Kolporter kao prosvjetni radnik

„Sve mogu u Isusu hristu, koji mi moć daje.” {KPR 2.1}

Izbaci ono nesretno , ne!”

Neprijatelj tvoje sreće i svakog dobrog napretka, uvjeravati će te, da za kolportažu nisi sposoban niti dostojan, da još nisi savršen, da si premlad u vjeri, da od kolportaže ne možeš izdržavati sebe i svoj obitelj i t. d. Ali ti izbaci ono nesretno „ne” i ugledajući se na apostola Pavla, reci: „Sve mogu u Isusu Kristu, koji mi moć daje.” {KPR 2.2}

Poglavlje 1—Važnost širenja literature

Djelo kolportaže, ako se valjano obavlja, jest prosvjetni rad prvoga reda. To je tako dobar i uspješan način upoznati ljude sa važnim istinama ovog vrijemena, da si čovjek jedva može bolji način i zamisliti. Važnost propovjedničke službe je nesumnjiva, ali mnogi od onih, koji su gladni hljeba života, nemaju tu sreću, da mogu slušati riječ od propovjednika, koga je Bog odredio za taj posao. Iz tog razloga važno je, da se naši spisi daleko rašire. Kroz nju može objava stići i onamo, kamo ne može doći živi propovijednik, a pažnja mnogih biti će svraćena na događaje, koji su u vezi sa svršetkom povijesti ovoga svijeta. {KPR 3.1}

Božja odredba.

Bog je djelo kolportaže odredio kao sredstvo, da ljudima donese svijetlo, koje se nalazi u našim knjigama. Radi toga kolporterima se mora utuviti u glavu, kako je važno, da se svijet po mogućnosti što prije snabdije sa knjigama, koje su potrebne za njihov duševni odgoj i prosvjetljenje. To je djelo, koje treba da Božji narod po njegovoj volji čini u ovo vrijeme. Svi, koji se posvete Bogu, da rade kao kolporteri, pomažu, da svijet doznade poslednju objavu i opomenu. To djelovanje ne možemo nikada previše ocijeniti; jer bez rada kolportera, mnogi ne bi nikada čuli opomenu. {KPR 3.2}

Knjige se čitaju.

Istina je, da mnogi kupci knjigu metnu na policu ili na stol svoje sobe za primanje i rijetko u nju zavire. Ali Bog ipak vodi brigu o svojoj istini i doći će vrijeme, kada će se te knjige potražiti i čitati. U kuću može doći nesreća ili bolesc i onda će Rog kroz istinu, koja se nalazi u knjigama, opterećenim srcima donijeti spokoj, mi;r i nadu. Njegova će im se ljubav otkriti i oni će se naučiti razumjeti vrijednost oproštenja njihovih grijeha. Tako Bog djeluje rukom o ruku sa svojim radenicima punim samoprijegora. {KPR 4.1}

Molite se s ljudima.

Ima mnogo ljudi, koji uslijed svojih predrasuda ne mogu spoznati istinu prije, nego li im se ona donese u kuću. Takove ljude može kolporter naći i pomoći im. Idući od kuće do kuće, može on taj posao obaviti s većim uspjehom nego iko drugi. On se može s ljudima upoznati i doznati njihove prave potrebe, može se sa njima moliti i uputiti ih jaganjcu Božjem, koje je preuzelo na sebe grijehe svijeta. Tako se može pripraviti put za naročitu objavu, koja je određena za naše vrijeme, da ona dođe do srca onih, koji je trebaju. {KPR 4.2}

Anđeli nadahnjuju riječi.

Kolporter nosi veliku odgovornost. On treba, kada krene na posao, biti pripravan da tumači Sv. Pismo. Ako se pouzda u Boga, onda će ga na njegovim putovanjima pratiti Božji anđeli od mje-sta do mjesta i nadahnjivati mu riječi, koja će mnoge duše napuniti svijetlom, istinom i hrabrošću. {KPR 5.1}

Božji djelo.

Kolporter neka nikada ne zaboravi, da ima prilike svagdje sijati pokraj voda. Prodavajući knjige koje šire spoznaju istine, on će misliti i na to, da obavlja Božji posao i da se svaka sposobnost mora upotrebiti za slavu njegova imena. Bog će biti sa svakim, koji želi upoznati istinu, da je onda može prikazati drugima na što jasniji i razumljiviji način. Bog je govorio jasno i razumljivo: „I Duh i nevjesta govore: dođi!” Otkr. 22, 17. Ne smijemo odgađati sa poučavanjem onih, kojima je pouka potrebna, da dođu do spoznanja istine, koja se nalazi u Isusu. {KPR 5.2}

Stotinu za jednoga.

Izgubljene ovce Božjega stada svagdje su raštrkane i djelo, koje se mora činiti za njih, mnogo je zanemareno. Znadem, da ondje, gdje se danas nalazi jedan kolporter, treba da ih ima stotina. Mjesto da kolportiraju kojekakve knjige, mora ih se potaknuti, da se late ovoga posla i svijetu donose knjige,: koje sadrže istine važne za naše vrijeme. {KPR 6.1}

Duše će se obratiti.

Kolporteri neka krenu na posao sa riječima Gospodinovim i sa njegovim zapovjestima u srcu. Neka naučavaju svijet, kako treba živjeti po tim zapovjestima, kada će im Bog za nagradu pokloniti mnoge duše, koje će se istinski obratiti i same dovesti druge Hristu. Na taj način, djelo će se sve više raširiti. {KPR 6.2}

Čuvari i glasnici.

Došlo je vrijeme, da se kroz kolportere mora obaviti veliko djelo. Svijet spava. Zato neka kao čuvari zazvone zvonom opomene i neka pospance probude da spoznaju svoju opasnost. Crkve i zajednice ne znaju vrijeme njihova pohođenja. Često mogu ljudi upoznati istinu najbolje pomoću kolportera. Tko krene na posao u ime Gospodina, taj je njegov glasnik, da mnogima koji su u tami i za-bludi, donese radosnu vijest o spasenju kroz Krista u poslušnosti Božjega zakona. {KPR 6.3}

Zajednički rad sa propovijednikom.

Meni je saopćeno, da i ondje, gdje ljudi slušaju pbjavu iz propovijednikovih usta, treba kolporter nastaviti svoj rad zajednički sa propovjednikom; jer kakogod propovijednik objavu savjesno prikazivao, ljudi ipak ne mogu sve zapamtiti. Radi toga, širenje spisa je važno, što ono kod ljudi probuđuje razumjevanje važnosti savremene istine, i da ih u istini utvrdi i sačuva od svih zaveđenja i zabluda. Časopisi i knjige su naročita Gospodinova sredstva, da čovjeka stalno potsjećaju na posljednju objaAu. FrosvjetIjenjem i učvršćenjem duša u istini, spisi će izvršiti mnogo veće djelo, nego što se to može učiniti propovjedanjem riječi. Tihi glasnici, koji se radom kolportera unašaju u kuće, na svaki će način podupirati propovjed evanđelja. Sveti Duh će nadahnuti duše kod čitanja knjiga isto tako, kao što uvjerava srca onih, koji slušaju istinu rijeci. Tako anđeli prate djelovanje propovjednika, tako isto oni prate i knjige, koje nose istinu. {KPR 7.1}

Kao što Bog blagosilje propovjednika i e vanđelistu, kada ozbiljno nastoje ljudima objaviti istinu, tako će blagosloviti i vjernoga kolportera. {KPR 8.1}

Ponizan i valjan radnik, koji poslušno slijedi Božji poziv, može biti siguran, da će mu Bog pomagati. Već samo uvjerenje o tako visokoj i svetoj odgovornosti, djeluje uzvišeno na karakter. Ono pokreće ajviše duševne sposobnosti, te jača i čisti srca i dušu. Djelovanje na život dotičnoga kao i na život drugih, od neizmjerne je važnosti. {KPR 8.2}

Površni posmatrači mogu da ne cijene vaš rad i ne spoznaju njegovu važnost. Oni mogu da smatraju to sve trgovinom, koja ima samo gubitak, a vaš život životom nezahvalnog posla i samozataje. Ali Božji sluga vidi taj rad rasvijetljen svijetiom, koje odsijeva sa križa. Njegove žrtve čine mu se male prema žrtvi slavljenoga Stvoritelja i on je radostan, da može slijediti njegove stope. Uspjeh njegova rada pruža mu najčišću radost i najveća je nagrada za život strpljivoga rada. {KPR 8.3}

Poglavlje 2—Kolporterova svojstva.

Jer je raširivanje naših spisa misionski rad, to treba da se taj posao i obavlja isključivo sa misionskog stanovišta. Samo oni muževi; i žene neka se posvete kolportaži, koji osjećaju težinu te službe i kojima kolportaža nije svrha postići materijalnu dobit, nego ljudima donijeti vidjelo. Naša cijela služba neka se obavlja za slavu Božju, a kolporteru neka je svrha, da pruži vidjelo onima, koji se nalaze u tami. Kod nas ne smije nikada biti govora o se-bičnim načelima, o ljubavi prema dobitku, i o nastojanju oko ugleda i položaja. {KPR 8.4}

Neuspjeh.

Kolporteri se moraju svaki dan obraćati Bogu, da njihove riječi i djela utiču na spasenje. Mnogi su u kolportaži imali neuspjeha, jer nisu bili pravi kršćani; njima je bio nepoznat duh obraćenja. Oni su donekle razumjevali teoriju i način rada, ali nisu osjećali svoju ovisnost o Bogu. {KPR 9.1}

Govorite, kako vas Bog nadahnjuje.

Kolporteri, mislite na to, da u knjigama koje širite, ne nudite kalež sa vinom, lažne nauke i zablude, nego kalež, koji je pun dragocjenih istina spasenja. Ne bi li i vi pili iz toga kaleža? Onda vaš duh može postati podložan Božjoj volji i on vas može snabdjeti sa svojim vlastitim napisom. Ako gledate na njega, bit ćete preobraženi iz jedne slave u drugu, a u vašem karakteru napredovat će te sve više i više. Bog hoće, da stupite u prve redove i da govorite riječi, kojim će vas nadahnuti. Vi treba da pokažete, kakovu vrijednost polažete na ljude, koji su otkupljeni dragocjenom Spasiteljevom krvlju. Ako padnete na stjenu, i razbijete se, tada ćete spoznati Kristovu snagu, a i drugi će kroz vaša srca osjetiti moć istine. {KPR 9.2}

Prosvjetiteljski đaci.

Onima, koji polaze našu školu, da se nauče, kako se za našega Gospodina može obavljati savršeniji posao, ja bih rekla: Ne zaboravite, da samo svakidanjom predajom Bogu, možete postati osvajači duša. Bilo je mnogo njih, koji nisu mogli polaziti školu, jer su bili odviše siromašni. Ali oni su, pošto su postali Božji sinovi i kćeri, prionuli uz posao gdje su boravili, i u svojoj su okolici radili za ljude. Iako nemaju školskog znanja, ipak su se posvetili Bogu i on je kroz njih djelovao. Kao i učenici, koje je Bog pozvao od njihovih mreža da slijede Krista, oni su od Spasitelja primili dragocjene pouke. Oni su se sjedinili sa velikim učiteljem i pomoću znanja, koje su crpili iz Sv. Pisma postali sposobni, da drugima govore o Kristu. Tako su uistinu postali mudri, jer su našli za potrebno da odozgo prime pouke. Obnovljena snaga Sv. Duha dala im je potrebnu djelatnu snagu, koja im je pružila sposobnost da spašavaju duše. {KPR 10.1}

Znanje najučenijeg čovjeka u koliko se tiče privađanja duša Kristu, prava je ludost, ako nije svršio Kristovu školu. Bog može djelovati samo kroz one, koji su gotovi da prime poziv: „Hodite k meni svi, koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu| i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako”. Mat. 11, 28—30. {KPR 11.1}

Dobra načela.

Mnogi naši kolporteri udaljili su se od dobrih načela. Idući za zemaljskim koristima, njihove su se misli odvratile od prave svrhe i dobroga duha kolporterskog rada. Neka nitko ne misli, da će vanjsko ponašanje činiti na ljude dobar utisak. Na taj način se ne postizavaju najbolji i trajni uspjesi. Naša je zadaća, da upozorimo duše na svečane istine za sadašnje vrijeme. Samo onda, ako smo prodahnuti duhom istine, naših knjiga i ako u poniznosti svraćamo pozornost ljudi na te istine, samo onda će naši napori biti nagrađeni valjanim uspjehom; samo onda će sveti Duh pravednosti, koji govori o grijehu, o pravednosti i o sudu biti prisutan, da djeluje na ljudska srca. {KPR 11.2}

Raspačavanje naših knjiga treba da objavljuju samo posvećeni radnici, koje može Duh Sveti upotrebiti kao svoje oruđe. Jedino nas Krist ćini sposobnima da istinu širimo smjerno i jednostavno a mi treba da damo još mjesta da ona sama da životu svoj životni miris. {KPR 12.1}

Smjerna i srdačna molitva više će doprinijeti širenju naših knjiga, nego li luksuzna izrada istih po primjeru svijeta. Kada bi radenici svraćali svoju pozornost na ono, što je istinsko, živo i zbiljsko, i kada bi se molili za svetog Duha, u njega vjerovali i u njega se pouzdavali, onda bi se sa neba na njih izlila njegova snaga, koja bi u ljudskim srcima ostavila valjane i trajne utiske. Zato se molite i radite, radite i molite se i Gospodin će raditi zajedno svama. {KPR 12.2}

Poučeni od anđela.

Svaki kolporter treba bezuvjetno i svakog časa pomoć anđela, jer je njegov posao tako važan da se vlastitom snagom nemože svršiti. Anđeli će pratiti i poučavati svakog preporođenog kolportera, koji se daje voditi od Svetog Duha. I oni će biti sa svakim kolporterom, čiji je rad tako ispravan, da ga slobodno može viditi cijelo nebo. Pred takvim će kolporterom anđeli ulaziti u ljudske stanove i pripravljati mu put. Pomoć nebeskih anđela, mnogo je bolja i korisnija, nego najbolja spoljašnja izrada knjige. {KPR 12.3}

Anđeli pomažu k uspjehu.

Ako netko upozna u kojem vremenu živimo, onda će i raditi tako, kako se radi pred pogledom neba. Onda će kolporter raspačavati knjige, koje duši donose vidjelc i snagu. On će primiti u sebe duha tih knjiga i svoje cijelo srce će uložiti u njihovo tumačenje. Njegova snaga, njegova smionost i njegov uspjeh, ravnat će se prema tome, koliko su u knjigama predočene istine protkane sa njegovim iskustvom’ i razvijene u njegovom karakteru. Ako se njegov život razvio na taj način, onda može i on ići napred i drugima otkrivati svetu istinu. Napunjen Božjim Duhom, postići će duboko i bogato iskustvo, a Božji anđeli će njegovom radu pomoći do uspjeha. {KPR 13.1}

Dublje iskustvo.

Našim kolporterima, a s njima i svima drugima, kojima je Bog povjerio talente, da s njima zajedno rade još bih rekla: Molite se, o, molite se za dublje iskustvo. Idite u svijet, kada su vaša srca postala meka i popustljiva, promatranjem dragocjene istine, koju nam je Bog dao za ovo vrijeme. Pijte dubokim gutljajima od vode spasenja, da u vašim srcima proključa živi izvor, koji otiče da spasi duše, koje pogibaju. Onda će vam Bog dati mudrosti, koja će vas osposobiti, da možete drugima istinu tačno saopćivati. On će vas učiniti kanalima, kroz koje će izliti svoje blagoslove i on će vam pomoći, da otkrivate njegova svojstva, objavljujući drugima mudrost i spoznaju, koju vam je on dao. {KPR 13.2}

Molim Gospodina, da vam pomogne, da to sve u potpunom opsegu razumijete i budete svijesni, da ste dužni svojom strpljivošću prikazati Kristov karakter, smionost i nepokolebivu pravičnost. „I mir Božji, koji prevazilazi svaki um, da sačuva srca vaša, i misli vaše u Gospodinu Isusu.” Posl. Filip. 4, 7. {KPR 14.1}

Sigurnost uspjeha.

Evanđelističkom kolportažom može se izvršiti veliko i dobro djelo. Gospodin je ljudima dao načina i sposobnosti. Onima, koji povjerene im talente upotrebe za njegovu slavu, i biblijska načela protkaju sa svojim radom, oni će imati uspjeha. Mi treba da radimo i molimo, a naše po-uzdanje poklonimo onome, koji nas nikada ne zaboravlja. {KPR 14.2}

Poglavlje 3—Kolporter je sluga evanđelja

Kolporter, koji je razuman, bogobojajzan i koji ljubi istinu, treba da uživa ugled; jer on zauzima položaj, koji je isti onome jednoga propovjednika evanđelja. Mnogi naši mladi propovjednici kao i oni, koji se pripravljaju na propovjedničku službu, predpostavivši da su u istinu obraćeni, učinili bi mnogo dobra, kada bi kolportirali. Tražeći ljude i nudeći im na prodaju naše spise, postigli bi iskustvo, koje ne mogu postići pukim propo-vijedanjem. Idući od kuće do kuće, mogli bi se sa ljudima razgovarati i tako rasprostranjivati miomiris Kristova života. Kada bi nastojali, da budu drugima na blagoslov, bili bi sami blagoslovljeni i postigli bi dublju spoznaju vjere. Njihovo poznavanje pisma znatno bi se povećalo i oni bi sve bolje naučili, kako se mogu duše predobiti za Krista. {KPR 15.1}

Svi naši propovjednici neka sa sobom nose knjige i raspačavaju ih kudgod dođu. Svakoj osobi u obitelji kod koje se zadržava može prodati ili posuditi koju knjigu. Na taj način se mnogo radilo u početku našeg pokreta. Propovjednici su radili kao kolporteri i upotrebljavali su dobitak postignut od prodaje knjiga za napredak djela, gdje je to bilo potrebno. O ovakvom načinu rada oni su znali pričati pravim razumijevanjem; jer oni su na tom polju stekli iskustva. {KPR 15.2}

Nitko neka ne misli, da propovjednika evanđelja ponizuje, ako sarađuje na kolportaži. i pomoću nje širi istinu među ljudima. Kolportirajući može da reče sa apostolom Pavlom: „Vi znate od prvoga dana kad dođoh kako s vama jednako bih, služeći Gospodinu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše. Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama, svjedočećil i Židovima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospodina našega Isukrista”. Dj. ap. 20, 18—21. Rječ’ ti Pavao, kojemu se Bog na čudan način otkrio, išao je od kuće do kuće pun poniznosti, suza i iskušenja. Djela ap. 5, 42; 20, 31. {KPR 16.1}

Prilika za pravu službu.

Tko želi da mu se pruži prilika za pravu službu i bez priuzdržaja se predade Gospodinu, naći će u kolportaži prilike, da govori o mnogim stvarima, koje se tiču budućega vječnog života. Tako postignuto iskustvo, biti će od najveće važnosti za one, koji se pripravljaju za propovjedničku službu. Muževi i žene Sveti Božji Duh će usposobiti za pastire Božjeg stada. Gajeći uvjerenje, da je Krist njihov drug, oni će usred svih opasnih iskustava i svih napadaja, osjećati sveto straho-poštovanje i uzvišenu radost. U radu će naučiti kako se treba moliti. Učit će strpijivost, ljubeznost, prijaznost i pripravnost pomoći. Misleći na to, da Krist ne odobrava neljubezne riječi i osjećaje, oni će, pokazivati uvijek pravu kršćansku uljudnost. Njihove riječi, bit će čiste. Moć govora smatrat će dragocijenim talentom, koje im je dat, da pomoću njega obavljaju uzvišeni i sveti posao. Učit će kako treba prikazivati svog nebeskog saradnika sa kojim su sjedinjeni. Na taj će način nositi svoj jaram upoznat će Božje čiste i svete puteve i proslavljat će nevidljivog Boga. Svi, koji se uzdaju u svog božanskog pratioca, razvijat će se i postat će sposobni, da mogu vijest istine iznijeti pred ljude u odijelu njene svete ljepote. {KPR 16.2}

Ne dajte se odvratiti.

