Otkrivena budućnost

THE FUTURE UNVEILED

PREDGOVOR

Promatrajući događaje, koji se u naše vrijeme jedni za drugima smjenjuju velikom brzinom, mnogi se pitaju: Kuda sve ovo vodi i što se sve skriva u bliskoj budućnosti?

Unatoč tome što je cijeli svijet naizgled obraćen Bogu, on ipak, prema riječima apostola Pavla, ima samo “vanjski oblik pobožnosti”, a odrekao se “njezine sile”. Mnogi stoga uzalud očekuju objašnjenje svega što se oko njih zbiva od učenjaka i takozvanih duhovnih vođa, poput kralja Nabukodonozora koji je to u svoje vrijeme tražio od mudraca i čarobnjaka.

Kao i u pretpotopno doba, i današnji mudraci nisu u mogućnosti svojom mudrošću prodrijeti u budućnost, niti svojim pretpostavkama i nagađanjima otkloniti uznemirenost i strahovanja ljudi.

Riječi apostola Petra, zapisane u njegovoj drugoj poslanici, odnose se i na današnje vrijeme: “Tim držim vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled… jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga,”

5

Ni apostol Pavao ne dijeli mišljenje onih koji smatraju da crkva ili pojedinci imaju pravo ili vlast mijenjati ono što je Bog Svetim Duhom, preko proroka i apostola, objavio u Svetom Pismu. Takvima on daje ozbiljnu opomenu: “Ali, ako bi vam tko – bilo to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!”

Stoga i ova knjižica “Otkrivena budućnost”, koja također nije pisana ljudskom mudrošću, iskrenom će čitatelju preko biblijskih proročanstava    rasvijetliti sadašnjost i otkriti budućnost koja naviješta svršetak vremena milosti, skori    Kristov dolazak na nebeskim oblacima, uskrsnuće pravednika, početak Božjeg suda nad nepokajanim grešnicima, te konačno iskorjenjivanje grijeha i uspostavu vječnog Božjeg kraljevstva.

Naša je molitva Bogu da istine Božje riječi, ukratko iznesene u ovoj knjižici, nađu mjesto u srcima mnogih ljudi, kako bi potražili Boga u pravoj vjeri, te pokajanjem i obraćenjem našli spas u Kristovoj milosti i žrtvi koju je prinio za otkup i spas čovječanstva.

Izdavači

POGLED NA NAJVEĆI DOGAĐAJ

U POVIJESTI

Jedna od najslavnijih i najveiičanstvenijih istina otkrivenih u Bibliji je istina da Krist ponovno dolazi da bi dovršio veliko djelo otkupljenja. Božjem je narodu, kao došljaku i putniku koji tako dugo mora putovati “dolinom sjena smrtnoga”, dana dragocjena i radosna nada u obećanju da će Onaj koji predstavlja “uskrsnuće i život” ponovno doći da bi

“prognane vratio u domovinu.” Upravo učenje o drugom Kristovom dolasku predstavlja glavnu misao Svetih spisa. Od dana kada je prvi ljudski par žalosna srca izašao iz Edena, djeca vjere čekala su na dolazak Obećanoga koji će skršiti neprijateljevu rušilačku silu i ponovno ih vratiti u izgubljeni raj. Sveti su ljudi od davnina u slavnom dolasku Mesije gledali ispunjenje svojih nada. Još je Enohu, sedmom potomku onih koji su živjeli u Edenu, koji je više od tri stotine godina živio po Božjoj volji, bilo dano da izdaleka vidi Osloboditeljev dolazak. “Pazite!”, uzviknuo je on, “Dolazi Gospodin sa svojim svetim Deset tisućama da sudi svima…” (Juda 14,15) A patrijarh Job, u noći svojih patnji, uskliknuo je s nepokolebljivim pouzdanjem: “Ali znam da je živ moj Iskupitelj i na posljedak da će stati nad prahom… opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjet ću Ga i oči moje gledat će Ga, a ne drugi.” (Job 19:25-27)

Kristov dolazak, kao najava Njegova neprolaznog kraljevstva pravde, nadahnuo je svete pisce da o tome progovore najuzvišenijim i najuzbudljivijim riječima. Biblijski su pjesnici i proroci pisali o tome riječima koje su gorjele nebeskim žarom. Pjevajući o sili i veličanstvenosti Izraelovog Kralja, Psalmist David kaže: “Sa Siona predivnog Bog zablista: Bog naš dolazi i ne šuti… On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu.” (Psalam 50:2-4) “Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! …Jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu po pravdi i narodima u istini svojoj.” (Psalam 96:11,13)

Prorok Izaija piše: “Probudite se i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemlja će izmetnuti mrtvace.” “Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela.” “Uništit će smrt zauvijek i otrt će Gospodin Gospodin suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinut će sa zemlje; jer Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u Njega se uzdasmo, On nas je spasio; Ovo je Gospodin, Njega čekasmo, radovat ćemo se i veselit ćemo se za spasenje Njegovo.” (Izaija 26:19; 25:8,9)

I sam je Spasitelj svoje ožalošćene i zabrinute učenike, neposredno pred rastanak s njima, tješio uvjeravanjem da će opet doći: “Neka se ne uznemiruje vaše srce! U kući moga oca ima mnogo stanova… Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14:1-3) “Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi.” (Matej 25:31,32)

Anđeli, koji su poslije Kristova uzašašća na nebo ostali uz Njegove učenike na Maslinskoj Gori, ponovili su im obećanje o Njegovom ponovnom dolasku: “Ovaj isti Isus koji je uznesen između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1:11) A apostol Pavao, govoreći pod nadahnućem Svetog Duha, svjedoči: “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba.” (1. Solunjanima 4:16) Prorok s Patmosa ushićen kliče: “Eno, ide s oblacima, i ugledat će Ga svako oko.” (Otkrivenje 1:7)

Oko Njegovog su dolaska usredotočeni najveličanstveniji događaji u obnovi našeg planeta – uspostavljanje svega što “je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka.” (Djela 3:21) Tada će napokon biti slomljena dugotrajna vlast zla; “nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu Gospodinu i njegovu Pomazaniku, i On će vladati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 11:15) “Otkrit će se tada slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti.” “Učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” “U onaj dan, Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda.” (Izaija 40:5; 61:11; 28:5) Tada će dugo očekivano Mesijino kraljevstvo mira biti uspostavljeno pod cijelim nebom.

Gospodnji je dolazak u svim vjekovima bio nada Njegovih pravih sljedbenika. Obećanje: “Opet ću doći”, koje je Spasitelj pri rastanku s učenicima na Maslinskoj Gori osobno izgovorio, osvjetljavalo je budućnost Njegovih sljedbenika i njihova srca ispunjavalo radošću i nadom koju nikakva tuga nije mogla ugasiti, niti kušnje potamniti. “Javljanje slave velikoga Boga i Spasitelja našega, Isusa Krista”, predstavljalo je “blaženu nadu” vjernika i u najtežim nevoljama i progonstvima. (Titu 2:13) Kada su solunski kršćani tugovali, ukopavajući svoje drage pokojnike za koje su se nadali da će živi dočekati ponovni dolazak svoga Gospodara, Pavao je, tješeći ih, njihove misli usmjeravao na uskrsnuće koje će prethoditi Kristovom ponovnom dolasku. Tada će uskrsnuti svi oni koji su “umrli u Kristu” i zajedno sa živima bit će “odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo”, kaže on, “zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1 Solunjanima 4:16-18)

Na stjenovitom Patmosu, omiljeni je učenik čuo    potvrdu ovog obećanja: “Da, dolazim uskoro!”, a njegov odgovor pun čežnje: “Dođi, Gospodine Isuse!”, izražava molitvu crkve kroz sva vremena njenog postojanja kao gosta i došljaka na ovom svijetu. (Otkrivenje 22:20)

OBEĆANJA KOJA SE ODNOSE NA

DRUGI KRISTOV DOLAZAK

Na Gori preobraženja

Kao suprotnost svom tadašnjem siromaštvu i poniženju, Krist je predočio učenicima svoj dolazak u slavi, ali ne u sjaju zemaljskog prijestolja, već u slavi Boga i nebeskih anđela. “I tada će”, rekao je On, “dati svakome po djelima njegovim”. Zatim je, da bi ih ohrabrio, dao ovo obećanje: “Zaista, kažem vam, ima nekih koji neće umrijeti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojom kraljevskom vlasti.” (Matej 16:28)

Ovo se proročanstvo ispunilo na Gori preobraženja. Krist je stajao obasjan božanskom slavom. Njegovo lice sjalo je ’kao sunce’, a Njegova odjeća bila je bijela ’kao svjetlost’. Mojsije je na Gori preobraženja bio svjedok Kristove pobjede nad grijehom i smrću. On je predstavljao one koji će se prigodom uskrsnuća pravednika podići iz groba. Ilija, koji je bio uznesen na nebo ne okusivši smrt, predstavljao je one koji će živjeti na zemlji prigodom drugog Kristovog dolaska i koji će se iz smrtnosti preobraziti u besmrtnost i živi uznijeti na nebo. Dok su učenici još promatrali prizor na Gori, “gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka govoreći:    ’Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.’” (Matej 17:5)

“Tada se preobrazi pred njima;

lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše

bijele kao svjetlo.” – Matej 17:2.

Pri obredu Gospodnje večere

Obred Gospodnje večere ukazuje na Kristov ponovni dolazak. Određen je da u duhu učenika stalno osvježava ovu nadu. Kad god bi se sastali u spomen Njegove smrti, oni su se sjećali kako On “uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći: ‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha. Od sada, kažem vam, sigurno neću više piti od ovog trsova roda do onog dana kad ću ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega’.” (Matej 26:27-29) U svojim su nevoljama uvijek našli utjehu u nadi na susret sa svojim Gospodom o Njegovom ponovnom dolasku. Misao “svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe” (1 .Korinćanima 11:26), bila je za njih neizrecivo dragocjena.

Samo zahvaljujući Njegovoj smrti možemo radosno i s nadom očekivati Njegov dolazak.

“Neka se ne uznemiruje vaše srce!”, rekao je On. “Vjerujte u Boga i u me .vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratiti ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem već znate put.” (Ivan 14:1-4) Radi vas sam došao na svijet. Za vas sam se zalagao u svom radu. I kad odem još uvijek ću se najusrdnije zalagati za vas. Na svijet sam došao da bih vam se otkrio i da biste mogli vjerovati u Mene. Vraćam se svome Ocu da bih s Njim surađivao u vašu korist i radi vašeg dobra. Cilj Kristova odlaska bio je posve suprotan onome čega su se učenici bojali. On nije značio konačan rastanak. Odlazio je da za njih pripremi mjesto, da bi pri svom ponovnom dolasku i njih mogao povesti sa sobom. Dok On bude za njih gradio dvore, oni trebaju izgrađivati svoj karakter prema Njegovu božanskom uzoru.

Pri uzašašću

Stigavši do Maslinske gore, Isus ih je poveo preko vrha, sve do okolice Betanije. Tu je zastao, a oko Njega su se okupili učenici. Dok ih je promatrao pogledom punim ljubavi, izgledalo je kao da svjetlost zrači s Njegova lica. Nije ih korio zbog njihovih grešaka i nedostataka; posljednje riječi koje su čuli s usana – svog Učitelja bile su riječi najdublje nježnosti i samilosti. Raširivši ruke da ih blagoslovi, i kao da im obećava svoju zaštitu, polako se između njih uzdizao, privučen k nebu silom jačom od bilo koje ljudske sile. Dok je On uzlazio na nebo, zaprepašteni učenici naprezali su svoje oči da bi uhvatili i zadnju zraku svjetlosti u kojoj se uzdizao njihov Gospod. Oblak slave sakrio Ga je od njihovih čežnjivih pogleda, i dok su Ga u kolima načinjenim od oblaka prihvaćale anđeoske vojske, do učenika su uz najljepšu i najradosniju glazbu anđeoskog zbora dopirale Njegove riječi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28:20)

Dok su učenici još uvijek netremice gledali u nebo, netko im se obratio najmilozvučnijim glasom. Okrenuvši se, ugledali su dva anđela u ljudskom obliku koji im rekoše: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste Ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1:11)

Krist se u nebo uznio u ljudskom obliku. Učenici su vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Onaj Isus koji je nekad pješačio, razgovarao i molio se s njima, koji im je lomio kruh, zajedno s njima sjedio u njihovu čamcu na jezeru i koji se s njima tog istog dana naporno penjao uz padine Maslinske gore – taj je Isus sada otišao dijeliti s Ocem prijestolje svemira. Aanđeli su im dali čvrsto obećanje da će upravo taj Isus, koga su vidjeli kako odlazi na nebo, ponovno doći na isti način kao što je i otišao. On će doći “u pratnji oblaka i vidjet će Ga svako oko.” (Otkrivenje 1:7) “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1 .Solunjanima 4:16) “Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave.” (Matej 25:31) Tako će se ispuniti obećanje koje je sam Gospod dao svojim učenicima: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14:3) Na taj su se način učenici mogli radovati, nadajući se da će njihov Gospod ponovo doći.

ZNACI U GEOLOŠKOM SVIJETU

Proročanstvo ne pretkazuje samo način i cilj Kristova dolaska, već daje i znake po kojima se može znati da je taj događaj blizu.

Isus je rekao: “Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama.” (Luka 21:25) “Sunce će pomrčati, mjesec neće sjati, s neba će zvijezde padati i zviježđa se nebeska uzdrmati. Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s veiikom moći i slavom.” (Marko 13:24-26)

A Ivan u Otkrivenju ovako opisuje prvi od znakova koji će prethoditi drugom Kristovom dolasku: “I gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv.” (Otkrivenje 6:12)

Ovi su znaci zapaženi još prije početka devetnaestog stoljeća.

Kao ispunjenje ovog proročanstva, 1755. godine dogodio se najstrašniji potres koji je ikada zabilježen u povijesti. Mada je obično poznat pod imenom “potres u Lisabonu”, on je zahvatio veći dio Europe, Afrike i Amerike. Osjetio se na Grenlandu, u Zapadnoj Indiji i na otoku Madeiri, u Švedskoj i Norveškoj, Velikoj Britaniji i Irskoj. Obuhvatio je površinu od šest milijuna kvadratnih kilometara, U Africi je potres imao skoro istu snagu kao i u Europi. Veliki je dio Alžira bio razoren, a nedaleko od Maroka jedno je naselje s osam ili deset tisuća stanovnika progutala zemlja. Duž obala Španjolske i Afrike, jedan je ogromni val preplavio čitave gradove, ostavljajući za sobom stravičnu pustoš.

U Španjolskoj i Portugalu potres je bio najrazorniji. Cadiz je zapljusnuo val za koji očevici kažu da je bio visok skoro dvadeset metara. Planine – “najveće u Portugalu, bile su žestoko, takoreći iz temelja uzdrmane; vrhovi pojedinih planinskih masiva raspukli su se i na čudesan način raskomadali, pri čemu su golemi komadi stijena bačeni u okolne doline. Govori se da je iz tih planina izbijao plamen.” (Sir Charles Lyell: ‘Principles of Geology’, str. 495.)

U Lisabonu se “začula podzemna tutnjava, a odmah je zatim jedan snažan udarac srušio veći dio grada. Za šest minuta poginulo je šezdeset tisuća ljudi. More se najprije povuklo ostavljajući za sobom suhe pješčane sprudove, a zatim je u jezivom naletu jurnulo natrag, dignuvši se preko petnaest metara iznad svoje uobičajene razine.” “Uz druge, dotada neviđene događaje koji su se za vrijeme ove katastrofe odigrali u Lisabonu, spominje se potonuće novog lučkog keja koji je uz ogromne troškove bio izgrađen od mramora. Na tom se mjestu skupila velika masa ljudi, misleći da će tu, izvan domašaja ruševina koje su padale, naći sigurnije utočište; međutim, kej je, zajedno sa svim ljudima koji su stajali na njemu, odjednom potonuo i nikada niti jedan leš nije isplivao na površinu.” (Ibid., str. 495.)

“Bit će velikih potresa zemlje…”

– Luka 21:11.

“Udarom” potresa “došlo je do trenutačnog rušenja svih crkava, samostana, skoro svih državnih zgrada i više od četvrtine privatnih kuća. Oko dva sata nakon potresa, u raznim su dijelovima grada izbili požari koji su takvom jačinom bjesnili skoro tri dana, da je grad bio potpuno opustošen. Potres se zbio na praznični dan, kada su crkve i samostani bili puni posjetitelja, od kojih se malo tko spasio.” (Encyclopedia Americana, članak “Lisbon”, izd. 1831.)

“Strah naroda bio je neopisiv. Nitko nije plakao; tragedija je nadvladala suze. Ljudi su, izbezumljeni od straha i užasa, trčali amo-tamo, udarajući se u lice i grudi, vičući: “Bože, smiluj nam se! Došao je kraj svijeta!” Majke su zaboravljale djecu, jureći okolo s raspelom u rukama. Mnogi su, na svoju nesreću, trčali u crkve da bi u njima potražili zaštitu, ali uzalud je bio izložen sakrament; uzalud su ta nesretna bića grlila oltare, slike i kipove svetaca; i svećenici i narod – svi zajedno bili su pokopani u razvalinama.” Procjenjuje se da je tog kobnog dana izgubilo život devedeset tisuća ljudi.

ZNACI U RELIGIOZNOM SVIJETU

“Kaži nam”, upitaše Ga učenici, “kad će to biti i koji je znak Tvoga dolaska i svršetka svijeta?” (Matej 24:3) U svom odgovoru učenicima Isus nije razorenje Jeruzalema odvajao od velikog dana svog dolaska, već je opise ova dva događaja povezao. Da je svojim učenicima buduće događaje pokazao onako kako ih je On vidio, oni taj prizor ne bi mogli podnijeti. Iz milosti prema njima spojio je opis ovih dviju kriza, prepuštajući samim učenicima shvaćanje njihova značenja. Govoreći o uništenju Jeruzalema, Njegove su proročke riječi daleko prelazile taj događaj, ukazujući na konačnu propast onog dana kada će se Gospod podići sa svoga mjesta da bi kaznio svijet zbog njegove nepravde, kada će “zemlja iznijeti na vidjelo svoju krv i neće više kriti svojih pobijenih”. Ove Njegove riječi nisu bile upućene samo učenicima, već i onima koji će živjeti u posljednjim danima zemaljske povijesti.

