SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

YouTube light color icon  ins

BL.3.2016

PDF - verzija /   Word - verzija /   EPUB - verzija

Stanje u kojem se nalazi vinograd

1. lekcija Subota, 2. srpnja 2016.

Stanje u kojem se nalazi vinograd

“Što je još trebalo učiniti vinogradu mojemu što mu ne učinih? Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom?” (Izaija 5:4).

“Potčinite svoju samovolju, svoje specifične navike koje su vam tako dugo idoli, kako biste mogli primiti načela istine. Na taj način ćete postati grana pravog Čokota, i nećete rađati vinjagom, već bogatim grozdovima dragocjenog ploda.”—The Review and Herald, 12. travnja 1892.

Pročitajte: Proroci i carevi, str. 15–22, 303–305.

Nedjelja 26. lipnja

1. DRAGOCJENI VINOGRAD

a. S kojim je ciljem Stvoritelj osnovao izraelsku naciju? Postanak 12:2; Ponovljeni zakon 7:6–8; 26:17–19.

b. Zašto je ovaj narod trebao biti duboko zahvalan Bogu? Ponovljeni zakon 32:9–12.

c. Prema Božjem planu, kako je Izrael trebao biti blagoslov drugim narodima i kako se ovo može primijeniti na nas danas? Ponovljeni zakon 4:5–8; Matej 5:16.

“Gospodnje oko počiva na svakom pripadniku Njegovog naroda. On za svakoga ima jedan plan. Njegova je namjera da oni koji se pridržavaju Njegovih svetih propisa budu izabrani narod. . . .
“Ne samo ovom svijetu, nego čitavom svemiru trebamo otkriti načela (Božjeg) kraljevstva.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 12, 13.
Ponedjeljak 27. lipnja

2. STANJE VINOGRADA DANAS

a. Zašto je Bog bio razočaran vinogradom koji je toliko volio? Izaija 5:1–4.

“Željeli su (Hebreji) prisvojiti plodove vinograda u kojem su bili postavljeni kao upravitelji. Čak su ih i neznabošci prezirali zbog njihove lakomosti i pohlepe. Tako je neznabožačkom svijetu pružena prilika da pogrešno tumače Božji karakter i zakone Njegovog kraljevstva.”—Proroci i carevi, str. 20, 21.

b. Kada crkva ne donosi rod s pravog čokota? Ivan 15:4.

“Gospod je Svoju crkvu kao čokot vinove loze zasadio na plodnoj zemlji... Ali taj Bogom zasađeni čokot stalno naginje ka zemlji i svoje izdanke i vitice obavija oko ljudskih podupirača. Njegove bujne loze šire se na sve strane, ali umjesto grožđem rađaju izrodom. . . .
“Gospod je Svoju crkvu obdario velikim blagoslovima. Pravda zahtijeva da ona primljene talente vrati s dobitkom. Kako se uvećava obilje istina koje su joj povjerene, uvećavaju se i njene obveze. Ali umjesto da razvija ove darove i da se daje na savršenstvo, ona je pala ispod nivoa dostignutog u svom najranijem iskustvu. Promjena u njenom duhovnom stanju nastupila je postupno i gotovo neprimjetno. Kako je počela tražiti odobravanje i prijateljstvo ovog svijeta, njena vjera sve više slabi, njena revnost iščezava, a usrdna pobožnost ustupa mjesto mrtvom formalizmu. Svaki korak u približavanju svijetu, korak je dalje od Boga. Kad se počnu njegovati oholost i ambicije ovog svijeta, Kristov Duh se povlači a nastaju suparništvo, razdor i svađa što Crkvu zbunjuje, rastrojava i slabi.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 240, 241.

c. Kakve plodove Bog želi da donosimo? Galaćanima 5:22, 23.

“Plodovi koje Krist, poslije ovako strpljivo ulagane pažnje i brige, s pravom očekuje od svoje Crkve jesu: vjera, strpljenje, ljubav, dugo podnošenje, usmjerenost ka duhovnosti i krotkost. To su grozdovi duhovnih rodova koji i usred oluje i mračnih oblaka sazrijevaju isto tako dobro kao i pod ugodnim zrakama sunca.”—Svjedočanstva, sv. str. 117.
Utorak 28. lipnja

3. IZBJEGAVANJE POVRŠNOG ISKUSTVA

a. Opišite stanje Gospodnjeg vinograda u ranom periodu vladavine Uzije, Judinog kralja? 2 Kraljevima 15:1–3; 2 Ljetopisa 26:1–7, 15.

“Duga Uzijina vladavina (također poznat kao Azarija), u zemlji Judinoj i Benjaminovoj, bila je obilježena napretkom većim nego pod bilo kojim drugim vladarom od Salomonove smrti (skoro dva stoljeća ranije). Njegova vojska je uz blagoslov neba povratila neke zemlje koje su bile izgubljene u proteklim godinama. Podizani su gradovi i utvrde a položaj nacije među okolnim zemljama bio je u velikoj mjeri ojačan. Trgovina je oživjela, bogatstvo drugih zemalja slijevalo se u Jeruzalem.”—Proroci i carevi, str. 303.

b. Navedite neke duhovne nedostatke koji su pokvarili ovaj prizor. 2 Kraljevima 15:4.

“Međutim, vanjski procvat (pod Uzijom) nije bio popraćen odgovarajućim oživljavanjem duhovne sile. Obredi u hramovima vršeni su kao i ranijih godina i mnogi su se ljudi okupljali kako bi slavili živoga Boga; ali su gordost i formalizam postupno zauzeli mjesto smjernosti i iskrenosti.”—Proroci i carevi, str. 303, 304.

c. Kakve ćemo poteškoće imati ako zanemarimo iskorijeniti zlo? Pjesma nad pjesmama 2:15.

“Mnogi brižljivo njeguju nedostatke u svom karakteru i nalaze izgovore za njih; ali oni se moraju izliječiti. Svako odstupanje od onoga što je ispravno jest grijeh, a grijeh mora biti uklonjen. Ne smijemo sebi dopustiti da hodimo nemarno pred svojom braćom ili pred svijetom.
“Mnogi iznova i iznova priznaju svoje grijehe ali ih ne ostavljaju kroz iskreno pokajanje. Ako ne budemo imali nepokolebljivu namjeru i Božju milost kao pomoć, čvrste odluke i budno bdjenje bit će uzaludni i nemoćni kad iskušenja napadnu dušu.”—The Signs of the Times, March 6, 1884.
“Male lisice koje kvare vinograde, mala zanemarivanja, mali nedostatci, sitno nepoštenje, neznatno odstupanje od načela zasljepljuju dušu i odvajaju je od Boga.”—In Heavenly Places, str. 226.

Srijeda 29. lipnja

4. UKALJANI PONOSOM

a. Zašto je Uziju snašla propast? 2 Ljetopisa 26:16–21; Brojevi 15:30.

“Grijeh koji je imao tako strašne posljedice po Uziju, bio je grijeh slavoljublja. Nasuprot jasnoj Božjoj zapovijedi da samo Aronovi potomci mogu služiti kao svećenici, kralj je ušao u crkvu ‚da kadi na oltaru kadionom‘. Prvosvećenik Azarija i ostali svećenici usprotivili su se tome i molili kralja da se okani svoje namjere. Oni su govorili kralju da je zgriješio i da mu neće ‚biti na čast pred Gospodom Bogom‘ (2 Ljetopisa 26:16, 18).
“Uzija se razgnjevio što su njega, kralja, ukorili na takav način. Međutim, nije mu bilo dozvoljeno da oskvrni svetinju budući da je naišao na složno negodovanje onih koji su za to bili nadležni. Dok je tu stajao pun gnjeva i pobune, iznenada ga je pogodila Božja kazna. Na njegovom čelu pojavila se guba. Pobjegao je u strahu i nikad se više nije pojavio u hramu. Do dana svoje smrti – koja je nastupila poslije nekoliko godina – Uzija je ostao gubav kao živi primjer ludosti odbacivanja jasnih riječi ‚tako govori Gospod‘. Ni njegov visoki položaj, ni dug život službe nisu mogli opravdati grijeh slavoljublja kojim je okaljao posljednje godine svoje vladavine i navukao na sebe kaznu Neba.”—Proroci i carevi, str. 304.
“Bog je postavio ljude na određene položaje u svojoj crkvi i On ne želi da oni istupe s mjesta na koje ih je On imenovao. Ako im Bog podari uspjeh u njihovim poduhvatima, oni se ne trebaju uzoholiti i smatrati da su osposobljeni za posao za koji nisu prikladni i na koji ih Bog nije pozvao.”—The Review and Herald, August 14, 1900.

b. Kako Bog gleda na oholost? Izreke 6:16, 17; Jakov 4:6.

“Onaj koji je pao pod utjecaj nekog teškog grijeha može osjetiti svoju sramotu i bijedu, i shvatiti da mu je potrebna Božja milost. Oholi i ponositi, naprotiv, ne osjećaju nikakav nedostatak i zatvaraju vrata svoga srca pred Kristom i neizmjernim blagoslovima koje On sa sobom donosi.”—Put Kristu, str. 30.
“Ponos, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, iznalaženje pogrešaka, ogorčenost, zavist, sve su to plodovi koje donose mnogi koji ispovijedaju Kristovu religiju. Njihovo ponašanje je u oštroj suprotnosti s Kristovim karakterom… S takvim obraćenjem Krist nema nikakve veze.”—The Review and Herald, 15. travnja 1902.
Četvrtak 30. lipnja

5. SUOČITI SE S POSLJEDICAMA ILI ODABRATI POSVEĆENJE?

a. Opišite okolnosti koje su vladale u Izraelu i Judi u vrijeme kad je Izaija bio pozvan u proročku službu. Izaija 1:1–9, 21–23.
 “Uzijina vladavina se završavala, Jotam je već nosio mnoge terete državne odgovornosti kad je Izaija, koji je bio kraljevskog porijekla, pozvan još kao mlad čovjek da vrši proročku dužnost... Božja je zaštita bila uskraćena, a asirska vojska se pripremala preplaviti zemlju Judinu. 

“Ali te vanjske opasnosti, ma kako velike izgledale, nisu bile tako ozbiljne kao unutrašnje. Izopačenost naroda izazivala je kod Gospodnjeg sluge silnu zbunjenost i duboko očajanje.”—Proroci i carevi, str. 305.

b. Kako ukratko možemo objasniti patnje vjernih tada i danas? Psalam 11:3.

“S ugnjetavanjem i obogaćivanjem došli su gordost i raskoš, pijanstvo i orgije... Bezbožnost je do te mjere bila zavladala u svim slojevima da su oni malobrojni, koji su ostali vjerni Bogu, često dolazili u iskušenje da padnu u malodušnost i popuste obeshrabrenju i očajanju.”—Proroci i carevi, str. 306.

“Dok drugi teže za zemaljskim uživanjima, vi trebate čeznuti za nepobitnim obećanjem Božje ljubavi, moleći se usrdno i iskreno: Tko će me naučiti kako utvrditi svoj poziv i izbor?”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 145.

Petak 1. srpnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Što je bio uzrok opadanja vjere u Božjoj crkvi?
2. Navedite jedan naizgled mali propust tijekom Uzijine vladavine.
3. Zašto Bog smatra oholost toliko teškim grijehom? Gledamo li i mi tako na taj grijeh?
4. Kako je površni napredak Jude konačno djelovao na njih kao narod?
5. U vijeku moralnog opadanja, što Božji vjerni ostatak treba razumjeti?

Zreli za reformaciju

2. lekcija Subota, 9. srpnja 2016.

Zreli za reformaciju

“I u ono vrijeme sedam će žena uhvatiti jednoga čovjeka govoreći: svoj ćemo kruh jesti i svoje ćemo odijelo nositi, samo da se zovemo tvojim imenom, skini s nas sramotu” (Izaija 4:1).

“Ne trebamo se držati svojih puteva, vlastitih planova i ideja; trebamo se promijeniti obnovljenjem svoga uma kako bismo mogli okušati što je ta dobra, ugodna i savršena volja Božja.”—The Upward Look, str. 218.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 1, str. 216–220; sv. 4, str. 628–648.

Nedjelja 3. srpnja

1. SEBIČNA POHLEPA

a. Opišite Judino stanje u vrijeme kad je Jotam, Uzijin sin, počeo preuzimati sve veće odgovornosti prije očeve smrti. 2 Kraljevima 15:34, 35; Hošea 10:13; 11:7.

“Oni kojima je bilo namijenjeno da budu svjetlost narodima navukli su na sebe Božji gnjev svojom pobunom i otpadništvom. Mnoga zla koja su ubrzala propast sjevernog kraljevstva i na koja su jasno ukazali Hošea i Amos, sada su izopačavala i Judino kraljevstvo.”—Proroci i carevi, str. 306.

b. Kako su Bogom dana materijalna sredstva bila upotrebljavana? Izaija 3:14, 15; 5:8; 10:1, 2.

“Situacija je bila posebno nepovoljna u socijalnom pogledu. U želji za dobitkom ljudi su sastavljali kuću s kućom i njivu s njivom. (Vidi Izaija 5:8). Pravda se izopačila i nije bilo nikakvog sažaljenja prema siromasima... Čak su i sudovi, čija je dužnost bila štititi bespomoćne, bili gluhi za vapaje siromašnih i napaćenih, udovica i siročadi.”—Proroci i carevi, str. 306.

Ponedjeljak 4. srpnja

2. MLADALAČKA OHOLOST

a. Što je Bog najavio kao posljedicu oholosti i ljubavi prema isticanju koje su se pojavile zajedno s ugnjetavanjem? Izaija 2:11, 12; Izreke 29:23.

“Oholost srca je strašna crta karaktera. ‚Oholost dolazi pred pogibao.‘ Ovo je zakonitost koja se potvrđuje i u obitelji i u crkvi i u narodu.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 377.
“Onog trenutka kad se počnemo osjećati samozadovoljnima i samopouzdanima, tada smo u opasnosti od sramotnog neuspjeha.”—This Day With God, str. 277.

b. Kakvu je situaciju Izaija prorokovao, i kako je ona utjecala na sprovođenje pravde? Izaija 3:4-6,12. Kako možemo biti sigurni da su naša djeca pravilno odgojena kako bi izbjegla ovaj razorni utjecaj danas?

“Roditelji, općenito gledajući, ne zauzimaju pravilan stav prema svojoj djeci. Ne ograničavaju ih kao što bi trebalo, nego im dopuštaju da rastu u oholosti i da se povode za svojim vlastitim sklonostima. U stara vremena roditeljski autoritet bio je poštovan i uvažavan; djeca su bila potčinjena svojim roditeljima slušajući ih sa strahopoštovanjem; međutim, u ovo posljednje vrijeme taj red je postao obrnut. Neki roditelji su potpuno potčinjeni svojoj djeci. Oni se ne usuđuju usprotiviti se volji svoje djece, i zato im se potčinjavaju. Međutim, dokle god su pod krovom svojih roditelja i ovise o njima, djeca su dužna potčinjavati se njihovoj kontroli. Roditelji moraju biti odlučni, zahtijevajući da se njihova gledišta s pravom uvažavaju.”—Svjedočanstva, sv. 1, str. 216, 217.
“Roditelji, učinite dom izvorom sreće za svoju djecu. Pod tim ne smatram da im trebate popuštati. Što im više udovoljavate, to će biti teže upravljati njima, a i njima će biti teže živjeti istinskim, plemenitim životom kada odu u svijet. Ako im dozvolite da postupaju prema svojoj volji, njihova čistoća i ljupkost karaktera brzo će izblijediti. Učite ih da budu poslušni. Neka uvide da se vaša riječ mora poštovati. Oni će isprva biti naizgled nesretni zbog toga, ali će ih to sačuvati od velike nesreće u budućem životu. Neka upravljanje domom bude pravedno i nježno, puno ljubavi i suosjećanja, a ipak čvrsto i ispravno. Ne dozvolite nijednu riječ nepoštovanja niti djelo neposlušnosti.”—The Signs of the Times, 8. travnja 1903.
“Majka ne bi trebala nikada dopustiti svom djetetu da stekne prednost nad njom.”—Odgovorno roditeljstvo, str. 283.
Utorak 5. srpnja

3. SJAJ I GLAMUR

a. Navedite neke od zamjerki koje je Bog imao protiv sionskih žena u Izaijino vrijeme (koristite Biblijski rječnik za bolje razumijevanje). Izaija 3:16–23.

“Sklonost prema isticanju navodi na rasipnost, i u mnogim mladim ljudima uništava želju za plemenitijim životom. Umjesto da teže za obrazovanjem, oni se vrlo rano prihvaćaju nekog posla kako bi zaradili novac i tako zadovoljili svoju strast za odijevanjem. Ova je strast mnoge mlade djevojke odvela u propast. . .
Čak i bogoslužja i dan odmora nisu izuzeti od vlasti mode... Crkva je postala mjesto za održavanje modnih revija i o modi se razmišlja više nego o propovijedi.”—Odgoj, str. 247.
“Idolopoklonstvo prema oblačenju moralna je bolest.”—Odgovorno roditeljstvo, str. 432.
“Nemali broj naših članova je u nazadovanju. Oni se povode za svjetskom modom. Njihova duhovnost umire. Korak po korak, oni se sve više približavaju ljubavi prema svijetu. Sebičnost i ponos ih obuzimaju a Božja ljubav nalazi malo mjesta u njihovom srcu. Nekada revni reformatori sada su ravnodušni. Sestre koje su se nekada jednostavno oblačile sada se prilagođavaju modi.”—The Review and Herald, 17. studenog 1904.

b. Nasuprot izazovnom odijevanju, kako se kršćani trebaju oblačiti? 1 Timoteju 2:9; Rimljanima 13:14.

“Ako želiš, možeš izabrati život i spasenje, ili možeš izabrati ugađanje sebi i svoje dragocjene trenutke probe koristiti da bi svoje lice učinila privlačnim, kako bi to bilo ugodno oku svjetovnih i čulnih osoba, kako bi ti lažljive usne laskale, i kako bi na kraju požnjela ono što si posijala – izopačenost.”—Daughters of God, str. 121.
“Pravi kršćani su uzvišeni u svojim razgovorima; iako vjeruju da je sudjelovanje u ludim laskanjima grijeh, oni su ipak ljubazni, ugodni i dobrodušni. Njihove riječi su iskrene i istinite. Oni su časni u postupanju sa svojom braćom i sa svijetom. U svom oblačenju oni izbjegavaju suvišne detalje i razmetljivost; njihova odjeća je skromna, uređena s mjerom i ukusom.”—Christian Temperance and Bible Hygiene, str. 87.
Srijeda 6. Srpnja

4. ODABERITE VISOKI POZIV

a. Koje će ozbiljne posljedice navike razmetljivosti i izazovnosti u oblačenju imati na našu duhovnost ako ne budu odstranjene iz crkve? Izaija 3:24–26; Matej 5:27, 28.

“Ljubav prema ukrašavanju ugrožava moral, i ženu koja se kao kršćanka treba odlikovati čednošću, razboritošću i čistoćom, čini upravo suprotnom onome što treba biti. Raskošna i upadljiva odjeća često potiče čulnost u srcu one koja ih nosi i bude niske strasti u srcu onih koji je promatraju.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 645.
“Moda izopačuje um i potkopava duhovnost našeg naroda. Robovanje modi sve više uzima maha i među adventistima sedmog dana i čini više nego sve drugo kako bi odvojila naš narod od Boga. Pokazano mi je da su pravila naše crkve u tom pogledu nepotpuna. Svako pokazivanje oholosti u odijevanju, koje je zabranjeno u Božjoj Riječi, trebalo bi biti dovoljan razlog za primjenu crkvene discipline. Ako se i uza sve opomene, pozive i molbe nastavlja sprovoditi svoja izopačena volja, to se može smatrati jasnim dokazom da srce nije sjedinjeno s Kristom. ‚Ja‘ i samo ‚ja‘ postaje predmet obožavanja, i jedan takozvani kršćanin može mnoge odvratiti od Boga.
Na nama kao narodu je težak grijeh što dopuštamo da se članovi naše crkve odijevaju na način koji nije u suglasnosti s našom vjerom. Moramo se probuditi odmah i zatvoriti vrata pred zavodljivim kušanjima mode. Ako to ne učinimo, naše crkve će se demoralizirati.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 647, 648.

b. Opišite uputstva koja trebaju primiti naši mladi. Titu 2:3–6; 1 Petrova 3:1–4.

