred cijeli svemir ne mogu se usporediti s tim jednim darom. Kada je Onaj koji je jednak s Ocem došao platiti cijenu za duše ljudi i donijeti im vječni život, pokazao je neizmjernu ljubav. Zar oni koji ispovijedaju vjeru u Kristovo ime ne vide privlačnost u Otkupitelju svijeta, zar će biti ravnodušni prema posjedovanju istine i pravednosti i okrenuti se od nebeskog blaga k zemaljskome?{SUS 226.1}
“U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu.“ (John 2,19-21){SUS 226.2}
Ovo je jedan od najdragocjenijih ulomaka u Novome zavjetu. Svjetlost donosi u život primatelja dobra djela čija je vrijednost daleko veća od vrijednosti dijamanata i zlata. Ona ima moć da donese radost i utjehu u zemaljski život, kao i da daruje vječni život onome tko vjeruje. O, kada bismo mogli imati razumijevanje tako prosvijetljeno milošću da je možemo shvatiti u punom značenju! Otac nam govori: “Ja ću vam darovati blago vrednije od bilo kojeg zemaljskog posjeda, blago koje će vas učiniti bogatima i blagoslovljenima zauvijek.” (R&H, 5. ožujka 1908.){SUS 226.3}
Kako nedosljedno! Kako bezvrijedno!
Krist izjavljuje: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Luke 9,23) Oni koji su odjenuli svadbenu odjeću, haljinu Kristove pravednosti, neće dovoditi u pitanje trebaju li ponijeti križ i ići Spasiteljevim stopama. Dragovoljno i veselo pokoravat će se Njegovim zapovijedima. Duše propadaju bez Krista. Kako je stoga besmislena svaka težnja za položajem i bogatstvom! Kako su slabašne pobude koje Sotona može iznijeti, koje sebičnost i ambicija mogu pružiti u usporedbi s lekcijama koje je Krist dao u svojoj riječi! Kako bezvrijedno izgleda nagrada koju svijet nudi u usporedbi s nagradom koju nudi naš nebeski Otac. (R.&H, 19. rujna 1899.) {SUS 227.1}
Dok ljudi paze da nepotrebno ne izgube nijedan poklon providnosti, trebali bi se boriti i protiv škrtog, gramzivog duha. Takav duh dovodi do oholosti i nepravednog postupanja, što je gadost u Božjim očima. Krščani se ne bi smjeli opterećivati tjeskobnim brigama. Ako ljudi vole i slušaju Boga i ako učine svoj dio, Bog će se pobrinuti za sve njihove potrebe. Iako svoj svagdašnji kruh morate zarađivati u znoju čela, ne njegujte nepovjerenje prema Bogu, jer će se u velikom planu Njegove providnosti On iz dana u dan brinuti o vašim potrebama. Ova Kristova pouka ukorava tjeskobne misli, nedoumice i sumnje nevjernog srca. Nitko ne može dodati ni jedan lakat svojemu stasu, bez obzira na to koliko se brinuo da to postigne. Nije ništa manje nerazumno biti zabrinut za sutrašnjicu i njezine potrebe. Obavljajte svoju dužnost i vjerujte u 228 Boga jer On zna što vam je potrebno. (R&H, 18. rujna 1888.){SUS 227.2}
45.Zgrtanje bogatstva……………………………………… 213
46.Kušnja špekuliranjem …………………………………. 217
47.Nerazumna ulaganja………………………………….. 222
Božji narod, koji je blagoslovljen velikom svjetlošću s obzirom na istinu za ovo vrijeme, ne smije zaboraviti da čeka na dolazak svojega Gospodina na nebeskim oblacima. Neka ne zaboravi da je skinuo djela tame i odjenuo se u oklop svjetla. Neka nitko ne uzdiže svoje idole od zlata ili srebra ili svoja zemljišta i službu svojega srca daje ovome svijetu i njegovim ciljevima. U gradovima i zemlji vlada obuzetost špekuliranjem. Stari sigurni i zdravi putovi sposobnosti gube popularnost. Marljivosti i štedljivost u priskrbljivanju sredstava ideja je koju mnogi omalovažavaju, kao da više ne odgovara ovom naprednom vremenu.{SUS 231.1}
Upuštanje u špekuliranje, otkup državnih i gradskih parcela ili bilo čega što obećava brz i precijenjen dobitak, dosegli su vrelinu groznice; um, misli i trud, sve je usmjereno prema zgrtanju što je više moguće zemaljskog blaga u najkraćem mogućem roku. Neki naši mladi brzo jure u propast zbog tog grozničavog grabljenja za bogatstvom. Ta želja za dobitkom otvara vrata srca za neprijateljeve kušnje. A kušnje koja dolaze toliko su primamljive da ima onih koji im ne mogu odoljeti. …{SUS 231.2}
Duh stjecanja dobiti, želja za brzim bogaćenjem, duh te svjetovnosti koji sve proždire, bolno je nespojiv s našom vjerom i naukom. Kada bi se Svevišnjemu Gospodinu sada svidjelo izliti svojega Svetoga Duha kako bi oživio svoje djelo, koliko bi ih bilo gladno nebeske mane i žedno vode života? …{SUS 231.3}
Vidim da se neki od naše braće nalaze u opasnosti kada govore kao bezumni bogataš: “Dušo, imaš mnogo dobra u zalihi za brojne godine, počivaj, jedi, pij, uživaj!” (Luke 12,18) Mnogi zaboravljaju da su Božje sluge i govore: ,,I sutra će biti kao i danas, izobilje veliko, preveliko!” (Isa 56,12) Bog motri svaki vaš poslovni pothvat. Budite na oprezu. Ovo je vrijeme da se duboko, ozbiljno promisli o polaganju blaga na Nebu gdje ga ni moljac ni hrđa ne kvare, niti lopovi potkopavaju i kradu. (Special Testimonies, Series B, sv. 17, str. 4,5, [“Nerazborito korištenje novca i duh špekulacije”]){SUS 232.1}
Zaslijepljenost novim pothvatima
Ako se u zemlji pojavi novi patent, ljudi koji tvrde da vjeruju u istinu pronalaze način da prikupe sredstva za ulaganje u taj pothvat. Bog poznaje svako srce. Poznata Mu je svaka sebična pobuda i On dopušta neke okolnosti kako bi se prokušala srca Njegovog tobožnjeg naroda i tako mu dao priliku da se dokaže i razvije karakter. U nekim slučajevima Gospodin dopušta ljudima da idu dalje, da dožive neuspjeh. Njegova ruka je tu da bude protiv njih kako bi se razočarali u svoje nade i kako bi raspršila ono što posjeduju.{SUS 232.2}
Oni koji osjećaju istinsko zanimanje za Božje djelo i koji su spremni ulagati u njegov napredak, uvidjet će da je to sigurno ulaganje. Neki će već u ovom životu dobiti stostruko, a u svije233 tu koji dolazi vječni život. Ali neće svi dobiti stostruki urod u ovom životu jer to ne mogu podnijeti. Kada bi im bilo povjereno mnogo, oni bi postali nerazumni upravitelji. Gospodin će im uskratiti ako je to za njihovo dobro, ali će njihovo blago na Nebu biti sigurno. Koliko je bolja takva investicija!{SUS 232.3}
U želji za brzom zaradom, neka naša braća upustila su se u nove projekte i ulagala novčana sredstva, ali se njihova očekivanja često nisu ostvarila. Izgubili su ono što su mogli dati za Božje djelo. Takva ulaganja u nove poslove zasljepljuju. I unatoč tome što su se takve stvari ponavljale toliko puta i što su imali pred sobom primjer drugih koji su ulagali i suočili se s krajnjim neuspjehom, mnogi su spori učiti. Sotona ih namamljuje i opija nadom u mogući dobitak.{SUS 233.1}
Kad im se nade rasprše, oni pate zbog mnogih obeshrabrenja kao posljedice njihovih nerazumnih pustolovina. Kada izgubi sredstva, osoba gleda na to kao na vlastitu nesreću kao svoj poraz. Ali ona se mora sjetiti da su to tuđa sredstva, da je ona samo upravitelj i da je Bog nezadovoljan nerazumnim upravljanjem tim sredstvima koja su mogla poslužiti za širenje sadašnje istine. U dan obračuna nevjerni upravitelj morat će položiti račun za svoju upraviteljsku službu. (1T 225,226){SUS 233.2}
Neprijatelj duša vrlo zdušno radi na sprečavanju završetka posebnog djela za ovo vrijeme uvodeći neke pogrešne poslove. On će to činiti pod krinkom velike darežljivosti i ako oni koji slijede njegove metode budu imali kratkotrajni prividni 234 uspjeh, drugi će ih slijediti. I tako istine koje su kamen kušnje našem narodu u ovo vrijeme, a koje bi, da se jasno razumiju, pružile otpor takvom postupanju, gube snagu.{SUS 233.3}
Neki će se upuštati u privlačne Spekulativne poslove kako bi zaradili novac, a drugi će brzo poprimiti taj duh špekulacije. Oni upravo to žele i uključit će se u špekulativne poslove koji odvraćaju um od svete pripreme koja je prijeko potrebna za njihove duše kako bi bili spremni suočiti se sa sudom koji će doći u ove posljednje dane.{SUS 234.1}
Neprijatelj duša ima pažljivo pripremljene planove i on će ih pokušati ostvariti na svaki mogući način. Nešto tome slično, poput plana2 koji je obećavao poslovni uspjeh i milosrdno davanje, dobro je započelo mnogo puta među našim ljudima. Ali kad je došlo vrijeme za očekivani veliki uspjeh, pokazalo se da je bio potpuni neuspjeh. To je zbunilo umove ljudi. Bili su uvučeni u špekulacije i taj im se plan svidio više nego da naporno rade i postupaju pravo kao što smo obično činili, trudeći se ustrajno i uzdajući se u Gospodina….{SUS 234.2}
Svaki takav pokret, koji pobuđuje želju za brzim stjecanjem bogatstva Spekulativnim poslovima, okreće umove ljudi od najsvečanijih istina koje su ikada dane smrtnicima. Možda se na trenutak pojave nekakvi ohrabrujući pokazatelji, ali je kraj takvim stvarima neuspjeh. Gospodin ne podupire takve pothvate. Da to djelo nema posljedica, mnogi, koji inače ne bi mogli biti odvučeni od djela nošenja svečane istine koja mora doprijeti do svih stanovnika današnjice, bili bi privučeni tim Spekulativnim pothvatima. (Special Testimonies, Series B, sv. 17, str. 15-19){SUS 234.3}
Mnogo puta kada je Gospodin otvorio put braći da upravljaju svojim sredstvima za napredak Njegovog djela, Sotonini su predstavnici iznosili neke prijedloge prema kojima će ta braća udvostručiti svoja sredstva. Oni su zagrizli mamac, uložili su novac, a Djelo, pa često ni oni sami nikada nisu primili ni dolar.{SUS 235.1}
Braćo, imajte na umu Djelo i kada imate sredstva u rukama, položite dobar temelj za vrijeme koje dolazi da biste na njemu nadogradili vječni život. Isus je zbog vas postao siromašan da biste vi Njegovim siromaštvom mogli biti bogati u nebeskom blagu. Što ćete dati za Isusa koji je dao sve za vas? (5T 154,155){SUS 235.2}
2 (Ovdje se misli na špekulativne poslove sa zemljištem i rudnicima koji su bili promicani među adventistima, a veći dio očekivanih dobitaka trebao je biti namijenjen Gospodnjem djelu autori kompilacije)
Sotona je uništio mnoge duše navevši ih da krenu putem kušnje. On dolazi k njima kao što je došao i Kristu, mameći ih da zavole svijet. On im govori da mogu ulagati s dobitkom u ovaj ili onaj pothvat, a oni u dobroj vjeri slijede njegove savjete.{SUS 236.1}
Ubrzo se nađu u kušnji da u težnji za što većim dobitkom i zaradom žrtvuju poštenje. Njihovi postupci mogu biti savršeno zakoniti, u skladu sa svjetovnim pravnim mjerilima, pa ipak neće položiti ispit Božjeg zakona. Njihove pobude braća dovode u pitanje i sumnjiči ih se da koriste položaj da bi služili sebi, te se tako žrtvuje dragocjeni utjecaj koji je trebao biti najsvetije očuvan u korist Božjeg djela. Posao koji bi se mogao smatrati financijskim uspjehom u rukama oštroumnika koji je prodao svoju čast za svjetovnu korist, potpuno je neprimjeren za Kristovog sljedbenika.{SUS 236.2}
Sve takve špekulacije povezane su s neviđenim kušnjama i teškoćama, i donose strašne muke za one koji sudjeluju u njima. Često se pojavljuju okolnosti koje dovode u pitanje pobude te braće, ali iako neki potezi mogu izgledati potpuno krivo, ne treba ih uvijek uzimati kao pravi ispit karaktera. Ali se one ipak često pokazuju kao prekretnica u nečijem iskustvu i sudbini. Karakter se preobražava pod pritiskom okolnosti u koje je pojedinac sam sebe doveo.{SUS 236.3}
Pokazano mi je da je sudjelovanje u špekulacijama opasan eksperiment za naše ljude. Oni se time stavljaju na neprijateljevo tlo, izlažu se velikim kušnjama, razočaranjima i gubicima. Tada se pojavljuje grozničav nemir, želja da se steknu sredstva brže nego što to okolnosti dopuštaju. U nadi da će zaraditi što više novca, mijenjaju i svoje okruženje. Ali se često njihova očekivanja ne ispunjavaju, te oni postaju obeshrabreni i nazaduju umjesto da napreduju. To je bio slučaj s nekima u … Oni su se odmetnuli od Boga.{SUS 237.1}
Da je Gospodin dopustio nekima od naše drage braće da uspiju u svojim špekulacijama, pokazalo bi se da je to bilo na njihovu vječnu propast. Bog ljubi svoj narod i On voli one koji su bili loše sreće. Kada nauče lekcije kojima ih je On namjeravao naučiti, njihov će se poraz na kraju pretvoriti u dragocjenu pobjedu. Ljubav prema svijetu istisnula je ljubav prema Kristu. Kad se smeće počisti s vrata srca i bude izbačeno kao odgovor na Kristov poziv, On će doći i preuzeti hram duše. (4T 616-618){SUS 237.2}
Danas, u vrijeme kušnje, svi smo na ispitu i suđenju. Sotona nudi svoje varljive draži i služi se podmićivanjem i neki će misliti da su vlastitom pameću došli do odličnih planova. Ali evo, dok vjeruju da sigurno napreduju, te se čak i uznose u svojoj sebičnosti, oni će naučiti da Bog može brže rasipati nego što oni mogu prikupiti. (Special Testimonies, Series B, br. 17, str. 6){SUS 237.3}
Mnogi su savjesno posudili svoj novac našim ustanovama da ga upotrijebe za neki dobar posao za Gospodara. Ali Sotona tako postavlja stvari da u umovima naše braće potakne veliku želju da okušaju sreću, kao u lutriji. Jedan za drugim polaskani su mišlju da bi moglo doći do još veće financijske koristi kad bi uložili svoj novac u zemljišta; i ta sredstva oni uzimaju iz naših ustanova te ih zakopavaju u zemlju, gdje Gospodnje djelo od njih nema koristi.{SUS 238.1}
I onda, ako netko uspije, toliko je ushićen zbog činjenice da je dobio nekoliko stotina dolara da odluči tako zarađivati novac dok može. On i dalje ulaže u nekretnine ili u rudnike. Sotonina smicalica je uspjela; umjesto da se uvećana sredstava slijevaju u riznicu, dolazi do izvlačenja sredstava iz naših ustanova zbog toga što neki okušavaju svoju sreću u poslovima s rudnicima ili špekulacijama sa zemljištem. Njeguje se duh pohlepe, i prirodno škrt čovjek žali svaki dolar koji se traži za unapređenje Božjeg djela na Zemlji. (Special Testimonies, Series B, br. 17, str. 8){SUS 238.2}
Bližimo se svršetku vremena. Mi trebamo ne samo naučavati sadašnju istinu s propovjedaonice, već i živjeti po njoj izvan propovjedaonice. Istražite dobro temelj svoje nade u spasenje. Dok obavljate dužnost glasnika istine, stražara na zidovima Siona, ne možete svoje interese ispreplitati s rudarstvom i poslovanjem nekretninama, i istodobno djelotvorno raditi sveto djelo povjereno vašim rukama. Gdje su u pitanju duše ljudi, gdje su uključene vječne stvari, interesi ne mogu biti bezopasno podijeljeni.{SUS 238.3}
Tako je osobito u tvojem slučaju. Dok sudjeluješ u tom poslu, ti ne njeguješ iskrenu pobožnost. Imao si grozničavu želju za stjecanjem materijalnih sredstava. Mnogima si govorio o financijskim prednostima koje se mogu postići ulaganjem u zemljišta u … Iznova i iznova slikovito si prikazivao prednosti tih pothvata, i to dok si bio rukopoloženi Kristov propovjednik koji se zavjetovao da će dati svoju dušu, tijelo i duh u djelu spašavanja duša. Istodobno si primao novac iz blagajne kao potporu za sebe i svoju obitelj. Tvoji su govori bili proračunati da skrenu pozornost i novac naših ljudi s naših ustanova i naviještanja Otkupiteljeva kraljevstva na Zemlji. Namjera je tih govora bila da u njima pokreneš želju da ulažu svoja sredstva tamo gdje si ih uvjeravao da će biti udvostručena u kratkom vremenu, i da im laskaš kako će na taj način moći više pomoći Djelu….{SUS 239.1}
Izbjegavati svjetovnu umiješanost
Propovjednik se posebno treba čuvati svake umiješanosti u svjetovno i povezati se s Izvorom svake snage da bi mogao ispravno prikazivati kršćanski način života. On se treba osloboditi svega što bi na bilo koji način moglo odvratiti njegov um od Boga i velikog posla za ovo vrijeme. Krist od njega kao svojeg sluge očekuje da u umu, mislima, riječima i djelovanju bude kao On. On očekuje od svakoga čovjeka koji otvara Pismo pred drugima da radi pažljivo i promišljeno ne razbacuju240 ći svoje snage na način da ih onesposobi ili iscrpi, već da uvijek bude sposoban učiniti dobro djelo za Gospodina. (5T 530,531){SUS 239.2}
Špekuliranje sa zemljištem u neposrednoj blizini naših ustanova
Rečeno mi je da prenesem svjedočanstvo našoj braći da se moraju čuvati nepravednog špekuliranja u svezi s kupnjom i prodajom zemljišta u blizini školskog posjeda. Svaka kupnja i prodaja mora biti obilježena najstrožim poštenjem. Ne smije se popustiti sebičnosti. Treba njegovati načela na kojima će naša škola stajati i prema kojima će podučavati učenike u sklopu njihovog obrazovanja, i trebaju ih pokazati oni koji su usko povezani s ciljevima škole. Oni ne smiju remetiti načela kršćanskog obrazovanja na kojima se ta škola temelji težeći za osobnim probitkom.{SUS 240.1}
Iz dana u dan mi oblikujemo svoj životni zapis za ovo vrijeme i za vječnost. Neka svako djelo bude pravedno i ispravno, u prodaji kao i u kupnji. Neka se ne pokazuje ništa od nadmenog karaktera jer bi to obeshrabrilo našu braću i ozlojedilo Boga. Naši su vjernici iz raznih crkava podnijeli velike žrtve da bi ova nekretnina mogla biti kupljena za našu školu. Neka oni koji imaju naviku grabiti za sebe ne uzimaju još i nepravednu korist od svoje braće koja se možda moraju smjestiti u blizini škole. Neke koji imaju duh špekuliranja treba obeshrabriti da ne dođu u…., jer oni neće biti blagoslov za školu, već smetnja.{SUS 240.2}
Sjetimo se da stojimo pred ispitivačkim pogledom Boga i da se svako nepravedno djelo služenja sebi bilježi protiv nas u nebeskim knjigama. O, molim našu braću da se odreknu duha navodne poslovnosti, komercijalizma. Molim da u školu ne dolazi nitko kome je glavni cilj okoristiti se. Neka svi traže izvrsnost u duhovnim stvarima kako bi se ambiciozan duh mogao preobraziti u duh nesebičnosti. Ta se promjena mora dogoditi u nama ako želimo u potpunosti doživjeti Božje odobravanje.(.Letter 72, 1909.){SUS 240.3}
S tim je povezan i neki posao oko lutrije; neki mladić koji ide tamo dobio je zlatni sat. Što onda? Sat može biti od pravog zlata, to ne mora biti prijevara, ali, ah, prijevara je iza toga i to je zamka. Ako je dobio ovaj put, on će htjeti pokušati ponovno. Oh, da je to moj sin, ja bih radije da leži u lijesu nego da se zabavlja tim zlatnim satom. Zatim, tu su i drugi mladići. On im pokazuje svoj sat, a kod njih se javlja želja da okušaju svoju sreću na isti način, i tako će to sve pokušati sami. Onda će i drugi pokušati, pa drugi i tako se taj utjecaj širi od jednog do drugog, i vrag dobro zna igrati svoju igru. (MS 1, 1890.){SUS 241.1}
Prije nekoliko tjedana, dok sam bila na sastanku pod šatorom u San Joseu (1905.), neki od naše braće predstavili su mi ono što oni smatraju odličnom prilikom za ulaganje sredstava u rudarstvo i željezničke dionice, što bi zauzvrat donijelo velike dobitke. Oni su bili uvjereni u uspjeh i govorili su što će sve učiniti s dobiti koju očekuju.{SUS 242.1}
Bili su prisutni i drugi i činilo se da sa zanimanjem očekuju kako ću ja primiti njihov prijedlog. Rekla sam im da su takva ulaganja vrlo neizvjesna. Oni ne mogu biti sigurni da će takvi pothvati uspjeti. Razgovarala sam s njima o vječnoj nagradi koja je osigurana za one koji čuvaju svoje blago na Nebu, ali što se tiče tih neizvjesnih ulaganja, molila sam ih da se Krista radi zaustave tamo gdje jesu.{SUS 242.2}
Na večernjem okupljanju naloženo mi je da kažem Božjem narodu kako nije u skladu s Njegovom voljom da oni koji vjeruju u Njegov skori dolazak ulažu svoja sredstva u rudarske dionice. To bi bilo zakopavanje talenta našega Gospodina u zemlju. Pročitat ću kopiju pisma koje sam napisala jednom bratu kojeg sam spomenula:{SUS 242.3}
“San Jose, Kalifornija, 2. srpnja 1905.