Lažni proroci i čudotvorci

Obraćajući se učenicima, Krist je rekao: “Čuvajte se da vas tko ne prevari, jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ’Ja sam Krist’, i mnoge će prevariti.” (Matej 24:4,5) Pojavit će se mnogi lažni mesije, tvrdeći da mogu činiti čuda i izjavljujući da je došlo vrijeme za oslobođenje židovskog naroda. Ti će ljudi mnoge zavesti. Kristove su se riječi obistinile. U vrijeme između Njegove smrti i opsade Jeruzalema pojavili su se mnogi lažni mesije. Međutim, Njegova je opomena dana i onima koji žive u današnje vrijeme. One iste zablude koje su se širile prije razorenja Jeruzalema, širile su se u svim vjekovima, a širit će se i dalje.

Zatim je naš Gospod potpuno jasnim riječima govorio o svom drugom dolasku na ovaj svijet i upozorio na opasnosti koje mu prethode. “Ako vam tko reče: ’Evo ovdje je Krist ili ondje’, ne vjerujte. Jer će izaći lažni kristi i lažni proroci, i pokazat će znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane. Eto, kazah vam unaprijed! Zato, reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji!’ – nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’ – nemojte vjerovati. Jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sjevne na istoku i rasvijetli sve do zapada.” (Matej 24:23-27)

Kao jedan od znakova propasti Jeruzalema Krist je spomenuo:           “Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti.” (Matej 24:11) Lažni su se proroci pojavili, varajući ljude. Tvrdeći da raspolažu čudesnom silom, čarobnjaci i vračari su za sobom odvlačili ljude u samoću planina. Ali, to je proročanstvo bilo izrečeno i za posljednje dane. Ta će pojava biti znak i drugog Kristovog dolaska. Čak i danas lažni kristi i lažni proroci pokazuju znake i čuda da bi prevarili Kristove učenike. Zar ne čujemo kako viču: “Eno ga u pustinji!” Zar nisu tisuće ljudi otišle u pustinju u nadi da će naći Krista?

I zar se s tisuće skupova, na kojima ljudi tvrde da komuniciraju s duhovima umrlih, ne čuje poklič: “Eno ga u tajnim odajama!11 To je baš ono što tvrdi spiritizam. Ali što Krist kaže? – “Nemojte vjerovati. Jer će dolazak Sina Čovječjega bit sličan munji što sjevne na istoku i rasvijetli sve do zapada.”

Biblija kaže da će, slično stanju u prvim stoljećima, prije Gospodnjeg dolaska nastati stanje vjerskog pada. “Ali ovo znaj:   u

posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprašiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.” (2.Timoteju 3:1-5)

“Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i đavolske nauke.” (1. Timoteju 4:1) Sotona će djelovati “popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem.” Svi oni koji “nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili”, bit će prepušteni sami sebi i prihvatiti “djelotvornu zabludu da vjeruju laži”. (2. Soiunjanima 2:9-11)

Kad se dostigne ovakvo stanje bezbožnosti, posljedice će biti iste kao u prvim stoljećima.

Propovijedanje Evanđelja po cijelom svijetu

U proročanstvu o propasti Jeruzalema Krist je rekao:            “Što će se bezakonje umnožiti, ohladnjet će ljubav mnogih. Ali tko ustraje do konca, bit će spašen. Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24:12-14) I to će se proročanstvo ispuniti. Mnoga bezakonja iz tog vremena ponavljaju se u ovom naraštaju. Tako je isto i s proročanstvom o propovijedanju Evanđelja. Prije pada Jeruzalema Pavao je, pišući po nadahnuću Svetog Duha, rekao da je Evanđelje propovijedano “svakom stvorenju pod nebom.” (Kološanima 1:23) I danas se, pred dolaskom Sina Čovječjega, vječno Evanđelje mora propovijedati “svakom plemenu i jeziku, koljenu i narodu.” (Otkrivenje 14:6)

Kao i u prošlim vremenima, i danas iznošenje istine koja razobličava grijehe i zablude svog vremena izaziva otpor. “Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne otkriju njegova djela.” (Ivan 3:20) Uviđajući da svoja stajališta ne mogu potkrijepiti Svetim Pismom, mnogi se, stavljajući sve na kocku, ipak za njih odlučuju, najzlobnije napadajući karakter i pobude onih koji ustaju u obranu nepopularne istine. Takva je politika, nasuprot istini i njenim pobornicima, vođena u svim vremenima. Ilija je bio optužen da Izraelu donosi nesreću i nemir, Jeremija da je izdajnik nacije, Pavao da obeščašćuje hram. Od njihovih dana pa sve do danas, oni koji žele ostati odani istini optuženi su kao buntovnici, heretici, raskolnici i otpadnici. Mnogi, čija je vjera odviše slaba da bi prihvatili “najpouzdaniju proročku Riječ”, prihvaćaju lakovjerno i bez dvojbe optužbu protiv onih koji se usuđuju koriti omiljene grijehe. Taj će duh sve više i više dolaziti do izražaja. Biblija jasno uči da se približava vrijeme kad će državni zakoni postati toliko suprotni Božjem zakonu da će svatko tko se bude htio pokoravati svim Božjim propisima, morati biti spreman na sramotu, osudu i kaznu poput zločinca.

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu..

– Matej 24:14.

Imajući sve to u vidu, što je dužnost glasnika istine? Zar da donese zaključak da se istina ne smije propovijedati samo zato što njeno objavljivanje ljude često potakne da je izbjegavaju i protive se njenim zahtjevima? Ne! Razlozi da se Božja Riječ prešućuje zato što njeno objavljivanje izaziva otpor, nisu danas uvjerljiviji nego što su bili u danima ranijih reformatora. Neustrašivo ispovijedanje vjere svetih ljudi i mučenika zapisano je za dobrobit budućih naraštaja. Ti živi primjeri svetosti i nepokolebljive čestitosti trebaju nadahnuti snagom i hrabrošću one koji su pozvani da budu svjedoci za Gospoda. Oni nisu blagodat istine primili samo za sebe same, nego da se preko njih znanje o Bogu prenosi i na druge. Nije li Bog svojim slugama dao odgovarajuću svjetlost i u ovom naraštaju? Oni su stoga dužni tu svjetlost prenijeti i na druge.

U staro vrijeme, jednome od njih koji je imao zadaću da govori u Njegovo ime, Gospod je rekao: “A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša.” No i pored toga On je naglasio: “Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali.” (Ezekiel 3:7; 2:7)

Božjim je slugama u današnje vrijeme dan nalog: “Viči iz grla, ne usteži se; podigni glas svoj kao truba i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljevu grijehe njihove.” (Izaija 58:1)

Svatko tko je prihvatio svjetlost istine, primio je u granicama svojih mogućnosti i veliku odgovornost, sličnu spomenutom Izraelovu proroku kome je bila upućena Gospodnja Riječ:

“I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojih grijeha, a ti si spasio život svoj.” (Ezekiel 33:7-9)

Bog je “odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu.” (Djela 17:31) Krist nam kaže da je taj dan pred vratima. On nije rekao da će se sav svijet obratiti, nego da će se “ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24:14)

Kristov će dolazak iznenaditi lažne učitelje. Oni govore: “Mir i sigurnost!” Poput svećenika i učitelja prije pada Jeruzalema, oni žele da crkva postigne zemaljski prosperitet i slavu. Oni tumače da znaci vremena upravo to pretkazuju. Međutim, što kaže nadahnuta Riječ?

– “Baš tada će se iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5:3) Na sve one čiji je dom ovaj svijet, Božji će dan doći kao zamka. Doći će im kao lopov – iznenada.

ZNACI U ASTROLOŠKOM SVIJETU

Pomrčina Sunca i Mjeseca

Dvadeset i pet godina nakon lisabonskog potresa pojavio se i drugi znak spomenut u proročanstvu – pomrčina sunca i mjeseca. Ovaj je znak bio utoliko upadljiviji što je vrijeme njegova pojavljivanja bilo točno prorečeno. U razgovoru sa svojim učenicima na Maslinskoj Gori, opisujući dugo razdoblje kušnje koje će doći na crkvu – 1260 godina progona, za koje je obećano da će biti skraćeno – Spasitelj spominje određene događaje koji se trebaju zbiti prije Njegova dolaska i određuje vrijeme kada će se prvi od njih pojaviti:         “U ono

vrijeme”, kaže On, “poslije te nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće sjati.” (Marko 13:24) Tih 1260 dana ili godina istekli su 1798. godine. Četvrt stoljeća prije toga, progoni su gotovo sasvim prestali. Poslije ovog progona trebalo je, prema Kristovim riječima, sunce pomrčati. Ovo se proročanstvo ispunilo 19. svibnja 1780. godine.

“Skoro, ako ne i sasvim usamljena, najtajanstvenija i do danas nerazjašnjena prirodna pojava ove vrste… pojavljuje se mračni dan 19. svibnja 1780.      – najneobjašnjivija

pomrčina cijelog neba i atmosfere u Novoj Engleskoj.” (R. M. Devens: ’Our First Century’, str. 89.) Jedan očevidac iz Massachusettsa opisuje taj događaj na slijedeći način:

“Sunce postade crno kao haljina od kostrijeti,

a cijeli mjesec postade kao krv.”

– Otkrivenje 6:12.

“Sunce je ujutro izašlo sjajno, ali je ubrzo potamnjelo. Oblaci su se spustili vrlo nisko, a iz njihove tmine zloslutno su sijevale munje; čula se grmljavina i počela je slaba kiša. Oko devet sati ujutro oblaci su se razrijedili dobivši bakreni izgled, a zemlja, stijene, drveće, zgrade, voda i ljudi izgledali su sasvim drugačije pod ovom čudesnom izvanzemaljskom svjetlošću. Nekoliko minuta kasnije cijelo je nebo, izuzev uskog ruba na obzoru, prekrio teški crni oblak, te je mrak postao tako gust kao što to obično biva u ljetno vrijeme oko devet sati navečer…

Strah, zabrinutost i užas sve su više obuzimali ljudska srca. Žene su stajale na vratima zureći u mrak koji je prekrio zemlju, muškarci su se vratili s njiva, tesar je odložio svoj alat, kovač je napustio svoju kovačnicu, a prodavač svoj pult. Škole su raspuštene, a djeca su drhteći bježala svako svojoj kući. Putnici su se sklanjali u najbližu seljačku kuću kraj koje bi se zatekli. “Što li će tek biti?”, bilo je pitanje na svačijim usnama i u svakom srcu. Izgledalo je kao da orkan samo što se nije sručio na zemlju, ili kao da je došao kraj svemu.

Svijeće su upaljene po kućama, a vatra se na ognjištima svijetlila tako blistavo kao u jesenjim večerima bez mjesečine… Perad je otišla na spavanje; goveda su se skupila na izlazima iz pašnjaka i rikaia; oglasile su se i žabe; ptice su pjevale svoje večernje pjesme, a šišmiši su slobodno lepršali na sve strane. Ali, ljudi su znali da nije vrijeme za noć…

Dr. Natanael VVhittaker, pastor Evangelističke crkve u Salemu, upravo je u to vrijeme držao propovijed u kojoj je naglasio da je tama natprirodna.

Crkveni skupovi vjernika održavani su i u mnogim drugim mjestima. Sve ovako na brzinu pripremljene propovijedi ukazivale su na nepobitnu činjenicu da se tama podudara s biblijskim proročanstvom… Tama je bila najgušća nešto poslije jedanaest sati.” (’The Essex Antiauarian’, travnja 1899., vol. 3, br. 34, str. 53,54.)

“U većini mjesta mrak je tijekom cijelog dana bio tako gust da se nisu mogle vidjeti kazaljke na satu, niti se moglo ručati ili obavljati bilo koji kućni posao bez upaljenog svjetla…

Neobična je bila rasprostranjenost ove tame. Protezala se od Falmoutha na istoku, pa sve do najudaljenijeg dijela Connecticuta i Albane na zapadu. Na jugu se mogla opaziti duž cijele morske obale, a na sjeveru dokle god su se protezala američka naselja.” (VVilliam Gordon:

’History of the Rise, Progress, and Establishment of the Independence of the U.S.A.’, vol. 3, str. 57.)

Nakon potpuno mračnog dana, sat ili dva prije večeri, nebo se djelomično razvedrilo i pojavilo se sunce, iako još uvijek zaklonjeno crnom, gustom maglom. “Nakon zalaza sunca, opet su naišli oblaci i naglo se smrklo. Tama ove noći bila je isto tako neobična i stravična kao i tijekom minulog dana; iako je mjesec bio skoro pun, nikakav se predmet nije mogao raspoznati bez umjetnog svjetla koje se, gledano iz susjednih kuća ili drugih udaljenih mjesta, jedva naziralo kroz neku vrstu egipatske tame (2. Mojsijeva 10:21-23) kroz koju čak ni zraci svjetlosti nisu mogli prodrijeti.” (Isaiah Thomas:                  ’Massachusetts Spy; or, American

Oracle of Liberty’, vol. 10, br. 472 – 25. svibnja 1780.)

Jedan očevidac ovog prizora kaže: “Nisam se mogao osloboditi pomisli da čak kad bi i svako svijetleće tijelo u svemiru bilo obavijeno neprobojnom tamom ili prestalo postojati, tama ne bi mogla biti gušća.” (Pismo dr. Samuela Tenneya, New Hampshire, prosinca 1785., objavljeno u ’Massachusetts Historical Society Collections’, 1792., prva serija, vol. 1, str. 97.)

iako je mjesec te večeri u devet sati bio pun, “on nije nimalo rastjerao smrti slične sjene”. Poslije ponoći tama je nestala, a kad se mjesec pojavio, bio je crven kao krv.

Devetnaesti svibanj 1780. godine zapisan je u povijesti kao “mračni dan”. Od Mojsijeva vremena nije zabilježeno da je tama na tolikom prostranstvu bila tako gusta i tako dugotrajna. Opis ovog događaja, prema iskazima očevidaca, predstavlja samo odjek Gospodnjih riječi koje je, dvije i pol tisuće godina prije njihova ispunjenja, zapisao prorok Joel: “Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodinov.” (Joel 2:31)

Padanje zvijezda

godine 1833. pojavio se i posljednji od znakova koji su prema Spasiteljevim riječima trebali prethoditi Njegovu drugom dolasku. Isus je rekao: “S neba će zvijezde padati” (Matej 24:29), a Ivan, gledajući u viziji prizore koji nagovještavaju Gospodnji dan, u Otkrivenju kaže: “Zvijezde s neba padoše na zemlju, kao što svoje nezrele plodove strese smokva kad je zatrese silan vjetar.” (Otkrivenje 6:13) Ovo se proročanstvo ispunilo, na uočljiv i neobičan način, u velikom pljusku meteora 13. studenoga 1833. godine. To je bio najveći i najčudesniji prizor padanja zvijezda koji je ikada zapisan u povijesti:                 “Cijeli je nebeski svod iznad

Sjedinjenih Država satima bio u vatrenom komešanju. Nikada, otkako ljudi u njoj žive, nije u ovoj zemlji zapažen čudesniji prizor na nebeskom svodu, prizor koji su jedni promatrali s tolikim divljenjem, a drugi s tolikim strahom i užasom. Njegova je uzvišenost i zastrašujuća ljepota još i danas živa u sjećanju mnogih… Nikada kiša nije padala u tako gustim mlazevima kao što su meteori toga dana padali prema zemlji; prizor je bio isti na istoku i na zapadu, na sjeveru kao i na jugu. Jednom riječju, izgledalo je kao da se cijelo nebo nalazi u pokretu… Prizor se, kako ga opisuje profesor Silliman u svom Dnevniku, mogao vidjeti iznad cijele Sjeverne Amerike… Počevši od dva sata ujutro, pa sve dok se nije sasvim razdanilo, na nebu, koje je bilo vedro i bez ijednog oblačka, mogla se promatrati neprekidna igra zasljepljujuće blistavih tijela.” (R. M. Devens: American Progress; or, The Great Events of the Greatest Century’, 28. poglavlje, 1- 5. odi.)

“Zvijezde s neba padoše na zemlju…”

– Otkrivenje 6:13.

“Zaista nema riječi kojima bi se mogao opisati sjaj ovoga prizora; … nitko tko nije bio očevidac toga ne može imati odgovarajuću predodžbu o tome. Činilo se kao da su se sva zvjezdana jata skupila u blizini zenita, odakle su se brzinom munje istovremeno razletjela na sve strane obzora, ali ipak ne nestajući, već sijevajući,        tisuća      za tisućom, kao da su stvorene samo za ovu priliku.” (F. Reed: ’Christian Advocate and Journal’, 13. prosinca 1833.)

“Ovaj prizor zaista nije moguće bolje predstaviti   nego slikom smokve koja pod

naletom silnog vjetra odbacuje svoje plodove.” (’The Old Countryman’ u portlandskom listu ’Evening Advertiser’, 26. studenog 1833.)

U njujorškom časopisu “Journal of Commerce” od 14. listopada 1833. objavljen je duži članak o ovoj čudesnoj pojavi:

“Nijedan filozof ni znanstvenik”, kaže pisac ovog članka, “nije ni usmeno niti pismeno opisao prizor poput ovog jučerašnjeg. To je točno prije tisuću      i                 osam stotina godina

prorekao jedan prorok…”

Tako se odigrao i posljednji od najavljenih znakova Njegova dolaska o kojima je Isus rekao svojim učenicima: “Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu – na samim vratima!” (Matej 24:33) Kao prvi veliki događaj koji se treba zbiti poslije ovog znaka, Ivan je vidio kako “nebo iščeznu kao knjiga koja se smota”, i “nastade veliki potres zemlje”, i “sa svojih se mjesta pokrenuše sve gore i svi otoci”, dok nepokajani, u strahu i užasu, pokušavaju pobjeći pred          dolaskom Sina Čovječjega.

