SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

YouTube light color icon  ins

BL2.2016

PDF - verzija /   Word - verzija /   EPUB - verzija 

Božja crkva kroz vjekove

1. lekcija Subota, 2. travnja 2016.

Božja crkva kroz vjekove

“Ovako veli Gospod Bog Izraelov... Slušajte glas moj i činite ovo sve (riječi ovoga zavjeta) kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog” (Jeremija 11:3, 4).

“Krist je imao svoju crkvu u svim vremenima.”—The SDA Bible Commentary, vol. 6, str. 1079.

Pročitajte: Svjedočanstva, sv. 3, str. 428–433.

Nedjelja 27. ožujka

1. BOŽJA CRKVA – VJERNI

a. Što je Bog imao u svim vjekovima, i kako ih On naziva? Djela 2:47; Jeremija 7:23; Rimljanima 9:26. Što je dokaz naše ljubavi prema Bogu? Ivan 14:15.

“Krist je imao svoju crkvu u svim vjekovima. Poslušnost Božjim zapovijedima daje nam pravo da uživamo u privilegijama koje nudi ova crkva… Ako ispunimo uvjete koje je Bog propisao, osigurat ćemo svoje mjesto među spašenima. Savršena poslušnost Božjim zapovijedima dokaz je naše ljubavi prema Njemu.”—The Review and Herald, 17. srpnja 1900.
“Od samog su početka vjerne i Bogu odane duše sačinjavale Božju crkvu na zemlji. U svakom stoljeću je Gospod imao svoje budne stražare, koji su davali vjerno svjedočanstvo naraštaju u kojem su živjeli.”—Djela apostola, str. 11.

b. Unatoč tome što je Božja crkva na zemlji uvijek bila nesavršena, kako On gleda na nju? Izlazak 19:5; 1. Petrova 2:9.

“Ma kako izgledala oslabljena i puna nedostataka, crkva je predmet kojem Bog poklanja svoju posebnu uzvišenu pažnju. Ona je pozornica Njegove milosti i On tu rado otkriva svoju moć koja preobražava srca.”—Djela apostola, str. 12.
Ponedjeljak 28 ožujka

2. BOŽJA CRKVA PRIJE POTOPA

a. Tko je od Adamovih potomaka održavao ispravan način služenja Bogu? Postanak 4:25, 26.

“Adam je dobio još jednog sina koji je trebao biti nasljednik božanskog obećanja, zakoniti nasljednik duhovnog prava po rođenju. Ime Šet, dato ovom sinu, značilo je ‚imenovan‘ ili ‚nadoknađen‘; ‚jer mi‘ – rekla je mati – ‚Bog dade drugoga sina za Abela, kojega ubi Kajin‘ (Postanak 4:25). Šet je po uzrastu bio viši i otmjeniji od Kajina i od Abela, i ličio je na Adama puno više nego njegovi stariji sinovi. Bio je uzornog karaktera i išao je Abelovim stopama; iako po prirodi nije naslijedio nikakve bolje osobine od onih koje je mogao imati i Kajin... Dok je Adam bio stvoren bezgrešan, prema obličju Božjemu, Šet, kao i njegov brat Kajin, naslijedio je grešnu prirodu svojih roditelja. Ali je on isto tako primio i znanje o Otkupitelju i pouke o pravednosti. Zahvaljujući božanskoj milosti, mogao je služiti Gospodu i štovati Ga, a trudio se, kao što bi to činio i Abel da je bio živ, ljude naklonjene grijehu vratiti poslušnosti i poštovanju svoga Stvoritelja.
Vjerni su se i do tada molili Bogu, ali kako su se ljudi množili, razlika između tih dviju grupacija bila je sve izrazitija. Na jednoj strani bilo je otvoreno ispovijedanje odanosti Bogu, a na drugoj otvoreno preziranje i neposlušnost.”—Patrijarsi i proroci, str. 80.

b. Slijedeći Abelov primjer, kakvu su nadu gajili Šetovi potomci? Hebrejima 11:13, 16. Što je često neophodno da bi se očuvala vjera Božje djece? 2. Korinćanima 6:17, 18.

“Abel je živio pastirskim životom, stanujući pod šatorima ili sjenicama, te su i Šetovi potomci slijedili njegov primjer, ‚priznavši da su gosti i došljaci na zemlji‘ i da žele nešto ‚bolje, to jest nebesko‘ (Hebrejima 11:13, 16).
Neko vrijeme se ove dvije grupe nisu međusobno miješale. Šireći se iz svoje prvobitne postojbine, Kajinovi potomci počeli su se naseljavati po ravnicama i dolinama gdje su živjeli Šetovi sinovi; i ovi su se kasnije, kako bi se sačuvali od poročnog utjecaja nevjernika, povukli u planine i nastavili ondje živjeti. Dok je ta odvojenost trajala, štovanje Boga ostalo je čisto.”—Patrijarsi i proroci, str. 81.
Utorak 29. ožujka

3. BOŽJA CRKVA NAKON POTOPA

a. Koji je od trojice Noinih sinova održavao istinsko štovanje Boga? Postanak 9:18–27. Nakon što se idolopoklonstvo ponovno rasprostranilo, tko je iz Šemove loze pozvan na očuvanje načela ispravnog bogoslužja? Postanak 12:1–3.