Ima ih, koji su za kolportažu sposobni u njoj bi mogli učiniti više nego u pro-povjedničkoj službi. Ako u njihovim srcima stanuje Božji duh, naći će prilike, da njegove riječi prikažu drugima i da ljudske misli obrate na osobite istine koje su određene za sadašnje vrijeme. Cesto se događa, da neko sa vrlo dobrim uspjehom radi u kolportaži ali ga radi te njegove sposobnosti neki nepromišljeni propovjednik počinje nagovarati, neka svoje darove posveti propovjedničkoj službi. Posljedica je, da ostavlja kolportažu, u kojoj se mogao razviti, da na tom putu obovlja dobar prosvjetni posao, posjećujući obitelji u njihovim domovima. On se oduzima djelu, za koje je bio sposoban i postaje neškolovan, nesavršen propovjednik, dok sa druge strane strada polje, na kome se treba mnogo raditi, i gdje bi se moglo mnogo dobra učiniti. {KPR 17.1}

Dio liječničke i propovjedničke službe.

Propovjedanje riječi je sredstvo, da se Božja riječ donese svijetu. U pismu se vjerni učitelj prikazuje kao pastir Božjega stada. S toga treba da ga se cijeni, a njegov posao poštuje. Sa propovjedničkom službom ide rukom o ruku pravi liječnički misionski rad, dok djelo kolportaže, treba da bude dio liječničke i propovjedničke službe. Onima, koji tu sudjeluju, rekla bih: Kada posjećujete ljude, recite im, da ste sluge evanđelja i da ljubite Gospodina. Ne tražite konačište u hotelu, nego u privatnoj kući gde ćete gledati da se upoznate sa obitelji. Krist je sijao sjeme istine gdjegod se nalazio, a vi kao njegovi nasljednici, možete svagdje na kućnim ognjištima izvršiti dragocjene poslove. Približivši se tako ljudima, često ćete naći takove, koji su bolesni i beznadni. Ako se tijesno prislonite uz Krista i nosite njegov jaram, svaki dan ćete od njega učiti, kako se op-terećenima i razočaranima, tužnima i zdvojnima donosi objava mira, i utjehe. Vi možete klonule uputiti na Božju riječ i bolesne u molitvi možete dovesti pred Gospodina. Kada se molite onda govorite sa Kristom, kao što bi govorili sa ljubljenim prijateljem. Ponašajte se kao Božja djeca prijazno, neprisiljeno i srdačno. To će naići na priznanje. {KPR 18.1}

Jednostavna liječenja.

Kolporteri moraju znati poučiti i sa-vjetovati o postupku sa bolesnicima. Oni treba da nauče jednostavne liječenja bolesnika. Tako mogu djelovati kao liječnički misionari i poslužiti tijelu i duši. Ovo djelo treba da se prihvaća u svim dijelovima svijeta. Tako bi molitvom i poukama Božjih slugu mnogi mogli biti blagoslovljeni. {KPR 19.1}

Govorite o Kristovoj ljubavi.

Potrebno je, da spoznamo, kako je djelo kolportaže važno, jer je ono jedno od glavnih sredstava da se dođe do onih, koji se n alaze u opasnosti i da se dovedu do Krista. Kolportere neka se nikada ne spriječava, da govore o Kristovoj ljubavi i izvješćuju u svojini iskustvima u službi svoga Gospodina. Oni treba da otvoreno govore i da se mole sa onima, koji su pro-buđeni. Jednostavno prikazivanje Kristove ljubavi prema nama ljudima otvorit će im vrata i do stanova nevjernika. {KPR 19.2}

Održavajte čitanje Biblije.

Kada kolporter posjećuje ljude u nji-hovim kućama, često će mu se pružiti prilika, da im nešto čita iz Biblije ili iz knjiga, koje sadržavaju istinu. Ako naiđe na takove, koji traže istinu, onda može s njima čitati Bibliju. To čitanje Biblije jest ono, što ljudi trebaju. Bog će u svojoj službi upotrebiti one, koji na taj način učestvuju sa dušama, koje pogibaju. Kroz njih će dati vidjelo onima, koji su pri-pravni primiti pouku. {KPR 20.1}

Izbjegavajte prijeporna mjesta Biblije.

Neki od onih, koji rade kolportažom, pokazuju revnost, koja nije u skladu sa njihovom spoznajom. Jer im nedostaje spreme, a imaju jaku volju da nastupaju kao propovjednici i teolozi, zato je bilo potrebno, da se našim kolporterima postave neka ograničenja. Kada zove Božji glas: „Koga ću poslati? i ko će nam ići? tada će Sveti Duh taknuti srca i čuti će se odgovor: evo mene, pošlji mene!” Iz. 6, 8. Ali mislite na to, da prvo treba da se vaših usana dotakne ognjena žeravica sa oltara. Tada će riječi, koje govorite, biti mudre i svete. Onda ćete imati sposobnosti da znate, šta trebate, a šta ne trebate reći, a ne ćete ni pokušati pokazati, kako ste okretni teolozi. Vi ćete se onda čuvati da govorite o osjetljivim mjestima Biblije, koja izazivaju prijepor i predrasudu. Naći ćete dosta toga, o čemu možete govoriti a da ne izazovete otpor. Tada će se u srcima lakše probuditi topla želja za što dubljim saznanjem Božje riječi. {KPR 20.2}

Spreman na odgovor.

Gospodin želi, da postanete osvajači duša. S toga i ako ne smijete l judima narinuti svoje mišljenje, treba ipak s krotkošćui i strahom biti „svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje”. 1. Pet. 3, 15. 16. Zašto sa strahom? Treba da se bojimo, da naše riječi ne odišu samoviješću; treba da se bojimo da govorimo nepromišljene riječi, a i od toga, da naše ,riječi i naše ponašanje nisu u skladu sa Kristovim uzorom. Moramo se sa Kristom čvrsto sjediniti i prikazivati istinu, kakova je u njemu. {KPR 21.1}

Duh nadahnjuje riječi.

Objavljivanjem vijesti o pomirenju dirnut će mnoga srca. Učiće se u Kristovoj smjernosti i poniznosti, znati ćemo, šta sve ljudima moramo govoriti; jer nam Sveti Duh nadahnjuje riječi, koje trebamo reći. Svi, koji spoznaju, da je potrebno, podvrgnuti srce vlasti svetoga Duha, biti će sposobni posijati sjeme, koje će niknuti za vječni život. U tome se sastoji rad kolportera kao sluge evanđelja. {KPR 22.1}

Prodavajte važne knjige.

Meni je prorečeno, da će naše knjige imati veliki uspjeh. One sadržavaju objavu, koju treba svijet, naročito svijetlo, koje je Bog dao svome narodu. Božji anđeli će u ljudskim srcima otvoriti put ovim knjigama. {KPR 22.2}

Poučena sam, da će važne knjige, koje sadržavaju Božje svijetlo, o otpadu sotone na nebu, sada doživjeti veliko raspačavanje. Pomoću njih će istina doći do mnogih duša. Njih se treba mnogo raspačavati, jer istine, koje one naglašuju, otvoriti će mnoge slijepe oči… Mnogi članovi našega naroda bili su slijepi za važnost baš onih knjiga, koje su najpotrebnije. {KPR 22.3}

Poglavlje 4—Preporod kolportaže.

Uvijek me zanima važnost kolportaže. U posljednje vrijeme nije se u ovo djelo mnogo ulagalo, kao nekada od njegovih zastupnika, koji su ga učinili svojom osobitom zadaćom. Kolporteri su opozvani od svoga evanđeoskog posla na neki drugi posao. Tako ne valja. Mnogi naši kolporteri u koliko su istinski obrani i posvećeni mogu u svom poslu učiniti mnogo više nego na drugom, da pred ljude donesu istinu za ovo vrijeme. {KPR 23.1}

Nosioci svijetla.

Mi imademo Božju riječ, koja nam kazuje, da je blizu svršetak. Svijet treba da je opomenut, i zato treba da smo sada Kristovi radnici. Djelo opominjanja povjereno je nama. Mi treba da svijetu donosimo svijetlo koje sami primamo od velikog lučonoše. Sve ljudske riječi i djela treba da budu iskušana. Nemojte da sada zaostanemo. Ono, što se mora učiniti, da se svijet lopomene, mora se odmah učiniti. Ne smijemo dopustiti, da kolportaža zapne. Moramo voditi brigu, da se knjige, pune svijetla o sadašnjoj istini, u što većem broju donosi ljudima. {KPR 23.2}

Pouka i izobrazba.

Starješine naših udruženja i drugi ljudi na odgovornim položajima, dužni su paziti na to, da se raznim granama našega djela posveti ista pažnja. Kolporteri se moraju poučiti i izobraziti, da bi bili kadri prodavati knjige o sadašnjoj istini, koje s vijet treba. Za ovo djelo trebamo ljude, sa dubokim kršćanskim iskustvom i sa zdravim presuđivanjem, vrijedne i školovane ljude. Gospodin hoće, da se kolportaže prime ljudi, koji nisu samo sposobni da druge poučavaju, nego i razumiju mlade muškarce i žene probu-diti i nagovoriti da sa uspjehom preuzmu posao sa knjigama. Mnogi imadu dara, za odgajanje i iskustva koji ih osposobljuju, da za djelo kolportaže izobraze mlade ljude tako, da bi se u tom pogledu moglo mnogo više učiniti, nego što se čini sada. {KPR 23.3}

Zajedno sa iskusnima.

Tko je u kolportaži stekao iskustva, dužan je, da druge poučava. Poučavajte mlade muževe i žene da raspačavaju knjige, koje su napisale Gospodinove sluge nadahnute svetim Duhom; poučavajte ih, i još jedamput: poučavajte ih! Bog hoće, da smo vjerni u poučavanju onih, koji primaju istinu, da im vjera dobije svrhu i da razumijevanjem rade po Božjoj volji. Neiskusni treba da se dodijele iskusnim radnicima, da se tako nauče, kako se radi. Oni treba da najozbiljnije traže Boga. Oni bi mogli kolportažom obavljati dobar posao, kada bi se ravnali prema riječima: „Pazi na sebe i na nauku”. 1. Tim. 4, 16. Svi Isusovi nasljednici, koji dokažu, da su u istinu obraćeni i primaju se kolportaže, uvjerit će se, da je to najbolja priprava za druge grane misionarskog rada. {KPR 24.1}

Kada bi oni, koji poznadu istinu, htjeli da je ostvare izumjele bi se metode, da se ljudi zadobiju baš ondje, gdje se oni nalaze. Bog je u početku kršćanske zajednice njene članove svuda raštrkao i iz Jerusalima ih poslao u mnoge dijelove svijeta. Kristovi učenici nisu ostali u Jerusalimu niti u obližnjim gradovima, nego su prekoračili granice svoje domovine i pošli na velike prometne ceste da potraže izgubljene i dovedu ih k Bogu. Danas Gospodin isto želi, da se njegovo djelo rasprostire po mnogim mjestima. Naš rad ne smijemo ograničiti na nekoliko krajeva. {KPR 25.1}

Izobrazba je potrebna.

Mi ne smijemo našoj braći oduzeti volju i hrabrost, da im klonu ruke, jer tada bi zaostalo djelo, koje se po Božjoj volji treba izvršiti. Mi ne smijemo izobrazbi ljudi u misionarskom radu posvetiti previše vremena. Pouka jest potrebna ; ali ne smijemo zaboraviti, da je Krist veliki učitelj i izvor svih mudrosti. Mladi i stari neka se posvete Bogu, prionu uz djelo i prednjače, da rade u poniznosti i pod vodstvom svetoga Duha. Tko je bio u školi, treba da ide u polje, da stečeno znanje praktički upotrebi. Ako kolporteri tako rade, ako upotrebe sposobnosti koje imaju od Boga, ako ga pitaju za savjet, i prodavanje knjiga spoje sa osobnim radom za ljude, tada će svoje talente umnožiti i prisvojiti si mnoge praktične pouke, koje ne bi mogli u školi naučiti. Izobrazba, koja se stekne na ovom praktičnom putu, može se s pravom označiti kao viša izobrazba. {KPR 25.2}

Nema uzvišenijeg rada.

Nema uzvišenijeg rada, nego što je evanđelska kolportaža, jer tko kolportira, taj ispunjava najveće moralne dužnosti, zato se kolporter neće sam uzvisiti, nego će se predati vodstvu Božjeg Duha. Dali itko između nas išta posjeduje, što nije primio od Krista? Mi se međusobno moramo ljubiti kao braća, i našu ljubav moramo očitovati u tome, da se među-sobno pomažemo. Moramo si biti srdačni, susretljivi, složni i jednodušni u poslu. Samo oni, koji žive prema Kristovoj molitvi koji je u svakidanjem životu izvršavaju, podnijeti će iskušenje, koje će snaći cio svijet. Tko se sam uzvisi, predaje se vlasti sotone koji će ga upropastiti svojim obmanama. Gospodin je svome narodu naredio, da si cilj postavi sve više i više. Ako poslušamo njegov glas, on će raditi zajedno s nama, a onda će naša nastojanja biti nagrađena sa uspjehom. U našem radu primit ćemo odozgor bogati blagoslov i sabirat ćemo blaga pred božjim prijestoljem.{KPR 26.1}

Odgovornost zbog propuštenog posla.

Kada bi znali, što nas čeka, ne bi bili u djelu Gospodinovom tako spori. Živimo u vremenu, u kojem se rešeta sve, što je za rešetati. Bog neće oprostiti onome, koji poznaje istinu, a opet riječju i činom ne sluša njegove zapovijedi. Ako se ne trudimo, da predobijemo duše Kristu, biti ćemo odgovorni jer ih nismo zadobivali radi svoje duševne lijenosti. Oni, koji pripadaju Božjem kraljevstvu, moraju doprinijeti svoj dio k tome, da se zakon zaveže i zapečati njegovim učenicima. {KPR 27.1}

Natrag na posao.

Gospodin hoće da svijetlo, koje je dao u Sv. Pismo, svijetli jasnim zracima, i naši kolporteri dužni su, da svim snagama izvrše ovu Božju namjeru. Nas čeka veliki i važni posao. To znade neprijatelj duša i zato upotrebljuje svako sredstvo, da kolporteru dade povoda, da napusti kolportažu i posveti se kojem drugom poslu. Ovdje treba drukčije postupati. Bog pozivlje kolportere natrag k toj službi. On pozivlje dobrovoljce, da tom djelu stave na raspolaganje svoju snagu i sposobnost i pomognu mu, gdjegod se za to pruži zgoda. Gospodin pozivlje svakoga, da učini, koliko može prema svojoj sposobnosti. {KPR 27.2}

Tko će se odazvati tome pozivu? Tko će se javiti, da pomoću znanja, milosti i Kristove ljubavi radi za čovječanstvo ? Tko će žrtvovati i poći u mjesta zabluda, praznovjerja i mraka, da ondje radi ozbiljno j ustrajno? Tko bi tumačio ljudima istinu lako razumljivim načinom i vjerom obavljao posao od kuće do kuće? Tko bi u ovo vrijeme pun svjetoga Duha izašao izvan tabora, da ondje radi Krista podnosi sramotu, da ljudima tumači Pismo i pozivlje ih na pokajanje? {KPR 28.1}

U svakom vremenu imade Bog svoje radenike. Kada On zove: „Koga ću poslati? i ko će nam ići?” tada će se uvijek zaoriti odgovor: „Evo mene, pošalji mene!” Iz. 6, 8. Svi koji u kolportaži uspješno rade, treba da su svjesni da obavljaju djelo Gospodinovo, služeći dušama, koje ne poznadu istinu za ovo vrijeme. Oni na cestama i putovima objavljuju opomene, i da pripravljaju narod za onaj veliki Gospodinov dan, koji će naskoro doći. Ne smijemo izgubiti na vremenu. To djelo moramo podupirati. Tko bi sada sa našim spisima krenuo u svijet? Muževe i žene, koji su voljni raditi sa božanskom snagom, Go-spodin snabdjeva sa sposobnošću, da djelo mogu izvršivati. Obukavši se u Božji oklop, oni primaju sve što je potrebno: nadarenost, hrabrost, izdržljivost, vjeru i slobodu. Na ovom svijetu mora se obaviti veliko djelo, a naći će se sigurno osobe koje će se odazvati pozivu. Svijet mora čuti opomenu. Stoga, ako se začuje poziv: „Koga ću poslati? i ko će nam ići?” onda odgovorite jasno razgovjetno: „Evo mene, pošalji mene!” {KPR 28.2}

Radite, kao što je radio Pavao. Gdje god se nalazio, ili pred mrkim farizejima ili pred rimskom vlasti, pred bogatim ili siromašnim, pred učenim ili neučenim, pred nemoćnim u Listri ili pred obraćenim griješnicima u macedonskim tamnicama, svagdje je istaknuo Krista kao onoga, koji je nosio naše grijehe, da nas može opravdati. {KPR 29.1}

Poglavlje 5—Utjecaj naših spisa.

Saopćeno mi je, da se naši spisi trebaju štampati u raznim jezicima i razašiljati je u svaku civiliziranu zemlju. Na novac ne bi se smilo gledati, jer šta je vrijednost novca u ovo vrijeme, prema vrijednosti duša?… {KPR 32.1}

Pokazano mi je, da štampa može biti snaga za dobro i za zlo. Ovo sredstvo može doći do javnoga mnjenja i djelovati na njega kao malo tko. Ako se štampa nalazi u rukama ljudi, koji su posvećeni Bogu, onda ona može postati moć dobru i može ljude voditi do spoznaje istine. . . {KPR 32.2}

U drugim zemljama.

Pokazano mi je, da su spisi u drugim zemljama, već djelovali na duše da obore zidove predrasuda i praznovjerja. Pokazani su mi muževi i žene, koji su najvećim uživanjem čitali listove i traktate o sadašnjoj istini. Kada su im predmeti istine, koji su im bili nepoznati, osobito u pogledu subote četvrte zapovijedi, postali jasni, oni su čitali o njima nove i divne dokaze i otvorili svoje Biblije sa velikom, obnovljenom voljom. Kada su istraživali Sveto Pismo da vide, da li te stvari zaista tako stoje, novo je svijetlo, rasvijetlilo njihov razum jer ih opkoliše anđeli uvjeriše njihove duše o istinama, koje su u našim spisima čitali. {KPR 32.3}

Traženje u molitvi i suzama.

Vidjela sam, kako su ljudi u jednoj ruci držali listove i traktate, a u drugoj ruci Bibliju, dok su njihova lica bila puna suza. Oni su se u ozbiljnoj i poniznoj molitvi poklonili pred Bogom, da ih vodi u svim istinama. Kada su tako u svoja srca primili istinu i vidjeli njen harmonički lanac, postala im je Biblija sasvim nova knjiga; oni su je zahvalnom radošću pritisli na svoje srce, dok su njihova lica odsjevala od sreće i svete radosti. {KPR 33.1}

Oni priopćuju drugima.