(Otkrivenje 6:12-17)

ZNACI U EKONOMSKOM SVIJETU

Neprijatelj (sotona) uspio je izvrnuti pravdu i ljudsko srce ispuniti željom za sebičnim dobitkom. “Zato sud odstupi natrag i pravda stoji daleko, jer istina pade na ulici i pravda ne može proći.” (Izaija 59:14) U velikim gradovima tisuće ljudi živi u siromaštvu i bijedi, gotovo potpuno lišeni hrane, krova nad glavom i odjeće, dok u tim istim gradovima žive ljudi koji imaju više nego što im srce može poželjeti, koji žive rasipno, trošeći novac na raskošno namještene kuće, na osobno ukrašavanje ili, što je još gore, na zadovoljavanje tjelesnih želja: na alkohol, duhan i druge poroke koji uništavaju snagu mozga, onemogućuju uravnoteženost u rasuđivanju i unižavaju dušu. Dok ljudi svim mogućim sredstvima ugnjetavanja i ucjenjivanja nagomilavaju golema bogatstva, vapaji napaćenog čovječanstva dižu se do Boga.

Malo je ljudi, čak i među prosvijećenim ljudima i državnicima, koji shvaćaju uzroke sadašnjeg stanja u društvu. Oni koji u svojim rukama drže uzde vlasti nisu u stanju riješiti problem moralne pokvarenosti, siromaštva, bijede i zločina. Uzlud se trude da poslovne transakcije postave na sigurniji temelj. Kad bi se ljudi više pridržavali učenja Božje Riječi, našli bi rješenje za probleme koji ih zbunjuju.

Sveto Pismo opisuje stanje svijeta neposredno pred Kristov drugi dolazak. Za ljude koji zakidanjem drugih i ucjenjivanjem stječu velika bogatstva pisano je:                “Još          ste            u

posljednje vrijeme skupljali blago! Evo ‘viče plaća’ žetelaca vaših njiva koju ste im uskratili, i vika tih žetelaca došla je ’u uši Gospodinu nad vojskama’. Živjeli ste na zemlji raskošno i razvratno. Utovili ste svoja srca kao ’na dan klanja’. Osudili ste, ubili ste pravednika, i on vam se ne može suprotstavljati.” (Jakov 5:3-6)

Ali tko zapaža i čita opomene sadržane u znacima vremena koji se brzo ispunjavaju? Kakav to dojam ostavlja na one koji ljube ovaj svijet? Kakva se promjena vidi u njihovu držanju? Ništa veća nego kod stanovnika svijeta u Noino vrijeme. Obuzeti zemaljskim poslovima i zadovoljstvima, pretpotopni ljudi “ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese.” (Matej 24:39) Nebo im je slalo opomene, ali oni ih nisu slušali. I današnji svijet, ne obazirući se na Božji glas koji opominje, juri u susret vječnoj propasti.

te

‘U posljednje će doba nastati teška vremena…

– 2. Timoteju 3:1.

ZNACI U SOCIJALNOM SVIJETU

Mi     živimo u vrijeme   posljetka.                 Znaci

vremena, koji se brzo ispunjavaju, govore da je Kristov dolazak na vratima. Dani u kojima živimo svečani su i značajni dani. Božji Duh se postepeno ali sigurno povlači sa zemlje. Epidemije zaraznih bolesti i kazni već snalaze one koji preziru Božju milost. Nesreće na kopnu i moru, nesređeno stanje društva, glasine i strah od rata, predstavljaju zloslutne znake. Sve to pretkazuje da se približavaju događaji od najvećeg značenja

Predstavnici zla udružuju se i učvršćuju svoje snage. Jačaju se za posljednju veliku krizu. Uskoro će se dogoditi velike promjene u svijetu i posljednji će se događaji naglo razvijati.

Opće stanje u svijetu pokazuje da su pred nama teška vremena. Dnevni listovi puni su nagovještaja o užasnom sukobu u bliskoj budućnosti. Često se događaju drska razbojstva. Štrajkovi su postali obična pojava. Krađe i ubojstva su na svakom koraku. Zločinci, zaposjednuti zlim duhovima, oduzimaju život ljudima, ženama i maloj djeci. Porok je zaludio ljude i svuda prevladava zlo.

Svijet, pun raskoši i bezbožnih zadovoljstava, spava, spava u tjelesnoj sigurnosti. Ljudi odgađaju Gospodnji dolazak. Podruguju se opomenama. Oholo govore: “Sve stoji tako od početka stvorenja.” “I sutra će biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!” (2. Petrova 3:4; Izaija 56:12) Ali Krist kaže: “Dolazim kao lopov!” (Otkrivenje 16:15) Znaci se ispunjavaju baš u trenutku kada svijet podrugljivo pita: “Gdje je Njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja.” (2. Petrova 3:4) Neočekivana propast nailazi baš kad ljudi govore: “Mir i sigurnost”. Kad oni koji se podruguju i koji odbacuju istinu postanu oholi, kad ljudi budu toliko zauzeti trkom za zaradom ne vodeći pritom računa o načelima, kad budu tražili znanje svuda osim u Bibliji, tada će Krist iznenada doći “kao lopov”.

Sav je svijet u nekoj uznemirenosti. Znaci vremena su zloslutni… Božji se Duh povlači sa zemlje, a na kopnu          i na moru događaju se nesreće za nesrećama. Na zemlju već nailaze oluje, potresi, požari, poplave i ubojstva svake vrste. Tko može nazrijeti budućnost? Gdje je sigurnost? Ništa što je ljudsko ili zemaljsko ne pruža zaštitu. Ljudi                 se              naglo svrstavaju pod zastavu koju su sami izabr jedni svrstavaju pod zapovjedništvo prvog velikog otpadnika, ima duša koje bdijući čekaju dolazak svoga Gospoda. Ipak, malo je onih koji srcem i dušom vjeruju da postoji druga smrt koju treba izbjeći i vječni život koji treba zadobiti.ali. Zabrinuto čekaju i promatraju postupke svojih vođa. Ali, dok se

..jer je pohlepa za novcem izvor svih zala.”

– 1. Timoteju

Kriza nam se nečujno približava. Sunce blista na nebesima prolazeći svojim uobičajenim putem, a nebesa još uvijek objavljuju Božju slavu. Ljudi još uvijek jedu i piju, sade i zidaju, žene se i udaju. Trgovci još uvijek kupuju i prodaju. Ljudi se međusobno sukobljavaju, boreći se za najviše položaje. Ljubitelji taštih zadovoljstava još uvijek pune kazališta, hipodrome i kockarnice. Svuda prevladava najveća uzbuđenost, a vrijeme milosti brzo se bliži kraju i svačija će sudbina biti odlučena za vječnost. Sotona vidi da mu preostaje još malo vremena. Zato je sve stavio u pokret kako bi ‘iude zaveo, osvojio i podjarmio dok se ne završi vrijeme kušnje i dok se vrata milosti zauvijek ne zatvore.

KAO U PRETPOTOPNIM DANIMA’

“Božjom riječju… tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe. A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su, te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonih ljudi.” (2. Petrova 3:5-7)

Približava se druga katastrofa. Gnjevom opustošenja Bog će još jednom očistiti zemlju, a grijeh i grešnici bit će uništeni.

Grijesi zbog kojih je Božja osveta snašla pretpotopni svijet i danas postoje. Strahopočitanje prema Bogu iščeznulo je iz ljudskih srca, a na Njegov se zakon gleda s ravnodušnošću i prezirom. Izrazitu i neobuzdanu sklonost ovozemaljskim uživanjima, toliko karakterističnu za pretpotopni svijet, pokazuje isto tako i današnji naraštaj. Krist kaže: “Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega.” (Matej 24:38,39.) Bog nije pretpotopne ljude osudio zato što su jeli i pili. On im je dao plodove zemlje u velikom izobilju da bi zadovoljili svoje svakodnevne potrebe. Njihov* grijeh sastojao u tome što, koristeći se lii darovima, nisu bili zahvalni Darovatelju, i štosu se ponižavali neograničenim popuštanjem izopačenom apetitu. Bilo im je dopušteno daše žene i udaju. Brak je božanska uredba, jedu od prvih u poretku koji je On uspostavio. 0« je za ovu uredbu dao posebne upute i odjenuo je svetošću i ljepotom; ali te su upute zaboravljene i brak je bio iskvaren do te mjere da je služio zadovoljavanju strasti.

Slično stanje postoji i danas. Pretjeruje se« svemu što je inače dopušteno. Apetitu se popušta bez ikakva ograničenja. Oni što tvrde da su Kristovi sljedbenici, jedu i piju s pijancima, dok njihova imena, u knjigama crkve, stoje na počasnom mjestu. Neumjereno!! umrtvljuje moralne i duhovne snage i utire pii zadovoljavanju niskih strasti. Tisuće i tisuće ljudi ne osjećaju nikakvu moralnu obvezu da obuzdaju svoje strasti, postajući tako robovi uživanja i boreći se samo za ovaj svijet i ovozemaljski život. Pretjeranost prožima $» društvene slojeve. Čestitost i poštenje žrtvuju se raskoši i razmetljivosti. Oni koji se žele bizo obogatiti izvrću pravdu i tlače siromašne, a “tijela i duše ljudi” još se uvijek kupuju i prodaju. Prevare, podmićivanja i krađe mogu se sresti i u visokim i u nižim društvenim slojevima. Novine su pune izvješća o ubojstvima i zločinima počinjenima tako hladnokrvno j ikakva razloga da izgleda kao da je iščeznuo svaki osjećaj čovječnosti, Te su strahote postale tako obična pojava da jedva izazivaju osudu ili čuđenje. Duh anarhije prožima sve nacije svijeta, a pobune i neredi koji s vremena na vrijeme potresaju svijet, samo su znak nagomilanih vatrenih strasti i bezakonja koji će, kad se jednom otkinu kontroli i obuzdavanju, preplaviti svijet bijedom i pustošenjem.

Slika kojom Nadahnuće prikazuje stanje pretpotopnog svijeta, odveć vjerno prikazuje ono čemu današnje društvo brzo ide u susret. Čak i danas, u ovom vijeku, i to u zemljama koje se smatraju kršćanskima, svakodnevno se događaju zločini, isto tako crni i užasni kao što su bili i oni zbog kojih su bili uništeni grešnici pretpotopnog svijeta.

Bog   je prije potopa poslao Nou da opomene stanovnike svijeta kako bi se pokajali i izbjegli predstojeću opasnost. Kako se sad približilo vrijeme Kristovog ponovnog dolaska, Bog šalje svoje sluge da opomenu svijet da bi se pripremio za taj veliki događaj. Nebrojene mase žive u prijestupu Božjeg zakona i On ih sada milostivo poziva da se pokore Njegovim svetim propisima. Svima koji žele vjerom u Krista i pokajanjem pred Bogom odbaciti svoje grijehe, nudi se oprost. Međutim, mnogi misle da odbacivanje grijeha zahtijeva veliku žrtvu. Kako njihov život nije u skladu s čistim načelima Božje vladavine, oni odbacuju Njegovu opomenu i poriču autoritet Njegova zakona.

Od sveukupnog mnoštva stanovnika koji su živjeli na zemlji prije potopa, samo je osam duša povjeravalo i poslušalo Božju Riječ upućenu preko Noe. Sto dvadeset godina ovaj je propovjednik pravde opominjao svijet i upozoravao na predstojeću propast, ali njegova je poruka bila odbačena i prezrena. Tako će i sada biti. Prije nego što Veliki Zakonodavac dođe s kaznom za neposlušnost, prestupnici će biti opomenuti da se pokaju i vrate prvobitnoj odanosti, ali će za većinu opomene ostati uzaludne.

Apostol Petar kaže: “Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavit će se izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati: “Gdje je Njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja.” (2. Petrova 3:3,4) Zar i do naših ušiju ne dopiru iste riječi, i to ne samo od otvorenih nevjernika, već i od mnogih na propovjedaonicama diljem naše zemlje?

“Nema razloga za uznemirenost”, viču oni. “Prije no što se Krist pojavi, sav će se svijet obratiti, a pravednici će vladati tisuću godina. Mir, mir! Sve i dalje teče onako kako je bilo od početka. Neka se nitko ne uznemiruje uzbuđujućim porukama tih zloslutnih vjesnika.” Ali nauka o tisućgodišnjem kraljevstvu ne slaže se s učenjem Krista i Njegovih apostola. Isus je postavio značajno pitanje: “Ali, Sin Čovječji kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?” (Luka 18:8) I kao što smo iz izloženog mogli vidjeti, On kaže da će stanje svijeta biti isto onakvo kao što je bilo u danima Noe. Apostol Pavao nas opominje i upozorava da, ukoliko se kraj bude približavao, utoliko više možemo očekivati i širenje bezakonja. “A Duh razgovjetno govori da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke đavolske.” (1. Timoteju 4:1) On isto tako kaže da će “u posljednje doba nastati teška vremena” (2.Timoteju 3:1) i daje zaprepašćujući popis grijeha koji će se naći među onima koji “imaju oblik pobožnosti”.

Kad je vrijeme milosti za pretpotopni svijet već bilo završeno, ljudi su se još uvijek odavali uzbudljivim zabavama i bučnom veselju. Oni koji su imali utjecaj i vlast, činili su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi um ljudi stalno bio obuzet zadovoljstvima i uživanjem, te da posljednja svečana opomena ne bi ganula ničije srce. Zar se u našim danima to isto ne ponavlja i pred našim očima? Dok Božje sluge objavljuju poruku da je kraj svemu pred vratima, svijet se potpuno odaje zadovoljstvima i težnji za uživanjem. Uzbuđenja, koja se nižu jedno za drugim, čine ljude ravnodušnima prema Bogu i sprečavaju ih da se podrede utjecaju istine koja ih jedino može spasiti od dolazećeg uništenja.

U Noino doba svjetski su mudraci tvrdili da je uništenje svijeta vodom potpuno nemoguće; tako i danas ima ljudi koji pokušavaju dokazati kako je nemoguće da svijet bude uništen vatrom, jer se to protivi prirodnim zakonima. Ali Bog prirode, Onaj koji je stvorio njene zakone i ima nad njima vlast, može upotrijebiti tvorevine svojih ruku da bi poslužile Njegovom cilju.

Kad su mudraci onoga vremena uvjerili ljude da je nemoguće da svijet bude uništen vodom, kad je bilo smireno strahovanje naroda, kad su Noino proročanstvo svi smatrali zabludom, a na njega gledali kao na fanatika – tada je za Boga nastao pravi trenutak. “U onaj dan… navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske” (I.Mojsijeva 7:11), a rugači propadoše u valovima vode koja ih je sve preplavila. I uza svu svoju mudrost kojom su se tako hvalisavo razmetali, ljudi su prekasno uvidjeli da je ona u stvari bila ludost, da je Zakonodavac viši od prirodnih zakona i da Svemoćni, u ostvarivanju svojih ciljeva, ne ovisi o sredstvima.

“U vrijeme kada dođe Sin Čovječji bit će kao što je bilo u Noino doba.” (Luka 17:26,30) “Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći.” (2. Petrova 3:10)

Kada mišljenja i zaključci filozofa budu odagnali svaki strah od Božje kazne, kada vjeroučitelji budu tumačili da nastupaju dugi vjekovi mira i blagostanja, i kada svijet – potpuno obuzet poslovima i zadovoljstvima, sađenjem i građenjem, naslađivanjem, jelom i pićem, veseljem i zabavama – odbaci Božje opomene, a Njegove vjesnike ismije, “tada će se iznenada na njih oboriti pogibao… i nipošto joj neće umaći.” (1. Solunjanima 5:3)

Proroci              od davnina govorili su:        “O da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem Tvojim tresla bi se brda, pred Tobom bi drhtali narodi, kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! Čineć djela strahotna, neočekivana, silazio si, i brda su se tresla pred Tobom.” (Izaija 64:1-3) “U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. Prijeti moru i isušuje ga,           presušuje sve rijeke.” (Nahum 1:3,4)

Prizori               koji će najavljivati drugi       Kristov dolazak bit će ipak strašniji od svega što je svijet ikada vidio. “Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja gori pred njim, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom?”           (Nahum 1:5,6) “Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih.” (Psalam 144:5,6)

“Učinit ću čudesa gore na nebesima, a znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima.” (Djela 2:19) “Uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji – tako velik bijaše taj potres, tako snažan! Svi otoci iščeznuše a gora nestade. Golema tuča – teška kao talenat – spusti se s neba na ljude.” (Otkrivenje 16:18,20,21)

Kad se munje s neba sjedine s vatrom koja će izbijati iz zemlje, planine će gorjeti kao užarene peći, izbacujući užasne mlazeve lave koja će zatrpavati vrtove, plodna polja, sela i gradove. Od usijane, rastopljene mase, naglo izlivene i na tokove velikih rijeka, voda će uzavrijeti kao u loncu, uslijed čega će golemi masivi stijena neopisivom snagom biti bačeni u zrak, a njihovi raskomadani dijelovi razbacani svuda po zemlji. Rijeke će presušiti. Čitava će zemlja podrhtavati; svuda će biti užasnih potresa i vulkanskih erupcija.

Tako će Bog istrijebiti bezbožnike sa zemlje. Ali pravednici će usred svih tih potresa i uzburkanosti biti sačuvani, kao što je i Noa bio sačuvan u lađi. Bog će biti njihovo utočište, i pod Njegovim krilima oni će se zakloniti. Psalmist kaže:

“Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.” (Psalam 91:9,10) “U sjenici svojoj On me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu On me uzdiže.” (Psalam 27:5) “izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.” (Psalam 91:14)

KAO U LOTOVO VRIJEME’

Plamen koji je progutao gradove u sidimskoj ravnici, Sodomu i Gomoru, baca svjetlost opomene sve do naših dana. To potvrđuje strašnu i ozbiljnu pouku da Božja milost, iako se prestupniku dugo i strpljivo ukazuje, ima i granicu preko koje ljudi sa svojim grijesima ne mogu prijeći. Kad se dođe do te granice, milost prestaje, a počinje izvršenje kazne.