Dragi brate:
Predstavili ste mi prijedlog za ulaganje u rudarske dionice. Osjećate uvjerenje da bi se takvo ulaganje moglo pokazati uspješnim i mislite da ćete na taj način moći uvelike pomoći Božjem djelu.{SUS 242.4}
Gospodin mi je otkrio da ću na sastancima koje ću pohađati naići na ljude koji potiču naše ljude da ulažu svoj novac u rudarstvo. Zapovjeđeno mi je da kažem kako je to neprijateljeva smicalica da rasipa ili blokira sredstva koja su uvelike potrebna za obavljanje Božjeg djela. To je zamka posljednjih dana, navesti Božji narod na gubitak njihovog od Gospodina povjerenog kapitala koji bi trebao biti iskorišten mudro u radu za zadobivanje duša. Zbog toga što je toliko novca uloženo u takve vrlo neizvjesne pothvate, Božje je djelo nažalost osakaćeno zbog nedostatka talenata kojima bi trebalo osvajati duše za Krista….{SUS 243.1}
U sinoćnjem viđenju podigla sam svoj glas upozorenja protiv svjetovnih špekulacija. Rekla sam: ‘Pozivam vas da uložite dionice u najveći rudnik koji je ikada otvoren.’{SUS 243.2}
‘S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što sakriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve što ima i kupi ono polje.’ (Matt 13,44) …{SUS 243.3}
Budemo li ulagali u Božje rudarske dionice, povrat sredstava je siguran. On kaže: ‘Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.’ (Isa 55,2) …{SUS 243.4}
‘Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga.’ (Matt 13,45){SUS 243.5}
Moj brate, hoćeš li uložiti u nebeski biser goleme cijene? … To je rudarska dionica u koju možeš ulagati bez opasnosti od razočaranja. Ali, dragi moj prijatelju, mi nemamo ni dolar Gospodnjeg novca koji bismo uložili u rudarske poslove na ovome svijetu.”{SUS 243.6}
Neizmjerno mi je žao što su neki naši ljudi pogriješili zakopavši svoje od Boga dano blago u rudarske dionice, misleći pritom da će uvećati svoje prihode. To je mogućnost koja laska, ali će mnogi nažalost biti razočarani.{SUS 244.1}
Sjećam se slučaja brata koji je nekada bio zainteresiran za rad u Božjem djelu. Prije nekoliko godina, kad sam bila u Australiji, taj mi je brat pisao da je kupio rudnik od kojeg očekuje veliku dobit. Rekao je da mi želi dati dio onoga što će dobiti. Povremeno mi je pisao govoreći: “Sada su izgledi dobri. Uskoro ćemo imati zaradu.” Ali se zarada nije ostvarila, i nakon što je propalo tisuće dolara, njegov se pothvat pokazao kao potpuni gubitak.{SUS 244.2}
Ovo je jedan od mnogo sličnih slučajeva za koje znam. Mnogi su mi izrazili svoje žaljenje što su poticali druge da ulažu svoja sredstva u rudarske dionice. Ako se ovdje sada nalazi ijedan koji je primio novac od brata ili sestre za takva ulaganja, njegova je dužnost da ga vrati ako onaj koji je dao tako želi.{SUS 244.3}
Upozoravam vas da dobro pazite što činite sa svojim dobrima povjerenim od Gospodina. Stavljanjem tih talenata u Božju riznicu možete sebi osigurati prihode iz neiscrpnog bogatstva Njegovog kraljevstva.{SUS 244.4}
Božji se narod previše olako zadovoljava pukim površnim istinama. Trebamo marljivo tragati za dubokim, vječnim, dalekosežnim istinama Božje riječi. Nakon što ih pronađemo, mi ćemo radosno sve prodati da možemo kupiti cijelo polje. (Special Testimonies, Series B, br. 17, str. 8-13){SUS 244.5}
48.Život u granicama prihoda…………………… 227
49.Sramoćenje Božjeg djela……………………… 230
50.Poziv na molitvu ili promjenu zanimanja 233
51.Skidanje zaduženja s crkvenih nekretnina 236
52.Izbjegavanje institucijskih dugova……….. 242
53.Propust izračuna troškova……………………. 248
54.Nastaviti u vjeri……………………………………. 252
55.Riječi božanskog Savjetnika…………………. 255
Mnogo je, jako mnogo onih koji nisu dovoljno poučeni da svoje izdatke drže unutar granica svojih prihoda. Oni se ne prilagođavaju okolnostima pa stalno posuđuju i na kraju potonu u dugove, obeshrabreni i ožalošćeni.{SUS 249.1}
Mnogi nemaju na umu Božje djelo i bezbrižno troše novac na blagdanske zabave, na odijevanje i ludosti, a kada se uputi poziv za davanje za širenje Djela u domaćim i inozemnim misijama, oni ne mogu ništa dati ili su čak u minusu na svojem računu. Tako potkradaju Boga u desetini i prinosu, i zbog svojeg sebičnog ugađanja otvoreno izlažu dušu žestokim kušnjama padajući na Sotonine lukavštine.{SUS 249.2}
Trebamo paziti da ne trošimo novac na ono što je nepotrebno ili samo za pokazivanje. Ne smijemo popuštati ukusima koji nas vode da slijedimo običaje svijeta i prikraćivati Gospodnju riznicu. (R&H, 19. prosinca 1893.){SUS 249.3}
Marljivost i ekonomičnost u obitelji
Bilo mi je pokazano da, brate moj i sestro, imate mnogo toga za naučiti. Niste živjeli u skladu sa svojim mogućnostima. Niste naučili ekonomično raspolagati. Ako imate veliku zaradu, ne znate je rasporediti. Vi se oslanjate na okus ili apetit umjesto na razboritost. Često ste trošili novac na hranu kakvu si vaša braća ne mogu priuštiti. Dolari tako lako cure iz vašeg džepa….{SUS 249.4}
Činite jednako pogrešno ako ne iskoristite svoju snagu na najbolji mogući način, kao što je pogrešno da bogataš pohlepno zadrži svoje bogatstvo jer mu tako odgovara. Vi ne poduzimate potrebni napor za uzdržavanje svoje obitelji. Obavljate neki posao ako vam odgovara, ali ne nastojite raditi više, ne smatrate svojom dužnošću da iskoristite svoje vrijeme i snagu na najbolji mogući način i u strahu Božjem.{SUS 250.1}
Bavili ste se poslom koji vam je s vremena na vrijeme donosio veliki profit. Nakon što ste zaradili ta sredstva, niste učili štedjeti za vrijeme kada se sredstva ne budu mogla zaraditi tako lako, već ste trošili mnogo za nepostojeće potrebe. Da ste ti i tvoja supruga shvatili kao dužnost koju vam je Bog dodijelio da vladate svojim ukusom i željama, i odvajate za budućnost umjesto da živite samo za danas, sada ste mogli biti bezbrižni i vaša bi obitelj imala blagodati života. Pred vama je lekcija koju morate naučiti, koju ne biste smjeli zapostaviti. A to je da ono malo što imate rasporedite što je duže moguće….{SUS 250.2}
Isus je učinio čudo i nahranio pet tisuća ljudi, a zatim je dao važnu lekciju iz gospodarenja: “Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!” (John 6,12) Dužnost, ova važna dužnost, počiva na vama. “Nikomu ništa ne budite dužni.” (Rom 13,8) Ako ste bolesni ili ne možete raditi, onda su vam vaša braća dužna pomoći. Kako stvari stoje, sve što ste trebali od svoje braće kad ste se preselili bio je početak. Da ste bili poduzetni kao što ste trebali i da ste živjeli u skladu sa svojim mogućnostima, mogli ste izbjeći nestašicu. Morat ćete raditi za malu plaću jednako kao i za veliku. Marljivost i ekonomičnost dovele bi vaše obitelji u znatno povoljniji položaj od ovoga. (2T 431-436){SUS 250.3}
Oni čije su ruke otvorene za pozive za davanje sredstava kojima bi se uzdržavalo Božje djelo i olakšale patnje jadnih i potrebitih, nisu lijeni, aljkavi i spori u poslu. Oni uvijek oprezno raspoređuju svoje izdatke u okviru svojih prihoda. Oni su ekonomični iz načela, osjećaju da je njihova dužnost da štede kako bi mogli nešto dati. (4T 573){SUS 251.1}
Vidjela sam siromašne obitelji kako se bore s dugom, pa ipak se njihova djeca nisu naučila odricati kako bi pomogla svojim roditeljima. U jednoj su obitelji, gdje sam bila u posjetu, kćeri izrazile želju za skupim klavirom. Roditelji bi rado udovoljili toj želji, ali bi se morali zadužiti. Kćeri su to znale, i da su bile naučene samoodricanju, one svojim roditeljima ne bi zadavale bol zahtijevajući da ispune njihove želje; pa iako su im rekli da im neće moći zadovoljiti tu želju, tu stvar nije završila. Želju su izražavale stalno iznova, dodajući tako težak teret roditeljima.{SUS 251.2}
Pri sljedećem posjetu opazila sam taj skupi glazbeni instrument u kući i znala sam da je na već postojeći dug bilo dodano nekoliko stotina dolara. Ne znam tko je u ovom slučaju kriv, slabi roditelji ili sebična djeca. Obje strane su krive pred Bogom. Taj slučaj opisuje mnoge. Te mlade osobe, iako tvrde da su kršćani, nikada nisu uzele Kristov križ, jer je prva pouka koju trebaju naučiti od Krista samoodricanje. Naš je Spasitelj rekao: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Luke 9,23) Ni na koji način ne možemo postati Kristovi učenici ako nismo u skladu s tim uvjetom. (Signs, 31. ožujka 1887.){SUS 251.3}
Vjeru koju ispovijedate trebate prakticirati tijekom šest radnih dana isto kao što subotom idete u crkvu. Niste marljivi u poslu. Prolaze vam sati, dani pa čak i tjedni da niste ništa učinili. Najbolja propovijed koju možete propovijedati svijetu bila bi da pokažete odlučnu promjenu u svojem životu i brinete se za svoju obitelj. Apostol kaže: „Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika.” (1. Timoteju 5,8){SUS 253.1}
Sramotite djelo kada se tamo kamo ste se doselili na neko vrijeme prepuštate lijenosti, a onda se zadužujete za potrebe svoje obitelji. Te dugove uvijek ne vratite, već se umjesto toga selite na drugo mjesto. To je varanje vaših bližnjih. Svijet ima pravo očekivati strogo poštenje od onih koji tvrde da su biblijski kršćani. Zbog nemara jednoga čovjeka da vrati svoja dugovanja, svi su naši ljudi u opasnosti da ih se smatra nepouzdanima.{SUS 253.2}
„Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima!” Matt 7,12) To se odnosi na one koji se trude svojim rukama i na one koji daruju. Bog vam je dao snagu i sposobnosti, ali ih niste koristili. Vi imate dovoljno snage da obilno podupirete svoju obitelj. Ustanite ujutro, dok se još vide zvijezde, ako treba. Isplanirajte što ćete učiniti i to ostvarite. Ispunite svaku danu riječ ako vas bolest u tome ne spriječi. Bolje je uskratiti sebi hranu i spavanje nego biti kriv za uskraćivanje drugima onoga što im pripada. (5T 179,180){SUS 253.3}
Osma zapovijed osuđuje krađu ljudi, trgovanje robovima, a zabranjuje i osvajačke ratove. Ona osuđuje krađu i pljačku i zahtijeva strogo poštenje u najmanjim detaljima poslovanja. Ona zabranjuje prekomjernu zaradu u trgovini i zahtijeva poštenu isplatu dugova i plaća. Ona kaže da se prema nebeskim knjigama svaki pokušaj da se netko okoristi tuđim neznanjem, slabošću ili nesrećom smatra prijevarom. (Patrijarsi i proroci, str. 250){SUS 254.1}
Svi se moraju vježbati u ekonomičnosti. Nijedan radnik ne bi smio živjeti na način da se zadužuje. … Kada netko svjesno postaje dužnik, upliće se u sotonsku mrežu koju on postavlja dušama. (CE 67){SUS 254.2}
Slabi vjeru, teži k obeshrabrenju
Dragi brate:
Žao mi je što si se našao u takvom stanju pod pritiskom duga. Znam dosta ljudi koji su, poput tebe, uznemireni i nesretni zbog svojeg financijskog stanja…. {SUS 254.3}
Gospodin ne uživa u tvojoj nevolji. On te želi utješiti svojim Svetim Duhom da bi mogao biti slobodan čovjek, prebivati u Njegovom svjetlu i Njegovoj ljubavi. On ima lekcije koje trebaš naučiti i pomoći će ti da ih brzo naučiš. Ne bi si trebao dopustiti da budeš ozlojeđen zbog svojeg financijskog stanja, jer sama činjenica da si u dugovima slabi tvoju vjeru i obeshrabruje te, čak te i sama pomisao na to izluđuje. Moraš smanjiti svoje troškove i popraviti taj nedostatak u svojem karakteru. Ti možeš i moraš poduzeti odlučne napore kako bi doveo pod kontrolu svoju sklonost trošenju sredstava izvan svojih mogućnosti. (Letter 48, 1888.){SUS 254.4}
Praksa posuđivanja novca za ublažavanje nekih gorućih potreba a da se pritom ne razmišlja o tome kako će se dug vratiti, koliko god to bilo uobičajeno, obeshrabrujuće je. Gospodin želi da se svi oni koji vjeruju u istinu okane takve samoobmanjujuće prakse. Oni bi trebali pobijediti svoje želje, a ne ponašati se nepošteno. Nijedna duša ne može pribjegavati okolišanju ili nepoštenju u rukovanju Gospodnjim dobrima, i istodobno biti nevina pred Bogom. Svi koji takvo što čine, niječu Krista djelima dok tvrde da drže i naučavaju Božje zapovijedi. Oni se ne drže načela Božjeg zakona. Ako oni koji poznaju istinu ne mijenjaju karakter u skladu s njezinim posvećujućim utjecajem, bit će miris smrti do kraja. Oni će iskrivljavati istinu, obeščastiti je i osramotiti Krista, koji je istina. (MS 168, 1898.){SUS 255.1}
Poziv na molitvu ili promjenu zanimanja
Dragi brate i sestro:
Iskreno suosjećam s vama i molim se da možete vidjeti stvari u ispravnom svjetlu. Morate uvidjeti da nitko ne bi trebao upravljati svojim poslovima tako što će se zaduživati. …{SUS 256.1}
Kada čovjek vidi da nije uspješan, zašto se ne posveti molitvi ili promijeni posao? Pred nama su burna vremena i Gospodin će prihvatiti sve koji mogu surađivati s Njim. Ojačajte se u samoodricanju i samopožrtvovnosti. O svakome postupku razmislite pozorno i u molitvi. Hodajte ponizno pred Gospodinom. Moramo očuvati posvećenost Bogu i poravnati staze svojim stopama da hromo ne bi skrenulo s puta. (Letter 63, 1897.){SUS 256.2}
U svojem se pismu žališ zbog jarma duga. Ali nema izgovora za tvoju zaduženost…. Svojim lakoumnim posuđivanjem a da nisi znao hoćeš li moći otplatiti dug, činiš veliku nepravdu drugima pljačkajući im i ono malo što imaju i nanosiš sramotu Božjem djelu. Da si shvatio što radiš u trenutku kad si posuđivao, zaustavio bi se. Uvidio bi grešnost pljačkanja ljudi, vjernika i nevjernika, dovodeći ih u neprilike kako bi zadovoljio svoje trenutačne potrebe.{SUS 256.3}
Ovaj tvoj slučaj, brate. …, nije mala stvar. Na putu kojim si išao ostavit češ štetan utjecaj na one koji njime budu išli nakon tebe, koji je teško obrisati. Zatvorit ćeš vrata drugima koji će na tom mjestu raditi i koji svoj posao obavljaju pošteno, ali koje će se smatrati nepouzdanima. Oni koji stvarno trebaju naklonost i povjerenje, zbog pogrešnog nastupa nekih kolportera ne usuđuju se raditi. A s iskustvom koje su imali, sa stotinama funta gubitka u blagajni, kako se ne bi plašili ukazati povjerenje ljudima koji upravljaju novcem ako ovi uzimaju iz blagajne te ih ostavljaju s manjkom sredstava koja su toliko potrebna za održavanje Božjeg djela u ovo vrijeme? (Letter 36,1897.){SUS 256.4}
Nikada se nemoj zaduživati. Bolje ti je da se odrečeš tisuću stvari nego da se zadužuješ. Upadanje u dugove bilo je prokletstvo tvojeg života. Izbjegavaj ga kao što bi izbjegavao boginje.{SUS 257.1}
Učini svečani zavjet s Bogom da ćeš Njegovim blagoslovom otplatiti svoje dugove i potom nikome nemoj dugovati ništa makar živio na kaši i kruhu. Jednostavno je napuniti stol tako što ćeš iz svojeg džepa izvaditi još novca. Vodi brigu o sitnijem novcu, a dolari će se brinuti o sebi. Novčić ovdje i novčić ondje koje potrošiš za ovo i za ono, uskoro postaju dolari. Odriči se barem dok si ogrezao u dugovima. … Nemoj posustati, nemoj se obeshrabriti niti se vratiti na staro. Odrekni se ukusa, suprotstavi se ugađanju apetitu, uštedi novčić i otplaćuj svoje dugove. Vrati ih što je brže moguće. Kada budeš mogao ponovno stajati uspravno kao slobodan čovjek nikome ne dugujući ništa, postići ćeš veliku pobjedu. (Letter 4, 1877.){SUS 257.2}
Osobni dug ne smije omesti darežljivost
Neki nisu pristupili planu sustavnog dobročinstva opravdavajući se da nisu bili slobodni zbog duga. Objašnjavaju da najprije moraju živjeti kako piše: „Nikomu ništa ne budite dužni.“ Poziv na molitvu ili promjenu zanimanja (Rom 13,8) Ali činjenica da su u dugovima, nije izgovor. Vidjela sam da su caru trebali donijeti carevo, a Bogu Božje. Riječi “nikomu ništa ne budite dužni” neki tumače doslovno i misle da Bog od njih ne može zahtijevati ništa dok posve ne vrate svoje dugove. Tu se zavaravaju. Oni ne vraćaju Bogu ono što je Njegovo. Svatko mora donijeti Gospodinu odgovarajući prinos. Oni koji su u dugovima trebaju izdvojiti iznos svojih dugova iz onoga što posjeduju, i od ostatka darovati razmjerni dio. ( 1T 220){SUS 258.1}
Skidanje zaduženja s crkvenih nekretnina
Radujem se s vama zbog mogućnosti oslobađanja crkvenih zgrada od dugovanja. Koliko je toga moglo biti ušteđeno da su u vezi s tim svake godine poduzeti dodatni napori. Nema potrebe da naši molitveni domovi iz godine u godinu budu pod dugom. Kada bi svaki član crkve vršio svoju dužnost, odricao se i bio samopožrtvovan za Gospodina Isusa čija je on otkupljena svojina kako Njegova crkva ne bi bila pod dugom, on bi to činio na čast Bogu.{SUS 259.1}
Veliki Gospodnji centri, Njegova oruđa, trebaju biti slobodni od svih dugova. Svake godine mnoge funte (pisano iz Australije) propadnu zbog kamata na dugove. Kada bi se sav taj novac upotrijebio za podmirenje glavnice, dug ne bi stalno izjedao i izjedao. Loša je, jadna praksa zaduživati se. Koliko bi bilo bolje da je odlučnim naporima novac koji je bio potreban za izgradnju sakupljen i daje crkva bila posvećena bez duga. Kada gradimo kuću za Gospodina, učinimo pravilom da uložimo ozbiljan, ustrajan trud kako bi Mu bila posvećena bez duga….{SUS 259.2}
Gospodin mi je pokazao da naše zgrade u Australiji ili Novom Zelandu ne bi smjele ostati pod dugovima. U svakom slu čaju dug znači zanemarivanje Božjih posebnih, svetih stvari jer se najprije udovoljava sebičnim, trivijalnim stvarima na koje se troši. … Božjem prebivalištu treba pokazati najveću čast. Svaki drugi interes trebao bi doći tek nakon toga. Naše misli moraju biti uzvišene, oplemenjene i posvećene. Zbog svoje djece, prijatelja i rođaka roditelji popuštaju svjetovnosti i pohlepi. Novac se namjenjuje tamo gdje se Bog ne može proslaviti, gdje se čini šteta. Djeci, prijateljima i rodbini kupuju se pokloni, dok se vrijednost prinosa kojima se časti Bog škrto ograničava….{SUS 259.3}
Samoodricanje i crkvena hipoteka
Svaki kršćanin treba sebi postaviti pitanje: “Imam li duboko u duši ljubav prema Isusu? Ljubim li Njegovo prebivalište? … Je li moja ljubav prema Bogu i mojem Otkupitelju dovoljno jaka da me ojača u samoodricanju? Kad navali kušnja da se prepustim zadovoljstvu i sebičnom uživanju, hoću li reći ‘ne, neću potrošiti ni novčića za sebe dok je Božji dom pod hipotekom ili pod teretom duga ?”{SUS 260.1}
Ne bi li Krist trebao zauzimati prvo i najvažnije mjesto u našem razmišljanju? Nije li On zaslužio od nas taj znak poštovanja i odanosti? To bi trebalo biti utkano u naš način življenja u krugu obitelji i u crkvi. Ako su vaše srce, duša, snaga i život u potpunosti predani Bogu, ako ste potpuno privrženi Njemu, Bog će biti na prvom mjestu u svakoj vašoj službi. Rezultat će biti da ćete razumjeti što znači biti suradnik Isusa Krista u Njegovom svetom djelu. Zgrada podignuta za štovanje Boga neće ostati opterećena dugom. Bilo bi gotovo kao poricanje vaše vjere kad biste dopustili takvu stvar. (Letter 52, 1897.){SUS 260.2}
Crkveni dugovi obeščašćuju Boga
Opterećivanje naših crkava dugom obeščašćivanje je Boga. Tako ne treba biti. Takvo stanje pokazuje da se pogrešno upravlja od početka do kraja, i to je sramota za nebeskog Boga. Čitajte i proučite s molitvom četvrto poglavlje Zaharije. Zatim pročitajte prvo poglavlje Hagaja i vidite ne odnosi li se takva situacija na vas. Dok ste mnogo razmišljali o sebi samima i svojim sebičnim interesima, vi ili niste podizali i gradili, ili ste izgradili posuđenim novcem i niste darovali kako biste oslobodili crkvene nekretnine od duga. Hoćete li razmisliti što je vaša dužnost? Kako godine prolaze učinjeno je vrlo malo žrtava kako bi se umanjio dug. Kamata guta sredstva koja su se trebala iskoristiti za otplatu glavnice.{SUS 261.1}
Bog u crkvama osuđuje lijene sluge. Ne provodi se Njegova volja kada se svete stvari zanemaruju i propadaju. Samopožrtvovnost i samoodricanje u svakoj bi crkvi promijenilo stanje stvari. “’Moje je zlato, moje je srebro’ riječ je Jahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,8) Kada se to zlato i srebro koristi u sebične svrhe, ugađanju ambicijama, ponosu ili sebičnom udovoljavanju, kao što se radilo, obeščašćuje se Bog.{SUS 261.2}
Mogu li ljudski predstavnici biti tako čvrsto uspavani da ne shvaćaju kako je postojeće stanje stvari posljedica nemara s njihove strane? Kad ljudi izabrani od Boga uljepšavaju svoje kuće i ulažu Božji novac u … razne stvari za sebično ugađanje znajući da ta sredstva trebaju biti upotrijebljena za održavanje Božjeg doma u najboljem stanju i da se ne bi smjela uzimati iz blagajne za pokrivanje tekućih troškova, oni ne mogu biti blagoslovljeni.{SUS 261.3}
Imam poruku od Gospodina. Crkve se moraju probuditi iz svojeg mrtvila i razmisliti o tim stvarima. “’Moje je zlato, moje je srebro’ riječ je Jahve nad Vojskama.” Trošimo li mi kao obitelji Gospodnje srebro i zlato u sebične svrhe i ne poduzimamo ništa da olakšamo dug koji počiva na Njegovom domu? Crkve su opterećene dugom ne zato što ga se ne bi mogle riješiti, već zbog sebičnog udovoljavanja od strane članova. Takvim je zanemarivanjem Bog posramljen i ako On računa na vaša sredstva, ne budite slijepi prema Djelu. Kada vam je Gospodin prvi i kad shvatite da je Gospodnji dom osramoćen dugovanjem, Bog će vas blagosloviti. (MS 116, 1897.){SUS 262.1}
Potreba za savjetom i suradnjom
Dragi brate: Morat ćeš u svakom pothvatu paziti da ne slijediš svoje prosuđivanje, već jedinstveni savjet svoje braće. U ovom si poslu promašio radeći previše samostalno. … Posudio si novac. Ali jesi li pozvao svoju braću da zajedno s tobom planiraju? Jeste li zajednički ponijeli jaram? … Ne smije se dopustiti jednom čovjeku da sam odlučuje kad je u pitanju izgradnja crkve. Svi članovi crkve koji to mogu trebaju nositi odgovornost; propovjednik taj posao ne bi trebao iznijeti sam…. Pouka koju morate naučiti jest tražiti mišljenje i prosudbe svoje braće, i ne ići dalje bez njihova prijedloga, savjeta i suradnje. (Letter 49, 1900.){SUS 262.2}
Upoznata sam s nemarom zbog kojega mnoge crkve upadaju u dugove i ostaju u njima. U nekim je slučajevima nad Božjim domom trajni dug i stalno se plaća kamata. To se ne bi smjelo događati. Kada bi se pokazala mudrost, umješnost i žar za Gospodara kakve Bog zahtijeva od svakog svojeg sluge, situacija bi se promijenila. Dugovi bi se otplatili. Samoodricanje i samopožrtvovnost učinit će čuda u unapređivanju duhovnosti crkve. Neka svaki vjernik nešto poduzme. Neka se još gorljivije naglašava nužnost da svaki vjernik odradi svoj dio.{SUS 263.1}
Taj … fakultet i crkva ne bi trebali biti opterećeni dugom kao sada. To pokazuje nerazumno upravljanje. Bog poziva na odricanje. On poziva na prinose onih koji mogu dati, pa čak i siromašniji članovi mogu malo doprinijeti onim što imaju. A tamo gdje postoji volja da se nešto učini, Bog će otvoriti put. Ali Gospodin nije zadovoljan upravljanjem. Nije po Njegovoj volji da djelo bude ometano dugovanjem.{SUS 263.2}
Zahvaljujući samoodricanju, oni koji prije nisu učinili ništa, sada poduzimaju nešto opipljivo i pokazuju da vjeruju naučavanju Riječi, da vjeruju u istinu za sadašnje vrijeme. Svi, stari i mladi, roditelji i djeca trebaju očitovati svoju vjeru djelima. Vjera se usavršuje djelima. Nalazimo se u završnim prizorima povijesti Zemlje; pa ipak je malo onih koji to shvaćaju jer se svijet uvukao između Boga i duše. (Letter 81, 1897.) {SUS 263.3}
Gradnja crkve i škole u Avondaleu
Ima slučajeva kada se mnogo može dobiti sjedinjenim, brzim i ustrajnim naporima. Vrijeme za otvaranje škole je dogovoreno, ali naša braća u kolonijama traže odgodu. Dugo su čekala na otvaranje škole pa su se obeshrabrila. Bilo je dosta posla na zgradama i naša sredstva su iscrpljena. Stoga su graditelji procijenili da rad ne može biti dovršen u dogovoreno vrijeme. Ali mi smo uputili poruku da ne smije biti kašnjenja. Škola mora biti otvorena na vrijeme. To smo pitanje iznijeli pred crkvu i u pomoć pozvali dragovoljce. Ponudilo se trideset muškaraca i žena, i premda im je bilo teško odvojiti slobodno vrijeme, osnažena skupina nastavila je s poslom dan za danom dok zgrade nisu bile dovršene, očišćene i namještene, spremne za upotrebu na dan isplaniran za otvaranje škole.{SUS 263.4}
Kada je došlo vrijeme da se napravi ovaj molitveni dom, polagali smo još jedan ispit vjere i odanosti. Vijećali smo što bismo trebali učiniti. Put pred nama je izgledao zapriječen poteškoćama. Neki su rekli: “Sagradimo malu zgradu, a proširivat ćemo je kako novac bude pritjecao; jer u ovom trenutku očito ne možemo dovršiti dom kakav bismo željeli.” Drugi su dodali: “Pričekajmo dok budemo imali novac kojim ćemo izgraditi prostraniju zgradu.” Tako smo mislili učiniti, ali mi je u noći došla Riječ Gospodnja: “Ustanite i gradite bez odgađanja.” Tada smo odlučili ustrajati u tom poslu i ići naprijed u vjeri.{SUS 264.1}
Već sljedeće večeri iz Južne Afrike stigla je mjenica na dvjesto funta. To je bio dar od brata i sestre Lindsay iz Cape Towna, namijenjen za pomoć u gradnji molitvenog doma. Naša vjera je bila na kušnji, trebali smo započeti s poslom i sada je Gospodin u naše ruke stavio taj veliki dar s kojim možemo početi.{SUS 264.2}
S tim je ohrabrenjem započela ozbiljna gradnja. Školski od265 bor dao je zemljište i sto funta. Dvjesto funta primili smo od unije konferencija, a i članovi crkve dali su koliko su mogli. Pomogli su i prijatelji izvan crkve; graditelji su darovali dio svojeg vremena koji je bio jednako dobrodošao kao i novac.{SUS 265.1}
Tako je taj posao dovršen i sada imamo ovaj lijepi dom koji ima prostora za sjedenje za četiri stotine ljudi. Zahvaljujemo Gospodinu za tu zgradu u kojoj Ga možemo štovati. On razumije sve tjesnace kroz koje smo prošli. Kada su se pojavile teškoće, starješina Haskell, koji je nadzirao rad, pozvao bi radnike da se okupe i mole usrdno za Božji blagoslov nad sobom i nad poslom. Gospodin je čuo molitvu i taj je dom bio dovršen za sedam tjedana. (R&H, 1. studenoga 1898.){SUS 265.2}
Izbjegavanje institucijskih dugova
Bog ne želi da se Njegovo djelo stalno ometa i sramoti dugom. Kada nešto poželite dodati zgradama ili drugim objektima ustanove, pazite da ne premašujete svoje mogućnosti. Bolje odgodite te poslove dok Providnost ne otvori put da ne upadnete u velike dugove i plaćanje kamata.{SUS 266.1}
Nakladničke kuće osnovale su fondove u koje naši ljudi mogu ulagati financijska sredstva, te su na taj način omogućile priljev sredstava za potporu grana toga djela na različitim područjima, i čak su pomagale u provođenju drugih pothvata. To je dobro. Ništa nije učinjeno previše u tom smislu. Gospodin vidi sve. Ali prema svjetlu koje mi je dano, svaki pothvat trebate tako planirati da se ne zadužujete.{SUS 266.2}
Izdavaštvo je utemeljeno na odricanju i njegovo se poslovanje treba odvijati na strogo ekonomskim načelima. Financijama se može upravljati tako da, kad iskrsne potreba za sredstvima, djelatnici pristanu na smanjenje plaća. Gospodin mi je otkrio da to načelo treba uvesti u naše ustanove. Kada novca ima manje, trebali bismo biti spremni ograničiti svoje prohtjeve.{SUS 266.3}
Potrebno je razborito procjenjivati tiskanje izdanja i potom neka svi u našim nakladničkim kućama štede na svaki mogući način, makar time prouzročili i znatne neugodnosti. Pazite na sitne izdatke. Zaustavite svaki nepotrebni odljev sredstava. Mali gubici na kraju postanu vrlo veliki. Sakupite ulomke; neka ništa ne propadne. Ne gubite vrijeme u razgovorima; izgubljene minute upropaste sate. Marljiv rad s vjerom uvijek će biti okrunjen uspjehom.{SUS 266.4}
Neki misle da je ispod njihovog dostojanstva paziti na male stvari. Oni misle da je to dokaz uskog uma i škrta duha. Ali su mala curenja potopila mnoge brodove. Ništa što bi moglo poslužiti svrsi ne bismo smjeli dopustiti da propadne. Loše gospodarenje sigurno će navući dug na naše ustanove. Iako možda dolazi mnogo novca, nastat će problem zbog malih gubitaka u svakoj grani Djela. Gospodarenje ne znači škrtost.{SUS 267.1}
Svaki muškarac i žena zaposleni u nakladničkoj kući trebali bi biti vjerni stražari pazeći da ništa ne propadne. Svi bi se trebali čuvati od navodnih potreba koje zahtijevaju izdatke. Neki ljudi žive bolje s četiri stotine dolara godišnje nego drugi s osam stotina. Tako je i s našim ustanovama; neke osobe mogu njima upravljati s daleko manje kapitala od drugih. Bog želi da svi djelatnici rade ekonomično i da budu vjerni računovođe. (7T 206,207){SUS 267.2}
Smanjivanje rashoda savjesnim upravljanjem lječilištem
Oni koji imaju veze s našim ustanovama trebaju smanjiti troškove kako se ustanove ne bi zaduživale. Prigodom kupnje valja pokazati mudrost. Može se potrošiti samo onoliko novca koliko ga ima. Savjesnim upravljanjem može se uštedjeti dosta dolara.{SUS 267.3}
Ne bismo smjeli dopustiti rashode za koje nema pokrića u sredstvima koja posjedujemo. Ima onih koji su povezani s našim ustanovama a stvaraju dugove koji bi se mogli izbjeći. Možda su načinili neki nepotreban trošak na ukrašavanju zgrade. Novac se često troši na zadovoljavanje ukusa i sklonosti.{SUS 267.4}
Svaki djelatnik treba proizvoditi
Neka sada svatko nastoji hrabro i živahno štedjeti umjesto da troši. Recite onima koji su spremni trošiti a da ne proizvode: “Moja je dužnost postupati ekonomično gdje god mogu. Ne mogu poticati rasipnost. Ja ne mogu dopustiti da sredstva koja su u mojim rukama trošim za kupnju onoga što nije potrebno.”{SUS 268.1}
Od onoga na najvišem položaju do onoga na najnižem, Božji bi radnici trebali proučavati kako da ekonomično gospodare. Neka svatko kaže sebi: “Trebam obuzdati u sebi svaku sklonost za nepotrebnim trošenjem sredstava.” Neka oni koji rade u Božjoj službi budu proizvođači jednako kao i potrošači. Pogledajte veličinu Djela i obuzdajte nekršćansku sklonost trošenja novca za udovoljavanje sebi. Izračunajte cijenu onoga što želite kupiti.{SUS 268.2}