“Djevojke trebaju poučavati da se istinska privlačnost ženstvenosti ne nalazi samo u ljepoti oblika ili u dostignućima, već u krotkom i tihom duhu, u strpljenju, velikodušnosti, ljubaznosti i spremnosti na rad i žrtvu za druge. Njih treba naučiti da rade, da se školuju s određenom svrhom, da žive za neki cilj, da imaju povjerenja u Boga i da Ga se boje, i da poštuju svoje roditelje. Tada će, kako budu odrastale, bivati sve čednije, samostalnije i voljenije. Takvu ženu bit će nemoguće poniziti. Ona će izbjeći iskušenja koja su upropastila mnoge duše.”—Odgovorno roditeljstvo, str. 140.
Četvrtak 7. srpnja

5. ZVATI SE IMENOM – ILI BITI OBRAĆEN KROZ SPASITELJA?

a. U kakvu je duhovnu zamku upao Božji narod, i u vrijeme Izaije i u našim danima (imajte na umu da u biblijskim simbolima, „sedam“ označava puninu, a „žena“ se često odnosi na crkvu – Jeremija 6:2)? Izaija 4:1. Kakav je Božji odgovor? Izaija 55:8, 9.

“Moramo se uzdići na viši duhovni nivo da bismo bili dostojni svog kršćanskog imena.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 605.
“Kršćanska borba nije život popuštanja apetitu i oblačenja poput samoljubivih svjetovnih ljudi. Gospod Isus došao je u ljudskoj prirodi na ovaj svijet kako bi svojim dragocjenim životom ostavio primjer kakav treba biti naš život. On je uzor, ne u duhovnom povlađivanju, već u životu koji nam treba stalno biti pred očima, životu samoodricanja i samopožrtvovanja. Isus Krist, naš Uzor, došao je kako bi nam ukazao na ispravan stav. Pred nama je Knez neba, Sin Božji. On je ostavio kraljevsku krunu i kneževsku odoru i došao na naš svijet kako bi zauzeo položaj Čovjeka patnji, komu bol nije bila nepoznata. Kako mali broj ljudi to razumije!”—The Upward Look, str. 217.

b. Koji je važan stub kršćanske vjere? Luka 9:23–26.

“Karakter koji trebamo održavati jest Kristov karakter. Neka nam Gospod pomogne da umremo sebi, da se nanovo rodimo, kako bi Krist mogao živjeti u nama, dajući nam kroz živo načelo silu koja će nas održavati svetima.”—My Life Today, str. 335.
“Neka ‚ja‘ umre. Podčinite svoju volju i umrite sebi sada, upravo sada, i prepustite Bogu da vam otvori put.”—This Day With God, str. 323.

Petak 8. srpnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto je zemaljsko blagostanje često prokletstvo i zamka za Božji narod?
2. Kako se mi kao roditelji možemo usavršiti u usmjeravanju i njegovanju naše djece?
3. Navedite neka tašta gledišta u odijevanju kao znakove duhovne slabosti.
4. Kako možemo usmjeravati naše mlade da razviju svetiji ukus i čistiji um?
5. Na koji način ja pokazujem da sam svojevoljan, umjesto da se predam Bogu?

Suočavanje sa stvarnošću

3. lekcija Subota, 16. srpnja 2016.

Suočavanje sa stvarnošću

“I rekoh: jao meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer kralja Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima” (Izaija 6:5).

“Izaija je jadikovao i osuđivao druge zbog njihovog otpadništva i odvajanja od Boga. On je toliko revno prepoznao da je prebivao među ‚narodom nečistih usana‘, da je bio gotovo spreman prepustiti se obeshrabrenju; međutim, sada je shvatio da je on u opasnosti. On sam je ‚čovjek nečistih usana‘. On nije želio sebe uzdizati. Kako je ništavan on bio u svojoj mudrosti, kako nedostojan, kako nepogodan za svetu službu!”—The Bible Echo, September 9, 1895.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 5, str. 217–235.

Nedjelja 10. srpnja

1. GLEDATI NA DRUGE KAO NA BEZNADNE SLUČAJEVE

a. Kako su drugi autori izrazili iste osjećaje koje bi i Izaija imao da je promatrao veliku grešnost među takozvanim Božjim narodom tog vremena? Psalam 94:3, 4; Jeremija 4:14.

“Izgledalo je da se Božji cilj u pogledu Izraela neće ostvariti i da će pobunjenička nacija doživjeti sudbinu Sodome i Gomore.
S obzirom na ovakve okolnosti, nije nikakvo čudo što je Izaija, kad je posljednje godine Uzijine vladavine bio pozvan objaviti Judi vijest opomene i Božjeg ukora, ustuknuo pred tom odgovornošću. On je dobro znao da će naići na otpor. Osjećajući se nesposobnim da odgovori takvoj dužnosti, razmišljajući o upornosti i nevjerstvu naroda za koji je trebao raditi, Izaija se uplašio da neće moći izvršiti svoj zadatak. Zar da se u očajanju odrekne svoje misije i dozvoli Judi da i dalje tone u idolopoklonstvo? Zar da bogovi Ninive vladaju zemljom prkoseći nebeskom Bogu?
Takvim mislima se bavio Izaija dok je stajao na trijemu hrama.”—Proroci i carevi, str. 306, 307.
Ponedjeljak 11. srpnja

2. TRENUTAK KOJI MIJENJA ŽIVOT

a. Što je Izaija vidio u viziji dok je stajao pred hramom? Izaija 6:1–4.

“Odjednom se vratnice i unutrašnji zastor hrama ukloniše i njemu (Izaiji) je bilo dozvoljeno da baci pogled unutra na svetinju nad svetinjama, u koju čak ni prorokova noga nije smjela kročiti. Pred njegovim očima se u viđenju ukazao Jahve kako sjedi na uzvišenom prijestolju, a skut Njegove slave ispunjava hram. S obje strane prijestolja lebdjeli su serafini zaklonjenih lica, dok su služili svom Stvoritelju i složno, svečanim tonom, uzvikivali: ‚Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave Njegove‘ (Izaija 6:3); činilo se da stubovi i cedrova vrata podrhtavaju od njihovih glasova i cijeli hram je bio ispunjen hvalospjevom.”—Proroci i carevi, str. 307.
“Je li Izaija smatrao da je nedostojan prije nego što je vidio Božju slavu? – Ne; on je vidio sebe kao pravednika pred Bogom.”—The Review and Herald, 4. lipnja 1889.

b. Pod utjecajem ove vizije, što se iznenada dogodilo s Izaijinim mišljenjem o samome sebi (imajući na umu da je on već iznio vijest ukora Izraelskom narodu)? Izaija 6:5.

“Kad je Izaija sagledao otkrivenje slave i veličanstva Gospodnjeg, bio je sav obuzet osjećajem čistoće i svetosti Božje. Kakva oštra suprotnost između nenadmašnog savršenstva Božjeg i grešnog života onih koji su se zajedno s njim ubrajali u izabrani narod Izraela i Jude!”—Proroci i carevi, str. 307.
“Izaija je razotkrivao i osuđivao grijehe drugih, ali sada vidjevši i sebe izloženog istoj osudi, on je okrivio i sebe. On je ranije bio zadovoljan hladnom i beživotnom ceremonijom koje se i sam pridržavao u slavljenju Boga, ali toga nije bio svjestan sve dok mu Gospod nije dao ovu viziju. Kako mu je neznatna izgledala njegova mudrost i talenti dok je promatrao svetu slavu i veličanstvenost svetinje! Kako je nedostojan izgledao sam u svojim očima! Kako nepogodan za svetu službu! Njegova tadašnja predodžba o sebi mogla bi se izraziti riječima apostola Pavla: ‚Ja nesretan čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove?’ ”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1139.
utorak 12. srpnja

3. SADAŠNJI POZIV

a. Što je danas potrebno, isto kao što je bilo potrebno i u Izaijino vrijeme? Joel 2:12, 13.

“Potrebno je temeljito ispitivanje srca. Sa suzama u očima i ispovijedajući grijehe slomljenog srca, moramo se približiti Bogu kako bi se On približio nama.”—Evangelism, str. 510.
“Mora doći do dubokog pokajanja, vjere u našeg Spasitelja Isusa Krista, budnog bdjenja, neprestane molitve i marljivog pretraživanja Pisma.”—Manuscript Releases, vol. 8, str. 338.
“Čista i neiskvarena vjera treba ispuniti svetinju duše. Svatko ima zadatak koji treba obaviti, i ni prijatelj ni propovjednik ne mogu obaviti taj zadatak umjesto njega. Svatko se mora pokajati za sebe i priznati svoje grijehe Bogu. Učinite to temeljito. Vjerujte za sebe, imajte Božju milost u srcu za sebe. Bog će na svakom životnom putu imati svoje istinite, vjerne svjedoke koji će svjedočiti o sili Njegove milosti. Oni su možda skromni, ali će živjeti u svjetlosti Božjeg lica, s Biblijom kao vodičem.
Pogledaj, o pogledaj u čemu si zanemario svoje dužnosti, i u čemu si i vjernima i nevjernima bio primjer koji će ih odvojiti od Boga, od pravde i od duha istine. Isus bi doveo ljude k sebi, oni bi se oslonili na Njega, imali bi povjerenja u Njega, i samo On bi bio osnova njihovog iskustva.”—The Review and Herald, 18. prosinca 1888.

b. Kakvo iskustvo Bog želi da steknu oni koji Ga slijede? Izreke 4:18.

“Gospod vas poziva da se još više uzdignete, da budete još svetiji. Vaše iskustvo mora biti puno dublje nego što ste uopće zamislili da imate... Predajte Isusu najbolje i najsvetije osjećaje svog srca. Čuvajte svaku zraku svjetlosti. Njegujte svaku želju duše za Bogom. Gajite u sebi duhovne misli i sveto zajedništvo. Vi ste vidjeli samo prve zrake Njegove slave. Ako budete sve bolje upoznavali Gospoda, uvidjet ćete da Mu je izlazak uređen kao zora... Pokajavši se, priznavši svoje grijehe i dobivši oprost, trebamo i dalje primati pouke od Krista, sve dok ne dostignemo potpuno savršenstvo evanđeoske vjere.”—Svjedočanstva, sv. 8, str. 317, 318.
srijeda 13. srpnja

4. OH, KAD BI NAŠE OČI MOGLE BITI OTVORENE!

a. Objasnite koliko je velika naša potreba za pokajanjem. Joel 2:15–17.

“Neka mnogi Kristovi propovjednici oglase post, neka sazovu svečane skupove i traže Boga dok se još može naći. Pozovite Ga sada, dok ležite u podnožju križa Golgote. Odrecite se oholosti i kao predstavnici i čuvari crkvi plačite između oltara i trijema... Molite se, o molite se za izlijevanje Božjeg Duha!”—Odabrane poruke, knj. 3, str. 189.
“Umjesto da uzdižu svoje duše u samopouzdanju, propovjednici i narod trebaju ispovijedati svoje grijehe Bogu i jedni drugima.”—Odabrane poruke, knj. 3, str. 390.

b. Što svi mi trebamo razumjeti u ovom svečanom djelu? Rimljanima 3:9–12.

“Previše uspoređujemo sebe s drugima, uzimajući kao uzor jadne, pogrešive smrtnike, iako imamo siguran, nepogrešiv Uzor. Mjerilo kojim se treba rukovoditi Božji narod ne trebaju biti svijet, ljudska mišljenja, niti njihovo stanje prije nego što su prihvatili istinu. Njihova vjera i položaj u svijetu, kakvi su sada, moraju biti uspoređivani s tim što bi oni bili kada bi njihov put vodio stalno naprijed i gore, budući da oni tvrde da su Kristovi sljedbenici. Ovo je jedino sigurno uspoređivanje. U bilo kojem drugom uspoređivanju bit će samoobmane. Ako moralni karakter i duhovno stanje Božjeg naroda ne odgovaraju blagoslovima, prednostima i svjetlosti koja im je povjerena, oni će biti izmjereni na mjerilima i naći se laki. Anđeli će u njihovom izvještaju napisati: Laki!”—The Review and Herald, 31. kolovoza 1886.
“Ne možemo sebi dopustiti da živimo od ljuski ljudskih nedostataka i propusta. Ogovaranje i opadanje predstavljaju dvostruko prokletstvo koje teže pada na onoga koji govori nego na onoga koji to sluša. Tko sije sjeme razdora i svađe žnjet će rodove smrti u vlastitoj duši. Traženje zla u drugima razvija zlo upravo u srcu onih koji istražuju. Zadržavanjem na greškama i nedostatcima drugih, i sami postajemo slični njima. Ako se pak ugledamo na Isusa, ako govorimo o Njegovoj ljubavi i o savršenstvu Njegovog karaktera, preobrazit ćemo se u Njegovo obličje.”—The Ministry of Healing, str. 492.
četvrtak 14. srpnja

5. PONIZNOST I OČIŠĆENJE

a. Nakon što je Izaijino srce postalo ponizno kao nikad prije, što je nebeski Bog učinio za svog slugu? Izaija 6:6, 7. Kakvu pouku trebamo izvući iz toga?

“Ova vizija data Izaiji (u 6. poglavlju) prikazuje stanje pripadnika Božjeg naroda u ovim posljednjim danima. Oni imaju prednost da vjerom sagledaju djelo koje se vrši u nebeskoj svetinji. ‚I otvori se crkva Božja na nebu, i pokaza se kovčeg zavjeta Njegova‘ (Otkrivenje 11:19). Dok vjerom promatraju svetinju nad svetinjama i vide djelo koje Krist vrši u nebeskom svetištu, oni uviđaju da su ljudi nečistih usana – narod čija su usta puna taštine i čiji talenti nisu posvećeni i upotrijebljeni na slavu Bogu. Kad svoju slabost i nedostojnost usporede sa čistoćom i svetošću uzvišenog Kristovog karaktera, oni mogu samo očajavati. Međutim, ako oni, kao što je to učinio Izaija u svoje vrijeme, prihvate otisak koji Gospod želi utisnuti na njihovo srce, i ako se u dubini svoje duše ponize pred Bogom, i za njih ima nade. Iznad prijestolja je duga obećanja, i ono što je bilo učinjeno za Izaiju, bit će učinjeno i za njih. Bog će uslišiti svaku molitvu koja dolazi iz skrušena i smjerna srca.”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1139.

b. Što treba biti naša svakodnevna molitva? Psalam 51:2, 7.

“Ne slušaj došaptavanje neprijatelja koji te nagovara da ne priđeš Kristu sve dok se ne popraviš, dok ne budeš potpuno dobar da bi te Bog mogao primiti. Ako na to budeš čekao, nećeš nikada doći.”—Kristove priče, str. 205, 206.

petak 15. srpnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Prije vizije o hramu, kakvo je mišljenje Izaija imao o sebi i o drugima?
2. Kako je vizija o nebeskoj slavi promijenila prorokov stav?
3. Opišite djelo koje trebamo izvršiti svi mi danas.
4. Objasnite što se događa kad počnemo tražiti greške kod drugih.
5. Koja sigurnost data Izaiji odzvanja svakoj pokajničkoj duši?

Rasuđivanje o pravednosti

4. lekcija Subota, 23. srpnja 2016.

Rasuđivanje o pravednosti

“Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac,
postat će kao vuna” (Izaija 1:18).

“(Isusu) su poznati grijesi svih ljudi na svijetu, On zna za svaki njihov postupak i čita najtajnije pobude njihovih srca, ali se ipak ne okreće od njih u njihovom bezakonju. On preklinje grešnike i sudi se s njima, i u izvjesnom smislu – budući da je i sam nosio slabosti ljudskog roda – On se stavlja na isti nivo s njima.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 294.

Pročitajte: Put Kristu, str. 23–41.

Nedjelja 17. srpnja

1. SPREMNOST SRCA

a. Kakav je bio Izaijin odgovor na Božji poziv, nakon što je bio očišćen vidjevši u viziji nebesku svetinju? Izaija 6:8–10.

“Prorok (Izaija) bio je okrijepljen i pripremljen za djelo koje mu je predstojalo. Sjećanje na ovu viziju nosio je u sebi za svo vrijeme svoje duge i naporne misije.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 751.

b. Kako i mi danas trebamo odgovoriti na Božji poziv? Hebrejima 3:12–15.

“Nebeski anđeli odavno čekaju da ljudska oruđa – članovi crkve - počnu surađivati s njima u velikom djelu koje se mora izvršiti. Oni čekaju na vas.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 46, 47.
“Tu svatko može ponešto učiniti. Svaka duša koja vjeruje u istinu treba zauzeti svoje mjesto i reći: ‚Evo mene, pošalji mene.’”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 49.
Ponedjeljak 18. srpnja

2. RAZUMNO RASUĐIVANJE

a. Objasnite kako i zašto Bog upućuje poziv našem razumu. Izaija 1:18.

“Od pripadnika svog naroda Gospod očekuje da se rukovode razumom a ne samo prolaznim dojmovima. Njegovo djelo mogu shvatiti sva Njegova djeca. Njegovo učenje je takvo da se samo preporučuje shvaćanju zdravog razuma i ima za cilj uzdizati i oplemenjivati um.”—Svjedočanstva, sv. 1, str. 230.
“Krist je otkupio naša srca. Otkupio je i ljudski razum. Krist je otkupio moći rasuđivanja i Krist nam povjerava sposobnosti i snage. On ne želi da ove snage i sposobnosti budu korištene samo za ovozemaljske stvari, a da se iz vida izgubi ono što je vječno.”—Sermons and Talks, vol. 1, str. 251.
“Istaknuto ime među ljudima jednako je slovima napisanim na pijesku, ali će se besprijekorni karakter održati kroz cijelu vječnost. Bog vam daje zdrav razum i rasuđivački um pomoću kojih se možete uhvatiti za Njegova obećanja; a Isus je spreman pomoći vam da oblikujete snažan, uravnotežen karakter.”—God’s Amazing Grace, str. 81.

b. Kako nas evanđelje blagoslivlja još većom razboritošću? 2 Timoteju 1:7.

c. Kakav je odnos između srca i uma? Hebrejima 10:16; Ezekiel 36:26.

“Što je novo srce? To je nov um. A što je um? To je volja. Gdje je volja? Ona je ili na Sotoninoj ili na Kristovoj strani. Na vama je odluka. Hoćete li danas svoju volju staviti na Kristovu stranu? To je novo srce. To je nova volja, nov um.”—Sermons and Talks, vol. 1, str. 210.
“Riječi: ‚I dat ću vam novo srce i nov ću duh metnuti u vas‘ (Ezekiel 36:26), znače: Dat ću vam novi um, nove misli. Ova promjena srca uvijek je praćena jasnom predodžbom kršćanskih dužnosti, shvaćanjem istine.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 452.
Utorak 19. srpnja

3. OŠTRE RIJEČI, OZBILJNE POSLJEDICE

a. Koji je jednostavan izbor Izaija trebao objaviti i koji je sličan izbor ponuđen i nama danas? Izaija 1:19, 20; Jošua 24:14, 15.