Spasitelj svijeta kaže da ima i većih grijeha nego što su bili oni zbog kojih su uništene Sodoma i Gomora. Oni koji čuju poziv Evanđelja kojim se grešnici pozivaju na pokajanje a ne odazovu se, krivi su pred Bogom i grešniji nego stanovnici Sidimske doline; a još veći grijeh od njihovog imaju oni koji tvrde da poznaju Boga i da vrše Njegove zapovijedi, dok se svojim karakterom i svakodnevnim životom odriču Krista. U svjetlosti Spasiteljevih riječi, sudbina Sodome predstavlja ozbiljnu opomenu, ne samo onima koji snose krivnju za počinjeni grijeh, nego i svima koji se igraju s prednostima i svjetlošću poslanom s neba.

Odgovor na ponuđenu ljubav i praštanje Spasitelj čeka sa samilošću nježnijom nego što su pobude koje pokreću srce zemaljskih roditelja da praštaju zabludjelom djetetu koje pati. On poziva zabludjele ovim riječima: “Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama.” (Malahija 3:7) Ali                  ako grešnik tvrdoglavo oklijeva, ne obraćajući pozornost na glas opomene koji tako nježno i s ljubavlju poziva, bit će ostavljen u tami. Srce koje je dugo preziralo Božju ljubav, otvrdnulo je u grijehu i više ne osjeća utjecaj Božje milosti. Strašna će biti sudbina onoga za čiji će slučaj Spasitelj, uz sve svoje zalaganje, konačno morati reći: “Prionu za idole svoje, ostavi ga.” (Ozej 4:17) Na dan strašnoga suda bit će lakše stanovnicima Sodome i Gomore, nego onima koji su znali za Kristovu ljubav, a ipak su se od nje okrenuli da bi uživali u zadovoljstvima grešnog svijeta.

Vi, što prezirete ponude milosti, pomislite na dugi niz zapisa nagomilanih protiv vas u nebeskim knjigama; tamo se vodi točan izvještaj i bilježe podaci o bezbožnosti naroda, obitelji i svakog pojedinca. Bog dugo može imati strpljenja dopuštajući da se izvještaj produžava, upućujući poziv na pokajanje i milostivo nudeći oprost grijeha, ali ipak, dolazi vrijeme kad će račun biti zaključen i odluka pasti za svaku dušu, kad će osobnim izborom svakog pojedinca biti odlučena njegov.

11Ali kad Lot iziđe iz Sodome,

udari oganj i sumpor s neba te ih sve uništi.

– Luka 17:29.

sudbina. Tada će biti dan znak za izvršenje presude.

Današnje vjersko stanje u svijetu daje povod za ozbiljnu zabrinutost. Vrlo se olako uzima Božje strpljenje i Njegova milost. Milijuni gaze Božji zakon i proglašavaju ga nevažećim, učeći “kao moju nauku zapovijedi ljudske.” (Matej 15:9)

U mnogim crkvama nevjerstvo uzima maha. Nije to nevjerovanje u najširem smislu te riječi – otvoreno poricanje Biblije – već nevjerstvo koje se odijeva odjećom kršćanstva, a zapravo potkopava vjeru u Bibliju kao Božje otkrivenje. Živa i usrdna pobožnost ustupila je mjesto praznim formalnostima. Kao posljedica toga, sve češće se javlja putenost i otpadanje od Boga i od vjere. Krist je rekao: “Bit će tada kao u Lotovo vrijeme… u onaj Dan u koji se pojavi Sin Čovječji.” (Luka 17:28,30) Svakodnevni zapisi o onome što se danas zbiva potvrđuju ispunjenje ovih riječi. Svijet naglo sazrijeva za uništenje. Božje će se kazne uskoro naglo izliti na ovu zemlju i bit će uništen i grijeh i grešnici.

Naš je Spasitelj rekao: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer će doći na sve stanovnike cijele zemlje” – na sve one koji su usredotočeni samo na ovaj svijet.

“Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim.” (Luka 21:34-36)

Prije uništenja Sodome, Bog je Lotu poslao vjesnike s porukom: “Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo, da ne budeš zatrt!” (I.Mojsijeva 19:17) Isti glas opomene čuli su i Kristovi učenici prije razaranja Jeruzalema: “A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskom, onda znajte da je blizu njegovo opustošenje. Koji tada budu u Judeji, neka bježe u gore! Koji budu u Jeruzalemu, neka iziđu van! A koji budu na polju, neka se ne vraćaju u grad!” (Luka 21:20,21) Nisu smjeli gubiti vrijeme spašavajući bilo što od svoje imovine, već su svim silama morali nastojati da pruženu priliku iskoriste za bijeg.

To je bilo izdvajanje, odlučan rastanak s bezbožnicima, bijeg za spas života. Tako je bilo u Noino vrijeme, tako u Lotovom slučaju, tako s učenicima pred razorenje Jeruzalema, a tako će biti i u posljednje dane. Opet će se čuti Božji glas, koji opominje Njegov narod da se odvoji od bezboštva koje sve više uzima maha.

Stanje moralne pokvarenosti i otpada, koje će u posljednjim danima prevladavati u vjerskom svijetu, bilo je pokazano još proroku Ivanu u slici Babilona prikazanog kao “Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje”. (Otkrivenje 17:18) Prije njegovog uništenja, s neba će biti upućen poziv: “Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” (Otkrivenje 18:4) Kao u dane Noe i Lota, odvajanje od grijeha i grešnika mora biti očevidno i odlučno. Između Boga i svijeta ne može biti nikakvog kompromisa, nikakvog osvrtanja natrag da bi se sačuvalo zemaljsko blago. “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!” (Matej 6:24)

Slično stanovnicima Sidimske doline, i danas ljudi sanjare o blagostanju i miru. “Bježi, da život spasiš!”, glasi opomena Božjih anđela; ali ljudi slušaju druge glasove koji govore: “Ne uzbuđujte se; nema nikakvog razloga za uzbunu.” Dok mnogi viču: “Mir i sigurnost!”, nebo tvrdi da prestupnika čeka propast, koja samo što se nije sručila na njega.

I one noći, uoči svoje propasti, građani Sidimske doline nisu se prestali odavati razuzdanom uživanju, izrugujući se strahovanjima i opomenama Božjeg vjesnika. Ali svi ti hulnici propadoše u plamenu; baš te su noći zauvijek zatvorena vrata milosti pred bezbrižnim i bezbožnim stanovnicima Sodome. Bog neće dovijeka trpjeti da Ga ljudi ruže i vrijeđaju; s Njim se ne može šaliti. “Evo, ide dan Gospodinov, ljuti s gnjevom i jarošću, da obrati zemlju u pustoš i grešnike da iz nje istrijebi.” (Izaija 13:9) Najveći dio ljudi na svijetu odbacit će Božju milost i bit će zahvaćen iznenadnom i neizbježnom propašću. Ali oni koji poslušaju opomenu, bit će “pod zaštitom Višnjega” i počivat će “u sjeni Svemogućega”. Njegova će im istina biti “štit i obrana”. Njima pripada obećanje: “Duga života nasitit ću ga i pokazat ću mu spasenje svoje.” (Psalam 91:1,4,16)

VRIJEME DRUGOG KRISTOVOG

DOLASKA

Kao što je vijest o prvom Kristovom dolasku najavljivala kraljevstvo milosti, tako vijest o Njegovom drugom dolasku najavljuje Njegovu slavu. A druga je vijest, kao i prva, osnovana na proročanstvima. Riječi anđela upućene Danijelu, koje se odnose na posljednje dane, moraju biti i shvaćene u posljednje vrijeme. U to vrijeme “mnogi će pretraživati i znanje će se umnožiti.” (Danijel 12:4) “Bezbožnici će raditi bezbožno, niti će koji bezbožnik razumjeti; ali će razumni razumjeti.” (Danijel 12:10) Sam je Spasitelj dao znake svog dolaska. On kaže: “Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje!” “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan.” “Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim.” (Luka 21:31,34,36)

Mi živimo u periodu prorečenom u ovim stihovima. Došlo je vrijeme posljetka; viđenja proroka su otpečaćena i njihove nam svečane opomene ukazuju na blizinu dolaska našeg Gospoda u slavi.

Židovi su pogrešno tumačili i primjenjivali Božju Riječ i nisu znali vrijeme ‘svog pohođenja’. Godine Kristove službe i službe Njegovih apostola – dragocjene posljednje godine milosti izabranom narodu – proveli su smišljajući kako će uništiti Gospodnje glasnike. Zaokupljale su ih zemaljske želje, te im je nebesko kraljevstvo bilo uzalud ponuđeno. I danas su misli ljudi zaokupljene kraljevstvom ovoga svijeta i ne primjećuju kako se brzo ispunjavaju proročanstva i, jedan za drugim, smjenjuju znaci Božjeg kraljevstva.

“Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami.” Mada ne znamo sat kad će se Gospod vratiti, možemo znati kada je blizu. “Prema tome, ne spavajmo kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni!” (1. Solunjanima 5:4-6)

Krist je dao znake svoga dolaska. On kaže da možemo znati kad je On blizu, “na vratima”. O onima koji vide te znake On kaže: “Ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.” (Matej 24:34) Ti su se znaci pojavili. Sad sa sigurnošću znamo da je Gospodnji dolazak blizu. On kaže: “Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.” (Matej 24:35)

Krist će doći na oblacima i s velikom slavom. Oko Njega će se nalaziti mnogobrojni blistavi anđeli. On će doći da podigne mrtve, a žive vjernike da povede “iz slave u slavu”. Doći će da ukaže počast onima koji su Ga ljubili i držali Njegove zapovijedi i da ih uzme k sebi. On nije zaboravio ni njih, niti svoje obećanje. Obiteljski će se lanac ponovno povezati. Misleći o našim pokojnicima, uvijek imajmo na umu ono jutro kad će odjeknuti Božja truba, “i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti.” (I.Korinćanima 15:52) Ubrzo potom ugledat ćemo i Kralja u svoj Njegovoj ljepoti. Nećemo dugo čekati i On će obrisati svaku suzu s naših očiju. Samo malo poslije toga On će nas “postaviti prave pred slavom svojom u radosti.” (Juda 24) Pošto je dao znake svog dolaska, On je rekao: “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave svoje, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Luka 21:28)

“Bdijte, jer ne znate u koji dan

dolazi vaš Gospodin!”

– Matej 24:42.

Ali Krist nije otkrio dan i čas svoga dolaska. On je svojim učenicima jasno rekao da im On sam ne može reći u koji će se dan i čas po drugi put pojaviti. Da je to mogao otkriti, zašto bi ih pozivao da budu stalno budni i oprezni u iščekivanju? Ima ljudi koji tvrde da točno znaju dan i čas kad će se naš Gospod pojaviti. Oni vrlo ozbiljno proriču budućnost. Međutim, Gospod ih je opomenuo da napuste teren na kome se nalaze. Točno vrijeme drugog dolaska Sina Čovječjega Božja je tajna.

PRIPREMA ZA DRUGI KRISTOV

DOLAZAK

Krist je svoj narod upozorio da pazi na znake Njegovog povratka i da se raduje kad ugleda dokaze o dolasku svog Kralja. “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” Ukazujući svojim sljedbenicima na drveće koje u proljeće pupa, On je nastavio: “Kad ih vidite da već pupe, znate sami od sebe da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje!” (Luka 21:28,30,31)

Međutim, kako je duh poniznosti i pobožnosti u crkvi ustupio mjesto oholosti i formalizmu, ohladila se ljubav prema Kristu i vjera u Njegov dolazak. Potpuno obuzeti ljubavlju prema svijetu i težnjom za ovozemnim zadovoljstvima, oni koji su za sebe tvrdili da su Božji narod bili su slijepi za Spasiteljeva upozorenja u vezi sa znacima Njegovog dolaska. Učenje o drugom Kristovom dolasku bilo je potpuno zanemareno; biblijski citati koji se na to odnose bili su zamagljivani pogrešnim tumačenjem, sve dok najvećim dijelom nisu sasvim ignorirani i zaboravljeni. To je naročito bio slučaj s crkvama u Americi. Sloboda i udobnost koju su uživali svi društveni staleži, koristoljubiva težnja za bogatstvom i raskoši koja je izazvala sveopću strast za stjecanjem novca, slijepa težnja za popularnošću i moći koja je izgledala nadohvat svima, doveli su ljude do toga da sve svoje interese i nade usredotoče na prolazne vrijednosti ovog života, i da onaj svečani dan, kada će sadašnjem načinu života doći kraj, odgode za daleku budućnost.

Kada je Spasitelj svoje sljedbenike upozorio na znake svog ponovnog dolaska, prorekao je i stanje duhovnog pada koje će zavladati neposredno pred Njegov drugi dolazak. Kao i u danima Noinim, zapažat će se živa aktivnost u poslovnom životu i težnja za užitkom: ljudi će kupovati, prodavati, saditi, graditi, ženiti se i udavati, pritom potpuno zaboravljajući na Boga i na budući život. Kristova opomena, namijenjena onima koji će živjeti u to vrijeme, glasi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan.” “Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim.” (Luka 21:34,36)

Na stanje crkve u tim danima upozoravaju Spasiteljeve riječi iz Otkrivenja: “Znam tvoja djela da imaš ime da si živ, a mrtav si”. A onima koji se neće trgnuti iz svoje ravnodušne sigurnosti, upućena je ova svečana opomena: “Ne budeš li bdio, doći ću kao lopov, i sigurno nećeš znati u koji ću te čas iznenaditi.” (Otkrivenje 3:1,3)

Postalo je neophodno da se ljudi upozore na opasnost koja im prijeti, da se probude i pripreme za ozbiljne događaje vezane za svršetak vremena milosti i probe, “Jer će dan Gospodnji”, kaže prorok, “biti velik i vrlo strašan i tko će ga podnijeti?” (Joel 2:11) Tko će opstati kada se pojavi Onaj o kome prorok veli: “Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja.” (Habakuk 1:13) Onima koji viču: “Bože moj, poznajemo te”, a u isto vrijeme krše Njegov zavjet i trče za drugim bogovima, kriju bezakonje u srcu i ljube puteve nepravde – takvima će Gospodnji dan biti “mrak… tama bez svjetlosti” (Ozej 8:2,1; Psalam 16:4; Amos 5:20) “I u to vrijeme”, govori Gospod, “pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u srcu svom govore: ‘Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo.’” (Sefanija 1:12) “Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.” (Izaija 13:11) “Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti u dan gnjeva Jahvina.” “Blago njihovo bit će prepušteno pljački, njihove kuće pustošenju.” (Sefanija 1:18,13)

Gledajući u proročkoj viziji to strašno vrijeme, prorok Jeremija je uzviknuo: “Srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne. Javljaju slom za slomom.” (Jeremija 4:19,20)

“Dan gnjeva, onaj dan!’1, kaže Sefanija. “Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština! Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrđene i na visoka kruništa.” (Sefanija 1:15,16) “Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.” (Izaija 13:9)

S obzirom na ovaj veliki dan, Božja Riječ najsvečanijim i najupečatljivijim izrazima poziva grešnike riječima: “Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” “Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!” (Izaija 55:6,7; Ezekiel 18:32)

OBJAVA DRUGOG KRISTOVOG DOLASKA

“Blizu je veliki dan Gospodinov, blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodinova, gorko će tada vikati junak… I pritijesnit ću ljude te će ići kao slijepi jer zgriješiše Gospodinu; i krv će se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.”

“Saberite se, saberite se narode nemili, dok nije izašao sud i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodinov, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodinova.” (Sefanija 1:14-17; 2:1,2)

Nalazimo se blizu svršetka vremena… Gospod nas je upozorio na događaje koji se ispunjavaju. Svjetlost zrači iz Njegove Riječi, a tama ipak prekriva zemlju i gusti mrak narode. “Dok ljudi budu govorili: ’Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast… i nipošto joj neće umaći.” (1. Solunjanima 5:3)

Bog je svijetu dao mogućnost da upozna Njegovu volju i da joj se pokori. U svojoj im je Riječi dao svjetlost istine, poslao upozorenja, savjete i opomene, ali malo ih je koji slušaju Njegov glas. Poput židovske nacije, i danas se većina onih koji javno ispovijedaju kršćanstvo hvali svojim visokim prednostima, ne pokazujući pritom zahvalnost Bogu za te velike blagoslove.

U svojoj beskrajnoj milosti Bog je uputio posljednju vijest opomene ovom svijetu i njome obznanio da se Krist nalazi “na vratima”.

Ova se opomena ističe u 14. poglavlju Otkrivenja. Ovdje je trostruka anđeoska poruka prikazana tako kao da je objavljuju nebeska bića, a odmah nakon toga slijedi dolazak Sina Čovječjega da požnje “žito zemaljsko”.

Prva vijest

Prva od ovih poruka najavljuje čas suda. Prorok je vidio jednog anđela gdje leti “u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14:6,7.)

Značajna je i sama činjenica što je rečeno da glasnik ove opomene treba biti jedan anđeo. Čistoćom, slavom i silom jednog nebeskog glasnika, Bog je u svojoj mudrosti htio prikazati uzvišeni karakter djela koje je ovom porukom trebalo izvršiti, kao i silu i slavu koje su ga trebale pratiti. Let anđela “u najvišem dijelu neba”, “jaki glas” kojim je ova opomena objavljivana i njeno širenje među svim “stanovnicima zemlje” – “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” – sve to ukazuje na brzinu širenja pokreta i njegovu rasprostranjenost širom svijeta.