Ovo je odlična prilika da svatko bude na svojem zadatku i na svojem mjestu. Neka svatko pokuša nešto učiniti. Oni koji su u Božjemu djelu trebaju biti spremni pomoći gdje god je pomoć potrebna. Trebali bi umanjiti svoje rashode koliko najviše mogu jer će se pojaviti potreba za svakim dolarom kako bi se dovršilo Gospodnje djelo.{SUS 268.3}
Zapošljavanje suradnika za unutarnje i vanjske poslove pitanje je koje treba pomno razmotriti. Oni koji upravljaju našim ustanovama trebaju biti savjesni i štedljivi. Ne bi trebali upošljavati velik broj suradnika ako to nije nužno za pozitivan ishod. U ovom se pitanju često griješi.{SUS 268.4}
Suradnici u našim ustanovama trebaju se ponašati kao da rade u tvrtki. Oni ne bi trebali misliti da moraju raditi samo određeni broj sati svaki dan. Kada iskrsnu žurni slučajevi i kad je potrebna dodatna pomoć, oni bi se trebali odazvati spremno i vedro. Trebali bi osjećati snažno zanimanje za uspjeh ustanove u kojoj rade. Tako će i ostali biti ohrabreni da rade predano i savjesno.{SUS 268.5}
Krist je rekao: “Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!” (John 6,12) Neka oni koji rade neki posao u našim ustanovama poslušaju tu uputu. Neka se pobrinu da ne bude otpada u duhovnim i svjetovnim dobrima koje nam Gospodin daje. Gospodarenje trebaju poučavati obrazovani predavači, a suradnici trebaju učiti. I roditelji bi zapovijeđu i primjerom trebali učiti svoju djecu kako da što bolje iskoriste mali iznos. Mnoge su obitelji siromašne upravo zato što potroše sav novac čim ga prime.{SUS 269.1}
Onaj tko radi kao kuhar u lječilištu trebao bi biti poučen navikama ekonomičnosti. On treba shvatiti da ne smije rasipati hranu.{SUS 269.2}
Riječ nadahnuća nam govori: “Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodinu.” (Rimljanima 12,11; DK) Neka svi koji su povezani s našim lječilištima rade svoj posao predano i gorljivo. Ako suradnici nisu naučili biti vješti u svojem poslu, neka se u tome odmah počnu podučavati, u protivnom će morati pristati da njihove plaće budu razmjerne količini obavljenog posla. Svakim bi danom medicinske sestre i suradnici trebali postajati učinkovitiji, svestraniji i korisniji. Svatko bi od njih sam trebao nastojati postići višu razinu kao Gospodnji pomoćnik. Neka oni koji su prirodno spori, iz dana u dan vježbaju da svoj posao obavljaju brže i istodobno pažljivije….{SUS 269.3}
Oni koji primaju plaću za svoj rad trebaju stvari obavljati kvalitetno. Oni bi trebali biti isto tako proizvođači kao i potrošači. Kako se budu obrazovali na tom području, moći će sve bolje obavljati poslove koji su im dodijeljeni. Oni će biti spremni preuzeti posao bilo gdje. (Letter 87, 1901.){SUS 270.1}
Savjeti o upraviteljskoj službi Gospodarenje u školama
U svemu se mora provoditi ekonomičnost kako bi stvari napredovale, a ne potonule u dugove; ali školarine treba povećati. To mi je predstavljeno dok sam bila u Europi, a zatim je predstavljeno i vama i našim školama. A pitanje kako da se naše škole ne zadužuju uvijek će ostati problem dok god ne postoje mudriji izračuni. Postavite više cijene za obrazovanje učenička, a onda osobama koje znaju štedjeti i biti ekonomične prepustite upravljanje u kuhanju. Neka se uposli najbolji talent, čak ako mu treba dati dobru, razumnu plaću. Bitno je držati se u okvirima mogućnosti. Kada se provode te mjere opreza, nećete se zaduživati u svojim školama….{SUS 270.2}
Neki će reći: “Trebali bismo imati manje učenika.” Moglo bi i tako; ali i oni koje imate cijenit će svoje vrijeme i vidjeti potrebu za marljivim radom kako bi se osposobili za zvanje koje žele postići. Kada se pred učenicima uzdiže Gospodin kao Onaj od koga treba tražiti savjet, kao što je činio Daniel, oni će od Njega dobiti znanje i mudrost. Svi će tada postati provodnici svjetla. Iznesite tu stvar pred učenike. Raspitajte se koji se od njih žele odricati i žrtvovati kako bi se isplatio dug koji je već napravljen. Kod nekih je učenika za to potrebna samo dobra volja. {SUS 270.3}
Neka Bog pomogne ravnateljima naših škola da nikada ne dopuste da im rashodi budu veći od dohotka, da se škola mora zatvoriti. Nije se tražio talent za financijsko upravljanje našim školama. Te će stvari Bog zahtijevati od ravnatelja. Svaka bi se nepotrebna, skupa navika trebala odložiti, trebalo bi se odreći svakog nepotrebnog popuštanja. Kada bi se načela iz Božje riječi, koja su tako očita svim školama, držala onako ozbiljno kao što bi trebalo, dugovi se ne bi nagomilavali. (Letter 137, 1898.){SUS 271.1}
Osobito bi predsjednik škole trebao paziti na financije te ustanove. On bi trebao razumjeti temeljna načela knjigovodstva. On bi trebao vjerno izvještavati o korištenju sveg novca koji prolazi kroz njegove ruke za troškove škole. Školski proračun ne smije se prekoračiti, već treba uložiti svaki trud da se poboljša korisnost škole. Oni kojima je povjereno financijsko upravljanje našim obrazovnim ustanovama ne smiju dopustiti nikakav nemar u trošenju sredstava. Sve što je povezano s financijama naših škola treba biti savršeno pošteno. Gospodnji pristup mora se strogo slijediti, iako on možda nije u skladu s postupanjem čovjeka….{SUS 271.2}
Ako ste u kušnji da preusmjerite novac koji pristiže u školu na način da ne donosi nikakvu posebnu korist za tu školu, vašu odluku treba kritički proučiti, kako ne bi došlo vrijeme kada ćete morati biti kritizirani zbog gubitka. Tko je vaš knjigovođa? Tko je vaš blagajnik? Tko je vaš poslovni upravitelj? Jesu li oni savjesni u poslu koji obavljaju i jesu li za njega sposobni? Pogledajte kako s tim stoje stvari. Moguće je da se novac pogrešno prenamijeni, a da nitko jasno ne razumije kako je do toga došlo; i moguće je da škola stalno gubi zbog nerazumnih rashoda. Oni na odgovornim položajima mogli bi doživjeti taj gubitak s ogorčenjem, a ipak misliti da su činili najbolje što su mogli. Ali zašto su dopustili da se dugovi nagomilaju? Neka oni koji su odgovorni za školu budu svakoga mjeseca upućeni u pravo financijsko stanje. (MS 65,1906.){SUS 271.3}
U svemu što je povezano sa školom treba mudro gospodariti. Oni koji dolaze u školu općenito napuštaju domove koji su bez ukrasa, gdje su navikli jesti jednostavnu hranu bez brojnih jela. Naviknuti su na običnu, krepku hranu u podne. Bilo bi bolje za sve da imaju samo jednostavan večernji obrok. Mora se strogo paziti na ekonomičnost ili će nastati velik dug. Držite se granica. Klonite se zaduživanja kao što bježite od gube. (Letter 60, 1896.){SUS 272.1}
Ima ih koji ne postupaju mudro. Oni misle na to kakav će dojam ostaviti. Misle da će im vanjsko pokazivanje dati utjecaj. U svojem poslu oni najprije ne sjednu i izračunaju troškove kako bi vidjeli jesu li u stanju završiti ono što su započeli. Tako pokazuju svoju slabost. Pokazuju da imaju mnogo toga za naučiti o savjesnom postupanju. U svojem samopouzdanju oni čine mnoge pogreške. Tako su neki pretrpjeli štetu od koje se nikada neće oporaviti.{SUS 273.1}
To je bio slučaj s nekima koji su mislili da su sposobni osnovati i voditi lječilišta. Doživjeli su neuspjeh, i kad su se našli u dugovima, tražili su da Medicinska misionarska udruga preuzme tu neuspješnu ustanovu i preuzme njezine obveze. … Medicinskoj misionarskoj udruzi šteti preuzimanje toliko bankrotiranih lječilišta. Neka oni koji su vodili ta lječilišta i koji su išli pogrešnim putovima počnu razmišljati razumno. Neka im se ne pripisuje neuspjeh. To slabi hrabrost dobrim ljudima.{SUS 273.2}
Ljudi koji bi možda učinili dobro da su se posvetili Bogu, da su bili voljni raditi u poniznosti proširujući svoje poslovanje polako i ne želeći ulaziti u dug, napravili su propust jer nisu radili po pravim načelima. I nakon što su zapali u teškoće, rasprodali su sve kao ljudi koji su nesposobni za upravljanje. Željeli su olakšanje od financijskog pritiska i nisu prestali razmišljati o posljedicama.{SUS 273.3}
Oni koji takvima pomažu da se izvuku iz teškoća, u kušnji su da se vežu uz njih putem jamstava tako jakim vezama da se poslije uvijek osjećaju kao robovi. Njih rijetko prestane pratiti glas loših i neuspješnih gospodara.{SUS 273.4}
Upućena sam da onima koji se na taj način zadužuju kažem: “Ne odustajte dokle god idete ispravnim putem. Radite svim svojim snagama da sami ublažite situaciju. Nemojte sramotiti udrugu koja je već jako opterećena dugovima. Najbolje je da svako lječilište bude odgovorno za sebe.”{SUS 274.1}
Oni koji su odgovorni za naša lječilišta trebaju postupati oprezno. Bit će trenutaka kada će vidjeti slab napredak. Neka djeluju mudro i taktično i neka budu prilagodljivi. Neka prouče i primijene pouku koju je Krist dao u vezi s gradnjom. Daleko je vrednije planirati nego poslije razmišljati o posljedicama, kada zanemarivanje mudrog izračuna i odgovornog upravljanja jasno rezultira neuspjehom. Upravitelji koji su površni, koji ne znaju upravljati, trebali bi se okaniti tog posla. Uposlite muškarce i žene koji se znaju zadržati unutar granica mogućeg kako se posao ne bi zapleo.{SUS 274.2}
Neka se svi koji su povezani s našim ustanovama ponize pred Bogom. Neka mole Boga da im pomogne planirati tako mudro i ekonomično da posluju na čvrstom temelju i urode plodom Bogu na slavu. Ne ovisite o ljudima. Gledajte na Isusa. Stalno se molite sa zahvalnošću. Učvrstite svoju usku povezanost s Kristom. (Letter 199, 1901.){SUS 274.3}
Brate …, nije mudro upustiti se u dugove. Ti si mudar čovjek i ne treba te na to podsjećati. Dug je jaram koji obvezuje i ranjava. Ne bi bilo mudro kupiti još jedno gradilište u blizini… Pritisnut si gotovo preko svake mjere u nastojanju da izgradiš i opremiš lječilište … Bilo bi mudrije da sagradiš manju zgradu. Uvijek sam mislila da bi bilo najbolje smanjiti planove za gradnju, a onda, kada se namaknu sredstva i ako zatreba više prostora, zgrada se može proširiti. Manja zgrada bila bi mnogo jeftinija. (Letter 158, 1902.){SUS 274.4}
U zamci zbog pogrešnog izračuna
Ako budemo živjeli prema Gospodnjem savjetu, za lječilište ćemo imati priliku kupiti, po razumnoj cijeni, zemljišta na kojima već postoje objekti koji se mogu koristiti i gdje su zelene površine već zasađene ukrasnim drvećem. Pokazana su mi mnoga takva mjesta. Upućena sam da treba pozorno razmotriti kako ćemo iskoristiti velikodušne darove….{SUS 275.1}
Ponekad će biti potrebno, međutim, odabrati mjesto koje nije uređeno i na kojem nema podignutih zgrada. U takvom slučaju moramo paziti da ne odaberemo mjesto koje će zahtijevati veliki izdatak sredstava za uređivanje. Zbog nedostatka iskustva i pogrešnog izračuna možemo se zakopati u velike dugove, jer te zgrade i njihovo uređenje mogu stajati dva do tri puta više nego što su procijenjene. (MS 114, 1902.){SUS 275.2}
Računati samo na novac koji je u planu
Predsjednik i poslovni upravitelj trebaju raditi jedinstveno. Poslovni upravitelj treba paziti da rashodi ne premašuju prihode. On treba znati na što može računati, kako posao ovdje ne bi bio opterećen dugom kao u Battle Creeku. Takvo što se tamo nikada nije trebalo dogoditi. To je posljedica činjenice što ljudi nisu bili pod Božjom upravom. Kada su ljudi pod Božjom upravom, posao ide skladno; ali kada se ljudi snažnog temperamenta, koje ne vodi Bog, nalaze na odgovornim položajima, Djelo je ugroženo; zbog njihovog žestokog temperamenta uputite ih da koriste samo novac koji je bio u planu. (MS 106, 1899.){SUS 275.3}
Propust izračuna troškova • 251
Nezreli projekti bez šireg savjetovanja
Za otvaranje lječilišta i njegovo održavanje potreban je poseban talent, čak ako je taj pothvat privatan. Prije nego što se upuste u takav pothvat, naša bi braća trebala tražiti savjet mudrih ljudi. … U takav se pothvat treba upustiti ali na pravi način. Kada bi započeti projekti propali i kada onaj koji je preuzeo odgovornost na sebe ne bi uspio u svojem pothvatu, bilo bi vrlo teško prevladati tako ostavljen dojam na štetu istine.{SUS 276.1}
Tko god namjerava graditi lječilište trebao bi tražiti savjet od svoje braće koja nose teret posla u bližim i dalekim područjima. Ne možemo si priuštiti da naša medicinska djelatnost u gradovima ostavi bilo kakav drugi dojam osim da je Bog naš vođa i naša obrana….{SUS 276.2}
Našoj braći, gdje god se nalazila, upućena sam reći: “Dovršite projekte koji su već započeti na potrebitim poljima prije nego što ćete otpočeti nove pothvate, jer će u protivnom na naš narod biti natovaren težak teret duga. (Letter 5, 1905.){SUS 276.3}
Ne poduzimati ništa dok nemamo novac u ruci za dovršetak planiranog posla, ne treba uvijek smatrati najmudrijim smjerom djelovanja, U provođenju svojega djela Gospodin ne pojašnjava uvijek sve svojim slugama. On ponekad prokušava vjeru svojeg naroda puštajući ga da ide naprijed u vjeri. Često ga dovodi u tjesnace i kušnje potičući ga da ide naprijed kada mu se čini da mu noge diraju vodu Crvenog mora. U takvim se trenucima molitve Njegovih slugu uzdižu k Njemu u iskrenoj vjeri da On otvori put pred njima i izvede ih na prostranstvo.{SUS 277.1}
Gospodin želi da Njegov narod u ove dane vjeruje da će On učiniti isto tako velike stvari za njega kao što je učinio za Izraelce na putu iz Egipta u Kanaan. Mi trebamo imati snažnu vjeru koja će bez oklijevanja slijediti Njegove upute u najtežim okolnostima. “Idite naprijed”, zapovijeda Bog svojem narodu. {SUS 277.2}
Za provođenje Gospodnje zamisli potrebna je vjera i radosna poslušnost. Kad On ističe nužnost širenja Djela u mjestima gdje će vršiti utjecaj, ljudi trebaju krenuti i raditi po vjeri. Svojim pobožnim razgovorima, svojom poniznošću, molitvama i gorljivim nastojanjima oni trebaju navesti ljude da cijene dobro djelo koje je Gospodin uspostavio među njima. Bila je Gospodnja namjera da lječilište Loma Linda postane vlasništvo naših vjernika i to je došlo baš u vrijeme kada su rijeke teškoća bile prepune i prelijevale se preko obala.{SUS 277.3}
Rad zbog privatnih interesa za postizanje osobnih ciljeva jedna je stvar. U tome ljudi mogu slijediti vlastitu prosudbu. Ali obavljanje Božjeg djela na Zemlji potpuno je druga stvar. Kad On odredi da treba kupiti neki posjed za napredak Njegovog djela i širenje Njegova utjecaja, bilo za lječilište ili školsku djelatnost, ili za bilo koji drugi odjel, On će to omogućiti ako oni koji imaju iskustvo pokažu vjeru i povjerenje u Njegove namjere, te će hitro krenuti naprijed i osigurati prednosti koje obećava, lako mi nikako ne pokušavamo nikome istrgnuti nekretnine iz ruku, ipak kada se pruži prilika, trebali bismo biti budni i prepoznati određenu prednost da možemo praviti planove za izgradnju Djela. A kada to učinimo, moramo uložiti svu energiju kako bismo osigurali dragovoljne prinose Božjeg naroda za potporu tim novim središtima. (9T 271,272){SUS 278.1}
Opasnost u ekstremnim stavovima
Ispravno je posuditi novac kako bi se nastavio posao za koji znamo da Bog želi da bude obavljen. Ne bismo smjeli čekati u neugodnosti i posao učiniti mnogo težim, jer ne želimo posuđivati novac. Griješilo se zaduživanjem za ono što je moglo čekati neki drugi put. Ali se opasnost krije i u odlasku u drugu krajnost. Ne bismo se smjeli dovoditi u položaj koji će ugroziti zdravlje i otežati posao. Trebamo postupati razumno. Moramo obaviti posao koji nam je određen, čak ako moramo posuditi novac i platiti kamate. (Letter 111, 1903.){SUS 278.2}
Čuvati se pogrešaka s obje strane
Pred nama je sad pitanje: Hoćemo li pokušati kupiti gradilište po povoljnoj cijeni i na dobroj lokaciji kad ne možemo reći odakle namaknuti novac? Braća …, …i drugi protive se novom zaduživanju. Ali ja nisam spremna reći da ne bismo trebali ni pod kojim okolnostima kupiti zemljište na koje nam je Gospodin skrenuo pozornost, kada ne postoji zapreka, osim pitanja već spremnog novca, da ga zahvaljujući Božjoj providnosti uskoro kupimo. Moramo se čuvati pogrešaka na obje strane. (Letter 167,1902.){SUS 279.1}
Ideja da ne bi trebalo pokrenuti gradnju lječilišta sve dok se to ne bude moglo učiniti bez zaduživanja, stavila je kočnice na kotače napretka. U gradnji molitvenih domova morali smo posuditi novac da bi se započeto moglo dovršiti. Bili smo to dužni učiniti kako bismo poslušali Božje upute. Osobe kojima je duboko stalo do napredovanja tog posla posudile su novac i platile kamate na glavnicu kako bi se otvorile škole i lječilišta i sagradile crkvene zgrade. Ustanove koje su otvorene i crkve koje su tako sagrađene, bile su sredstva za zadobivanje mnogih duša za istinu. Tako se povećala i desetina, a Gospodnjim su snagama pristupili novi radnici. (Letter 211, 1904.){SUS 279.2}
Božja zastava dizat će se sve više i više. Crkva ne može izbjegavati svoju zadaću a da ne zakine djelo svojeg Učitelja. Molitveni domovi moraju biti podignuti u mnogim mjestima. Hoće li materijalna sredstva spriječiti podizanje crkava u našim gradovima gdje bi se Otkupitelj mogao sastajati sa svojim narodom? Nemojmo odavati dojam da nam je preskupo dobro se pripremiti za prijem nebeskog Gosta.{SUS 279.3}
U donošenju planova za gradnju potrebna nam je Božja mudrost. Ne bismo se trebali nepotrebno zaduživati, ali ja bih rekla da ne moramo uvijek imati pri sebi sav novac potreban za dovršenje zgrade da bi se tek onda počelo raditi. Često moramo ići naprijed u vjeri, radeći što je hitrije moguće. Zbog nedostatka vjere ne primamo ispunjenje Božjih obećanja. Moramo raditi, moliti se i vjerovati. Trebamo ići naprijed ustrajno i gorljivo, vjerujući u Gospodina i govoreći: “Uspjet ćemo i nećemo se obeshrabriti.” (R&H, 7. rujna 1905.){SUS 280.1}
Obraćanje božanskog Savjetnika
Nedavno sam u noćnom viđenju bila na sastancima odbora. Na tim su sastancima bile izgovorene riječi koje su zvučale više ljudski nego božanski. Razgovaralo se o zdravstvenom djelu u…
Bili su izneseni planovi koji bi, ako se ne bi izmijenili, obvezali na rad i ne bi olakšali situaciju. Od Generalne konferencije tražio se iznos ne manji od 20.000 dolara ili da jamči za taj iznos, kako bi se otvorilo lječilište u … Nakon što je starješina … odbio pristati na tu dodatnu obvezu za Generalnu konferenciju, neki su vrlo negodovali. Ali je on, u postojećim okolnostima, osjećao da mu je Gospodin zabranio staviti taj teret na konferenciju. Ja poštujem prosudbu starješine … u tom pitanju….{SUS 281.1}
No, vratimo se sastanku odbora: još jednom je Onaj koji je dugo bio naš Savjetnik bio prisutan i donio nam riječ Gospodnju. Rekao je: “Gospodin se ne bi proslavio vašim stavljanjem jarma duga na Generalnu konferenciju. On je na poseban način s vratova svojih vjernih skinuo jaram duga koji su nosili tako dugo. Konferencija ne smije ponovno ići istim putem kojim su oni već prošli.” …{SUS 281.2}
Neki još nisu naučili lekciju koju je Krist uputio u vezi s gradnjom kule. „Tko od vas,“ upitao je, „kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!’” (Luka 14,28) To je upozorenje bilo zanemareno.{SUS 281.3}
Kada ljudi na odgovornim položajima u takvoj žurbi žele otvoriti neku novu ustanovu kojoj nije vrijeme, plan koji su napravili nije samo protiv interesa Gospodnjeg djela, već i protiv interesa ljudi koji u ljudskoj mudrosti pokušavaju napredovati previše brzo. Boga ne proslavljaju oni koji pokušavaju ići brže nego što On vodi. Posljedica su zbunjenost, sramota i tjeskoba. Gospodin ne želi da Njegovi predstavnici ponavljaju te pogreške, jer se vidi da ga nedavni takvi pokušaji nisu proslavili. (MS 144, 1902.){SUS 282.1}
Neka se pogreške iz prošlosti ne ponavljaju
Umovima nekih zavladala je nekakva vrsta ludila navodeći ih da potroše sredstva bez ikakvih izgleda da se poslije nadoknade. Da je taj novac bio korišten na način koji Gospodin potpisuje, radnici bi ustali i bili spremni raditi ono što mora biti obavljeno prije dolaska našega Gospodina. Pogrešno korištenje sredstava ukazuje na Gospodnje upozorenje da Njegovo djelo ne smije biti vezano uz ljudske projekte, već da mora biti obavljeno na način koji će ojačati to Djelo.{SUS 282.2}
Slijedeći pogrešne planove, ljudi su navukli dugove na Djelo. Neka se to ne ponovi. Neka oni koji su na čelu toga posla rade oprezno, pazeći da ne zakopavaju Božje djelo u dugove. Neka nitko ne postupa nesmotreno, bezglavo, misleći iz neznanja da će sve biti dobro. (7T 283,284){SUS 282.3}
Bog želi da naučimo lekcije iz neuspjeha u prošlosti. Njemu nije ugodno da imamo dugove vezane uz Njegove ustanove. Nalazimo se u vremenu kada se u svojem djelovanju moramo oduprijeti podizanju velikih i skupih zgrada.{SUS 283.1}
Ne bismo trebali ponavljati pogreške iz prošlosti te se sve više i više zaduživati. Bolje je da nastojimo otplatiti dugove koji još uvijek opterećuju naše ustanove. Naše crkve mogu pomoći u tome ako hoće. Oni članovi kojima je Gospodin dao sredstva, mogu uložiti svoj novac u Djelo bez kamata ili po niskoj kamatnoj stopi i poduprijeti ga svojim dragovoljnim prinosima. Gospodin traži od vas da Mu radosno vratite onaj dio dobara koji vam je posudio i tako postanete Njegovi dobročinitelji. (R&H, 13. kolovoza 1908.){SUS 283.2}
Sredstva će pristići u vrijeme obnove
Kada dođe do iskrenog traženja Gospodina i ispovijedanja grijeha, kada otpočne toliko potrebna obnova, pokazat će se sjedinjena revnost i gorljivost u obnavljanju onoga što je nedostajalo. Gospodin će očitovati svoju milosrdnu ljubav i doći će sredstva koja će pokriti dugove naših ustanova. (8T 89){SUS 283.3}
56.Ostavljeno na čast ljudima………………….. 261
57.Obraćanje mladima…………………………….. 265
58.Razlog za ekonomično gospodarenje…. 270
Jedini plan koji Evanđelje ističe za napredak Božjeg djela jest potpora ljudi koja im služi na čast. Imajući na umu Božju slavu, ljudi trebaju dati Bogu dio koji On traži. Imajući u vidu golgotski križ, gledajući na Otkupitelja svijeta koji je zbog nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili, shvatit ćemo da ne trebamo za sebe gomilati blago na Zemlji, već ulagati u nebesku banku iz koje nikada nećemo biti uskraćeni za plaću i koja neće propasti. Gospodin je dao Isusa našemu svijetu i pitanje je što možemo vratiti Bogu preko darova i prinosa kako bismo pokazali da cijenimo Njegovu ljubav. „Badava ste primili, badava i dajte!” (Matt 10,8){SUS 287.1}
Je li svaki vjerni upravitelj spreman povećati udio darova koje treba staviti u Gospodnju riznicu, a smanjiti svoj prinos za jednu točkicu ili crticu? Kome on služi? Kome donosi prinos? Onome o kojemu ovisi za svako dobro koje uživa. Stoga neka nitko od nas tko prima Kristovu milost ne primorava anđele da nas se srame, niti Isusa da nas se stidi zvati braćom.{SUS 287.2}
Trebamo li pokazati nezahvalnost time što ćemo škrto davati za Božje djelo? Ne, ne! Predajmo sebe kao živu žrtvu i dajmo sve svoje Isusu. To je Njegovo; mi smo Njegova otkupljena svojina. Oni koji su primatelji Njegove milosti, koji razmišljaju o golgotskom križu, neće žaliti za onim što su dali, već će osjetiti da je i najbogatiji prinos previše siromašan, nerazmjeran velikom daru jedinorođenog Sina beskonačnog Boga. Ako se bude odricao, i najsiromašniji će pronaći način da zaradi nešto što bi mogao vratiti Bogu.{SUS 287.3}
Vrijeme je novac, a mnogi gube dragocjeno vrijeme koje bi se moglo iskoristiti u korisnom poslu, radeći vlastitim rukama ono što je dobro. Gospodin nikada neće reći: „Dobro, valjani i vjerni slugo!” čovjeku koji nije uposlio tjelesne snage koje su mu posuđene od Boga kao dragocjeni talenti kojima bi zaradio sredstva da pomogne potrebitima i donese prinos Bogu.{SUS 288.1}
Bogati ne bi trebali misliti da je dovoljno samo ako daju svoj novac. Oni imaju sposobnosti i trebaju razmisliti kako se mogu pokazati ugodnima Bogu, kako mogu biti iskrena duhovna oruđa u obrazovanju i podučavanju svoje djece da budu korisna. Roditelji i djeca ne bi smjeli smatrati da su svoji i misliti da mogu raspolagati svojim vremenom i imovinom kako im se sviđa. Oni su Božja otkupljena svojina i Gospodin ih poziva da korisno upotrijebe svoje tjelesne snage u donošenju prihoda u Gospodnju riznicu. {SUS 288.2}
Da je tisuću kanala sebičnosti koji sada postoje bilo uklonjeno, i da su sredstva usmjerena kroz pravi kanal, u blagajnu bi dotjecalo mnogo prihoda. Mnogi kupuju idole novcem koji bi trebao ići u Božju kuću. Nitko se ne može odlikovati pravom do289 brotom ako se ne odriče. Na putu svakog kršćanina koji uistinu slijedi Krista nalazi se samoodricanje i križ. Isus kaže: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Luka 9,23) Hoće li svaka duša uzeti u obzir činjenicu da kršćansko učeništvo podrazumijeva samoodricanje, požrtvovnost, čak i polaganje vlastitog života ako treba, za Onoga koji je dao svoj život za život svijeta?{SUS 288.3}
Kršćani koji vide Krista na križu imaju obvezu prema Bogu, zbog beskonačnog dara Njegova Sina, da ne uskraćuju ništa što posjeduju, ma koliko im to omiljelo. Ako posjeduju išta što može biti upotrijebljeno za spasenje neke duše, koliko god to bilo bogato ili oskudno prema Jaganjcu Božjem koji uzima grijeh svijeta, oni bi to trebali dragovoljno prinijeti. Gospodin upošljava ljudska oruđa da budu Njegovi suradnici u spašavanju grešnika.{SUS 289.1}
Cijelo Nebo aktivno sudjeluje u opremanju projekata kojima se širi znanje o istini svakom plemenu, narodu i jeziku. Ako svjetlo onih koji tvrde da su obraćeni ne zasja pred drugima, oni ne ispunjavaju Kristov nalog.{SUS 289.2}
Ne trebamo se opterećivati pitanjima koliko je dano u Božje djelo, već radije razmotrimo koliko je uzeto iz Njegove riznice kako bismo ugodili sebi. Ne bismo trebali računati koliko je radnika poslano u polje, nego pričati o tome koliko je onih koji su zatvorili oči svojeg razumijevanja kako ne bi vidjeli svoju dužnost i služili drugima prema svojim sposobnostima.{SUS 289.3}
Koliko bi ljudi sada moglo biti zaposleno da je bilo sredstava u blagajni kojima bi ih se uposlilo! Koliko se objekata mo290 glo iskoristiti za širenje Božjeg djela dok Njegova providnost otvara put! Stotine njih moglo je biti uposleno u polju čineći dobro u različitim granama, ali oni nisu tamo. Zašto? Sebičnost ih drži kod kuće; oni vole lagodnost i tako ostaju podalje od Gospodnjeg vinograda. Neki bi išli u daleke krajeve, ali nemaju sredstava otisnuti se jer drugi nisu učinili ono što su trebali. To su samo neki razlozi zašto tako malo radnika mora trpjeti kao prepuna kola pod teretom snopova, dok drugi ne podmeću leđa. (R&H, 14. srpnja 1896.){SUS 289.4}
Dolar koji bi mogao spasiti dušu
Gospodin se pobrinuo da do svakoga može doprijeti poruka istine, ali su sredstva koja su stavljena u ruke Njegovih upravitelja u tu svrhu bila sebično preusmjerena na ugađanje sebi. {SUS 290.1}
Koliko je naša mladež nepromišljeno protraćila, potrošila na ugađanje sebi i na izgled, premda bi bila podjednako sretna i bez toga. Svaki dolar koji imamo pripada Gospodinu. Umjesto što trošimo sredstva za nepotrebne stvari, trebali bismo ih uložiti u misionarski rad.{SUS 290.2}
Vapaj za sredstvima sve je jači kako se otvaraju nova polja. Ako smo ikad trebali biti ekonomični, onda je to sada. Svi koji rade u Djelu trebaju shvatiti koliko je važno strogo slijediti Spasiteljev primjer samoodricanja i gospodarenja. Oni bi u sredstvima koja im je Gospodin predao na upravljanje trebali vidjeti povjerenje koje im je ukazao, i trebali bi osjećati dužnost da budu odmjereni i financijski vješti u korištenju novca svojega Gospodina. Svaki novčić treba cijeniti. Jedan je cent sitnica, ali sto centa čine dolar i ako se potroše kako treba, mogu biti sredstvo spašavanja duše od smrti. Da su sva sredstva koja su naši ljudi rasipno potrošili na ugađanje sebi bila posvećena Božjem djelu, blagajne ne bi bile prazne i mogle bi se otvoriti misije u svim dijelovima svijeta.{SUS 290.3}
Neka članovi crkve sada odlože svoj ponos i skinu svoje ukrase. Svatko bi pri ruci trebao imati misijsku kašicu i u nju ubaciti svaki novčić koji bi mogao potrošiti na ugađanje sebi. Ali mora biti učinjeno nešto više od pukog izdvajanja od obilja. Moramo se odricati. Moramo žrtvovati neke svoje udobnosti i poželjne stvari. Propovjednici moraju jasnije iznositi svoju poruku, ne samo osuđujući ugađanje sebi i ponos u odijevanju, već govoriti o Isusu, Njegovom životu odricanja i žrtve. Kada se u srcu bude njegovala ljubav, pobožnost i vjera, u životu će se pojaviti dragocjeni plodovi. (Historical Sketches of the Foreign Missions ofthe Seventh-day Adventists, str. 293){SUS 291.1}
Mnogo bi se moglo reći mladima u vezi s njihovom prednošću da pomognu Božjem djelu usvajanjem lekcija ekonomičnosti i odricanja. Mnogi misle da si moraju priuštiti ovo ili ono zadovoljstvo i kako bi to postigli, oni troše sav svoj prihod na sebe. Bog želi da u tom pogledu budemo bolji. Griješimo protiv sebe kada smo zadovoljni što imamo dovoljno za pojesti, popiti i odjenuti se. Bog za nas ima nešto više od toga. Kada smo spremni odreći se svojih sebičnih želja te posvetiti snage srca i uma za rad u Božjem djelu, nebeska oruđa surađivat će s nama pretvarajući nas u blagoslov za čovječanstvo.{SUS 292.1}
Iako je možda siromašan, mladi čovjek koji je marljiv i ekonomičan može ipak uštedjeti nešto za Božje djelo. Kad sam imala samo dvanaest godina, štedjela sam. Radila sam sa sestrom, pa iako smo zaradile samo dvadeset pet centa dnevno, od tog smo iznosa mogle uštedjeti malo za misije. Štedjele smo malo-pomalo dok nismo imale trideset dolara. Onda, kada je do nas došla poruka od Gospodina da su potrebni ljudi i sredstva, osjetile smo veliku čast što smo mogle uručiti ocu trideset dolara tražeći od njega da to uloži u traktate i brošure preko kojih će biti upućena poruka onima koji su u tami.{SUS 292.2}