Ovi se nisu zadovoljili samo s time, da sami uživaju u istini, nego su počeli raditi i -za druge. Neki su za istinu učinili velike žrtve i mnogo su se trudili, da pomognu svojoj braći, koja su bila u tami. Tako se pripravlja put za raširenje listova i traktata na drugim jezicima. {KPR 33.2}

Poglavlje 6—Potreba kolportera

Djelo kolportaže ne smije se više zanemariti. Često mi je pokazano, da se za, našu kolportažu mora probuditi veće zanimanje, jer se širenjem naše literature donosi vidjelo svijetu. Pomoću knjiga kol-porteri otvaraju mnogim srcima neizmjerno Kristovo blago. {KPR 33.3}

Kolporterska vojska.

U službi Gospodinovoj postoje raznovrsni radovi. U službi hrama bilo je cijepača kao i svećenika raznih redova sa raznim velikim odgovornostima. Članovi naše zajednice moraju ustati i svijetliti, jer dolazi njihovo svijetlo i Gospodinova će ih slava obasjati. Tko poznade istinu, neka se digne i upregne sve svoje snage za spas ljudi. Djelo Gospodinovo ne smijemo više zanemarivati i staviti ga iza zemaljskih poslova. Zato nesmijemo biti besposleni ili neodvažni. Vrijeme je odmaklo evanđelje se mora objaviti cijelom svijetu. Spisi sa sadašnjom istinom mo-raju prodrijeti u sva mjesta. Kolporterska vojska treba da se organizira za prodaju naše literature, da svijet sazna ono, što Je pred vratima. {KPR 34.1}

Zašto ne gledimo dalje? Svaki Gospodinov radnik treba danas da razumije svoj posao; i primi snage, da iznova uz njega prione. Određeno i jedinstveno otkriće Božje slave doprinijeti će, da će žrtve raznih vrsti biti položene pred Isusove noge. Svako novo otkrivanje Spasiteljeve ljubavi od presudne je važnosti za dušu; kojoj se to vidjelo donese, jer svršetak svih utvari je blizu. Svijetski ljudi jure u susret svoje propasti. Postoje mnogi njihovi planovi i zaključci Neprestano se pripravljaju novi napadi, da osujete Božji zaključak. Sakuplja se zlatno i srebreno blago, da izgori u plamenu poslednjih dana. {KPR 34.2}

Lovci i ribari.

Kolporteri su kao lovci i ribari ljudskih duša. Kolportaža treba da se sada marno i odlučno uzme u ruke. Mnogo dobra mogu učiniti kolporteri, koji imaju blago, skromno i ponizno srce. Oni mogu iraditi u dvoje i doći do takovog sloja ljudi, koji su daleko od naših skupština. Oni mogu nositi istinu od obitelji do obitelji. Tako dolaze u doticaj sa narodom i imadu više prilike, da govore o Spasitelju. Neka se mole sa onima, čija srca primaju istinu, i neka porodicama tumače Kristove riječi. Oni se mogu nadati uspjehu, jer je njima dato obećanje: „I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka”. Mat. 28, 20. Kolporteri, koji u duhu Gospodinovu krenu na posao, stoje u vezi sa nebeskim bićima. {KPR 35.1}

Molim one, koji u Božjim stvarima nose odgovornosti, da pored djela spasavanja ne obavljaju nikakove druge poslove. Vrijeme i dlarove radenika ne smiju progutati nikakovi drugi poslovi, jer radenicima je svrha, da priprave narod za dolazak Gospodinov. Istina mora svijetliti kao zapaljeno svijetlo. Vrijeme je kratko. Neprijatelj će poduzeti sve, da našim dušama prikaže neznatne stvari kao vrlo važne jer on hoće da najpotrebnije djelo uzmemo lako. {KPR 35.2}

Na putove i među ograde.

Stvari ovoga svijeta naskoro će proći. Tko nije božanski prosvjetljen i nije potpomagao Božje djelo, ne može to spoznati. Posvećeni ljudi i žene moraju poći u svijjet i na putovima, i među ogradama objavljivati istinu. Molim svoju braću i sestre, da ne prime nikakovo namještenje, koje bi ih moglo priječiti u objavljivanju Kristova evanđelja. Vi ste Božji govornici. Vi trebate da izgubljenim dušama govorite istinu. Krist veli: „Iziđi na putove i među ograde, te natjeraj da dođu da mi se napuni kuća”. Luk. 14, 23. Zar ove riječi ne određuju način kolporterskog rada? Sa Kristom u svome srcu neka kolporter izađe na ceste i među ograde života i pozivlje na svadbenu večeru. Doći će ljudi bogati i uplivni, ako su pozvani. Mnogi će se stiditi doći, ali hvala Bogu, ne svi. {KPR 36.1}

Ah, kada bi hiljade imale više pojma o vremenu u kojem živimo; i o radu, koji se mora obavljati vani u polju i od kuće do kuće. Ima njih mnogo, ah, tako mnogo, koji istinu još ne poznaju. Oni moraju čuti poziv, koji ih zove k Isusu. Žalosni moraju biti razveseljeni, slabi okrepljeni, a tužni utješeni. Siromasima se mora propovijedati evanđelje. {KPR 37.1}

Gospodin poznaje i promatra svoje radenike, radili oni u bilo kojem kraju njegova vinograda. On pozivlje svoju zajednicu da se probudi i da se upoznade sa stanjem stvari. On se obraća radenicima u našim zavodima, da se probude i porade oko napretka njegove kraljevske stvari. Pustite radenike neka idu u polje, a onda pazite, da kod tih radenika ne ohladni ljubav prema radu. A ta ljubav radenika može da ohladni jedino radi pomanjkanja saučešća, drugo radi toga što ne mogu steći bolju spremu. {KPR 37.2}

Kolportaža je spasavanje duša.

Mislite na to, moja braćo i sestre, da ćete jednoga dana stajati pred Gospodinom cijele zemlje i polagati račun o svemu, što ste za života učinili. Onda će se vaš rad ukazati takav, kakav je u istinu bio. Vinograd je velik, a Gospodin pozivlje radenike. Nedajte se ničim suzdržati od djela spasavanja duša. Kolportaža je vrlo uspješno sredstvo za spasavanje duša. Hoćeš li to pokušati? {KPR 37.3}

Moć uvjerenja.

Svi, koji se nalaze u mraku zablude iskupljeni su Kristovom krvlju. Oni su plod njegovih muka i mi treba da za njih radimo. Naši kolporteri treba da znadu, da rade za napredak Kristovog kraljevstva. On će ih uputiti, kada kreću na svoj posao, da svijet upozore na blizi dolazak suda. Praćeno moću uvjerenja, moću molitve i moću Božje ljubavi, ne može djelo evanđelskog radnika ostati bez ploda. Mislite samo, kako učestvuju Otac i Sin u tom djelu. Kao što Otac ljubi Sina, tako Sin ljubi svoje, koji rade kao on, da spase izgubljene duše. Neka se nitko ne smatra slabim, jer Krist veli: „Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji”. Mat. 28, 18. On je o bećao, da će svojim radenicima dati tu vlast. Oni neka svoja srca sjedine sa Bogom. Krist želi, da svi uživaju bogatstvo njegove milosti, koje nadmašuje svako obračunavanje. To je bogatstvo neizmjerno i neiscrpivo. Bog se zavjetovao, da je ono naše ako hoćemo biti njegovi saradnici. Ono je naše, ako se hoćemo s Gospodinom sjediniti, da mnoge sinove i kćeri dovedemo k Bogu. {KPR 38.1}

Sa Kristom i Ocem jedno.

Kristove stvari su najviše i među svim stvarima ove zemlje imaju prvo mjesto. On imade na ovome svijetu svoje imanje, koje hoće da sačuva i spasi za svoje vječno kraljevstvo. Njegovi glasnici neka za slavu oca i sina u njegovo ime krenu naprijed, jer oni i Krist su jedno. Oni neka ga otkriju svijetu. Njegove stvari su njihove stvari. Kada postanu njegovi saradnici, onda će postati Božji nasljednici i sunasljednici neprolaznog nasljedstva sa Kristom. {KPR 39.1}

Poglavlje 7—Poziv početnicima.

Draga braćo i sestre! treba da stvorimo planove za vrijedni i ustrajni rad u službi Gospodinovoj. Da se unaprijedi Božje djelo, mora se mnogo raditi. Poučena sam, da se djelo kolportaže mora oživjeti i obavljati naprednim uspjehom. To je Gospodinovo djelo, a koji na njemu rade vrijedno, brižno, njih će pratiti Božji blagoslov. {KPR 39.2}

Prodaja većih knjiga.

Naše veće knjige neka se svagđe prodaju, jer baš te knjige sadržavaju istinu za ovo vrijeme, istinu, koja treba da se objavljuje po svim dijelovima svijeta. Ništa neka ne priječi njihovu prodaju. {KPR 39.3}

Od naših velikih knjiga moglo se mnogo više prodati, da su članovi zajednice razumjeli važnost istina, koja je u tim knjigama i da su bili svijesni svoje odgovornosti, da ih raspačavaju. Moja braćo i sestre, ne bi li sada pokušali, da be knjige prodajete? Ne biste li htjeli to činiti istom revnošću s kojom ste prodavali manje knjižice? Kod prodavanja ma-njih knjiga mnogi su naučili, kako moraju postupati sa većim knjigama. Oni su stek-li iskustvo, koje ih je učinilo spremnima za kolportažu. {KPR 40.1}

Nijemi svjedoci.

Bog je naredio, da se ove knjige rašire po cijelom svijetu. U njima su istina i miris života k životu. One su nijemi Božji svjedoci. U prošlosti su u njegovoj ruci bile sredstva, da mnoge duše uvjere i obrate. Mnogi su ih čitali sa požudnim očekivanjem i čitanjem su došli do toga, da spoznadu pomirenje u Kristu i da se pouzdaju u njegovu moć. Oni su došli do toga, da brigu za svoje duše povjere Stvoritelju i čekaju u nadi na svog Spasitelja, a koji će doći da primi svoje ljubljene u vječni dom. U budućnosti će te knjige učiniti još mnogima evanđelje ra zumljivim i otkriti im put za spasenje. {KPR 40.2}

Prodavajte knjige, koje daju svijetla.

Bog je svome narodu poslao mnoge pouke, red za redom, propis za propisom, ovdje malo i ond je malo. Bibli ja se malo pazila. Zato je Gospodin upaiio manje svijetlo, da muževe i žene vodi većem svijetlu. Koliko bi se dobra postiglo, kada bi se knjige, koje sadržavaju to svijetlo, čitale sa odlukom, da se živi po njihovim načelima. Oprez bi hiljadu puta bio veći i mi bi hiljadu puta imali više samozataje i odlučnog nastojanja. Mnogo više bi se njih radovalo svjeitlu sadašnje istine. {KPR 41.1}

Braćo i sestre, radite marljivo na raspačavanju ovih knjiga. Radite cijelim srcem i s vama će biti Božji blagoslov. Idite naprijed i vjerujte, da Bog pripravlja srca za doček svijetla, kao što se i molite. Budite ljubezni i prijazni. Pokažite valjanim načinom života, da ste pravi kršćani. Idite i radite u svijetlu neba, i vaša će staza kao staza pravednika biti svakim danom svijetlija sve do potpunog dana. {KPR 41.2}

Nudite ih trgovcima i svećenicima.

Dajte knjige trgovcima i učiteljima evanđelja, čije misli nisu još upravljene na naročite istine ovoga vremena. Objava se mora razglašivati na putovima — dakle ljudima, koji djelotvorno učestvuju u životu svijeta, učiteljima i narodnim vođama. Hiljade se mogu dostići na najjednostavnijem i najskromnijem putem. Oni, koje smatramo naobraženim, najdarovitijim ljudima na svijetu, često su obradovani jednostavnim riječima osobe, koja ljubi Boga pa ga ta ljubav usposobljava da može tako prirodno govoriti kao što svjetski čovjek govori o stvarima, koje ga najviše udobrovoljuju. Cesto dobro pripravljene i izabrane riječi nemaju nikakav upliv. Ali vjerna i poštena riječ Božjega sina ili kćeri izrečena prirodnom jednostavnošću ima snagu, da otvara vrata srdaca, koja su bila dugo zatvorena Kristu i njegovoj ljubavi. {KPR 41.3}

Neka nitko ne misli, da mu je slobodno prekrstiti ruke i ništa ne raditi. Nemoguće je, da netko može biti spašen nemarom i lijenošću. Pomisli, šta je postigao Krist za vrijeme svoje učiteljske službe na zemlji. Kako je bio vrijedan i neumoran u svim svojim naporima! On se nije dao ničim odvratiti od djela, koje mu je bilo povjereno. Slijedimo mu! Sve je metnuo na stranu, samo da za pali ljudski rod izvede Božji plan milosti. Izvedavši nebeske namjere, bio je poslušan sve do svoje smrti, do smrti na križu. On nije imao nikakve veze sa grijehom, nije ga ni poznavao. Ali on je došao na ovaj svijet i uzeo na svoju bezgrešnu dušu krivnju griješnoga čovjeka, da griješnici pred Bogom budu pravedni. On se borio sa iskušenjem i nadvladao ga za naše dobro. Sin Božji, čist i bezgriješan, nosio je kaznu prijestupa i primio smrtni udarac, koji je čovječanstvu donio oslobođenje. {KPR 42.1}

Duh daje revnost.

Krista je radovalo pomagati nevoljne, tražiti izgubljene, spasavati propale, pogružene osoviti, bolesne liječiti, a onima, koji su puni briga i bijede, govoriti riječi utjehe i saučešća. Što smo više prožeti njegovim duhom, to ćemo revnosnije raditi za našu okolinu, a što više činimo za druge, tim veća će biti naša ljubav za taj posao i naša radost što slijedimo našega Spasitelja. Naša srca biti će puna Božje ljubavi i mi ćemo revnošću i snagom uvjerenja govoriti o razapetom Spasitelju. {KPR 43.1}

Hrabrost i radost.

Pitam one, kojima je došlo svijetlo istine : Šta ćete činiti? Hoćete li prestati međusobno se prepirati i u čovječanstvu -slabiti i razoravati vjeru? Hoćete li svoje vrijeme upotrebiti za to, da jačate ono, što je još preostalo, što još leži u umiranju? Ako naš narod revno radi za Gospodina, onda se više neće čuti jadikovanje. Mnogi, koji imadu razoreno tijelo i dušu, probudit će se iz svoga očekivanja. Ako rade za druge, to će na sastan-cima za slavljenje Boga moći pričati mnogo korisna. Svjedočanstva, koja oni iznesu, neće biti tužna i mrzovoljna, nego hrabra i radosna. Mjesto da misle i govore o svojim i tuđim poteškoćama, razmišljavat će o Kristovoj ljubavi i nastojati, da postanu još bolji njegovi radenici. {KPR 43.2}

Krist će vam reći, što ćete govoriti.

Mnogi su žalosni i bez hrabrosti, slabi u vjeri i pouzdanju. Dajte im, da nešto rade, da nekome pomognu, koji je još više oskudan nego oni, i oni će pomoću Božje snage postati jaki. Zaposlite ih prodavanjem naših knjiga. Tako će pomoći drugima, a postignuto iskustvo uvjerit će ih, da su Božja ruka pomoćnica. Ako Gospodina mole za pomoć, to će ih voditi k onima koji traže vidjelo. Krist će biti blizu njih i uputiti ih, šta da rade i govore. Tješeći druge, time će biti sami utješeni. {KPR 44.1}

Anđeli kao pratioci i pripravljači puteva

Dragi kršćanski radenici, molim vas, činite šta možete da raspačavate knjige o kojima je Gospodin rekao, da ih se treba posijati kao sjeme po cijelom svijetu. Upregnite sve snage i unesite ih u što više domova. Mislite i na to, kako se veliko djelo može učiniti, ako se veliki broj vjernika sjedini, da širenjem naših knjiga pokažu ljudima obećano svijetlo. Pod božjim vodstvom prednjačite u poslu i molite Gospodina za pomoć. Pratit će vas sveti Duh. S vama će biti anđeli i pripravit će vam put. {KPR 45.1}

Potpuno predanje Bogu.

Ako ste zakasnili vrijeme sjetve, ako niste izrabili prilike, koje vam je dao Bog, ako ste ugađali samo sebi, ne biste li se, d ok još ima vremena pokajali i potrudili, da izgubljeno vrijeme naknadite? Vi ste se obvezali, da ćete svoje sposobnosti upotrebiti samo u službi Go-spodinovoj, i ta vas obaveza teško tereti. Dođite Gospodinu i posve mu se predajte. Ne smijete izgubiti ni jedan dan. Prionite opet uz vaš zanemareni posao. Odstranite svoju jadnu nevjeru, svoju zavist i svoje zle misli i pođite na posao poniznom vjerom i ozbiljnom molitvom Gospodinu, da vam oprosti vaše neposvećene godine. Molite pomoć u Gospodina. Ako ga revno tražite, i sa cijelim srcem, naći ćete ga, i on će vas oki’epiti i blagosloviti. {KPR 45.2}

Pomozite neumjerenima.

U vašem radu susreti ćete ljude, koji se bore proti griješnim požudama. Govorite im riječi, koje jačaju i hrabre. Ne dajte, da u njihovim srcima sotona ugasi zadnju iskru nade. Onome, koji luta, dršće i sa zlom se bori, veli Krist: „Dođi k meni!” i on ga svojom rukom diže i podupire i osovljuje. Ovo možete i vi činiti kao njegovi glasnici, ako idete od mjesta do mjesta. Radite u vjeri i očekujte da ćete predobiti duše za njega, koji je dao svoj život, da muževi i žene mogu stati na strani Boga. Djelujte sa Bogom, da robove pića i duhana oslobodite od njihovih navika, koje ih ponizuju niže od životinja. {KPR 46.1}

Gospodin zove mnoge.

Gospodin zove mnoge, da se bave sa kolportažom. . . Braćo i sestre, upotrebite većinu časova da ljudima donosite dragocjeno svijetlo sadašnje istine. Zavjetni anđeo daje svome slugi snage, da raznosi istinu na sve strane svijeta. On je izaslao svoje anđele sa objavom milosti; ali — kao da na svom putu nisu bili dosta brzi, da zadovolje njegovo srce puno čeznutljive ljubavi — On obvezuje svakoga člana zajednice, da tu objavu širi. „I koji čuje, neka govori: dođi!” Otkr. 22, 17. Neka se toga radi vjernost svakog člana zajednice pokaže u tome, što će pozivati žedne da piju vodu ži-vota. Živi svjedoci neka donesu poziv svijetu. Hočeš li i ti imati udjela u ovom velikom pokretu? {KPR 46.2}

Muževi i žene.

Isus traži mnoge glasnike, muževe i žene, koji su voljni posvetiti se Bogu i žrtvovati se njegovoj službi i biti žrtvovani. Imajmo stalno na umu da postoji svijet za koji treba da radimo? Idimo korak za korakom naprijed i predajemo se Bogu, da budemo njegova ruka pomoćnica ! Postavimo se sami na oltar Gospodinove službe! Onda će nas dirnuti i preobraziti Kristova ljubav i učiniti nas spremnima, da za njega radimo. {KPR 47.1}

Poglavlje 8—Šta se treba u kolportaži.

Savjesna priprava.