Sama poruka otkriva vrijeme kada je ovaj pokret nastao. Ističe se da ona predstavlja dio “neprolazne radosne vijesti” i da najavljuje početak suda. Poruka o spasenju propovijedana je u svim vremenima, ali ova poruka predstavlja dio Evanđelja koje može biti objavljivano samo u posljednjima danima, jer se samo tada može reći da je nastupio čas suda. Proročanstva navode niz uzastopnih događaja koji se trebaju odigrati prije početka suda. Ovo se napose odnosi na događaje prorečene u Danijelovoj knjizi.           Međutim, za           onaj dio njegova proročanstva koji se odnosi na posljednje dane, Danijelu je bilo naloženo: “Drži u tajnosti ove riječi           i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka!” Sve dok vrijeme za to nije nastupilo, vijest o sudu, zasnovana na ispunjenju ovih proročanstava, nije se mogla objaviti. Međutim, u posljednje vrijeme, kaže prorok, “mnogi će pretraživati i znanje će se umnožiti” (Danijel 12:4)

Apostol Pavao opominjao je svoje suvremenike da Kristov dolazak ne očekuju u svojim danima. “Jer neće doći dan Kristov dok ne dođe najprije otpad i ne pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli” (2. Solunjanima 2:3)

“Opravdani vjerom u miru smo s Bogom

po našem Gospodinu Isusu Kristu.”

– Rimljanima 5:1.

Tek poslije velikog otpada u kršćanskoj crkvi i dugog vladanja “čovjeka bezakonja”, možemo očekivati dolazak našega Gospoda. “Čovjek bezakonja”, poznat u biblijskoj terminologiji i pod izrazima: “tajna bezakonja”, “sin pogibli” i “bezakonik”, imat će prevlast u vremenu od 1260 godina. (Danijel 7:25; Otkrivenje 13:5) Ovo se vremensko razdoblje završilo 1798. godine. Kristov dolazak nije mogao uslijediti prije završetka tog vremena. U svom upozorenju Pavao obuhvaća cijeli period kršćanstva sve do 1798. godine. Vijest o drugom Kristovom dolasku trebalo je dakle objavljivati tek po isteku ovog vremena.

Nikada u prošlim vjekovima takva vijest nije objavljivana. Kao što smo vidjeli, Pavao je nije propovijedao; on je svoju braću upućivao na Gospodnji dolazak u dalekoj budućnosti. Reformatori je također nisu propovijedali… Međutim, od 1798. godine Danijelova je knjiga otpečaćena, znanje o proročanstvima se umnožilo, i ozbiljnu poruku o bliskom sudu mnogi su počeli objavljivati.

Poruka prvog anđela zapisana u četrnaestom poglavlju Otkrivenja, koja najavljuje vrijeme Božjeg suda i poziva ljude da se boje Boga i da Mu odaju slavu, bila je određena da one koji su se nazvali Božjim narodom odvoji od štetnog utjecaja ovog svijeta i da ih probudi da uvide svoje pravo stanje svjetovnosti i otpadništva. U ovoj poruci Bog je pripadnicima crkve poslao opomenu koja bi, da je bila prihvaćena, otklonila zla koja su ih od Njega rastavljala. Da su prihvatili tu nebesku poruku, da su ponizili svoja srca pred Gospodom i iskreno nastojali izvršiti pripremu da bi mogli opstati u Njegovoj prisutnosti, među njima bi se očitovao Božji Duh i Njegova sila. Crkva bi ponovno dostigla ono blagoslovljeno stanje jedinstva, vjere i ljubavi koje je postojalo u apostolskim danima kada su vjernici bili “jedno srce i jedna duša”, kad “govorahu riječ Božju sa slobodom”, “a Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spašavahu.” (Djela 4:32,31; 2:47)

Ali crkve nisu uopće prihvatile opomenu. Njihovi svećenici, koji su kao “stražari domu Izraelovu” bili dužni da prvi uoče znake o Kristovom dolasku, nisu prepoznali istinu ni u svjedočanstvima proroka, ni u zornim znacima vremena. Kako su im srca bila puna

ovozemaljskih želja i častohleplja, hladnjela je ljubav prema Bogu i vjerovanje u Njegovu Riječ, i kad im je bilo predočeno učenje o blizini Kristova dolaska, ono je samo potaknulo njihove predrasude i nevjerovanje. Činjenica da su ovu poruku propovijedali većinom laici (ljudi koji nisu bili posvećeni propovjednici i vjeroučitelji), isticana je kao dokaz protiv nje. Kao i u Kristovim danima, nasuprot jasnom svjedočenju Božje Riječi postavljalo se pitanje: “Vjerova li Ga tko od knezova ili farizeja?”

Shvaćajući da je teško pobiti dokaze dobivene proučavanjem proročkih vremenskih razdoblja, mnogi su odvraćali druge od proučavanja ovih proročanstava tvrdnjama da su proročke knjige zapečaćene i da se ne mogu razumjeti. Mnogi su, slijepo vjerujući svojim duhovnim pastirima, odbili da slušaju opomenu, a drugi, iako uvjereni u istinitost poruke, nisu se usudili da je priznaju da ne budu izbačeni iz crkve. (Ivan 12:42,43) Poruka koju je sam Bog poslao jasno je otkrila koliko je mnogo bilo onih koji su svoju naklonost i ljubav poklonili svijetu umjesto Kristu. Veze koje su ih vezale za zemlju bile su jače od onoga što ih je privlačilo nebu. Odlučili su poslušati glas svjetovne mudrosti i odbacili su poruku istine koja ispituje srce.

Druga vijest

U četrnaestom poglavlju Otkrivenja, nakon vijesti prvog anđela, slijedi drugi s porukom: “Pade, pade Babilon, grad veliki; jer otrovnim vinom svoga bluda napoji sve narode.” (Otkrivenje 14:8) Izraz “Babilon” vodi podrijetlo od riječi “Babel” što znači pomutnja. U Svetim se spisima ovaj izraz upotrebljava da bi označio razne oblike lažne ili otpadničke religije. U sedamnaestom poglavlju Otkrivenja Babilon je prikazan kao žena – ilustracija koja se u Bibliji upotrebljava kao simbol crkve. Žena puna vrlina predstavlja čistu crkvu, a nemoralna žena otpadničku crkvu.

U Bibliji se sveti i trajni karakter povezanosti koja postoji između Krista i Njegove Crkve prikazuje bračnom vezom. Gospod je pripadnike svog naroda sjedinio sa sobom svečanim zavjetom, obećavši im da će On biti njihov Bog, a oni su se zavjetovali da će pripadati Njemu i samo Njemu. On preko svog proroka kaže: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi.” (Ozej 2:19)

Nevjerstvo crkve prema Kristu, izraženo u tome što je svoje povjerenje i svoju naklonost umjesto Njemu poklonila ovom svijetu i dopustila da joj ljubav prema svijetu obuzme dušu, uspoređuje se s brakolomstvom… Apostol Jakov u Novom Zavjetu obraća se takozvanim kršćanima koji za prijateljstvom ovog svijeta teže više nego za naklonošću neba i Božjim odobravanjem. “Preljubničke duše”, naglašava on, “zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jakov 4:4)

U sedamnaestom poglavlju Otkrivenja Babilon je prikazan kao žena “obučena u grimiz i skrlet i nakićena zlatom i dragim kamenjem s biserima. U ruci je držala ‘zlatnu čašu’ punu odurnosti i nečistoće svoga bluda. Na njezinu je čelu bilo napisano ime – tajna: ‘Veliki Babilon, majka bludnica i odurnosti zemaljskih’.” Prorok dalje kaže: “Potom vidjeh tu Ženu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka.” (Otkrivenje 17:4-6) Za Babilon se zatim kaže da je “Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje.” (Otkrivenje 17:18) Papski je Rim predstavljao upravo takvu vlast koja je stoljećima despotski gospodarila nad vladarima kršćanskog svijeta. Grimiz i skrlet, zlato i drago kamenje s biserima vrlo jasno opisuju sjaj i više nego kraljevsku raskoš kojom se rimska sveta stolica tako oholo razmeće. I ni o jednoj drugoj vlasti ne može se tako pouzdano reći da je “pijana od krvi svetih” kao o ovoj crkvi koja je tako svirepo progonila Kristove sljedbenike. Grijeh koji također tereti crkvu prikazanu Babilonom je i održavanje protuzakonite veze sa “zemaljskim kraljevima”. Udaljavanjem od Gospoda i nedozvoljenim udruživanjem s neznabošcima, židovska je crkva postala bludnica, a rimokatolička, koja se tražeći podršku svjetovnih vlasti pokvarila na isti način, prima u Božjoj Riječi istu osudu.

Prorok kaže za Babilon da je “majka bludnica”. Simbolom njenih kćeri prikazane su one crkve koje se čvrsto drže njena učenja i tradicije, slijedeći njen primjer u žrtvovanju istine i Božjeg odobravanja da bi mogle stupiti u duhovno brakolomni odnos sa svijetom. Vijest: “Pade, pade veliki Babilon”, najavljena u četrnaestom poglavlju Otkrivenja, mora se odnositi na vjerske zajednice koje su nekada bile čiste, ali su se iskvarile. Kako ova vijest dolazi nakon opomene o sudu, znači da se ona mora objaviti u posljednjim danima; ona se stoga ne može odnositi samo na rimokatoličku crkvu jer je ona u padu već mnogo stoljeća. Osim toga, u osamnaestom se poglavlju Otkrivenja Božji narod poziva da izađe iz Babilona. Prema ovom navodu svetih spisa, mnogo Božjeg naroda još se uvijek nalazi u Babilonu. U kojim se vjerskim skupinama nalazi danas veći dio Kristovih sljedbenika? Bez ikakve sumnje, u raznim vjerskim zajednicama koje ispovijedaju protestantsku vjeru. U vrijeme svog osnivanja ove su se zajednice plemenito borile za Boga i Njegovu istinu i pratio ih je Njegov blagoslov. Čak je i bezvjerni svijet bio prinuđen priznati blagotvorne posljedice koje su uslijedile prihvaćanjem načela Evanđelja, kao što je svojevremeno prorok rekao i za Izrael: “Glas o tvojoj ljepoti puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe – riječ je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 16:14) Međutim, njihov je pad uslijedio zbog istih težnji koje su Izraelu donijele prokletstvo i propast – težnji da podržavaju nevjerničku praksu i zadobiju njihovo prijateljstvo. “Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade…” (Ezekiel 16:15)

Mnoge protestantske crkve, u nedopuštenim vezama sa “zemaljskim kraljevima”, siijede primjer Rima; državne to crkve čine svojom povezanošću sa svjetovnim vlastima, a ostale pale vjerske zajednice time što traže naklonost i odobravanje svijeta. Izraz Babilon – zbrka i neraziikovnost – s pravom se može primijeniti na ove crkve, jer sve tvrde da svoja učenja uzimaju iz Biblije, a ipak su u vjerskom ispovijedanju i teoriji vrlo proturječne.

Što je bio početak ovako velikog otpada? Kako se to crkva u početku udaljila od jednostavnosti Evanđelja? Svojim prilagođavanjem poganskim običajima ona je htjela neznabošcima olakšati prihvaćanje kršćanstva. Još u svojim danima apostol Pavao je o tome rekao: “Tajna bezakonja već očituje svoju silu” (2. Solunjanima 2:7) Dok su apostoli živjeli, crkva je uglavnom ostala čista. Međutim, “pred kraj drugog stoljeća crkva je poprimila drugi oblik; nestalo je jednostavnosti, i neprimjetno, kada su stari učenici položeni u grob, došla su njihova djeca i novoobraćenici… i djelo je dobilo sasvim novi izgled.” (Robert Robinson: ’Crkvena istraživanja’, pogl. 6, par. 17, str. 51.) Da bi pridobili što više pristalica, snizili su uzvišena načela kršćanske vjere, a kao posljedica toga “poplava neznaboštva je prodrla u crkvu, noseći sa sobom i svoje običaje, praksu i idole.” (Gavazzi: ‘Predavanja’, str. 278.) A/akon što je kršćanska religija sebi osigurala odobravanje i podršku svjetovnih vladara, ona je na riječima bila masovno prihvaćena; međutim, iako po vanjštini kršćani, mnogi su “u biti ostali neznabošci, napose u tome što su tajno služili svojim idolima.” (Ibid. str. 278.)

Zar se isto to nije pojavilo u svakoj crkvi koja se naziva protestantskom? Kad su njihovi osnivači, oni koji su zaista bili prožeti pravim duhom reforme, izumrli, njihovi su nasljednici preuzeli vodstvo i “sve je dobilo sasvim novi izgled”. Slijepo se držeći vjerovanja svojih otaca i odbijajući da prihvate bilo koju novootkrivenu istinu izvan onoga što oni vide, djeca su reformatora uveliko odstupila od njihovog primjera poniznosti, samoodricanja i odricanja od svijeta. Na taj je način nestalo “prvobitne jednostavnosti”. Poplava svjetovnosti prodire u crkvu, noseći sa sobom “svoje običaje, praksu i idole.”

Do koje li se užasne mjere prijateljstvo prema svijetu, koje predstavlja “neprijateljstvo prema Bogu”, danas gaji među takozvanim Kristovim sljedbenicima! Koliko su se popularne crkve u cijelom kršćanskom svijetu udaljile od biblijskih mjerila poniznosti, samoprijegora, jednostavnosti i pobožnosti!

Treća vijest

U četrnaestom poglavlju Otkrivenja ljudi se pozivaju da slave Stvoritelja, i u istom poglavlju proročanstvo ukazuje na posebnost vjernika koji, kao posljedicu objavljivanja trostruke poruke, drže Božje zapovijedi. Jedna od ovih zapovijedi neposredno upućuje na Stvoritelja. Četvrta zapovijed kaže: “A sedmoga je dana subota, počinak posvećen              Jahvi, Bogu tvojemu… Ta    i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju, more i sve što je u njima, a sedmog je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (2. Mojsijeva 20:10,11) Glede subote, Gospod također kaže: “I svetkujte moje subote, neka one       budu        znak         između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš.” (Ezekiel 20:20) A navodi se i razlog za to: “Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo             i zemlju, a sedmoga je dana                prestao raditi         i odahnuo.” (2.Mojsijeva 31:17)

“Važnost subote kao uspomene na stvaranje je u tome što nam stalno predočava pravi razlog zašto Bogu dugujemo zahvalnost i stalno odavanje slave” – zato što je On Stvoritelj, a mi Njegova stvorenja. “Subota se zbog toga nalazi u samoj osnovi služenja Bogu jer ona ovu veliku istinu ističe na najupečatljiviji način, što se ne bi moglo reći ni za jednu drugu uredbu. Istinski razlog što se klanjamo Bogu, ne samo sedmoga dana nego uopće, nalazi se u razlikovanju Stvoritelja od Njegovih stvorenja. Ova velika činjenica ne može nikada zastarjeti i nikada se ne smije zaboraviti.” (J. N. Andrevvs: ‘Povijest subote’, pogl. 27.)

DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

ORIGINAL, NAPISAN BOŽJIM PRSTOM

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svojega i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!
11. Mojsijeva 20:3-17.

BOŽJI ZAKON

NAKON ŠTO SU GA LJUDI IZMIJENILI

Ja sam gospodin Bog tvoj:            Nemaj drugih

bogova uz mene.

(Druga zapovijed ispuštena!)

 (3) Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.

(4.) Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. (Subotnja je zapovijed iz temelja izmijenjena.)

(5.) Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

(6.)    Ne             ubij.

(7.)    Ne             sagriješi  bludno.

(8.)    Ne             ukradi.

(9.)    Ne             reci lažna                 svjedočanstva.

 (zapravo 10., prvi dio!) Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.

(zapravo 10., drugi dio!) Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Katolički katekizam

Ljudima treba uvijek predočavati istinu da je Bog subotu uspostavio još u Edenu, i dokle god je činjenica da Mu kao Tvorcu dugujemo zahvalnost, subota neće prestati biti znak i uspomena na to. Da je subota  uvijek      bila svetkovana, misli i osjećaji ljudi bili bi posvećeni Tvorcu kao predmetu njihova štovanja i klanjanja, te nikada ne bi postojao nijedan idolopoklonik, ateist ili nevjernik. Svetkovanje subote predstavlja znak odanosti pravom Bogu “koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene.” Iz ovoga        roizlazi da poruka u kojoj se ljudima nalaže da slave Boga i drže Njegove zapovijedi, napose poziva i na štovanje četvrte zapovijedi.

Nasuprot onima koji drže Božje zapovijedi i imaju Isusovu vjeru, treći anđeo ukazuje i na druge, protiv čijih zabluda on izriče ozbiljnu i strašnu prijetnju: “Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku, ’pit će vino’ Božje srdžbe.” (Otkrivenje 14:9,10)

U trećoj anđeoskoj vijesti             nalazi       se najstrašnija prijetnja ikada upućena smrtnicima. Grijeh koji izaziva Božju srdžbu, nepomiješanu s milošću, mora       da je užasan. Ljudi ne smiju ostati u tami glede ovog važnog pitanja. Upozorenje protiv tog grijeha mora se uputiti svijetu prije nego dođu Božji sudovi, da bi svi mogli saznati zašto oni moraju doći i da bi im se pružila prilika da ih izbjegnu. Proročanstvo kaže da prvi anđeo objavljuje svoju vijest “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. Opomena trećeg anđela, koja je dio te iste trostruke vijesti, mora se također objaviti svim ljudima.

Poslije opomene da se ne klanjamo zvijeri i njenu kipu, proročanstvo naglašava: “Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14:12) Kako se oni koji drže Božje zapovijedi ističu nasuprot onima koji se klanjaju zvijeri i njenu kipu i primaju njen žig, iz toga jasno proizlazi da držanje Božjeg zakona s jedne strane, ili pak njegovo kršenje s druge strane, predstavlja osnovnu razliku između onih koji se klanjaju Bogu i onih koji se klanjaju zvijeri.