Dužnost je svih koji su u dodiru s Božjim djelom da nauče ispravno koristiti vrijeme i novac. Oni koji se prepuštaju dokolici otkrivaju da pridaju malo važnosti slavnim istinama koje su nam predane. Oni moraju steći naviku marljivosti i raditi imajući na umu Božju slavu.{SUS 292.3}
Odricanje od sebe i umnožavanje talenata
Oni koji ne koriste razumno vrijeme i novac trebali bi se savjetovati s onima koji su stekli to iskustvo. Novcem koji smo zaradile trgovanjem, moja sestra i ja priuštile smo si odjeću. Predale bismo svoj novac majci govoreći: “Idi i kupi nam odjeću, a ono što ostane dat ćemo za misiju.” I ona bi to učinila potičući tako u nama misionarski duh.{SUS 293.1}
Davanje koje je plod odricanja predivna je pomoć darivatelju. Ono sa sobom donosi odgoj koji nam omogućuje da potpunije shvatimo Onoga koji je išao čineći dobro, olakšavao patnje i zadovoljavao potrebe siromašnih. Spasitelj nije ugađao sebi. U Njegovom životu nije bilo ni traga sebičnosti. (YI, 10. rujna 1907.){SUS 293.2}
Djeca se mogu naučiti odricati
Dok se žrtvuju za širenje Božjeg djela, roditelji bi i svoju djecu trebali učiti da sudjeluju u tom poslu. Djeca mogu naučiti pokazivati svoju ljubav prema Kristu odričući se nepotrebnih sitnica za čiju kupnju kroz prste procuri mnogo novca. To bi trebala činiti svaka obitelj. To zahtijeva taktičan pristup, ali će tako djeca primiti najbolji mogući odgoj. I kada bi sva dječica donijela svoje prinose Gospodinu, njihovi bi darovi bili kao potočići koji će, kada se ujedine i nastave teći, narasti u rijeku.{SUS 293.3}
Gospodin sa zadovoljstvom gleda na malu djecu koja se odriču da bi Mu mogla donijeti dar. Bilo Mu je drago zbog udovice koja je stavila dva novčića u riznicu, jer je dala spremna srca. Spasitelj je njezinu žrtvu u davanju svega što je imala smatrao vrednijom od velikih darova bogatih ljudi koji se nisu žrtvovali. Njemu je drago i kada su mališani spremni odreći se sebe da bi postali suradnici Onoga koji ih je volio, uzimao u naručje i blagoslivljao ih. (R&H, 25. prosinca 1900.){SUS 293.4}
Vodite računa o prihodima i rashodima
Izučavanje matematike treba biti praktično. Neka svaki mladić i djevojka i svako dijete uči ne samo rješavati izmišljene probleme, već voditi točan izvještaj o svojim prihodima i izdacima. Neka upotrebljavajući novac uči kako se on pravilno upotrebljava. Bilo da se izdržavaju doprinosom roditelja ili svojom vlastitom zaradom, neka dječaci i djevojčice uče odabrati i kupiti svoju odjeću, knjige i druge potrebe; vođenjem izvještaja o svojim izdacima naučit će, mnogo bolje nego na bilo koji drugi način, vrijednost novca i kako se njime treba služiti.{SUS 294.1}
Ta će im poduka pomoći da razlikuju pravo gospodarenje od škrtarenja s jedne strane i rasipništva s druge. Pravilno usmjerena, ona će poticati navike dobrohotnosti. Pomoći će mladima naučiti davati, ne iz pukog impulsa u trenutku kada su im osjećaji bili pokrenuti, već redovito i sustavno. (Odgoj, str. 214){SUS 294.2}
Kako je neprijatelj učinio da se prolazne stvari cijene iznad duhovnih! Mnoge obitelji koje tek malo odvajaju za Božje ciljeve, ipak će rasipno potrošiti novac kako bi kupili bogat namještaj ili modernu odjeću. Koliko je samo potrošeno za trpezu i često za štetno ugađanje, a tek koliko za darove koji ne koriste nikome!{SUS 294.3}
Mnogi troše znatne iznose za fotografije koje daju svojim prijateljima. Slikanje odlazi u ekstravagantnu krajnost i potiče neku vrstu idolopoklonstva. Koliko bi Bogu bilo milije kada bi se sva ta sredstva uložila u literaturu koja bi obratila duše Kristu i plemenitim istinama za ovo vrijeme! Novac bačen na nepotrebne stvari na mnoge bi stolove stavio štiva o sadašnjoj istini, što bi se pokazalo kao miris života na život.{SUS 295.1}
Sotonini se prijedlozi provode u mnogim, mnogim stvarima. Naši rođendani i blagdani Božić i Dan zahvalnosti, kada bi um trebao biti usmjeren na Božju milost i blagonaklonost, prečesto su posvećeni sebičnom zadovoljavanju. Boga žalosti što Njegova dobrota, stalna skrb i vječna ljubav ne dolaze na um tijekom blagdanskih dana.{SUS 295.2}
Kada bi sav novac koji se pretjerano troši za nepotrebne stvari završio u Božjoj riznici, vidjeli bismo muškarce, žene i mlade kako daruju sebe Isusu i daju svoj dio surađujući s Kristom i anđelima. Najbogatiji Božji blagoslovi izlili bi se na naše crkve i mnoge bi se duše obratile na istinu. (R&H, 23. prosinca 1890.){SUS 295.3}
Roditelji bi trebali odgajati i poučavati djecu samokontroli i odricanju. Oni bi uvijek trebali isticati njihovu obvezu da budu poslušna Božjoj riječi i da služe Isusu. Trebali bi naučiti djecu 296 da njeguju jednostavnost u svakidašnjem životu i izbjegavaju skupe haljine, skupu hranu, skupe kuće i skupi namještaj. Uvjeti pod kojima ćemo dobiti vječni život navedeni su u ovim riječima: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim…“ i „bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Matt 22,37.39){SUS 295.4}
Roditelji nisu učili svoju djecu propisima Zakona onako kako im je Bog zapovjedio. Odgajali su ih u sebičnim navikama. Učili su ih da svoje rođendane i blagdane smatraju prigodama kada će dobiti darove i da slijede navike i običaje svijeta. Te prigode, koje bi trebale poslužiti da više nauče o Bogu i probuditi zahvalnost srca za Njegovu milost i ljubav što im je još jednu godinu čuvao život, pretvorile su se u prilike za ugađanje sebi, za zadovoljavanje i veličanje djece. U svakom trenutku svojeg života ona su bila održavana Božjom silom, pa ipak roditelji ne uče svoju djecu da razmišljaju o tome i izraze zahvalnost za Njegovu milost prema njima.{SUS 296.1}
Da su djeca i mladi bili ispravno upućeni u ovo vrijeme, kakva bi čast, kakvo proslavljanje i zahvaljivanje teklo iz njihovih usta Bogu! Kakav bi se prihod od malih darova iz ruku tih mališana slio u Njegovu riznicu kao žrtva zahvalnica! Bog bi bio zapamćen umjesto zaboravljen.{SUS 296.2}
Roditelji i djeca ne bi se trebali samo za rođendane na poseban način prisjećati Gospodnjeg milosrđa, već bi i Božić i Nova godina trebali biti vrijeme kada svako kućanstvo ima na umu svojeg Stvoritelja i Otkupitelja. Umjesto da u takvom izobilju daruju poklone ljudskim bićima, poštovanje, čast i zahvalnost trebalo bi prinijeti Bogu, a darovi i prinosi trebali bi biti preusmjereni u božanske kanale. Ne bi li Gospodinu bilo drago zbog takvog spomena na Njega? O kako je Bog zaboravljen u tim prigodama! …{SUS 296.3}
Kada dođe blagdan, učinite ga ugodnim i sretnim za svoju djecu, ali neka to bude ugodan dan i za siromašne i nemoćne. Ne dopustite da vam prođe dan bez zahvalnosti i davanja zahvalnih prinosa Isusu. Neka roditelji i djeca sada poduzmu žarki napor da iskoriste vrijeme i isprave svoju nemarnost iz prošlosti. Neka krenu drugačijim stazama od onih koje svijet slijedi.{SUS 297.1}
Postoje mnoge stvari koje se mogu prirediti s ukusom i koštati daleko manje od nepotrebnih poklona koji se tako često daruju našoj djeci i rodbini, i time se može pokazati ljubaznost, a sreća ispuniti dom. Možete poučiti svoju djecu zašto ste napravili te promjene u biranju poklona objašnjavajući im da ste prije njihov užitak smatrali važnijim od proslavljanja Boga. Recite im da ste više mislili na vlastiti užitak, na ugađanje njima i usklađivanje s običajima i tradicijama svijeta dok ste dijelili darove onima koji ih ne trebaju, umjesto da ste davali za Božje djelo.{SUS 297.2}
Poput mudraca s istoka, vi možete ponuditi Bogu svoje najbolje darove i svojim prinosima pokazati da cijenite Njegov dar grešnome svijetu. Usmjerite misli svoje djece na nesebičnost, potičući ih da donesu prinos Bogu za dar Njegovog jedinorođenogSina. (R&H, 13. studenoga 1894.){SUS 297.3}
Razlog za ekonomično gospodarenje
Ne bi smjelo biti pretjerivanja u gradnji finih domova, u kupnji skupog namještaja, u popuštanju svjetovnom odijevanju ili kupovanju luksuzne hrane, već se u svemu sjetimo duša za koje je Krist umro. Neka sebičnost i ponos umru. Neka više nitko ne troši sredstva na umnožavanje fotografija koje bi poslao svojim prijateljima. Uštedimo svaki dolar koji možemo kako bi se neusporedive Kristove čari mogle iznijeti dušama koje propadaju.{SUS 298.1}
Sotona će predložiti mnoge načine na koje možete potrošiti novac. No ako je potrošen na ugađanje sebi za nepotrebne stvari, bez obzira na to koliko beznačajna bila njihova cijena nije potrošen na slavu Božju. Dobro razmotrimo to pitanje i procijenimo odričemo li se koliko bismo trebali. Žrtvujemo li se da možemo poslati svjetlo istine izgubljenima? …{SUS 298.2}
U crkvi bi trebao postojati samo jedan interes; jedna bi želja trebala upravljati svime, a to je želja da se uskladimo s Kristom. Svatko bi trebao nastojati učiniti za Isusa sve što je moguće osobnim naporima, darovima i žrtvama. Trebalo bi biti hrane u kući Gospodnjoj, a to znači puna blagajna, da se može odgovoriti makedonskim vapajima koji dolaze iz svih krajeva. Kako je žalosno kada moramo reći onima koji vape za pomoć: “Ne možemo vam poslati ljude ili novac. Imamo praznu blagajnu.”{SUS 298.3}
Neka se sav novac, novčići i dolari koji su izgubljeni za Djelo zbog sebične ljubavi prema užicima, zbog želje da se zadovolje mjerila svijeta, zbog ljubavi prema lagodnosti preusmjere u kanal koji se ulijeva u Božju riznicu. Upravo se potoci koji teku sjedinjuju i tvore rijeku. Budimo savjesni kršćani, budimo Božji suradnici. …{SUS 298.4}
Moraju se otvoriti nova područja rada, treba dovoditi duše u vjeru, nova se imena trebaju pojaviti u crkvenim knjigama imena koja će se pojaviti u vječnim knjigama na Nebu. O, da bar možemo shvatiti što bi se moglo učiniti s novcem koji se troši za zadovoljavanje osobnih prohtjeva! (R&H, 27. siječnja 1891.){SUS 299.1}
Božje djelo je uvijek u potrebi. Stoga se od svakoga zahtijeva marljivost od onih na visokim kao i na niskim položajima, od bogatih i siromašnih, da bi se Bogu vratilo ono što Mu pripada, da bi bilo “hrane” u Njegovoj kući i da se mogu poduprijeti sluge koje je On pozvao da prenose istinu svijetu koji propada.{SUS 299.2}
Bog zahtijeva ne samo desetinu, već i da same sebe upotrijebimo Njemu na slavu. Tu ne smije biti rasipnih navika; mi rukujemo Božjom imovinom. Nijedan dolar ili šiling nisu naši vlastiti. Rasipanje novca na raskoš lišava siromašne sredstava kojima bi im se moglo pomoći u hrani i odjeći. Ono što se troši za zadovoljenje ponosa u odijevanju, zgradama, namještaju i ukrašavanju, olakšalo bi boli mnogih nesretnih obitelji koje pate. Božji upravitelji trebaju služiti potrebitima. To je plod čiste i neokaljane vjere. Gospodin osuđuje ljude za njihovo popuštanje sebičnosti dok njihovi bližnji pate u potrebi za hranom i odjećom….{SUS 299.3}
Gospodin poziva svako svoje dijete da omogući da nebesko svjetlo svjetlo Njegove vlastite nesebične ljubavi zasja usred tame ovog izopačenog vremena. Ako On vidi da Ga priznajete vlasnikom vas samih i svega što imate, ako vidi da koristite sredstva koja su vam povjerena kao vjerni sluga, On će upisati vaše ime u nebeske knjige kao svojeg suradnika, partnera u Njegovoj velikoj tvrtki, koji radi za dobro svojih bližnjih. I velika će biti vaša radost u posljednji dan, jer će se vidjeti da su sredstva koja su mudro korištena u pomaganju drugima preko vas potaknula zahvalnost Bogu. (R&H, 8. prosinca 1896.){SUS 299.4}
Voljela bih da mogu utisnuti u svačiji um misao o teškoj grešnosti rasipanja Gospodnjeg novca na nepotrebne izdatke. Trošenje svota koje izgledaju male mogu pokrenuti niz okolnosti koje će se protegnuti u vječnost. Kada zasjedne Sud i knjige se otvore, bit će vam razjašnjeno gdje ste griješili koliko ste dobra mogli učiniti s nakupljenim novčićima i većim svotama koje su korištene u potpuno sebične svrhe. …{SUS 300.1}
Isus ne traži od čovjeka nikakvu veliku žrtvu, jer sve što se od nas traži jest da damo samo ono bez čega možemo. Mi samo trebamo zamijeniti ono neznatno, gotovo potpuno bezvrijedno, za ono veće, što više vrijedi. Svako zemaljsko razmišljanje o prolaznome mora biti podređeno višem. (R&H, 11. kolovoza 1891.){SUS 300.2}
Božji narod treba biti vrlo ekonomičan u trošenju novca kako bi mogao nešto donijeti Bogu govoreći: “Iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi.” (1. Ljetopisa 29,14) Tako treba iskazati Bogu zahvalnost za blagoslove koje je primio od Njega. Treba položiti svoje blago pred Božje prijestolje.{SUS 300.3}
Ljudi u ovom svijetu troše na odijevanje velike svote novca koji bi se trebao iskoristi za hranjenje i odijevanje onih koji pate od gladi i hladnoće. Mnogi za koje je Krist dao svoj život imaju jedva dovoljno za najjeftiniju i najobičniju odjeću, dok drugi troše tisuće dolara na zadovoljenje nezasitnih zahtjeva mode.{SUS 301.1}
Gospodin je naložio svojem narodu da iziđe iz svijeta i odvoji se. Raskošna i skupa odjeća ne pristaje onima koji vjeruju da živimo u posljednjim danima kušnje. „Hoću, dakle“, piše apostol Pavao, „da ljudi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke. Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi.” (I. Timoteju 2,8-10){SUS 301.2}
Čak i među onima koji tvrde da su Božja djeca, ima onih koji na odijevanje troše više nego što je potrebno. Trebamo se odijevati uredno i ukusno, ali, moje sestre, kada kupujete i šivate odjeću sebi i svojoj djeci, mislite na posao u Gospodnjem vinogradu koji još uvijek čeka da bude obavljen. Ispravno je kupiti dobar materijal i pažljivo ga skrojiti. To je ekonomično. Ali bogati dodaci nisu potrebni, i upuštati se u to znači potrošiti na ugađanje sebi novac koji bi trebao biti uložen za Božje ciljeve.{SUS 301.3}
Ne čini vas vaša haljina vrijednima u Gospodnjim očima. Bog cijeni unutarnje ukrašavanje, milosrdni duh, ljubaznu riječ, iskren obzir prema drugima. Odijevajte se bez nepotrebnih ukrasa i stavite na stranu tako ušteđena sredstva za doprinos Božjem djelu. Naučite lekciju odricanja i učite tome svoju djecu. Sve što može biti ušteđeno odricanjem sada je potrebno da bi se obavio posao. Patnja se mora ublažiti, goli odjenuti, gladni nahraniti; istina za ovo vrijeme mora biti prenesena onima koji za nju ne znaju. Uskraćujući sebi ono što nam nije potrebno, možemo sudjelovati u velikom Božjem djelu.{SUS 301.4}
Mi smo Kristovi svjedoci i ne smijemo dopustiti da nam svjetovni interesi oduzmu vrijeme i odvrate pozornost sa stvari za koje je Bog rekao da su važnije. U pitanju su viši interesi. „Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost.” (Matt 6,33) Krist je dao sve za djelo koje je došao obaviti, a On poziva i nas: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Luke 9,33) ,,I pokazati se moji učenici.” (Joh 15,8){SUS 302.1}
Dragovoljno i radosno Krist je dao sebe za vršenje Božje volje. Postao je poslušan do smrti, smrti na križu. Hoće li nama biti teško odricati se? Hoćemo li odbaciti prednost da budemo dionici u Njegovim patnjama? Njegova smrt treba uzburkati svaki djelić našeg bića kako bismo posvetili Njegovom djelu sve što imamo i jesmo. Dok razmišljamo o onome što je učinio za nas, naše bi srce trebalo biti ispunjeno ljubavlju.{SUS 302.2}
Kada se oni koji poznaju istinu odriču kao što je naloženo u Božjoj riječi, vijest će napredovati u sili. Gospodin će čuti naše molitve za obraćenje duša. Zasjat će svjetlo od Božjeg naroda, a nevjernici će, gledajući njegova dobra djela, proslavljati našega nebeskog Oca. Uskladimo se s Bogom samopožrtvovnom poslušnošću. (R&H, 1. prosinca 1910.){SUS 302.3}
Isprva je bilo vrlo malo nas koji smo nosili teret napretka Djela, i bilo je nužno da budemo jednoga uma kako bi posao napredovao uredno i ujednačeno. Kada smo uvidjeli koliko je važno da budemo u jedinstvu vjere, bile su uslišane naše i Kristova molitva da budemo jedno kao što je On jedno s Ocem. Bili smo u istoj takvoj oskudici kao i vi ovdje, (pisano u Europi), često smo bili gladni i patili od hladnoće zbog nedostatka odgovarajuće odjeće. Ali smo vidjeli da istina mora napredovati i da moramo imati sredstva da je nosimo. Tada smo gorljivije tražili od Gospodina da nam otvori putove kako bismo mogli doprijeti do ljudi u različitim gradovima i mjestima pa smo moj muž i ja morali raditi svojim rukama kako bismo namaknuli sredstva za putovanje od mjesta do mjesta i otvarali riznice vjere drugima. U tome smo poslu mogli vidjeti kako Gospodar Neba priprema put pred nama.{SUS 303.1}
Moj je suprug radio s kamenom sve dok mu se koža nije zgulila s prstiju i krv počela teći iz rana, kako bi mogao priskrbiti sredstva da putuje od mjesta do mjesta i govori ljudima riječi istine. Tako je to djelo išlo u početku, a sada se prema nebeskom Bogu moraju uzdizati naše molbe kao što su se uzdizale tada, da On otvori put i istina pronađe put do srca. Zlato i srebro je Gospodnje. Njegova je stoka na pašnjacima tisuća brežuljaka; ali On želi da idete naprijed u vjeri tako daleko i tako brzo koliko možete. Gospodnji će blagoslov počivati na onima koji čine najbolje što mogu….{SUS 303.2}
Kada je Sveto pismo bilo otvoreno u pijemontskim dolinama, istinu su pronosili oni koji su bili vrlo siromašni u dobrima ovoga svijeta. Onima koji su imali biblijsku istinu nije bilo dopušteno iznositi je pred ljudima; nisu mogli donijeti Bibliju obiteljima, tako da su išli kao trgovci koji prodaju robu i sa sobom su nosili dijelove Biblije, i kada se ukazala prilika, čitali su iz Pisma; i oni koji su bili gladni istine na taj su način dobili svjetlo. Golim i krvavim stopalima ti su ljudi putovali preko grubih stijena u planinama kako bi mogli dosegnuti duše i otvoriti im riječi života. Voljela bih da isti duh koji je pokretao njih, sada pokrene srce svakoga tko propovijeda istinu za današnje vrijeme.{SUS 303.3}
Svatko od nas može učiniti nešto ako prihvati zadaću koju Bog ima za njega. Svaki potez koji učinite kako biste prosvijetlili druge dovodi vas bliže nebeskom Bogu. Ako sjednete, pogledate se i kažete: “Jedva mogu uzdržavati svoju obitelj”, nikada nećete učiniti ništa, ali ako kažete: “Učinit ću nešto za istinu, nastojat ću da napreduje, učinit ću što mogu”, Bog će otvoriti putove da možete učiniti nešto. Trebali biste ulagati u istinu kako biste osjećali da ste dio tog djela.{SUS 304.1}
Bog ne traži od čovjeka kome je dao jedan talenat da mu kao rezultat rada donese deset. Sjetite se daje onaj čovjek koji je dobio jedan talenat, taj talenat zamotao i sakrio u zemlju. Trebali biste koristiti taj talenat, utjecaj i sredstva koja vam je Bog dao da možete sudjelovati u Njegovom djelu. (R&H, 8. srpnja 1890.){SUS 304.2}
59.Obećanja Bogu obvezuju……………………………. 279
60.Ananijin grijeh……………………………………………. 282
61.Ugovor s Bogom………………………………………… 285
Bog djeluje preko ljudskih oruđa i onaj tko želi probuditi savjest kod ljudi potičući ih na dobra djela i iskreno zanimanje za napredak istine, ne čini to od sebe, već po Božjem Duhu koji radi u njemu. Zavjeti koji se daju u tim okolnostima svetog su karaktera, kao plod rada Božjeg Duha. Kada se ti zavjeti ispune, Nebo prihvaća prinos i tim se velikodušnim radnicima pripisuju tolika blaga uložena u nebesku banku. Takvi polažu dobar temelj za vrijeme koje dolazi, da mogu biti nagrađeni vječnim životom….{SUS 309.1}
Jedan od najvećih grijeha kršćanskog svijeta u današnje vrijeme jesu prijetvornost i pohlepa u odnosu na Božje djelo. Mnogi su sve nemarniji u ispunjavanju svojih obećanja danih raznim institucijama i vjerskim ustanovama. Mnogi gledaju na obećanje kao da ne nameće nikakvu obvezu davanja. Ako misle da će im njihov novac donijeti znatan profit ako ga budu ulagali u bankovne vrijednosnice ili u robu, ili ako ima pojedinaca koji su nekoj instituciji obećali pomoć, oni se osjećaju savršeno slobodnima koristiti svoja sredstva kako im je drago. Taj nedostatak dosljednosti uvelike prevladava među onima koji tvrde da drže Božje zapovijedi i iščekuju skoro pojavljivanje svojega Gospodina i Spasitelja….{SUS 309.2}
Crkva je odgovorna za obećanja svojih članova. Ako neki brat ne ispunjava svoje zavjete, oni oko njega trebali bi s njime porazgovarati ljubazno, ali otvoreno. Ako se on našao u okolnostima zbog kojih ne može dati onoliko koliko je obećao, a ako je ugledan vjernik i ima predano srce, onda neka mu crkva suosjećajno pomogne. Tako može premostiti tu poteškoću i primiti blagoslov.{SUS 310.1}
Bog želi da članovi Njegove crkve smatraju svoje obveze prema Njemu jednako ozbiljnima kao svoju zaduženost kod trgovca ili na tržištu. Neka svatko preispita svoju prošlost i sagleda je li neko obećanje zanemario i nije ga ispunio, i zatim neka poduzme dodatni napor da ga isplati “do posljednjeg novčića”, jer se svi mi moramo suočiti i dati odgovor na posljednjem sudu gdje ništa neće položiti ispit osim čestitosti i vjerodostojnosti. (4T 473-476){SUS 310.2}
Neke od vas priječe vaša obećanja. Duh Gospodnji je došao na okupljanje u …. kao odgovor na molitvu, i čim su se vaša srca smekšala pod Njegovim utjecajem, vi ste se zavjetovali. Dok su se rijeke spasenja slijevale u vaša srca, vi ste osjećali da morate slijediti primjer Onoga koji je prošao čineći dobro i koji je radosno dao svoj život za otkup čovjeka od grijeha i propasti. Pod nebeskim, nadahnjujućim utjecajem, vidjeli ste da sebičnost i svjetovnost nisu u skladu s kršćanskim karakterom, te da ne možete živjeti za sebe i biti slični Kristu. Ali kada se utjecaj Njegove bogate ljubavi i milosrđa nije na tako znatan način osjećao u vašim srcima, vi ste povukli svoja obećanja i Bog je povukao svoj blagoslov od vas.{SUS 310.3}
Na neke su se svalile nedaće. Propali su im usjevi te tako nisu mogli ispuniti svoja obećanja; a neki su čak zapali i u strašnije teškoće. Tada se, naravno, od njih nije moglo očekivati da daruju. Ali da nisu gunđali i ustuknuli u srcu od svojih obećanja, Bog bi radio za njih i pomogao im da svatko može dati ono što je obećao. Nisu imali povjerenja u Boga da će otvoriti put kako bi mogli ispuniti svoja obećanja.{SUS 311.1}
Neki su raspolagali sredstvima i da su imali um spreman kao kad su obećali, i da su srdačno donosili Bogu desetinu i prinose koje im je posudio za tu svrhu, bili bi bogato blagoslovljeni. Ali je Sotona došao sa svojim kušnjama i neke naveo da dovedu u pitanje pobude i duh kojim je Božji sluga bio pokrenut da im uputi poziv za darivanje sredstava. Neki smatraju da su bili zavedeni i prevareni. U srcu su odbacili svoj zavjet i sve što su poslije činili, činili su s oklijevanjem te stoga nisu primili blagoslov. (5T 281,282){SUS 311.2}
Srca Ananije i njegove žene bila su pokrenuta od Svetoga Duha da posvete svoj imetak Bogu kao što su učinila njihova braća. Ali nakon što su dali obećanje, predomislili su se i nisu ga ispunili. Dok su tvrdili da su dali sve, zadržali su jedan dio vrijednosti. Oni su varali Boga, lagali su Svetome Duhu i njihov je grijeh pohođen brzom i strašnom presudom. Izgubili su ne samo ovozemaljski, već i vječni život.{SUS 312.1}
Gospodin je smatrao da je potrebna ta vidljiva manifestacija Njegove pravednosti kako bi zaštitio druge od iste opasnosti. To je posvjedočilo da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On otkriva grijeh sakriven u srcu i da se Njemu ne smije rugati. Bilo je to upozorenje mladoj crkvi da ispita svoje pobude, sačuva se od popuštanja sebičnosti i taštini, da ne potkrada Boga.{SUS 312.2}
U Ananijinom slučaju grijeh varanja Boga bio je brzo otkriven i kažnjen. Taj primjer Božje presude trebao je biti znak opasnosti za sve buduće naraštaje. Isti se grijeh često ponavljao u povijesti Crkve i mnogi ga čine danas, ali iako nije popraćen vidljivom manifestacijom Božjeg negodovanja, nije ništa manje odvratan u Njegovim očima danas nego u apostolsko vrijeme. Upozorenje je dano, Bog je jasno očitovao svoje gnušanje nad tim grijehom i svi koji rade slično mogu biti sigurni da uništavaju vlastitu dušu….{SUS 312.3}
Samo kada se kršćanske pobude u potpunosti priznaju i kada je savjest budna u vršenju dužnosti, kada božansko svjetlo utječe na srce i karakter, prevladava se sebičnost i dokazuje se Kristov um. Sveti Duh, koji djeluje na ljudsko srce i karakter, protjerat će svaku želju za lakomošću i prijevarom….{SUS 313.1}
U nekim je prilikama Gospodin odlučno djelovao na svjetovne, sebične ljude. Njihov je um bio prosvijetljen Svetim Duhom, njihovo je srce osjetilo Njegov utjecaj koji omekšava i pokorava. Pod dojmom obilnoga Božjeg milosrđa i milosti, smatrali su svojom dužnošću da promiču Njegove ciljeve za izgradnju Njegovog kraljevstva. … Oni su osjetili želju da imaju udjela u Božjem kraljevstvu i obećali su svoja sredstva za brojne pothvate u Gospodnjem djelu. Takvo obećanje nije dano čovjeku, već Bogu u prisutnosti Njegovih anđela, koji pokreće srca tih sebičnih ljudi koji vole novac.{SUS 313.2}
Dajući zavjet, oni su bili uvelike blagoslovljeni; ali kako se brzo osjećaji mijenjaju kada se vrate u svakodnevicu. Kako neposredni utjecaj Svetoga Duha izblijedi, kako se um i srce ponovno vraćaju svjetovnim poslovima, oni vrlo teško zadržavaju posvećenje sebe i svoje imovine za Gospodina. Sotona nasrće na njih svojim kušnjama: “Bio si naivan kada si obećao novac koji moraš uložiti u svoj posao i ako ispuniš taj zavjet, suočit ćeš se s gubitkom.”{SUS 313.3}
Oni se sada povlače, mrmljaju, žale se na Gospodnju poruku i Njegove glasnike. Govore stvari koje nisu istinite tvrdeći da su se obvezali pod uzbuđenjem, da nisu u potpunosti razumjeli za što su obećali, daje cijeli slučaj precijenjen, da su ih na obećanje naveli osjećaji. Oni govore kao da je dragocjeni blagoslov koji su primili bio rezultat prijevare koju im je priredio propovjednik da osigura novac. Oni mijenjaju svoje mišljenje i ne osjećaju nikakvu obvezu da daju što su obećali Bogu. Na djeluje najstrašnija pljačka Boga, a za poricanje i opiranje Svetome Duhu pronalaze se jadni izgovori. Neki se pozivaju na probleme; oni kažu da im je novac potreban da s njime učine – što? Da ga zakopaju u kuće i zemljišta, u neke špekulacije za stjecanje dobitka. Zato što su obećali dar za vjersku namjenu, oni misle da ih se ne može prisiliti zakonom, a ljubav prema novcu u njima je toliko jaka da obmanjuju vlastitu dušu i usuđuju se opljačkati Boga. Za mnoge bi se moglo reći: “Ni prema jednome se prijatelju ne odnosiš tako loše.”{SUS 313.4}
Povećava se broj onih koji čine grijeh Ananije i Safire. Ljudi ne lažu čovjeku, već Bogu dok krše zavjet na koji ih je pokrenuo Njegov Duh. Zato što kazna za zločin, kao u slučaju Ananije i Safire, ne dolazi odmah, srca sinova ljudskih ohrabrena su da čine zlo, suprotstavljaju se Božjem Duhu. Kako će ti ljudi stajati pred Sudom? Usuđujete li se suočiti s konačnim ispitom u vezi s ovim problemom? Kako ćete stajati u prizorima opisanima u Otkrivenju? „Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. … Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,11.12) (R&H, 23. svibnja 1893.){SUS 314.1}
Kada se učini usmeno ili pisano obećanje o davanju određene svote u prisutnosti naše braće, ona su vidljivi svjedoci ugovora sklopljenog između nas i Boga. To obećanje nije dano čovjeku, već Bogu, te je kao pisana bilješka dana bližnjem. Nijedna obveznica na određeni novčani iznos ne obvezuje kršćanina kao obećanje koje je dao Bogu.{SUS 315.1}
Osobe koje se tako zavjetuju svojim bližnjima, općenito ne pomišljaju tražiti da budu razriješene od svojih obećanja. Zavjet Bogu, darovatelju svih blagodati, od još većeg je značenja; zašto bismo onda željeli biti razriješeni od svojih obećanja Bogu? Hoće li čovjek misliti da ga njegova obećanja manje obvezuju zato što su dana Bogu? Ako njegov zavjet neće biti iznesen pred zemaljskim sudovima pravde, znači li da manje vrijedi? Hoće li čovjek koji tvrdi da je spašen krvlju beskrajne žrtve Isusa Krista, “potkradati Boga”? Ne ocjenjuju li se njegovi zavjeti i njegovi postupci na vagi pravde nebeskog suda?{SUS 315.2}
Slučaj svakog od nas bit će iznesen pred nebeski sud. Hoće li naše ponašanje svjedočiti protiv nas? Ananija i Safira ponijeli su se na najgori mogući način. Zadržavajući dio vrijednosti, oni su lagali Svetome Duhu. Takva krivnja počiva i na svakom pojedincu koji učini takvo djelo.{SUS 315.3}
Kada su srca ljudi omekšana Božjom prisutnošću, oni postaju osjetljivi na utjecaj Svetoga Duha, odriču se sebe i odlučuju se žrtvovati za Božje ciljeve. Kada božansko svjetlo zasja u komorama uma neobičnom jasnoćom i silom, prevladavaju se osjećaji prirodnog čovjeka, sebičnost gubi svoju moć nad srcem i budi se želja da oponaša Uzor, Isusa Krista, u samoodricanju i činjenju dobra. Prirodno sebičan čovjek tada postaje ljubazan i sažaljiv prema izgubljenim grešnicima, i on prinosi svečani zavjet Bogu, kao i Abraham i Jakov. U takvim su prigodama prisutni nebeski anđeli. Ljubav prema Bogu i ljubav prema dušama trijumfiraju nad sebičnošću i ljubavi prema svijetu. To se posebno događa u trenucima kada govornik u Duhu i Božjoj sili iznosi plan otkupljenja koji je donijelo Veličanstvo Neba u žrtvi na križu. U sljedećim tekstovima možemo vidjeti kako Bog gleda na zavjet:{SUS 315.4}
“Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima. Zatim reče Mojsije glavarima plemena Izraelovih: ‘Ovo je Jahve naredio. Ako koji čovjek učini zavjet ili se uz zakletvu obveže da će se nečega odreći, neka ne krši svoje riječi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izađe!”’ Numbers 30:1, 2. {SUS 316.1}
“Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?” Ecclesiastes 5:6. {SUS 316.2}
“S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.” Psalm 66:13, 14. {SUS 316.3}
“Zamka je čovjeku nesmotreno reći: ‘Ovo je sveto’, a poslije promišljati što je zavjetovao.” Proverbs 20:25.