“Volja je upravljačka sila u prirodi čovjeka, to je sposobnost odlučivanja ili biranja. Svako ljudsko biće, obdareno razumom, ima sposobnost da izabere dobro. U svakom životnom iskustvu Božja riječ nam govori: ‚Izaberite sebi danas kome ćete služiti‘ (Jošua 24:15). Svatko može svoju volju staviti na stranu Božje volje, može izabrati da Mu bude poslušan, i povezujući se na taj način s božanskim silama, može postati tako čvrst da ga ništa ne može prisiliti na to da čini zlo. U svakom mladom biću, u svakom djetetu leži sila da uz Božju pomoć izgradi pošten karakter i živi korisnim životom.”—Odgoj, str. 289.
“Vrijednost jednostavne vjere i bezuvjetne poslušnosti nikada ne možemo precijeniti. Potpuno savršenstvo karaktera možemo postići slijedeći put poslušnosti u jednostavnoj vjeri.”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1137.

b. Koje je grijehe Božjeg naroda prorok zatim spomenuo? Izaija 1:21–23.

“Težak grijeh postoji u našoj sredini, a to je zadovoljstvo samim sobom - farizejstvo - osjećaj da smo pravedni i da su svi naši postupci za pohvalu, dok smo u isto vrijeme tako daleko od njegovanja pravog duha prema Bogu i svojoj braći... Cijeni se samopouzdanje a u tebi se javlja kritički duh prema drugima jer nisi prvi. Pojavili su se zavist, ljubomora, sumnja, iznalaženje grešaka i lažno svjedočenje. Među vama ima neposvećenih srca koji sve što je rečeno ili urađeno, čak i po posebnom Božjem uputstvu, prikazuju u pogrešnom svjetlu. Neprijatelj se raduje kada ljudi okrivljuju čovjeka za izgovorenu riječ. U mnogim slučajevima gdje su se javljale zamjerke, grijeha zapravo nije ni bilo; sumnja je proizvod stanja uma koji se njome bavi. Ako im netko stane na put, oni više neće biti u zajedništvu i prijateljstvu s njim. Oni su zgroženi svime što on govori ili radi... Pa ipak, oni koji na ovaj način stvaraju nezadovoljstvo i razdor i siju sjeme ljubomore, svo vrijeme tvrde da čvrsto vjeruju u istinu. Takvi ne prakticiraju duh istine.”—The Review and Herald, 18. prosinca 1888.
Srijeda 20. srpnja

4. TEMELJITO, UMNO DJELO

a. Što nam je potrebno kako bismo se potpuno pokajali? Psalam 119:18.

“[Citat: 1. Ivanova 3:2, 3] Ovdje je izložen zadatak koji čovjek mora sam izvršiti. Ogledajući se u ogledalu Božjeg zakona, on mora uočiti nedostatke svog karaktera, odbaciti svoje grijehe i haljine svog karaktera oprati u Janjetovoj krvi. . .
Međutim, utjecaj evanđeoske nade ne navodi grešnika na to da spasenje koje Krist nudi smatra besplatnim darom Njegove milosti, zato što nastavlja i dalje živjeti u prijestupu Božjeg zakona. Kad svjetlost istine obasja njegov um i on u potpunosti shvati Božje zahtjeve i težinu svojih prijestupa, on se mijenja u životu snagom dobivenom od Spasitelja, vraća se odanosti Bogu vodeći nov i čišći život.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 294, 295.
“Kad počnete proučavati Božju riječ, ostavite sve naslijeđene predrasude i stečene ideje. Nikad nećete otkriti istinu ako proučavate Sveto pismo zato da biste obranili svoje osobne ideje. Ostavite po strani svoje osobne ideje i skrušena srca pristupite da slušate što će vam Gospod reći. Božja riječ daje razum poniznom istraživaču, koji sjeda kod Kristovih nogu da od Njega primi istinu. Onima koji se smatraju odviše mudri da bi proučavali Bibliju, Krist kaže: Želite li postati mudri za spasenje, postanite blagi i ponizna srca.
Ne čitajte Božju Riječ u svjetlosti svojih ranijih nazora, nego je proučavajte brižljivo, s molitvom, slobodni od svojih predrasuda. Ako tijekom čitanja steknete uvjerenje da se vaše omiljeno mišljenje ne slaže s Riječju, ne pokušavajte Riječ dovesti u sklad s vašim mišljenjem, nego, naprotiv, nastojte svoje mišljenje dovesti u sklad s Božjom riječi. Ne dajte da na vas utječu vaše navike i vaše staro vjerovanje. Otvorite oči svog uma kako biste gledali čudesa Božjeg zakona. Otkrijte što je napisano i svoje noge utvrdite na vječnoj Stijeni.”—Poruka mladima, str. 260.

b. Kako naša odlučnost da se odvratimo od grijeha može biti slična velikoj reformaciji u Nehemijino vrijeme? Nehemija 4:6 (zadnji dio).

“O, neka nitko ne odlaže dan pokajanja i reformacije! Sad je vrijeme najbolje!”—The Signs of the Times, 30. srpnja 1894.
Četvrtak 21. srpnja

5. PREDOKUS PRAVE SLOGE

a. Koji nivo ozbiljnog pokajanja Krist želi vidjeti u nama koji živimo u posljednjim danima ovozemaljske povijesti? Otkrivenje 3:19.

“‘Za ostatak se mora izvršiti jedno veliko djelo. Mnogi od njih se zadržavaju na neznatnim teškoćama. Legije zlih anđela okružuju vas – kaže anđeo – i nastoje vas obaviti svojom užasnom tamom, kako bi vas mogli prevariti i uhvatiti u svoje zamke. Vi opterećujete svoje misli tako da se one suviše lako odvraćaju od djela pripreme i od istine za ove posljednje dane koja je značajnija od svega ostalog. Zadržavate se na beznačajnim teškoćama i upuštate se u podrobno razjašnjavanje tih neznatnih sitnica kako biste time zadovoljili ovoga ili onoga.‘ Kad srca nisu ukroćena Božjom milošću, objašnjavanja između pojedinaca satima se produžuju, a time se gubi vrijeme ne samo njihovo nego i Božjih slugu koji su prisiljeni slušati ih. Većina teškoća bi za pet minuta bila otklonjena kad ne bi bilo oholosti i sebičnosti.”—Rani spisi, str. 119.
“Krist dolazi. Sjećam se kad smo mislili da će kraj doći 1844. godine, i kad smo se susretali na sastancima, pitanje koje bi mnogi postavljali bilo je: ‚Braćo, jeste li vidjeli u meni nešto što nije ispravno? Ja znam da sami ne možemo vidjeti svoje greške, i ako je bilo tko od braće vidio nešto pogrešno u meni, želim da mi to kaže.‘ U nekim prilikama priznavali bismo pogreške, poklanjali se pred Bogom i molili Ga za oprost. Onda bi braća koja su imala neke nesuglasice odlazila u štalu ili voćnjak i zajedno se molila Bogu. Zatim bi se vraćali, ruku pod ruku, ljubeći jedan drugog i u miru među sobom. Osjećali smo da se ne možemo rastati dok sve ne bude u savršenoj slozi. Sladak miris mira osjetio se među nama i Božja slava nas je okruživala. Mogli ste vidjeti kako lica sjaje.”—Sermons and Talks, vol. 2, str. 24.

petak 22. srpnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto Izaijina revnost da prihvati Božji poziv može i nama biti nadahnuće?
2. Što prava kršćanska religija čini za ljudski um?
3. Kako će istinsko pokajanje promijeniti naš odnos prema drugima?
4. Objasnite što je ključno za istinski rast u našem proučavanju Biblije.
5. Koje bi iskustvo rane Adventne crkve bilo dobro ponoviti?

Naš suosjećajni Otac

5. lekcija Subota, 30. srpnja 2016.

Naš suosjećajni Otac

“Podigni silno glas svoj… Podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinim: evo Boga vašega!” (Izaija 40:9).

“Prorok (Izaija) je uzdizao Boga kao Stvoritelja svega. Njegova vijest gradovima Judinim glasila je: ‚Evo Boga vašega!’ ”—Proroci i carevi, str. 315.

Pročitajte: Kristove priče, str. 150–163.

Nedjelja 24. srpnja

1. TIHA NADA KAO OSNOVA

a. Što je Izaiji rečeno da može očekivati tijekom službe koju je prihvatio? Izaija 6:9–12. Usprkos tome, kakvo je uvjerenje trebao gajiti? Izaija 6: 13; 10:20, 21.

“[Izaijina] briga za zabludjelu Judeju nije bila uzaludna. Njegov trud nije bio potpuno besplodan... Cijelog svog života on je morao biti hrabar i strpljiv učitelj – ne samo prorok kazne nego i prorok nade. Svi plodovi njegovog rada, kao i rad svih vjernih Božjih glasnika pokazat će se tek kad se potpuno bude ostvario Božji plan. Trebalo je spasiti ostatak.”—Proroci i carevi, str. 308, 309.

b. Navedite neke od ključnih ideja koje je prorok naglasio – i zašto nas te uzvišene teme mogu nadahnuti nadom? Izaija 40:9, 13–15, 21–31.

“I zvijezde imaju radosnu poruku za svako ljudsko biće. U takvim trenucima koje svako doživljava, kad srce klone a iskušenje bolno tišti; kad prepreke izgledaju nepremostive, životni ciljevi nedostižni, njegova lijepa obećanja kao jabuke iz Sodome; gdje bi se tada moglo naći više hrabrosti i čvrstine nego u poruci koju nam je Bog naredio da naučimo od zvijezda i njihovog postojanog kretanja?”—Odgoj, str. 115.
Ponedjeljak 25. srpnja

2. SRCE SKRIVENO IZA OBLAKA

a. Tijekom ovozemaljske povijesti, koju je pogrešnu predodžbu o Božjem karakteru uvijek bilo potrebno razjasniti? Ezekiel 18:25; Izaija 55:8, 9.

“U Izaijino vrijeme ljudi su bili izgubili moć duhovnog poimanja uslijed pogrešnih predodžbi o Bogu. Sotona je dugo nastojao navesti ih na pomisao da je Bog stvorio grijeh, patnju i smrt. Oni koji su na taj način obmanuti smatrali su Boga strogim i neumoljivim. Vjerovali su da On samo čeka priliku da bi ljude pozvao na odgovornost i osudio ih, da nerado prima grešnika sve dok za takav svoj stav ima opravdanja u zakonu. Veliki varalica lažno je prikazao ljudima zakon ljubavi koji vlada nebom; govorio im je da taj zakon ograničava ljudsku sreću i da predstavlja mučan teret koji treba odbaciti. Ljudi se ne trebaju pokoravati Njegovim propisima, govorio je on, jer se kazne za prijestup dodjeljuju proizvoljno i samovoljno.
Za Izrael nije bilo nikakvog opravdanja što je izgubio iz vida pravi Božji karakter. On im se puno puta otkrivao kao ‚milostiv i blag, strpljiv i bogat dobrotom i istinom’ (Psalam 86:15).”—Proroci i carevi, str. 311.

b. Koju pravu sliku o Bogu mi često zaboravljamo? Izaija 49:13–16.

“Kada ostavljamo dojam da sumnjamo u Božju ljubav i nemamo dovoljno povjerenja u Njegova obećanja, mi obeščašćujemo Boga i žalostimo Njegovog Svetog Duha. Kako bi se osjećala majka kad bi se njena djeca neprestano tužila na nju kao da im ona ne želi dobro, a cijelog se života trudila doprinijeti njihovom interesu i ugoditi im? Bolno saznanje da njena djeca mogu posumnjati u njenu ljubav slomilo bi njeno srce. Kako bi se osjećao bilo koji roditelj kada bi djeca tako postupila? A što tek naš nebeski Otac može misliti o nama kad nemamo povjerenje u Njegovu ljubav koja Ga je navela na to da svog jedinorođenog Sina preda na smrt da bismo mi imali vječni život? Pišući o tome, apostol naglašava: ‚On koji svoga Sina ne poštedi nego Ga predade za sve nas, kako, dakle, da nam s Njim sve ne daruje‘ (Rimljanima 8:32). Pa ipak, mnogi svojim postupcima, ako baš ne i riječima, stalno govore: ‚Gospod nije time mislio na mene. Možda On i voli druge, ali mene ne voli.’
“Takve misli mogu samo naškoditi vašoj duši. Svaka riječ sumnje koju izgovorite poziv je Sotoni da vas kuša; ona samo pojačava vašu sklonost nedoumici i ožalošćuje anđele koji su poslani da vam pomognu. Kad vas Sotona kuša, nemojte izgovoriti nijednu turobnu misao niti riječ sumnje.”—Put Kristu, str. 118, 119.
Utorak 26. srpnja

3. POZIV PUN LJUBAVI

a. Koji je Božji plan za Njegov zabludjeli narod Izaija objavio? Izaija 41:14; 48:4, 8–11.

“Srce beskrajne ljubavi čezne za onima koji osjećaju da nisu u stanju osloboditi se Sotoninih zamki, i milostivo nudi da ih okrijepi kako bi živjeli za Njega. . .
Stanovnici Jude nisu bili dostojni, ali Bog ipak nije htio da ih se sasvim odrekne. Preko njih se Njegovo ime trebalo proslaviti među neznabošcima. Mnogi koji su bili u potpunom neznanju u pogledu Njegovog karaktera tek su trebali sagledati slavu Njegovog božanskog karaktera. U želji da razjasni svoje milostive namjere, Bog je neprekidno slao svoje sluge proroke s viješću: ‚Vratite se svaki sa svoga puta zloga’ (Jeremija 25:5). . .
Poziv na pokajanje bio je jasno upućen i svi su bili pozvani da se vrate.”—Proroci i carevi, str. 316, 319.

b. Koja su slavna obećanja data svakom od nas, samo kad bismo ih prihvatili? Izaija 55:6, 7; 44:21, 22.

“Jesi li ti, čitatelju, izabrao vlastiti put? Jesi li se udaljio od Boga? Jesi li pokušavao hraniti se plodovima prijestupa, da bi na kraju uvidio kako se pretvaraju u pepeo na tvojim usnama? I sada, pošto su ti životni planovi uništeni i nade mrtve, sjediš li usamljen i očajan? Onaj isti glas koji odavno govori tvom srcu, ali koji nisi htio poslušati, obraća ti se glasno i razgovjetno: ‚Ustanite i idite, jer ovo nije počivalište; što se oskvrni, pogubit će vas pogiblju velikom‘ (Mihej 2:10). Vrati se kući svoga Oca. . .
Ne slušaj kada ti neprijatelj savjetuje da ne priđeš Kristu sve dok se ne popraviš, dok ne postaneš dostojan da dođeš Bogu. Ako toliko budeš čekao, nećeš nikada doći. Ako Sotona ukazuje prstom na tvoje prljave haljine, sjeti se Spasiteljevog obećanja: ‚Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje‘ (Ivan 6:37). Reci neprijatelju da krv Isusa Krista čisti od svih grijeha.”—Proroci i carevi, str. 319, 320.
Srijeda 27. srpnja

4. PONIZNI PRED BOGOM I PRED DRUGIMA

a. Objasnite promjenu koju Bog želi vidjeti u svom narodu - odricanje od idolopoklonstva i oholosti, kako bi mogli postati djeca nebeskog Oca. Izaija 57:13–21.

“Ne dopustite da oholost, samouzdizanje ili samopravednost bilo koga spriječi da prizna grijehe, kako bi se mogao uhvatiti za obećanje: ‚Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko priznaje i ostavlja, dobit će milost‘ (Izreke 28:13). Ništa ne tajite od Boga i ne zapostavite priznavanje svojih mana braći koja imaju udjela u njima. . .
Žalosna je činjenica da je zabludjelo srce nespremno primiti kritiku ili da se ponizi priznavanjem grijeha. Neki uviđaju svoje mane ali vođeni mišlju da će priznanjem izgubiti dostojanstvo, oni nalaze izgovore za svoje pogreške i brane se od discipline koju priznanje donosi duši... Oni vide greške drugih; ali kako mogu imati hrabrosti da savjetuju ‚Ispovijedajte jedan drugome grijehe i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate‘ kad u svom životu ne izvršavaju ovu uputu? Koliko će propovjednici i članovi naučiti o istini koju ostavljaju po strani, i ako je moguće, zaboravljaju, zato što im nije prihvatljiva, zato što ne laska njihovoj ponositosti, već ih ukorava i boli?... Oni moraju biti gladni i žedni Kristove pravednosti, prosvjetljenja Svetim Duhom.”—Fundamentals of Christian Odgoj, str. 239, 240.

b. Kako možemo uspješnije surađivati sa Svetim Duhom kao sudionici u Gospodnjem divnom planu? Izaija 59:20, 21.

“Ne smijemo gajiti grijeh. Sada je vrijeme kada se ljubav mnogih hladi, i svako tvoje otpadništvo može druge ohrabriti na njihovom zlom putu i dovesti do mnogobrojnih i teških prijestupa. Nemojte davati primjer mlakosti; ne odvraćajte se od osvjedočenja Božjeg Duha. Nama je povjerena svečana poruka koju trebamo objaviti svijetu, a ulog je veliki. Ne možemo biti sigurni među iskušenjima koja nas okružuju u ovim opasnim vremenima, osim ako nismo budni u molitvama. Moramo se čuvati da ne prihvaćamo svoje niske standarde umjesto biblijskog visokog standarda karaktera.”—Gospel Workers (1892), str. 462.
Četvrtak 28. srpnja

5. OSLANJANJE NA VJEČNU I MOĆNU DESNICU

a. Koji milostivi poziv upućen stanovnicima Jude odzvanja i nama danas? Izaija 27:5.

“Sotonino posebno lukavstvo sastoji se u tome da čovjeka navede na grijeh a zatim da ga ostavi u stanju takve bespomoćnosti i očajanja da se uopće i ne usudi tražiti oprost. Ali zašto bismo strahovali... Sve što je potrebno kako bi se nadoknadile naše slabosti i kako bismo bili ohrabreni da priđemo Kristu ponuđeno je velikodušno. . .
Krist je preuzeo na sebe da bude naš zastupnik i jamac, i On ne zanemaruje nikoga. On koji nije mogao podnijeti da ljudska bića budu izložena vječnoj propasti, već je svoju dušu dao na smrt radi njih, s najdubljim suosjećanjem i milošću gleda na svaku dušu koja shvaća da se sama ne može spasiti.
Svakome tko očajava On će pomoći da se uzdigne. On koji je svojim pomirenjem stavio ljudima na raspolaganje bezgranično blago duhovne sile neće nikada propustiti da ovu silu ne upotrijebi u njihovu korist. Sve svoje grijehe, brige i boli položimo kod Njegovih nogu, jer On nas ljubi.”—Kristove priče, str. 156, 157.

b. Kojim riječima Izaija opisuje iskustvo koje trebamo steći? Izaija 12:1–6.

“O, koliko je puta tvoje srce bilo ganuto ljepotom Kristovog lica, očarano ljupkošću njegovog karaktera i podčinjeno mislima o Njegovim patnjama. Sada On želi da se u potpunosti osloniš na Njega.”—Odabrane poruke, knj. 2, str. 232.

petak 29. srpnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto je Izaija mogao propovijedati svom narodu s nadom?
2. Kako možemo izbjeći da budemo prevareni uobičajenim pogrešnim predodžbama o Bogu?
3. Zašto se Bog trudi dozvati ohole, tvrdoglave ljude u pokajanje?
4. Mi možemo priznati svoje grijehe Bogu, ali koliko često zapostavljamo savjet iz Jakova 5:16?
5. Usprkos Sotoninim tvrdnjama, zašto je Bog želio da proučimo lekciju za ovaj tjedan?

Savez s nevjernicima

6. lekcija Subota, 6. kolovoza 2016.

Savez s nevjernicima

“Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se čega se on boji, i ne plašite se. Gospoda nad vojskama svetite; i On neka vam je strah i bojazan” (Izaija 8:12, 13).

“(Bog) poziva ljude koji će ostati odvojeni od neprijatelja istine. On poziva ljude koji se neće usuditi osloniti se na čovječju desnicu ulazeći u savez sa svjetovnim ljudima kako bi osigurali napredak Božjeg djela – čak ni u izgradnji ustanova.”—Counsels on Health, str. 290.