Kršenje Božjih zapovijedi predstavlja posebnu karakteristiku ove zvijeri, a prema tome i njenog kipa. O papstvu, oličenom u malom rogu, Danijel kaže: “Pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon.” (Danijel 7:25) A Pavao istu silu naziva “čovjekom grijeha”, koji se uzdiže iznad samog Boga. Jedno proročanstvo dopunjuje drugo. Mijenjanjem Božjeg zakona papstvo se uzdiže iznad Boga, i svatko tko prihvaća ovako promijenjen zakon i nakon što sazna istinu, odaje time najveću počast sili koja ga je promijenila. Ovakva poslušnost papskim zakonima predstavlja znak odanosti papi, umjesto Bogu.

Papstvo se usudilo mijenjati Božji zakon. Druga zapovijed, koja zabranjuje obožavanje kipova i slika, izbačena je iz zakona, a četvrta je izmijenjena, tako da je umjesto subote, kao sedmog dana, blagdanom proglašen prvi dan u tjednu.

Dok se oni koji se klanjaju Bogu naročito prepoznaju po držanju četvrte zapovijedi – jer je ona znak Njegove stvaralačke moći i svjedok da On doista ima               pravo na štovanje i

obožavanje ljudi – poklonici zvjeri poznaju se po svom nastojanju da dan koji predstavlja uspomenu na Stvoriteljevu stvaralačku moć zamijene danom koji je uveo Rim. Svoje je drske zahtjeve papstvo prvo istaklo glede svetkovanja nedjelje, i u svom nastojanju da svetkovanje nedjelje kao “Gospodnjeg dana” prisilno nametne, prvi je put pozvalo u pomoć državnu vlast. Međutim, Biblija ističe sedmi dan kao dan Gospodnji, a ne prvi dan. Krist je rekao:        “Stoga je Sin Čovječji gospodar i subote.” (Marko 2:28) Četvrta zapovijed kaže: “A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi.” A preko proroka Izaije sam Gospod kaže za subotu: “sveti dan.” (Izaija 58:13)

Tako često isticanu tvrdnju da je Krist promijenio subotu, pobijaju Njegove vlastite riječi: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna  kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, najmanji nazvat će se u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5:17-19)

Kao rezulatat ove borbe, cjelokupno će čovječanstvo biti podijeljeno na dva dijela – na one koji drže Božje zapovijedi i Isusovu vjeru i na one koji se klanjaju zvjeri i njenu kipu i primaju njen žig. lako će crkva i država sjediniti svoje sile da bi primorali “da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi” (Otkrivenje 13:16) prime “žig Zvijerin”, Božji ga narod ipak neće primiti. Još na Patmosu prorok je vidio “pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena, gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim. ‘Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega’ i pjesmu Janjeta” (Otkrivenje 15:2,3)

Kada držanje lažne subote – prema državnom zakonu a suprotno četvrtoj zapovijedi – postane odraz vjernosti snazi koja se nalazi u opoziciji prema Bogu, tada će svetkovanje istinske subote – prema Božjem zakonu – predstavljati probu vjernosti Stvoritelju. Postupak kojim će jedna klasa, prihvaćajući znak pokornosti zemaljskim snagama, primiti žig zvijeri, druga će, dajući prednost vjernosti božanskom autoritetu, primiti Božji pečat.

VRIJEME KUŠNJE KOJE SE NALAZI

PRED NAMA

Pred nama je vrijeme kada će oni koji propovijedaju istinu biti progonjeni.

Uskoro će naići nevolje na cijeli svijet. Svaki pojedinac mora stoga svim srcem težiti da upozna Boga. Ne smijemo gubiti vrijeme. Usrdno i revno moramo objavljivati vijest: “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!” (Izaija 55:1) “Ovako govori Jahve: Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.” (Izaija 56:1,2)

Ljudi će uzdizati zakone koji su u potpunoj suprotnosti s Božjim zakonom i tražiti da im se svi pokoravaju. I dok revno budu nametali vlastite zakone, okrenut će se od onog jasnog “tako govori Gospod”. Uzdizat će lažni dan počinka i primoravati ljude da prezru Božji zakon, prijepis Njegova karaktera. Mada nedužni i neokaljani prijestupom, Božji će sluge biti izloženi ponižavanju i zlostavljanju onih koji će, nadahnuti od sotone, biti puni zavisti i vjerskog zanesenjaštva.

“Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše

otkako je ljudi pa do toga vremena.”

– Daniel 12:1.

Vjerske vlasti, koje tvrde da su povezane s nebom i da imaju osobine janjeta, pokazat će svojim postupcima da im je srce kao u zmaja i da ih sotona potiče i vodi. Dolazi vrijeme kad će Božji narod osjetiti ruku progona samo zato što svetkuje sedmi dan. Sotona je naveo ljude da promijene subotu, nadajući se da će tako ostvariti svoj cilj – osujetiti Božje planove. On se trudio da ljudske zakone u svijetu uzdigne iznad Božjih. Čovjek bezakonja, za koga je prorečeno: “Pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon” (Danijel 7:15), i koji je uvijek progonio Božji narod, proglasit će zakon o prinudnom svetkovanju prvog dana u tjednu – nedjelje. Ali Božji se narod mora čvrsto držati Božjeg zakona, Gospod će se zauzeti za njega i jasno pokazati da je On Bog nad bogovima.

Ostatak Božjeg naroda bit će izložen teškim kušnjama i nevoljama. Oni koji vrše Božje zapovijedi i Isusovu vjeru osjetit će gnjev zmaja i njegove vojske. Sotona ubraja cijeli svijet u svoje podanika. On je zadobio vlast nad palim crkvama; ali, postoji jedna mala grupa vjernika koji ne priznaju njegovu vlast. Kad bi njih mogao zbrisati sa zemlje, njegova bi pobjeda bila potpuna. Kao što je nekada navodio neznabožačke narode da napadaju Izrael, sotona će tako i u bliskoj budućnosti poticati sile zla da unište Božji narod. Od svakog će se pojedinca tražiti da se pokori ljudskim odredbama, kršeći time Božji zakon. One koji budu ostali vjerni Bogu i dužnosti, izdavat će “i roditelji, braća, rođaci i prijatelji”. (Luka 21:16)

“I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije s ostalim sjemenom njezinim koje drži zapovijedi Božje i ima svjedočanstvo Isusa Krista.” (Otkrivenje 12:17)

U bliskoj budućnosti, pošto se protestantske crkve sjedine sa svijetom i s papskom silom protiv onih koji drže Božje zapovijedi, mi ćemo vidjeti kako se ispunjavaju ove riječi. Onaj isti duh koji je u prošlosti poticao papiste, navodit će i protestante da zauzmu isto stajalište prema onima koji budu htjeli ostati vjerni Bogu.

Crkva i država pripremaju se sada za budući sukob. Protestanti prikriveno rade na tome da uvedu nedjelju, kao što su to nekad radili i rimokatolici. Po cijeloj zemlji papstvo podiže svoje veličanstvene i goleme građevine u čijim će se tajnim skrovištima ponoviti njegova ranija progonstva. Osim toga, naveliko se priprema put za pokazivanje lažnih čuda kojima će sotona nastojati da prevari, ako bude moguće, čak i izabrane.

Dekret koji će biti izdan protiv Božjeg naroda bit će sličan onom što je u Esterino vrijeme Ahasver izdao protiv Židova. Perzijski edikt proizašao je iz pakosti Hamana prema Mardokaju, ne zato što mu je Mardokaj učinio neko zlo, nego zato što je odbio da mu odaje štovanje koje pripada samo Bogu. Kraljeva je odluka protiv Židova bila isposlovana lažnim prikazivanjem izabranog naroda. Sotona je poticao taj plan s namjerom da se uklone sa zemlje oni koji su u sebi čuvali spoznaju o istinitom Bogu. Ali, njegove je namjere spriječila jedna sila koja vlada nad sinovima čovječjim. Radi zaštite Božjeg naroda bili su poslani anđeli koji su nenadmašni u snazi, i zle su se namjere njihovih neprijatelja sručile na glave njima samima. Protestantski svijet u maloj zajednici onih koji svetkuju subotu gleda jednog Mardokaja na vratima. Njihov karakter i život u kojima se zrcali štovanje prema Božjem zakonu, predstavlja stalni ukor za one koji su odbacili Gospodnji strah i bacili pod noge Njegovu subotu. Nepoželjan gost koji narušava njihov mir pod svaku cijenu mora biti uklonjen.

Onaj isti majstorski duh koji je u prošlim stoljećima protiv vjernih kovao urote, još se i danas trudi da one koji se boje Boga i vrše Njegov zakon skloni sa zemlje. Sotona teži da izazove ogorčenje protiv ove ponizne manjine koja dosljedno odbija prihvatiti popularne običaje i tradicije. Ljudi na položajima i uglednici pridružit će se bezakonicima i neuglednima da bi se zajedno s njima borili protiv Božjeg naroda. Bogatstvo, sposobnosti i obrazovanje udružit će se da bi se taj narod izložio preziru. Upravitelji, propovjednici i članovi crkava udružit će se da bi ga progonili. Nastojat će potkopati njegovu vjeru perom i riječju, hvalisanjem, prijetnjama i podrugivanjem. Lažnim prikazima i Ijutitim pozivima oni će poticati narodne strasti. Kako se protiv branitelja subote neće moći pozvati na “tako kaže Biblija”, oni će, da bi nadoknadili ovaj nedostatak, pribjeći pritisku. Da bi osigurali svoju popularnost i zaštitu, zakonodavci će udovoljiti traženju da se izda nedjeljni zakon. Oni koji se boje Boga ne mogu prihvatiti odredbu koja narušava jedan propis iz deset zapovijedi. Na tom će bojištu doći do posljedne velike borbe između istine i zablude. Ali, mi nismo ostavljeni u neznanju glede ishoda ovog sukoba. Sada, kao i u danima Mardokaja, Gospod će obraniti istinu i svoj narod.

Ovim dekretom, kojim će se silom nametnuti papski zakon, prekršivši time Božji zakon, američka će se nacija potpuno odreći pravednosti. Kad protestantizam pruži svoju ruku preko ponora da bi se povezao s rimskom silom, kad ona posegne preko ponora da bi se povezala sa spiritizmom, kad pod utjecajem ovog trojnog saveza SAD, kao protestantska i republikanska zemlja, odbaci svako načelo svog ustava i kad ona počne s pripremama za širenje papskih laži i obmana – tada trebamo znati da je došlo vrijeme za sotonin čudesni rad i da se bliži kraj.

Kao što je približavanje rimske vojske za učenike bio znak da predstoji propast Jeruzalema, tako će i ovaj otpad biti za nas znak da je dostignuta granica Božjeg strpljenja, da su Sjedinjene američke države napunile mjeru nepravde i da se anđeo milosti sprema otići da se više nikada ne vrati. Tada će Božji narod zapasti u nevolje i muke koje su proroci opisivali kao “vrijeme muke Jakovljeve”. Vapaji progonjenih vjernika dopirat će do neba. Kao što je Abelova krv vikala sa zemlje, tako će i glasovi mučenika vikati k Bogu iz planinskih pećina i ispod samostanskih svodova: “Dokle ćeš, sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?” (Otkrivenje 6:10)

KADA SE ZATVORE VRATA MILOSTI

Kad se objavljivanje treće anđeoske poruke završi, Krist se u svojoj milosti više neće zalagati za nepokajane stanovnike ove zemlje. Božji je narod završio svoje djelo… Tada Krist prestaje sa svojim posredovanjem u nebeskoj svetinji. On podiže svoje ruke i glasno izgovara: “Svrši se!”, i dok sve vojske anđela polažu svoje krune, On svečano izjavljuje:             “Neka

nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se nečisti i dalje onečišćuje; neka pravednik i dalje živi pravedno; neka se sveti i dalje posvećuje!” (Otkrivenje 22:11) Slučaj svakog pojedinca neopozivo je odlučen za život ili za smrt. Krist je za svoj narod završio djelo pomirenja i izbrisao sve njihove grijehe. “A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima” dat će se nasljednicima spasenja, i Isus će vladati kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.

Kad On napusti svetinju, zemaljske će stanovnike pokriti tama. U to će strašno vrijeme pravednici morati živjeti bez posrednika pred svetim Bogom. Sila koja još uvijek zadržava bezbožnike, tada će se povući i sotona će imati potpunu vlast nad onima koji neopozivo ostanu nepokajani. Božja strpljivost, tako dugo zloupotrebljavana, približila se kraju. Svijet je odbacio Njegovu milost, prezreo Njegovu ljubav i pogazio                 Njegov zakon. Nepokajani su prekoračili granicu vremena milosti koje im je bilo dano. Božji Duh, kome su se tako uporno protivili, napokon se od njih povukao. Nezaštićeni Božjom milošću, potpuno su prepušteni zlom neprijatelju. Tada će sotona stanovnike ove zemlje gurnuti u posljednju veliku nevolju.

Čim Božji anđeli prestanu obuzdavati strašne oluje ljudskih strasti, bit će pušteni svi elementi sukoba. Cijeli će svijet biti zahvaćen propašću strašnijom od one koja je u staro doba snašla Jeruzalem.

Kad se Božja prisutnost konačno povukla iz židovskog naroda, ni svećenici ni narod to nisu znali, lako pod sotoninom vlašću i prožeti najstrašnijim i najodvratnijim strastima, oni su još uvijek sebe smatrali Božjim izabranicima. Služba je u hramu i dalje obavljana; na njegovim oskvrnutim oltarima prinošene su žrtve i svaki je dan prizivan Božji blagoslov na narod koji je nosio krivnju za krv Božjeg ljubljenog Sina i nastavio ubijati Njegove sluge i apostole. Isto tako i kada bude izrečena neopoziva odluka u nebeskoj svetinji, i kad sudbina ovog svijeta bude zapečaćena za vječna vremena, stanovnici zemlje o tome neće ništa znati. Oni od kojih će se tada Božji Duh neopozivo povući nastavit će održavati vjerske obrede i formalnosti, a sotonska revnost, kojom će ih knez zla nadahnuti kako bi izvršili njegove paklene namjere, nalikovat će na pravu revnost za Boga.

Bog će pohoditi svojim kaznama one koji teže tlačenju i uništenju Njegovog naroda. Božja duga strpljivost s nepokajanima osmjelila je ljude u prijestupu; ali njihova kazna, iako tako dugo odgađana, neće zato biti ništa manje sigurna i strašna. “Da, kao na gori Perasimu, Jahve će ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.” (Izaija 28:21) Našem Bogu, punom milosrđa i dobrote, kažnjavanje je nešto strano i tuđe. “Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove” (Ezekiel 33:11) Gospod je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama.” On “podnosi opačinu, grijeh i prijestup”, ali ipak “krivca nekažnjena ne ostavlja.” (2. Mojsijeva 34:6,7) “Gospodin je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca.” (Nahum 1:3) Strašnim potezima u pravdi On će obraniti autoritet svog pogaženog zakona. Žestina odmazde koja čeka prestupnike može se naslutiti iz same činjenice što Bog tako dugo odlaže da izvrši svoj sud. Narod, s kojim On ima toliko strpljivosti i ne kažnjava ga sve dok ne prevrši mjeru svoje nepravde i bezakonja, morat će napokon ispiti čašu Božjeg gnjeva.

‘Koje bijahu pripravne, uđoše s njim…

te se zatvoriše vrata.” – Matej 25:10.

Kad Krist prestane sa svojim posredovanjem u nebeskoj svetinji, Božji gnjev, nepomiješan s milošću, gnjev kojim Treći anđeo prijeti onima koji se klanjaju zvijeri i njenome kipu i primaju njen žig (Otkrivenje 14:9,10), izlit će se na nepokajane stanovnike ovog svijeta. Ljuta zla, koja su snašla Egipat kad je Bog namjeravao osloboditi Izrael, po svom su karakteru slična onim još strašnijim i još žešćim kaznama koje će se sručiti na svijet prije konačnog oslobođenja Božjeg naroda.

Opisujući ta strašna mučenja, pisac Otkrivenja kaže: “…i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijeri i koji se klanjaju njezinu kipu.” I more “postade kao ’krv’ mrtvaca, te uginu svako živo biće u moru. A treći anđeo izli svoju čašu u ‘rijeke’ i izvore voda, ‘i oni postadoše kao krv’”. Ma kako da su ovi udarci strašni i jezivi, ipak su kazne koje će Bog pustiti potpuno opravdane. Božji anđeo naglašava: “Pravedan si, o koji jesi i koji bijaše, o Svece, što si ih udario tim kaznama, budući da su prolili krv svetih i proroka. Sad im daješ ’da piju krv’; to su zaslužili!” (Otkrivenje 16:3-6.) Zato što su Božji, narod osudili na smrt, njima se potpuno opravdano može pripisati krivnja za njihovu krv, kao da su je i prolili svojim rukama. Na isti je način Krist Židove svoga vremena proglasio krivcima za svu krv svetih koja je prolivena od Abelovih dana, jer su imali isti duh i bili spremni na isto djelo kao i oni koji su ubijali proroke.

U zlu koje će poslije ovoga doći, suncu će biti dana takva moć “da pali ljude vatrom.” I ljudi su gorjeli u velikoj žegi. (Otkrivenje 16:8,9) Proroci ovako opisuju stanje zemlje u to strašno doba:

“Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito…” “…svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih.” “Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer nema paše… jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.” (Joel 1:10-12, 17-20) “I pjesme će crkvene biti ridanje a onaj dan, govori Gospodin, bit će mnoštvo mrtvih tjelesa, koja će se svuda pobacati mučeći.” (Amos 8:3)

Sve kazne, koje su ljude snalazile i koje će ih snaći prije svršetka vremena milosti, pomiješene su s milošću. Pozivajući se na svoju krv prolivenu za grešnike, Krist ih još uvijek štiti da ne prime punu mjeru kazne za svoju krivnju, ali u tim posljednjim kaznama Božji će se gnjev izliti nepomiješan s milošću.

U taj će dan mnogi čežnjivo tražiti zaštitu božanske milosti koju su tako dugo prezirali. “Evo, dani dolaze – riječ je Jahve Gospoda – kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.

Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se istući riječ Jahvinu, ali je neće naći.” (Amos 8:11,12)

Božji narod neće biti pošteđen stradanja; ali, iako će biti gonjen i tlačen, iako će oskudjevati i patiti zbog nedostatka hrane, ipak neće biti ostavljen da propadne.

OSLOBOĐENJE BOŽJEG NARODA

U borbi Božjeg naroda sa zlim silama, najtamniji će biti čas koji prethodi konačnom oslobođenju. Ali nitko tko se uzda u Boga ne treba se bojati, jer će On, kad naiđe “gnjev nasilnički kao poplava”, svojoj crkvi biti “skrovište od pljuska”. (Izaija 25:4)

Samo je pravednicima u taj dan obećano oslobođenje. “Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: Tko će od nas opstati pred ognjem zatomim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?’ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne prima mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.” (Izaija 33:14-16)

Gospod             govori svojim vjernima: “Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg ogriješiše.” (Izaija 26:20,21)

U viziji velikog sudnjeg dana, nadahnuti su Gospodnji vjesnici donekle nazreli užas onih koji se nisu pripremili da u miru izađu pred Gospoda.

“Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene…” “jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni.” “Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara.” (Izaija 24:1,5,6,8)

“Oholost ljudska skršit će se, i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini – u dan onaj, i kumiri će netragom nestati… U onaj dan: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.” (Izaija 2:17-20)

O tim vremenima, kad će se gordost čovječja pognuti, Jeremija svjedoči: “Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.” “Jao, jer velik je dan ovaj, slična mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ će se izbaviti iz nje.” (Jeremija 4:23-26; 30:7)

Dan gnjeva za Božje neprijatelje u isto je vrijeme za Njegovu crkvu dan konačnog oslobođenja. Prorok kaže: “Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” “I uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče.” (Izaija 35:3,4; 25:8)

I tada je prorok ugledao Gospoda slave kako silazi s neba, sa svim svetim anđelima, da između naroda skupi ostatak crkve, i čuo kako oni koji Ga čekaju složno kliču:

“Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25:9)

Pred Njegovom su pojavom “sva lica izobličena i problijedila.” (Jeremija 30:6) One koji su odbacili Božju milost obuzima strah vječnog očaja. “Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.” (Nahum 2:10) Pravednici dršćući uzvikuju: “Tko može opstati?” (Otkrivenje 6:17) Prestaje pjevanje anđela i neko vrijeme vlada

zastrašujuća šutnja. Tada odjekuje glas Spasitelja koji svojima govori: “Dosta ti je moja milost.” Lica su pravednika ozarena, radost ispunjava svako srce a anđeli, približavajući se sve više zemlji, još više podižu svoj glas i ponovno pjevaju.

Kralj nad kraljevima silazi niz oblake zaogrnut plamenom. Nebesa se savijaju kao svitak, zemlja pred Njim drhti, a svaka se planina i svaki otok pokreće sa svog mjesta. “Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu.” (Psalam 50:3,4)

“Zemaljski kraljevi, velikaši, vojskovođe, bogataši, mogućnici, svi – robovi i slobodni – sakriše se po špiljama i gorskim pećinama, govoreći gorama i pećinama: ’Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Janjetova, jer dođe veliki dan gnjeva njegova i tko može opstati?’” (Otkrivenje 6:15-17)

Podrugljivo dobacivanje je prestalo. Ušutjele su usne koje su govorile laž. Umuknula je zveka oružja i ratna buka “u graji i odijelo u krv umrljano.” (Izaija 9:5) Ništa se ne čuje osim glasa molitve, plača i naricanja. S usana onih koji su se malo prije rugali, otima se uzvik: “Jer dođe veliki dan gnjeva njegova i tko može opstati?” Nepokajani preklinju da na njih padnu gorske stijene i da ih sakriju od lica Onoga koga su prezreli i odbacili.

Usred ljuljanja zemlje, sijevanja munja i tutnjave gromova, glas Božjeg Sina pozvat će svete koji počivaju. On će pogledati prema grobovima pravednika i zatim, podižući svoje ruke prema nebu, uzviknuti:                 “Probudite ■ se,

probudite se, probudite se vi koji spavate u prahu, ustanite!” Po svim krajevima zemlje, gdje je ikada bilo ljudi, mrtvi će čuti ovaj glas, i oni koji ga budu čuli oživjet će. Cijela zemlja odzvanja od koraka nebrojenog mnoštva svih nacionalnosti, naraštaja, jezika i naroda.

Ovjenčani besmrtnom slavom, oni dolaze iz tamnice smrti i kliču: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti,  tvoj žalac?”

(1 .Korinćanima 15:55) Uskrsnuli sveti, zajedno sa živim pravednicima, sjedinjuju svoje glasove u dug i radostan poklik pobjede.

Živi će pravednici “u jedanput, u trenuću oka” biti preobraženi. Na Božji će glas biti proslavljeni, postat će besmrtni i zajedno s uskrslim svetima uznijet će se u zrak u susret svome Gospodu. Anđeli skupljaju “izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.” (Matej 24:31) Sveti anđeli donose malu djecu u naručje njihovim majkama. Prijatelji i rođaci, koje je smrt dugo rastavljala, opet se sastaju da se više nikada ne rastanu, i uz pjesme radosti zajedno se uznose u sveti grad.

Pred otkupljenima je sveti grad. Isus širom otvara njegova biserna vrata i svi oni koji su primili i održali svetu istinu ulaze unutra. Oni će tu ugledati Božji raj, Adamovu domovinu u vrijeme njegove nevinosti. Tada će čuti glas, umilniji od svake glazbe koju je ikada čulo uho smrtnika: “Vaša je borba završena.” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25:34)

“Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim

zovom, s glasom arkanđeia i sa zvukom trube

Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti

umrli U Kristu.” – 1. Solunjanima 4:16.

Na taj se način najzad ispunjava Spasiteljeva molitva za sve njegove učenike: “Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.” (Ivan 17:24) “Bez grijeha i bez mane, pred slavom svojom u radosti.” (Juda 24) Krist predstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju, izjavljujući: “Evo, ja i djeca koju mi je dao Gospod.” (Izaija 8:18) “One koje si mi dao sačuvah.” (Ivan 17:12) Čudesne li ljubavi koja otkupljuje i spašava! Kakvog li blaženstva onog časa kada vječni Otac, promatrajući otkupljene, u čovjeku opet ugleda svoju sliku i obličje; nesklad grijeha je izbrisan, njegovo prokletstvo otkupljeno i ljudska je priroda ponovo usklađena s božanskom.

Nasljednici Božjih obećanja dolaze iz bijednih potkrovlja i siromašnih kućeraka, iz zatvorskih ćelija i s gubilišta, iz planina i pustinja, iz zemunica i morskih pećina. Oni su na ovoj zemlji najčešće “u sirotinji, u nevolji, u sramoti.” Milijuni odlaze u grob pod bremenom ozloglašenosti i sramote zato što oaiučno odbijaju udovoljiti varljivim sotonskim zahtjevima. “Sinovi ljudski” proglašavaju ih najgorim zločincima. Ali, konačni “je Bog Sudac.” (Psalam 50:6) Ruše se presude izrečene na zemlji.

“Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti.” (Izaija 25:8) “Oni će se zvati ‘Sveti narod’, ‘Otkupljenici Jahvini’.” (Izaija 61:3)

On je odredio da im se da “vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto duha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.” (Izaija 61:3) Oni nisu više nejaki, ucviljeni, rasijani i potlačeni. Oni će odsada zauvijek biti s Gospodom. Oni stoje pred prijestoljem, obučeni u skupocjenije haljine od onih koje su nosili najcjenjeniji ljudi na zemlji. Okrunjeni su krunom slave koja nikada nije bila stavljena na čela zemaljskih kraljeva. Dani bola i plača zauvijek su prošli. Kralj slave otro je suze sa svakog lica; uklonjen je svaki uzrok bola i brige. Okruženi lelujavim palminim granama, skladno pjevaju milozvučne pjesme zahvalnosti. Glas za glasom prihvaća melodiju, sve dok čitavim              nebeskim svodom ne           odjekne hvalospjev: “Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!” A svi nebeski stanovnici odgovaraju:                “Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast i moć i snaga našem Bogu u vijeke vjekova! Amen.” (Otkrivenje 7:10,12)

TISUĆGODIŠNJE KRALJEVSTVO

Proričući sotonino izgnanstvo, kao i stanje pustoši i kaosa u kojem će se tada zemlja nalaziti, pisac Otkrivenja za to stanje kaže da će trajati tisuću godina. Opisujući prizore koji će uslijediti nakon drugog Kristova dolaska i uništenja nepokajanih, prorok nastavlja: “Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. On uhvati zmaja, staru zmiju i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zaključa i zapečati, da više ne zavodi naroda dok se ne navrši tisuću godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Otkrivenje 20:1-3)

Da izraz “bezdan” označava zemlju u stanju pustoši i tame, jasno se vidi iz drugih mjesta u Svetom Pismu. Glede stanja zemlje “u početku”, biblijski zapis kaže da “zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom.” (I.Mojsijeva 1:2) Proročanstvo najavljuje da će se zemlja, bar djelomično, vratiti u takvo stanje. Gledajući u viziji veliki Božji dan, prorok Jeremija kaže: “Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.” (Jeremija 4:23-26)

Tu će tisuću godina biti boravište sotone i njegovih zlih anđela. Ograničen samo na zemlju, on neće imati               pristupa na druge svjetove da                  bi kušao i uznemiravao one koji nikada nisu pali. U tom je smislu on i svezan; nema više nad kim izražavati svoju moć. Njegovna jedina vjekovna radost da vara i upropašćuje ljude, potpuno mu je onemogućena.

Tisuću će godina sotona, lutajući opustošenom zemljom, morati gledati posljedice svoje pobune protiv Božjeg zakona. Cijelo to vrijeme on će strašno patiti. Neprekidna aktivnost od samog njegovog pada nije mu ostavljala vremena za razmišljanje, ali sada, lišen svoje moći, ostavljen je da razmišlja o svemu što je počinio       otkako se                 prvi put pobunio protiv nebeske vladavine, te da sa strahom i drhtanjem gleda u strašnu budućnost kada će morati ispaštati za sve zlo što je počinio i za sve grijehe na koje je druge naveo.

Tijekom ovih tisuću godina, između prvog i drugog uskrsnuća, sudit će se nepokajanima. Apostol Pavao ukazuje na ovaj sud kao na događaj koji treba uslijediti poslije Kristovog drugog dolaska. “Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin!             On će       osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca.” (1 .Korinćanima 4:5) Danijel kaže da će se, kad dođe Onaj koji je od iskona, sud predati “Svecima Svevišnjega”.                  (Danijel 7:22) U to će vrijeme pravednici vladati kao kraljevi i svećenici Bogu i Kristu. Ivan u Otkrivenju kaže: “Zatim opazih prijestolja, i onima što sjedoše na njih bi dana vlast da sude.” Oni “će biti svećenici Božji i Kristovi i s njima će                 kraljevati tisuću godina.” (Otkrivenje 20:4,6) U to će vrijeme, kako je prorekao i Pavao, “sveti suditi svijetu”. (1 .Korinćanima 6:2) Zajedno s Kristom, oni će suditi nepokajanima, uspoređujući njihova djela s Biblijom kao zakonikom i donoseći odluku o svakom pojedincu prema njegovim djelima učinjenim u ovom životu. Kazna koju će tada nepokajani morati primiti bit će odmjerena prema njihovim djelima i uz njihovo ime upisana u knjigu smrti.

Krist i Njegov narod sudit će i sotoni i njegovim zlim anđelima. “Ne znate li”, naglašava Pavao, “da ćemo suditi anđelima!”

(1.Korinćanima 6:3) I Juda u svojoj poslanici također ističe da Gospod čuva “za sud velikoga Dana anđele koji nisu sačuvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boravište…” (Juda 6)

Po isteku ovih tisuću godina bit će drugo uskrsnuće. Tada će nepokajani ustati iz svojih grobova i pojavit će se pred Bogom “da na njima izvrši sud davno napisan.” (Psalam 149:9)

I pisac Otkrivenja, nakon što je opisao uskrsnuće pravednika, kaže: “Ostali mrtvaci ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina.” (Otkrivenje 20:5) A Izaija o sudbini nepokajanih kaže: “Bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnici i nakon mnogih dana kažnjeni.” (Izaija 24:22) Po isteku tisuću godina Krist se, praćen mnoštvom otkupljenih i tisućama svetih anđela, ponovno vraća na zemlju. Čim se spusti u svojoj neopisivoj veličanstvenosti, On će pozvati sve mrtve, koji su u grob otišli nepokajani, da čuju svoju konačnu presudu.

Sad se sotona priprema za posljednju i odlučujuću bitku za prevlast… On se dogovara sa svojim anđelima… Svi se odmah počinju pripremati za borbu. Vješti stručnjaci izrađuju oružje i konstruiraju sve moguće ratne sprave. Vojskovođe, slavni i poznati po svojim uspjesima, razvrstavaju ovu golemu masu u odgovarajuće vojne formacije.

Najzad se izdaje zapovijed za pokret i bezbrojno mnoštvo kreće naprijed… Sotona, najsilniji ratnik, vodi prethodnicu, a njegovi anđeli sve te snage učvršćuju za posljednju bitku… Na Kristovu zapovijed zatvaraju se vrata novog Jeruzalema, a sotonine vojske, opkoljavajući grad, spremaju se za juriš. Krist se tada svojim neprijateljima ponovno pokazuje… Pred uzdrhtalim mnoštvom pojavljuju se posljednji prizori Isusova stradanja: strpljivi Mučenik korača prema Golgoti; Gospodar neba visi na križu; obijesni svećenici i zluradi ološ rugaju se Njegovoj smrtnoj borbi, a natprirodna tama i potres – odvaljene stijene i otvoreni grobovi, označavaju trenutak kada je izdahnuo Iskupitelj svijeta.

Ovi se strašni prizori pojavljuju upravo onako kakvi su u stvarnosti i bili. Sotona, njegovi anđeli i njegovi podanici nemaju snage skrenuti pogled s ove strašne slike koja tako vjerno prikazuje njihove postupke. Svatko se prisjeća uloge koju je odigrao. Herod, koji je naredio da se pobiju nevina betlehemska djeca da bi na taj način ubio i Izraelovog Kralja; podla i pokvarena Herodijada čiju dušu tereti krivnja za smrt Ivana Krstitelja; Pilat, nemoćan rob okolnosti; svećenici, starješine i pomahnitala masa onih koji su vikali: “Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu!” (Matej 27:25) – svi oni sada uviđaju strahotu svoje krivnje.

Sada je svima jasno da plaća za grijeh nije nezavisnost i vječni život, nego ropstvo, propast i smrt. Nepokajani uviđaju što su proigrali svojim životom stalne pobune protiv Boga. Oni su prezreli vječnu “i od svega pretežniju slavu” kada im je bila ponuđena, a kako li im sada izgleda poželjna! “Sve ovo”, zapomažu izgubljeni, “mogli smo imati i mi, ali smo sve to vlastitim izborom odbacili. Nečuvene li zaluđenosti! Vječni mir, sreću i čast, zamijenili smo za slabost, sramotu i očaj.” Svi uviđaju da je potpuno opravdano njihovo isključenje iz neba.

Od Boga s neba počinje silaziti oganj. Zemlja se raspada. Oružje, skriveno u njenim dubinama, izbacuje se na površinu. Iz nastalih, zjapećih ponora, plamen koji sve proždire izbija na sve strane. Počinju gorjeti i same stijene. Došao je dan “poput peći užaren” (Malahija 4:1) Zemljini se elementi rastapaju od strašne usijanosti, a zemlju i sve što je na njoj proždire plamen. (2. Petrova 3:10) Površina zemlje izgleda kao da se pretvara u rastopljenu masu – u beskrajno, zakuhalo ognjeno more. Vrijeme je suda i propasti bezbožnih ljudi – “jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.” (Izaija 34:8)

Nepokajani napokon primaju svoju plaću na zemlji. (Priče 11:31) Oni će biti “kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve r id Vojskama”. (Malahija 4:1) Neki će u trenutku biti uništeni, a neki će se danima n učiti. Svi će biti kažnjeni po svojim djelima.

Vatrom koja proždire nepokajane, zemlja će p novno biti očišćena. Svaki trag prokletstva bit ći izbrisan. Nikakav plamen vječnog pakla neće okupljene podsjećati na strašne posljedice crijeha. Puna kazna za kršenje Božjeg zakona bit će primijenjena i time će biti zadovoljena pravda. Promatrajući sve to, i nebo i zemlja priznat će i potvrditi Božju pravednost.

“On uhvati Zmaja, staru zmiju – a

sotona – i sveza ga za tisuću

– Otkrivenje 20:2.

to je đavao i godina…”

VIZIJE BUDUĆE SLAVE

U najtamnijim danima svoje duge borbe protiv zla, Božja je crkva dobila otkriće o vječnom Božjem cilju. Njegovom je narodu bilo omogućeno da preko sadašnjih kušnji baci pogled na buduće pobjede koje će uslijediti po završetku          borbe,     kada otkupljeni     naslijede obećanu zemlju. Te vizije buduće slave, prizori koje je naslikala Božja ruka, trebaju biti dragi Njegovoj crkvi danas, kada se vjekovna borba bliži kraju i kada se uskoro treba u potpunosti ostvariti obećani blagoslov.

Proroci              davnih     vremena objavili su crkvi mnoge utješne vijesti. Bog je Izaiji stavio u dužnost: “Tješite, tješite moj narod.” (Izaija 40:1) Uz tu su dužnost dana i divna viđenja koja su stoljećima za vjernike               predstavljala          nadu i radost. Prezreni od ljudi, progonjeni i napušteni, Božja su se djeca održavala zahvaljujući Njegovim pouzdanim obećanjima. Vjerom su očekivali vrijeme kad će se ispuniti obećanja dana Njegovoj crkvi: “…učinit ću te vječnim ponosom,           radošću od              koljena do koljena.”