“Kad zavjetuješ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuniš. Zacijelo će ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tražiti; i bio bi ti grijeh. Ako se ne zavjetuješ, neće ti biti grijeh. Ali ispuni ono što prijeđe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno učinio Jahvi, Bogu svome.” Deuteronomy 23:21-23. {SUS 316.4}
“Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome.” Psalm 76:11. {SUS 317.1}
“A vi ga skvrnite, kad govorite: ‘Stol je Gospodnji onečišćen, i što dolazi s njega, prezirno je.’ Govorite: ‘Kolika muka!’ i raspirujete oganj njegov, govori Gospod nad vojskama. Prinosite ugrabljeno ili hromo i bolesno kao žrtvu. Zar da to s dopadanjem primam iz vaše ruke?, govori Gospod. Proklet varalica, koji ima u svojemu stadu muško živinče i, premda ga je zavjetovao Svemogućemu, ipak žrtvuje samo loše; jer sam ja velik kralj, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strašno među narodima neznabožačkim.” Malachi 1:12-14. {SUS 317.2}
“Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.” (Ecclesiastes 5:4, 5) (4T 470-472) {SUS 317.3}
Uvjeti za primanje Božjih obećanja
Na većim okupljanjima bilo je posebnih prigoda kada su upućivani pozivi deklariranim Kristovim sljedbenicima da sudjeluju u Božjemu djelu; srca su se pokrenula i mnogi su dali obećanje. Ali mnogi od onih koji su obećali nisu bili pošteni prema Bogu. Bili su nemarni i nisu održali obećanje koje su dali svojemu Stvoritelju. Ali ako je čovjek tako ravnodušan sa svojim obećanjima prema Bogu, može li očekivati da će Gospodin ispuniti obećanje dano na temelju uvjeta koji nikada nisu bili ispunjeni? Moramo se odnositi čestito prema svojim bližnjima i prema Bogu. (R&H, 17. prosinca 1889.){SUS 317.4}
Od sredstava što ih je povjerio čovjeku, Bog zahtijeva određeni dio desetinu. On prepušta svima da odluče hoće li ili neće dati više od toga. Ali kad je srce taknuto Svetim Duhom i kad obećamo određenu svotu, onaj koji je obećao više nema nikakvog prava na posvećeni dio. Ovakva obećanja dana čovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija ona koja su dana Bogu? Jesu li obećanja kojima se sudi na sudu savjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma među ljudima?{SUS 318.1}
Kada u srcu neobičnom oštrinom i snagom zasvijetli božansko svjetlo, uobičajena sebičnost popušta; tada se javlja odluka da damo za Božje djelo. Ali neka nitko ne misli da će mu biti dopušteno ispuniti dana obećanja bez protivljenja sa Sotonine strane. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgrađuje Otkupiteljevo kraljevstvo. On čovjeku šapće da je previše obećao, da ga to može spriječiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovolji želje svoje obitelji. (Djela apostolska, str. 46){SUS 318.2}
Potreba za probuđenom savješću
Među nama kao narodom mora doći do buđenja u ovom pitanju. Malo je ljudi koje opterećuje savjest ako zanemare svoje dužnosti dobročinstva. I malo ih je koji osjećaju kajanje duše što svakodnevno pljačkaju Boga. {SUS 318.3}
Ako kršćanin namjerno ili slučajno ne isplaćuje dovoljno svojega bližnjeg ili mu odbija vratiti dug, njegova će ga savjest, ako već nije uništena, mučiti; on ne može imati mira iako to nitko ne mora znati osim njega. Mnogo je porečenih zavjeta i neisplaćenih obećanja, pa ipak kako je malo onih koji se uznemiruju u srcu zbog toga; koliko ih malo osjeća krivnju zbog takve povrede svoje dužnosti.{SUS 318.4}
Moramo steći nova i dublja iskustva o ovoj temi. Savjest se mora probuditi i taj problem zadobiti žarku pozornost; jer će se u posljednji dan podnijeti račun Bogu i Njegovi se zahtjevi moraju ispuniti. (4T 468){SUS 319.1}
62.Priprema za smrt…………………………………. 291
63.Upraviteljstvo kao osobna odgovornost 298
64.Prebacivanje odgovornosti na druge…… 301
Među nama ima starijih koji se bliže kraju svojeg vremena kušnje; ali zbog nedostatka stalno budnih ljudi koji će paziti da se sredstva u njihovom posjedu osiguraju za potrebe Božjeg djela, ona prelaze u ruke onih koji služe Sotoni. Ta im je sredstva Bog samo posudio da Mu se vrate, ali u devet od deset slučajeva ta braća, kada silaze sa životne pozornice, namjenjuju Božju imovinu za svrhu koja Ga neće proslaviti, jer nijedan dolar neće nikada ući u Gospodnju riznicu. U nekim su slučajevima ta očito dobra braća imala neposvećene savjetnike koji su ih savjetovali s vlastitog stajališta, a ne prema Božjem naumu.{SUS 323.1}
Imovina se često ostavlja djeci i unucima samo na njihovu štetu. Oni nemaju ljubav prema Bogu ili prema istini pa ta sredstva, koja su u potpunosti Gospodnja, prelaze u Sotonine redove da on upravlja njima. Sotona je mnogo budniji, pronicljiviji i vještiji u osiguravanju sredstava za sebe od naše braće koja bi trebala dati ono što je Gospodnje za Njegove ciljeve.{SUS 323.2}
Neke su oporuke sročene tako neprecizno da ne mogu podnijeti test zakona, i tako je tisuće dolara izgubljeno za Djelo. Naša braća trebaju osjećati da na njima kao vjernim slugama u Božjem djelu počiva odgovornost da napregnu svoj um o tom pitanju i ostave Gospodinu ono što je Njegovo.{SUS 323.3}
Mnogi se tu ponašaju nepotrebno osjetljivo. Oni misle da stupaju na zabranjeno tlo kada objašnjavaju pitanje imovine starijima ili invalidima kako bi ih uputili na potrebu donošenja ispravne odluke o njezinoj raspodjeli. Alije ta dužnost jednako sveta kao i dužnost da se propovijeda Riječ za spasenje duša. Tu imamo čovjeka s Božjim novcem ili imovinom u rukama. On će završiti svoju upraviteljsku službu. Hoće li sredstva koja mu je Bog posudio da se upotrijebe u Njegovom djelu staviti u ruke zlih ljudi samo zato što su njegovi rođaci? Ne bi li se kršćani trebali osjećati odgovornima i zabrinutima za buduće dobro toga čovjeka, kao i za interese Božjega djela nastojeći da pravilno raspodijeli Gospodnji novac, talente koji su mu posuđeni da ih mudro umnoži? Hoće li njegova braća stajati po strani i gledati ga kako gubi ovaj život i istodobno potkrada Božju riznicu? To bi bio strašan gubitak i za njega i za Djelo, jer stavljajući svoja sredstva u ruke onih koji ne mare za Božju istinu, on ih, zapravo, zamata i zakopava u zemlju.{SUS 323.4}
Gospodin želi da Njegovi sljedbenici raspodjele svoju imovinu dok to mogu učiniti sami. Neki bi mogli pitati: “Moramo li se mi riješiti svega što zovemo svojim?” Od nas se možda neće tražiti da to učinimo sada, ali moramo biti spremni to učiniti za Krista. Moramo priznati da su naši posjedi apsolutno Njegovi i da ih trebamo koristiti darežljivo kad god su potrebna sredstva za potporu Njegovom djelu. Neki zatvaraju svoje uši na pozive za davanje novca koji će se upotrijebiti za slanje misionara u inozemstvo i za tiskanje poruka istine i širenje literature kao jesenskog lišća po cijelome svijetu.{SUS 324.1}
Takvi za svoju pohlepu imaju izgovor objašnjavajući vam da će biti darežljivi pred smrt. U svojoj oporuci imaju na umu Božje djelo. Oni su pohlepni, potkradaju Boga u desetinama i prinosima, a u svojim oporukama vraćaju Bogu samo mali dio onoga što im je On posudio, dok je najveći dio predviđen za rođake koji se ne zanimaju za istinu. Ovo je najgora vrsta pljačke. Oni zakidaju Boga u onome na što On polaže pravo ne samo tijekom života, već i na samrti.{SUS 324.2}
Krajnja je ludost odgađati pripremu za budući život do gotovo posljednjeg sata sadašnjeg života. Također je velika pogreška odgoditi odgovor na Božji zahtjev da budemo darežljivi prema Njegovoj misiji dok ne dođe vrijeme kada ćete predati svoje upravljanje drugima. Oni kojima ćete povjeriti svoja darovana sredstva možda neće postupati s njima kao što ste vi to činili. Kako se bogati upuštaju u tako velike rizike? Oni koji čekaju do smrti da bi raspodijelili svoju imovinu, predaju to na smrt, a ne Bogu. Pritom se mnogi izravno protive Božjem planu koji je jasno naveden u Njegovoj Riječi. Ako žele činiti dobro, oni moraju iskoristiti sadašnje zlatne trenutke i raditi svim svojim silama kao da im je to posljednja prilika.{SUS 325.1}
Oni koji zanemaruju dužnost koju trebaju izvršiti u ovom životu ne odgovarajući na Božji zahtjev, i koji umiruju svoju savjest špekulirajući da će srediti svoju ostavštinu na samrti, neće dobiti ni riječ pohvale od Gospodara niti će primiti nagradu. Oni nisu živjeli u samoodricanju, već su sebično zadržavali svoja sredstva dokle god su mogli ispuštajući ih tek kada ih je smrt pokosila.{SUS 325.2}
Ono što mnogi odgađaju dok se ne nađu na samrti, da su 326 bili pravi kršćani napravili bi dok su u životnoj snazi. Svoj imetak i sebe posvetili bi Bogu i postupajući kao Njegovi upravitelji, imali bi zadovoljstvo vršeći svoju dužnost. Postajući sami izvršitelji svoje volje, mogli su zadovoljiti Božje zahtjeve osobno umjesto da prebacuju odgovornost na druge.{SUS 325.3}
Trebali bismo se smatrati upraviteljima Gospodnje imovine i Boga kao vrhovnog vlasnika kojemu trebamo vratiti ono što je Njegovo kad On od nas zatraži. Kada se vrati da primi ono što Mu pripada s kamatom, pohlepni će uvidjeti da su — umjesto da su umnožili talente koji su im bili povjereni, na sebe navukli prokletstvo izgovoreno nevaljalom sluzi.{SUS 326.1}
Dobročinstvo u životu ili posmrtna ostavština
Gospodin želi da se smrt Njegovih slugu smatra gubitkom, zbog utjecaja na dobro koji su vršili i mnogih dragovoljnih prinosa koje su darovali da se napuni Božja riznica. Posmrtne ostavštine jadni su nadomjestak za dobročinstva tijekom života. Božji sluge trebali bi svaki dan praviti svoje oporuke u obliku dobrih djela i velikodušnih prinosa Bogu. Oni ne bi smjeli dopustiti da dar prinesen Bogu bude nerazmjerno mali u usporedbi s iznosom koji su namijenili za vlastite potrebe. Praveći svoje oporuke svakodnevno, oni će imati na umu one ciljeve i prijatelje koji u njihovim srcima zauzimaju najviše mjesta.{SUS 326.2}
Njihov najbolji prijatelj je Isus. On nije uskratio svoj vlastiti život za njih, već je zbog njih postao siromašan, da bi se Njegovim siromaštvom oni mogli obogatiti. On zaslužuje cijelo srce, imovinu, sve što imaju i jesu. Ali su mnogi tobožnji kršćani 327 odbacili Isusova načela u svojem životu i vrijeđaju Ga dajući Mu tek mali dio na samrti.{SUS 326.3}
Neka svi takvi ljudi imaju na umu da takvo pljačkanje Boga nije trenutačan čin, već dobro promišljen plan koji otpočinju riječima: “Budući pri zdravoj pameti…” Nakon što su zakidali Božje djelo tijekom života, oni ovjekovječuju tu prijevaru i nakon smrti. I to uz punu suglasnost svih sila uma. Takvu oporuku mnogi mirno diktiraju na samrtnoj postelji. Njihova je oporuka dio pripreme za smrt te je sastavljana tako da im njihova imovina ne remeti posljednje trenutke života. Mogu li takvi biti zadovoljni znajući za zahtjev koji će im biti postavljen da polože račun o svojem upraviteljstvu?{SUS 327.1}
U ovome životu svi moramo biti bogati dobrim djelima ako želimo budući, besmrtni život. Kada zasjedne Sud i knjige se otvore, svaki će čovjek biti nagrađen prema svojim djelima. Mnogi čija su imena upisana u crkvene knjige, u nebeskim knjigama zapisani su kao pljačkaši. I ako se takvi ne pokaju i ne budu radili za Gospodara s nesebičnim dobročinstvom, sigurno će im zapasti udio u propasti kao nevjernog upravitelja.{SUS 327.2}
Gubici zbog nepostojanja oporuke
Često se događa da aktivni poslovni čovjek iznenada umre, a tijekom istrage se ustvrdi da su njegovi poslovi ostali uglavnom u zamršenom stanju. U nastojanju da se to sredi, velik dio pojedu pravničke naknade, ako ne i cijelu imovinu, dok su njegova supruga i djeca, kao i Kristovo djelo, pokradeni. Vjerni upravitelji Gospodnjih sredstava znat će u kakvom je stanju njihov posao i kao mudri ljudi oni će biti spremni za svaki izvanredni događaj. Ako se njihovo vrijeme kušnje iznenada završi, oni neće ostaviti veliku zbrku onima koji su pozvani da urede njihov imetak.{SUS 327.3}
Mnogi ne razmišljaju o sastavljanju oporuke dok su još zdravi. Ali bi takvu mjeru opreza naša braća trebala poduzeti. Ona bi trebala poznavati svoje financijsko stanje i ne bi smjela dopustiti da njihovo poslovanje bude neuredno. Trebali bi tako urediti svoju imovinu da mogu ostaviti čiste račune u bilo kojem trenutku.{SUS 328.1}
Oporuku bi trebalo sastaviti tako da bude u skladu sa zakonom. Kada je napisana, ona se može čuvati godinama ne nanoseći nikakvu štetu, ako se i dalje s vremena na vrijeme prinose darovi u skladu s potrebama Djela. Smrt neće doći ni jedan dan prije, braćo, zato što ste sastavili oporuku. Dok oporukom raspodjeljujete imetak svojoj rodbini, pazite da ne zaboravite na Božje djelo. Vi ste Njegova oruđa koja imate Njegovu imovinu i Njegove zahtjeve trebate najprije razmotriti. Vaša supruga i djeca, naravno, ne smiju ostati siročad; za njih se treba pobrinuti ako je potrebno. Ali nemojte samo zato što je takav običaj, svojom oporukom obuhvaćati dugi niz rođaka koji nisu u potrebi.{SUS 328.2}
Neka se uvijek ima na umu da sadašnji sustav sebičnog posmrtnog dodjeljivanja imovine nije Božji plan, već ljudska zamisao. Kršćani bi trebali biti reformatori i prekinuti ovaj sadašnji sustav, dajući potpuno novi smisao pravljenju oporuka. Uvijek imajte na umu da upravljate Gospodnjim vlasništvom. U tome je Božja volja zakon.{SUS 328.3}
Ako vas je čovjek opunomoćio da u oporuci izrazite njegovu volju, ne biste li trebali pozorno proučiti volju oporučitelja da se ni najmanji iznos ne raspodijeli pogrešno? Vaš nebeski Prijatelj povjerio vam je sredstva i objavio vam svoju volju o tome kako ih treba iskoristiti. Ako se Njegova volja prouči nesebična srca, ono što pripada Bogu neće biti pogrešno upotrijebljeno. Ljudi kojima je Gospodin pružio dovoljno sredstava da zadovolji svaku njihovu potrebu, ne bi sramotno zapostavljali Njegove ciljeve da su imali zahvalno, poslušno srce.{SUS 328.4}
Oni koji sastavljaju oporuke ne bi trebali misliti da nakon toga nisu više ni za što odgovorni, već bi stalno trebali koristiti talente koji su im povjereni za izgradnju Gospodnjeg djela. Bog je smislio planove da svi mogu razumno raditi u raspodjeli svojih sredstava. On ne namjerava održavati svoje djelo čudima. Malo je Njegovih vjernih upravitelja koji rade štedljivo i koriste svoja sredstva za postizanje Njegovih ciljeva. Umjesto da odricanje i dobrohotnost budu izuzetak, trebali bi biti pravilo. Rastuće potrebe Božjega djela zahtijevaju sredstva. Stalno pristižu pozivi od ljudi iz naše zemlje i inozemstva za Božjim poslanicima da dođu k njima sa svjetlom i istinom. To će zahtijevati više radnika i više sredstava kojima bismo ih poduprli. (4T 478-483){SUS 329.1}
Želite li da vaša imovina bude sigurna? Stavite je u ruku koja nosi ožiljak od raspeća. Zadržite li je u svojem posjedu, to će biti vaš vječni gubitak. Predajte je Bogu i od tog trenutka ona nosi Njegov natpis. Zapečaćena je Njegovom nepromjenjivošću. Želite li uživati svoju imovinu? Iskoristite je za blagoslov onima koji pate. (9T 51) {SUS 329.2}
Upraviteljska služba kao osobna odgovornost
Roditelji bi trebali ostvariti pravo koje im je Bog dao. Povjerio im je talente da ih upotrijebe Njemu na slavu. Djeca nisu odgovorna za talente njihova oca. Dok imaju razuman um i zdravo prosuđivanje, roditelji bi trebali uz molitvu i promišljanje i uz pomoć sposobnih savjetnika koji imaju iskustva u istini i poznavanju božanske volje, napraviti raspodjelu svoje imovine.{SUS 330.1}
Ako imaju djecu koja su u oskudici ili se bore sa siromaštvom i koja će pametno trošiti sredstva, trebalo bi ih uzeti u obzir. Ali ako imaju djecu koja ne vjeruju, koja imaju obilje u ovome svijetu i koja služe svijetu, oni čine grijeh protiv Gospodara koji ih je proglasio svojim upraviteljima ako stave sredstva u njihove ruke samo zato što su njihova djeca. Prema onome što je Božje ne bi se trebalo odnositi olako.{SUS 330.2}
Također treba jasno shvatiti da su roditelji, iako su sastavili oporuku, dužni davati sredstva za Božje djelo dok su živi. To bi oni trebali činiti. Također bi trebali imati zadovoljstvo ovdje, a nagradu u vječnosti, zbog davanja viška svojih sredstava dok su živi. I trebali bi dati svoj dio za potporu Božjem djelu. Sredstva koja im je Gospodar posudio, oni trebaju koristiti za rad u Njegovu vinogradu.{SUS 330.3}
Ljubav prema novcu korijen je gotovo svih zločina koji se počine u svijetu. Očevi koji sebično zadržavaju svoja sredstva 331 kojima bi mogli oplemeniti svoju djecu i koji ne vide potrebe Božjeg djela i ne zadovoljavaju ih, čine strašnu pogrešku. Djeca koju misle blagosloviti svojim sredstvima, prokleta su zbog njih.{SUS 330.4}
Naslijeđeno je bogatstvo često zamka
Novac koji je ostavljen djeci često postaje korijen gorčine. Ona se često svađaju oko imovine koja im je ostavljena, a u slučaju oporuke rijetko su svi zadovoljni načinom na koji ju je otac razdijelio. I umjesto da ta sredstva koja su im ostavljena potaknu zahvalnost i poštovanje u sjećanje na njega, ona stvaraju nezadovoljstvo, mrmljanje, zavist i nepoštovanje. Braća i sestre koji su bili u miru jedni s drugima često se zavade, a obiteljske nesloge često su posljedica naslijeđenih sredstava. Bogatstvo je poželjno samo kao sredstvo zadovoljavanja trenutačnih potreba i činjenja dobra drugima. Ali naslijeđeno bogatstvo posjedniku češće postaje zamka nego blagoslov. Roditelji ne bi trebali svoju djecu izlagati kušnjama time što će im ostaviti sredstva za koja se sama nisu trudila niti ih stjecala.{SUS 331.1}
Pokazano mi je da neka djeca koja tvrde da vjeruju u istinu, na neizravan način utječu na oca da sredstva ostavi njima, umjesto da ih namijeni Božjem djelu dok je živ. Oni koji su utjecali na svoje očeve da prebace svoje upraviteljstvo na njih, ne znaju što rade. Na sebe navlače dvostruku odgovornost, što su utjecala na očev um da ne ispuni Božju namjeru u raspolaganju sredstvima koja je dobio od Boga da ih upotrijebi Njemu na slavu, i dodatnu, što su postala upravitelji sredstava koja su trebala biti stavljena na raspolaganje onima koje bi odredio otac, kako bi Gospodar mogao s kamatom primiti ono što Mu pripada.{SUS 331.2}
Mnogi roditelji čine veliku pogrešku predajući svoju imovinu u ruke svoje djece dok su oni sami još uvijek odgovorni za upotrebu ili zloupotrebu talenata koje su dobili od Boga. Ni roditelji ni djeca nisu sretniji zbog takvog prijenosa imetka. Čak i roditelji, ako požive još nekoliko godina, uglavnom požale što su tako postupili. Time se kod njihove djece ne povećava osjećaj ljubavi prema roditeljima. Djeca ne osjećaju više zahvalnosti niti obveze prema roditeljima za njihovu darežljivost. U samome korijenu toga pitanja leži prokletstvo koje kod djece samo rađa sebičnost, a kod roditelja nezadovoljstvo i bijedan osjećaj tjeskobne ovisnosti.{SUS 332.1}
Bilo bi bolje da roditelji, dok su živi, pomognu djeci da se osamostale nego da im ostavljaju veliki iznos na samrti. Djeca koja se općenito oslanjaju na vlastite napore, postaju bolji muškarci i žene te su bolje pripremljeni za praktični život nego ona koja su ovisila o očevoj imovini. Djeca koja su prepuštena vlastitim izvorima zarade, više cijene svoje sposobnosti, bolje koriste prilike te njeguju i usmjeravaju svoje sposobnosti da ostvare svoju svrhu u životu. Ona često razvijaju marljivi karakter, štedljivost i moralne vrijednosti koje su temelj uspjeha u kršćanskom životu. Ona djeca za koju se uglavnom skrbe roditelji često misle da imaju najmanje obveza prema njima. (3T 121-123) {SUS 332.2}
Prebacivanje odgovornosti na druge
Ona braća koja drže subotu i koja prebacuju odgovornost 333 svoje upraviteljske službe na svoju suprugu dok su oni sami sposobni upravljati, nisu mudri i time se zamjeraju Bogu. Odgovornost upraviteljske službe ne može se s muža prenijeti na ženu. To se ipak ponekad događa na veliku štetu za oboje.{SUS 333.1}
Pobožni muž ponekad prenosi svoju imovinu na svoju nevjernu suprugu misleći da će joj pritom ugoditi, razoružati njezino protivljenje i konačno je pridobiti za istinu. Ali to je uzaludan pokušaj da kupi mir ili da navede ženu da vjeruje u istinu. Sredstva koja mu je Bog posudio za napredak svojega djela, muž prenosi na onoga tko nema razumijevanja za istinu; kako će takav upravitelj opravdati račun kad veliki Gospodar s kamatom zatraži ono što Mu pripada?{SUS 333.2}
Pobožni roditelji često prenose svoj imetak na svoju nevjernu djecu stavljajući tako izvan svoje moći da vrate Bogu ono što je Njegovo. Na taj se način oni odriču odgovornosti koju im je Bog povjerio i neprijateljskim redovima prepuštaju sredstva koja su trebali vratiti Njemu ulaganjem u Njegovo djelo kada On to bude zahtijevao od njih.{SUS 333.3}
Nije Božja odredba da roditelji koji su se sposobni brinuti za sebe nekome prepuštaju upravljanje svojom imovinom, pa čak ni djeci koja su iste vjere. Ona rijetko posjeduju onoliko posvećenosti Djelu koliko bi trebala, i nemaju iskustvo u nevoljama i patnjama kako bi više cijenila vječno blago, a manje zemaljsko. Sredstva stavljena takvima u ruke najveće je zlo. Oni će doći u napast da prionu srcem uz zemaljsko i vjeruju u ono što posjeduju, i da im ništa drugo nije potrebno. Kada prisvoje sredstva koja nisu stekli vlastitim naporima, oni ih rijetko koriste mudro.{SUS 333.4}
Muž koji prenosi imovinu na svoju ženu, širom joj otvara vrata kušnji bilo daje vjernica ili nevjernica. Ako je vjernica, a po naravi škrta, sklona sebičnosti i gomilanju, bit će joj mnogo teže upravljati onime što je njezino i njezinog supruga. Da bi dobila spasenje, ona mora prevladati sve te zle osobine i oponašati karakter njezina božanskog Gospodina, tražeći priliku da čini dobro drugima i ljubi druge kao što je Krist ljubio nas. Ona treba njegovati dragocjeni dar ljubavi koji je u tako velikoj mjeri imao naš Spasitelj. Njegov je život bio obilježen plemenitim, nesebičnim dobročinstvima. Cijeli Njegov život nije zaprljalo nijedno sebično djelo.{SUS 334.1}
Bez obzira na to kakvi su bili motivi muža, on je stavio strašnu sablazan pred ženu, prepreku koja je ometa u djelu oplemenjivanja. I ako se prijenos obavi na djecu, mogu uslijediti isti zli rezultati. Bog čita njegove pobude. Ako je sebičan te je sredstva prenio kako bi prikrio svoju pohlepu i opravdao se što nije ništa učinio za napredak Djela, sigurno će ga stići prokletstvo Neba.{SUS 334.2}
Bog čita ciljeve i namjere srca i prokušava pobude sinova ljudskih. Njegov znak upozorenja, vidljivo negodovanje, ne mora se manifestirati kao u slučaju Ananije i Safire, pa ipak na kraju kazna neće ni u kojem slučaju biti lakša od one koja je zadesila njih. U nastojanju da prevare ljude, oni su lagali Bogu. “Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti.” (Ezekiel 18,20)…{SUS 334.3}
Oni koji sebi laskaju kako mogu prebaciti svoju odgovornost na ženu ili djecu, prevareni su od neprijatelja. Prijenos vlasništva neće umanjiti njihovu odgovornost. Oni su odgovorni za sredstva koja im je Nebo povjerilo te se ni na koji način ne mogu izgovoriti za prebacivanje odgovornosti dok god ih se ne oslobodi kada vrate Bogu ono što im je dao. (1T 528-530){SUS 335.1}
Nagrada za vjerno upravitelj stvo
65.Vječna nagrada kao poticaj za službu…………. 305
66.Blago na Nebu……………………………………………. 308
67.Zemaljski blagoslovi nesebičnima………………. 311
68.Sudjelovanje u radosti otkupljenih……………… 314
Vječna nagrada kao poticaj za službu
Spasitelj je više puta rekao: „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” (Matej 20,16) Isus želi imati ljude koji obavljaju Njegovu službu, a ne traže nagradu niti osjećaju da moraju primiti naknadu za sve što čine. Gospodin želi da naš um razmišlja na drugi način, jer On ne gleda onako kako čovjek gleda. On ne sudi po vanjštini, već procjenjuje čovjeka po iskrenosti njegova srca. {SUS 339.1}
Oni koji su u svoju službu unijeli duh istinske žrtve i poniznosti, na kraju će biti prvi. Radnici koji su prvi počeli raditi prikazuju one koji imaju zavidnički duh samopravednosti i tvrde da bi za njihove usluge prednost trebalo dati njima, a ne drugima. Domaćin je onome koji je doveo u pitanje njegovo pravo da drugima plati više nego njemu, rekao: „Prijatelju, ja ti ne činim krivo. Zar se nisi sa mnom nagodio po denar? (Matt 20,13) Ja sam se držao svojeg dijela dogovora.{SUS 339.2}
U određenom smislu svi bismo mi trebali imati poštovanje prema plaći koju primamo. Ali dok čekamo na obećani blagoslov, trebali bismo imati savršeno povjerenje u Isusa Krista vjerujući da će On postupiti pravo i dati nam nagradu prema djelima koja smo učinili. Dar Božji je život vječni, ali Isus ne želi da budemo tjeskobni u pogledu nagrade, već da vršimo Božju volju zato što je to ispravno bez obzira na dobit.{SUS 339.3}
Pavao je imao u vidu vijenac života koji će mu biti dodijeljen na kraju, i ne samo njemu, nego i svima koji vole Božju objavu. Pobijedivši vjerom u Isusa, čeznuo je za tim vijencem. On je uvijek uzdizao Isusa. Svako hvalisanje talentima i pobjedama zahvaljujući vlastitim nastojanjima, bilo mu je strano. “A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo riječ je Jahvina.” (Jeremija 9,23){SUS 339.4}
Najobilniju nagradu dobit će oni koji su svoja djela i revnost obogatili milostivim, nježnim sažaljenjem prema siromašnima, siročadi, potlačenima i nevoljnima. Ali oni koji prolaze drugom stranom, koji su previše zauzeti da bi obratili pozornost na otkupljene Kristovom krvlju, koji su zauzeti velikim djelima, na kraju će biti posljednji.{SUS 340.1}
Ljudi se ponašaju onako kakvo im je srce. Među nama su oni koji imaju skromni i ponizni duh, Kristov duh, koji čine mnogo malih stvari kako bi pomogli svojim bližnjima, a koji uopće ne razmišljaju o tome što rade; oni će na kraju biti iznenađeni kada saznaju da je Krist primijetio svaku blagu riječ koju su uputili tužnima, i uračunao svaki i najmanji dar za ublažavanje jada siromašnih koji je darovatelja stajao malo odricanja. Gospodin mjeri duh i nagrađuje u skladu s tim, a čist, ponizan, djetinji duh ljubavi dragocjen je prinos u Njegovim očima. (R&H,3. srpnja 1894.){SUS 340.2}
Petar je upitao: „Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?” (Matt 19,27) To Petrovo pitanje pokazalo je da je on mislio kako određen broj apostolskih djela zaslužuje određeni iznos nagrade. Među učenicima je vladao duh samodopadnosti, samouzdizanja i oni su se međusobno uspoređivali. Ako je bilo tko od njih vidno pogriješio, drugi su se osjećali nadmoćno. Isus je vidio da treba pobijediti takav duh koji je bujao. On je čitao srca ljudi i vidio je njihovu sklonost k sebičnosti kad su pitali: “Što ćemo za to dobiti?” Morao je ispraviti to zlo prije nego što će poprimiti goleme razmjere.{SUS 340.3}