Kolportažom se može obaviti mnogo veći i važniji posao, nego što je dosada učinjen. Kolporter neka nikada ne bude zadovoljan sam sa sobom, nego neka se neprestano usavršuje. On treba da se savjesno pripravlja i neka ne govori jednim i istim načinom, on treba da Gospodinu pruža prilike, da djeluje kroz nje-gova nastojanja i utječe na njegov duh. Ako u njegovom srcu stanuje Kristova ljubav, onda će ga osposobiti, da izmisli sredstva, kako da nađe pristup do pojedinih obitelji. {KPR 48.1}

Kolporteri se moraju sami izobraziti i prisvojiti si uljudni i prijazni način općenja i ponašanja. Ali to ne smije biti onaj kićeni i svijetski umjetni, nego ugodan način, koji je prirodna posljedica dobrote srca i želje slijediti Krista. Oni moraju gajiti razumne i brižne navike navike marljivosti i skromnosti — i na-stojati Boga slaviti time, da postanu sve ono, što mogu postati. Krist je doprinio neizmjernu žrtvu, da ih dovede u pravu vezu sa Bogom i njihovim bližnjima. Božanska pomoć, spojena sa ljudskim nastojanjem, osposobit će ih, da postignu najviši stepen savršenstva. Kolporter mora biti nevin kao Josip, blag kao Mojsije, a umjeren kao Danijel ; tada će ga na svim njegovim putevima pratiti moć. {KPR 48.2}

Potrebno je savršeno poštenje.

Ako kolporter udari krivim putem, ako laže ili vara, tada sam pred sobom gubi poštovanje. On si ne može predočiti, da ga Bog vidi i znade svaki njegov poslovni čin, da anđeli važu njegove razloge i slušaju njegove riječi, te da će njegova nagrada biti onakva, kakova su bila njegova djela; ali kada bi i bilo moguće, da svoju nevaljanost sakrije od Boga i ljudi, to će ipak spoznavanje svojih grijehova, djelovati štetno na njegov duh i karakter. Jedan čin ne određuje karakter, ali on ruši zaštitni nasip i drugo iskušenje nađe ga već mekšim, dok na-pokon povreda dužnosti i nepoštenje u poslu postanu njegovom navikom i čovjeku se više ne može povjerovati. {KPR 49.1}

Čistoća života.

U obitelji i zajednici imade ih mnogo, kojih se ni najmanje ne doimlje očevidno protuslovlje. Ima mladih ljudi, koji se prikazuju, što nisu. Oni se prikazuju vjerni i pošteni, ali oni su izv ana kao pobijeljeni grobovi, a iznutra puni pokvarenosti. Srce je nečisto, zamrljano grijehom; tako glasi izvještaj na nebeskom sudu. U duši se desio događaj, koji ih je otvrdnuo, da više ne osjećaju nepravdu. Ali kada će se njihovi karakteri izmjereni na vagi svetinje kada će se na veliki Božji dan pokazati nesavršeni i manjkavi, onda će biti zlo, koje sada još ne mogu shvatiti. Istina, dragocjena, nepomućena istina mora biti dio karaktera. {KPR 49.2}

Kojimgod putem krenuli, staza života je uvijek okružena opasnostima. Ako radenici postanu bezbrižni i nepažljivi prema svojim vječnim ciljevima, to će doživjeti veliki gubitak. Iskušavatelj će moći doći do njih. On će za njihove noge postaviti zamke i zavesti ih na nesigurne puteve. Samo oni su sigurni, čija su srca osigurana i zaštićena tvrđavom čistih na-čela. Oni će moliti kao David: „Utvrdi stope moje na stazama svojim, da ne zalaze koraci moji”. Ps. 17, 5. Sa sebičnošću i pokvarenošću ljudskoga srca mora se neprestano voditi borba. Često izgleda, da bezbožnici u svojim pothvatima imadu uspjeha; ali svi, koji zaborave na Boga samo jedan sat ili jedan čas, nalaze se na opasnom putu. Oni ne mogu spoznati njegove opasnosti; ali prije nego ih o paze, sapinje ih navika poput željeznih okova u podložnosti zlu, sa kojim su se upustili u vezu. Bog ne odobrava njihov život i ako se ne okane svojih zlih puteva, ne može ih pratiti njegov blagoslov. {KPR 50.1}

Ne upustite se sa grijehom.

Vidjela sam, da se mladi ljudi prihvaćaju toga djela, a da nemaju ni pojma o njihovoj važnost i da nisu sjedinjeni sa Bogom. Oni se izlažu iskušenju, da pokažu svoju hrabrost. Oni se smiju na ludosti drugih. Oni se hvastaju, da znadu pravi put i pravo držanje. Oni tvrde, da se mogu vrlo lako oduprijeti iskušenju; i da je ludo misliti na njihov pad! Ali oni nisu učinili Boga svojom zaštitom. Sotona im je postavio lukavu zamku, a oni sami sa svojim ludim samopouzdanjem služe luđacima za ruglo. {KPR 51.1}

Naš veliki neprijatelj ima svoje pomagače, koji uvijek traže zgodu, da pokvare duše, kao što lav traži svoj plijen. Tih se kloni, mladi čovječe; neko vrijeme pričinjaju se kao tvoji prijatelji, a onda će svoje zle putove i postupke lukavim načinom kod tebe uvesti. Sa usnama ti laskaju i nude se, da ti pomognu i da te vode, ali njihovi koraci vode u pakao. Ako slijediš njihov savjet, to može biti točka obrata u tvom životu. Udaljavanjem jedne jedine straže od savjesti, udaljivanje jednoj zloj navici, jedno jedino zanemarenje visokih zahtjeva dužnosti, sve to može biti početak jednoga lažnog života, po kojem ćeš zapasti u mrežu onakovih, koji služe sotoni, a misle da ljube Boga i da se žrtvuju za njegovo djelo. Jedan nepromišljen čas, jedna jedina pogreška, može tvoj cijeli život povesti krivim pravcem. A ti možda ne znaš, što je prouzrokovalo tvoju propast, dok ne čuješ presudu: „Idi od mene koji činiš bezakonje”. Mat. 7, 23. {KPR 51.2}

Klonite se zla društva.

Neki mladi ljudi znadu, da ono, što sam rekla, točno opisuje njihov život. Njihov život je sakriven njihovim najboljim prijateljima, šta više ocu i majci, ali on nije sakriven Bogu. Malo se nadam, da će neki od njih promijeniti svoj život licemjerstva i obmane. Drugi, koji su zabludili, nastoje, da se sami spase. Neka im pomogne dragi Isus, da svoja srca zaštite od svake neiskrenosti i laskanja onih, koji oslabljuju njihovu dobru odluku. Neka ih sačuva od onih koji hoće da ih napune dvojbom i nevjernim pobudama i tako uskolebaju njihovu vjeru u istinu. Moji mladi prijatelji, ne budite ni jedan čas u društvu sa onima, koji vas mogu onesposobiti za. čisto i sveto Božje djelo. Ne činite ništa pred drugima, što ne bi učinili pred ocem i majkom ili čega bi se stidjeli činiti pred Isusom i svetim anđelima. {KPR 52.1}

Mnogi će misliti, da ova opomena nije potrebna onima, koji svetkuju subotu ; ali oni, kojima to upućujem, znadu, što mislim. Draga mladeži, budi na oprezu, jer vi ne možete učiniti ništa, što bi bilo sakriveno Božjim očima i anđelima. Vi ne možete učiniti zlo djelo, a da to ne utječe na druge. Dok s jedne strane vaš postupak pokazuje iz kakove je stvari sagrađena zgrada vašega karaktera, to s druge strane vaš postupak vrši na druge veliki utjecaj. Ne zaboravite nikada da ste Božji, da vas je On iskupio za visoku cijenu i da mu jednom morate polagati račun za sve ono, što vam je povjerio. Ni jedan, čije su ruke zamrljane grijehom ili čije srce ne stoji valjano prema Bogu, ne može kolportirati, jer takovi ljudi sigurno će oskvrnuti djelo istine. Radenici na misionskom polju mo-raju imati Boga za svog vođu. Oni moraju valjano započeti, a onda mirno i sigurno uzdržati na stazi iskrenosti. Oni moraju biti odlučni, jer je i sotona odlučan i uzdržljiv u svojim nastojanjima, da ih nadvlada. {KPR 53.1}

Pretplata na časopis.

Pogriješilo se, kada se pozivalo ljude da se pretplate na naše časopise samo na kratko vrijeme, dok se valjanim trudom mogle dobiti pretplate za mnogo duže vremena. Više vrijedi jedna godišnja narudžba, nego više narudžbina na kratko vrijeme. Neki koji drže časopis samo nekoliko mjeseci, poslije tog vremena nemaju volju da ga čitaju. Samo neki od tih čitatelja obnove poslije toga svoju pretplatu, a na taj način potroši se mnogo vremena, koje malo donosi, dok se sa nešto više takta i truda moglo postići više godišnjih pretplata. Vi ste u vašem radu bojažljivi, braćo, vi ste u vašim planovima maljušni. Vi u svom poslu ne upotrebljavate svu spretnost i potrebnu ustrajnost. U ovom radu imade više poteškoća, nego u mnogim drugim poslovima. Ali znanje, spretnost i vježba, koje time postignete, osposobit će vas za druga radna polja, gdje možete poslužiti dušama. Kada bi kolporteru, koji svoje lekcije slabo nauče i ljudima se približuju neoprezno i oporo stupili u propovjedničku službu, oni bi i u tome zvanju pokazali iste pogriješke u svojim navikama, isti nedostatak tankoćutnosti i spretnosti. {KPR 53.2}

Kratkodobna pretplata je pogreška.

Gdje je ušlo u običaj, da se primaju narudžbe časopisa za kratko vrijeme, onđe mnogi kolporteri ne nastoje da dobiju narudžbe za duže vrijeme. Kolporteri ne smiju svoje radno polje obrađivati površno i ravnodušno. Oni treba da misle na to, da su Božji radenici. Ljubav prema dušama treba ih potaknuti, da poduzmu sve, kako bi muževe i žene prosvijetlili istinom. Providnost i milost, Božja sredstva i svrhe, sve je to međusobno usko povezano. Kada Božji radenici čine najbolje što mogu, onda Bog za njih čini ono, što sami ne mogu učiniti. Ali neka nitko ne očekuje, da može napredovati neovisno od Boga ili da vlastitim naporom može postići neke uspjehe. Naš rad mora biti u čvrstoj vezi sa Bogom. {KPR 54.1}

Štednja i samozataja.

U svakoj grani Božjeg djela potrebna je štedljivost. Mladež današnjega dana zanemaruje i prezire štednju i drže je za uskogrudnost i škrtost. Ali štednja je spojiva sa najširim pojmovima darežljivosti i osjećajima. Gdje nema štednje, tamo ne može biti ni prave darežljivosti. Nije sramota razmišljati kako bi se i ostaci mogli upotrijebiti. Kada je Krist učinio ono veliko čudo, rekao je: „Skupite komade što pretekoše, da ništa ne propadne”. Iv. 6, 12. {KPR 55.1}

Cesto se izdaju znatne svote za hotelske račune, koji su apsolutno nepotrebni. Pionirima ove objave božje djelo bilo je tako drago, da su rijetko ručali u gostionici, iako je tamo bilo vrlo jeftino. Ali mladi ljudi i žene obično nisu odgojeni u štedljivosti i zato se kod njih pojavljuje rasipnost. U nekim obiteljima ima toliko lakoumne rasipnosti, da bi rasipane stvari dostajale za uzdržavanje još jedne obitelji. Kada bi naši mladi ljudi na svojim putovanjima vodili točan račun o svakome izdatku, onda bi im se tek otvorile oči i oni bi uvidjeli svoju pogrešku. Od njih se ne traži, da se odreknu toploga jela, kao što su to činili prvi radenici na svojim putovanjima, ali oni mogu svoje prave potrebe podmirivati sa manjim izdacima, nego što to čine danas. Ima mnogo naših članova, koji čine samoprijegor, da mogu Božjem djelu dodavati potrebna sredstva; zar da onda radenici u Gospodinovoj službi ne ograničuju što više svoje potrebe? Bilo bi dobro, kada bi si svi naši radenici utuvili u glavu povijest valdenških misionara i slijedili njihov primjer samoprijegora. {KPR 55.2}

Istražujte u Bibliji.

Mi moramo za Gospodina svršiti veliko djelo, upoznavajući sa riječju Božjom one, koji se nalaze u tami zablude. Mladi prijatelji, radite, kao da ste primili sveti nalog. Vi treba da ste istraživači Biblije, i uvjek spremni dati dobar temelj svakome, koji traži nadu. Neka se po vašem kršćanskom ponašanju vidi, da ste svijesni toga, da posjedujete istinu, koja je ljudima potrebna. Ta istina u duši upisana, očitovat će se na licu i po-našanju, u mirnom plemenitom svladavanju samoga sebe, i u miru, kojega može imati samo jedan kršćanin. {KPR 56.1}

Nagrade (premije).

Tko je iskreno ponizan i čiji je duh kroz istine evanđelja proširen, osjetljivo će uticati na druge. On će utjecati na srce i dušu i biti će od većine ljudi poštovan, šta više i od onih, koji se ne slažu sa njegovim vjerskim nazorima. Takovi će sa istinama Biblije i s našim dragocjenim časopisima imati uspjeha; jer Gospođin će im pripraviti put. Ali ljudima narinuti naše časopise pomoću darova i novčanih premija, to nema trajnoga uspjeha k dobru. Kada bi naši radenici, oslonjeni 11a biblijske istine, u srcu sa ljubavlju prema Kristu i dušama krenuli u svijet, to bi postigli više trajnih narudžbina, nego ako ostanu kod novčanih premija i niskih cijena. Samo oni putnici nude kupcima poklone i premije čije knjige ne vrijede mnogo. Uspjeh bi bio bolji, kada bi se listovi donijeli na uvid, a novci određene za premije, da se upotrijebi za besplatno davanje nekoliko brojeva. Novčane nagrade, utiču na mnoge, da se pretplate na časopis, što inače ne bi učinili, a drugi se opet ne će pretplatiti zato, jer drže, da je to sve trgovina. Kolporter će mnogo više uspjeti, ako sam razloži prednosti časopisa, ako se pomoli Gospodu za uspjeh i nije ovisan od nikakovih novčanih nagrada. {KPR 57.1}

Radite, da raširite svijetlo.

U naše vrijeme se često slavi ono što je prosto. Postoji želja sa svim što svraća pozornost. Zemlja je preplavljena lošom literaturom, koja je napisana u svrhu, da donese novaca, dok se dragocjene knjige ne prodaju i ne čitaju. Oni, koji širetakove spise mogu zaslužiti više novaca, ali promašuju dragocjenu priliku, da kao Božji saradnici postignu u dobrom radu odgoj i znanje. Treba ozbiljnog napora, da se izazove pozornost muževa i žena i predobije ih se za zbilja valjane knjige, koje su napisane na temelju Biblije. Ali još je veća zadaća naći savjesne i bogobojazne radenike, koji te dragocjene knjige prodavaju zato, da šire istinsko spoznaje o Bogu. {KPR 58.1}

Poštenje i ćudoredna čistoća.

Radenik, koji voli Božje djelo, ne će gledati na to, da postigne najveću zaradu. On neće reći kao neki naši mladi ljudi, da ako se ne odijeva elegantno i otmjeno i ako ne može stanovati u najboljim hotelima, da onda ne može praviti poslove. Sve takove treba odgovarati od toga, da s tupe u naše djelo. Što kolporter treba, to nije besprikorna pojava ili ponašanje jednoga gizdelina i fićfirića, nego poštenje i moralna čistoća, koja se odrazuje na njegovu licu. Prijaznost i dobrota ostavljaju svoj trag na licu, i uvježbano oko odmah vidi, da to nije varka i hvalisanje. {KPR 58.2}

Na radno polje otišli su kao kolporteri mnogi, kojima su novčane nagrade jedino sredstvo za uspjeh. Kao radenici oni nemaju za Gospodina nikakovu vrijednost. Oni u praktičnoj vjeri nemaju nikakova iskustva. Oni imadu još iste pogreške, iste sklonosti i istu sebičnost, kao prije, dok još nisu tvrdili, da su kršćani. O njima se može reći, da Bog nije u njihovim mislima i da nema stana u njihovim srcima. Maljušnost i svjetski smisao, poniženje njihova karaktera i ponašanja svjedoče proti njih, da idu putem svoga srca i da postupaju po svom vlastitom rasuđivanju. Oni ne znadu šta je samoprijegor, nego hoće da uživaju život. Nebesko blago nema za njih privlačive snage, sve njihove sklonosti upravljene su prema dolje, a ne prema gore. Takove se ljude ne može oblagoroditi, jer njihova duša ne ide za tim da prezire zlo i da izabere dobro. {KPR 59.1}

Mudrost u izboru radenika.

Što manje vjerujemo takovim ljudima, to će se djelo sadašnje istine bolje prikazati u očima svijeta. Ako naša braća neće, da istina bude lažno prikazana i zlo shvaćena, onda moraju u izboru kolportera biti vrlo oprezni. Vjerni kolporteri, trebaju dovoljno zarađivati. Nije dobro obećavati im vanrednu novčanu pomoć, jer bi ih to kvarilo, a povrh svega izgledalo bi, kao neka vrsta podmićivanja. To ih čini sebičnim i rasipnim. Gledajte da im u srce usadite duh pravoga misionskog rada i svojstva koja su potrebna za dobar uspjeh. Sa Kristovom ljubavlju u srcu, kolporter će biti sretan što može da radi na širenju svijetla. On će o toj stvari razmišljati, snovati i za nju se moliti. {KPR 60.1}

Nanretku nema granica.

Mi trebamo mlade i razumne ljude, koji cijene od Boga im podijeljene duševne sposobnosti i koji te sposobnosti velikom brižljivošću dalje razvijaju. Vježba jača duh i širi ga; a ako se ne zanemari izobrazba srca, onda će se karakter razvijati u dobrom skladu. Svima su sredstava za usavršavanje dostiživa. Stoga neka nitko ne razočara Gospodina kada dođe, da nađe ploda, a vidi samo lišće. Velika čudesa čini namjeru koja je posvećena Kristovom milošću. Isus i sveti anđeli će dati uspjeha, naporima razumnih i bogobojaznih ljudi ako čine sve, što mogu, da spase duše. Neka oni mirno, smjera o i sa srcem puno ljubavi, nastoje duše dovesti do toga, da istražuju istinu, a ako im je moguće, neka drže i biblijske časove. Na taj način će svagdje na vodama posijati sjeme i objavljivati dobrodjetelji, koji ih je iz tame pozvao svome divnome svijetlu. Oni, koji ovo djelo obavljaju iz iskrenih pobuda, vrše važan posao u službi Gospodina. Oni neće nikada pokazati slab i neodlučan karakter. Njihov se vidokrug proširuje, a njihovo se ponašanje oplemenjuje. Svojem napretku neka ne postavljaju granica, nego neka svaki dan postaju sposobniji za dobro djelo. {KPR 60.2}

Ne obećavajte veliku zaradu.

Mnogi kolporteri ne doprinašaju nikakove žrtve. Oni imaju manje prosvjetnog duha, nego radnici bilo koje druge zajednice. Ako im je put pripravljen i svaka materijalna pomoć osigurana, tek tada su pripravni poći na rad. Što više, nekim kolporterima se preporučuje, da prodaju samo one knjige, koje narod voli i koje se mogu najlakše prodati. (Kao što su „Novi narodni učitelj, Priče za djecu i slično). Pored toga obečava im se svestrana pomoć. Posljedica je, da mnogi kolporteri neće raditi sa knjigama koje govore o sadašnjoj istini, jer se boje, da neće dosta zaraditi. Da nebi napustili kolportažu, obećavaju im se razne povlastice, kakove davaju i druge firme. Ali svaka povišica procenata davanje raznih dodataka poskupljuje literaturu, koju treba donijeti narodu. Kolporteri koji lako zaslužuju svoj novac, većinom ga i lako izdaju. {KPR 61.1}

Potrebne su volja i djelatna snaga.