Pročitajte: Zdravlje i sreća, str. 183–200.

Nedjelja 31. srpnja

1. EKSTREMNO OTPADNIŠTVO

a. Objasnite omjer nepovoljnih uvjeta s kojima se Božji vjerni ostatak suočio tijekom vladavine Ahaza, kralja Jude 2 Ljetopisa 28:1–4. Kako Mihej opisuje ovu situaciju? Mihej 7:2, 4.

“S dolaskom Ahaza na prijestolje nastupile su za Izaiju i njegove sljedbenike prilike gore nego ikada ranije u Judinom kraljevstvu. Mnogi koji su se nekada odupirali obmanjivačkom utjecaju idolopoklonstva sada su se dali nagovoriti na sudjelovanje u službi neznabožačkim bogovima. Izraelovi knezovi pokazali su se nevjernima; lažni proroci pojavljivali su se s vijestima koje su odvodile s pravog puta; neki svećenici su čak propovijedali za novac. Međutim, vođe otpadništva još uvijek su održavale bogoslužja i tvrdila da se ubrajaju u Božji narod.”—Proroci i carevi, str. 322.
“‚Koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega‘ (Izaija 3:12). Za vrijeme Ahazove vladavine to se doslovno obistinilo. . .
Sile dobra naglo su slabile a sile zla se umnožavale.”—Proroci i carevi, str. 324.
Ponedjeljak 1. kolovoza

2. NESVETI SAVEZ

a. Koji je poziv Bog uputio u vrijeme krize pod Ahazovom vladavinom? Mihej 6:1–5. Kako je On opisao postojeću situaciju i što je povodom nje učinio? Izaija 28:5–13.

“Zbog onih koji su ostali vjerni, kao i zbog svoje beskrajne ljubavi prema grešnicima, Bog je u svim vremenima bio strpljiv prema pobunjenicima, pozivao ih da se odreknu svog zlog puta i da Mu se vrate. Preko ljudi koje je izabrao Bog je poučavao prijestupnike putovima pravde ‚zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo... ovdje malo, ondje malo‘ (Izaija 28:10).
Tako je bilo za vrijeme Ahaza. Poziv za pozivom upućivan je grešnom Izraelu kako bi se ponovno pokorio Gospodu. Proroci su blago opominjali narod i dok su tako stajali pred njim usrdno pozivajući na pokajanje i obraćenje, njihove riječi donosile su ploda na Božju slavu.”—Proroci i carevi, str. 324, 325.

b. Iako je Ahaz zanemarivao pozive proroka i nastavljao putem idolopoklonstva, čega se na kraju uplašio? 2 Kraljevima 16:5. Zašto je Bog dozvolio da se ovo dogodi? 2 Ljetopisa 29:6–8.

“Da su Ahaz i poglavari njegovog kraljevstva bili vjerni sluge Svevišnjega, oni se ne bi morali bojati tako neprirodnog saveza kakav je bio stvoren protiv njih. Međutim, stalni prijestupi oduzeli su im snagu. Obuzet užasnim strahom od osvetničkog gnjeva uvrijeđenog Boga, Ahaz je ustreptao u srcu ‚i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra‘ (Izaija 7:2).”—Proroci i carevi, str. 328, 329.

c. Kakvu je vijest primio Ahaz u ovom presudnom trenutku? Izaija 7:4–9. Kako je kralj odgovorio? 2 Kraljevima 16:6–8.

“Za Judino kraljevstvo bilo bi dobro da je Ahaz primio ovu vijest kao nebesku. Međutim, odlučivši osloniti se na tjelesnu ruku, on je zatražio pomoć od neznabožaca.”—Proroci i carevi, str. 329.
Utorak 2. kolovoza

3. NADA U NAJMRAČNIJEM TRENUTKU

a. Kakve opomene trebamo izvući iz gorkih posljedica Ahazovog saveza s Asirijom? 2 Ljetopisa 28:14–23.

“Darovi (Ahazovi) su potakli pohlepu Asirije i taj podmukli narod je ubrzo zaprijetio da će preplaviti i uništiti Judu. Ahaza i njegove nesretne podanike mučio je sada strah da će potpuno pasti u ruke okrutnim Asircima.”—Proroci i carevi, str. 329.

b. Što je bilo najgore u Ahazovom otpadništvu? 2 Ljetopisa 28:24–27.

“Pri kraju svoje vladavine, otpadnički je kralj naredio da se zatvore vrata hrama. Sveta služba bila je obustavljena. Ispred oltara nije više održavan plamen žiška. Za grijehe naroda nisu više prinošene žrtve. Miris i kad nisu se više dizali k nebu u vrijeme jutarnje i večernje žrtve. Napustivši trijemove Božjeg doma i zatvorivši njegova vrata, stanovnici bezbožnog grada drsko su podigli oltare poganskim božanstvima na uglovima ulica u čitavom Jeruzalemu. Činilo se da neznaboštvo trijumfira, da su sile tame odnijele pobjedu.”—Proroci i carevi, str. 330.

c. Zašto su savezi toliko opasni i što možemo naučiti iz Izaijine poruke nade upućene ostatku? Izaija 8:9–14.

“Međutim, u Judi je bilo i takvih koji su ostali poslušni Jahvi, odlučno odbijajući popustiti idolopoklonstvu. Izaija, Mihej i njihovi sljedbenici s nadom su upirali pogled u te ljude, dok su promatrali rasulo nastalo u posljednjim godinama Ahazove vladavine. Svetinja je bila zatvorena, ali su vjernici imali obećanje da je ‚S nama Bog‘ (Izaija 8:10).”—Proroci i carevi, str. 330.
“Bilo je postavljeno pitanje: Što vi podrazumijevate pod izrazom zavjera? Tko stvara zavjere ili saveze? Znate li što je zapravo zavjera – to je udruživanje ljudi u djelu koje ne nosi pečat čistoće, iskrenosti i nepokolebljivog poštenja.”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1142.
Srijeda 3. kolovoza

4. VJEČNO NAČELO

a. Koja će nas upozorenja, ako ih se pridržavamo, sačuvati od formiranja pogrešnih saveza s onima koji nisu pristalice sadašnje istine? Izaija 31:1–3.

“Sotona se služi svojim silama odozdo kako bi nadahnuo ljude da formiraju saveze i zavjere zla protiv svjetlosti i protiv Božje Riječi. Nevjerovanje, papstvo i polupapstvo dolaze u blisku i snažnu vezu s takozvanim kršćanstvom. Podcjenjivanje nadahnuća i uzdizanje ljudskih ideja od strane ljudi koji se nazivaju mudrima stavljaju ljudski talent iznad božanske mudrosti i načela a takozvani nauk iznad životvorne sile pobožnosti. Ovo su znaci posljednjeg vremena.”—That I May Know Him, str. 345.
“Svima je potrebna mudrost kako bi pažljivo proučili tajnu bezakonja koja ima veliku ulogu u događajima na završetku ovozemaljske povijesti. Božje otkrivanje gnusnih djela stanovnika vladajućih svjetskih sila koji se ujedinjuju u tajna društva i saveze, ne poštujući Božji zakon, treba osposobiti ljude koji imaju svjetlost istine da se drže daleko od ovih zala. Svi lažni vjerski učitelji na svijetu sve više će otkrivati svoja zla djela; jer postoje samo dvije strane, oni koji drže zapovijedi Božje i oni koji ratuju protiv svetog Božjeg zakona.”—Manuscript Releases, vol. 8, str. 322.

b. Koje nas biblijsko načelo upozorava na opasnost od ulaska u saveze? 2 Korinćanima 6:14–18.

“Bezbožnici se povezuju i organiziraju u razne udruge, sindikate i saveze. Mi s tim organizacijama ne trebamo ništa imati. Naš Vladar i Vođa je samo Bog i On nas poziva da izađemo iz svijeta i da budemo odvojeni... Ako ne poslušamo ovaj savjet, ako nastavimo povezivati se sa svijetom, promatrajući sve sa svjetovnog gledišta, postat ćemo kao i svijet. Ako se u svojim poslovnim odnosima rukovodimo politikom i idejama ovog svijeta, onda ne možemo stajati na uzvišenoj i svetoj platformi vječne istine.”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1142.
“Zanatske udruge i svjetovni savezi su zamka. Braćo, ne ulazite u njih, držite se daleko od njih. Nemojte imati ništa s njima. Zbog ovakvih udruženja i saveza uskoro će našim ustanovama biti vrlo teško dovršiti djelo u gradovima.”—Odabrane poruke, knj. 2, str. 142.
Četvrtak 4. kolovoza

5. DALEKOSEŽNA IDEJA

a. Kako Nadahnuće oslikava vrevu gradskog života i saveze koje takav život iziskuje u suprotnosti s mirnim životom kojim Bog želi da njegov narod živi? Nahum 2:4; Tužaljke 5:4; Izaija 32:17–19.

“Božja je namjera da se naši ljudi nastane izvan gradova i da iz ovih udaljenih mjesta upozoravaju gradove i u njima podižu spomenike Bogu. U ovim gradovima mora postojati snažan utjecaj kako bi se poruka upozorenja mogla čuti.
Godinama je našem narodu upućivana opomena da izađu iz Battle Creeka. Ali zbog toga što su u njemu započeti mnogi poslovi, bilo je pogodno ostati i ljudi nisu mogli shvatiti zašto se trebaju seliti... Ako je to moguće, premjestite školu iz Battle Creeka. Idite u mjesto gdje nema ljudi koji vjeruju ono što mi vjerujemo i tamo osnujte školu, na mjestu s prostranim zemljištem, da bi učenici koji se dođu školovati ovdje mogli biti odgajani i obrazovani na pravi način. (Braća Spalding i Magan) poslušali su data uputstva. Ovaj prvi korak bio je uspješan. Bog je bio zadovoljan.”— The General Conference Bulletin, 6. travnja, 1903.
“U Božjem planu za Izrael svaka obitelj imala je dom i zemljište, s dovoljno zemlje za obrađivanje. Na taj način bili su osigurani i sredstva i poticaj za koristan, marljiv život samoodržavanja. Ništa što bi čovjek smislio ne može usavršiti ovaj plan.
Za one koji imaju hrabrosti, volje i ustrajnosti da sakupljaju njena blaga, zemlja ima blagoslove skrivene u svojim dubinama. Očevi i majke koji posjeduju komad zemlje i udoban dom, kraljevi su i kraljice.
Skupi stanovi, ukrašen namještaj, prikazivanje, luksuz i udobnost ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za sretan, koristan život.”—The Faith I Live By, str. 260.

petak 5. kolovoza

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koliko je duboko Ahaz vodio Judejce u idolopoklonstvo?
2. Kako je Ahazov savez s Asirijom bio znak ozbiljnog nevjerovanja?
3. Kad je služba u hramu prestala, kako je Bog utješio vjerni narod?
4. Što je zapravo problem udruživanja u saveze?
5. Zašto je život izvan gradova dobar za našu vjeru, posebno u današnje vrijeme?

Ezekija

7. lekcija Subota, 13. kolovoza 2016.

Ezekija

“Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne (1 Korinćanima 10:12).

“Svakog dana naše riječi i djela ostavljaju dojam na one s kojima se družimo. Koliko je stoga potrebno da budno bdijemo nad svojim usnama, da brižljivo pazimo na svoje korake!”—Proroci i carevi, str. 348.

Pročitajte: Proroci i carevi, str. 331–348.

Nedjelja 7. kolovoza

1. OBNOVLJENA NADA

a. Što je Ezekija, Ahazov sin, shvatio kad je postao kralj Jude? 2 Ljetopisa 29:1, 6–9. Koji su bili njegovi prvi koraci? 2 Ljetopisa 29:2–5, 10.
“Ezekija je stupio na prijestolje s odlukom da se svim silama bori kako bi spasio Judu sudbine koja je snašla Sjeverno kraljevstvo. Vijesti proroka bile su protiv svih polovičnih mjera. Jedino se najodlučnijom reformom mogla otkloniti strašna kazna.
“Ezekija se pokazao kao čovjek spreman da se suoči s teškom krizom. Čim je došao na prijestolje, počeo je ostvarivati svoje planove. Prvo se dao na posao obnove službe u hramu koja je tako dugo bila zanemarena.”—Proroci i carevi, str. 331.

b. Koji je poziv Bog uputio Judi? Izaija 31:6. Kako je „pobožni ostatak“ odgovorio? Mihej 7:7–9; 2 Ljetopisa 29:16–20, 27–31, 35, 36.

“Bog je pripremio srca judejskih poglavara da započnu pokret reformacije kako bi se zaustavila poplava idolopoklonstva.”—Proroci i carevi, str. 333.
Ponedjeljak 8. kolovoza

2. RADOST REFORMACIJE

a. Koja je proročka molitva, prethodno upućena pri posvećenju hrama, bila ispunjena prilikom Ezekijine reformacije? 1 Kraljevima 8:33, 34; 2 Ljetopisa 7:14.

“[Citat: 1 Kraljevima 8:33, 34] Pečat Božjeg odobravanja stavljen je na tu molitvu, jer se po njenom završetku oganj spustio s neba i spalio žrtvu paljenicu, a slava Božja ispunila hram (Vidi 2 Ljetopisa 7:1). Tijekom noći Gospod se javio Salomonu i rekao mu da je njegova molitva uslišena i da će milost biti pružena onima koji se tu budu molili... Ta obećanja su se u velikoj mjeri ispunila za vrijeme reformacije u doba Ezekije.”—Proroci i carevi, str. 335.

b. Opišite uspjeh reformacije koju je sproveo Ezekija. 2 Ljetopisa 30:1, 9–13, 21–23, 26, 27.

“Sedam dana slavljenja Pashe proteklo je previše brzo i narod je odlučio provesti još sedam dana u iscrpnom proučavanju Gospodnjih putova. Svećenici su i dalje učili narod iz knjige zakona. Narod se svakodnevno okupljao kod hrama da bi prinosio žrtve zahvalnosti. Pri kraju velikog sabora bilo je očito da je Bog čudesno doveo do obraćanja otpadničke Judeje i zaustavio plimu idolopoklonstva koja je prijetila da sve povuče za sobom. Ozbiljne opomene proroka nisu bile uzaludne.”—Proroci i carevi, str. 337, 338.

c. Nakon Pashe, koji su daljnji koraci bili dokaz iskrenosti Ezekijine reformacije? 2 Ljetopisa 31:1, 5, 6. Kako je opisana njegova vladavina? 2 Ljetopisa 31:20, 21; 2 Kraljevima 18:4–7.

“Ezekijina vladavina bila je obilježena čitavim nizom providnošću određenih događaja koji su okolnim narodima posvjedočili da je Bog Izraelov zaista sa svojim narodom.”—Proroci i carevi, str. 339.
Utorak 9. kolovoza

3. MILOST I ZADATAK

a. Koja vijest je došla Ezekiji kad je bio bolestan i kako mu je ukazana milost? 2 Kraljevima 20:1–7. Kako je on izrazio svoju zahvalnost? Izaija 38:9–20.

“Kad mu se povratilo zdravlje za kojim je toliko žudio, judejski je kralj zapjevao pjesmu hvale Gospodnjoj milosti i dao zavjet da će cijeli svoj preostali život posvetiti dobrovoljnoj službi Kralju nad Kraljevima. Njegovo zahvalno priznanje Božjeg milostivog postupanja prema njemu predstavlja nadahnuće svima koji žele svoje dane upotrijebiti na slavu svoga Stvoritelja.”—Proroci i carevi, str. 342.

b. Kojim je znakom Bog potvrdio svoje obećanje dato Ezekiji i kakvu je reakciju to izazvalo u dalekoj zemlji? 2 Kraljevima 20:8–12.

“U plodnim dolinama Tigrisa i Eufrata živio je jedan stari narod kojem je bilo namijenjeno da vlada svijetom, iako je u to vrijeme bio potčinjen Asircima. U tom narodu bilo je mudraca koji su se bavili astronomijom; oni su se zadivili kad su zapazili da se sjenka na sunčanom satu vratila za deset stupnjeva unazad. Njihov kralj, Merodak-Baladan, doznavši da se to čudo dogodilo u znak da je Bog produžio život judejskom kralju, poslao je izaslanike da čestitaju Ezekiji na čudesnom ozdravljenju i da, ako je moguće, doznaju nešto više o Bogu koji je mogao učiniti tako veliko čudo.
Ezekiji se tada ukazala prilika da ovim izaslanicima vladara jedne daleke zemlje objasni silu živoga Boga. Kako im je lako mogao govoriti o Bogu, Svedržitelju i Stvoritelju svega, on, čiji je život Bog sačuvao kad je nestalo svake druge nade! Kako bi se brzo obratili ti mudraci iz ravnica Kaldeje, koji su došli tražiti istinu, kako bi brzo bili navedeni da priznaju vrhovnu vlast živoga Boga!”—Proroci i carevi, str. 344.

c. Što možemo naučiti iz prilike za misioniranje koju je Bog dao Ezekiji? Kološanima 4:5; Otkrivenje 3:18 (zadnji dio).

“Oči treba pomazati nebeskom ‚mašću očinjom‘ da bi vidjele i otkrile ove mogućnosti.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 130.
Srijeda 10. kolovoza

4. VELIKA GREŠKA

a. Koja je Ezekijina greška ostavila mrlju na njegovom dobrom životnom izvještaju? 2 Ljetopisa 32:25, 31; Izaija 39:1–4.

“Ali je srce Ezekijino obuzela taština i gordost i on je hvalisavo otkrio pohlepnim očima svo blago kojim je Bog obdario svoj narod. . . . [citat: Izaija 39:2]. A to je učinio ne da proslavi Boga, već da uzdigne sebe u očima stranih velikaša. Nije pomislio da su ti ljudi izaslanici jednog silnog naroda koji niti ljubi Boga niti Ga se boji i da je bilo nerazumno pokazivati im svo zemaljsko blago Njegovog naroda.
Posjet ovih izaslanika Ezekiji predstavljao je probu za njegovu zahvalnost i pobožnost. . . [2 Ljetopisa 32:31] Da je Ezekija iskoristio ovu priliku i posvjedočio o sili, dobroti i milosti Boga Izraelovog, izvještaj izaslanika bio bi kao svjetlost koja prodire kroz tamu. Ali je on veličao sebe, a ne Gospoda nad vojskama. On ‚ne postupi po dobru koje mu se učini, jer se ponese srce njegovo‘ (stih 25).
Kakve su strašne bile posljedice! Izaiji je otkriveno da su izaslanici pri povratku ponijeli izvještaj o bogatstvu koje su vidjeli i da će babilonski kralj i njegovi savjetnici skovati plan da svoju zemlju obogate jeruzalemskim blagom. Ezekija je teško zgriješio, ‚zato se podiže na nj gnjev i na Judu i na Jeruzalem‘ (stih 25).”—Proroci i carevi, str. 344–346.

b. Koje novosti je Izaija morao prenijeti Ezekiji i kako je kralj pokazao kajanje za svoju nesmotrenost? Izaija 39:5–8; 2 Ljetopisa 32:26.

“Posljednjih godina svoje vladavine Judin kralj doživio je veliki procvat, jer se dosljedno trudio okajati prošlost i proslaviti ime Boga kojem je služio; ipak, njegova vjera je morala biti stavljena na tešku probu kako bi uvidio da samo uzdanjem u Boga može pobijediti sile tame koje su prijetile uništenju i njega i njegovog naroda.”—Proroci i carevi, str. 347.
Četvrtak 11. kolovoza

5. UVIJEK SPREMNI DA BUDEMO KROTKI I SKROMNI

a. Što trebamo svi naučiti iz Ezekijinog iskustva s babilonskim izaslanicima? Psalam 141:3; 1 Korinćanima 10:12; 1 Petrova 3:15.