Učenici su bili u opasnosti da skrenu pogled s istinskih načela Evanđelja. Tu im je usporedbu (o radnicima pozvanima u vinograd) ispričao kako bi ih podučio da nagrada ne dolazi zbog djela, da se tko ne bi hvalisao, već zahvaljujući milosti. Radnik koji je bio pozvan u vinograd na početku dana primio je plaću prema milosti koja mu je dana. Ali i onaj koji je pozvan posljednji, primio je istu milost kao i onaj prvi. Ovdje se radi samo o milosti i nikoga se ne proslavlja više od drugoga. Nije bilo mjesta gunđanju jednog protiv drugoga. Nitko nije bio povlašten iznad drugih niti je itko polagao pravo na nagradu. Petar je razmišljao kao najamnik. (R&H, 10. srpnja 1894.){SUS 341.1}
Krist nas poziva: „Nego sabirajte sebi blago na nebu.“ (Matt 6,20) Na taj način prenosite svoj posjed u gornji svijet vrijedan svih vaših najboljih snaga. To je od najvećeg značenja i podrazumijeva vaše vječne interese. Ono što date za Božje djelo nije izgubljeno. Sve što se daruje za spasenje duša i na slavu Bogu, najuspješnije je ulaganje u ovom životu i u životu koji će doći. Vaši talenti u zlatu i srebru, ako se daju u prave ruke, stalno dobivaju na vrijednosti, što će biti upisano na vaš račun u kraljevstvu nebeskom. Bit ćete primatelji vječnog bogatstva koje se uvećalo u sposobnim rukama. Davanjem za Božje ciljeve vi sabirete blago na Nebu. Sve što uložite gore, sigurno je od propadanja i gubitka i ima vječnu, trajnu vrijednost.{SUS 342.1}
S odlučnom namjerom trebali ste upregnuti svaku silu svojeg bića u službu Kristu. Služba Njemu isplativa je za život koji sada provodimo, kao i za onaj koji će doći….{SUS 342.2}
„Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu.” (Matt 6,22) Ako je oko zdravo, ako je usmjereno prema Nebu, nebesko će svjetlo ispuniti dušu i zemaljske stvari izgledat će beznačajnima i neprivlačnima. Namjera srca će se mijenjati i pazit će se na Isusovo upozorenje. Vi ćete svoje blago sabirati na Nebu. Vaše će misli biti usredotočene na veliku vječnu nagradu. Sve svoje planove donosit ćete u odnosu na budućnost, na besmrtni život. Bit ćete privučeni svojem blagu. Nećete se baviti svjetovnim stvarima, već ćete se u svojim nastojanjima tiho pitati: “Gospodine, što želiš da činim?” Biblijska vjera bit će utkana u vaš svakidašnji život.{SUS 342.3}
Pravi kršćanin ne dopušta da se ikakva zemaljska primisao uvuče između njegove duše i Boga. Božja zapovijed ima autoritativni utjecaj na njegove želje i djela. Kada bi svi koji traže Božje kraljevstvo i njegovu pravednost uvijek bili spremni raditi Kristov posao, koliko bi lakše bilo ići stazom prema Nebu….{SUS 343.1}
Kada je oko zdravo za slavu Božju, blago će se sabirati gore, gdje je sigurno od svakog kvarenja i gubitka jer “gdje ti je blago, tu će ti biti i srce”. Isus će biti vaš uzor koji ćete oponašati. Gospodnji Zakon bit će vam užitak, i u dan konačnog obračuna čut ćete radosne riječi: „Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!“ (Matej 25,21) (R&H, 24. siječnja 1888.){SUS 343.2}
Gospodin nas je učinio oruđima svoje milosti. On u naše ruke polaže svoje darove kako bismo ih podijelili s onima koji su potrebiti, i upravo će nam to praktično davanje biti siguran lijek za svaku sebičnost. Pokazujući ljubav prema onima kojima je potrebna pomoć, potaknut ćete srca potrebitih da daju zahvalnost Bogu jer je On izlio milost i dobrotu na braću i osposobio ih da zadovolje potrebe nevoljnih.{SUS 343.3}
Djelovanjem te praktične ljubavi crkva se približava idealu kršćanskog jedinstva. Bratoljublje produbljuje ljubav prema Bogu jer ni On nije zaboravio one koji su u nevolji, pa Mu se time i uzdižu zahvalni prinosi za Njegovu skrb.“Jer vršenje ove svete službe ne proviđa samo svetima u raznoj oskudici nego je i izvor mnogim zahvalama Bogu.“ (2. Korinćanima 9,12) Produbljuje se vjera braće u Boga i ona predaju svoje duše i tijela Bogu kao vjernome Stvoritelju. „Oni će, zahvaljujući vašoj prokušanosti u ovoj službi milosrđa, hvaliti Boga zbog vašega pokornog priznavanja Kristove Radosne vijesti i zbog darežljiva dijeljenja dobročinstva njima i svima.” (2. Korinćanima 9,13) (R&H, 21. kolovoza 1894.){SUS 344.1}
Urezani na Kristovim dlanovima
Krist će čuvati imena svih onih kojima nijedna žrtva koja je prinesena Njemu na oltar vjere i ljubavi nije preskupa. On je žrtvovao sve za palo čovječanstvo. Imena poslušnih, požrtvovnih i vjernih bit će urezana na Njegovim dlanovima; oni neće biti izbljuvani iz Njegovih usta, već će ih izgovarati Njegove usne i On će se posebno za njih zauzimati pred Ocem. Kada sebični i ponositi budu zaboravljeni, oni će ostati zapamćeni, a njihova će imena biti ovjekovječena. Da bismo i sami bili sretni, moramo živjeti tako da druge usrećujemo. Radi našeg dobra predajmo svoju imovinu, talente i privrženost Kristu kao zahvalnu odanost, i na taj način pronađimo sreću ovdje i besmrtnu slavu poslije. (3T 250,251){SUS 344.2}
Zemaljski blagoslovi nesebičnima
Kada se ljudska naklonost pomiješa s ljubavlju i dobrotom i posveti Isusovim Duhom, to može uroditi velikim dobrom. Oni koji njeguju dobročinstvo, ne samo da rade za dobro drugih blagoslivljajući one kojima čine dobra djela, već i osobno imaju korist od otvaranja svojega srca plemenitom utjecaju istinskog dobročinstva.{SUS 345.1}
Svaka zraka svjetla kojom obasjavamo druge zasjat će i u našem srcu. Svaka ljubazna i suosjećajna riječ izgovorena nesretnima, svako ublažavanje tegoba potlačenih i svaki dar za zadovoljavanje potreba naših bližnjih, sve što smo dali ili učinili na slavu Bogu, donijet će blagoslov darivatelju. Oni koji tako rade poslušni su Zakonu Neba i imat će Božju naklonost. Zadovoljstvo zbog činjenja dobra drugima daje snagu osjećajima koji prolaze kroz živce, ubrzavaju cirkulaciju krvi i potiču duševno i tjelesno zdravlje. (4T 56){SUS 345.2}
Velika je povezanost uma i tijela. Kada nešto djeluje na jedno, drugo odgovara. Stanje uma usko je povezano sa zdravljem tjelesnog sustava. Ako je um slobodan i sretan, svjestan da postupa ispravno, praćen osjećajem zadovoljstva zbog usrećivanja drugih, to će stvoriti vedrinu koja će se odraziti na cijeli sustav potičući slobodniju cirkulaciju krvi i dajući vitalnost cijelome 346 tijelu. Božji blagoslov iscjeljuje i oni koji obilno rade za druge, shvatit će da u njihovom srcu i životu počiva čudesni blagoslov. (4T 60,61){SUS 345.3}
Dobročinstvo je dvaput blagoslovljeno
Božanska je mudrost u plan spasenja ugradila zakon akcije i reakcije, čineći djelo dobročinstva u svim njegovim oblicima dvaput blagoslovljenim. Bog je svoj cilj spašavanja grešnika mogao ostvariti bez pomoći čovjeka, ali je znao da čovjek ne može biti sretan ako nema udjela u velikom djelu otkupljenja. Naš je Otkupitelj u svojem planu računao na čovjeka kao suradnika kako ne bi propustio blažene rezultate dobrohotnosti. (R&H, 23. ožujka 1897.){SUS 346.1}
Krist je došao kako bi ljudima dao bogatstvo vječnosti, i to bogatstvo zahvaljujući povezanosti s Njim mi bismo trebali primiti i podijeliti. Krist kaže ne samo propovjednicima, već svakom vjerniku, da je svijet utonuo u tamu. Neka vaše svjetlo zasja pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca koji je na nebesima. Svatko tko istinski ljubi Boga, bit će svjetlo svijetu.{SUS 346.2}
Onaj tko je stanovnik nebeskog kraljevstva stalno će gledati na stvari koje se ne vide. Svladana je sila svijeta nad umom i karakterom. On je u trajnoj prisutnosti nebeskog Gosta, u skladu s obećanjem “i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe” (Ivan 14,21). Poput Henoka hodi s Bogom u stalnom zajedništvu. (R&H, 10. studenoga 1910.){SUS 346.3}
Nikakav poslovni pothvat ili životni plan ne mogu biti jasni ili potpuni ako obuhvaćaju samo kratke godine ovog sadašnjeg života i ne mare za beskrajnu budućnost. Učite mlade da u svoje planove uključe vječnost. Naučite ih da izaberu načela i da traže blaga koja imaju trajnu vrijednost neka sabiru „neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiče niti moljac grize”; neka steknu „sebi prijatelja lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane” Luke 12:33; 16:9, R.V. {SUS 346.4}
Svi koji tako čine, na najbolji mogući način pripremaju se za život u ovom svijetu. Nitko ne može sabirati blago na Nebu a da mu pritom život na Zemlji nije obogaćen i oplemenjen.{SUS 347.1}
„Pobožnost donosi potpunu korist, jer joj pripada obećanje života života sadašnjega i budućega.” (1 Timothy 4:8) (Odgoj, str. 130, 131) {SUS 347.2}
Prinosi siromašnih koji su dani uz odricanje za pomoć u širenju dragocjenog svjetla spasonosne istine, ne samo da će biti ugodni miris Bogu i potpuno prihvatljivi kao posvećeni dar, već sam čin davanja proširuje srce darivatelja te ga potpunije ujedinjuje s Otkupiteljem svijeta. (R&H, 31. listopada 1878.){SUS 347.3}
Kad god je Božji narod, u bilo kojem razdoblju svjetske povijesti, veselo i spremno provodio Njegov naum o sustavnom dobročinstvu te darovima i prinosima, iskusio je istinitost obećanja da će napredak pratiti sva njegova nastojanja u omjeru u kojemu će biti poslušan Njegovim zahtjevima. Kada su prihvatili Božje stavove i ispunili Njegove zahtjeve i dali Mu čast svojim imanjem, njihove su žitnice bile prepune. (3T 395){SUS 347.4}
Sudjelovanje u radosti otkupljenih
Pripremljena je nagrada za svesrdne, nesebične radnike koji dolaze na ovo polje, kao i za one koji im spremno pružaju potporu. Oni koji sudjeluju u aktivnoj službi na terenu i oni koji daju od svojih sredstava za pomoć tim radnicima, podijelit će nagradu koja se daje vjernima.{SUS 348.1}
Svatko tko mudro upravlja sredstvima koja su mu povjerena ući će u radost svojega Gospodina. Kakva je to radost? „Tako, kažem vam, biva veselje među Božjim anđelima zbog jednoga jedinog grešnika koji se obrati.” (Luke 15,10) Izlijevat će se blagoslovljena priznanja, sveti blagoslovi, na vjerne pobjednike duša. Oni će se pridružiti onima koji se raduju na Nebu, koji kliču što je žetva prikupljena.{SUS 348.2}
Kako će velika biti radost kada se sastanu svi Gospodnji otkupljenici u dvorovima koji su za njih pripremljeni! O, kakve li radosti za sve koji su bili darežljivi, nesebični Božji suradnici u izgradnji Njegova djela na Zemlji! Kakvo će zadovoljstvo osjetiti svaki žetelac kada začuje jasan, milozvučan Isusov glas gdje kaže: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matt 25,34) “Uđi u veselje gospodara svoga.” (Matt 25,23){SUS 348.3}
Otkupitelj je proslavljen jer nije umro uzalud. Oni koji su bili Božji suradnici, ispunjenih, radosnih srca gledaju trud svoje duše za one koji su bili u propasti, za grešnike koji su treba li umrijeti, i zadovoljni su. Tjeskobni sati koje su proveli, teške okolnosti koje su morali izdržati, tuga u srcu zbog toga što su neki odbijali uvidjeti i prihvatiti ono što se poduzimalo za njihovo dobro, zaboravljeni su. Ne pamte više ni život samoodricanja za napredak Djela. Dok gledaju duše koje su doveli Isusu i vide ih spašene, vječno spašene spomenike Božje milosti i Otkupiteljeve ljubavi od nebeskih svodova odzvanja proslavljanje i zahvaljivanje. (R&H, 10. listopada 1907.){SUS 348.4}
Krist je prihvatio čovječanstvo i živio je na Zemlji čistim, posvećenim životom. Zbog toga je primio dužnost Suca. Položaj suca preuzima Bog očitovan u tijelu. Kakva će radost biti kad u Njemu prepoznamo našeg Učitelja i Otkupitelja, koji još uvijek nosi znakove raspeća iz kojih svijetle zrake slave, čineći još vrednijim krune koje otkupljeni primaju iz Njegovih ruku, istih onih raširenih ruku koje su blagoslivljale učenike kada se uznosio na Nebo. Isti glas koji je rekao: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta” (Matt 28,20), upućuje svojim otkupljenicima dobrodošlicu u Njegovu prisutnost.{SUS 349.1}
Isti Onaj koji je dao svoj dragocjeni život za njih, za one koji su po Njegovoj milosti prepustili svoje srce pokajanju, koji je u njima probudio potrebu za pokajanjem, sada ih prima u svoju radost. O, kako Ga vole! Ostvarenje njihove nade beskrajno je veće od njihovih očekivanja. Njihova radost je potpuna i oni uzimaju svoje blistave krune i polažu ih pred Otkupiteljeve noge. (R&H, 18. lipnja 1901.){SUS 349.2}
Dugo smo čekali na povratak svojega Spasitelja. Ali zbog toga obećanje nije ništa manje pouzdano. Uskoro ćemo biti u 350 obećanom domu. Tu će nas Isus dovesti do rijeke života koja teče iz Božjeg prijestolja i objasnit će nam mračnu sudbinu kroz koju nas je On proveo kako bismo usavršili svoj karakter. Posvuda ćemo vidjeti lijepa rajska stabla, a usred njih stablo života. Tu ćemo nepomućenog vida gledati prizore ljepote obnovljenog Edena. Tu ćemo pred noge našega Otkupitelja položiti krune koje je stavio na naše glave i, dodirujući svoje zlatne harfe, proslavljati i zahvaljivati Onome koji sjedi na prijestolju. (R&H, 3. rujna 1903.){SUS 349.3}
Još samo malo pa će doći Isus da spasi svoju djecu i udijeli im konačni dodir besmrtnosti. ,,A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ.“ (1. Cor 15,54) Grobovi će se otvoriti i mrtvi će izići kao pobjednici uzvikujući: „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” (1. Cor 15,55) Naši voljeni koji spavaju u Isusu izići će odjeveni u besmrtnost.{SUS 350.1}
I dok se otkupljenici budu uzdizali na Nebo, otvorit će se vrata Božjega grada i u njega će ući oni koji su držali istinu. Glas, bogatiji od bilo koje glazbe koju je ikada čulo smrtno uho, objavit će: „Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matt 25:34) Tada će pravednici primiti svoju nagradu. Njihov će se život nastaviti usporedo sa životom Jahve. Oni će položiti svoje krune pred Otkupiteljeve noge, dodirivati zlatne harfe i cijelo Nebo ispuniti bogatom glazbom. (Signs, 15. travnja 1889.){SUS 350.2}
Abraham,
blagoslovljen dobrima 139
primjer u davanju desetine 69
Adam i Eva,
iskušenje u Edenu 65
Adventisti sedmoga dana, među njima nema oskudice u
sredstvima. 85, 153
primljeno je svjetlo da mnogi
zakidaju Boga 84
trebaju podržati crkvu cijelim
srcem…………. 42
vidi također Božji narod Ananija i Safira,
njihov grijeh 312-315
Anđeli su mogli biti
Božji veleposlanici 20
Apetit, popuštanje, nije prikladan motiv
za darivanje 202, 203
Avondale, građenje crkve i škole 263-265
Banka Neba, ulaganje u 51
Besposlenost, ljude ne treba
podržavati.. 122,165
mnogi se ne usuđuju povjeriti.. 151 vidi također Nemar Biblijski učitelji, može ih se podržavati
iz desetine…… 103
Bileam, odbacio Božju naklonost
zbog nagrade 139
Blaga, u Božjoj riznici
ili Sotoninoj….. 35
Blagajna, paziti na iznos koji se troši
a ne koji se unosi 289, 290
iscrpljena, zbog
neuspjeha nekih 47
špekulacijom 238, 244
tragedija……… 298
ugađanjem sebi 249
Blagdani, svetkovanje 295-297
Blago, zemaljsko, ne može se ponijeti
u Nebo……….. 212
božanstvo nekih koji svetkuju
subotu………… 123
Božjeg naroda, treba biti unaprijed poslano prije konačnog ognja .. 60 mnogi navodni vjernici
gramzivi za….. 145
može biti brzo uništeno …. 212,213 na nebesima, svatko tamo može
pouzdano uložiti 126, 161,
209, 225, 226, 342, 343
prolazno je…… 84
Blagoslovi,
Bog kao izvor svih 17-19, 23
uskraćeni kada su Božji darovi
zloupotrijebljeni 23,47
Blagostanje, opasnost 147-153
blistava privlačnost 139
Božji blagoslov, da ljudi mogu radosno dijeliti 45
Stranice navedene u ovom Pojmovniku nalaze se u knjizi na margini i odgovaraju izvorniku.
dano kao test karaktera 22
duhovno, usko povezano s
darežljivošću… 49
istinsko, ovisi o čestitosti prema
Bogu……………. 77
nije dano da bi skrenulo pozornost
sa Darivatelja 20, 21
opasnije od nesreće 148
Bog, njegovi zahtjevi,
nad svime drugim 53, 65, 71,
81,94, 124, 260, 261 darežljivost i dobročinstvo, prema
čovjeku…….. 17,19
izvor života i svih blagoslova …. 23, 47, 65, 72, 114, 224
ne ovisi o našim sredstvima 199
ne prisiljava na ljubav
i poslušnost 127, 138
poziva nas da Ga
iskušamo 82, 89, 90, 91
Bogati i siromašni trebaju biti
sjedinjeni suosjećanjem 161
Bogati, svijet ih cijeni više nego
siromašne……. 133
koji žaloste lica siromašnih 160
kušnja, na sebičnost i škrtost…. 74 mogu ući u Nebo
preobraženih srca 157, 158
trebaju biti posrednici
dosezanja duša 28
vidi Imućni
Bogatstvo, pokušaj služenja
Bogu i……… 217,218
štovatelji……… 223
Bogatstvo, dokaz božanske naklonosti zaslužnima u Starome
zavjetu………… 139
djeluje na ljudski karakter 151
vidi također Novac
ljubav prema, istisnuta istinom
koju udahne Sveti Duh 157
ljubav prema, zlouporaba .. 127, 128
mudra uporaba 133
vidi također Posjed, Obilje
na kušnji darežljivost nekih 222
naglost mnogih da brzo
steknu……. 231, 232
namjena, za unapređenje Kristova
kraljevstva……. 27
naslijeđeno, često zamka… 331, 332 ne može biti otkupnina
za prijestup…. 153
ne može biti preneseno poslije
smrti………. 125, 126
neće biti od koristi u
dan gnjeva….. 225
ponekad nam ga Bog uskraćuje za
naše dobro…. 233
posjedovanje, bilo bi na propast
mnogima……. 178
sebična uporaba, ne pristoji upraviteljima uzvišenog
povjerenja Neba 113
tražiti ono koje traje 218
ustrajna težnja kršćanina 158
uvećavanje, otežava biti izdašan ..211 vječno, dobiveno kroz Krista.. 84,85 zašto se naziva nepravednim
bogatstvom 133,134
zavodljivost… 150
zemaljsko, težnja svjetovnog
čovjeka……….. 158
Božanska narav, ljudi mogu biti
dionici…………. 23
Božić, ispravno proslavljanje.. 295-297 Božja obitelj, ljudska bića joj pripadaju 24
Božje djelo je uvijek u potrebi…. 299 ne bi trebalo biti ometano
dugovanjem 263, 266
prikraćeno zbog uskraćivanja
prinosa…… 289,290
treba biti potpomognuto od
svjetovnih ljudi 183
treba ga imati na umu pri
sastavljanju oporuka 328, 329
zauzimati prvo mjesto u našim
težnjama……… 220
vidi također Božji posao Božji dar, u Kristu, sva nebesa u
jednome daru 46, 65
najobilniji blagoslovi 91
nemjerljiva ljubav izražena kroz.. 226
neograničen opseg 21
pozivi na opipljivu
zahvalnost… 22, 23
Božji ljudi, mnogi, omamljeni
duhom svijeta 209
Božji posao mogao bi se obaviti i bez
čovjekove pomoći 13
ne bi smio biti ograničen 39, 40
odgovornost za podršku 15
održavan…… 289-292
osakaćen špekulacijom 243
otežan sebičnošću navodnih
kršćana…………. 54
povjeren ljudima za njihovo
dobro…………… 20
treba biti, potpomognut od onih
koji posjeduju sredstva 184
zahtijeva novac i posvećenje 35
Crkva, ne možemo omalovažiti
njezinu zadaću 279
povezana suosjećanjem sa svojim misionarima 47
jedinstvo s njom, podrazumijeva zavjet da se radi u njezinom
interesu…… 43
Krist procjenjuje svoju 53
napredak, prvenstvena misao
svakoga vjernika 42
obuzima je guba sebičnosti 85
odgovornost, za obećanja njezinih
članova……….. 310
rana, darežljivost,
nama primjer 40, 41
slaba gdje bi trebala biti jaka 54
treba pomagati potrebitima 164
Crkve, popularne, potiču sajmove,
ples, svetkovine 201
Crkvene svečanosti, za stjecanje
sredstava… 201-206
Crkvene zgrade,
otplaćivanje dugova na 259-265
vidi također Molitveni dom Crkveni troškovi, ne treba ih pokrivati iz desetine 103
Čaša, puna,
koju treba pažljivo nositi 148
Članovi crkve obvezni zavjetnim vezama da provode
samoodricanje 74, 75
vidi također Božji narod Čovjek, Isus mu pridaje beskonačnu
vrijednost……. 136
posrednik za širenje Božjih blagoslova 15
Dan obračuna
za Božje upravitelje 111,
120, 123-125, 203,233,319 Dan suda, vidi Sudnji dan
Dar, ma kako mali,
prihvatljiv Bogu 176
Darežljivost, neki su primjer 42
duh, je duh Neba 14,19
manifestirat će se u
završnom djelu 40
ojačava se provođenjem 30
Darežljivosti, na mahove, potaknute
sebičnošću….. 206
vidi Dobročinstvo Darivanje crkvi ne treba uvijek
držati u tajnosti 195
Darivatelj, radostan,
prihvatljiv Bogu 199
Darovi djeci bi trebali biti korisni i
jednostavni… 297
Darovi i prinosi kao
izraz zahvalnosti 18,19
stalno prinošenje, kao sijanje
pokraj svake vode 129
vidi također Prinos Darovi prihvatljivi, iako mali,
ako su najbolje što se ima 161
božanski, teku kroz
ljudske kanale 15
mogu biti primljeni od
nevjernika 184-188
male djece, kao potočići koji se
stapaju u moćnu rijeku 293
ponekad pogrešno namijenjeni.. 179 vrijednost, procijenjeni kroz ljubav
prije nego iznos 180
Davanje i primanje, o tome ovisi
život crkve…… 36
Davanje, priča praktičnu
propovijed…… 29
bolje nikakvo nego škrto 199
proširuje srce.. 30
osjećaj i impulzivnost ne bi trebali
imati utjecaj… 25
iz impulzivnosti može biti potaknuto sebičnošću …. 205, 206 ustaljeno, sredstvo njegovanja
dobročinstva.. 13
besciljno, može poticati
lijenost…… 163, 165
nismo oslobođeni, dok primamo
Božje blagoslove 17,18
koje je plod samoodricanja,
pomaže darivatelju 293
treba činiti radosno,
drage volje….. 49
redovno i sustavno 80, 81
zbližava darivatelja s
djelom istine.. 73
vidi također Dobročinstvo, Motivi Dekret protiv kupovanja ili prodavanja uskoro će
biti izdan….. 40, 59
Desetina, traži je Bog 18, 318
bijedna naknada u usporedbi s
Kristovom žrtvom 76
Bog polaže svoju ruku na,
kao Njegovo . 46
dati i oni koji su zaduženi …. 92, 93 izgovori za izbjegavanje,
zaduženost 92, 93
izračunata dosljedno, pošteno i
vjerno…………. 82
kao Subota „sveta Gospodinu1‘…. 66
najprije odvojena 68, 71, 79, 81
navodna obveza prema djeci…. 94 ne smije se krivo primijeniti u
krajnjoj nuždi 101
nedostatak povjerenja
u djelatnike….. 93
ni u kojem slučaju ne smije biti preusmjerena 81
odvojio ju je Onaj koji daje sve…. 65 odvojiti i od posjeda kao i od
prihoda……. 66, 67
plaćanje zaostatka 95-98
plaćanje, ne bi trebalo biti
zanemareno ili odgođeno 67
poruka jednome koji zastupa
neplaćanje… 83, 84
treba, donijeti u Božju
riznicu 71,82,85,101
upotreba, za podršku propovjedničke
službe 71, 81,101-193
žetve i žitnice… 46
Desetine i prinosi,
blagoslov u davanju 67,68
Bog poziva za ono u čemu smo
dužni…………. 48, 49
crkvene vođe poučavati
glede……… 104-106
čine obilnu opskrbu
Božjemu djelu 71
prvi dan pogodan za obračun .. 80 širenje Božjeg djela stvara veću
potrebu za danas 68
vjernost u, će napuniti riznicu… 36, 37, 39, 67, 73,95,199 Desetkovanje, zakon,
nije ukinut niti olakšan 75, 76
načelo, trajno kao Božji zakon … 67
u Izraelu, nije strog 75
Devet desetina vrijedi više
nego deset…… 68
Djeca, nezadovoljstvo, nisu izgovor
za uskraćivanje sredstava 44
korištenje novca 294
samoodricanje 293-296
treba ih podučiti, ekonomičnost i darežljivost… 37
zaviještana im imovina,
često na štetu 323,330-332
Djelatnici,
obzir prema bespomoćnima …. 146 Dobitak kao strašan gubitak ako je
stečen nepravedno 144
kroz sebičnost,
neprihvatljiv Bogu 145
opasnost kad se tome teži 217
želja za, umrtvljuje duhovnost… 20 vidi također Bogatstvo, Obilje Dobročinstvo, djelo,
dvostruko blagoslovljeno 13,14
duh, ojačan
samopožrtvovnošću 20,178
izvor, ponekad smrznut
nezahvalnošću 25
oponašati božansko 49
u srcu u kojem prebiva Krist…. 27,28 zamišljeno da možemo postati
nalik Bogu 15, 22, 23
Dobronamjernost,
čudo na ljudskim srcima 163
Božja, kako bi se odražavala
u djelima milosrđa 111
ima blagotvoran utjecaj
na bližnje…….. 115
iskazivanje, započelo na Nebu .. 14 namijenjena biti
blagoslov. 13,14, 75
nije prava bez
samoodricanja 288, 289
nitko nije izuzet
od djelovanja. 105
ojačana stalnim davanjem 13,
također vidi Davanje praktična, udahnula bi duhovni život tisućama 112,113
trebala bi biti pravilo,
a ne iznimka.. 329
učestalija među
siromašnima 177, 178
umanjena uvećavanjem
bogatstva……. 222
Domovi, savjet u svezi trenutka kada
ih prodavati. 59,215
ne bi ih trebali lišiti udobnosti i prikladne opremljenosti.. 138, 250
Drugi dolazak odložen zbog zatajenja vjernika 37,45
Dug, krajnji stavovi
glede nastajanja 277-280
dragovoljno,
jedna od Sotoninih mreža 254
isplaćivanje, zahtijeva osma
zapovijed……. 254
kloniti ga se kao gube 272
loše računanje 275
manjak ekonomičnosti… 266, 267 nastao iz želje za vanjskim
razmetanjem. 273
neodgovarajući računovođe ili
upravitelji……. 271
nepotrebni troškovi 268
nerazborito nastao zbog više
sudionika……. 249
nerazborito posuđivanje 256
nerazborito upravljanje 273
neumjerena izgradnja 274,275
nije izgovor za, izbjegavanje
desetine…… 92, 93
oskudica i potreba
poželjniji… 254,257
pojedinac, nanosi sramotu
crkvi……….. 253,255
pojedinačno djelovanje bez savjetovanja 276
ponekad neophodan 277-280
prenagljenim odlukama 282
rad na temelju lošeg planiranja… 282 strah od, ne treba ometati
Božje djelo…… 40
škola,
nastao malom školarinom 270
treba, isplatiti
što je prije moguće 257
udovoljavanja sebi 251
uskraćivanje prinosa 258
zapošljavanjem previše
suradnika……. 268
Dugovi, veliki, ne treba ih preuzeti
Generalna konferencija 281
doći će sredstva za rješavanje 283
treba isplatiti. 283
Duhovnost je umrtvljena željom za
dobitkom…….. 20
nedostatak, zbog propusta da se
prepozna Božja volja 87
razmjerna darežljivosti 49
Duša je vrednija od novca ili posjeda 153
Ekonomičnost i samoodricanje, nedostatak, obilježje nevjernog
upravitelja……. 83
Ekonomičnost, lekcija koju mnogi
nisu naučili. 249, 250
ne treba postati škrtarenje ili
gramzivost. 220, 227
obvezno provoditi 287-304
od svih Božjih djelatnika 268,
vidi također Samoodricanje
provođenje, u domovima 37,
38, 74, 294-296
u izdavačkim kućama 266, 267
u malim stvarima 266, 267
uporaba vremena i novca, svi
djelatnici trebaju naučiti 292,293
Emocija ne treba kontrolirati
davanje………… 25
Evanđelje treba propovijedati
siromašnima.. 162
Ezav prodaje prvorodstvo 139
Farizeji, razmetanje, u davanju 195
Fizički rad, neophodan za čovjekovu
mentalnu i moralnu dobrobit 121
Fond za siromašne, ne koristiti
desetinu za to 103
Fotografiranje, ekstravagantno 295
Generalna konferencija ne treba preuzimati odgovornost za velike
dugove……….. 281
Gladni, služba njima, služba
najugodnija Kristu 161
Glasni poklič, velika će se darežljivost
manifestirati tijekom 40
Gorljivost onih koji srljaju za
zemaljskim dobitkom 149
Gostoljubivost udovice iz Sarepte
nagrađena…… 174
Govor je talent 115
Gramzivost, kako nadvladati 28
Gubitak često dolazi nakon zakidanja Boga 90
Igra života, Sotona igra 135
Ilija i udovica iz Sarepte 173, 174
Iluzija, Sotonine navodne
prednosti su.. 155
Imetak, kršćani cijene, ali ne
gomilaju…. 158, 159
je talent……… 114,
osigurava se polaganjem Kristu u ruke 329
treba položiti na žrtvenik, s molitvom za vodstvo glede
prodaje…… 59, 60
vidi također Posjed Imućni, dosljedna vjera rijetka
među…………. 152
hoće li spavati dok ne bude
prekasno?….. 123
iskušenja……. 155
neki, nisu pokrenuti pozivima,
prionuli uz posjed 58
pristranost prema, nije ugodna
Bogu………….. 162
srca, potaknuta davati 188
vidi također Bogati Inozemne misije, poziv, za
podrškom.. 38-41, 89
Institucije, kao Božja oruđa,
treba ih podržati 43
djelatnici, trebaju biti ekonomični s vremenom i sredstvima.. 267,269 izbjegavati njihovo duboko
zaduživanje 266-283
ometene dugom, trebaju stajati
odgovorno za sebe 273, 274
potreban je mudar savjet prije
utemeljenja 275, 276
trebaju im sposobni ljudi 140
Iskušenja, čovjeka, ne tako snažna
kakva su nasrnula na Krista 210
Ispitivanje, karakter se testira
tijekom razdoblja 22, 141
nadoknada za greške
tijekom…… 99, 100
propust pripremiti se za budućnost,
je ludilo….. 125, 126
Izaija, knjiga, poglavlje 58 sadrži
lijek za sebičnost 85
Izdavačko djelo utemeljeno na
samoodricanju 226
Izgovori za uskraćivanje desetine,