“Poslije razilaženja iz Babilona, idolopoklonstvo je ponovno postalo gotovo sveopća pojava, i Gospod je okorjele prijestupnike konačno pustio da idu svojim zlim putevima, a od Šemove loze je izabrao Abrahama da bude čuvar Njegovog zakona za buduće naraštaje. Abraham je odrastao u sredini prožetoj nevjerovanjem i neznaboštvom. Čak je i dom njegovog oca, preko kojeg je bilo sačuvano saznanje o Bogu, popustio pred zavodljivim utjecajima koji su ga okruživali i ‚služio drugim bogovima‘ osim Jahvi. Ali se prava vjera nije smjela ugasiti ni zatrti. Bog je uvijek čuvao jedan mali ostatak vjernih koji su Mu služili. Adam, Šet, Enoh, Metušalah, Noa, čuvali su – u neprekidnoj liniji – dragocjena otkrivenja Njegove volje. Terahov sin postao je nasljednik ovog svetog povjerenja. Idolopoklonstvo ga je mamilo sa svih strana, ali uzalud. Vjeran među nevjernicima, neiskvaren otpadništvom koje je sve više uzimalo maha, on je ustrajno, nepokolebljivo i odano služio jedinom i pravom Bogu. ‚Gospod je blizu svih koji Ga prizivaju, svih koji Ga prizivaju u istini‘ (Psalam 145:18). On je Abrahamu obznanio svoju volju i dao mu jasno saznanje o zahtjevima svog zakona i o spasenju omogućenom preko Krista.”—Patrijarsi i proroci, str. 125.

b. Koja je nacija iz Abrahamove loze postala Božjom crkvom u sljedećim vjekovima, sve do Isusovog dolaska? Izlazak 3:10; Ponovljeni zakon 7:6–8; 14:2; Djela 7:38.

“Bog je Izraelove sinove izabrao i učinio svojim narodom da bi se preko njih i ostalim narodima otkrio Njegov karakter. On je želio da oni budu svijetu poput izvora spasenja. Njima su bila povjerena proročanstva neba, otkrivenje Božje volje. Međutim, Bog ih (okolne narode) u svojoj milosti ipak nije izbrisao sa zemlje. On im je htio ponovno pružiti priliku da Ga upoznaju preko Njegovog izabranog naroda.”—Djela apostola, str. 14.
Srijeda 30. ožujka

4. BOŽJA CRKVA U NOVOM ZAVJETU

a. Kakav je sud Bog izrekao protiv židovske crkve zbog njenog otpadništva i odbacivanja Krista? Matej 21:42–45; 23:37, 38.

“Nevjerstvom i odbacivanjem namjera koje je nebo imalo za njih, Izraelci su kao narod izgubili vezu s Bogom.”—Djela apostola, str. 377.
“Ali se Izrael kao narod bio odvojio od Boga. Prirodne grane maslinovog drveta bile su odlomljene. Promatrajući posljednji put unutrašnjost hrama, Isus je tužio i svečano rekao: ‚Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta’ (Matej 23:38). Dotada je On hram nazivao kućom svoga Oca. Ali sada kad Božji Sin izađe izvan tih zidova, Božja prisutnost će se zauvijek povući iz hrama podignutog u Njegovu slavu.”—Želja vjekova, str. 620.

b. Koju važnu istinu možemo naučiti iz Božjeg odbacivanja židovske crkve? 2. Dnevnika 15:2; Jeremija 18:7–10.

“U Božjoj Riječi ne postoji bezuvjetan izbor – jednom pod milošću, uvijek pod milošću.”—The Faith I Live By, str. 157.
“Sva Božja obećanja data su pod određenim uvjetima.”—Faith and Works, str. 47.
“Kad se crkva pokaže nevjernom u djelu Božjem koje joj je povjereno, tada Bog više ne može raditi s njom, ma kakav položaj zauzimala i ma koliko visok i svet njen poziv bio. Tada drugi bivaju izabrani da preuzmu važne odgovornosti.”—The Upward Look, str. 131.

c. Koja je crkva zauzela mjesto židovske crkve? 1. Petrova 2:5–10; Rimljanima 11:20–22; Djela 11:26.

“Kao narod Hebreji nisu ispunili Božju namjeru, i vinograd je oduzet od njih. Prednosti koje su oni zloupotrijebili i djelo koje su omalovažavali, povjereni su drugima.”—Kristove priče, str. 296.
Četvrtak 31. ožujka

5. POGANSTVO IZOPAČUJE CRKVU

a. Nakon smrti apostola, kroz koje je žalosno iskustvo takozvana kršćanska crkva prošla? 2. Solunjanima 2:3–8.

“Rezultat ovog kompromisa postignutog između poganstva i kršćanstva bio je razvoj ‚čovjeka bezakonja‘, u proročanstvu najavljenog kao onaj ‚koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog‘. Ovaj ogromni sustav lažne vjere je remek-djelo Sotonske sile – spomenik njegovih napora da sam sjedne na prijestolje i upravlja zemljom prema svojoj volji.”—Velika borba, str. 50.

b. Kako je Sotona uspio izopačiti crkvu? Jakov 4:4; 1. Ivanova 2:15; Amos 3:3.

“Veliki protivnik sada je nastojao lukavstvom postići ono što nije uspio silom. Progonstva su prestala a umjesto njih došle su opasne privlačnosti zemaljskog blagostanja i svjetovne časti. Idolopoklonici su tvrdili da Isusa priznaju kao Božjeg Sina, ali nisu uvidjeli svoju grešnost niti osjećali potrebu za pokajanjem i promjenom srca.
Na kraju je većina kršćana pristala spustiti svoju zastavu i tako je došlo do sjedinjenja između kršćanstva i neznaboštva. Nezdrava učenja, praznovjerne i idolopokloničke ceremonije postali su sastavni dio njene vjere i bogoslužja. Budući da su se takozvani Kristovi sljedbenici sjedinili s idolopoklonicima, kršćanska religija se izopačila a crkva je izgubila svoju čistoću i silu.”—Velika borba, str. 42, 43.