“Izvještaj o Ezekijinom propustu da opravda Božje povjerenje prilikom posjeta izaslanika sadrži značajnu pouku za sve nas. Puno više nego dosad moramo govoriti o dragocjenim iskustvima koje smo stekli o Božjoj milosti i dobroti, o neizmjernim dubinama Spasiteljeve ljubavi.
Svakog dana naše riječi i djela ostavljaju dojam na one s kojima se družimo. Koliko je stoga potrebno da budno bdijemo nad svojim usnama, da brižljivo pazimo na svoje korake! Jedan nepromišljen pokret, jedan neoprezan korak i snažni valovi nekog jačeg iskušenja mogu povući dušu za sobom u dubine...
S druge strane, ako svojim primjerom pomažemo drugima da razvijaju dobra načela, mi im pružamo snagu da čine dobro. Oni pak sa svoje strane vrše na druge isto tako blagotvoran utjecaj. Tako svojim utjecajem i nesvjesno pomažemo mnogima.”—Proroci i carevi, str. 347, 348.
“Kad glas Gospodnji poziva: ‚Koga ću poslati? I tko će nam ići?‘ božanski Duh stavlja u srce odgovor: ‚Evo mene, pošalji mene‘ (Izaija 6:8). Ali imajte na umu da se prethodno živi ugljen s oltara mora dotaći vaših usana. Tada će riječi koje govorite biti mudre i svete riječi. Tada ćete posjedovati mudrost i znati što treba reći, a što treba ostati neizgovoreno...
[1 Petrova 3:15] Zbog čega sa strahom? – Sa strahom da vaše riječi ne bi odražavale samopouzdanje, da ne biste izgovarali riječi koje nisu dovoljno promišljene, da se vaše riječi i ponašanje ne bi razlikovale od riječi i ponašanja Kristovog. Povežite se snažno s Kristom i izlažite istinu kakva je u Njemu.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 325.

petak 12. kolovoza

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto i mi možemo biti inspirirani proaktivnim djelovanjem Ahazovog nasljednika?
2. Zašto je Ezekijina vladavina okrunjena radošću i uspjehom?
3. Osim što je pomagao kralju Jude, kome se još Bog želio približiti?
4. Što je Ezekija zaboravio kad su mu izaslanici došli u posjet?
5. Kad težimo da budemo svjedoci za Boga, zašto trebamo biti oprezni?

Ponos i poniznost

8. lekcija Subota, 20. kolovoza 2016.

Ponos i poniznost

“Stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat” (1 Petrova 5:5).

“Gordost Asirije i njen pad trebaju poslužiti kao pouka do kraja vijeka.”—Proroci i carevi, str. 366.

Pročitajte: Proroci i carevi, str. 349–366.

Nedjelja 14. kolovoza

1. VJERNO RUKOVODSTVO

a. Kojim je obrazloženjem Ezekija ohrabrio svoj narod da se suoči s Asircima i kako su Izaijine riječi bile od pomoći u ovoj krizi? 2 Ljetopisa 32:7, 8 (prvi dio); Izaija 12:6.

“U vrijeme kad je Ezekija došao na prijestolje Jude, Asirci su već bili odveli u ropstvo veliki broj sinova Izraelovih iz Sjevernog kraljevstva. Nekoliko godina nakon što je postao vladar i dok je još jačao obranu Jeruzalema, Asirci su osvojili i zauzeli Samariju i rasuli deset plemena po mnogim provincijama asirskog kraljevstva. Granice Judeje bile su udaljene samo nekoliko milja a Jeruzalem manje od pedeset milja. Bogat plijen koji bi našli u hramu mogao bi dovesti neprijatelje u iskušenje da se ponovno vrate. Ali judejski je kralj učinio sve što je mogao da se pripremi za pružanje otpora neprijatelju.”—Proroci i carevi, str. 351.

b. Zašto se Ezekija mogao pouzdati u Božju pomoć? Izaija 10:12, 24–27; 14: 24–27. Kako je narod odgovorio na njegov poziv? 2 Ljetopisa 32:8 (zadnji dio).

“Ništa ne može tako brzo nadahnuti vjerom kao vježbanje u vjeri. Kralj Judin se bio pripremio za nastupajuću buru i sada se, vjerujući da će se proročanstvo protiv Asiraca ispuniti, oslonio na Boga.”—Proroci i carevi, str. 351.
Ponedjeljak 15. kolovoza

2. KRIZA DOLAZI

a. Kada je, po svemu sudeći, situacija za Judu djelovala beznadno, kako su je asirski zapovjednici učinili još gorom? Izaija 36:13–20.

“Dugo očekivana kriza najzad je naišla. Napredujući iz pobjede u pobjedu, asirske su se snage pojavile u Judeji. Uvjereni u svoju pobjedu, zapovjednici su podijelili svoje snage u dvije grupe; jedna se trebala boriti protiv egipatske vojske na jugu a druga opkoliti Jeruzalem.
Bog je bio jedina nada Judinog kraljevstva. Od Egipta se nije mogla očekivati pomoć a u blizini nije bilo nijednog drugog naroda koji bi im pružio prijateljsku ruku.
Oslanjajući se na snagu svoje disciplinirane vojske, asirski zapovjednici su ugovorili susret s Judinim zapovjednicima i tom prilikom drsko zahtijevali da im se grad preda. Zahtjev je bio popraćen huljenjem na Izraelovog Boga. Zbog slabosti i otpadništva Izraela i Jude, narodi se više nisu bojali Božjeg imena, nego su hulili na Njega.”—Proroci i carevi, str. 352.

b. Kako su Judejci odgovorili na podsmijeh napuhanih Asiraca i čemu nas ovo iskustvo uči po pitanju zauzimanja stava? Izaija 36:21, 22; 37:1–4.

“Isti onaj zapovjednički duh koji je u prošlim vjekovima kovao zavjeru protiv vjernih još uvijek nastoji s lica Zemlje ukloniti one koji se boje Boga i drže Njegov zakon... Progoniteljski nastrojeni vlastodršci, propovjednici i članovi crkve udružit će se u zavjeri protiv njih. Riječju i perom, laskanjem, prijetnjama i ismijavanjem nastojat će pobiti i uništiti njihovu vjeru.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 450.
“Kada se ljudi sastanu da proučavaju točke vjere oko kojih postoje različita mišljenja, pokazat će se duh koji njima upravlja. Oni koji brane istinu trebaju biti smireni i prisebni. Ako imaju Kristov um, oni će biti ljubazni i učtivi. Njihov govor neće biti oštar. Oni neće smatrati da su nepogrešivi niti će prezrivo gledati na one koji se razlikuju od njih. Oni njih neće smatrati neprijateljima niti će im se rugati i podsmjehivati.”—Gospel Workers (1892), str. 389.
Utorak 16. kolovoza

3. VJERA U SUMORNIM OKOLNOSTIMA

a. Na vrhuncu Judine krize pod Asirijom, kakvu je poruku Bog poslao Ezekiji preko Izaije? 2 Kraljevima 19:5–7. Zašto je za nas toliko važno da razmišljamo o ovim značajnim povijesnim iskustvima?

“Bog nas želi podsjetiti kako je postupao s pripadnicima svog naroda u prošlosti, kako ih je izbavljao od njihovih neprijatelja. Svoju moć u nastojanju da ih oslobodi, On je uvijek pokazivao u krajnjoj nevolji, kad je izgledalo da nema nikakve mogućnosti za spas od Sotoninih napada. Kad se ljudi nađu u nekoj nevolji to je za Boga prava prilika da im pritekne u pomoć.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 714.
“Kršćanski se karakter ne razvija oslobađanjem od iskušenja i nevolja, nego upravo usred njih. Izloženost odbacivanju i protivljenju navodi Kristovog sljedbenika samo da bude oprezniji i da upućuje još usrdnije molitve moćnom Pomoćniku. Teške nevolje izdržane zahvaljujući milosti Božjoj razvijaju strpljenje, budnost, postojanost i duboko i nepokolebljivo pouzdanje u Boga. Trijumf kršćanske vjere sastoji se u tome što omogućuje Kristovom sljedbeniku da trpi i da istovremeno bude jak, da se potčinjava i tim pobjeđuje, da bude ubijan čitav dan, a ipak da živi, da nosi križ i da tako zadobije krunu neprolazne slave.”—Djela apostola, str. 467, 468.
“Oni koji budu izvojevali konačnu pobjedu imat će u svom duhovnom životu trenutke strašne zbunjenosti i velikih iskušenja; ali oni ne smiju odbaciti svoje pouzdanje u Boga jer je to dio njihovog odgajanja u Kristovoj školi; to je nužno potrebno kako bi se očistili od svake nečistoće.”—Poruka mladima, str. 63.

b. Što su Izaija i Ezekija činili tijekom ove krize? 2 Ljetopisa 32:20; 2 Kraljevima 19:14–19.

“Ezekijine molitve za Judu i čast njihovog vrhovnog Vladara bile su u skladu s Božjim namjerama. Prilikom posvećenja hrama, Solomun se molio Gospodu: ‚Da bi davao pravicu sluzi svojemu i narodu svojemu Izraelu u svako doba; da bi poznali svi narodi na zemlji da je Gospod sam Bog i da nema drugoga‘ (1 Kraljevima 8:59, 60). Posebno se molio da im Gospod bude milostiv kad u vrijeme rata ili ugnjetavanja od strane neprijateljske vojske Izraelovi poglavari stupe u molitveni dom i pomole se za izbavljenje.”—Proroci i carevi, str. 359.
Srijeda 17. kolovoza

4. BOG NADVLADAVA ZBOG PRAVDE

a. Kakvo je uvjerenje Bog ponovno poslao kralju i narodu Jude? 2 Kraljevima 19:20–22, 28, 32–34. Što možemo naučiti iz načina na koji je Bog zadovoljio njihove potrebe, iako je njihova zemlja bila opustošena? 2 Kraljevima 19:29.

“Poput Božjeg naroda u prošlosti i mi moramo biti spremni napredovati kad se oblak podigne i krene naprijed, i zastati kad se oblak zaustavi. Moramo prilagoditi naš pravac vodstvu Božjeg Duha. Umjesto da slijedimo naše vlastite ideje, trebamo surađivati s božanstvom. Tako ćemo biti sposobni održavati korak s našim Vođom.
Nije potrebno da ljudi budu izrazito talentirani da bi bili kršćani. Oni možda neće sudjelovati u zakonodavnim odborima; njima možda neće biti dozvoljeno vijećati u senatima ili glasati u parlamentima; ipak, oni imaju pristup Bogu. Kralj nad Kraljevima spušta se da bi čuo molitvu onoga koji želi vršiti Učiteljevu volju. Usrdna molitva koja dolazi iz iskrenog, skrušenog srca u Božjim očima vrjednija je od rječitosti. Bog čuje svaku molitvu prinesenu uz tamjan vjere. Njegovo najslabije dijete može izvršiti utjecaj koji će biti u skladu s nebeskim savjetima. Kroz odgovore na molitve Bog oživljava svoje djelo.”—The Review and Herald, 23. lipnja, 1903.

b. U kojem smislu sudbina Asirije predstavlja opće pravilo za sve vjekove? Izaija 30:27, 28; Izreke 11:17; 16:18.

“S nepogrešivom točnošću Beskonačni pazi na stanje računa svih naroda. Dok se Njegova milost nudi zajedno s pozivima na pokajanje, taj račun ostaje otvoren; međutim, kad cifre premaše iznos koji je Bog odredio, Njegov gnjev će se početi izlijevati. Račun se zatvara. Božjem strpljenju došao je kraj. Za njih više nema pozivanja na milost.”—The Review and Herald, 3. lipnja, 1915.
“‚Oborit će se ponos asirski i palica će se egipatska uzeti’ (Zaharija 10:11). Ovo važi ne samo za narode koji su ustali protiv Boga u staro vrijeme nego i za današnje narode koji ne ispunjavaju Božji cilj. Onoga dana kada se budu dijelile konačne nagrade, kad pravedni Sudac cijele zemlje bude ‚rasijao narode‘, a onima koji su se držali istine bude dozvoljeno ući u Božji grad, nebeski svodovi će odjekivati od pobjedonosne pjesme spašenih.”—Proroci i carevi, str. 366.
Četvrtak 18. kolovoza

5. PONIZITI OHOLOST U SEBI

a. Koju praktičnu pouku trebamo izvući iz primjera Ezekije, Izaije i Asiraca? 1 Petrova 5:5–7; Izreke 16:18.

“Bog može kazniti na mnogo načina, a kazna će sigurno doći na one koji ugađaju svom ponosu... Ukoliko se čovjek uzdigne osjećajem vlastite sposobnosti i pokaže povjerenje u ljudsku snagu, iskušenje će ga sigurno svladati. Bog će ga poniziti. Ukazat će mu u potpunosti na njegovu slabost kako bi mogao osjetiti svoju potrebu za božanskom pomoći.”—Manuscript Releases, vol. 21, str. 332, 333.
“Svakog dana trebamo se poniziti pred Bogom umjesto da smatramo da je naša mudrost savršena. Trebamo usrdno vršiti naš posao. Ne trebamo se moliti da nas Bog ponizi; jer ako On to učini, ponizit će nas na način koji nam se neće svidjeti. Dan za danom moramo se ponižavati pred moćnom Božjom rukom. Trebamo raditi na svom spasenju sa strahom i drhtanjem. Iako Bog u nama čini da želimo i činimo ono što je Njemu ugodno, mi trebamo surađivati s Njim dok On radi kroz nas. Moramo se čuvati da ne uzdižemo svoje duše u samopouzdanju. Vi možete reći: kako mogu znati da mi je Krist u srcu? Kad vas ukore ili isprave u onome što činite, kada se stvari ne odvijaju onako kako ste naumili da se odvijaju – ako tada dopustite da vam se uzburkaju strasti umjesto da strpljivo i ljubazno podnesete ispravljanje, Krist ne prebiva u vašem srcu.
Krist je čovjeka učinio toliko vrijednim da je dao svoj život za njegovo otkupljenje; stoga On zahtijeva da svaku sposobnost i snagu našeg bića stavimo u savršenu pokornost Njemu. Ali mi ne trebamo procjenjivati sebe jedino imajući u vidu onu cijenu koju je Bog stavio na nas na križu Golgote. Nemojmo se bojati pokazati poniznost blagošću, ljubaznošću i trpljenjem. Nemojte se uzvisiti i misliti: Oni mene pokušavaju povrijediti šireći lažne izvještaje.”—The Review and Herald, 12. srpnja, 1887.

petak 19. kolovoza

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako se Ezekija suočio s prijetnjom Asiraca?
2. Kako se mi trebamo postaviti prema „Sanheribima“ u našem životu?
3. Tijekom krize s kojom se suočio Juda, kako je Bog ispunio svoj drevni zavjet?
4. Čemu se možemo poučiti iz načina na koji je iščeznuo prividni asirski napredak?
5. Navedite nekoliko pokazatelja koji otkrivaju nivo naše poniznosti.

Odgovornost čovječanstva

9. lekcija Subota, 27. kolovoza 2016.

Odgovornost čovječanstva

“U to će vrijeme čovjek pogledati na Stvoritelja svojega, i oči njegove gledat će na sveca Izraelova” (Izaija 17:7).

“Svatko od nas treba se naći u poziciji gdje će shvatiti svoju odgovornost pred nebeskim Bogom. Kada ovo budemo razumjeli, božanski blagoslov će počivati nad nama.”—Australasian Union Conference Record, 28. srpnja 1899.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 2, str. 686–694.

Nedjelja 21. kolovoza

1. OSUDA ZA PONOS I PRETPOSTAVKE

a. Tek što je Asirija bila podvrgnuta Božjem sudu, što je Izaija prorokovao da će se dogoditi s gordim Babilonom? Izaija 13:1, 4–6, 17–22; 47:1–3, 7–9. Kad se ovaj veliki grad suočio sa svojom strašnom sudbinom? Daniel 5:1, 18–23, 28, 30.

b. Objasnite paralelu između ovih događaja i onoga što je Gospod objavio da će se uskoro dogoditi duhovnom Babilonu. Otkrivenje 18:1, 2, 7–17; Ezekiel 7:9.

c. Zašto svi trebaju biti oprezni u ovom pogledu? Izreke 15:3.

“Gospodnje oko promatra sve... Sveti Bog koji mrzi grijeh svjedok je svake riječi i svakog djela u našem životu. Mi ne možemo izbjeći svoju odgovornost pred Njim, jer je Bog svuda. Zašto ne bismo živjeli tako da svoj račun možemo položiti sretni, a ne s bolom? Bog nam je dodijelio zadatak koji trebamo izvršiti, i to trebamo uraditi prema Njegovim uputama. Ako svoje snage stavimo pod Sotoninu kontrolu, mi postajemo buntovnici protiv Boga a u našem životnom izvješću će se pronaći, kao i kod Baltazara, sudbonosni nedostatak kad se nađemo na mjerilima.”—The Signs of the Times, 14. rujna, 1888.
Ponedjeljak 22. kolovoza

2. VIŠE SE POUZDATI U BOGA NEGO U DRUŠTVO

a. Usred užurbanosti i gužve gradskog života u modernom društvu, koja upozorenja uvijek trebamo imati na umu? Izaija 17:12–14. Na primjer, što je Gospodnjem proroku posljednjih dana dato da napiše o jednom gradu (u ovom slučaju o Melbourneu, Australija) koji je u njeno vrijeme imao manje od pola milijuna stanovnika?

“Božja volja nije da se Njegov narod nastani u gradovima, gdje su stalni metež i pometnja. Djecu treba poštedjeti ovakvih stvari; cijeli je sustav izopačen gužvom, užurbanošću i bukom.
Gospod želi da pripadnici Njegovog naroda žive izvan gradova, gdje na svom imanju mogu uzgajati voće i povrće i gdje njihova djeca mogu biti direktno dovedena u dodir s Božjim djelima u prirodi. Izvedite svoje obitelji iz gradova, to je moja poruka.”—Medical Ministry, str. 310, 311.
“Uvjeti za život u gradovima postajat će sve teži. U njima će biti sukoba i krvoprolića i na kraju će biti pogođeni zemljotresima. Zgrade će biti srušene i progutat će ih oganj s neba. . .
Hoće li naša braća i sestre u Melbourneu krenuti u nove poduhvate bez prethodnog traženja savjeta od Boga? Hoće li graditi velika postrojenja u Melbourneu dok svijet postaje sve gori, dok gradovi postaju Sodoma i Gomora? Žele li zaslijepiti druge kako ne bi ni prepoznali znakove vremena?
U gradovima se mora raditi. Oni koji žive u njima moraju biti upozoreni na događaje koji su pred nama. Mudro utrošite vrijeme i sredstva. Potrudite se da poruku sadašnje istine raširite između putova i staza u gradovima. Ali nemojte svoje obitelji nastaniti u gradovima i nemojte u njima započinjati poslove. Ako to činite, od vas će se u budućnosti očekivati da se prilagodite poštovanju raznih praznika. Postavljeni stražari tražit će priliku za to da se požale na Božji narod koji drži zapovijedi. Sotona će pokazivati svoju moć i neprijateljstvo, a posljedica toga bit će tlačenje. Što je veći grad, veće će biti i tlačenje. Hoćemo li u takvim vremenima ulagati svoje vrijeme i svoj novac u poslovne poduhvate u gradovima, umjesto da ih posvetimo napretku djela u novim poljima, gdje su toliko potrebni? Neka učitelji istine izađu na putove i među ograde, neka dovedu ljude, da bi Božja kuća mogla biti puna.”—Manuscript Releases, vol. 19, str. 336, 337.

b. Umjesto da se oslanjamo na tjelesnu snagu, kamo trebamo upraviti svoj pogled? Izaija 17:7, 8.
Utorak 23. kolovoza

3. POSVEĆENJE TIJEKOM DANA POMIRENJA

a. Što je Gospod objavio o jedenju „čistog“ mesa u nesimboličnom Danu pomirenja? Izaija 22:12–14, 20–22 (usp. Otkrivenje 3:8, 7). Kad je Božja sluškinja bila uznijeta u viziji, što joj je otkriveno u pogledu „otvorenih“ i „zatvorenih“ vrata?