zaduženost… 92, 93
navodna obveza prema djeci…. 94 nedostatak povjerenja u
djelatnike…….. 93
Izjava obećanja, otplaćivanje
zadržanih desetina 96, 97
Izmišljotine koje ugrožavaju život, Sotonine smicalice 219
Ja, naša je najveća borba
sa svojim……. 21, 22
Jakov, zavjet, u Betelu 69, 98,
uvidio korisnost desetine 99
Jedinstvo, veze,
ojačane dobročinstvom 343
Kristova molitva za,
kako je uslišana 47, 48
Juda, lekcije iz života 139,219,220
Kamata, velika,
zbog duga institucija 259,261,263
Kanal, otvoren, sredstva će stalno
teći kroz njega 58
bit će ispunjen 164
Kanali blagoslova, ljudi potrebni
kao………………. 36
Kapitalist nakuplja bez
jasnog cilja…. 149
Karakter rafiniran i pročišćen kroz
samoodricanje 165
otkriva se korištenjem povjerenih
sredstava…….. 133
Kasna kiša odgođena zbog nedostatka posvećenja iz
cijelog srca….. 52
Kir, proglas….. 183
Kolporteri da izbjegavaju dug 256, 257
Komercijaliziranje, duh,
izbjegavati….. 240
Kraljevi i vladari, Bog im još uvijek
utječe na srca 183
Krist, imenovan sucem 349
kušnja, u pustinji 209, 210
ljubav i samoodricanje 55
poniženje…….. 54
sudjelovao u svemu među siromašnima i prezrenima ..161,162
svakoga dana je dar 198
utjelovljenje… 136
zanemaren u osobi
svojih svetih.. 164
Kristov učenik ne smije se
ustezati………. 216
Kristovo kraljevstvo krovna tema
kršćanskog iskustva 52, 53, 55
Krivotvorine greškom zamijenjene
za stvarnost.. 218
Križ Golgote, svi blagoslovi
obilježeni njime 157
najbogatiji dar,
nerazmjeran 287, 288
nalazi se u samopožrtvovnosti…. 16
posramljuje lagodan život 21
poziva na dobročinstvo svakog
kršćanina……… 14
promišljanje o, poticaj na
zahvalnost….. 200
trebao bi pobuditi svaku česticu
našeg bića…… 302
vidi također Božji dar u Kristu Kršćani, koji se tako prikazuju,
sebičnost među njima 54
prepuštaju drugima sredstva dok
mogu sami njima upravljati 324
vidi također Adventisti sedmoga dana
Kršćanin nije “lijen u poslu” 159
Kuhanje u institucijama kako bi se potakla ekonomičnost 269, 270
Lagodnost, život,
križ je pod sramotom 21
Lakomost i sebičnost iskorijenjene
dobročinstvom 19
Lakomost i svjetovnost ugrožavaju
Božji narod….. 15
Lakomost, osobine, suprotna
kršćanskom dobročinstvu 26
izbačena Svetim Duhom 313
jedan od najvećih grijeha 309
kako nadvladati 28
oprimjerena u Judi 219,220
pojačava se vremenom 149
vodi odvajanju od
Božjeg naroda 154,155
vidi također Sebičnost Laskanje, Sotona nastoji pokvariti
ljude time…… 147
samo kršćani po imenu
teže ka………… 195
Literatura, ustrajnost u širenju 190
Loma Linda utemeljena u vrijeme
velike krize 277, 278
Lutrija je Sotonina intriga 238
Mojsije je nije ustanovio 203
prijevarna……. 241
Lutrije i vašari zamka za mlade 201
Ljubav i poslušnost,
Bog ne prisiljava 127,138
Ljubav, prema Bogu, iskušana
prisutnošću siromašnih 163
Božja, sva priroda govori o 17
istjeruje se iz srca pretjeranim strastima 136
Kristova, kako je prikazana na Golgoti, treba opet zaživjeti,
ojačati, širiti se 16
Kristovi sljedbenici trebaju je
pokazati……….. 24
načelo ponašanja 197
prema svijetu, osvaja mnoge
članove crkve 220, 221
u srcu, ima moć istisnuti ljubav
prema bogatstvu 157
vidi Novac, ljubav prema
Ljudi, Bog ne ovisi o njima 20
na visokim položajima trebaju
molitve……….. 148
sredstva, treba ih uvjeriti darivati za
Božje djelo 185-191
utjecajni, potrebni u Božjemu djelu 139,140
Makedonija, darežljivost vjernika …171,172,195 Makedonski vapaj se čuje iz svakoga
kraja…………… 39, 56
Malahija, poruka 75, 82-88
Male stvari,
ekonomičnost u 266, 267
Malo sredstava, mudro korištenje,
donosi veliki dobitak 48
Marija, njezin prinos,
dvije golubice. 176
Marljivost i ekonomičnost bi osigurali obiteljsku
udobnost. 250, 251
Marljivost se zahtijeva
od svakoga…. 299
Mašta uzbuđena iščekivanjima
svjetovnog dobitka 214
Misao o udovoljavanju Kristu, da bude najvažnija 46
Misije, domaće i inozemne, sredstva
za njihovu podršku 47,48
Misijska polja podržana nesebičnim
sudjelovanjem 38
vidi Inozemne misije Mladež, dužnosti, izučavati
ekonomičnost 292-297
sredstva nepromišljeno
protraćena….. 290
u kušnji zbog grozničavog
grabljenja za bogatstvom 231
uzeti u obzir vječnost 347
Mojsije, njegovi pozivi na
darežljivost 203, 204
Molitva za sredstva, kako bi se
iskoristila Bogu na slavu 46
neće otplatiti naše dugove Bogu.. 99 Molitve neophodne za ljude na
visokim položajima 148
Molitveni dom ne treba graditi
sredstvima iz desetine 102
Molitveni domovi se trebaju
graditi………….. 45
vidi također Crkvene zgrade
Motiv, daje obličje djelima 175
u davanju, zapisuje se 196
želja za nagradom,
pogrešan.. 339, 340
Motivi, u davanju,
pogrešni….. 201-206
koji potiču na davanje 195-206
Muž, njegova greška, prenosi
upraviteljstvo na ženu 333, 334
kroz lijenost, lišava dom udobnosti 250
Načelo je uvijek isključivo 216
Nadab i Abihu, grijeh 204, 205
Nagrada, osigurana za darodavca,
iako je njegov dar krivo
iskorišten…….. 179
buduća radost 300, 348-350
dana prema duhu davatelja 340
ne treba biti motiv za davanje .. 196
ojačano jedinstvo 343
po milosti, ne kao zasluga 341
privremeno blagostanje 347
prošireno srce 347
razmjerna uvećanim
talentima…….. 119
sreća ovdje, slava poslije … 158, 344
tjelesno zdravlje 345, 346
usporedba zemaljske
i nebeske…….. 227
vrijedno truda 158
za čestitost i samoodricanje 25,26
za darežljivost 339-350
za dobročinstvo, prihvaćeni kao
kraljevi i svećenici 129
za Kristove suradnike 165
za one koji žive za Boga
i za druge……. 213
Naknada za
uskraćene desetine 95-98
Nebeska knjiga, u njoj su zapisane
poslovne transakcije 144
vidi Nebeske knjige Nebeske knjige sadrže vjeran zapis o,
nepoštenju.. 86,142
motivima i rezultatima davanja.. 196
namijenjenim sredstvima 87, 88
Nebo, načela, razlikuju se od
zemaljskih…….. 133
bogati i siromašni bit će testirani
prema spremnosti za 133
sebičnost, bit će isključena
sa………… 22, 26, 113
Nehemija, primjer, osiguravanje
podrške Božjemu djelu 184, 191
Nemar,
Bog se tako ne proslavlja 121
članova, sramota za crkvu 253,255
ne bi ga se trebalo poticati slijepim
pomaganjem 132, 133,
135, 136, 163, 165
siromaštvo zbog 122
vidi također Besposlenost Nepoštenje, za mali probitak u
svijetu…………. 142
oskudica i potreba poželjnije
od………….. 254, 255
Nepravda,
kršenje zlatnog pravila 144
neugodna Bogu 143
Nesebičnost, utjecaj 29
Nesreća i patnja,
Božja namjera kroz 23
vidi također Nevolja Nevjernici ponekad pokrenuti da
daju za Božje djelo 183, 184
Nevolja, kakvu ponekad dopušta
Bog 23, 232, 233, 237,311
ponekad je posljedica zakidanja Boga
u desetinama i prinosima 90
Neznabošci, darovi od,
ne treba odbijati 185
može ih se pitati za suradnju …. 188 vidi također Nevjernici
Novac obilježen Bogom 28
Novac, Božji dar 139
Gospodnji, korištenje u
svjetovne svrhe 79
ima paralizirajući utjecaj na um … 150
Judina propast 220
korijen svakoga zla 139
ljubav prema,
postaje vladajuća sila 214
malo ih shvaća snagu 150
nalazi se u korijenu gotovo svakog
zločina………… 329
nije „korijen svakoga zla“ 138
Sotona nastoji održati,
u svojim redovima 154
svrgava je Krist 27, 28
vladajuća strast u
vrijeme Židova 142
Novčići, udovičini, veliki utjecaj…. 178 Novi zavjet podrazumijeva vjerodostojnost Subote
i desetine…….. 66
Njega, Kristova, nježnija od majčinske 17
Obećanja Bogu su obvezujuća kao i
ona dana čovjeku 310, 315
Obećanja i zavjeti, svetost… 309-319 Obećanja,
prate Božje zapovijedi 90, 91
Bogu, ništa manje obvezujuća nego
ona dana čovjeku 318
Obećanje ili zavjet, izvršavanje
plaćanja, odgođeno 42, 78
Obilje, sposobnost da se ostvari dana
od Boga……… 152
ispravno korišteno, zlatna veza s
drugima i s Bogom 22
isprazna nastojanja steći 218,
219,221,222,225,227
metode stjecanja 137,140-146
neće se uvećati nedozvoljeno … 158 odnositi se kao prema povjerenom
talentu……….. 133
opasno ako je u konkurenciji s
nebeskim blagom 138
stjecanje, nije grijeh 138
zgrnuto, bezvrijedno 38, 157
želja da se nagomila,
izopačena sposobnost…. 148, 149 vidi također Imovina, Bogatstvo Obitelji, kršćanske,
kao prvi misionari 55, 56
Obraćenici, novi,
učiti ih načelu desetine 105
Obraćenja, mnoga bi se dogodila da je rastrošno izgubljen novac bio
predan Gospodinu 295
Obraćenje, istinsko, praćeno
nastojanjima spašavanja drugih 48
Odgovornost za
povjerena sredstva 35, 224
mnogi ne shvaćaju 212
za duše koje su umrle
neupozorene.. 53
za korištenje talenata … 22, 119, 143 za ono što se moglo dogoditi…. 120
za tjelesnu snagu 121, 122, 250
za zanemarivanje potrebitih 166
Odgovornosti razmjerne povjerenim
talentima…….. 48
Odijevanje,
načela ispravnog 301,302
Odjeća, raskošna ili skupa,
ne priliči kršćaninu 301
Oporuke i nasljedstva 323-335
Oporuke, Božji bi ih sluge trebali
svaki dan donositi 326
ispravno napisati 323, 328
sastavljanje, ne bi trebalo
odgađati 325, 326, 328
Osjećajnost ne treba utjecati
na davanje…… 25
Ostavština, umirućih, jadna zamjena za dobročinstvo tijekom
života……. 325, 326
Osuda, stupanj, razmjerna svjetlosti 137
Otrov i pošast bi ispunili zrak, bez Božje providnosti 17
Pastor, dužnost, poučavati načelu
odvajanja desetine 106
Patenti, ulaganje 232
Patnja i nesreća, Božja namjera 23
Patnja i nevolja, manje opasni od
blagostanja…. 148
Patnja, ravnodušnost prema 27
Pavao, savjet, glede sustavnog
davanja………… 80
moćan argument,
protiv sebičnosti 19
napominje prakticiranje
darežljivosti 171,172
raspoznavanje sustava
desetine…… 69-71
uvijek je imao u vidu
vijenac života 339, 340
Piedmont Valleys, misionarski duh
onih koji tamo žive 303, 304
Pioniri, žrtve i oskudica 215,
292, 293, 303 Plan spasenja je utvrđen
kroz žrtvu…. 54, 197
Pobožnost, promjena, k svjetovnosti,
često neprimjetna 214, 215
Pohvaljivanje čovjeka, vodi u
opasnost od ponosa 147
vidi također Laskanje Položaj i utjecaj nisu izgovor za pogrešno trošenje Gospodnjih
dobara………… 127
Ponos, duhovni, opasnost, za uspješne 147
Posjed, ne pridaje mu se vrijednost u
Božjim očima.. 84
daje se samo na povjerenje 22
nebeske privlačnosti
zasjenjene njime 136
odvojiti desetinu 66
sada se treba smanjivati
a ne uvećavati 59
vrijeme da se umanji 51
zemljišta i kuće, vrijeme da se
prodaju………… 58
vidi također Blagostanje, Bogatstvo, Obilje
Poslovanje, čestitost u 142-146
Poslovne transakcije trebaju biti
prožete čistoćom 143, 144
Poslovni pothvati s nevjernicima… 38 vidi također Špekulacija Posuđivanje, dugovi nastali zbog
nepromišljenog 255, 256
ponekad opravdano 278
Posvećivanje, prvih učenika 216
bezuvjetno, Bog zahtijeva 53
neophodna priprema za
kasnu kišu……. 52
sebe i imetka.. 55
Pošast i otrov bi ispunili zrak, bez
Božje providnosti 17
Poštenje, u odnosu s Bogom … 77, 78 trebalo bi obilježavati svako djelo
u životu……….. 142
Povjerenje u Boga za zemaljske
potrebe………. 227
Pozivi Bogu su češći 291
ne treba jadikovati 14, 15
Pozivi, zbog kojih se savjesne duše pobude na pretjeranu
darežljivost 58, 124, 125
ne čekati na hitnije 44
Prihod, život u granicama mogućnosti… 79,249-252,271, 275 vidi također Dugovi Prinosi, nepošteno stečeni,
neprihvatljivi za Boga 145
dragovoljni, opipljivo izražavanje
ljubavi 52,69, 198,215
naši, Bog ih ne treba 18
oskudni, manje nego što se utroši na
udovoljavanje sebi 156,215,216
u usporedbi s Božjim darom …. 226 veliki, trebali bi ih
mnogi donijeti 153
vjernost, ispunila bi riznicu 291
vidi također Dobročinstvo, Darovi Priroda govori o Stvoriteljevoj
ljubavi………….. 17
Pristranost, bogatima,
nije ugodna Bogu 162
Priznavanje Krista je prisega za
službu………….. 43
Priznavanje uskraćenih desetina i
prinosa………. 95, 96
Prokletstvo proizlazi iz zakidanja
Boga 49, 88, 90, 92,104, 106
Pronevjera Božjih dobara ozbiljna
stvar…………… 78, 86
Propovijed, praktična, iznesena kroz
darežljivost… 29, 80,
najteža je samoodricanje 29
Propovjednici i crkveni službenici trebaju poučavati o
darežljivosti 104-107
Propovjednik, dužnost, obrazovati glede obveze davanja desetine 87, 105
ne smije, preusmjeravati desetinu 101
sudjelovati u špekulaciji…. 238, 239 treba suradnju u građenju crkve .. 262 Prvi dan tjedna odgovarajuće vrijeme za obračunavanje desetine
i prinosa………. 80
Prvi plodovi prihoda, treba ih dati Bogu 68, 72
Radost, razmjerna vjernosti u
upravitelj stvu 136
prenošenje, zbog darežljivosti rane
crkve…………… 172
Rana crkva, darežljivost, poticaj
širenju radosti 172
Ravnatelji škola trebaju paziti na
financije……… 271
Ravnodušnost,
zašto tako sebična 51
Razboritost i predviđanje
preporučeni… 159
Religija, poslovne transakcije
su dio……… 143, 144
Rizici, nema ih u pozivanju na Božja
obećanja……… 90
Roditelji, dužnost, poučavati djecu
ekonomičnosti 293
greške, zaduživanje udovoljavanjem
djeci …………… 251
prerano prenošenje imetka na
djecu……… 332-335
Rođendanski darovi 295-297
Rudarske dionice,
špekulacije. 242-244
Rudnici, ljudski interesi 125
Ruka, Bog će dopunjavati ruku
darežljivoga…. 50
Samoodricanje i križ obilježavaju
življenje……….. 44
Samoodricanje i samopožrtvovnost,
nedostatak, vodi zakržljaloj
religiji…………… 52
Samoodricanje unapređuje
duhovnost crkve 263
djelo pojedinca 55
duh, slabljenje 216
kada se provodi u potpunosti
poruka će napredovati 302
provođenje, za naše dobro 165
vječna nagrada za 26
Samopožrtvovnost, žrtvenik,
sastajalište s Bogom 30
neophodno u službi Bogu 44
poanta Kristova poučavanja 25
vjernika, ukor svjetovnim
slavohlepnima 41
Sanatoriji, dostojan predmet
podrške……….. 45
djelatnici,
njihove dužnosti 269, 270
održavanje, zahtijeva poseban
talent………….. 275
Sebičnost i pohlepa privlače Božje
nezadovoljstvo 145
iskorjenjuju se dobročinstvom…. 19 Sebičnost kao prljava mrlja na
karakteru……… 22
Bog dopušta patnju kako bi
iskorijenio……. 23
duh, je duh Sotone 19
isprazniti srce od 49
istinski razlog za zadržavanje
desetine………. 93
jad, svađa, nesloga 24
kako nadvladati 313
Krista ranjava i ožalošćuje 129
lijek za gubu, u Izaiji 58, 85
najjača ljudska strast 25
neki su primjer 42
nema mjesta na Nebu 22, 26
otkriva se kada je iskušana 139
potkopava duhovnost 27
rezultati, ometaju izlijevanje
Božjeg Duha… 52
sprečava primanje Božjih
blagoslova…… 23
srce oslobođeno, odgovorit će na
Božju ljubav…. 72
srž je izopačenosti 24
tisuću kanala. 288
ukorena je u svjetlu križa 14
umrtvljuje osjetila za
Božju volju…… 21
vodi pljačkanju 84
zanemarena dužnost,
uskraćivanje sredstava 26
Siromašni, odgovornost, za tjelesnu
snagu…. 121, 122, 250
bezobzirno davanje, može potaknuti lijenost… 122, 163, 165
dužnost prema 37, 161-167,299
dužnost, da svoje male priloge
polože na Nebu 176
izdašno davanje i požrtvovnost
nekih…………… 179
kroz Krista, mogu sjesti na
nebesima.. 162, 163
mogu pronaći način za davanje,
kroz samoodricanje 200, 288
najspremniji podržati
Božje djelo….. 221
oskudica…….. 301
oslabljuje duhovnost 27
pošteni, marljivi, darežljivi 177
poučiti ih, darežljivosti 107
prinosi, kao mirisni kad 30,178
samopomoći. 166
su Božji………… 15
štedjeti za Boga marljivošću i
ekonomičnošću 292
trebaju primiti naputke i savjete
braće………….. 121
vidi također Udovica i Siroče
vrijedni pozornosti 74
zanemarivanje,
uzrok zamjeranja Bogu 48
žrtvovati se. 121, 122
Siromaštvo, zbog škrtarenja, ne
darežljivosti…. 36
neizbježno, primiti ga sa
suosjećanjem 122
vidi također Siromašni Sluge, lijeni, gomilaju Bogom dana
sredstva……… 123
gube vječnu baštinu 86
Služba, nerada,
neprihvatljiva Bogu 128, 129
Snaga je talent 115
Sotona, naglašava zadovoljstvo i
apetit………….. 204
drevni varalica 155
igra igru života za duše 135
ima očaravajuću silu da prikaže
svijet privlačnim 213
izmišlja načine za ugrožavanje
života………….. 219
izumi za razbacivanje
sredstava.. 134, 135
kroz svjetovne privlačnosti
paralizira um. 212
navodi ljude da impulzivno, neredovito davanje cijene kao
darežljivost.. 206
navodi ljude na nerazborite
špekulacije 234, 235
obmanjujuće smicalice 144, 323
osigurava sebi štovanje kroz ljubav
prema zemaljskom blagu 214
prigovara Bogu kada se Njegovi
siromasi zanemaruju 48
proučava kako navesti na
zaboravljanje Boga 219
savjetuje se s anđelima kako srušiti
vjeru Božjih ljudi 154, 155
uspjeh, u podmićivanju ljudi
da ga štuju….. 210
Sposobnost primanja se uvećava
davanjem…….. 36
Srce, koje voli, draže Bogu nego
skupi dar…….. 176
Sreća, istinska, pronalazi se u
pomaganju drugima 24, 25
Sredstva, mnogima zamka umjesto
blagoslov…… 56, 57
nerazborito korištenje 134,
135,223, 224 posjednici, dvostruko odgovorni za
duše……………… 56
posvećena, ne trebaju se koristiti za
osobne ciljeve. 79
ulaganje, sigurnije u Nebo nego u
banku…………… 41
vidi Imetak, Bogatstvo, Obilje Stalež, nema ga u Božjim očima… 162 Stvarnost pogrešno zamijenjena za
krivotvorine… 218
Subota, kao i desetina, je „sveta
Gospodinu”…. 66
Sudnji dan 86, 300, 314, 327
suočavanje s onima koje smo
zanemarili upozoriti 191, 192
zapanjujuća otkrivenja 128, 129
Suosjećanje, dokaz povezanosti s
Bogom……….. 164
stečeno kroz patnju 23
Suradnik s božanskim oruđima… 38
Suradnik s Kristom,
čovjek određen kao 13
Sustav davanja desetine,
drevnost.. 67, 69, 91
Božji plan za, ne treba biti izjednačen s djelom milosrđa … 101 ljepota u jednostavnosti i
ravnopravnosti 73
Sustavno davanje osmislio Krist… 66 Sustavno dobročinstvo, plan, zamišljeno kao dobitak
za čovjeka…… 180
Sveti Duh, ne može se izliti na
sebične………… 52
svako dobro djelo je
urađeno kroz 195, 196
Svetogrđe, zlouporaba desetine nije
ništa bolja……. 79
Svjetovnost i pohlepa ugrožavaju
Božji narod….. 15
Svjetovnost, promjena iz pobožnosti u, često neprimjetna 214, 215
Školarina treba biti dovoljna 270
Škole, ekonomičnost u
upravljanju 270-272
ne treba ih održavati
iz desetine….. 102
objekti dostojni podrške 45
Škrtac gubi najobilniji Božji
blagoslov…….. 23
Špekulacija, opasan pokus 237
nesigurnost 141, 142
novim poduzećima, zaluđenost… 233
rudarskim dionicama 242-244
u, zemljištu pokraj
školskog imanja 240
upozorenja protiv 231-244
uspjeh u, često popraćen groznim
rezultatima…. 238
zamka nekim
propovjednicima 238, 239
Špekulacije, popraćene neviđenim
kušnjama i teškoćama 236
slijede ih razočaranja…. 234,237,244 u poslovanju 38
Talent, zakopan u zemlju 125
korištenje jednog 119, 120, 304
obilje je povjeren 133
Talenti povjereni svima, ne samo
nekolicini miljenika 117, 118
govora, pamćenja, utjecaja,
imetka………… 116
imetka, govora, snage,
utjecaja…. 114, 115
korištenje Božjih povjerenih …. 85
mnogi propuštaju njegovati 124
mudro korišteni, uvećavaju se…. 48
prispodoba o, lekcije iz 111-122
razmjerni mogućnostima 119
razumijevanja, posjeda 116,117
sposobnosti, sredstava, utjecaja… 127 sposobnosti, utjecaja, položaja, posjeda, naklonosti,
suosjećanja 117
zakopani, da se iskopaju 40, 118
zanemarivanje, veliki grijeh onih koji se nazivaju vjernicima…. 124
zašto su dodijeljeni 117
Tjeskoba zbog svjetovnih stvari nije
ugodna Bogu 159, 227
Trgovanje, svi trebaju naučiti
ponešto………… 165
Učenike je Isus pozvao na vrhuncu
njihova uspjeha 216
Kristov gorljivi rad za njih 53
Udaljeni krajevi, treba provoditi
ekonomičnost, kako bi se proširilo
djelo tamo….. 219
treba djelovati Bogom-danom
snagom……….. 56
vidi također Inozemne misije
Udovica i siroče, potrebe 46, 47,
127, 128, 144, 163, 164 vidi također Siromašni
Udovica, dajući dva novčića 58,
174-176, 178
iz Sarepte, služi Iliji 173, 174
Ugađanje sebi, obilježje kršćana koji
su to samo po imenu 54
Krist ga poništava 27, 28
učestalo među kršćanima 51
uživanje u, daje silu Sotoni 53
Uglednik, bogati, mladi 150-152,
210-212
Ulagači potrebni Božjem djelu… 140 lukavi, koji odbijaju umnožiti
talente……….. 124
Ulaganje u zemljište, iskušenje … 45 Um i tijelo, blagotvornost
međudjelovanja 345
Upravitelj, vjerni, povjereno mu je
uvijek dovoljno svega 129, 130
nastoji unaprijediti umjesto oslabiti
darove……. 200, 287
nevjerni, veliki gubitak 88
poistovjećuje se sa svojim
gospodarom. 113
Upravitelji institucija, trebaju biti
pažljivi i razboriti 268
Upravitelji, vjerni i nevjerni 83
Božjih sredstava trebaju podržati
Njegovo kraljevstvo 35
mi smo, upravljajući Božjim
novcem………. 111
Upraviteljstvo,
osobna odgovornost 325,
326, 330-335 ispitivanje, od pojedinca koji kreće
u novu godinu 97, 98
Utjecaj je talent 115
Vjera, napredovanje u, kada nema
sredstava nadohvat 277-280
rijetkost prave,
podržane djelima 152
Vjernici koji štuju novac 223
Vjernost Bogu pokazana mudrim
korištenjem kapitala 43
Vrijeme nevolje, kuće i zemljišta neće biti ni od kakve koristi 59, 60
White, gđa.E.G., ekonomičnost u
djetinjstvu.. 292, 293
White, James, rana požrtvovnost 303
Zadovoljstvo, stvarno, kroz ulaganje
u misijska polja 58
Zahvalnost se produbljuje
izražavanjem.. 80
otkrivena kroz samopožrtvovna
nastojanja… 18, 19
Zahvalnost, žalosna oskudica, u
crkvi…………….. 48
Zakidanje Boga uvlači duhovnu
tamu u crkvu.. 87
uskraćivanje desetina
i prinosa je…. 77
Zamke, zemaljski blagoslovi se često
koriste kao, od Sotone 22
Zanemarivanje talenata
grijeh………. 124, 125
Zaposlenik, tlačenje 128
Zavjet, Božji, s ljudima u svezi
davanja desetine 77
Zavjeti i obećanja, svetost… 309-319
Zavjeti, iskušenje da ih se
porekne 311,313,314,318
Zavodljivost grijeha, Krist čezne
spasiti od… 136, 137
Zdravstveno misijsko djelo otvara
vrata evanđelju 50
Zemljište, ljudi nastoje steći legalno
vlasništvo nad 225
iskušenje za investiranje u 45,231
Zlato i srebro, Bog može učiniti da
padaju s neba. 15
Zločin, najveći, prevariti Boga …. 86
Žetva, djelo prikupljanja 189-191
Žetve blagoslovljene
za darežljivoga 90
treba se sjetiti desetine od 46
Zidovi, zakon, održavanje davanja 68
Žrtva zahvalnica 198, 296, 297
vidi također Žrtve pomirnice,
Žrtve za prijestup Žrtva, se umanjuje,
ne uvećava.. 60,153
veliku Isus ne zahtijeva 300
zaslađena ljubavlju 197
Žrtve pomirnice 87
vidi također Žrtve zahvalnice,
Žrtve za prijestup
Žrtve za prijestup 198
vidi također Žrtve pomirnice
Pojmovnik priredio Ivan Đidara
KAZALO
Dio I. Nebeski zakon o dobročinstvu i njegova svrha
1…………………………………………….. Božji suradnici.. 9
2…………………………….. Naš bogati Dobročinitelj.. 13
- Zašto Bog upošljava ljude za širenje svojih blagoslova .. 16
4…………………… Oprečna načela Krista i Sotone.. 20
5…………………. Dobročinstvo tamo gdje je Krist.. 23
6…………………… Život kao praktična propovijed.. 25
Dio II. Božje djelo i Njegova potpora
7………………… Gospodnje djelo treba održavati.. 29
8……………………. Privrženost crkvi cijelim srcem.. 36
9………………………………………….. Glas posvećenja.. 40
10………………………. Poziv na više ozbiljnosti 44
11……………… Prodavanje domova i posjeda 50
Dio III. Božje zalihe desetina
12………………………………………. Ispit odanosti 55
13…………. Utemelj en na vj ečnim načelima 59
14……………. Ljepota plana u jednostavnosti 63
15…………………………………… Pitanje poštenja 67
16………………………………. Redovitost i sustav 70
17.Malahijina……………………………………. poruka 72
18………………………………. Iskušajmo Gospodina 78
19………………………. Izdvajanje za Božju pričuvu 81
20……………………. Odgovor probuđene savjesti 84
21…………………………………… Upotreba desetine 89
22.Poduka od strane propovjednika i crkvenih djelatnika..92
Dio IV. Svakome prema njegovim mogućnostima
23………………………. Načela upraviteljske službe 99
24………………………………………………. Naši talenti 102
25… Odgovornosti čovjeka s jednim talentom 106
- Zakidanje Boga za službu koja Mu pripada 111
27……………………………… Suočavanje sa Sudom 115
Dio V. Upravitelji dobara
28…………………….. Obilje kao povjereni talenat 121
29……………………………. Načini stjecanja dobara 128
30…………………………… Opasnost u blagostanju 133
31………………………………………. Sotonine zamke 139
32……………………………. Zloupotrijebljeno obilje 142
33…………………….. Suosjećanje sa siromašnima 145
Dio VI. Procvat velikodušnosti u siromaštvu
34…………………………….. Poziv na velikodušnost 155
35……………………… Dragocjeno u Božjim očima 161
Dio VII. Bogatstvo neznabožaca
36…. Dobra će se primati kako se budu davala.. 167
37…………………………………….. Bog priprema put 170
38…………………………. Rad na prikupljanju žetve.. 173
Dio VIII. Pravi razlozi za davanje
39……………………….. Ispravna pobuda za službu.. 179
40…………………………………… Dragovoljni prinosi 182
41…………………… Uobičajeni načini povezivanja.. 185
Dio IX. Težnja za zemaljskim bogatstvom
42…………………………….. Pogubnost u lakomosti.. 193
43……………. Pokušaj služenja Bogu i bogatstvu.. 200
44………………………………………… Isprazni vjernici.. 205
Dio X. Privlačnost špekuliranja
45…………………………………… Zgrtanje bogatstva.. 213
46………………………………… Kušnja špekuliranjem.. 217
47………………………………… Nerazumna ulaganja.. 222
Dio XI. Tiranija zaduživanja
48……………………….. Život u granicama prihoda.. 227
49…………………………… Sramoćenje Božjeg djela.. 230
50….. Poziv na molitvu ili promjenu zanimanja.. 233
51…. Skidanje zaduženja s crkvenih nekretnina.. 236
52……………. Izbjegavanje institucijskih dugova 242
53………………………… Propust izračuna troškova 248
54………………………………………… Nastaviti u vjeri.. 252
55……………………… Riječi božanskog Savjetnika.. 255
Dio XII. Štednjom do davanja
56……………………….. Ostavljeno na čast ljudima 261
57………………………………….. Obraćanje mladima 265
58………. Razlog za ekonomično gospodarenje 270
Dio XIII. Svetost zavjeta i obećanja
59…………………………. Obećanja Bogu obvezuju 279
60………………………………………….. Ananijin grijeh 282
61……………………………………… Ugovor s Bogom 285
Dio XIV. Oporuke i nasljeđivanje
62……………………………………… Priprema za smrt 291
63….. Upravitelj stvo kao osobna odgovornost 298
64……….. Prebacivanje odgovornosti na druge 301
Dio XV. Nagrada za vjerno upravitelj stvo
65………. Vječna nagrada kao poticaj za službu 305
66…………………………………………. Blago na Nebu 308
67…………….. Zemaljski blagoslovi nesebičnima 311
68…………… Sudjelovanje u radosti otkupljenih 314
Contents
Predgovor…………………………………………………………………………………………………………………….. 1
Dio I.………………………………………………………………………………………………………………………………. 2
Nebeski zakon o dobročinstvu i njegova svrha…………………………………………………………………………. 2
1……………………………………………………………………………………………………………………………………. 2
Božji suradnici…………………………………………………………………………………………………………………… 2
Slava Evanđelja……………………………………………………………………………………………………………… 3
Blagoslovi upraviteljske službe………………………………………………………………………………………….. 3
Okupljanje oko križa……………………………………………………………………………………………………….. 4
2……………………………………………………………………………………………………………………………………. 4
Naš bogati Dobročinitelj……………………………………………………………………………………………………… 4
Oni koji stalno primaju, trebaju stalno i davati……………………………………………………………………… 5
Jedini način da izrazimo zahvalnost……………………………………………………………………………………. 5
Pavlov argument protiv sebičnosti……………………………………………………………………………………… 6
3……………………………………………………………………………………………………………………………………. 6
Zašto Bog upošljava ljude za širenje svojih blagoslova……………………………………………………………….. 6
Plod grabljenja za dobitkom……………………………………………………………………………………………… 7
Naš najveći unutarnji sukob……………………………………………………………………………………………… 7
Mrlja grijeha…………………………………………………………………………………………………………………. 8
Imetak nam je samo povjeren…………………………………………………………………………………………… 8
Probuditi osobine Kristova karaktera………………………………………………………………………………….. 8
Najviša počast, najveća radost………………………………………………………………………………………….. 9
4……………………………………………………………………………………………………………………………………. 9
Oprečna načela Krista i Sotone…………………………………………………………………………………………….. 9
Neravnopravna borba……………………………………………………………………………………………………. 10
Bit Kristovog nauka……………………………………………………………………………………………………….. 10