Među narodom, koji priznaje sadašnju istinu, ne vlada prosvjetni duh, koji je u suglasju sa našom vjerom. U karakteru fali zvuk pravoga zlata. Kršćanski život znači više, nego što to mnogi misle. On se ne sastoji samo u dobroti, strpljivosti, krotosti i prijaznosti. Ovi darovi milosti su važni; ali potrebni su i volja, odlučnost, djelatna snaga i uzdržljivost. Mnogi, koji se prime kolportaže. slabi su, istrošenih živaca, zdvojni i lako svladani. Oni nemaju sposobnosti za rad. Oni ne posjeduju takove određene osobine karaktera, koje čovjeku daju volju, da nešta čini. Nemaju duha i. snage, koje izazivaju oduševljenje. Kolporter ima vrlo časno zvanje, i ne smije ga se stiditi. Ako želi, da njegova nastojanja budu nagrađena sa uspjehom, to mora biti hrabar i pun nade. {KPR 62.1}

Gajite krijepost rada.

Ne smiju se gajiti samo krijeposti stradanja, nego i krijeposti rada. Jer kršćanin treba da daje blagi odgovor, koji umiruje gnjev, te mora imati hrabrost junaka, da se oduprije sotoni. On mora snagu svoga karaktera spojiti sa kršćanskom ljubavlju, koja sve podnosi, i koja njegov dobri utjecaj izgrađuje do veličine izvjesne sile. U njegov karakter mora se očitovati vjera i ovisnost o Bogu. Njegova načela moraju biti čvrsta. On mora biti dobrodušan, plemenit i uzvišen iznad svake male sumnje. Kolporter ne smije biti naduven. U društvu ne smije na sebe svraćati pozornost i na hvališavi način govoriti o sebi; to će osuđivati naobraženi i osjetljivi ljudi. On ne smije biti sebičan, ohol ili vlastoljubiv. Mnogi vele, da od hiljadu knjiga koje se izdaju, ne mogu ni jednu čitati, a kada dođe kolporter i izjavi šta želi, onda pred njim za-tvaraju vrata svoga srca. Iz toga razloga je potrebno, da svoj rad obavlja pažljivo, krotkim i molećim duhom. Kolporter mora biti dobro upoznat sa riječju Božjom, da može prikazati divnu istinu i pokazati veliku vrijednost čitanja onoga, što je sobom donijeo. {KPR 63.1}

Opasnost bezbrižnoga rada.

Potrebno je, da svatko u ovom radu osjeća odgovornost; potrebno je, da promisli, kako se najbolje može izazvati zanimanje, jer njegov način prikazivanja istine, može odlučiti sudbinu jedne duše. Ako učini dobar utisak, onda njegov utjecaj može za ovu dušu biti miris života k životu; a ta duša, prosvjetljena istinom, može opet drugima biti svijetlo. Stoga je opasno, bezobzirno raditi. {KPR 64.1}

Plemenito i uzvišeno djelo.

Kolportaža j e sredstvo u Božijim rukama, da se dođe do mnogih, koji inače ne bi ništa čuli o istini. Rad je dobar, plemenit i uzdižući, pa treba da i ponašanje k tomu odgovara. Kolporter će se sastati sa raznim ljudima. On će naći takove, koji su neznalice i pokvareni, i koji ne cijene ništa, što im ne donosi novaca. Ovi će često biti uvredljivi, ali on neka se stoga nimalo ne uzrujava, On treba, da svaku poteškoću susreće sa radosnim licem punim nade. On će susresti takove, koji su žalosni, klonuli i u duhu ranjeni. Tu će mu se pružiti prilika, da govori ljubazne riječi, riječi koje jačaju, nadu i vjeru. Ako on hoće, može biti sviježi izvor koji o krepljuje; ali da se to može činiti, mora sam piti iz izvora žive istine. {KPR 64.2}

Brižljivost kod izbora radenika.

Zvanje kolportera je važnije, nego što su to mnogi mislili i kod izbora kolportera mora s e upotrijebiti isto toliko brižljivosti i znanja, kao i kod izbora ljudi za propovjedničku službu. U svijetu se ide za što većom zaradom i što manjim trudom; ali naše mlade ljude može se naučiti, da sa manjom zaradom obavljaju mnogo bolji posao, nego što su to dosada radili. Podignite zastavu i pustite da samo oni, pristupe vojsci radenika koji su samopožrtvovni i koji ljube Boga, i ljude. Pustite ih, neka dođu, ne da provode miran život, nego da u otporu i poteškoćama budu hrabri i dobre volje. Pustite, da dođu takovi, koji o našim knjigama mogu dati dobar dokaz jer sami cijene njihovu vrijednost. {KPR 65.1}

Bezuvjetno vjerno izvršivanje dužnosti.

Neka Gospod svakome pomogne, da darove, koji su mu povjereni, razvije do savršenstva. Oni, koji su zaposleni u tom djelu, ne istraživaju u svojim Biblijama, kako bi to trebali činiti. Kada bi to činili, to bi praktične biblijske pouke izvršivale korisniji utisak na njihov život. Braćo i sestre, štagod činili, činite za Gospodina, kako najbolje znate. Ne zanemarujte sadašnje zlatne prilike i ne dozvolite da vam život bude promašen, dok vi sjedite besposleni i sanjate o miru i uspjehu u djelu, za koje vas Gospodin nije usposobio. Obavljajte posao, koji vam je najdraži. Obavljajte ga, makar i usred opasnosti i poteškoća prosvjetnoga polja. Ali molim vas, ne potužite se, na poteškoće i samoprijegor. Pogledajte na Valdenžane, Pogledajte, kakove su planove izveli, da u zamračene duše sine vidjelo evanđelja. Za naš rad ne smijemo očekivati plaću u ovom životu, nego uprimo čvrsto naš pogled na pobjednički lovor na kraju svijeta. Sada se traže ljudi i žene, koji kod svojih dužnosti stoje tako vjerno, kao magnetska igla prema sjeveru. Traže se ljudi i žene, koji hoće raditi. bez da im je poravnan put i uklonjena svaka zaprijeka. {KPR 65.2}

Neprijatelji će vas štovati.

Sada sam opisala, što kolporteri moraju biti. Neka Gospod otvori vaša osjećanja, da ovaj predmet možete shvatiti u njegovoj duljini i širini, da spoznate svoju dužnost, i da strpljivom voljom i pravim poštenjem prikazujete Kristov karakter. Pomislite na to, da ga sa slabim i neodlučnim karakterom možete zatajiti. Vi mladi ljudi, ako vi na svoja radna polja ponesete načela pravednosti, onda ćete biti štovani i mnogi će vjerovati istini koju zastupate, jer je vaš svakdanji život jasno svijetlo, koje svijetli svima onima, koji su u kući. I vaši će vas neprijatelji cijeniti, i ako se inače bore proti vašoj nauci. Vaše jednostavne riječi biti će moć, koja će pobjediti mnoga srca. {KPR 66.1}

Poglavlje 9—Kolporter i biblijski rad.

Ja sam primila pisma sa pitanjima o pogledu dužnosti kolportera. Mnogi su rekli, da su kod svojih posjeta imali prilika prikazati istinu za ovo vrijeme i da su gotovo zato bili primorani obdržavati biblijska čitanja. Te prilike kraj svoje dobre savjeti nijesu mogli propustiti. Sa druge strane su prispjela pisma, koja javljaju, da kolporteri zanemaruju svoj posao, obdržavajući biblijske časove o pojedinim istinama. Na više mjesta povodom tih časova podigle se predrasude, i tu je sada kolporteru teško raspačavati svoje knjige; glede te stvari mnogi su tražili savjeta. {KPR 67.1}

Ne zadržavati se kod vjerskih pitanja.

Mi mislimo, da obje tvrdnje sadržavaju istinu: da se kolporterima pružaju povoljne prilike, da mogu narod privesti boljem razumevanju Biblije; ali da način, kako oni tu priliku upotrebljavaju, probuđuje predrasude, koje mogu zapriječiti razvoj djela. {KPR 68.1}

Marljivost.

Čim je kolporter započeo svoj rad. ne smije se dati ničim od njega odvratiti, nego treba razumno i svom marljivošću zadržati pred očima svoj cilj. Ali neka ipak tokom s voga kolporterskog rada ne prolazi bez pažnje kraj prilika, da pomogne dušama, koje traže svijetla i potrebuju utjehu Svetoga Pisma. Ako kolporter ide sa Bogom, ako se moli za božansku mudrost, da u svom radu može činiti dobro i samo dobro, biti će i pobuđen, da upozna svoje prilike kao i potrebe duša, s kojima dolazi u doticaj. On će svaku priliku po mogućnosti što više iskoristiti, da privuče duše Kristu. U Kristovom duhu biti će pripravan da nađe zgodne riječi za duše koje su u bijedi i nevolji. {KPR 68.2}

Što duša treba, jest to, da upozna Boga i onoga, koga je on poslao, a to je Isus Krist. Biblija sadržaje mnoge praktične pouke, koje kolporter može mirno saopćiti. Ako na taj način može objaviti spoznaju praktične religije, koje će hraniti narod, koji baš potrebuje takovu dragocjenu hranu. {KPR 69.1}

Potreba božanskog vodstva.

Uvijek nam moraju pred očima biti Božji zahtijevi. Ne smijemo nikada zaboraviti, da moramo položiti račun o tome, šta smo ovdje u životu činili. Napunjeni ovom mišlju, kolporteri će paziti na duše, i njihove molitve dizat će se sa iskrenih usana, da im se dade mudrost. da u pravi čas govore riječ onima, kojima je potrebna pomoć. Takovi će radenici postojano oplemeniti i očistiti dušu poslušnošću prema i stini. Oni će imati pravo shvaćanje o vrijednosti duša i sva-kom zgodom će nastojati, da objavljuju bogatstva Kristove milosti. Takav kolporter će se stalno moliti: „Gospode, šta hoćeš da činim?” Dj. ap. 9, 6. Neka radi kao pred licem Boga i u prisutnosti svetih anđela; neka nastoji u svim stvarima, da ga Bog priznaje tada njegov trud ne će biti uzalud. {KPR 69.2}

Manje o osjetljivim pitanjima, a više o Kristu.

Moramo se što manje upuštati u osjetljiva pitanja, a što više svjedočiti o Kristu. Naš Spasitelj je središte naše vjere i naše nade. Tko može prikazati njegovu neograničenu ljubav i privoliti srca, da mu posvete svoje najsvetije osjećaje, taj čini veliko i sveto djelo. Kolporter udvostručuje svoju sposobnost i korist svoga zvanja, kada je u svome poslu vrijedan i kada sa cijelim srcem svraća pažnju ljudi na Kristov križ. {KPR 71.1}

Ime Isusovo u ljubavi i nježnosti.

Ovdje prikazujemo način rada, ali ne možemo postaviti konačno pravilo, kojega bi se morao držati svaki pojedini kolporter; jer postupak u svakom osobitom slučaju ravna se prema postojećim prilikama. Bog će djelovati na srca onih, koji su pripravni na primanje istine i zahtijevaju, da budu vođeni. On će svojim zastupnicima na zemlji reći: „Govori ovome ili onome o ljubavi Isusovoj”. Čim je Isusovo ime izgovoreno u ljubavi i nježnosti, već se približuju Božji anđeli da u mekša ju srce dotične osobe i učine ga pristupačnim. {KPR 71.2}

Govorite o Kristovoj neusporedivoj ljubavi.

Često tumačenje raznih tačaka sv. Pisma nema naročitog djelovanja, jer ljudi misle, da im drugi hoće da narinu svoje mišljenje; ali ako govorimo o neusporedivoj Kristovoj ljubavi, onda njegova milost srca umekša. Ima ih mnogo, koji ozbiljno traže svijetla, koji ne znadu, što da čine, da postanu blaženi. O, pri-čajte mi o Božjoj ljubavi, o žrtvi, koja je doprinesena na križu, da spasi izgubljene. Recite im, da svoju volju podlože Božjoj volji, jer je Isus kazao: „ko hoće njegovu volju tvoriti razumjet će, je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim”. Iv. 7, 17. {KPR 72.1}

Kada ljudi gledaju Krista.

Nitko ne može biti uspješan u osvajanju duša, ako se još sam nije sasvim predao Bogu. Mi moramo da s e obučemo u Gospoda Isusa. Svakom pojedinom od nas on mora biti mudrost, pravednost, ozdravljenje i spasenje. Ako ga sa punom vjerom primamo za svog ličnog Spasitelja, onda ga možemo prikazati drugima u novom svijetlu. A kada ljudi gledaju Krista kakav jest, onda se neće prepirati o pojedinim naukama, nego će požuriti k njemu, da postignu milost, čistoću i vječni život. {KPR 72.2}

Poteškoća, koje se moramo najviše bojati.

Poteškoća, koje s e moramo najviše bojati jest ta, da se kolporter, susretne sa dušom koja traži svijetlo, a da sam nije obraćen; da sam nije iskusio Kristovu ljubav, koja nadmašuje svako saznanje. Ako on sam nema tog saznaja, kako može pričati drugima o dragocjenoj staroj istini? Ljudi moraju biti poučeni šta je prava vjera kako trebaju primiti Krista i osloniti se na njega kao na svoga ličnog spasitelja. Oni moraju znati, kako mu mogu slijediti na putevima svoga života. Noge evanđeloskog radenika moraju korak za korakom slijediti Isusove stope i ne smiju tražiti nijedan drugi put koji bi ih vodio u nebo. {KPR 73.1}

Kod Isusa u sigurnoj zaštiti.

Ako jedna duša tvojim trudom prispije do Krista, to prepusti Bogu, da radi sa njenim predanim, poniznim srcem, pusti, da je Bog navede baš takovoj službi, koju nalazi za nju najboljom. Bog je obećao, da ima dosta milosti za svakoga, koji dolazi k njemu. Svi, koji se predaju Isusu, svi, koji ga pozivaju otvarajući mu vrata svoga srca, biti će u sigurnoj zaštiti. „Ja sam put istina i život”. Iv. 14, 6. Ako imamo Isusa, imat ćemo i istinu; u njemu će biti savršeni. {KPR 73.2}

Ljude voditi Spasitelju.

Uklonivši se, od Isusa, velikog središta, mnogi su kršćani učinili sami sebe središtem; ali ako hoće da budu u tome uspješni, da druge vode Spasitelju to se moraju ponajprije sami povratiti k njemu i upoznati njihovu potpunu ovisnost o njegovoj milosti. Sotona je pokušao, da raskine lanac, koji veže ljude sa Bogom; on ide za tim, da duše veže za svoja vlastita kola i učini ih robovima u svojoj službi ali mu se mi moramo protiviti i ljude voditi Spasitelju. {KPR 74.1}

Budite savjesni učenici.

Naši kolporteri moraju biti savjesni učenici i moraju učiti, kako svoj rad mogu što bolje razviti. Dok su s time zaposleni, neka njihove oči, uši i razum budu otvoreni, da od Boga primaju mudroost i spoznadu, kako se može pomoći onima, koji se radi nepoznavanja Krista mogu izgubiti. Svaki radenik treba da skupi sve svoje sile, da ih upotrijebi za najvišu službu, koja se sastoji u tome, da oslobađa ljude iz sotoninih zamki, sjedini ih sa Bogom i čvrsto ih priveže lancem ovisnosti o Isusu Kristu za prijestolje koje je okruženo krasnom dugom obećanja. {KPR 74.2}

Sredstva, da se vijest brzo objavi.

Izdavanje literature vrlo je veliko i važno djelo, ali oholost i sebični ciljevi izvjesnih ljudi u našoj sredini sprečavali su da se ono nije moglo razviti u onom razmjeru, kako je to Gospod odredio. Naša je literatura vidjelo, koje otkriva važne istine Sv. Pisma, ona je sredstvo koje čovjeka utvrđuje u tim istinama, a kolportaža je put, kojim se literatura može donijeti svim ljudima na zemlji. {KPR 75.1}

Istina, koju je Bog u ovim poslednjim danima dao svojoj djeci, treba da im bude uporište, kada se u zajednici pojave takovi, koji naučavaju lažne nauke. Istina, koja je odoljela napadajima neprijatelja više od pol stoljeća, mora i nadalje ostati pouzdanje i utjeha naroda. {KPR 75.2}

Pokažimo više ozbiljne samopožrtvovnosti, tada će nevjernici znati, da imamo istinu. {KPR 75.3}

Mi ne smijemo našu vjeru učiniti smiješnom, nego se moramo uvijek držati primjera nebeskog kneza, koji se spustio do krajnih granica samoprijegora, samo da obrani svoga oca. {KPR 76.1}

Neka svaki od nas odluči, da će sve činiti, da vidjela njegovih dobrih djela svijetli svijetu. {KPR 76.2}

Poglavlje 10—Poštenje u poslovnim stvarima.

Djelo se zadržava, jer neki kolporteri nisu slijedili načela evanđelja. Nemarnost kojom su obavljali svoj posao dokazuje, da su njima potrebne još mnoge važne lekcije. U njihovom radu ima mnogo lakoumnosti i pogrešnih nauka. Naučili su da ne plaćaju svoje račune, a to je nakladu već mnogo puta dovelo u velike novčane poteškoće. Kada ih se poziva da plate što su dužni, oni se tada nađu uvređenim. No posao može samo onda da se razvija, ako se narudžbine odmah isplate i kad Nakladi nitko ne duguje. {KPR 76.3}

Zaduživanju treba stati na put.

Sve se mora tako urediti, da kolporteri imaju dosta za živjeti i da se ne moraju zaduživati. Ovom poslednjem treba svim sredstvima stati na put. {KPR 76.4}

I najpošteniji kolporter može da dođe u okolnosti, koje ga stave pred velika iskušenja. Ali većim djelom zaduživanja ima svoje porijeklo u nemarnosti i lijenosti, dakle u plodovima, koji ne rastu na drvu kršćanstva. Tko sa Gospodnjim imanjem postupa nemarno i nepošteno, kriv je pred Bogom, i odriče se Krista. S jedne strane on priznaje potrebu objavljivanja i držanja Božjeg zakona, a s druge strane on ga svojim postupanjem ruši. {KPR 77.1}

Sa Gospodnjim imanjem mora se sa-vjesno postupati. Gospod je ljudima povjerio zdravlje i snagu razuma, dao im je duševnu i tjelesnu snagu da se njome koriste. Zato se ti darovi trebaju upotrijebiti što savjesnije za službu Božju. Braćo jeste li razmislili, da ćete morati polagati račune o talentima, koje vam je Gospod povjerio? Jeste li sa imanjem vašega Gospodara postupali razumno ili ste ih nemarno rasipali, tako da ste sada u nebu upisani kao nevjerne sluge? Mnogi u samoprijegorjevanju ne stiću nikakove iskustva, nego izdaju svoj novac za nepotrebne stvari. Oni nisu primili na sebe svoj križ i nijesu slijedili Isusa. Bog im je poklonio mnoge zlatne prilike, ali su ih profućkali i sada žive u bijedi i nevolji. {KPR 77.2}

Bog traži da se najodlučnije radi na usavršavanju pojedinih grana našeg rada. Naročito u upravljanju Božjim poslovima (n. pr. u Nakladi i kolportaži) mora se pokazati veća tačnost i savjesnost. {KPR 78.1}

Novčana pomoć.