“Sveti Duh se spustio na nas i ja sam u duhu bila uznesena u grad Boga živoga. Tada mi je pokazano da se Božje zapovijedi i svjedočanstvo Isusa Krista u vezi sa zatvorenim vratima ne mogu odvojiti jedno od drugog i da je vrijeme kad Božje zapovijedi trebaju zablistati u svom punom značaju i kad Božji narod treba biti stavljen na probu u pogledu istine o suboti nastalo kad su se otvorila vrata svetinje nad svetinjama u nebu, gdje se nalazi kovčeg sa deset zapovijedi. Ta se vrata nisu otvorila sve dok Isus nije završio svoje posredovanje u svetinji – 1844. godine. Tada je Isus zatvorio vrata svetinje, a otvorio vrata svetinje nad svetinjama i ušao iza druge zavjese, gdje On još uvijek stoji pokraj kovčega dokle sada dopire vjera duhovnog Izraela.
Vidjela sam da je Isus zatvorio vrata svetinje i nitko ih ne može otvoriti, a otvorio vrata svetinje nad svetinjama i nitko ih ne može zatvoriti (Otkrivenje 3:7,8); i da od onog trenutka kad je On otvorio vrata svetinje nad svetinjama, u kojoj se nalazi kovčeg zavjeta, zapovijedi obasjavaju Božju djecu i svetkovanje subote postaje za njih kamen probe.”—Rani spisi, str. 42.

b. Koja je naša najhitnija dužnost s obzirom na vrijeme u kojem živimo? Izaija 34:16. Ukratko objasnite misiju Božjeg glasnika za današnje vrijeme i zašto je ona toliko značajna.

“Ja nisam došao objaviti mir; ovaj glas možete čuti kamo god odete. Ima onih koji će vas rado uljuljkati u vašoj tjelesnoj sigurnosti; ali moje je djelo drugačije. Moja vijest treba vas uzbuniti, potaknuti na to da reformirate svoj život i prekinete pobunu protiv Boga cijelog svemira. Uzmite Božju Riječ i provjerite živite li u skladu s njom. Hoće li vaš karakter izdržati istragu koju sprovodi nebo?”—The Review and Herald, 22. lipnja, 1911.
Srijeda 24. kolovoza

4. SIDRO MEĐU VJETROVIMA NAUKA

a. Kako možemo stajati nepokolebljivo na Kristovoj strani u vremenu kad su ljudi skloni osporavanju Boga i Njegove mudrosti? Izaija 29:13–16; 30:8–11.

“Nikad prije Gospod nije tako potpuno otkrio svoju milost svom izabranom narodu kao što to čini u ove posljednje dane kad se Njegov zakon napušta i gazi.”—Svjedočanstva za propovjednike, str. 96.
“Gospod poziva svakog učitelja, svakog propovjednika, svakog tko je primio svjetlost Njegove istine da dobro ispita i procijeni svoje duhovno stanje. Njima je data velika svjetlost i da bi osigurali vječni život ne smiju više grešne ljude smatrati svojim osloncem nego trebaju zidati na sigurnom temelju.”—Svjedočanstva za propovjednike, str. 384.

b. Što treba predstavljati našu zaštitu u vrijeme vjerskih obmana? Izaija 8:19, 20.

“Između Krista i Belijara nema ništa zajedničkog. Njihova neobična shvaćanja o nepostojanju uskrsnuća za bezbožnike i o vijeku budućnosti predstavljaju velike zablude koje je Sotona ubacio među hereze ovih posljednjih dana s ciljem da upropasti duše. Te se zablude nikako ne mogu uskladiti s porukom nebeskog porijekla.
Pojedini iz tog pokreta imaju i neke, navodno, Bogom dane darove. Oni izgovaraju neke neartikulirane glasove koje nazivaju nepoznatim jezicima, a koji su potpuno nerazumljivi ne samo ljudima nego i Gospodu i cijelom nebu. Ove darove izmišljaju ljudi i žene, potpomognuti od velikog obmanjivača. Fanatizam, lažno uzbuđenje, nerazumljive jezike i dizanje galame oni smatraju darovima koje je Bog postavio u crkvi. Na taj način su još neki uvučeni u tu zabludu a plodovi svega toga nisu dobri. ‚Po rodovima njihovim poznat ćete ih.‘ Fanatizam i podizanje buke smatraju se nekim poznatim dokazima vjernosti. Za neke sastanak nije bio uspješan ako na njemu nisu doživjeli neko posebno uzbuđenje i osjećaj sreće. Oni se trude na svaki način uzbuditi osjećaje. Ali utjecaj takvih skupova nije blagotvoran. Kad prolazni osjećaj zanosa iščezne, oni padaju još dublje nego što su bili prije sastanka jer njihova sreća nije došla s pravog izvora. Za duhovno uzdizanje najkorisniji su oni skupovi na kojima prevladava ozbiljnost i duboko istraživanje vlastitog srca, na kojima svatko teži upoznavanju sebe i tome da se u dubokoj smjernosti uči od Krista.”—Svjedočanstva, sv. 1, str. 411, 412.

Četvrtak 25. kolovoza

5. DRŽITE SE DALEKO OD ZABLUDE

a. Danas, dok spiritualistička filozofija „Novog doba“ naizgled buja i napreduje, što trebamo imati na umu? Izaija 47:10–15.

“Svi bi trebali osjećati potrebu za tim da stalnom budnošću podupru svoju moralnu prirodu. Poput vjernih stražara, oni trebaju čuvati tvrđavu duše, osjećajući da ni na trenutak ne smiju popustiti u svojoj opreznosti. Njihova jedina sigurnost nalazi se u ustrajnoj molitvi i živoj vjeri.”—Counsels on Health, str. 411.
“U zemaljskim poslovima, sluga koji najbrižljivije teži ispunjavanju zahtjeva svoje službe i izvršavanju volje svog gospodara, najviše je cijenjen. Jednom prilikom jedan je gospodin želio zaposliti kočijaša u kojeg je mogao imati povjerenja. Nekoliko ljudi javilo se na njegov oglas. On ih je redom pitao koliko blizu litice mogu voziti kočije a da ne uznemire ni konje, ni ljude u kočijama. Jedan za drugim, odgovarali su kako mogu prići na opasno malu razdaljinu od litice; na kraju je, međutim, jedan od njih odgovorio da se on uopće ne bi upuštao u takav opasan poduhvat, već bi se držao što dalje od litice. Njega je gospodin izabrao u službu. Hoće li vjernog slugu cijeniti više čovjek nego Nebeski Otac? Mi ne trebamo provjeravati koliko daleko možemo otići od Božjih zapovijedi, uzdajući se u milost Zakonodavca, i laskati sebi kako smo i dalje u granicama Božjeg strpljenja; naša briga treba biti kako se držati što dalje od prijestupa. Trebamo se odlučno držati na strani Krista i našeg Nebeskog Oca te se ne izlagati riziku tvrdoglavim pretpostavkama.
Danas, dok posljednja poruka poziva Božji narod da se podvrgne svim nalozima Njegovog zakona, i dalje će biti nevjernika i onih koji se podsmjehuju; međutim, svaka duša mora stajati čvrsto za sebe. Kao što je Noa vjerno opominjao prepotopni svijet, tako i mi moramo biti vjerni značajnoj dužnosti koju nam je Bog povjerio. Iako podrugljivaca i klevetnika ima svuda oko nas, ne smijemo odustati od objavljivanja nebeskih istina ovom naraštaju.”—The Review and Herald, 22. lipnja, 1911.

petak 26. kolovoza

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Dok se čini da duhovni Babilon cvijeta, čega se trebamo sjetiti?
2. Koje korake mogu poduzeti kako bih pojednostavio svoj život i bio manje naklonjen svijetu?
3. Koji zapis iz Knjige proroka Izaije povezuje vegetarijanstvo i Božji ostatak?
4. Kako nebo opovrgava glavno načelo karizmatskih pokreta?
5. Navedite najsigurniji način da se obranimo od zabluda koje nas okružuju.

Uputstva za krotke

10. lekcija Subota, 3. rujna 2016.

Uputstva za krotke

“I uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo” (Izaija 30:21).

“Čovjek nije prepušten da bude nemoćna igračka Sotoninih kušanja... Oko Svevišnjega nikad ne drijema i ne spava, čuvajući budno svoj narod. Deset tisuća puta deset tisuća anđela ne prestaju brinuti o potrebama sinova ljudskih. Glasovi nadahnuti od Boga, kad god to zatreba, kliču: ‚To je put, idite njime.”—My Life Today, str. 88.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 5, str. 430–439, 508–516;
The Sanctified Life, str. 80–93.

Nedjelja 28. kolovoza

1. BOŽJA BRIGA

a. Kojom predivnom ilustracijom Izaija prikazuje Božju neprestanu brigu o svom vinogradu i kako to treba dotaknuti srca nas, Njegove djece? Izaija 27:2, 3; Psalam 112:5–7.

“Točno je da je svijet u mraku. Protivljenje je sve jače. Podsmjehivač i podrugljivac postaju sve bestidniji i okorjeliji u svojim prijestupima. Ipak, sve ovo ne treba nas dirati. Ne moramo trčati kao u nepouzdano. Ne, ne. Moje srce je učvršćeno, puno povjerenja u Boga. Mi imamo savršenog Spasitelja. Možemo uživati u Njegovoj bogatoj punini.”—Reflecting Christ, str. 351.
“Kad bismo samo uvidjeli i cijenili Gospodnju dobrotu, ljubav i Njegovu neprestanu brigu za nas, kako bi drugačiji bio ovaj svijet! Ako bismo tražili prvo Božje kraljevstvo i Njegovu pravednost, načela pravde upravljala bi našim životom a u našem srcu ne bi bilo mjesta za sebične težnje. Želja da vršimo našu vlastitu volju pokorila bi se težnji da vršimo Božju volju. Mi moramo njegovati stalnu spoznaju o Božjoj ljubavi i dobroti. Moramo imati na umu da smo pred Njim odgovorni za upotrebu darova koje nam je povjerio.”—Manuscript Releases, vol. 7, str. 327.
Ponedjeljak 29. kolovoza

2. POTREBNA JE TREZVENA BUDNOST

a. Što danas zasljepljuje oči velikog broja ljudi, pa i takozvanih kršćana? Izaija 29:9–12.

“Pokazano mi je da su lažni pastiri opijeni, ali ne od vina; oni posrću, ali ne od silovita pića. Božja istina za njih je zapečaćena knjiga; oni je ne mogu čitati.”—Rani spisi, str. 123.

b. Kako ovo stanje pogađa mnoge koji ispovijedaju sadašnju istinu, ali odbijaju prihvatiti neke njene dijelove, i koja opomena zbog toga slijedi? Izaija 29:13–16.

“Svaka od raznih grupa takozvanih adventista ima nešto malo istine, ali sve je te istine Bog dao svojoj djeci koja se pripremaju za Njegov dan. Osim toga, On im je dao istine koje nijedna od tih grupa ne poznaje niti ih razumije. Važne točke koje su za njih zapečaćene Bog je otkrio onima koji su voljni vidjeti i spremni razumjeti. Kad ima za iznijeti neku novu svjetlost, Bog sam prosvjetljuje razum svojih izabranih kako bi mogli to shvatiti, a ne tražiti prosvjetljenje slušajući one koji se nalaze u tami i zabludi.
“Bilo mi je pokazano koliko je potrebno da se oni koji vjeruju da smo mi nosioci posljednje vijesti milosti odvoje od takvih koji se svakodnevno napajaju novim zabludama. Vidjela sam da ni mladi ni stari ne trebaju posjećivati njihove sastanke; pogrešno bi bilo hrabriti ih na taj način, jer oni propovijedaju zabludu koja predstavlja otrov za dušu i uče ‚naukama i zapovijedima ljudskim‘. Utjecaj takvih skupova nije dobar. Ako nas je Bog već oslobodio tame i zablude, trebali bismo čvrsto stajati u slobodi koju nam je On podario i radovati se u istini. Bogu je mrsko kad mi, iako to ne moramo, odlazimo slušati zabludu. On nas ne šalje na takve skupove gdje se zabluda silom jake volje nameće narodu i On nas tamo neće čuvati. Anđeli prestaju budno bdjeti nad nama i mi bivamo prepušteni udarcima neprijatelja, da nas on zaslijepi i oslabi uz pomoć svojih zlih anđela, i da svjetlost koja nas okružuje postane pod utjecajem tame sve nejasnija.
Vidjela sam da mi nemamo vremena slušati priče i izmišljotine. Umjesto da se zabavljaju time, naše misli trebaju biti potpuno obuzete sadašnjom istinom.”—Rani spisi, str. 124, 125.

Utorak 30. kolovoza

3. PROROČANSTVA O IZVJESNIM GRUPAMA

a. Koje je proročanstvo izrečeno u pogledu onih koji su krotki u Gospodu, a što je u suprotnosti s onima koji gaje kritički duh prema svojoj braći i sestrama? Izaija 29:18–21.

“Onaj koji je mislio da je siguran u iskrenost, ljubav i prijateljstvo svoga brata uvidjet će da se sumnja i u njega samoga i u njegove pobude. . .
Neutvrđene glasine koje kruže tu i tamo često uništavaju slogu i jedinstvo među braćom. Ima pojedinaca koji budno i otvorenih ušiju motre i osluškuju kako bi uhvatili neki skandal koji na takav način kruži. Oni sakupljaju sitne pojedinosti nekog događaja, koje same po sebi mogu biti sasvim beznačajne, ali koje se prepričavaju sve dok čovjeka ne naprave prijestupnikom zbog jedne riječi. Njihovo geslo kao da je: ‚Prijavite, a mi ćemo prenijeti dalje‘ (Jeremiah 20:10). Ti dostavljači, vršeći đavolski posao s iznenađujućom odanošću, malo znaju koliko svojim postupcima vrijeđaju Boga. Kad bi samo pola energije i revnosti uložene u ovaj nesveti rad upotrijebili na preispitivanje svoga srca, uvidjeli bi da trebaju učiniti tako puno za očišćenje vlastite duše od prljavštine grijeha kako ne bi imali ni vremena ni sklonosti za kritiziranje svoje braće, i onda ne bi podlijegali takvom iskušenju. Vrata uma treba zatvoriti pred onim: ‚Kažu‘ ili ‚Čuo sam‘. Zašto, umjesto da dozvolimo ljubomori i sumnjičenju da nam se uvuku u srce, ne bismo otišli svojoj braći i otvoreno, ali ljubazno, iznijeli pred njih ono što smo čuli negativno o njihovom karakteru ili utjecaju? Zašto se ne bismo molili Gospodu s njima i za njih? Iako ne možemo biti u zajednici s onima koji su Kristovi ogorčeni neprijatelji i voljeti ih, možemo gajiti duh krotkosti i ljubavi koja je karakterizirala našeg Spasitelja – ljubavi koja ‚ne misli o zlu‘ i ne da se lako izazvati.”—The Review and Herald, 3. lipnja, 1884.

b. Koje nam je ohrabrujuće proročanstvo dato za ove posljednje dane u pogledu iskrenih pripadnika hebrejskog naroda koji iskreno traže Boga? Izaija 29:22–24.

“Među Hebrejima ima ljudi koji su, poput Savla iz Tarza, silni u poznavanju Svetih spisa i oni će sa čudesnom silom objavljivati nepromjenjivost Božjeg zakona. Bog Izraelov učinit će da do toga dođe u posljednjim danima. Božja ruka nije onemoćala da ne može spasiti. Ako se Njegove sluge u vjeri budu zalagali za one koji su dugo bili zapostavljeni i prezreni, otkrit će se Njegovo spasenje. [Citat: Izaija 29:22–24]”—Djela apostola, str. 381, 382.
Srijeda 31. kolovoza

4. BOŽJA DUGA STRPLJIVOST PREMA SVIMA NAMA

a. Kako je Izaija otvoreno ukorio tjelesne želje onih koji su se smatrali Božjim narodom, i kako se to može primijeniti na nas danas? Izaija 30:8–16.

“Želimo jasno utisnuti u vaš um svijest o neophodnosti čišćenja od svake mrlje grijeha. Crkva koju Krist stavlja pred prijestolje svoje slave je bez ‚mane, mrštine ili takoga čega‘ (Efežanima 5:27). Želite li biti među onima koji su haljine svog karaktera oprali u krvi Janjetovoj? Onda ‚prestanite zlo činiti; učite se dobro činiti‘ (Izaija 1:16,17); besprijekorno hodite u zapovijedima i uredbama svog Boga. Ne trebate pitati prija li vašoj udobnosti držanje nebeskih istina. Trebate uzeti svoj križ i slijediti Isusa, bez obzira na cijenu. Shvatit ćete da je Njegov jaram blag i Njegovo breme lako. Kada ste prekršili Njegov zakon i time navukli na sebe smrtnu kaznu, Bog nije poštedio svog jedinorođenog Sina kako bi vas doveo s puta prijestupa na put života i svetosti; a vi ćete zanemariti to divno spasenje, i odbiti pokoravanje uvjetima vječnog života? . . .
Donesite odluku da od danas hodite putem poslušnosti. Tama koja vas okružuje poput gustog oblaka podići će se, i nebeska svjetlost obasjat će sve one koji izaberu istinu po bilo koju cijenu.
Gospod razumije sva vaša kušanja; i koliko god vam izgledalo nemoguće živjeti za Boga, put pred vama će se otvoriti. Kada vaša vjera bude iskušana, kao što je Gospod otvorio Crveno more, i vode vašeg života će se razdijeliti a Njegova providnost će napraviti stazu za vaša stopala. Sigurno je služiti Bogu. Ako idete Božjim putom, to možda neće biti na napredak vašeg ovozemaljskog života; ali prijestupnik će biti vječno izgubljen. . .
Naši oci su griješili a mi smo išli njihovim koracima; ali Gospod je otvorio knjigu Zakona i otpadnički Izrael sada čuje Božje zapovijedi. Njihov prijestup je otkriven i Božji gnjev snaći će svaku dušu koja odbije pokajati se i reformirati dok svjetlost sja na njenom putu. . .
Moramo okajati svoje prošle grijehe i zla djela i tražiti Boga cijelim srcem. Moramo vjerovati da Bog stoji iza onoga što kaže i prestati praviti kompromise s grijehom u bilo kojem pogledu. Trebamo se poniziti pred Bogom i radije pristati na to da izgubimo sve drugo nego Njegovu milost.”—The Review and Herald, 22. lipnja, 1911.

b. Kako je Bog pokazao svoje veliko strpljenje prema nama? Izaija 30:18, 19.
Četvrtak 1. rujna

5. SLUŠANJE TIHOG, TANKOG GLASA

a. Kako nam iskrenost u molitvi „ne uvedi nas u napast; nego izbavi nas oda zla“ (Matej 6:13) može pomoći da ostanemo na sigurnom putu? Izaija 30:20, 21.