Petak Travnja 1

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Sa biblijskog gledišta, tko sačinjava Božju crkvu na zemlji?
2. Iako su i Kajin i Šet imali grešnu prirodu, po čemu se Šet razlikovao?
3. Kako je Abrahamova vjera predstavljala blagoslov za njegove bližnje?
4. Kako se Božja organizirana crkva nalazi u opasnosti da prekine vezu s Njim?
5. Kako je crkva mogla izbjeći otpadništvo i izopačenje?

Božja crkva u posljednjim danima

2. lekcija Subota, 9. travnja 2016.

Božja crkva u posljednjim danima

“I razgnjevi se zmija na ženu, i otiđe da se pobije s ostalim sjemenom njezinim, koje drži zapovijedi Božje i ima svjedočanstvo Isusa Krista” (Otkrivenje 12:17).

“Iako će Božji zakon gotovo svuda biti stavljen van snage, postojat će ostatak pravednika koji će biti poslušni Božjim zahtjevima.”—The Signs of the Times, 22. travnja 1889.

Pročitajte: Svjedočanstva za propovjednike, str. 45–62.

Nedjelja 3. travnja

1. CRKVA REFORMACIJE

a. Kako Bog gleda na savez između kršćanstva i poganstva? Izlazak 20:4, 5; Ezekiel 23:37.

“Prisni i sveti odnos Boga prema Njegovom narodu predstavljen je simbolom bračne veze. Budući da je idolopoklonstvo zapravo duhovni preljub, Božje nezadovoljstvo i negodovanje protiv toga prikladno je prikazano kao ljubomora.”—Patrijarsi i proroci, str. 306.

b. Budući da je vodstvo otpale crkve odbilo pokajati se (Otkrivenje 2:21), koje su načelo slijedili vjerni članovi? 2. Korinćanima 6:17; Luka 6:22.

“Kad su propovijedali Božju riječ, reformatori nisu ni pomišljali na to da se odvoje od postojeće crkve. Međutim, vjerski poglavari nisu trpjeli svjetlost i oni koji su nosili svjetlost bili su prinuđeni da se obrate drugima koji su čeznuli za istinom.”—Želja vjekova, str. 232.
“Nakon duge i žestoke borbe, vjerna manjina odlučila je prekinuti svaku vezu s otpadničkom crkvom ukoliko ona i dalje bude odbijala osloboditi se od zabluda i idolopoklonstva. Uvidjeli su da je odvajanje zaista nužno ako žele poslušati Božju Riječ.”—Velika borba, str. 45.
Ponedjeljak 4. travnja

2. CRKVA REFORMACIJE (NASTAVAK)

a. Kako se otpadnička crkva ponašala prema reformatorima koji su odbili podržavati njene izopačene običaje? Otkrivenje 12:13, 15. Koliko je dugo trajalo ovakvo ophođenje? Otkrivenje 12:6, 14.

“U šestom stoljeću se papstvo već čvrsto stabiliziralo. Sjedište njegove vlasti postavljeno je u kraljevskom gradu, a rimski biskup proglašen je vrhovnim poglavarem cijele crkve. Neznaboštvo je ustupilo mjesto papstvu; zmija je zvjeri dala ‚silu svoju i prijestolje svoje i oblast veliku‘ (Otkrivenje 13:2). I tako je otpočelo tisuću dvjesto šezdeset godina papskog ugnjetavanja, prorečenog u proročanstvima knjige Danijelove i u Otkrivenju. Daniel 7:25; Otkrivenje 13:5–7. Kršćani su bili prisiljeni birati: hoće li napustiti ispravnost svoga stava i prihvatiti papske ceremonije i papsko bogoslužje, ili će svoj život završiti u tamnicama, na raznim spravama za mučenje, na lomači ili giljotini. Tada su se ispunjavale Kristove riječi: ‚A predavat će vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji, i pobit će neke od vas. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi’ (Luke 21:16, 17). Nastalo je progonstvo vjernih žešće nego ikada ranije i svijet je postao ogromno ratno polje. Stotinama godina Kristova crkva nalazila je utočište u osamljenosti i povučenosti.”—Velika borba, str. 54, 55.

b. Kako je Božja vjerna crkva preživjela ova progonstva mračnog srednjeg vijeka? Otkrivenje 12:16. Kako ovakva iskušenja djeluju na vjernike? Rimljanima 5:3, 4.

“Pobornici katoličanstva uporno okrivljuju protestante pripisujući im herezu i samovoljno odvajanje od prave crkve. Ali bi se te optužbe prije mogle primijeniti na njih same. Upravo su oni spustili Kristovu zastavu i odstupili od vjere ‚koja je jedanput dana svetima‘ (Juda 3).”—Velika borba, str. 51.
“Kroz sva ta stoljeća mraka i otpadništva bilo je Valdenžana koji nisu priznali vrhovnu vlast Rima, klanjanje slikama odbacivali kao idolopoklonstvo te svetkovali pravu subotu. U najžešćim burama protivljenja sačuvali su svoju vjeru.
Iza visokih planinskih utvrđenja – utočišta gonjenih i potlačenih u svim vremenima – Valdenžani su našli svoje sklonište. Ovdje svjetlost istine, usred gotovo sveopće tame srednjeg vijeka, nije prestala svijetliti. Tu su, tijekom tisuću godina, svjedoci istine čuvali staru vjeru.”—Velika borba, str. 65, 66.
Utorak 5. travnja

3. CRKVA REFORMACIJE POSTAJE BABILON

a. Prema Isusovoj izjavi, što će se dogoditi s periodom progonstva reformatorske crkve i zašto? Matej 24:21, 22.