Kada neki kolporteri dođu u novčane poteškoće, oni tada očekuju da im se pomogne iz blagajne Zajednice. Ali većinom ti kolporteri i pored pomoći padaju u nove novčane krize. Upravitelji Gospodnjih blagajna neka paze, da davanjem pomoći ovakim kolporterima ne iscrpe sredstva. {KPR 78.2}

Neuspjeh u kolportaži i padanje u novčane krize većinom je posljedica nevjernosti u desetku. Kolporter koji ne unosi sredstva u Božju blagajnu, nego je namjerava iskoristiti za sebe, bolje je da prestane kolportirati. {KPR 78.3}

Ne zadužujte se.

Svi moraju biti štedljivi. Nijedan radenik nesmije tako raditi, da zapadne u dugove. Uzimati i trošiti novac Božji, dok nije zarađen, to je opasna zamka. Na taj se način ograničuju novčana sredstava evanđeoskim radenicima i oni ne mogu u svome prosvjetnom radu biti podupirani. Ako se netko dragovoljno baci u dugove, onda se zaplete u zamke s kojima sotona lovi duše. {KPR 78.4}

Poglavlje 11—Moć istine.

Duše uvjeriti i obratiti.

Moć istine odlikuje se preobražajnim utjecajem božanske milosti na ljudska srca. U krajevima gdje se do sada još nije čula vijest, njeno objavljivanje više utiče na duše, nego kada se iznaša onima, kojima je poznata zadaća istine na ovom svijetu. Istina ima malo moći na srca onih, koji iz koristoljublja rade protiv njenom vidjelu i koji su pošli putem protivnim njenim načelima. Ovi priznaju da vjeruju u Božju riječ, ali ničim ne pokazuju da su kroz nju posvećeni. {KPR 79.1}

Istina osvaja volju onih, koji o njoj prije nisu nikada čuli. Oni će spoznati gri ješnost grijeha, i njihovo će obraćenje biti temeljito i iskreno. Bog će djelovati na srca ljudi, koji još nisu čuli poziv radi toga nisu spoznali veličinu grijeha. {KPR 79.2}

Krist jedini uspješni protivnik grijehu.

Krist je jedini uspješni protivnik gri-jehu. Pomognite, da puno svijetla njegova života uđe u duše onih, koji se nalaze u tami. Pod neposrednim djelovanjem evanđelja, obratile su se nekada hiljade u jedan dan. {KPR 80.1}

Griješnici bivaju obraćeni.

Kada griješnik osjeti činjenicu, da se samo kroz Krista može postići vječni život; kada mu postane jasno, da je poslušnost prema Božjoj riječi uvjet za ulaz u Božje kraljevstvo ; i kada upozna Krista kao pomirenje radi grijeha, onda dolazj Spasitelju ponizno i skrušeno, priznaje svoje grijehe i moli ga za oproštenje. On dobiva pojam o Božjoj uzvišenosti i slavi. Blaženstvo vječnoga života u miru i radosti osjeća se tako duboko, da onda on dolazi do potpunog predanja.{KPR 80.2}

Griješnici postaju Gospodinovi radenici.

U mjesta gdje žive najokoreliji griješ-nici, često treba poslati one radnike, koji su nekada sami živjeli u istom crnom životu, ali koji su se obratili i duše svoje prosvjetlili u istini. {KPR 80.3}

Duh istine stvara najvjernije i najpouzda-nije kolportere.

U kolportaži se nađu takovi ljudi i žene, koji su malo grubi i neuglađeni. Ali ako je njihov karakter bezprikoran, tada će ih Bog cijeniti i za svoju službu upotrijebiti. {KPR 81.1}

Ljudi i žene, čija spoljašnost nije privlačiva ali su došli pred preobražavajući utjecaj istine Božje, postaju skoro najvjernije i najpouzdanije pristaše istine. Zato je duh istine od velike važnosti za svaku skupštinu. {KPR 81.2}

Načela najstrožega poštenja.

Zato što se približava svršetak, mora Božje djelo porasti punom snagom, čistoćom i svetošću. Radenici moraju biti prožeti ljubavlju prema Bogu i međusobno. Oni moraju gajiti načela najstrožega poštenja. Ako vlada pravo raspoloženje, Bog će se sam otkriti kao Bog milosti i ljubavi. Anđeli sa neba doći će članovima skupštine na zemlji da im u nevolji pomognu. Mislimo uvijek na to, da smo Božji saradnici. Sjedinjeni sa nebom, treba da njegovo djelo obavljamo u savršenosti, sa pjesmom i radošću. U svakoj duši bit će zapaljeno svijetlo svete revnosti. Jedna grupa za drugom ostavit će crnu zastavu neprijatelja i priteći u pomoć Gospodinu u borbi proti nečastivoga. {KPR 81.3}

Dublje iskustvo.

Božji iradenici moraju steći mnogo dublje iskustvo. Ako mu se svi predadu, onda će ono za njih velikom silom raditi. Oni će zastavu istine, istaknuti na tvrđave, koje je do tada držao sotona, i sa pobjedničkim uzvikom će ih osvojiti, Oni nose ozljede od boja, ali će im doći .radosna vijest, da će ih Gospod voditi dalje od pobjede do pobjede. {KPR 82.1}

Promijenjen svijet.

Ako Božji radenici sa posvećenom revnošću i božanskim uticajem rade zajedno, to će se sadanje stanje u svijetu, vrlo brzo promj[en;i’ ti i naskoro će zemlja radosno dočekati svoga kralja. Onda „će se kolporteri sjati kao svijetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvijezde vazda i do vijeka”. Dan. 12, 3. {KPR 82.2}

Poglavlje 12—Jedinstvena nastojanja.

Prodavajte zdravstvene knjige.

Medu kolporterima treba da vlada potpuno jedinstvo. Ne smiju biti jedni samo za .religiozne a drugi za zdravstvene knjige. Jedne i druge su potrebne, da se rasvijetli sva zemlja. {KPR 83.1}

Jednako važno.

Zdravstvenim knjigama nije se u pro-šlosti svraćala pozornost, kako to zahtijeva njihova važnost. Premda su ih mnogi visoko cijenili, drugi ih nisu smatrali dosta važnim, da ih se pošalje u svijet. Ali šta može biti bolja priprava za drugi Kristov dolazak i šta bi moglo ljude bolje skloniti za primanje drugih istina o pripravi za drugi dolazak Kristov, nego da upoznaju štete ovoga vremena i podu u borbu proti sebičnosti i štetnih navika. Zar svijetu nije potrebno, da bude upućen u zdravstvenu reformu? Zar ljudj ne trebaju važne istine, koje se nalaze u zdravstvenim knjigama? Mnogi naši kolporteri treba da dobiju pravo mijenje o zdravstvenoj reformi. {KPR 83.2}

Cijepanja i naročitih stranaka ne smije biti između naših kolportera i upravitelja kolportaže. Svi neka sudjeluju u prodavanju i zdravstvenih i religioznih knjiga. Ne smije se postaviti granica, kao da samo izvjesne knjige zaslužuju kolporterovu pažnju. Mora postojati savršeno jedinstvo i podjednaki razvoj djela na svim stranama. {KPR 83.3}

Ravnodušnost prema zdravstvenim knjigama.

Ravnodušnost, s kojom mnoga po-stupaju sa zdravstvenim knjigama, uvreda je za Boga. Odijeliti zdravstveno djelo od cjeline djela, to nije Božja želja. U djelu zdravstvene reforme nalazi se isto onoliko sadašnje istine, kao i u drugim granama evanđelskoga djela. Nijedna grana, ako se odijeli od druge, ne može biti potpuna cjelina. {KPR 84.1}

Zdravstvena reforma kao klin.

Zastupnicima zdravstvene reforme, vrlo je otežan rad, jer mnogi propovjednici, starješine udruženja i druge osobe na uplivnim položajima, nisu zdravstvenoj reformi poklonili dovoljno pažnje. Oni nisu uvjideli, da je ona desna ruka trostruke anđeoske vijesti. Dok su joj mnogi od našega naroda i mnogi propovjednici poklanjali malo pažnje, Bog je zdravstvenu reformu uzvisio na taj način, davši joj uspjeha na sve strane. Prava je zdravstvena reforma klin, koji otvara put, da druge istine mogu dospjeti u srce. Ako se prihvaća sva punina triju anđeoskih vijesti onda će zdravstvenoj reformi biti mjesta u odborima udruženja, u skupštine, u kućama, kod stolova i u svim domaćim prilikama. Onda će desnica služiti tijelu i čuvati ga. {KPR 84.2}

Ne na mjesto vijesti.

Zato što je zdravstvena reforma samo sastavni dio trostruke anđeoske vijesti, ne smije se ona postaviti iznad vijesti. Zdravstvene knjige ne smiju potisnuti na stranu druge naše knjige, koje se moraju širiti. Upravitelji kolportaže treba da su ljudi koji znaju u kakvom odnosu stoji svaki komad djela prema velikoj cjelini Neka širenju zdravstvene reforme posvete što veću pažnju, ali radi nje neka ne zapostavljaju knjige, koje svijetu donose osobitu vijest za ovo vrijeme. {KPR 85.1}

Za raspačavanje religioznih knjiga treba isto toliko priprave, kao za raspačavanje knjiga, koje obrađuju pitanje zdravlja i umjerenosti. Koliko se mora reći o kolportiranju sa knjigama, koje sadrže duhovnu hranu; i koliko se napora mora učiniti, da se kolporteri izobraze i oduševe za širenje knjiga, koje sadržavaju trostruku anđeosku vijest, isto toliko se mora činiti da se spreme kolporteri za zdravstvene knjige. {KPR 85.2}

Jedna vrst knjiga uvijek će otvarati put za drugu vrst. Obje su važne, i obje treba širiti u isto vrijeme. Jedna nadopunjava drugu i nikako ne može zauzeti njeno mjesto. Obje rade o predmetima od najveće važnosti, i obje moraju nastojati, da Božji narod priprave na poslednje dane. Obje nose sadašnju istinu prosvjetljuju, bude i osvjedočuju duše. Obje moraju učestvovati na posvećenju i očišćenju onih skupština, koje čekaju na drugi dolazak Božjega sina u velikoj sili i slavi. {KPR 86.1}

Neka svako udruženje i svaki upravitelj kolportaže nastoji, da radenike oduševi, a nove da nađe i izobrazi. Svaki treba da unapređuje djelo, a da pri tome ne kvari rad drugih. Sve treba da bude u bratskoj ljubavi i bez sebičnosti. {KPR 86.2}

Poglavlje 13—Lakoumna i uzbudujuća literatura.

Svijet je poplavljen sa knjigama o indijanskim, razbojničkim i nemoralnim događajima. Za te knjige bilo bi bolje da se spale, jer u njima su namještene đavolske mreže. One truju mladež i bude u njoj želju, da se ističe nekim upadljivim, većinom bezbožnim postupkom. Ima mnogo i kršćanskih knjiga, čiji uticaj nije bolji, jer i one prikazuju strahote surovosti i nemorala, koje utiču na mnoge čitaoce kao kvasac u vodi, do izvršenja istih i sličnih djela. Knjige koje prika-zuju sotonske postupke ljudskih stvorenja, dovode do izvršenja sramotnih djela, Čitanjem tih knjiga u duši se čitaočevoj ponavljaju strašne pojedinosti zločina i strahote. Tko vjeruje u sadašnju istinu, taj neće čitati takove knjige i ovjekovječiti njihove događaje i prljavštine. {KPR 86.3}

Ljubavne priče i lakoumne, uzbuđujuće pripovijesti, jesu prokletstvo za svakog čitaoca. Pisac može sačuvati dobar moral i svoje cijelo djelo protkati religioznim osjećajem; ali u većini slučajeva sotona je preobučen u haljinu anđela, da tako sigurnije zavede. Duh se većinom priklanja onamo, gdje ima hrane. Čitaoci loših i uzbudujućih knjiga, postaju ne-sposobni za svoje dužnosti. Oni vode ne-prirodni život, nemaju potrebe za korisnim zanimanjem i istraživanjem Sv. Pisma, odakle im dolazi nebeska hrana. Razum postaje slabiji i gubi svoju snagu, da razmišlja o velikim zadaćama dužnosti i sudbine. {KPR 87.1}

Mladež je čitanjem loših knjiga izvrgnuta najvećoj opasnosti. Sotona prouzrokuje, da se mlađi i stari čitatelji oduševljavaju za ove bezvrijedne pripovi jesti. Kada bi se veći dio tih knjiga mogao uništiti, to bi se doskočilo jednom zlu, koje strašno djeluje, slabeći duh i kvareći srce. Nitko nije u dobrim načelima tako učvršćen, da je siguran od svakoga iskušenja. Sve ove nedostojne knjige trebaju se odlučno odbaciti. {KPR 88.1}

Nama Gospodin ne dozvoljava, da se bavimo tiskanjem i iraspačavanjem takovih knjiga; jer one su sredstvo za propast mnogih duša. Ja znadem, o čemu pišem; jer ta mi je stvar prikazana. Neka se nitko, tko vjeruje u istinu ne bavi takovim knjigama, namjerom, da tako zasluži novaca. Gospodin neće blagosloviti sredstva stečena na takav način; šta više, takav kolporter će više rasipati, nego što se sakupi. {KPR 88.2}

Poglavlje 14—Cijene naših tiskanica.

Naše nakladne kuće nisu mnogim stvarima poklonile dovoljnu pažnju. Ljudi na odgovornim položajima trebali su izraditi planove, kako se naše knjige mogu širiti, da ne leže beskorisno na policama, kada dođu iz tiska. Naš narod je zaostao za vremenom i ne kreće putem, koje je otvorila Božja providnost. {KPR 88.3}

Mnoge naše knjige stavljene su u promet uz tako nisku cijenu, da zarada Naklade nije dostajala, da stvori višak za dal jnji rad. Oni, koji se ne brinu za razne grane djela, nemaju pojma o njegovim potrebama i kapitalu, koji je potreban, da posao ne zapinje. Oni ne razumiju, kako lako nastaju gubici i kolike izdatke naklada ima svaki dan. Oni kao da misle, da se sve događa bez naročitog truda i izdatka i traže, da se naše tiskanice prodavaju uz najnižu cijenu tako, da nakladi ne ostaje nikakova korist. Oni ne daju mira dok Naklada nije snizila cijenu. Kada je njihova želja ispunjena onda po-pušta njihov osjećaj odgovornosti, gdje bi baš morali pokazivati najveći interes i brigu. Jer upravo tada oni bi morali marljivo prodavati knjige, da se posije sjeme istine i da u Nakladu dođu sredstva, koja se mogu uložiti u nova izdanja. {KPR 89.1}

Propovjednici su jako zanemarili svoju dužnost, što nisu oduševili skupštine za ovu stvar. Kada su knjige jedamput u cijeni pale, onda je vrlo teško, podići ih opet na pravu vrijenost, jer uskogdrudni ljudi to nazivaju spekulacijom. Oni ne misle, da od toga nitko nema lične koristi i da Božja objava ne smije zastati radi pomanjkanja novčanih sredstava. Knjige, leže neupotrebljene u našoj nakladi, jer nema dovoljno revnosti za njihovu rasprodaju. {KPR 89.2}

Štampa je moć, ali ako njeni proizvodi ostanu neupotrebljeni i neprodati, to je onda svoju moć izgubila. Naša su braća od srca rado dala sredstva, da umnože knjige i traktate, ali nisu načinili planove, da utrošene novce opet unovče za izdavanje drugih knjiga. U njihovim je rukama sva moći i korist štampe. Oni je mogu upotrebiti na dobro ali ravnodušću i nemarnošću izgubiti sve, što su mogli postići. Razumnim proračunanjem mogu prodajom knjiga i spisa širiti vidjelo, u hiljade i hiljade obitelji, koje se još nalaze u tami zablude. {KPR 90.1}

Poglavlje 15—Naše knjige moraju se prodavati i Citati.

Potrebne su stotine kolportera.

Drugi izdavači imaju svoj naročiti postupak u prodaji knjiga, koje ne izazivaju baš naročito živi interes. „Sinovi ovoga vijeka mudriji su od sinova vidjela u svojemu naraštaju”. Luk. 16, 8. Svaki dan se pružaju zlatne prilike, da se nijemi vjesnici istine donesu obiteljima i pojedincima. Ljudi, koji su lijeni i bez misli, ne koriste se ovakovim prilikama. Propovjednika imade vrlo malo. Gdje ih treba stotinu, nalazi se samo jedan. Mnogi počinjaju veliku pogrešku, što svoje darove ne upotrebljavaju za spasavanje svojih bližnjih. Hiljade ih treba, da nose svijetlo kroz sve naše gradove i sela. Javno mnjenje mora se obraditi Bog veli: Šaljite svijetlo u sve dijelove zemlje. On hoće, da ljudi i žene nose njegovo vidjelo onima, koji su u tami. {KPR 90.2}

Nepouzdani ljudi.

Svuda su potrebni Božji glasnici. Pri izboru kolportera za jedno ili drugo polje treba se vrlo paziti, da se nebi postavljale nepouzdane osobe, koje ništa ne vrijede i u ničem nisu uspjevale. U kolportažu neka se primaju samo oni, koji uživaju dobar glas, koji su oštroumni i sposobni za rad. Ovakav će kolporter raditi sa uspjehom, i imaće dovoljne prihode od svoga rada isto kao i propovjednik od svoga. {KPR 91.1}

Najvažniji rad.

Kolporter ulazi u svaku kuću, dođe u dodir sa svakom porodicom, donese im našu literaturu, snjima se razgovara i snjima se moli. On i njegove knjige pobuđuju ljude i žene da istražuju Sv. Pismo. Toga radi, kolportaža je vrlo važno djelo i najbolji način za prosvjećivanje i zadobivanje duša. Pored toga, ona je najbolja škola u kojoj se Božja djeca, uče kako treba raditi sa dušama. {KPR 92.1}

Nije svaki za to.

Nije svaki sposoban za taj posao. Trebaju se izabrati spremni ljudi, koji će pametno i savjesno raditi i izdržati u poslu. Dobar rad zahtjeva, i dobar plan. Božja je volja da pored kolportera sve skupštine srdačno sudjeluju u rasprodavanju literature i prosvjetnom radu. {KPR 92.2}

Savjesnost, skromnosti ponašanje.

Danas i ma velike olakšice kod širenja vijesti, samo što naši članovi ne znaju da ih iskoriste. Oni ne vide i ne osjećaju potrebu, da svoje darove upotrebljavaju za spasenje duša. Oni nisu svjesni svoje dužnosti da skupljaju pretplatnike na naše časopise i prokrče put našoj ostaloj literaturi. {KPR 92.3}

Za kolportažu potrebni su ljudi, koji mogu pronaći najbolji način kako se treba približiti pojedinim osobama i obiteljima. Njihovo odijevanje neka je pristojno, a njihovo ponašanje učtivo, da im svijet ni u čemu ne može prigovoriti. Kod nekih naših članova, nema još prave učtivosti, a baš nju moraju gajiti svi oni, koji rade kao kolporteri i prosvetitelji. {KPR 93.1}

Dizanje potrošnje.