“Duh koji upravlja savezom zla stalno nastoji zakloniti od ljudskog pogleda Božje riječi i što privlačnije istaknuti mišljenje ljudi. On bi htio da mi ne čujemo glas Božji koji govori: ‚Ovo je put, idite njim‘ (Izaija 30:21). On čini sve što je u njegovoj moći da bi putem odgoja i obrazovanja zamračio nebesku svjetlost.”—Svjedočanstva, sv. 8, str. 305.
“Gospod želi da svi shvate da je njihov napredak skriven s Njim u Kristu, da ovisi o njihovoj smjernosti i krotkosti, o njihovoj srdačnoj poslušnosti i odanosti.”—Svjedočanstva, sv. 7, str. 212.
“Kad upućujemo molitvu koju nam je Krist ostavio (Matej 6:13), potčinjavamo se Božjem vodstvu i molimo Ga da nas On vodi sigurnom stazom. Ne možemo biti iskreni u molitvi, a u isti mah ići putom koji smo sami izabrali. Čekajmo da nas On vodi svojom rukom; slušajmo Njegov glas koji govori: ‚Ovo je put, idite njim‘ (Izaija 30:21).
“Nećemo biti sigurni sve dok oklijevamo sagledati ono što ćemo sigurno požnjeti ako slušamo Sotonine savjete. Grijeh je obeščašćenje i nesreća za svaku dušu koja ga gaji; u njegovoj prirodi je da zaslijepi i obmane i on će nas mamiti laskavim ponudama. Ako se usudimo stupiti na Sotonino tlo, nije nam obećano da ćemo biti zaštićeni od sile zla. Koliko do nas stoji, trebamo zatvoriti svaki prilaz kojim bi Sotona mogao doprijeti do nas.”—Misli s gore blagoslova, str. 117, 118.

b. Što nam je Gospod obećao ako odbacimo svoje idole? Izaija 30:22–26.

Petak 2. rujna

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Dok nas obasipa svojim blagoslovima, o čemu Bog želi da razmišljamo?
2. Zašto trebamo dvaput razmisliti prije nego što odemo posjetiti druge crkve?
3. Zašto je istinski krotkoj osobi nemoguće ogovarati?
4. Što je težnja onih koji ispovijedaju vjeru a imaju tjelesni um?
5. Na koji jedini način Bog odgovara na naše molitve za Njegovo vodstvo?

Suosjećanje prema pokajnicima

11. lekcija Subota, 10. rujna 2016.

Suosjećanje prema pokajnicima

“Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onim tko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernih i oživljujući srce skrušenih” (Izaija 57:15).

“Za stalno održavanje veze s Bogom ništa nije bitnije od najdublje poniznosti i smjernosti.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 50.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 6, str. 42–44, 119–125, 421–424.

Nedjelja 4. rujna

1. SUOČAVANJE SA STVARNOŠĆU

a. Što moramo shvatiti kako bismo se približili Bogu? Izaija 59:1, 2.

“Grijeh u koji se najviše zapada, koji nas odvaja od Boga i dovodi do prave zaraze poremećaja u duhovnom pogledu, jeste sebičnost. Nitko se ne može vratiti Bogu ako se ne odrekne sebe. Mi tu ne možemo ništa postići sami; ali ako nam Bog podari snage moći ćemo živjeti za dobro drugih i tako se spasiti da ne upadnemo u grijeh sebičnosti. Nije potrebno ići u neznabožačke zemlje da bismo na taj način pokazali kako želimo sve posvetiti Bogu i živjeti korisnim, nesebičnim životom. Trebamo to činiti i u svom domaćem krugu, u crkvi, među onima s kojima se družimo i s kojima poslujemo. Baš u svojim svakodnevnim postupcima trebamo se odricati svoga ja i držati ga u potčinjenosti. Pavle je mogao reći: ‚Svaki dan umirem.‘ To svakodnevno umiranje naše sebičnosti u sitnim stvarima čini nas pobjednicima. Trebamo zaboraviti sebe u želji da drugima učinimo dobra. U mnogim ljudima nema ove ljubavi prema bližnjima. Umjesto da savjesno vrše svoju dužnost, oni gledaju kako će pribaviti sebi što više zadovoljstva.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 132.
“Međutim, da bismo pronašli oprost i mir, moramo postati svjesni svoje grešnosti i ta svijest mora nas navesti na pokajanje.”—Kristove priče, str. 158.
Ponedjeljak 5. rujna

2. PRIBLIŽAVANJE BOGU

a. Koliko je poniznost važna u Božjim očima? Izaija 57:14–17.

“Ako je ikada bilo vrijeme da ljudi ponizno hode pred Bogom, to treba čini njegova crkva, njegovi izabrani u ovom naraštaju. Svi trebamo oplakivati činjenicu da su naše intelektualne sposobnosti otupile i da ne cijenimo dovoljno naše prednosti i odgovornosti. Mi se nemamo čime razmetati.”—Counsels to Writers and Editors, str. 63.
“Moramo prepoznati i otkloniti svo samouzdizanje. Jedino će pravednost i istina izdržati probu za ovo vrijeme. Moramo svakodnevno uz sebe imati Duha Božjeg kako bi nas mogao sačuvati od zlih misli i nemudrih djela, od uzdizanja duše u ispraznosti.”—Manuscript Releases, vol. 19, str. 65.
“Gospod otvara vrata za širenje evanđelja, ali mi nismo spremni. Svakog dana sila Božjeg Duha mora nas omekšati i oplemeniti. Čak i naše misli trebaju biti dovedene u pokornost Kristu. Neposvećeno ja treba razapeti.”—The Signs of the Times, 24. listopada, 1900.

b. Što Bog pomoću svoje Riječi želi učiniti za nas? Izaija 57:18, 19.

“Usredotočite svoju vjeru s tolikom čvrstinom i sigurnošću u Krista da je nikakve okolnosti ne mogu pomaknuti. Neka vaš život bude sakriven s Kristom u Bogu.
Nemojte tratiti svoje vrijeme razmišljajući o neispravnim karakterima drugih. To neće ispraviti vaše karakterne nedostatke. Razmišljajući o pogreškama drugih vi ćete se promijeniti u to isto obličje. Kada god ste u iskušenju da razgovarate o bezumlju drugih ili da ih okrivljavate što su vas povrijedili, sjetite se da su oni ranili Krista u liku njegovih svetih. Zatim uzmite svoju Bibliju, otvorite je pred Bogom i molite Ga za iscjeljujući melem Njegovog mira.”—Manuscript Releases, vol. 21, str. 24, 25.
“Riječ Božja ohole čini smjernima, izopačene krotkima i skrušenima, a nepokorne poslušnima. Grešne navike su čovjeku prirodno utkane u njegove svakodnevne postupke. Ali Riječ Božja siječe i iskorjenjuje tjelesne želje. Ona sudi mislima i pobudama srca; prodire do zaglavaka i moždine, iskorjenjujući tjelesne želje i čineći ljude voljnima da se pokore Gospodu.”—The SDA Bible Commentary, vol. 7, str. 928.
Utorak 6. rujna

3. IMAJUĆI VJEČNOST U VIDU

a. Suprotno utjesi koju pruža skrušenima i krotkima, kakvu presudu Bog izriče nad onima koji odbijaju poslušati Njegov poziv? Izaija 57:20, 21. Kako možemo izbjeći ovo stanje?

“Jeste li voljni odbaciti idole koje ste obožavali? Jeste li voljni pustiti Isusa u svoje srce kako bi ga očistio od svake prljavštine? Vladate li u svakom trenutku i u svakoj prilici sobom? Možete li reći: ‚Jer je meni život Krist‘, ja sam Njegov? Što god imam, vrijeme, snagu, utjecaj, sve je Njegovo? Predstavljate li Ga kroz svoju trpeljivost, strpljenje, nesebičnost?”—The Signs of the Times, 9. travnja, 1902.
“O, ta posvećenost i poniznost srca natjerat će Božji narod na to da usrdno čini ono što im je Krist zapovjedio, a oni će ipak u toj poniznosti i istini reći: ‚Mi smo uzaludni sluge, jer učinismo što smo dužni činiti.‘ Međutim, mnogi koji su u Božjim očima mlaki puni su ponosa i osjećaja važnosti. Javlja se osjećaj samozadovoljstva zbog nekoliko sitnih uspjeha. Gdje možemo čuti svjedočanstvo srca slomljenih u pokajanju i ispovijedanju pred Bogom? Gdje možemo vidjeti one koji se nazivaju vjernicima kako nose Kristov jaram? Kako malo vremena posvećujemo usrdnim molitvama, koje bi za posljedicu imale krotak i smiren duh, dragocjen u Božjim očima.”—The Review and Herald, 16. rujna, 1909.
“Neće vaše ispovijedanje vjere pokazati jeste li zaista kršćani, već vaši postupci. Približavamo se sudu i trebamo težiti tome da ovo malo vremena do Kristovog dolaska mudro iskoristimo. Trebamo težiti tome da svoj um napunimo znanjem od prave vrijednosti, a ne drvetom, sjenom i strnjikom. Naše sposobnosti trebaju se uvećavati mudrim upravljanjem, kako bismo zadobili veću snagu da shvatimo Kristova sveta učenja. Mi trebamo postati učitelji tajni evanđelja.”—The Review and Herald, 19. travnja, 1892.

b. Što po pitanju vječnosti uvijek trebamo imati na umu? Rimljanima 14:10.

“Mi živimo na vratima vječnog svijeta. U nebeskim sudovima ispituju se slučajevi svih ljudi, i krajnje je vrijeme da odbacimo grijeh i da revno radimo na tome da spasimo što je više moguće duša.”—Reflecting Christ, str. 121.
Srijeda 7. rujna

4. DJELOVANJE SVETOG DUHA

a. Što Krist priznaje kao dokaz da smo u većoj mjeri ispunjeni Svetim Duhom – obećanim Utješiteljem? Ivan 16:8.

“Što bliže dolazite Kristu, u svojim očima bivate sve grešniji; jer vaš vid postaje jasniji te ćete prepoznati svoju nesavršenost u velikoj suprotnosti s Njegovom savršenom prirodom. Međutim, ne dozvolite da vas to obeshrabri. Ovo je dokaz da su Sotonine prevare izgubile svoju moć, da vas budi oživljujući utjecaj Božjeg Duha i da vas napuštaju ravnodušnost i nemar.
Duboko ukorijenjena ljubav prema Kristu ne može se naći u srcu koje ne uviđa svoju grešnost. Duša koja je milošću preobražena divit će se Njegovom božanskom karakteru; ali neprepoznavanje vlastite moralne izopačenosti nepogrešivi je dokaz da nismo shvatili Kristovu ljepotu i uzvišenost. Što manje budemo držali do sebe, više ćemo cijeniti beskonačnu čistoću i ljupkost našeg Spasitelja. Uviđanje vlastite grešnosti vodi nas Onome koji daje oprost. Isus će nas prihvatiti; jer Njegova riječ je garancija.”—The Review and Herald, 17. veljače, 1885.

b. Objasnite razliku između ovakve poniznosti i suprotnog stava koji se često susreće u svijetu – čak prečesto i u crkvi – i posljedice koje ovaj drugi sa sobom donosi? Jakov 3:13, 14.

“Što je lažno svjedočenje protiv istine? To znači tvrditi da vjerujemo u istinu, dok duh, riječi i ponašanje ne predstavljaju Krista, već Sotonu. Zle pretpostavke, nestrpljivost i duh nepraštanja, to je laž protiv istine a ljubav, strpljenje i dugo podnošenje u skladu su s načelima istine.”—That I May Know Him, str. 185.
“Pokazano mi je da mnogi od njih gaje nesvetu težnju za prevlašću. Mnogi vole da im se laska i ljubomorno paze da ih netko slučajno ne omalovaži ili zapostavi. Stalno je prisutan duh nepraštanja, nepopuštanja, zavisti, svađe i suparništva. . .
Malo je njih koji Kristovu milost primaju u istinskoj poniznosti, duboko i stalno svjesni svoje nedostojnosti. Takvi ne mogu sudjelovati u ispoljavanju Božje sile, jer bi ih to još više ohrabrilo u njihovoj samouvjerenosti, oholosti i zavisti. To je razlog što Gospod danas može tako malo učiniti za nas.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 50, 51.
Četvrtak 8. rujna

5. PONIZNI PRED DRUGIMA

a. Kako se oni koji su ispunjeni Duhom ponašaju prema onima koji su zabludjeli i griješe? Galaćanima 6:1–3.

“,I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu‘ (Luka 11:4). Ne možemo ovu molitvu ponavljati iskreno, iz srca, i istovremeno biti nespremni oprostiti; jer se molimo Gospodu da nam oprosti naše prijestupe kao što mi opraštamo prijestupe onima koji su sagriješili protiv nas. Malo njih razumije istinski smisao ove molitve. Ako bi oni koji gaje duh nepraštanja shvatili njeno pravo značenje, oni se ne bi usudili ponavljati je i tražiti od Boga da se prema njima ophodi onako kako se oni ophode prema svojim bližnjima.”—The Youth’s Instructor, 7. prosinca, 1899.
“Kada u duši radnika bude prebivao Krist, kada sva sebičnost bude izumrla, kada ne bude postojalo rivalstvo ni borba za prevlast, kada zaživi jedinstvo, kada budu posvećeni tako da se njihova međusobna ljubav može vidjeti i osjetiti, tada će obilno izlijevanje Svetoga Duha doći jednako sigurno kao što su Božja obećanja pouzdana u svakoj crtici i točki. Ali kada radnici obezvređuju zalaganja drugih kako bi mogli pokazati vlastitu nadmoćnost, time dokazuju da njihov rad ne nosi onaj pečat koji bi trebao nositi. Bog ih ne može blagosloviti.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 175.
“Prije nego što nas krsti Svetim Duhom, naš nebeski Otac će nas okušati kako bi vidio možemo li živjeti a da ga ne obeščašćujemo. Približite se Bogu i On će se približiti vama. Ne mislite, djeco moja, da ste primili svu duhovnu pomoć koja vam je potrebna. Ne mislite da možete imati izobilne duhovne blagoslove bez pokoravanja uvjetima koje je sam Bog odredio. Jakov i Ivan su mislili da će ih postavljeno pitanje dovesti do najvišeg položaja u Božjem kraljevstvu. O, koliko su daleko bili od ispravnog razumijevanja stvari! Oni nisu shvatili da, prije nego što postanu sudionici u Božjoj slavi, moraju uzeti Njegov jaram i svakodnevno se učiti Njegovoj poniznosti i krotkosti.”—Manuscript Releases, vol. 1, str. 178.

Petak 9. rujna

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako se i u mom životu može ispuniti obećanje dato pobjednicima?
2. Kakve promjene se događaju u nama prilikom svesrdnog proučavanja Božje riječi?
3. Imajući u vidu kratkoću vremena milosti, na što se trebamo usredotočiti?
4. Kako možemo dospjeti u opasnost da lažno svjedočimo protiv istine?
5. Koje praktične korake mogu poduzeti kako bih dobio pozni dažd?

Poruka za sadašnje vrijeme

12. lekcija Subota, 17. rujna 2016.

Poruka za sadašnje vrijeme

“Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljeva grijehe njihove”
(Izaija 58:1).

“Ja ne mogu suviše oštro istaknuti činjenicu da vijest iz pedeset osmog poglavlja knjige proroka Izaije stalno treba biti na umu svih članova naše crkve, svih istinskih misionara, svih koji vjeruju u vijest Trećega anđela i svih koji odvraćaju svoju nogu od prestupanja subote.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 265.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 2, str. 24–37; sv. 5, str. 298–302.

Nedjelja 11. rujna

1. KOME JE UPUĆENA OVA VIJEST?

a. Što posebno moramo imati na umu kada želimo objavljivati vijest iz Izaije 58? Izaija 58:1.

“[Citat: Izaija 58:1] Ovu vijest treba objavljivati, ali iako smo dužni to činiti, moramo paziti da ne napadamo, ne osuđujemo i ne krivimo one koji nemaju svjetlost koju mi imamo. Mi ne smijemo skretati sa svog puta i žestoko napadati katolike. Među katolicima ima ljudi koji su vrlo savjesni kao kršćani, takvih koji hode u svjetlosti koja sja nad njima i Bog će raditi za njih. Oni koji i pokraj velikih prednosti i mogućnosti za to nisu razvijali svoje tjelesne, umne i moralne snage, već su živjeli da bi ugađali sami sebi, odbijajući vršiti svoje dužnosti – takvi se nalaze u većoj opasnosti, i Bog takve više osuđuje nego one koji imaju pogrešne pojmove o nauku i načelima, ali se trude u životu činiti drugima dobro. Nemojte kritizirati druge, niti ih osuđivati.
Ako dozvolimo da sebični obziri, pogrešno rasuđivanje i lažni izgovori izopače naš razum i srce, tako da skrenemo s Božjih putova i Njegove volje, naša krivnja će biti puno veća od krivnje onih koji otvoreno griješe. Moramo biti vrlo oprezni, kako ne bismo osuđivali one koji su pred Bogom manje krivi od nas.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 243, 244.
Ponedjeljak 12. rujna

2. OPOMENA ČESTO BIVA UŠUTKANA

a. Na kakav odgovor često nailaze iskreni vjernici koji „viču iz grla, i ne ustežu se“ (Izaija 58:1)? Ivan 3:19–21; usporedite Brojevi 16:1–4. Što je pokazano Božjoj sluškinji u pogledu stanja u kojem se nalaze oni koji tvrde da su Božji narod?

“Mnogi obožavaju idole u svojim srcima i čine zlo, što ih odvaja od Boga i odvodi u tamu. Vidjela sam da samo malo njih hodi u svjetlosti imajući duhovnost i sposobnost razlučivanja te su u stanju zapaziti kamen spoticanja i ukloniti ga sa svog puta. . .
Neki koji se nalaze na položaju stražara, koji trebaju opominjati ljude na opasnost, prestali su bdjeti i opustili su se. Takvi ljudi nevjerni su stražari. Oni sjede skrštenih ruku, dok njihov podmukli neprijatelj ulazi u tvrđavu pokraj njih i s uspjehom ruši ono što je Bog naredio da se izgrađuje. Oni vide da Sotona obmanjuje neiskusne i nevine, a ipak to sve mirno promatraju kao da ih to ne zanima, kao da ih se te stvari ne tiču. Oni ne uviđaju nikakvu posebnu opasnost, ne vide nikakvog razloga za uznemirivanje. Njima se čini da sve ide kako treba i ne uviđaju nikakvu potrebu za tim da podignu glas opomene koja je data u jasnim svjedočanstvima, kako bi objavili ljudima njihova bezakonja i domu Izraelovom njegove grijehe. Ti ukori i opomene remete mir dremljivih, bezbrižnih stražara i oni negoduju. Govore u srcu, iako to ne čine glasno: ‚Sve je to nepotrebno. Sve je to previše strogo, previše oštro. Ovi ljudi se nepotrebno uznemiravaju i uzbuđuju i ne daju nam odmora i mira. ‚Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, što se vi podižete nad zborom (Brojevi 16:3)‘. Oni nam ne dozvoljavaju da uživamo u ugodnosti, miru i sreći. Stalni rad, muka i neprekidna budnost zadovoljili bi te nerazumne stražare koji previše zahtijevaju. Zašto ne propovijedaju ono što ide glatko i ne viču: ‚Mir, mir? Tada bi sve išlo glatko.’
Oni doduše nemaju kipove, ali njihov grijeh nije zbog toga ništa manji u Božjim očima. Oni obožavaju mamonu i ljube zemaljski dobitak. Neki će žrtvovati savjest kako bi ostvarili svoje ciljeve. Sebični su i uskogrudni oni koji tvrde da su Božji narod. Oni ljube stvari ovoga svijeta i udružuju se sa silama mraka. Uživaju u nepravdi. Ne gaje ljubav prema Bogu, niti prema bližnjima. Idolopoklonici su i u Božjim očima puno gori od neznabožaca koji se klanjaju idolima i ne znaju za bolji put.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 439–441.
Utorak 13. rujna

3. UTIHNULA TRUBA

a. Što otežava zadatak onima koji trubi što opominje žele dati karakterističan zvuk? Izaija 58:2; Ezekiel 2:1–7.