“Progonstvo crkve ipak nije nastavljeno sve do kraja prorečenog perioda od 1260 godina. Iz samilosti prema svome narodu, Bog je skratio vrijeme njihovog vatrenog kušanja... Pod utjecajem reformacije, progonstva su prestala i prije 1798. godine.”—Velika borba, str. 266, 267.

b. Koje se proročanstvo počelo ispunjavati nakon završetka srednjeg vijeka i koji je događaj na nebu najavljen u vezi s propovijedanjem evanđelja? Otkrivenje 14:6, 7.

“Veliko vjersko buđenje tijekom objavljivanja skorog Kristovog dolaska prorečeno je u samoj poruci Prvog anđela zapisanoj u četrnaestom poglavlju Otkrivenja. Tog anđela prorok je u viziji vidio kako ‚leti posred neba, koji imaše vječno evanđelje da objavi onima koji žive na zemlji.’
‘I ‚velikim glasom,‘ objavljuje poruku: ‚Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda Njegova; i poklonite se Onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene‘ (stihovi 6, 7).”—Velika borba, str. 355.

c. Kako je crkva reformacije odgovorila na prvu anđeosku vijest i kako je to utjecalo na njen položaj pred Bogom? Otkrivenje 14:8.

“Kada su crkve, odbacujući adventnu vijest, prezrele Božji savjet, Bog je odbacio njih. Prvog anđela pratio je drugi, objavljujući: ‚Pade, pade Babilon grad veliki: jer otrovnim vinom bludstva svojega napoji sve narode‘ (Otkrivenje 14:8). Ovu vijest su adventisti shvatili kao objavu moralnog pada crkava uslijed odbacivanja prve anđeoske poruke. Vijest ‚pade Babilon‘ objavljena je u ljeto 1844. godine a kao rezultat objavljivanja ove vijesti, oko pedeset tisuća duša napustilo je ove crkve.”—The Spirit of Prophecy, vol. 4, str. 232.
Srijeda 6. travnja

4. CRKVA OSTATKA

a. Nakon pada protestantskih crkava, koju je crkvu Bog podigao da izvrši posebno djelo obnove? Izaija 58:8–14.

“[Citat: Izaija 61:4; 58:12] Prorok ovim riječima opisuje narod koji se u vrijeme općeg otpada od istine i pravde trudi obnoviti načela na kojima je zasnovano Božje kraljevstvo. Taj narod popravlja razvaline načinjene u Božjem zakonu – zidove koje je On podigao da zaštiti svoje izabrane. Pokornost propisima pravde, istine i čistoće bit će njihova vječna zaštita.”—Proroci i kraljevi, str. 677, 678.
“[Citat: Izaija 58:12]. Prorok ovdje govori o razvalini u Božjem zakonu koja je nastala rušenjem subote iz četvrte zapovijedi. Čovjek bezakonja je ovo načelo obezvrijedio, a takozvani kršćanski svijet prihvatio je svetkovanje dana koji je on uspostavio kao zamjenu za posvećenu Gospodnju subotu. Hoćemo li mi biti među onima koji popravljaju razvaline u Božjem zakonu? Ili ćemo biti među onima koji primaju žig zvjeri, poštujući ljudsku ustanovu više od božanske, njegujući na taj način dijete papstva?”—The Signs of the Times, 28. veljače 1878.

b. Koje se proročanstvo iz Otkrivenja podudara s proročanstvom iz Izaije 58:8–14? Otkrivenje 14:9–12.

“Kao što je nekada pozvao starozavjetni Izrael, tako Bog i danas poziva pripadnike svoje crkve da budu svjetlost svijetu. Moćnom oštricom istine – vijestima prvog, drugog i trećeg anđela – On ih je odvojio od ostalih crkava i od ovog svijeta da bi ih doveo u svoju svetu blizinu. Učinio ih je čuvarima svoga zakona i povjerio im je velike istine o proročanstvima za ovo vrijeme. Slično svetim proroštvima koja su s tom namjerom bila povjerena starozavjetnom Izraelu, isto tako i ove svete istine trebaju biti objavljene svijetu. Tri anđela opisana u četrnaestom poglavlju Otrkivenja predstavljaju narod koji prima svjetlost Božjih poruka i kao Njegov predstavnik objavljuje te opomene po svemu svijetu... Ne dozvolimo da nas bilo što spriječi u tome. To je najvažnije djelo za ovo vrijeme; i po svojim rezultatima dalekosežno je kao vječnost. Ista ljubav i zanimanje za ljudske duše koje je Krist pokazao svojom žrtvom za njihovo otkupljenje, trebaju pokretati i sve Njegove sljedbenike.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 455, 456.
Četvrtak 7. travnja
5. ODLIKE CRKVE OSTATKA

a. Kako Biblija naziva one koji izvršavaju prorečeno djelo obnove i propovijedanja trostruke anđeoske poruke? Otkrivenje 12:17 (središnji dio).

“Pri završetku povijesti svijeta obnovit će se sve božanske institucije. Popravit će se razvaline koje je čovjek načinio prestupivši subotu. Ostatak Božjeg naroda koji kao reformator stoji pred svijetom mora pokazati da je Božji zakon osnova svake trajne reforme, a subota iz četvrte zapovijedi mora ostati kao stalni spomen stvaranja i sile Božje. On mora jasnim i razgovjetnim riječima ukazivati na obvezu držanja svih deset zapovijedi. Potaknut Kristovom ljubavlju on mora surađivati s Njim, zidajući razvaline. On mora ‚sazidati razvaline i popraviti putove za naselja‘.”—Proroci i kraljevi, str. 678.

b. Koja su dva najvažnija obilježja Božjeg naroda ostatka u ovim posljednjim danima? Otkrivenje 12:17 (zadnji dio).