U radu naše naklade, treba da se vidi napredak, a to će biti, ako sav naš narod pomaže u rasprodavanju literature. Čim se više širi literatura, koja u jednostavnom biblijskom jeziku iznosi istinu, tim će se više svijet uvjeriti, da se u toj literaturi nalazi baš ono, što njima treba. U koliko se naša literatura bude više širila, istom mjerom će biti i veća potražnja za njom. Na žalost, mnoge naše članove teško je nagovoriti, da prodavaju tu divnu literaturu. Po njihovom postupanju, ljudi bi morali sami dolaziti k njima ili u Nakladu te moliti za knjige. Takvi članovi nemaju pojma, da hiljade u svijetu još neznaju, da postoji takva literatura. {KPR 93.2}

Istakni vrijednost knjige.

Bog nas poziva, da budemo vrijedni ljudi, a ne mrtvi, lijenii i ravnodušni. Mi moramo ljudima prodavati literaturu, razjašnjavajući im, da primaju mnogo više, nego što za nju plaćaju. Istakni vrijednost knjige koju nudiš. Ne možeš je nikada previsoko cijeniti. {KPR 94.1}

Poglavlje 16—Izbor kolportera.

Osposobljenje.

Neki čovjek je sposobniji, da obavlja izvjestan posao nego drugi. Stoga nije ispravno misliti, da svako može biti kolporter. Mnogi nemaju za to zvanja i sposobnosti, ali zato ih ne smatrajmo, da su nevjerni ili bez volje. Gospodin ne postavlja nikakove nerazumne zahtjeve. Skupština je vrt, u kojem raste razno cvijeće od kojih svaki cvijet imade svoje osobitosti i svoju vrijednost. {KPR 94.2}

Svako Božje dijete ima svoje osobite naklonosti, zato i nije sposobno za svako mjesto. Ne zaboravimo, da su povjerena nam dobra različita. Nitko ne smije nalagati drugom svoje djelo, ako dotični nije uvjeren, da ga treba prihvatili. Dobro je, davati savjete i predlagati planove, ali svakom čovjeku neka se prepusti, da traži savjeta u Boga, kome pripada i služi. {KPR 94.3}

Priprava za propovjedničku službu.

Neka braća, koju je Bog izabrao za propovjedničku službu, krenuli su na posao kao kolporteri. To je za njih izvrsna priprava, jer tim putem što šire svijetlo i unose neposredno u obitelj istinu Božje riječi. U razgovoru sa dušama pruža im se često prilika, da govore o vjeri Biblije. Ovo je najzgodniji način, da se dobije pristupa u obitelji, da se tamo pokazuje kršćanska nježnost i ljubav i ta-ko čini mnogo dobra. To bi bilo izvrsno iskustvo svakome, koji računa sa zaposlenjem u propovjedničkoj službi. {KPR 95.1}

Iznositi pritužbe.

Ako se u nekom poslu naiđe na poteškoće i iskušenja, to treba da se iz tih iskustava izvuče korist. Ovaka iskustva uče kolportera da se mora više pouzdavati u Boga i biti sve više svijestan, da svaki čas ovisi o njemu. {KPR 95.2}

O nezadovoljstvu neka se ne misli niti govori. Ako imamo uspjeha, to ga ne smijemo pripisati sebi, jer svaki uspjeh, ima se pripisati djelovanju Božjih anđela. Ne smije se zaboraviti ni to, da su nebeski g lasnici uvijek kraj nas, i to u časovima klonulosti i oduševljenja. Uvijek se mora sa radošću priznavati i cijeniti Božja dobrota. {KPR 95.3}

Krist je ostavio svoju slavu i došao na ovaj svijet, da strada, za griješnike. Stoga, kada u našem radu naiđemo na poteškoće, pogledajmo prema njemu kao početniku i dovršitelju naše vjere. Onda nećemo popustiti i klonuti, nego ćemo podnijeti sve nevolje, kako to doliči dobrim Vojnicima Isusa Krista. Mislimo na to, što on o svim pravim vjernicima veli, da su „Bogu pomagači, Božja njiva i Božja građevina”. 1. Kor. 3, 9. {KPR 96.1}

Dragocjeno iskustvo.

Tko želi kolportirati, mora biti i učitelj i učenik. Dok nastoji podučavati druge, mora učiti sam, kako se obavlja rad prosvjetnog radenika. Ako kolporteri krenu u svoje polje poniznim srcem i iskrenim zahtjevom, naći će mnogo prilika, da u pravi čas govore sa dušama, koje od beznađa propadaju. Kad ih budu prosvjetlili, moći će im kazati: „Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospo-dinu”. Efež. 5, 8. Obrativši njihovu pažnju na neobraćene grešnike reći će im: „I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospodina našega Isusa Krista i Duhom našega Boga”. 1. Kor. 6, 11. {KPR 96.2}

Tko radi za Boga, naići će na poteškoće, ali on ima uvijek obećanje: „I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka”. Mat. 28, 20. Bog će dati da doživi krasno iskustvo svaki onaj koji govori: „Ja vjerujem u tvoje obećanje; ja neću popustiti i klonuti”. {KPR 97.1}

Izveštaji o iskustvima.

Tko doživi takova iskustva u svome radu za Gospodina, treba da o tome u našim časopisima napiše izvještaj, da i drugi budu time potaknuti. Kolporter treba da izvješćuje o radosti i blagoslovu u svome djelovanju kao prosvjetni radenik. Ovakovi izvještaji treba da se primaju u naše časopise, jer oni jako djeluju. Oni će se pokazati kao slatki miris života k životu u skupštini i doznače, da je Bog sa onima, koji rade zajedno s njime. {KPR 97.2}

Uzor u zdravstvenoj reformi.

Radeći sa nevjernicima, nemojte nikada odstupati od valjanih načela. Ako s njima sjedite za stolom, budite u jelu umjereni i jedite samo onakova jela, koja ne smućuju razum, ako nećete da budete nesposobni prosuđivati duhovne stvari. Vi ne smijete činiti ništa, što slabi vašu duhovnu ili tjelesnu snagu. Sačuvajte vaš duh u takovom stanju, da ga Bog može hraniti sa dragocjenim istinama svoje ri-ječi. {KPR 97.3}

Tako ćete postići upliv na druge. Mnogi nastoje da poprave život drugih obarajući ono, što smatraju zlim navikama. Oni idu onima, koji su po njihovom mišljenju na krivom putu i otkrivaju njihove pogreške, ali ne nastoje ozbiljno i obzirno, da njihovo srce uprave na valjana načela. Takav postupak često proma-šuje, da se postignu željeni uspjesi. {KPR 98.1}

Umjesto da ih popravljaju, u najviše slučajeva oni ih samo izazivaju i na taj način učine više štete nego dobra. Zato ne kritikujte i ne popravljajte njihove pogreške i zablude, nego ih poučavajte svojim primjerom. Vaš samoprijegor i vaša umjerenost u jelu i piću najbolji su primjer, jer će oni pokazati ljudima, da se trebaju pokoravati dobrim načelima. Doz-volite istini, da na vama pokaže drugima, kolika je njena osvećavajuća i blagorođavajuća moć. {KPR 98.2}

Usavršavanje govora.

Od s vih darova koje je Bog ljudima dao, jeste najdragocjeniji dar govora. Ako je taj dar još posvećen svetim Duhom, onda može učiniti mnogo dobra. Sa jezikom uvjeravamo i nagovaramo, s njime se Bogu molimo i zahvaljujemo, s njime javljamo dragocjene misli o Spasitelju. Dobrom upotrebom dara govora, može kolporter u mnoga srca posijati sjeme istine. {KPR 99.1}

Potrebno je tačno poznavanje knjige.

Naši kolporteri moraju tačno poznavati knjigu koju prodavaju, da mogu ljude upozoriti na njene najvažnije glave. {KPR 99.2}

Kolportaža sa manjim knjižicama.

Kolporter treba sa sobom da nosi traktate i manje knjižice, da ih može dati onima, koji ne mogu kupiti veću knjigu. Na taj način može ući istina u mnoge kuće. {KPR 100.1}

Ponašanje.

Osobe sa grubim i n eobičnim pona-šanjem, nisu za kolportažu. Za taj posao, potrebno je dobro ponašanje, bistar um, poznavanje ljudi i srce koje zna cijeniti visoku vrijednost duša. {KPR 100.2}

Uzvišeni rad.

Kolporterov je rad uzvišen te će imat uspjeha ako ga obavlja iskreno, ozbiljno i strpljivo. On mora biti sa cijelim srcem kod posla. Mora s e rano dizati iz kreveta i cijelog dana marljivo raditi. Sposobnost, koju mu je Bog dao, mora je što bolje upotrebiti. Ne smije se plašiti poteškoća i zapreka, jer sa malo dobre volje, on će ih vrlo lako savladati. Svoj će karakter stalno usavršavati, ali je potrebno svakom kolporteru znati, da se veliki karakter izrađuje sa malim djelima i naporima. {KPR 100.3}

U dvoje.

Kolportere treba izaslati u dvoje; neiskusne radenike sa takovima, koji imadu više iskustva i mogu prvima pomoći. Oni se onda mogu dogovarati, zajedno promatrati riječ života i zajedno i pojedince se moliti. Na taj način će obojica, mlađi i stariji kršćanin, primiti Božji blagoslov. {KPR 101.1}

Naročiti rad.

Kolporteri moraju biti svijesni toga, da je prodaja knjiga onaj rad, koji Bog hoće da oni obavljaju. Neka misle na to, da stoje u Božjoj službi. {KPR 101.2}

Pouka.

Za kolportere treba se uložiti mnogo truda, jer su njima potrebne pouke, da bi mogli shvatiti svu važnost djela. Oni moraju gajiti duh samoprijegora i samopožrtvovnosti, o čemu nam služi kao primjer život našeg Spasitelja. {KPR 101.3}

Izaijeva riječ.

Čitajte šestu glavu proroka Izaije i uzmite si k srcu njegove pouke: „I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospodina nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafina doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, i dotače se usta mojih i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Po tom čuh glas Gospodinov gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošalji mene”! Iz. 6, 5—8. {KPR 101.4}

Oni s poniznim srcem.

Uvijek će se postupati prema tome prikazu. Gospodin želi, da mnogi sudjeluju u o vom velikom djelu, mnogi, koji su posvećeni, čija su srca ponizna i koji su gotovi da rade svagdje gdje se traži njihova služba. {KPR 102.1}

Govorite jasno.

Kolporter, koji može govoriti jasno i određeno o knjizi koju širi, uvjerit će se, da mu to mnogo pomaže, da primi narudžbe. Može biti pružit će mu se prilika, da čita koju glavu i da skladom svoga glasa i naglašivanjem pojedinih riječi, može svome slušaču sve tako predočiti, da sve vidi kao u zbilji. {KPR 102.2}

Neophodna potrebna svojstva.

U svakoj Igrani djela je neprocjenjiva sposobnost, da se govori jasno i razumljivo punim Igrlom i blagoglasnim riječima ; tu sposobnost moraju izgraditi svi oni, koji hoće da postanu propovjednici, evanđelisti, biblijski radnici ili kolporteri. One, koji namjeravaju stupiti u te grane djela, moraju se poučiti, da govoreći ljudima o istini svojim dobrozvučnim glasom izazovu odlučan utisak. Istina ne smije da strada radi kolporterovog rđavog izgovora. {KPR 103.1}

Pomislite, da ste Božji saradnici.

Ne budite nemarni u vašim riječima, jer se nalazite među nevjernicima; koji vas uzimlju za mjerilo. Razmišljavajte o poukama, koje su dane Nadabu i Abihu, sinovima Aronovim, koji prinesoše pred Gospodinom oganj tuđ, a to im ne bješe zapovjedio. Oni isu uzeli običan oganj i metnuli ga u svoje kadionice. „Tada dođe oganj od Gospodina i udari ih, te pogiboše pred Gospodinom”. Tada reče Mojsije Aronu: to je, što je kazao Gospodin govoreći: u onima koji pristupaju k meni bit ću svet i pred cijelim narodom proslavit ću se”. 3. Moj. 10, 1—3. Dragi kolporteri, mislite na to, da ste Božji saradi niei, da spasavate duše, i da u njegovu svetu službu ne smiju donijeti ništa što je nisko i prosto. Srce neka vam je puno čistih i svetih misli, a riječi uvijek izabrane. Ne zaustavljajte uspjeh svoga rada, govorenjem lakoumnih i bezbrižnih riječi. {KPR 103.2}

Pričajte im jednostavno.

Muževi i žene lutaju okolo u magli zablude. Oni bi rado znali, što je istina. Pričajte i m, ali ne visokim riječima, nego jednostavnošću Božje djece. {KPR 104.1}

Ponizna molitva.

Sotona traga za vama. On je lukavi protivnik. Neprijateljski duh koji susrećete u vašem radu, dolazi od njega. Oni, nad kojima on vlada, govore njegove riječi. Kada bi se sa njihovih očiju mogla skinuti koprena, tada bi vidjeli, kako sotona upotrebljava sva svoja umijeća, da ih odvrati od istine i predobije ih za sebe. Poniznom molitvom mogu se duše lakše osloboditi od njegove lukavosti, nego mnogim riječima bez molitve. {KPR 104.2}

Uzdižite vaše duše.

Kolporteri neka postojano svoje duše uzdižu u molitvi prema Bogu. Oni nisu nikada sami. Ako imaju vjeru u Boga i ako su osvjedočeni, da ih je on pozvao, da ljudima donose razjašnjenje biblijskih istina, onda ih Krist neće ostaviti nikada same. {KPR 104.3}

Kolportiranje — priprava za propovjed ničku službu.

U ovom radu ima više poteškoća, nego u kojem drugom zvanju. Ali kod tog zvanja i ponašanja koje ste stekli u kolportaži, usposobit će vas za druga korisna polja, na kojima možete služiti dušama. Oni koji ništa ne nauče, koji se neoprezno i grubo ponašaju pred ljudima, pokazali bi iste nedostatke ponašanja i okretnosti, kada bi stupili u propovjedničku službu. {KPR 105.1}

Molite se sa obiteljima.

Uvedenje naših časopisa u obitelji, razgovor s njima i molenje s njima, i za njih — to je misionska škola koja odgaja muževe i žene za rad dušobrižnika. {KPR 105.2}

Kolportiranjem evanđelskih spisa pri-pravljaju se mladi ljudi za propovjedničku službu bolje, nego mnogogodišnjim posjećivinj em jedne škole. Tko se pripravlja za propovjedničku službu, ne može u nijednom drugom zanimanju steći tako veliko iskustvo kao u kolportaži. {KPR 105.3}

Koji glede samo na novčanu zaradu.

Ali mnogi kolporteri daju se lako zavesti, da prodavaju knjige; i slike, koje ne sadržavaju ništa o našoj vjeri i koje kupcu ne daju nikakvih vidjela. Oni to čine, jer se nadaju, da će ovim načinom više zaraditi, nego prodajom evanđeoskom literaturom. Takve osobe ne postizavaju nikakvu naročitu spretnost za službu evanđelja. Oni ne stiču iskustva, koja bi ih osposobila za naše djelo. Oni se ne uče brinuti za duše i ako se one mogu najlakše pridobiti. Oni profućkaju vrijeme i prilike. {KPR 106.1}

Svijetski karakter.

Onim kolporterima je ukraćena pomoć Božjeg Duha. Oni dobivaju svijetski karakter i zaboravljaju koliko duguju Gospođinu, koji je za njih dao svoj život. Oni upotrebljavaju svoje snage za svoje ciljeve i ne vole raditi u vinogradu Gospodinovom. {KPR 106.2}

Ne svi jednu knjigu.

Neki misle, da bi bilo bolje, kada bi svi kolporteri radili samo sa jednom knjigom. Ali kada bi se to i moglo provesti, to ne bi bilo ni pametno ni probitačno. Nijedna knjiga ne bi se smjela sama širiti i tako prikazivati, kao da odgovara svim potrebama ovoga vremena. Ako Gospodin za svoj narod imade vidjela, koje je sadržano na razne načine u raznim knjigama, tko smije onda postaviti ograde, da se vidjelo ne može raširiti preko cijeloga svijeta? Gospodin želi, da naša braća rade na tome da njegovo vidjelo, ne bude sakriveno u našim izdavačkim kućama, nego da svijetli dalsko, da obasjava sve, koji ga hoće primiti. {KPR 106.3}

Neispravna načela.

Ako u našim kolporterima vlada duh zemaljske sebičnosti, ako šire knjigu, na kojoj najviše zaslužuju, a druge, koje su narodu potrebne zanemaruju, to pitam; u kojem smislu je njihov rad misionsko djelo? Djelo spretnoga i bogobojaznog kolportera slično je onome koje vrši propovjednik. Zar da se onda kolporter osjeća slobodnijim, da radi iz sebičnih razloga? Zar da on bude nevjeran načelima misionskoga rada i prodaje samo takove knjige, koje su najjeftinije i najlakše se prodaju, a zanemari ljudima donijeti knjige, koje im dadu najviše vidjela — a to sve zato, jer on na taj način može sebi više novaca zaslužiti? Gdje se ovdje očituje misionski duh? Zar ovđe djelo kolportaže ne prestaje biti ono, što treba da bude? Zašto se ne digne nijedan glas, da popravi ovo stanje stvari? {KPR 107.1}

Časopisi, traktati i brošure?

Nijedan kolporter neka knjigu s kojom radi ne nadvisuje nad druge, koje također sadržavaju istinu za ovo vrijeme. Kada bi naši kolporteri radili samo s jednom knjigom i svoju djelatnu snagu sjedinili u korist njenog raspačavanja, onda se djelo ne bi izvršivalo u skladu sa Božjim planom. Svi ljudi nisu jednaki, i što je jednome prava hrana, nema za drugog nikakove privlačivosti. Radi toga treba, da se ljudima donose knjige, koje na razne načine obrađuju osobite točke za ovo vrijeme. Biti će potrebno, da kolporter učini razborit izbor. Nijedan, koji radi za Boga, ne smije biti uskogrudan i krat-kovidan. Gospodin imade mnogo sredstava, s kojima hoće da djeluje. Ako se jedna knjiga uzdiže nad drugu, dolazi opasnost, da se zanemari baš ona, koja je najprikladnija, da dade vidjelo narodu. Nije potrebno, razne knjige postaviti jednu uz drugu i prosuđivati, koja od njih može najviše dobra učiniti. Bog je dao prilike, da za njega mogu svjedočiti svi glasovi i sva pera koja pišu pod njegovim utjecajem. Mnogima će biti teško; da razumiju naše velike knjige i stoga će ih istina mnogo lakše doseći, ako im se donosi na jednostavniji način. Upravitelji djela treba da slabiće ohrabre i pokažu istu brigu za svako sredstvo koje pripravlja ljude za dan našega Gospodina. Neki će imati više koristi od časopisa i traktata nego od knjiga. Časopisi, traktati i manje knjige, koje se bave biblijskim naukama, zaslužuju u kolportaži potpunu pažnju, jer one su mali klin, koji otvara put većim knjigama. {KPR 108.1}

Budite korisni.

Kada stanujete kod ljudi, pomažite im u kućnim poslovima. Budite susretljivi i uslužni u svakom poslu. Pomozite umornom starešini u lakim kućnim poslovima. Bavite se sa djecom. Budite obzirni. Radite skromno i Gospodin će raditi s vama. {KPR 109.1}

Pustite da Duh djeluje.

Evanđeliste koji kolportiraju, treba da se sasvim predaju Božjem Duhu, da na njih djeluje. Pomoću postojane molitve postizava snagu, koja dolazi od Boga, da se živom vjerom mogu osloniti na njega. Njegova velika moć bit će sa svakim vjernim i iskrenim radenikom. {KPR 109.2}

Naše djelo.