Plodovi sebičnosti………………………………………………………………………………………………………… 10
Smrt svakoj pobožnosti………………………………………………………………………………………………….. 11
5………………………………………………………………………………………………………………………………….. 11
Dobročinstvo tamo gdje je Krist………………………………………………………………………………………….. 11
Kada je Krist na prijestolju srca………………………………………………………………………………………… 11
Pobjeda nad pohlepom i škrtosti……………………………………………………………………………………… 12
6………………………………………………………………………………………………………………………………….. 12
Život kao praktična propovijed……………………………………………………………………………………………. 12
Najteža propovijed……………………………………………………………………………………………………….. 12
Proširuje srce, sjedinjuje s Kristom…………………………………………………………………………………… 13
Radosno i spremno davanje……………………………………………………………………………………………. 13
Dio II.……………………………………………………………………………………………………………………………. 13
Božje djelo i Njegova potpora…………………………………………………………………………………………….. 13
7………………………………………………………………………………………………………………………………….. 13
Gospodnje djelo treba održavati…………………………………………………………………………………………. 13
Primati da bi dijelili……………………………………………………………………………………………………….. 14
Vrijeme za odgovornost i žrtvu………………………………………………………………………………………… 15
Prednosti i odgovornost………………………………………………………………………………………………… 15
Poduprite inozemne misije…………………………………………………………………………………………….. 16
Djelo ne smije stati1………………………………………………………………………………………………………. 16
Trebamo li napustiti Djelo?…………………………………………………………………………………………….. 16
Radosna darežljivost u završnome djelu…………………………………………………………………………….. 17
8………………………………………………………………………………………………………………………………. 18
Privrženost crkvi………………………………………………………………………………………………………….. 18
Krštenički zavjet…………………………………………………………………………………………………………… 18
Zadaća koja je pred nama………………………………………………………………………………………………. 19
Ne čekajte na poziv………………………………………………………………………………………………………. 19
9………………………………………………………………………………………………………………………………….. 20
Glas posvećenja………………………………………………………………………………………………………………. 20
Odgovor na Kristovu molitvu za jedinstvo………………………………………………………………………….. 21
Ispraznite srce od sebičnosti…………………………………………………………………………………………… 21
Duhovni napredak i kršćanska širokogrudnost…………………………………………………………………….. 22
Bog će dodavati u ruku………………………………………………………………………………………………….. 22
10………………………………………………………………………………………………………………………………… 22
Poziv na više ozbiljnosti…………………………………………………………………………………………………….. 22
Danas ulazite u nebesku banku……………………………………………………………………………………….. 23
Odgođena kasna kiša…………………………………………………………………………………………………….. 23
Podredite svaki zemaljski interes……………………………………………………………………………………… 23
Duh žrtve……………………………………………………………………………………………………………………. 24
Poziv za posvećene obitelji…………………………………………………………………………………………….. 25
11………………………………………………………………………………………………………………………………… 26
Prodavanje domova i posjeda…………………………………………………………………………………………….. 26
Očekujte pojedinačne pozive………………………………………………………………………………………….. 27
Posjede treba smanjivati, a ne povećavati…………………………………………………………………………. 27
Priprema za vrijeme nevolje……………………………………………………………………………………………. 27
Ništa što bi nas vezalo za Zemlju……………………………………………………………………………………… 28
Dio III.…………………………………………………………………………………………………………………………… 28
Božje zalihe desetina………………………………………………………………………………………………………… 28
12………………………………………………………………………………………………………………………………… 28
Ispit odanosti………………………………………………………………………………………………………………….. 28
Božje zalihe vremena i sredstava……………………………………………………………………………………… 29
Desetina od imetka, isto kao i od prihoda………………………………………………………………………….. 30
U svakoj raspodjeli……………………………………………………………………………………………………….. 30
Zamišljen kao veliki blagoslov…………………………………………………………………………………………. 30
Devet desetina vrijedi više nego deset………………………………………………………………………………. 30
Značajna promjena od židovskih dana………………………………………………………………………………. 31
13………………………………………………………………………………………………………………………………… 31
Utemeljen na vječnim načelima………………………………………………………………………………………….. 31
Pavao je priznao taj sustav……………………………………………………………………………………………… 31
Božje pravo nad nama…………………………………………………………………………………………………… 32
14………………………………………………………………………………………………………………………………… 33
Ljepota plana u jednostavnosti…………………………………………………………………………………………… 33
Za bogate i siromašne……………………………………………………………………………………………………. 34
Vezani zavjetnim odnosom…………………………………………………………………………………………….. 34
Nije strogi zakon………………………………………………………………………………………………………….. 35
Nije teret osim za neposlušne…………………………………………………………………………………………. 35
Bijedna naknada…………………………………………………………………………………………………………… 35
15………………………………………………………………………………………………………………………………… 35
Pitanje poštenja………………………………………………………………………………………………………………. 35
Gubitak mirne savjesti…………………………………………………………………………………………………… 36
Ništa bolje od svetogrđa………………………………………………………………………………………………… 36
16………………………………………………………………………………………………………………………………… 37
Redovitost i sustav…………………………………………………………………………………………………………… 37
Najprije desetina potom prinos……………………………………………………………………………………….. 37
Prvo se odazvati Božjim zahtjevima………………………………………………………………………………….. 38
17………………………………………………………………………………………………………………………………… 38
Malahijina poruka……………………………………………………………………………………………………………. 38
Drsko poricanje……………………………………………………………………………………………………………. 39
Potkradanje Boga…………………………………………………………………………………………………………. 39
Ozbiljna stvar………………………………………………………………………………………………………………. 40
Krivi za svaki novčić………………………………………………………………………………………………………. 41
Zašto su neki uskraćeni za blagoslove……………………………………………………………………………….. 41
Tama se uvukla u crkve………………………………………………………………………………………………….. 41
Sebično se zakidanje zapisuje………………………………………………………………………………………….. 41
Veliki gubitak za nevjernog upravitelja………………………………………………………………………………. 42
18………………………………………………………………………………………………………………………………… 42
Iskušajmo Gospodina……………………………………………………………………………………………………….. 42
Nema rizika…………………………………………………………………………………………………………………. 42
Uzrok nevolja………………………………………………………………………………………………………………. 43
Obećanja u Božjim zapovijedima……………………………………………………………………………………… 43
19………………………………………………………………………………………………………………………………… 43
Izdvajanje za Božju pričuvu………………………………………………………………………………………………… 43
Pravi razlog za uskraćivanje…………………………………………………………………………………………….. 44
Uskraćivanje desetine zbog nedostatka povjerenja……………………………………………………………… 44
Prvo dužnost prema Bogu………………………………………………………………………………………………. 45
20………………………………………………………………………………………………………………………………… 45
Odgovor probuđene savjesti………………………………………………………………………………………………. 45
Nakupljena desetina je Božje vlasništvo…………………………………………………………………………….. 46
Nemarni i ravnodušni trebaju iskupiti svoju čast…………………………………………………………………. 46
Pismeno obećanje………………………………………………………………………………………………………… 46
Problijedjeli pri pomisli na zadržanu desetinu…………………………………………………………………….. 47
Ususret novoj godini……………………………………………………………………………………………………… 47
Naknada s kajanjem……………………………………………………………………………………………………… 47
Jakovljeva vjernost……………………………………………………………………………………………………….. 47
Molitva nije zamjena za desetinu…………………………………………………………………………………….. 48
Prije nego što bude prekasno………………………………………………………………………………………….. 48
21………………………………………………………………………………………………………………………………… 48
Upotreba desetine…………………………………………………………………………………………………………… 48
I ostale projekte treba održavati, ali ne od desetine…………………………………………………………….. 49
Uključeni su i biblijski učitelji…………………………………………………………………………………………… 50
Nije fond za siromašne………………………………………………………………………………………………….. 50
Nije za crkvene rashode…………………………………………………………………………………………………. 50
22………………………………………………………………………………………………………………………………… 50
Poduka od strane propovjednika i crkvenih djelatnika……………………………………………………………… 50
Poduka novih obraćenika……………………………………………………………………………………………….. 51
Pastorova dužnost………………………………………………………………………………………………………… 51
Odgovornost crkvenih službenika…………………………………………………………………………………….. 52
Poučiti siromašne da budu darežljivi…………………………………………………………………………………. 52
Dio IV.…………………………………………………………………………………………………………………………… 52
Svakome prema njegovim mogućnostima…………………………………………………………………………….. 52
23………………………………………………………………………………………………………………………………… 53
Načela upraviteljske službe…………………………………………………………………………………………….. 53
Kako Bog iskušava svoje upravitelje………………………………………………………………………………….. 54
Praktično pitanje………………………………………………………………………………………………………….. 54
U korist Gospodara……………………………………………………………………………………………………….. 54
24………………………………………………………………………………………………………………………………… 54
Naši talenti…………………………………………………………………………………………………………………. 54
Prema sposobnostima primatelja…………………………………………………………………………………….. 55
“Trgujte dok ne dođem”………………………………………………………………………………………………… 56
Svakome njegov posao………………………………………………………………………………………………….. 56
Za što su nam talenti povjereni……………………………………………………………………………………….. 57
25………………………………………………………………………………………………………………………………… 57
Odgovornosti čovjeka s jednim talentom…………………………………………………………………………… 57
Talenti su povjereni svima……………………………………………………………………………………………… 57
Povjerene talente treba koristiti………………………………………………………………………………………. 58
Neiskorišteni talenti……………………………………………………………………………………………………… 58
Odgovornost za tjelesnu snagu……………………………………………………………………………………….. 59
Ne treba poticati lijenost……………………………………………………………………………………………….. 59
26………………………………………………………………………………………………………………………………… 60
Zakidanje Boga za službu koja Mu pripada…………………………………………………………………………. 60
Veliki grijeh tobožnjih kršćana…………………………………………………………………………………………. 60
Grijeh nemara……………………………………………………………………………………………………………… 61
27………………………………………………………………………………………………………………………………… 61
Suočavanje sa Sudom……………………………………………………………………………………………………. 61
Iznenađujuće spoznaje………………………………………………………………………………………………….. 62
Ne riječima, već djelom…………………………………………………………………………………………………. 63
Obećanje vjernom upravitelju…………………………………………………………………………………………. 63
DioV.…………………………………………………………………………………………………………………………….. 63
Upravitelji dobara………………………………………………………………………………………………………… 63
28………………………………………………………………………………………………………………………………… 64
Obilje kao povjereni talenat……………………………………………………………………………………………. 64
Kako se rasipaju sredstva……………………………………………………………………………………………….. 64
Kao u Noine dane…………………………………………………………………………………………………………. 65
Kristovo zanimanje za ljudsku obitelj………………………………………………………………………………… 65
Profinjene kušnje…………………………………………………………………………………………………………. 66
Stjecanje bogatstva nije grijeh………………………………………………………………………………………… 67
Potreban je talent za upravljanje financijama……………………………………………………………………… 67
29………………………………………………………………………………………………………………………………… 68
Načini stjecanja dobara…………………………………………………………………………………………………. 68
Čestitost u poslovanju…………………………………………………………………………………………………… 68
Razum i čistoća u svakom poslovanju……………………………………………………………………………….. 69
Kušnja odbijena……………………………………………………………………………………………………………. 69
Zapis u nebeskoj glavnoj knjizi………………………………………………………………………………………… 70
Žrtvovanje načela…………………………………………………………………………………………………………. 70
Škrto i sebično postupanje……………………………………………………………………………………………… 71
30………………………………………………………………………………………………………………………………… 71
Opasnost u blagostanju…………………………………………………………………………………………………. 71
Pohvaljivanje čovjeka……………………………………………………………………………………………………. 71
U dolini poniznosti……………………………………………………………………………………………………….. 72
Izopačenje izvornih sposobnosti………………………………………………………………………………………. 72
Problem s bogatstvom…………………………………………………………………………………………………… 73
Siromašni bogataši i bogati siromasi…………………………………………………………………………………. 73
Pitanje slijeđenja Isusa………………………………………………………………………………………………….. 74
Vjera je rijetka među bogatima……………………………………………………………………………………….. 74
Bogatstvo nije otkupnina za prijestupnika………………………………………………………………………….. 75
Najveća opasnost…………………………………………………………………………………………………………. 75
31………………………………………………………………………………………………………………………………… 75
Sotonine zamke…………………………………………………………………………………………………………… 75
Gore od zemaljskog gubitka……………………………………………………………………………………………. 76
Zakržljalo vjersko iskustvo………………………………………………………………………………………………. 76
32………………………………………………………………………………………………………………………………… 77
Zloupotrijebljeno obilje…………………………………………………………………………………………………. 77
Preobraženi ljubavlju…………………………………………………………………………………………………….. 77
Imovinu bi trebalo cijeniti, ali ne gomilati………………………………………………………………………….. 77
33………………………………………………………………………………………………………………………………… 78
Suosjećanje sa siromašnima……………………………………………………………………………………………. 78
Povezani suosjećanjem………………………………………………………………………………………………….. 79
Nema klasa u Božjim očima…………………………………………………………………………………………….. 79
Potrebe udovica i siročadi………………………………………………………………………………………………. 80
Milosrđe kao dokaz našeg jedinstva s Bogom……………………………………………………………………… 81
Ne treba pomagati onima koji dokolice…………………………………………………………………………….. 81
Preusmjeravanje sredstava iz misionske blagajne………………………………………………………………… 82
Samoodricanje i požrtvovnost…………………………………………………………………………………………. 82
Dio VI……………………………………………………………………………………………………………………………. 82
Procvat velikodušnosti u siromaštvu…………………………………………………………………………………. 82
34………………………………………………………………………………………………………………………………… 83
Poziv na velikodušnost………………………………………………………………………………………………….. 83
Darežljivost nagrađena………………………………………………………………………………………………….. 84
Udovičina dva novčića…………………………………………………………………………………………………… 85
Pobude ispred iznosa……………………………………………………………………………………………………. 85
Marijin prinos prihvatljiv………………………………………………………………………………………………… 86
35………………………………………………………………………………………………………………………………… 86
Dragocjeno u Božjim očima…………………………………………………………………………………………….. 86
Kao miomirisni tamjan…………………………………………………………………………………………………… 87
Darovatelji su nagrađeni iako su darovi pogrešno upotrijebljeni……………………………………………… 87
Onako kako to procjenjuje nebeska bilanca……………………………………………………………………….. 88
Dio VII…………………………………………………………………………………………………………………………… 88
Bogatstvo neznabožaca…………………………………………………………………………………………………….. 88
36………………………………………………………………………………………………………………………………… 88
Dobra će se primati kako se budu davala…………………………………………………………………………… 88
Primjer Nehemije…………………………………………………………………………………………………………. 89
Primanje darova izvana………………………………………………………………………………………………….. 89
37………………………………………………………………………………………………………………………………… 90
Bog priprema put…………………………………………………………………………………………………………. 90
Pokrenuti Duhom na davanje………………………………………………………………………………………….. 90
Pozivanje bogatih…………………………………………………………………………………………………………. 91
Bog će otvoriti put………………………………………………………………………………………………………… 91
Sredstva za obraćenja……………………………………………………………………………………………………. 91
38………………………………………………………………………………………………………………………………… 92
Rad na prikupljanju žetve……………………………………………………………………………………………….. 92
Plod tog dvostrukog truda……………………………………………………………………………………………… 93
Dio VIII………………………………………………………………………………………………………………………….. 93
Pravi razlozi za davanje………………………………………………………………………………………………….. 93
39………………………………………………………………………………………………………………………………… 94
Ispravna pobuda za službu……………………………………………………………………………………………… 94
Bilježi se pobuda za davanje……………………………………………………………………………………………. 94
Pobude veće od suosjećanja…………………………………………………………………………………………… 95
Ljubav je načelo djelovanja…………………………………………………………………………………………….. 95
40………………………………………………………………………………………………………………………………… 95
Dragovoljni prinosi……………………………………………………………………………………………………….. 95
Žrtve zahvalnice i žrtve za prijestup………………………………………………………………………………….. 96
Škrt dar je ruganje Bogu………………………………………………………………………………………………… 96
Prihvaća se radostan darivatelj………………………………………………………………………………………… 96
41………………………………………………………………………………………………………………………………… 97
Uobičajeni načini pozivanja…………………………………………………………………………………………….. 97
Prinosi s manom………………………………………………………………………………………………………….. 98
Uništeni karakteri…………………………………………………………………………………………………………. 98
Davanje radi sebičnog ugleda………………………………………………………………………………………….. 98
Mojsije nije organizirao lutrije…………………………………………………………………………………………. 99
Ponavljanje grijeha Nadaba i Abihua………………………………………………………………………………… 99
Darežljivost bez načelne dubine…………………………………………………………………………………….. 100
42………………………………………………………………………………………………………………………………. 101
Pogubnost lakomosti…………………………………………………………………………………………………… 101
Kristova pobjeda………………………………………………………………………………………………………… 101
Bogati mladi knez……………………………………………………………………………………………………….. 102
Odgovoran Bogu………………………………………………………………………………………………………… 102
U pitanju je budućnost………………………………………………………………………………………………… 103
Očaravajuća moć Sotone……………………………………………………………………………………………… 103
Odmak od samopožrtvovnosti pionira…………………………………………………………………………….. 104
Svatko je ispitan…………………………………………………………………………………………………………. 105
43………………………………………………………………………………………………………………………………. 105
Pokušaj služenja Bogu i bogatstvu………………………………………………………………………………….. 105
Trajni sadržaj ili prolazna sjena………………………………………………………………………………………. 106
Obuzet potragom za obiljem…………………………………………………………………………………………. 106
Lekcija od Jude…………………………………………………………………………………………………………… 107
Zaslijepljeni ljubavlju prema svijetu………………………………………………………………………………… 107
Uništena prava velikodušnost……………………………………………………………………………………….. 108
44………………………………………………………………………………………………………………………………. 108
Isprazni vjernici………………………………………………………………………………………………………….. 108
Vlasništvo nad nebeskim posjedima……………………………………………………………………………….. 109
Prezrena vječna bogatstva……………………………………………………………………………………………. 110
Kako nedosljedno! Kako bezvrijedno!……………………………………………………………………………… 110
Gog će se pobrinuti…………………………………………………………………………………………………….. 111
Dio X.………………………………………………………………………………………………………………………….. 111
Privlačnost špekuliranja……………………………………………………………………………………………….. 111
45………………………………………………………………………………………………………………………………. 111
Zgrtanje bogatstva……………………………………………………………………………………………………… 111
Duh stjecanja dobiti……………………………………………………………………………………………………. 112
Zaslijepljenost novim pothvatima…………………………………………………………………………………… 112
Opijenost mogućim dobicima………………………………………………………………………………………… 113
Privlačniji od ustrajnog rada………………………………………………………………………………………….. 113
Odvraćanje umova od istine………………………………………………………………………………………….. 113
Sotonina zamka………………………………………………………………………………………………………….. 114
46………………………………………………………………………………………………………………………………. 114
Kušnja špekuliranjem………………………………………………………………………………………………….. 114
Opasan eksperiment…………………………………………………………………………………………………… 115
Varljive draži i podmićivanje…………………………………………………………………………………………. 115
Varljivi izgledi…………………………………………………………………………………………………………….. 115
Propovjedničke špekulacije…………………………………………………………………………………………… 116
Izbjegavati svjetovnu umiješanost………………………………………………………………………………….. 116
Špekuliranje sa zemljištem u neposrednoj blizini naših ustanova…………………………………………… 116
Privlačnost lutrije……………………………………………………………………………………………………….. 117
47………………………………………………………………………………………………………………………………. 117
Nerazumna ulaganja……………………………………………………………………………………………………. 117
Dio XI.…………………………………………………………………………………………………………………………. 119
Tiranija zaduživanja…………………………………………………………………………………………………….. 119
48………………………………………………………………………………………………………………………………. 119
Život u granicama prihoda……………………………………………………………………………………………. 119
Marljivost i ekonomičnost u obitelji………………………………………………………………………………… 120
Ekonomičnost zbog načela……………………………………………………………………………………………. 121
Prva lekcija samoodricanje……………………………………………………………………………………………. 121
49………………………………………………………………………………………………………………………………. 121
Sramoćenje Božjeg djela………………………………………………………………………………………………. 121
Što zahtijeva osma zapovijed………………………………………………………………………………………… 122
Sotonska mreža za duše……………………………………………………………………………………………….. 122
Slabi vjeru, teži k obeshrabrenju……………………………………………………………………………………. 122
Obeshrabrujuća praksa………………………………………………………………………………………………… 123
50………………………………………………………………………………………………………………………………. 123
Poziv na molitvu ili promjenu zanimanja………………………………………………………………………….. 123
Savjet kolporterima…………………………………………………………………………………………………….. 123
Sloboda u samoodricanju……………………………………………………………………………………………… 124
Osobni dug ne smije omesti darežljivost………………………………………………………………………….. 124
51………………………………………………………………………………………………………………………………. 124
Skidanje zaduženja s crkvenih nekretnina………………………………………………………………………… 124
Samoodricanje i crkvena hipoteka………………………………………………………………………………….. 125
Crkveni dugovi obeščašćuju Boga…………………………………………………………………………………… 125
Zašto dugovi ostaju…………………………………………………………………………………………………….. 126
Potreba za savjetom i suradnjom…………………………………………………………………………………… 126
Neoprostivi nehaj……………………………………………………………………………………………………….. 127
Gradnja crkve i škole u Avondaleu………………………………………………………………………………….. 127
52………………………………………………………………………………………………………………………………. 128
Izbjegavanje institucijskih dugova………………………………………………………………………………….. 128
U nakladničkoj kući……………………………………………………………………………………………………… 128
Smanjivanje rashoda savjesnim upravljanjem lječilištem…………………………………………………….. 129
Svaki djelatnik treba proizvoditi…………………………………………………………………………………….. 129
Zaposlenici su dio tvrtke………………………………………………………………………………………………. 130
“Ne budite u poslu lijeni”……………………………………………………………………………………………… 130
Savjeti o upraviteljskoj službi Gospodarenje u školama……………………………………………………….. 131
Učenici trebaju surađivati…………………………………………………………………………………………….. 131
Vođenje školskih financija…………………………………………………………………………………………….. 131
Kloniti se duga kao gube………………………………………………………………………………………………. 132
53………………………………………………………………………………………………………………………………. 132
Propust izračuna troškova…………………………………………………………………………………………….. 132
Dug zbog neumjerene gradnje………………………………………………………………………………………. 133
U zamci zbog pogrešnog izračuna…………………………………………………………………………………… 133
Računati samo na novac koji je u planu…………………………………………………………………………… 134
Nezreli projekti bez šireg savjetovanja…………………………………………………………………………….. 134
54………………………………………………………………………………………………………………………………. 134
Nastaviti u vjeri………………………………………………………………………………………………………….. 134
Čuvati se pogrešaka s obje strane…………………………………………………………………………………… 136
Kočnica na kotačima napretka……………………………………………………………………………………….. 136
Gubitak zbog nedostatka vjere………………………………………………………………………………………. 136
55………………………………………………………………………………………………………………………………. 136
Obraćanje božanskog Savjetnika……………………………………………………………………………………. 136
Neka se pogreške iz prošlosti ne ponavljaju……………………………………………………………………… 137
Otplatite dugove………………………………………………………………………………………………………… 138
Sredstva će pristići u vrijeme obnove……………………………………………………………………………… 138
Dio XII.………………………………………………………………………………………………………………………… 138
Štednjom do davanja…………………………………………………………………………………………………… 138
56………………………………………………………………………………………………………………………………. 138
Ostavljeno na čast ljudima……………………………………………………………………………………………. 138
Upravljanje vremenom………………………………………………………………………………………………… 139
Samoodricanje i križ……………………………………………………………………………………………………. 139
Dolar koji bi mogao spasiti dušu…………………………………………………………………………………….. 140
57………………………………………………………………………………………………………………………………. 141
Obraćanje mladima…………………………………………………………………………………………………….. 141
Odricanje od sebe i umnožavanje talenata……………………………………………………………………….. 142
Djeca se mogu naučiti odricati………………………………………………………………………………………. 142
Vodite računa o prihodima i rashodima…………………………………………………………………………… 142
Slušanje sotonskih savjeta……………………………………………………………………………………………. 143
Rođendani i blagdani…………………………………………………………………………………………………… 143
58………………………………………………………………………………………………………………………………. 144
Razlog za ekonomično gospodarenje………………………………………………………………………………. 144
Suradnik u Božjoj tvrtki………………………………………………………………………………………………… 145
Paziti na svaki novčić…………………………………………………………………………………………………… 146
Tada će poruka ići sa silom……………………………………………………………………………………………. 146
Napredak unatoč siromaštvu………………………………………………………………………………………… 147
Dio XIII.………………………………………………………………………………………………………………………… 148
Svetost zavjeta i obećanja…………………………………………………………………………………………….. 148
59………………………………………………………………………………………………………………………………. 148
Obećanja Bogu obvezuju……………………………………………………………………………………………… 148
Nedostatak dosljednosti………………………………………………………………………………………………. 149
Odgovornost crkve……………………………………………………………………………………………………… 149
Razlog za nedaće………………………………………………………………………………………………………… 149
60………………………………………………………………………………………………………………………………. 150
Ananijin grijeh……………………………………………………………………………………………………………. 150
61………………………………………………………………………………………………………………………………. 152
Ugovor s Bogom…………………………………………………………………………………………………………. 152
Uvjeti za primanje Božjih obećanja…………………………………………………………………………………. 153
Sotonin prosvjed………………………………………………………………………………………………………… 153
Potreba za probuđenom savješću…………………………………………………………………………………… 154
Dio XIV.……………………………………………………………………………………………………………………….. 154
Oporuke i nasljeđivanje……………………………………………………………………………………………….. 154
62………………………………………………………………………………………………………………………………. 154
Priprema za smrt………………………………………………………………………………………………………… 154
Bolji način…………………………………………………………………………………………………………………. 155
Strašan rizik………………………………………………………………………………………………………………. 156
Dobročinstvo u životu ili posmrtna ostavština…………………………………………………………………… 156
Gubici zbog nepostojanja oporuke…………………………………………………………………………………. 157
Poziv na reformu………………………………………………………………………………………………………… 158
Kako osigurati svoj imetak……………………………………………………………………………………………. 158
63………………………………………………………………………………………………………………………………. 158
Upraviteljska služba kao osobna odgovornost…………………………………………………………………… 158
Naslijeđeno je bogatstvo često zamka…………………………………………………………………………….. 159
Prenošenje imetka djeci………………………………………………………………………………………………. 159
64………………………………………………………………………………………………………………………………. 160
Prebacivanje odgovornosti na druge………………………………………………………………………………. 160
Dio XV.………………………………………………………………………………………………………………………… 161
Nagrada za vjerno upravitelj stvo…………………………………………………………………………………… 161
65………………………………………………………………………………………………………………………………. 162
Vječna nagrada kao poticaj za službu………………………………………………………………………………. 162
Kao dar, a ne kao pravo……………………………………………………………………………………………….. 163
66………………………………………………………………………………………………………………………………. 163
Blago na Nebu……………………………………………………………………………………………………………. 163
Dobit za sada i za vječnost……………………………………………………………………………………………. 163
Jačanje jedinstva………………………………………………………………………………………………………… 164
Urezani na Kristovim dlanovima…………………………………………………………………………………….. 165
67………………………………………………………………………………………………………………………………. 165
Zemaljski blagoslovi nesebičnima…………………………………………………………………………………… 165
Iscjeljujući blagoslov……………………………………………………………………………………………………. 165
Dobročinstvo je dvaput blagoslovljeno……………………………………………………………………………. 166
Svladana sila svijeta…………………………………………………………………………………………………….. 166
Obogaćen zemaljski život……………………………………………………………………………………………… 166
Darovatelj evo se srce širi…………………………………………………………………………………………….. 166
Božje čvrsto obećanje………………………………………………………………………………………………….. 167
68………………………………………………………………………………………………………………………………. 167
Sudjelovanje u radosti otkupljenih…………………………………………………………………………………. 167
Ostvarenje veće od očekivanja………………………………………………………………………………………. 168
Sigurno obećanje……………………………………………………………………………………………………….. 168
Još samo malo……………………………………………………………………………………………………………. 168