“[Otkrivenje 12:17] Ovo proročanstvo jasno ističe da će crkva ostatka priznati Boga u Njegovom zakonu i imati dar proroštva. Poslušnost Božjem zakonu i Duh proroštva oduvijek su izdvajali istinski Božji narod, i oni se obično stavljaju na probu na osnovu objava aktualnih za sadašnje vrijeme.”—Loma Linda Messages, str. 33.

Petak 8. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako, čak iako smo kršćani, možemo biti krivi za duhovni preljub?
2. Kad je pogrešno, a kad ispravno odvojiti se od Božje organizirane crkve?
3. Tko se odvojio od prave crkve tijekom mračnog srednjeg vijeka? Obrazložite svoj odgovor.
4. Objasnite što znači biti onaj koji popravlja razvaline u Božjem zakonu.
5. Navedite neke od izrazitih karakteristika crkve ostatka u posljednjim danima.

Božja namjera za Njegovu crkvu

3. lekcija Subota, 16. travnja 2016.

Božja namjera za Njegovu crkvu

“I da otkrijem svima što je služba tajne... Da se kroz crkvu sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogorazlična premudrost Božja, po naredbi vjekova, koju učini u Kristu Isusu Gospodu našemu”
(Efežanima 3:9–11).

“Crkva je riznica blaga Kristove milosti i preko nje će se konačno otkriti krajnji i potpuni prikaz Božje ljubavi.”—Djela apostola, str. 9.

Pročitajte: Djela apostola, str. 9–16.

Nedjelja 10. travnja

1. STVORENI PO BOŽJEM OBLIČJU

a. Što je Bog rekao u vezi sa stvaranjem ljudskog roda, i kome je On to izgovorio? Postanak 1:26, 27.

“Nakon stvaranja zemlje i životinja na njoj, Otac i Sin izvršili su svoju namjeru koja je bila sačinjena prije Sotoninog pada, da načine čovjeka po svom obličju. Oni su zajedno radili na stvaranju zemlje i svakog živog bića na njoj. Sada je Bog rekao svom Sinu: ‚Načinimo čovjeka po svojemu obličju’ (Postanak 1:26).”—Lift Him Up, str. 47.

b. Što znači biti stvoren po Božjem obličju? Propovjednik 7:29.

“Bog je stvorio čovjeka dobrog; dao mu je plemenite crte karaktera, bez naklonosti prema zlu. Obdario ga je visokim sposobnostima razuma.”—Patrijarsi i proroci, str. 49.
“Sklonosti su mu bile čiste; razum je vladao njegovim prohtjevima i strastima.”—Patrijarsi i proroci, str. 45.
Ponedjeljak 11. travnja

2. BOŽJA SLAVA

a. S kojim je ciljem Bog stvorio ljudski rod? Izaija 43:7.

“Bog je odredio da čovjek, koji je kao kruna Njegovog stvaranja uzdignut iznad svih nižih vrsta živih bića, izražava Njegovu misao i da otkriva Njegovu slavu. Ali čovjek ne smije uzdizati sebe kao Boga.”—Svjedočanstva, sv. 8, str. 264.
“Kada je Adam izašao iz Stvoriteljevih ruku, bio je po svojoj fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj prirodi sličan svome Stvoritelju. ‚Stvori Bog čovjeka po svome obličju‘ (Postanak 1:27). Božja namjera bila je da što duže čovjek živi, potpunije otkriva ovaj lik – potpunije odsjajuje slavu Stvoriteljevu.”—Odgoj, str. 15.

b. Kako Nadahnuće definira Božju slavu? Izlazak 33:18, 19; 34:5–7.

“Božja slava je Njegov karakter. Dok je Mojsije bio na gori, revno se zalažući pred Bogom, on se molio: ‚Molim te, pokaži mi slavu svoju.‘ U svom odgovoru, Bog je objavio: ‚Učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikat ću po imenu; Gospod pred tobom. Smilovat ću se kome se smilujem, i požalit ću koga požalim.‘ (Izlazak 33:18, 19).
“Božja slava – Njegov karakter – tada je otkrivena: [Citat: Izlazak 34:6, 7].”—The Signs of the Times, 3. rujna, 1902.

c. Što oblikuje naš karakter? Izaija 55:7–9; Propovjednik 8:5; 2 Korinćanima 10:5.

“Ako su misli pogrešno usmjerene, takvi će biti i osjećaji i sklonosti, a osjećaji i misli sačinjavaju moralni karakter. Ukoliko smatrate da se od vas kao kršćana ne zahtijeva da obuzdavate svoje misli i osjećaje, vi padate pod utjecaj zlih anđela i jednostavno prizivate njihovu prisutnost i njihovu kontrolu.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 310.
“Nikada ne zaboravite da misli upravljaju našim postupcima. Ponovljeni postupci postaju navike, a navike oblikuju karakter.”—The Upward Look, str. 89.
Utorak 12. travnja

3. BOŽJA NAMJERA SPRIJEČENA

a. U čemu je zmija iskušala naše praroditelje i dovela ih pod vlast grijeha? Postanak 3:3–6.