Brzo se približujemo svršetku, zato smo dužni da štampamo i širimo literaturu, koja donosi istinu za ovo vrijeme. {KPR 110.1}

Koga Bog može upotrijebiti.

Kada Bog za svoju službu izabere ljude i žene, onda ne pita, da li su učeni, govorljivi ili imućni. On pita: dali žive tako ponizno, da ih mogu voditi po tom putu? Mogu li moje riječi položiti u njihova usta? Hoće li me oni ispravno prikazivati ? {KPR 110.2}

Bog može upotrijebiti svakog čovjeka baš u onoj mjeri, u kojoj može svog Duha dati u hram njegove duše. On će vršiti rad, koji prikazuje Božansku sliku. Neizbrisivo obilježje Božjih neprolaznih načela u kolporterovom životu i radu bit će najbolja legitimacija, kojom će se legitimisati pred svijetom. {KPR 110.3}

Zajedno sa anđelima.

Tko djeluje za dobro drugih, radi u zajednici sa nebeskim anđelima, ima njihovu stalnu pratnju i njihovu postojanu službu. Anđeli snage i vidjela uvijek su blizu da ga zaštite, utješe, izliječe, pouče i oduševe. Sve što može zapasti ljudsko stvorenje, stoji kolporteru na raspolaganju: najviši odgoj, istinski otmene navike i najuzvišenija služba. {KPR 110.4}

Pjevanje i molitva.

Kolporteru koji evanđelizira, čije srce je napunjeno sa svetim Duhom, donosi njegov rad množinu krasnih mogućnosti, da se čini dobro. Prikazivanje istine u ljubavi i jednostavnosti od kuće do kuće, stoji u suglasju sa poukom, koju je sam Krist dao svojim učenicima, kada ih je izaslao na njihovo prvo prosvjetno putovanje. Mnoge će se duše osvojiti sa slavospjevima i poniznim, srdačnim molitvama. Božanski radenik biti će pris u tami i spustiti će u srca uvjerenje: „Ja sam s vama u sve dane”, to je njegovo obećanje. Uvjereni u stalnu prisutnost takova pomagača, možemo poći na posao puni vjere, nade i hrabrosti. {KPR 111.1}

Od grada do grada.

Od grada do grada, od mjesta do mjesta, treba da nosimo spise, koji sadrži obećanje o skorom dolasku Kristovom. Ti spisi treba da se prevedu na svaki jezik, jer evanđelje treba da se propovijeda cijelom svijetu. Krist obećaje svakom radeniku svoju božansku pomoć, koja će njegov rad učiniti uspješr im. {KPR 111.2}

Širite spise.

Otkriveno mi je mnogošta, u pogledu vrijednosti naših spisa o sadašnjoj istini i glede neznatnih napora za njihova raširenje, po našoj braći i sestrama. {KPR 112.1}

Zle sile.

Pokazano mi je, da treba neprestanoštampati literaturu, koja širi istinu i vid jelo. U svijetskim crkvama je sada doba duhovne tame. Radi nepoznavanja Božjih stvari, ljudi ne vide Boga i istinu. Sotonine sile sakupljaju se. Sotona obeća je svojim saradnicima, da će svojim djelom okovati sav svijet. Dok je zajednica djelomično nemarna, sotona i njegove čete marljivo rade. Crkve ne obraćaju svijet, jer su one otrovane sebičnošću. Potrebno je prvo da same osjete Božju moć, tek tada će biti u stanju da vode druge čišcem i boljem cilju. {KPR 112.2}

Dok traje vrijeme iskušenja.

Dok traje vrijeme iskušenja, biti će za kolportere prilika da rade. Kada se vjerske zajednice sjedine sa papinstvom, da tlače Božji narod, onda će se kroz evanđelističku kolportažu otvoriti krajevi, u kojima vlada vjerska sloboda. Ako se progoni u jednom kraju mogu teško podnijeti, neka evanđelistički radenici postupaju kao što je odredio Krist: „A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi”. Mat. 10, 23. Ako progoni dođu, i donde, i dite u drugo mjesto. Bog će voditi svoj narodi i na mnogim ga mjestima blagosloviti. Kada ne bi bilo progonstva, onda Božji narod ne bi svuda stigao, da propovijeda istinu. Krist veli: „Ne ćete obići gradova Izraeljevih dok dođe sin čovjeci”. Mat. 10, 23. Dok se sa neba ne čuje riječ: „Svršeno je!” dotle će biti uvijek mjesta za rad i biti će svuda srdaca, koja su spremna primiti vijest. {KPR 113.1}

Knjige i časopisi.

Krasno djelo poslednje evanđeoske vijesti, mora se sada objavljivati više nego ikada. Kroz kolportažu svijet treba da primi vidjelo istine koje se nalazi u našim knjigama i časopisima. Naša literatura treba da pokaže, da se približuje svršetak svijeta. A vi koji se bavite izda-vanjem te literature, uzmite sebi najviši cilj. Objavljujte trostruku anđeosku vijest, da je može čuti cijeli svijet. Neka svijet vidi, da su ovdje oni „koji drže zapovijesti Božje i vjeru Isusovu ”. Otkr. 14, 12. Naši spisi neka cijelom svijetu služe za svjedočanstvo. {KPR 113.2}

Knjige o biblijskim istinama.

Naše radnike treba ohrabriti, da svoj glavni cilj uprave na knjige, koje sadržavaju dokaze za našu vjeru, na knjige, koje objavljuju nauke Sv. Pisma, i pripravljaju narod, koji će se moći održati u ovim vremenima punim iskušenja. Kada smo ljude, pobožnim naučavanjem i razumnom upotrebom naših spisa doveli do spoznaja istine, moramo ih odgojiti za radenike u riječi i nauci. Mi ih moramo hrabriti, da i ori šire knjige o biblijskim naukama, knjige, čiji će sadržaj pripraviti narod koji će stajati čvrsto, opasan istinom, sa gorućim svjetiljama u ruci. {KPR 114.1}

Propovijedajte kroz knjige i časopise.

Do ovog časa mi smo spavali, u pogledu djela, koje se moglo objavljati širenjem dobre literature. Ali sada, svi jesni svoga zadatka, propovjedajmo riječ pomoću naših knjiga i časopisa, da svijet može razumjeti vijest, koju je Krist dao Ivanu na Patmu. Neka svaki ljudski duh, koji priznaje Kristovo ime, svjedoči: „Približio se svršetak svih stvari, pripravi se, da sretneš svoga Boga”. {KPR 114.2}

Naši spisi treba da svuda dopru.

Naši spisi treba da svuda dopru. Izdavajte ih u mnogim jezicima. Trostruka anđeoska vijest neka se kroz ovo sredstvo i kroz živoga učitelja svuda objavljuje. Probudite se koji vjerujete u istinu za ovo vrijeme! Sada je vaša dužnost, da svim mogućim sredstvima pokrenete članove zajednice, da šire istinu. Jedan dio novca, koji uđe prodajom naših spisa, treba se upotrebiti za usavršavanje naše organizacije, da možemo izdavati više knjiga, koje će svijetu otvarati oči i ljudska srca. {KPR 115.1}

Trgovački duh.

Postoji opasnost, da zapadnemo u trgovački duh i budemo svjetskim poslovima tako zauzeti, da istinu ne možemo širiti posve čistu. Ljubav za trgovinu i dobitak preuzimlje sve više maha. Draga braćo, nastojte, da vaša srca budu istinski obraćena. Vrijeme je, da shvatimo naše dužnosti, „jer istina pada na ulici i pravda ne može da prođe”. Iz. 59, 14. Sotona je došao sa svakom silom i djeluje sa svakom prjevarom nepravde među onima, koji ginu. Sve, što se može pokolebati, pokolebano je; a ono, što je nepokolebivo, postojati će. Gospodin će skorom doći, i mi ulazimo u doba nevolje. Nevidljive sotonske sile, djeluju, da unište ljudski život. Ali ako je naš život sakriven sa Kristom u Bogu, onda ćemo doživjeti njegovu milost i spasenje. Krist dolazi, da na ovoj zemlji uspostavi svoje kraljevstvo. O da bi naš jezik bio posvećen i upotrebljen, da ga slavi. Mi smo opomenuti, da budemo stalni u pravo vrijeme i u nevrijeme. 2. Tim. 4, 2. Mi treba da radimo sve, što je moguće za objavljenje istine. Moramo izrabiti svaku priliku, da duše privodimo Kristu. {KPR 115.2}

Govorite o ljubavi Spasiteljevoj.

Kao narod moramo biti iznova obraćeni i u svojem životu posvećeni, da možemo objavljivati istinu, koja je u Isusu. Šireći naše spise, možemo vrućim, radosnim srcem govoriti o Spasitelju. Samo Bog imade vlast da oprašta grijehe. Ako neobraćenim ne objavljujemo ovu vijest, to bi naš propust mogao biti nji hova propast. Naši spisi donose blagoslovne i spasonosne biblijske istine. Ima ih mnogo, koji mogu pomagati u prodaji naših časopisa. Gospodin nam svima po-ručuje, da radimo na spasavanju izgub-ljenih duša. Sotona je na djelu, da po mogućnosti obmami i izabrane, i došlo je naše vrijeme, da bdijemo. Naše knjige i časopisi moraju se učiniti pristupačnim pažnji ljudi. Evanđelje sadašnje istine treba da se bezodvlačno objavljuje u našim velikim gradovima. Probudimo se i prihvatimo svaki svoju veliku dužnost. {KPR 116.1}

Mladi dobrovoljci.

Krist poziva mlade ljude, koji će dobrovoljno donjeti istinu svijetu. Traži se duševno jaki ljudi, koji vole raditi i koji na svakom mjestu nalaze posla. Za-jednica treba ljude, koji se znaju boriti sa zabludama i koji hrabre svoju braću i sestre, oživljuju radenike koji su klonuli u njihovom radu, ljude čija su srca ugrijana od krišćanske ljubavi a čije su ruke spremne, da rade za svoga Stvoritelja. {KPR 117.1}

Postojano pouzdanje u Boga.

Ako se radenici postojano pouzdaju u Boga, i neprestano vrše samoprijegor, onda neće potonuti u klonulosti. Oni neće jadikovati. Oni će misliti na to, da svagdje ima duša, koje Gospodin traži, a za kojima teži đavo, da ih dovede u ropstvo grijeha. {KPR 118.1}

Turobni kloporter, koga se svi boje.

Takovam kolperteru, kao da pise na njegovom licu. „Zaludu je sluziti Bogu, I kakva ce biti korist da drzimo sto je naredio da se drzi I da hodimo zalosni pred Gospodinom nad vojskama.” Mal. 3, 14, 15. {KPR 119.1}

Kolporter, koji uljeva život i radost.

Takav kolporter uvijek je dobro raspoložen, jer on radi za Isusa, za spas duša i za vječnu slavu (2. Kor. 4, 15—18). U dobrim i zlim danima on pjeva: {KPR 119.2}

Uvijek radost, uvijek radost.
Svakog dana sunce sja;
Pun ljepote put je našeg žiča,
Radost puni srca sval {KPR 119.3}

Dodatak

Upute za kolportere

Širenje naše literature je vrlo važno sredstvo, da se muževima i ženama pokaže svijetlo, koje je Bog povjerio svojoj zajednici i svijetu. Knjige, koje prodaju naši kolporteri, otvaraju mnogim srcima još neistražena Kristova bogatstva. Bez kolporterskih nastojanja ne bi mnogi o istini ništa doznali. (E. G. White). {KPR 120.1}

Kako cu u kolportazi imati uspjeha?

Ponajprije moleći se proučavaj knjigu, koju hoćeš prodavati. Vidi str. 99. Nastoj, da se što više usavršiš u čitanju tih knjiga, a i drugih. 1. Timoteju 4, 13. {KPR 120.2}

Zapamti si najbolje glave i naročita mjesta i vježbaj se u dobrom i milozvučnom čitanju tih mjesta. Vidi str. 103 {KPR 120.3}

Na putu si zabilježi naročite prigovore raznih osoba toj knjizi i kod kuće razmišljavaj o odgovorima, da budeš dobro oboružan, ako ti se ti prigovori opet iznesu. {KPR 120.4}

Pomisli na to, da sudjeluješ u Božjem djelu, a mirnim i blagim ponašanjem te sređenim duševnim životom osiguraj si pomoć Božjega Duha i svetih anđela. {KPR 120.5}

Ne puštaj nikada iz vida svoj cilj, koji je: prodati knjigu, a ne: raspravljati o vjeri i za vrijeme kolportaže obdržati biblijske satove itd. {KPR 121.1}

Opće upute.

Idi od kuće do kuće, od vrata do vrata. Ne smije se mimoići nijedan dućan, ni tvornica, ni kancelarija, ni gospodarstvo. ni bolnica i slično. Neka te ne plaše oznaka zvanja na vratima, nego slobodno pokucaj na svaka vrata. {KPR 121.2}

Kolportaža nije kućarenje, radi ćega se knjige ne smiju nuditi odmah kod vratiju, kao što to čini kućarac sa svojom robom. U selu u provinciji lakše je doći u domove, ali u gradu je potrebno više spretnosti i okretnosti. Ulaz u stan olakšava se, ako se sa sobom ne nose velike taške. Ako vratar ili tko drugi upita za svrhu dolaska, onda se kaže, da se radi o ličnoj stvari. I odličnijim ljudima moraju se knjige razjasniti, ako se hoće uspjeti. Ali ne reci: Ja bih vam rastumačio knjigu, nego: Dozvolite da vam ukratko iznesem, u kojem duhu je ova knjiga napisana. Kada svršiš, onda zamoli za dozvolu da knjige smiješ pokazati i personalu. {KPR 121.3}

Ako se ne može ući u stan, mo,ra kolporter biti spreman, da odmah kod vratiju pokaže koju manju knjigu. {KPR 122.1}

Kad tumačiš knjigu uzmi je u lijevu ruku i postavi se nasuprot mušterije. Gledaj više u njeno lice, nego u knjigu. {KPR 122.2}

U svom radu. re budi nestrpeljiv i brz, ali nemoj nastupiti ni tako, kao da ti nije stalo do vremena. Razjašnjenje neka bude kratko, ali jasno i uverljivo.. Kada čitaš, čitaj što manje jer dugim se čitanjem vrlo lako slabi interes. {KPR 122.3}

Ne pokazuj odmah sve najedamput. nego imaj u rezervi uvijek nekoliko za-nimljivih točaka. {KPR 122.4}

Ne upusti se u osjetliva pitanja. Mnogo više ćeš postići, ako u kući ostaviš malenu knjigu nego da govoriš pol sata. {KPR 122.5}

Nemoj govoriti učeno, nego što jed-nostavnije. Misli na to, da ljudi znadu vrlo malo o biblijskim stvarima. Nekoliko jednostavnih i razumljivih dokaza o valjanosti same knjige vrijede više, nego mnoštvo dokaza, koje ljudi ne razumiju.{KPR 122.6}

Ne govori uvredljivo o zemaljskim crkvama i drugim zajednicama. Ako te se upita n. pr.: Šta vi držite o spiritizmu? — onda odgovori jasno i razumljivo. {KPR 122.7}

Na upit odakle dolaziš, navedi svoje boravište. Na sve odgovaraj istinito i otvoreno. Ali pazi na to, da ti vodiš razgovor, a ne mušterija. {KPR 123.1}

Ako vidiš, da od kupnje neće biti ništa, pođi dalje. {KPR 123.2}

Budi okretan i znaj, da si na poslovnom putovanju za velikog kralja i da se ne smije izgubiti nijedan minut. {KPR 123.3}

Upute za razjašnjenje i prodaju knjige.

Uspjeh leži u kratkoći rada. U najviše slučajeva za tumačenje uzme se dvije minute. {KPR 123.4}

Pošto većina ljudi nisu tako kršćanski, zato se ne preporučuju ovakove riječi : Pokazao bih vam jednu knjigu punu blagoslova itd. Nije dobro ni reći: Danijel, Ilija, Ivan itd. kažu, nego valja reći :Biblija ili Sv. Pismo kaže. {KPR 123.5}

Govoriti napamet mjesta iz Biblije, to nije dobro. Ne smijemo izazvati utisak, da su naše knjige molitvenici ili propovjedničke knjige. {KPR 123.6}

Kapara. Narudžbe su mnogo sigurnije, ako se dade kapara. U mnogim slučajevima može se prije potpisa napisati iznos, da se dalje o tom više ne govori, a poslije potpisa otrgnuti kopi ju i reći: Ovđe je potvrda za… dinara, a ostaje još da se plati … dinara. U drugim slučajevima može se poslije potpisa reći: Želite li odmah dati kaparu? Visina kapare ovisi o mogućnosti plaćanja; mnogi odmah plate polovinu, drugi opet manje itd.; ali zato tu ostaje potvrda. Preporuča se imati mali štampilj sa svojom adresom. {KPR 123.7}

Rok otpreme. U gradovima se preporuča otpremu obaviti lićno. Na selu je pako lična otprema samo onda dobra, ako se put zbilja isplati. Preporuča se, da kolporter u svakom slučaju sam predloži rok otpreme, n. pr.: „Mnogi dobivaju knjigu odmah, a mnogi na početku idućeg mjeseca; kada vam je najzgod nije”. U ovim nestalnim vremenima, ne bi se smjelo dati veći rok od 2—3 nedjelje. {KPR 124.1}

Neprimanje knjige. U ovakvim sluča-jevima nesmijemo zaboraviti, da smo Kristovi saradnici, ali ipak pokušajmo, da knjigu prodamo. Mora se nastojati da se proda makar jedna mala knjiga. U slučaju da se knjiga odbije, mora se pokušati, da se proda manja knjiga. Ako se poručena knjiga ne prima, treba se u tom slučaju postupati vrlo oprezno, pogotovo ako se u istoj kući ili istom kraju imaju poslije prodati druge knjige. {KPR 124.2}

Onda je najbolje, da se bez uzrujavanja kaže: „Doći ću zgodom opet do vas; pa valjda ćete onda moći, da vašu knjigu primite”. {KPR 125.1}

Knjige i prospekti treba da su zamotani u čisti papir, jer tako proizvode dobar utisak. Knjige nisu notesi, radi čega nije praktično, da se u njima drži novae ili dozvola. {KPR 125.2}

Uvod i svršetak razjašnjenja jedne knjige.

Poslije zvonjenja i otvaranja vrata kaži: „Rado bih govorio sa gospođom L.” Odgovor: Molim lijepo, ja sam gospođa L. Tu se odmah čiste noge, i tako ljudi razumiju, da želimo unići. U većini slučajeva uđeš tako vrlo lako u kuću. U sobi ćeš kazati: „Molim vas, da pogledate jedno vrlo važno djelo, koje se zove . . . . . Na svršetku izlaganja reći češ: knjiga stoji samo …. dinara. Mnogi je prime odmah, a neki početkom idućeg mjeseca. Kako je vama najzgodnije? {KPR 125.3}

Pazi: Mi ne smijemo naše kn ji ge ljudima nametnuti, nego ih potaknuti, da ih oni sami požele. Da to postignemo, maramo biti vješti da znamo knjigu zanimljivo razjasniti. Preporuka mora biti kratka i živa. Nije samo važno što ljudima govorimo, nego i to, kako govorimo. {KPR 125.4}

Sa ovim pomagalima kreni svjež i radostan na rad i izvojštuj pobjedu Božjom pomoću, vjernošću, marom i vjerom. {KPR 126.1}

Moli se i radi, radi i moli se i Gospodin će raditi s Tobom. {KPR 126.2}