(Izaija 60:15)

Na crkvu koja se bori često nailaze patnje i tegobe, jer ona bez teških sukoba neće izboriti pobjedu. “Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje” – to im je zajednička sudbina; međutim, ni jedan od onih koji se pouzdaju u oslobodilačku silu Svemoćnoga, neće biti savladan.

“Sada ovako govori Jahve, koji te je stvorio, Jakove, koji te je sazdao, Izraele: ’Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj… Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.’” (Izaija 43:1-4)

Bog rado prašta. On nas, zahvaljujući zaslugama Isusa, našeg raspetog i uskrslog Gospoda, potpuno prima. Izaija je čuo kako Gospod govori svojim izabranicima: “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” “I znat ćeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.” (Izaija 43:25; 60:16)

“Sramotu ću svog naroda na svoj zemlji skinuti”, izjavljuje prorok. “Oni će se zvati ‘Sveti narod’, ’Otkupljenici Jahvini'”. Obećao je da će im dati “vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto duha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će    ih Hrastovima        pravde,

Nasadom Jahvinim – na slavu njegovu.” (Izaija 25:8; 62:12; 61:3)

Prorok je vidio one koji su pobijedili grijeh i grob kako su sretni u prisutnosti svoga Tvorca, razgovarajući s             Njim kao                  što je u                  početku čovjek razgovarao s Bogom.

“Veselite se i dovijeka kličite”, kaže im Gospod, “zbog onoga što ja stvaram; jer evo od Jeruzalema          stvaram klicanje, od              naroda njegova radost. I klicat ću  nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja.” “I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ Narodu što živi ondje krivnja će se              oprostiti.”                (Izaija

65:18,19; 33:24)

Kad je prorok ugledao spašene, oslobođene od grijeha i bez ikakvih znakova prokletstva u Božjem gradu, ushićeno je uskliknuo: “Radujte se, radujte se s njime, svi koji ste nekada nad njim tugovali!”

“Više se neće slušati o nasilju u tvojoj zemlji, ni o pustošenju i razaranju na tvojem području. Zidine ćeš svoje nazvati Spasom, Slavom svoja vrata.

Neće ti više sunce biti svjetlost danju, nit će ti svjetlit mjesečina, nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo, i tvoj će Bog biti tvoj sjaj. Sunce tvoje neće više zalaziti, nit će ti mjesec pomrčati, jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo, i okončat će se dani tvoje žalosti. Svi u tvom narodu bit će pravednici, i posjedovat će zemlju dovijeka.” (Izaija 66:10; 60:18-21)

Prorok je čuo pjesmu i glazbu kakvu smrtno uho, osim u Božjim viđenjima, nikada nije čulo. “…otkupljenici Jahvini doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.” (Izaija 35:10)

Otkupljeni će se na obnovljenoj zemlji baviti raznim poslovima, uživajući u zadovoljstvima koja su u početku imali Adam i Eva. U vrtovima i poljima živjet će rajskim životom.

Razvit će se svaka sposobnost, povećati svaka snaga. Ostvarit će se najveći pothvati, ispunit će se najuzvišenije težnje i najljepše želje. Uvijek će postojati nove visine na koje se treba popeti, nova čuda kojima se treba diviti, nove istine koje treba razumjeti i predmeti koje treba proučavati tako da će se sile tijela, duha i duše sve više razvijati.

Proroci, kojima su ovi veličanstveni prizori otkrivani, nastojali su u potpunosti shvatiti njihovo značenje. Oni “su spasenje istraživali i ispitivali… Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov Duh – koji bijaše u njima – kad je unaprijed navješćivao… bijaše im objavljeno da nisu za same sebe, nego za vas iznijeli ono što su vama sada, uz pomoć Svetoga Duha što je poslan s neba, objavili proroci.” (1. Petrova 1:10-12.)

Mi se nalazimo pred samim ispunjenjem ovih proročanstava i sudjelovat ćemo u veličanstvenim završnim trenucima svih opisanih događaja na koje su Božja djeca čekala i koji su bili predmet njihovih molitava i čežnji od onoga dana kada su naši praroditelji izašli iz Edena,

Kao putnici, mi se još uvijek nalazimo usred sjenki i vrtloga zemaljske djelatnosti. Ali Spasitelj će se uskoro pojaviti i donijeti oslobođenje i odmor. Držimo se hrabro, vjerujući u buduće blagoslove koje je opisala Božja ruka. Onaj koji je umro za grijehe svijeta, široko otvara vrata raja svima koji u Njega vjeruju. Ubrzo će bitka biti završena i zadobijena pobjeda. Uskoro ćemo vidjeti Onoga u kome su usredotočene sve naše nade na vječni život. U Njegovoj će prisutnosti sve nevolje i patnje ovoga života postati potpuno beznačajne. “Prijašnje se neće više spominjati, niti će vam na um dolaziti.” “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer; Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći, neće zakasniti.” (Izaija 65:17; Hebrejima 10:35-37)

Podižite stalno svoj pogled gore i neka vaša vjera bude sve jača i jača. Neka vas ta vjera vodi onim uskim putem koji kroz vrata Božjeg grada vodi u beskrajnu slavnu budućnost, u slavu koja tamo očekuje otkupljene. “Prema tome,           strpite     se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ranu i kasnu kišu. Strpite se i vi i učvrstite       svoja        srca,         jer je        blizu                  dolazak Gospodnji!” (Jakov 5:7,8)

Spašeni narod neće poznavati drugi zakon osim nebeskog zakona. Svi će biti sretna i složna obitelj, obučeni u haljine slave i hvale. Nad tim će prizorom zapjevati jutarnje zvijezde i svi će Božji sinovi radosno klicati, a Bog i Krist zajedno će objaviti: “Neće više biti grijeha, i smrti neće biti više.”

“Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim – govori Jahve.” “Otkrit će se tada Slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti.” “Učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” “U onaj dan, Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda.” (Izaija 66:23;   40:5;

61:11; 28:5)

U Bibliji se nasljedstvo spašenih naziva domovinom. (Hebrejima 11:14-16) Tamo će nebeski Pastir voditi svoje stado na izvore žive vode. Drvo života davat će rod svakoga mjeseca, a njegovo će lišće služiti narodu na zdravlje. Tamo se nalaze potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, uz koje lelujavo drveće baca svoje ugodne sjene na staze pripremljene za Gospodnje otkupljenike. Tamo se prostrane ravnice postepeno i blago nastavljaju u divne brežuljke, a Božje gore uzdižu svoje uzvišene vrhove. Na ovim tihim ravnicama, pokraj ovih potoka i rijeka s vječno živom vodom, Božji narod, koji je na ovome svijetu tako dugo bio samo došljak i putnik u prolazu, naći će svoj dom.

“Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.” “Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa… izabranici moji dugo će uživati plodove svojih ruku.” (Izaija 32:18; 65:21,22)

“Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem,… a djetešce njih će vodit.” “Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svetoj gori mojoj”, govori Gospod. (Izaija 11:6,9)

U nebeskoj atmosferi ne može postojati bol i patnja. Tamo neće biti suza, ni pogrebnih povorki, niti bilo kakvog znaka žalosti.

“Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21:4)

Tu je novi Jeruzalem, slavna prijestolnica nove zemlje, “kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.” (Izaija 62:3) “Njegov sjaj bijaše                  sličan       dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu.” “Narodi će hoditi u njegovu svjetlu, zemaljski će kraljevi donijeti u nj svoju raskoš.” (Otkrivenje 21:11,24) “I klicat ću nad Jeruzalemom”, kaže Gospod, “radovat se nad svojim narodom,” (Izaija 65:19.) “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima.” (Otkrivenje 21:3)

U Božjem gradu “noći neće biti”. Nitko neće osjećati potrebu za počinkom. U vršenju Božje volje i slavljenju Njegova imena neće biti umora. Neprestano ćemo osjećati životnu svježinu jutra koja nikada neće prestati. “Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22:5) Svjetlost sunca bit će neutralizirana blistavim zracima božanske slave čiji odsjaj, iako neusporedivo nadmašuje sjaj našega podneva, neće zasljepljujuće djelovati na oči. Božja i Janjetova slava obasjava Sveti grad svjetlošću koja nikada neće oslabiti. Otkupljeni će živjeti u slavi vječnoga dana, u slavi blistavijoj od sunca.

“Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje.” (Otkrivenje 21:22) Božji narod imat će prednost da s Ocem i Sinom održava neposrednu vezu. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice.” (1. Korinćanima 13:12) Odsjaj Božjeg lika sada, kao u zrcalu, vidimo u djelima prirode i u Njegovu postupanju s ljudima; ali onda, kad tamna zavjesa smrti bude zauvijek uklonjena, gledat ćemo Ga licem k licu. Stajat ćemo u Njegovoj prisutnosti i gledati slavu Njegova lica.

U međusobnom druženju otkupljeni će se tako upoznati kao što poznaju sami sebe. Osjećaji ljubavi i suosjećanja koja je sam Bog usadio u dušu, naći će tamo svoju najistinitiju i najljepšu primjenu. Čista druženja sa svetim bićima, skladan društveni život s uzvišenim anđelima i s vjernima iz svih vremena koji su svoje haljine             oprali       i izbijelili u Janjetovoj           krvi, sveta                veza         koja          međusobno sjedinjuje         svu “čeljad i na                  nebesima i na zemlji” (Efežanima 3:15) – sve će to sreću otkupljenih činiti još potpunijom.

Tamo će besmrtni um spašenih s neumornim zanosom razmatrati čudesa stvaralačke moći i tajne ljubavi koja spašava. Neće tamo biti svirepog i lukavog neprijatelja koji bi navodio spašene da zaborave na Boga. Svaka će se sposobnost razvijati, svaki dar uvećavati. Stjecanje znanja neće umarati um niti iscrpljivati životnu energiju. Tamo će otkupljeni moći ostvariti najveće pothvate, dostići najuzvišenija stremljenja i težnje i ostvariti i najveće želje, a ipak će još uvijek postojati nove          visine       koje          treba svladati, nova čuda kojima se treba diviti, nove istine koje treba shvatiti – novi predmeti koji će obuzimati snage njihova uma, duše i tijela.

Istraživačkom umu otkupljenih, uvijek željnom novih spoznaja, bit će otvorena sva blaga svemira. Oslobođeni od okova smrtnosti, vinut će se neumornim letom u daleke svjetove – svjetove koji su, gledajući ljudske jade, bili obuzeti bolom, a odzvanjali su pjesmama slave na radosnu vijest da je neka duša spašena. S neizrecivim će uživanjem zemaljska djeca upoznavati radosti i životnu mudrost onih bića koja nisu nikada pala, dijeleći bogatstva nauke i spoznaje koja su ova bića stjecala vjekovnim proučavanjem Božjih djela. Čulima, nepomućenim ovozemaljskom ograničenošću, oni će promatrati ljepotu stvaranja – sunce i zvijezde i njihove sustave, kako to sve svojim određenim redoslijedom kruži oko Božjeg prijestolja. Na svemu stvorenom, od najvećeg do najmanjeg, ispisano je Tvorčevo ime, i na svemu se ogleda bogatstvo Njegove moći i sile.

A godine vječnosti, kako budu odmicale, donosit će im sve bogatija i sve veličanstvenija otkrića o Bogu i Kristu. Uz tako stečene spoznaje uvećavat će se i njihova ljubav i strahopočitanje prema Bogu, kao i njihova sreća. Ukoliko ljudi o Bogu budu više znali, utoliko će biti veće i njihovo divljenje Njegovom karakteru. I dok Krist bude pred njima otvarao riznice novih spoznaja o djelu otkupljenja i zadivljujućim podvizima u velikoj borbi sa sotonom, srca će otkupljenih prožimati sve usrdnija pobožnost. U sve većem zanosu radosti i sreće oni uzimaju svoje zlatne harfe, i bezbrojne se tisuće glasova slijevaju u moćan hvalospjev.

“I čuh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na moru sa svim bićima što se u njima nalaze”, kaže prorok, “gdje govore: ‘Onomu koji                  sjedi na   prijestolju, i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!”’ (Otkrivenje 5:13)

Velika je borba završena. Grijeha i grešnika više nema. Cijeli je svemir čist. Sve što je Bog u beskrajnom svemiru stvorio, ponovno kuca jedinstvenim pulsom sklada i radosti. Život, svjetlost i radost koji dolaze od Onoga koji je sve stvorio, nezadrživo teku u sve dijelove Njegova beskrajnog kraljevstva. Od najsitnijeg atoma do najvećeg svijeta u prostorima svemira, sve što živi i               postoji, živa i neživa priroda, sve u svojoj nepomućenoj ljepoti i radosti govori da je Bog ljubav.

O PISCU

EIlen G. White (1827-1915) autor je 55 knjiga prevedenih na više od 100 jezika s ukupnom nakladom od preko 30,000.000 primjeraka. Smatra se od Boga nadahnutim piscem. Mnoga njena proročanstva o zbivanjima u svijetu i stanju suvremenog čovjeka već su se ispunila. Njeni pogledi iz oblasti medicine i ljudske prehrane sve više dobivaju potvrdu u znanstvenim otkrićima. Njene su riječi znatno doprinijele općem uzdizanju čovječanstva i pomogle da istina o kršćanstvu dopre do milijuna ljudi širom svijeta.

Knjižica OTKRIVENA BUDUĆNOST predstavlja kompilaciju nadahnutih knjiga edicije “Vjekovni sukob” spisateljice E. G. VVhite. Ova edicija obuhvaća pet vrlo interesantnih knjiga koje opisuju veliki sukob između sila dobra i zla, od samog početka pobune na nebu pa sve do vremena kad “grijeha i grešnika neće biti više”. Svaka knjiga predstavlja komplet za sebe, opisujući određeno vremensko razdoblje i njegove specifičnosti. Čitanje bilo koje od ovih knjiga budi neodoljivu želju za upoznavanjem s kompletnom serijom.

EDICIJA “VJEKOVNI SUKOB”:

PATRIJARSI I   PROROCI                  – Obilježava

spomenuti sukob           od samog početka do Davidove smrti, ističući Božju beskrajnu ljubav u Njegovu postupanju sa “svetim ljudima iz davnina”. Objašnjava zašto je bilo dopušteno da se grijeh pojavi, zašto sotona nije odmah uništen, kao i zašto je čovjek bio izložen kušanju. Pruža potresan opis čovjekova kušanja i pada, uvjerljivo ističući božanski plan za njegov otkup i spasenje.

PROROCI I KRALJEVI – Ističe velike moralne pouke koje treba izvući iz trijumfa, poraza, zastranjivanja, ropstva i reformatorskih preporoda izraelskog naroda, prikazujući zorno Božju milost i strpljivost s jednim tako tvrdoglavo upornim narodom, pretvarajući te pouke u praktičnu pomoć duši koja se nalazi u kušnji. Obiluje studijama karaktera velikih ljudi, iznad kojih se visoko uzdiže u božanskoj slavi dolazeći Mesija – Božje Janje.

ŽELJA VJEKOVA – Opisuje život našeg Spasitelja i povezuje Ga s našim životom tako dirljivo da On zaista postaje “naš stariji Brat”. Čudesan način kombinacije božanskog s ljudskim, način na koji se Krist, dok je bio u ljudskom tijelu, samo ljudskom snagom držao za božansku silu i tako pobijedio grijeh – sve se to vrlo jasno vidi na svakoj stranici i u svakoj misli ove knjige.

DJELA APOSTOLA – Pruža potpunu povijest prve kršćanske crkve, opisujući vrlo plodno djelovanje apostola. Ovo je nepobitno jedan od najnadahnutijih i vrlo ohrabrujućih zapisa o Crkvi vjernika na djelu, koji nesumnjivo predstavlja djelotvornu pomoć za Kristove sljedbenike u svim vremenima i u svakoj fazi života.

VELIKA BORBA – Prikazuje povijest sukoba između kršćanstva i sila mraka, ilustriranu kroz živote kršćanskih mučenika i reformatora s jedne, i njihovih bezbožnih progonitelja s druge strane. Počinje s velikim proročanstvima našeg Gospoda izrečenim dok je promatrao Jeruzalem s vrha Maslinske Gore, i obuhvaća cijelu novozavjetnu povijest do vremena “kada će svemir konačno biti očišćen, a velika borba zauvijek završena”.

118

KAZALO

Predgovor        5

Pogled na najveći događaj u povijesti.      7

Obećanja koja se odnose na drugi

Kristov dolazak                12

Znaci                  u                geološkom svijetu                  17

Znaci                  u                religioznom svijetu                20

Znaci                  u                astrološkom svijetu               28

Znaci                  u                ekonomskom svijetu            35

Znaci                  u                socijalnom svijetu                  37

“Kao u pretpotopnim danima”   40

“Kao u Lotovo vrijeme”                 49

Vrijeme drugog Kristovog dolaska …. 55

Priprema za drugi Kristov dolazak …. 58

Objava drugog Kristovog dolaska …. 62

Vrijeme kušnje koje se nalazi pred nama . 80

Kada se zatvore vrata milosti      86

119

Oslobođenje Božjeg      naroda    92

Tisućgodišnje kraljevstvo              99

Vizije buduće slave        105

O piscu             116

120

Odabrani ulomci iz knjiga E. G. White) Nakladnik:

“Blago evanđelja”

Zagreb, Ribnička 12

Prevela i priredila:

Melita Lasek, prof.

Lektura:

1. Blanka Pašagić

Ilustrirali:

Novak i Vladimir Brajović

Za nakladnika:

Danijel Žic

Tisak:

Požeška tiskara d. d.

Copyright za Hrvatsku:

Blago Evanđelja, Zagreb

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK 225.06/.07 WHITE, Ellen G.

Otkrivena budućnost / Ellen G. White; [prevela Melita Lasek ; ilustrirali Novak i Vladimir Brajović]. – Zagreb : Blago evanđelja, 1994. – 119 str. : ilustr. u bojama ; 17 cm Prijevod djela: The Future unveiled.

ISBN 953- 96164-0-9 940415170

ELLEN VVHITE

OTKRIVENA BUDUĆNOST

Zagreb

1994.