“Jedno od najsnažnijih iskušenja s kojima se čovjek susreće je apetit.
Od prvog popuštanja apetitu, čovječanstvo je sve više i više ugađalo sebi, sve dok zdravlje konačno nije žrtvovano na oltaru apetita. Stanovnici prepotopnog svijeta bili su neumjereni u jelu i piću. Oni su uživali u mesnoj hrani, iako u to vrijeme Bog čovjeku nije dozvolio upotrebu životinjskog mesa. Oni su jeli i pili, povlađujući svom izopačenom apetitu bez granica, dok nisu postali toliko iskvareni da ih Bog više nije mogao trpjeti. Čaša njihovog bezakonja bila je prepuna, i On je potopom očistio zemlju od njene moralne zagađenosti.”—Counsels on Health, str. 108, 109.

b. Koliko je Sotona imao uspjeha u navođenju ljudi na grijeh? Postanak 6:5; Rimljanima 3:10–12, 18. Koji je bio njegov cilj?

“Sotonin cilj bio je da čovjeka vječno odvoji od Boga.”—Želja vjekova, str. 25.
“Čovjek je provobitno bio obdaren plemenitim sposobnostima i potpuno uravnoteženim umom. On je bio savršen u cjelokupnoj svojoj bitnosti i potpuno usklađen s Bogom. Misli su mu bile čiste, a namjere svete. Ali neposlušnošću sve njegove osobine su izopačene, i sebičnost je zauzela mjesto prave ljubavi u njegovom srcu. Prijestupom je čovjek do te mjere oslabio moralno, da mu je bilo nemoguće da se svojom snagom odupre sili zla. On je postao Sotonin zarobljenik i takav bi zauvijek ostao da se Bog u svojoj vječnoj ljubavi nije umiješao kao posrednik. Kušač je htio spriječiti ostvarenje Božje namjere pri stvaranju čovjeka, i zemlju preplaviti tugom i potištenošću, a zatim ta zla prikazati kao posljedicu Božjeg djelovanja u stvaranju čovjeka.”—Put Kristu, str. 17.
“Grijeh je u čovjeku pokvario Božju sliku, gotovo ju je izbrisao. Čovjekove fizičke moći su oslabile, njegova mentalna sposobnost se smanjila a njegova duhovna vizija postala nejasna. Čovjek je postao podložan smrti.”—Odgoj, str. 15.

Srijeda 13. travnja

4. OBNAVLJANJE IZGUBLJENOG LIKA

a. Nakon što je Sotona uspio uništiti Božji lik u čovjeku, koji se plan počeo provoditi? Postanak 3:15.

“Sotona je naveo ljude na grijeh i onda se počeo provoditi plan spasenja. Tijekom četiri tisuće godina Krist se zalagao za uzdizanje čovjeka, dok se Sotona trudio samo da ga upropasti i uništi.”—Želja vjekova, str. 759.
“[Citat: Postanak 3:15] Ovdje je dato prvo obećanje o Spasitelju koji će stati na bojnom polju da se bori protiv Sotonine sile i koji će je nadvladati.”—Selected Messages, knj. 2, str. 106.

b. Što je Bog namjeravao postići planom otkupljenja? Rimljanima 8:29; 2. Korinćanima 3:18.

“Ipak, ljudski rod nije ostavljen bez nade. Beskrajna ljubav i milost stvorila je plan spasenja i čovjeku je poklonjen život kao vrijeme probe. Obnoviti u čovjeku sliku njegovog Stvoritelja, vratiti ga u stanje prvobitnog savršenstva, potaknuti razvoj njegovog tijela, uma i duše kako bi bio ostvaren božanski cilj stvaranja – to je djelo otkupljenja. To je cilj odgoja i obrazovanja, veliki cilj života.”—Odgoj, str. 15, 16.

c. Koja je od tri božanske osobe došla na ovaj svijet kako bi obnovila Božji lik u ljudima? Ivan 1:18; Luka 19:10.

“Sotona je likovao što je uspio uniziti Božji lik u ljudskom rodu. Tada je Isus došao obnoviti u čovjeku lik njegovog Stvoritelja. Nitko osim Krista ne može iznova izgraditi karakter oskvrnjen grijehom. On je došao protjerati demone koji su upravljali čovječjom voljom. Došao je podignuti nas iz praha, preoblikovati naš oskvrnjeni karakter po uzoru na Njegov božanski karakter, i svojom ga slavom učiniti divnim.”—God’s Amazing Grace, str. 11.
“Iako je Božji moralni lik gotovo uništen Adamovim grijehom, on može biti obnovljen Kristovim zaslugama i Njegovom silom. Čovjek može stajati sa Božjim moralnim likom u svom karakteru jer će mu ga Krist podariti.”—God’s Amazing Grace, str. 246.
Četvrtak 14. travnja

5. KONAČNO ODRAŽAVANJE BOŽJEG KARAKTERA

a. Koji je Božji krajnji cilj za Njegovu crkvu? Efežanima 3:8–11.

“Božja je namjera od samog početka bila da svijet posredstvom crkve spozna savršenstvo Njegove dobrote, milosti i moći. Članovi crkve... moraju odražavati Njegovu slavu.”—Djela apostola, str. 9.

b. U kakvom stanju mora biti Božja crkva kako bi svijetu odsjajivala Njegovu puninu i Njegov lik? Efežanima 5:27; Ivan 13:34, 35. Što će se dogoditi kad ona dostigne ovo stanje? Marko 4:29.