“Za grijehe i bezakonja Gospod ovdje ne ukorava nevjernike ovog svijeta, nego one koje naziva ‚svojim narodom‘. On u produžetku kaže: ‚ Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. (Izaija 58:1,2). Ovdje nam se predočavaju ljudi koji se osjećaju pravednima i koji naizgled pokazuju veliko zanimanje za Božju službu; međutim, ovako strog i ozbiljan ukor od strane Onoga koji ispituje srca pokazuje im da oni bacaju pod noge božanske propise.”—Vjekovni sukob, str. 452.
“Za takve Gospod kaže: Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu‘. Ovdje je riječ o onima koji žive u samoobmani, koji su ispravni u svojim očima i potpuno zadovoljni sobom; ali propovjednik ima nalog da svoj glas podigne bez ustezanja, ukazujući im na njihove prijestupe. Ovakvo zalaganje za Božji narod bilo je potrebno u svim vjekovima, ali danas je to potrebnije više nego ikada. . .
Bog uvijek ima ljude kojima povjerava svoju poruku. Svojim Duhom On pokreće njihova srca i oni se osjećaju primoranima govoriti. Potaknuti svetom revnošću i pod snažnim djelovanjem božanske sile, oni izvršavaju svoju dužnost bez hladnog i proračunatog razmišljanja o posljedicama izlaganja riječi koje im je Gospod dao. Ali Božji sluga ubrzo postaje svjestan da se izložio izvjesnom riziku. On uviđa da i on sam i poruka koju iznosi postaju predmet kritiziranja. O njegovim manirama, o njegovom životu i imovini raspravlja se i komentira. Poruka koju on iznosi raščlanjuje se na sitne dijelove i odbacuje u najslobodoumnijem i najnesvetijem duhu, jer ljudi u svom ograničenom rasuđivanju misle da tako treba činiti. Je li ta poruka ostvarila svoj Bogom određeni cilj? Ne; željeni cilj očito nije ostvaren jer srca slušatelja ostaju neposvećena.
Ako lice propovjednikovo nije kao kremen, ako mu nedostaju nepokolebljiva vjera i hrabrost, ako on svoju duhovnu snagu ne jača neprekidnim održavanjem veze s Bogom, on će svoja izlaganja početi prilagođavati ukusu neposvećenog uha i srca onih kojima se obraća. U nastojanju da izbjegne kritiku kojoj je izložen, on se odvaja od Boga, gubi osjećaj božanskog odobravanja i njegovo izlaganje postaje neupečatljivo i beživotno. On sam uviđa da sve više gubi i vjeru i hrabrost i da njegovi napori ne daju željene rezultate.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 299.
Srijeda 14. rujna

4. ZBOG KOGA ZAISTA JADIKUJEM?

a. Kako oni koji se smatraju Božjim narodom iz Izaije 58 očekuju da On odgovori na njihovu službu Njemu, a što On odgovara? Izaija 58:3; Malahija 3:14, 15. Koje čimbenike o našem stavu u tom pogledu—i prema Bogu i prema bližnjima - trebamo danas preispitati?

“[Citat: Izaija 58:1–3] Prorok nam ovdje predstavlja ljude koji okrivljuju Boga što im ne daje sve što oni sebično traže. Bog u svom odgovoru na njihove žalbe pokazuje da oni ne zaslužuju to što traže iz Njegove ruke, jer nisu postupali pravedno.”—The General Conference Bulletin, 31. svibnja, 1909.
“Postovi ovih vjernika [u Izaiji 58] samo su varka, ismijavanje poniznosti. Oni su zadržali sve nepoželjne crte karaktera. Njihova srca nisu očišćena od prljavštine. Njih nije obasula omekšavajuća sila Božje milosti. Njima nedostaje Sveti Duh, nedostaje im njegov slatki utjecaj. Oni ne pokazuju pokajanje niti vjeru koja djeluje kroz ljubav. Oni su nepravedni i sebični u postupanju prema svojim bližnjima, nemilosrdno ugnjetavajući one koje smatraju nižima od sebe. Ipak, oni se žale što ih Bog ne uzdiže iznad svih ostalih radi njihove pravednosti.”—The Review and Herald, 25. lipnja, 1901.
“Ljudi koje je prorok Izaija trebao opomenuti... imaju obličje pobožnosti i smatraju da imaju pravo na posebnu naklonost i blagoslove zato što djeluju vrlo pobožno i održavaju redovito vjerske službe. Time oni bivaju sve zadovoljniji sobom i osjećaju se kao mladić koji je došao Kristu, tvrdeći da drži sve zapovijedi, s pitanjem: ‚Što mi još nedostaje?‘... Ovaj je mladić laskao sebi da je držao sve Božje zapovijedi. Međutim, je li to zaista bilo tako? Ne. On nije volio Boga iznad svega; volio je svoje bogatstvo koje mu je dato samo na korištenje, više nego Boga; nije volio ni svoje bližnje kao samog sebe, jer nije bio voljan podijeliti im svoje bogatstvo. Volio je svoju imovinu više nego što je volio duše za koje je Krist bio spreman žrtvovati život.”—The Review and Herald, 13. listopada, 1891.
“Moramo se čuvati samosažalijevanja. Nemojte se nikada odavati osjećaju da vas drugi ne poštuju kao što bi trebalo, da se vaši napori ne cijene, ili da je vaš rad prenaporan. Neka sjećanje na sve ono što je Krist podnio zbog nas ušutka svaku pomisao na gunđanje i svaki uzdah. S nama se ipak bolje postupa nego što se postupalo s našim Učiteljem.”—Zdravlje i sreća, str. 476.
Četvrtak 15. rujna

5. POBUDE KOJE UPRAVLJAJU DJELIMA

a. U Izaiji 58, koja je bila istinska pobuda za post Božjeg naroda? Izaija 58:4. Kako moramo izbjegavati ovakav duh? Luka 7:33–35.

“Postovi hebrejskog naroda nisu služili na čast Spasitelju svijeta. Oni su postili u svojoj oholosti i samopravednosti, dok je Krist u poniznosti jeo s carinicima i grešnicima.
Djelo Sotonino od samog njegovog pada bilo je optuživati, i svi oni koji odbijaju Bogom poslanu svjetlost nastavljaju istim putem i danas. Oni rado otkrivaju ono što kod drugih smatraju pogrešnim. Takvi su bili i farizeji. Kad su pronašli nešto zbog čega bi mogli optužiti učenike, oni to nisu govorili njima kao onima za koje su smatrali da su u zabludi. O onome što su kod učenika smatrali teškim prijestupom (kršenje subote), govorili su Kristu. Međutim, kad su smatrali da je Krist prekršitelj, onda su opet Njega optuživali kod učenika. Njihovo djelo bilo je zavaditi i međusobno udaljiti srca.”—The SDA Bible Commentary, vol. 5, str. 1088.
“Kada svoje molitve prinosimo u samopouzdanju, kada ne bdijemo i ne dovodimo svoja djela u sklad s molitvama, mi u očima neba nismo vjernici. Nama nedostaje vjera koja radi kroz ljubav i čisti dušu; jer će istinska vjera navesti onoga koji je posjeduje sahraniti tjelesna djela i razapeti sebičnost, ljubav prema sebi, nestrpljenje i samopravednost. Oni koji zaista žele biti Kristovi sljedbenici moraju se svakodnevno učiti krotkosti i poniznosti, kako bi mogli govoriti obazrivo, pokazivati učtivost i ljubaznost, imati nježna srca i u dom unositi suosjećanje i svjetlost. Sva nesloga, sva rasprava, svi udarci zlobnog jezika i pesnica, moraju se odbaciti. Zapovjednički duh mora se obuzdati dok se ljubaznost i sklonost pokoravanju moraju njegovati.”—The Review and Herald, 5. lipnja, 1894.

petak 16. rujna

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koje biblijsko načelo određuje stupanj naše odgovornosti prema Bogu?
2. Zašto direktno svjedočanstvo i ukoravanje grijeha nailaze na protivljenje?
3. Ako ozbiljno shvaćamo vječni život, kako ćemo se odnositi prema načelima?
4. Što je bilo pogrešno u postu Hebreja iz Izaije 58?
5. Postili mi ili ne, kakav stav može odmoći našim molitvama?

Misija za sadašnje vrijeme

13. lekcija Subota, 24. rujna 2016.

Misija za sadašnje vrijeme

“I ti ćeš gradit‘ na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja”
(Izaija 58:12).
“Božji narod ostatka koji stoji pred svijetom kao reformator, mora pokazati da je Božji zakon temelj svake održive reforme. . . Oni trebaju biti popravljači pukotina, obnovitelji putova do naselja.”—Proroci i carevi, str. 678.

Pročitajte: Welfare Ministry, str. 29–41.

Nedjelja 18. rujna

1. ZNAKOVI UMJETNE RELIGIJE

a. Kako možemo izbjeći lažnu poniznost? Izaija 58:5; Filipljanima 2:3, 14, 15.

“Neka nitko ne misli da pognuta glava poput rogoza može zamijeniti istinsku poniznost. Takva poniznost je varka; jer ako blagost ne postoji u srcu, ona se neće manifestirati niti u životu. Oni koji samo propovijedaju riječ a ne izvršavaju je, razorit će obiteljski oltar i umiješati sukobe i rasprave u obitelj te će nedostajati svetih i blagotvornih djela koja proistječu iz vjere u Krista. Najjači dokaz moći evanđelja svijetu jest njegovo djelovanje na živote onih koji vjeruju u njega. Pravi će kršćanin predstavljati Krista i prestat će sa svim mrmljanjem i žaljenjem na Boga ili na svoje bližnje. . .
Oni koji su samo površni kršćani nisu na blagoslov niti samima sebi niti drugima premda poste, oblače se u kostrijet i posipaju pepelom. Stare navike se vraćaju; nagla narav, sumnjičavost, ljubomora, osuđivanje drugih—sve to pokazuje da nisu pod kontrolom Kristove milosti. . . Kad njihova djela i ponašanje nisu poput Kristovih, oni prebacuju krivnju i odgovornost na okolnosti ili ljude oko sebe. Umjesto da preispitaju sami sebe kako bi uvidjeli što je uzrok njihove nestalnosti i nedosljednosti, oni oplakuju svoj slučaj i smatraju da su njihove poteškoće rezultat tuđih prijestupa.”—The Review and Herald, 5. lipnja, 1894.
Ponedjeljak 19. rujna

2. POST PREMA BOŽJOJ VOLJI

a. Kakav oblik posta otkriva najviši nivo kršćanske pobožnosti? Izaija 58:6.

“Djelo dobrotvornosti koje se spominje u ovom poglavlju [Izaija 58] jest djelo koje Bog zahtijeva da Njegov narod čini u ovom vremenu.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 265.
“Kad prikazujemo savršenstvo koje se nalazi u [Božjim] zahtjevima, u Njegovim zapovijedima, u Njegovom zakonu, mi prikazujemo ono što oslobađa od okova bezakonja i umjesto da su ljudi primorani postiti i umjesto da su okovani lancima grijeha, popustit će stege bezakonja i oni koje neprijatelj tlači bit će slobodni.”—Manuscript Releases, vol. 5, str. 38.
“Otkrijte koje su potrebe siromašnih i nevoljnih a zatim ih u ljubavi i suosjećanju ohrabrite, ulijte im nadu i pouzdanje dijeleći s njima dobra koja vam je Bog podario. Time ćete izvršiti djelo koje vam je Bog oredio. ‘Pustiti na slobodu potlačene’ (Izaija 58:6). Ne mirujte dok ne slomite svaki jaram. Nije moguće zanemariti ovo djelo a biti poslušan Bogu.”—Pacific Union Recorder, 21. srpnja, 1904.

b. Što je još uključeno u pravi Božji post? Izaija 58:7.

“[Citat: Izaija 58:6, 7] To je recept koji je Krist propisao za dušu koja je malodušna, kolebljiva, koja drhti. Neka se probude oni koji su ojađeni, koji hode u žalosti pred Gospodom i neka pomažu onima kojima je pomoć potrebna. . .
Bog poziva crkvu na uzvišeniju pobožnost, ispravniji osjećaj dužnosti, jasnije ispunjavanje svojih obveza prema svom Stvoritelju. On poziva svoj narod da budu čisti, posvećeni i vrijedni ljudi. A kršćansko djelo pružanja pomoći jedno je od sredstava kojima se to postiže jer Sveti Duh surađuje sa svima koji vrše Božju službu.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 266, 267.
“Ne zaboravite da trebamo spasiti svijet. ;Moramo odraditi naš dio stojeći uz Krista i Njegove suradnike. On je glava a mi smo Njegova pomoćna ruka. Njegova je namjera da kroz zdravstveno-misionarski rad oslobodimo potlačene skidajući s njih težak teret. Nemojmo zatvoriti svoje oči pred patnjom oko nas ili svoje uši pred jecajima onih koji su u nevolji i kojih je sve više. Krist je najveći misionar kojeg je svijet ikada vidio. On je došao podići i razvedriti tužne i one koji su u nevolji a u tom djelu mi trebamo s Njim surađivati.”—Welfare Ministry, str. 118.
Utorak 20. rujna

3. REFORMIRANJE NAŠIH NAVIKA U GOVORU

a. Koje je obilno obećanje dato onima koji vjerom sudjeluju u radosnom služenju onima koji su u potrebi? Izaija 58:8.

“[Citat: Izaija 58:8] Kad se članovi naše crkve pojedinačno uhvate rada, bit će okruženi potpuno drugačijom atmosferom. Blagoslov i sila pratit će njihov rad. Iskusit će višu kulturu uma i srca. Sebičnost koja je okovala njihove duše bit će nadvladana. Njihova vjera bit će živo načelo.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 267, 268.

b. Zašto moramo u potpunosti iskorijeniti nekršćansku naviku “upiranja prsta”? Izaija 58:9, 10; Matej 7:1–5.

“Upravo oni koji su slijepi za svoje vlastite mane često su brzi u otkrivanju mana drugih, brzi u kritiziranju njihovih riječi, i optuživanju za nešto što jesu ili nisu učinili. . .
Svako grubo kritiziranje drugih, svaka riječ samopoštovanja je ‘upiranje prsta i bezbožna besjeda’ (Izaija 58:9). Uzdizanje samog sebe u ponosu, kao da ste vi bez krivnje, uveličavanje tuđih pogrešaka je napad na Boga. . .
Mi nemamo prava uskratiti povjerenje svom bratu zbog nekakvih zlih glasina koje smo čuli, zbog optužbi ili pretpostavki da je on učinio nešto loše. Često zli izvještaji koji dopiru do nas potječu od onih koji su Božji neprijatelji, od onih koji se udružuju s neprijateljem u njegovom djelu optuživanja braće. Oni koji ne mare za Spasiteljeve riječi: ‘Gledajte, dakle, kako slušate,’ (Luka 8:18) dozvoljavaju svojim neposvećenim ušima da pogrešno čuju, svojim izopačenim čulima da krivo zamišljaju, i svojim zlim jezicima da krivo izvještavaju.
Mnogi koji optužuju braću neće otvoreno istupiti i razgovarati s onima za koje smatraju da griješe, nego odlaze k drugima i pod krinkom prijateljstva prema zabludjelima bacat će sjenke na njih. Ponekad će se ovi optužitelji otvoreno složiti s onima koje žele potajno povrijediti. Oni će tvrdnje koje su samo pretpostavke iznositi kao činjenice i neće uspjeti jasno predočiti ono što smatraju njihovim konkretnim pogreškama, te tako ovima neće dati šansu da odgovore na iznijete optužbe.”—The Review and Herald, 7. svibnja, 1895.
Srijeda 21. rujna

4. GRADITI, A NE UNIŠTAVATI

a. Koju promjenu ćemo iskusiti ako zadobijemo pobjedu nad “jarmom, ispruženim prstom i bezbožnom besjedom”? Izaija 58:10, 11.

“Oni koji bi mogli poslužiti u napredovanju Kristovog djela, ali koji svoje sposobnosti koriste kako bi srušili umjesto izgrađuju, osjetit će Božji gnjev. Oni će iskusiti Kristove patnje koje je podnio kako bi spasio čovjeka od kazne za prijestup zakona. Čovjekova vrijednost i stupanj njegove odgovornosti otkrivaju se jedino na križu Golgote.”—The Southern Watchman, 31. ožujka, 1908.
“Činiti dobro - to je odličan lijek za svaku bolest. Oni koji se posvete djelu trebaju se obratiti Bogu a On je obećao da će ih uslišiti. Njihova duša dobit će osvježenje tijekom suše te će biti poput vrta kojeg se zalijeva, čije vode nikada ne presušuju.
Probudite se, braćo i sestre! Ne bojte se dobrih djela. ‘Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!’ (Galaćanima 6:9). Nemojte čekati da vam se odredi neka dužnost. Otvorite svoje oči i pogledajte tko je oko vas; upoznajte se s bespomoćnima, ucviljenima i onima koji su u potrebi. Nemojte se skrivati od njih i ne zatvarajte oči pred njihovim potrebama. Tko svojim životom pruža dokaze o čistoj vjeri koju spominje Jakov, koja nije ukaljana sebičnošću i pokvarenošću? Tko nastoji učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao u velikom planu spasenja?”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 29.

b. Opišite misiju koja nam je dodijeljena te obećanje koje ju prati. Izaija 58:12, 13 (prvi dio).

“Božji narod ima poseban zadatak u popravljanju pukotina koje su nastale u Njegovom zakonu; i što smo bliže kraju, to hitnije treba izvršavati to djelo. Svi koji ljube Boga pokazat će da nose Njegov znak držeći Njegove zapovijedi. Oni su obnovitelji putova do naselja. . . [Citat: Izaija 58:13, 14] Pravi zdravstveno misionarski rad nerazdvojivo je obvezan s držanjem Božjih zapovijedi među kojima je Subota posebno naglašena budući da ona predstavlja veliki spomenik Božjeg stvaralačkog djela. Svetkovanje Subote povezano je s djelom obnavljanja Božje moralne slike u čovjeku. To je služba koju Božji narod treba vršiti u ovom vremenu.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 265, 266.
Četvrtak 22. rujna

5. MIR KOJI NAM DAJE KNEZ MIRA

a. Što trebamo razumjeti o istinskoj kršćanskoj korisnosti koja je karakteristika onih koji svetkuju Subotu? Izaija 58:13, 14.

“Vidjela sam kako subotom cijelo nebo promatra one koji izvršavaju zahtjeve četvrte zapovijedi i svetkuju subotu. Anđeli bilježe zanimanje i poštovanje koje oni ukazuju toj božanskoj ustanovi. Oni ljudi koji slave Gospoda Boga u svojim srcima pobožnošću svoje duše i koji se trude iskoristiti svete trenutke slaveći subotu kako najbolje znaju i slave Boga time što se raduju suboti - ti ljudi primaju od anđela poseban blagoslov svjetlosti zdravlja i njima je bila podarena posebna snaga. S druge strane, anđeli su okretali svoje lice od onih koji nisu poštovali svetost Božjeg posvećenog dana i uskratili su im svjetlost i snagu. Vidjela sam ih pokrivene oblakom, očajne i često turobne. Osjećali su da nemaju Duha Božjeg.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 704, 705.
“Oni koji žive ne kako bi ugađali sebi nego kako bi bili blagoslov nesretnima koji imaju tako malo blagoslova—kako će njihova srca biti ispunjena zadovoljstvom! Oni njima će se ispuniti obećanje: ‘I blažen ćeš biti jer ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se naime o uskrsnuću pravednih.’ (Luka 14:14).”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 312.
“Subota će biti radost i milina svima onima koji se primaju kao znak stvaralačke i izbaviteljske Kristove sile. Videći Krista u njoj, oni se raduju u Njemu. Subota im ukazuje na djela stvaranja kao na dokaz Njegove moćne sile u izbavljenju. Budući da ona podsjeća na izgubljeni edenski mir, istovremeno ukazuje na mir uspostavljen kroz Spasitelja.”—Želja vjekova, str. 289.

Petak 23. rujna

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Navedite neke primjere lažne i prave poniznosti.
2. Kakav licemjerni oblik posta Bog osuđuje?
3. Kako ja mogu sudjelovati u najboljem postu koji Bog želi za mene?
4. Koja ljudska težnja za rušenjem može biti pretvorena u izgrađivanje?
5. Ukratko opišite Božji slavni plan za štovatelje Subote danas.

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.