“Sada, dok naš veliki Prvosvećenik vrši za nas službu pomirenja, trebamo nastojati da se nađemo savršeni u Njemu. Naš Spasitelj se čak ni jednom jedinom mišlju nije dao navesti da popusti sili iskušenja. U ljudskom srcu Sotona obično nađe neku slabu točku koju može iskoristiti kao svoje uporište; poneka grešna sklonost se uvijek gaji što potvrđuje snagu njegovih kušanja. Ali Krist je s pravom mogao kazati o sebi: ‚Jer ide knez ovoga svijeta a u meni nema ništa‘ (Ivan 14:30). To je stanje u kojem se moraju naći svi oni koji se žele održati u vrijeme nevolje.”—Velika borba, str. 623.
“Krist željno očekuje da bude otkriven u svojoj crkvi. Kada se Kristov karakter bude savršeno ispoljio u pripadnicima Njegovog naroda, tada će On doći da ih prizna i zatraži kao svoju svojinu.”—Kristove priče, str. 69.

Petak 15. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Je li Bog Otac sam stvorio sve? Obrazložite odgovor.
2. Kakva je bila Adamova priroda prilikom stvaranja i što je on bio u stanju oblikovati?
3. Kako je Sotona uspio spriječiti Božju namjeru u stvaranju ljudskog roda?
4. Koji je bio glavni cilj plana otkupljenja?
5. Što je, prema Vašem mišljenju, razlog zašto Isus još uvijek nije došao?

Misija crkve

4. lekcija Subota, 23. travnja 2016.

Misija crkve

“A [Isus] reče im [učenicima]: ‚idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju” (Marko 16:15).

“Crkva je oruđe koje je Bog namijenio spašavanju ljudi. Ona je organizirana radi službe i njena je misija da objavljuje evanđelje svijetu.”—Djela apostola, str. 9.

Pročitajte: Christian Service, str. 7–29.

Nedjelja 17. travnja

1. MISIJA CRKVE

a. Koja je značajna misija dodijeljena crkvi kojoj je bila potrebna temeljita organizacija da bi tu misiju ispunila? Matej 28:18–20.

“Misija Kristove crkve je spašavanje grešnika koji propadaju. Njena je dužnost da znanje o Božjoj ljubavi prenosi ljudima i da ih silom te ljubavi privodi Kristu. Istina za naše vrijeme mora se prenijeti do najmračnijih dijelova svijeta, a taj rad treba otpočeti od svoje kuće.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 381.

b. Koji su bili prvi koraci koje je Krist poduzeo u organiziranju svoje novozavjetne crkve? Marko 3:13, 14. Koji su sljedeći korak po pitanju organizacije crkve načinili apostoli, s ciljem unapređivanja evanđeoskog rada? Djela 6:1–6.

“Prilikom rukopoloženja dvanaestorice učinjen je prvi korak u organiziranju crkve koja će po Kristovom odlasku nastaviti Njegovo djelo na zemlji.
Preko tih nejakih predstavnika, svojom riječju i Duhom, On, [Veličanstvo neba] je namjeravao spasenje učiniti dostupnim svima.”—Djela apostola, str. 18.
Ponedjeljak 18. travnja

2. NALOG OBUHVAĆA SVE VJERNIKE

a. Navedite dvije situacije kad je dat evanđeoski nalog. Marko 16:14, 15; Matej 28:16–20; 1. Korinćanima 15:6. Kakvu pouku možemo izvući iz ovog postupka?

“Nalog je bio dat dvanaestorici kada se Krist nakon uskrsnuća sastao s njima u gornjoj sobi; ali sada je dat jednom većem broju prisutnih. Na skupu održanom na jednoj gori u Galileji okupili su se svi vjernici koji su mogli biti pozvani. Vrijeme i mjesto održavanja ovog skupa odredio je sam Krist još prije svoje smrti.
To je bio jedini razgovor koji je Isus poslije svog uskrsnućaa vodio s većim brojem vjernika. Pristupivši k njima, obratio im se ovim riječima: ‚Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji’ (Matej 28:18).
Zaodjeven neograničenom vlašću, dao je svojim učenicima nalog: ‚Idite dakle i naučite sve narode’ (stih 19).”—Želja vjekova, str. 818, 819.
“Nalog koji je Krist dao svojim učenicima vrijedi za svakog vjernika. On vrijedi za svakog koji povjeruje u Krista do svršetka vijeka. Sudbonosna je zabluda pretpostavljati da djelo spašavanja duša ovisi samo o rukopoloženom propovjedniku... Svatko tko primi Kristov život rukopoložen je da radi na spašavanju svojih bližnjih. Zbog toga je osnovana crkva, i svatko tko prihvati njen svečani zavjet obavezuje se da će biti Kristov suradnik.”—Želja vjekova, str. 822.

b. Kamo je Krist uputio svoje učenike da započnu s propovijedanjem evanđelja? Luka 24:47. Kako se ovo može primijeniti i na nas?

“Učenici su svoje djelo trebali započeti tamo gdje su se zatekli. Najteže polje i ono koje je najmanje obećavalo nije se smjelo zaobići. Tako isto svaki Kristov radnik treba započeti tamo gdje se zatekao. U našim obiteljima možda ima duša koje su željne naklonosti, duša koje čeznu za kruhom života. Tu možda ima djece koju treba odgojiti za Krista. Neznabošci se nalaze na samim našim vratima, u neposrednom susjedstvu. Obavimo vjerno i savjesno zadatak koji nam je najbliži. Poslije toga naši napori trebaju se proširivati onim putem kojim nas vodi Božja ruka. Djelo mnogih možda izgleda ograničeno postojećim okolnostima, ali gdje god da je, ako se vrši vjerno i revno, utjecaj takvog djela osjetit će se u najudaljenijim krajevima svijeta.”—Želja vjekova, str. 822.
Utorak 19. travnja

3. DOSEZANJE DO SVIH SLOJEVA DRUŠTVA

a. Kako znamo da Bog ne gleda tko je tko? Rimljanima 2:11; Matej 5:45; 1. Ivanova 2:2.

“Krist nije priznavao nikakve razlike u pogledu narodnosti, staleža ili vjeroispovijesti. Književnici i farizeji htjeli su blagodati i darove neba ograničiti na jedno mjesto i na jednu narodnost, uskraćujući to ostalim članovima Božje obitelji u svijetu. Ali Krist je došao srušiti svaki zid podjele. Svojim poslanstvom On je pokazao da su darovi Njegove milosti tako neograničeni kao zrak, sunčeva svjetlost ili kiša koja osvježava zemlju.”—Zdravlje i sreća, str. 25.

b. Kako nas je Isus poukom i primjerom poučio da evanđelje treba propovijedati nižim društvenim slojevima, siromašnima, bolesnima i odbačenima? Ivan 4:5–9; Matej 9:10–13; 10:7, 8.

“Za stolom carinika Krist je sjedio kao počasni gost, pokazujući svojom društvenošću i ljubaznošću da priznaje dostojanstvo čovjeka, a ljudi su čeznuli za tim da se udostoje Njegovog povjerenja.
Iako je bio Židov, Isus se ipak slobodno družio sa Samaritancima ne obazirući se na farizejske običaje svog naroda. I uza postojeće predrasude On je prihvaćao gostoprimstvo ovog prezrenog naroda. Spavao je s njima pod istim krovom, jeo s njima za njihovim stolom, uzimajući hranu pripremljenu i postavljenu njihovim rukama, učio je po njihovim ulicama i ophodio se prema njima s najvećom ljubaznošću i dobrotom.”—Zdravlje i sreća, str. 26.

c. Kako znamo da je Isus također svjedočio i srednjoj i visokoj klasi? Ivan 3:1–3; Matej 8:5–10; Luka 19:1–5.

“Krist je propovijedao evanđelje siromašnima, ali se u svom radu nije ograničavao samo na taj društveni sloj. Radio je za sve one koji su htjeli slušati Njegovu Riječ - ne samo za carinike i grešnike nego i za bogate i obrazovane farizeje, hebrejskog plemića, kapetane i rimskog upravitelja. To je posao koji sam uvijek vidjela kao neophodan.”—Evangelism, str. 549.
Srijeda 20. travnja

4. PREDUVJETI ZA ISUSOV DOLAZAK

a. Koji zadatak crkva mora izvršiti prije nego što dođe kraj? Matej 24:14; Otkrivenje 14:6, 7. Na kakav ‚kraj‘ se ovdje misli i s kojim veličanstvenim događajem je on povezan? Matej 24:3.

“Prema proročanstvu [Otkrivenje 14:6, 7] poslije ove opomene o sudu i vijesti vezanih uz nju slijedi dolazak Sina Čovečjeg na oblacima nebeskim. Objavljivanje suda je ujedno i najavljivanje skorog Kristovog povratka. Ova objava naziva se vječnim evanđeljem. Tako i propovijedanje Kristovog povratka i objavljivanje Njegove blizine čine bitan dio evanđeoske poruke.”—Kristove priče, str. 227, 228.

b. Kome je povjeren zadatak objavljivanja posljednje poruke milosti svijetu? Otkrivenje 3:14.

“Adventisti sedmog dana su u posebnom smislu poslani u svijet kao stražari i nositelji svjetlosti. Njima je povjereno objavljivanje posljednje opomene svijetu koji propada. Njih obasjava čudesna svjetlost iz Božje Riječi i povjeren im je najznačajniji zadatak – da objavljuju vijesti Prvog, Drugog i Trećeg anđela. Nema djela koje se može po značaju mjeriti s ovim. Oni ne smiju dozvoliti da bilo što drugo privuče njihovu pažnju.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 19.

c. Što danas treba biti čežnja srca svih onih koji sačinjavaju Božju crkvu ostatka koja će ovo djelo privesti kraju? Psalam 119:125–127.

“Ovdje su date karakteristike onih koji će biti reformatori i koji će nositi zastavu treće anđeoske poruke; to su oni koji otvoreno izjavljuju za sebe da drže zapovijedi Božje, koji poštuju Boga, i koji se najusrdnije trude da pred očima cijelog svemira podignu i poprave ‚stare razvaline‘. Tko je taj što ih poziva da sazidaju ‚razvaline i poprave puteve za naselje‘? To je sam Gospod. Oni su u nebu zapisani kao reformatori, obnovitelji, kao oni što podižu ‚temelje‘ koji će stajati od koljena do koljena.”—The SDA Bible Commentary, vol. 4, str. 1151.
Četvrtak 21. travnja

5. NEOPHODNO OSPOSOBLJAVANJE DA BI SE DJELO ZAVRŠILO

a. Što je rana crkva u prvom stoljeću postigla, i kako je ona bila osposobljena za ovo djelo? Rimljanima 10:18; Kološanima 1:23; Djela 1:8.

b. Dok nastojimo u današnje vrijeme evangelizirati svijet od približno 7 milijardi stanovnika, što kao reformatori uvijek trebamo imati na umu? Zaharija 4:6; Luka 18:27; 1. Samuelova 14:6.

“Ljudska snaga je slabost, ljudska mudrost je ludost. Naš uspjeh u širenju istine ne ovisi o našim talentima ili od našoj učenosti, već o neprekidnoj i živoj povezanosti s Bogom.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 158.

c. Koje iskustvo članovi crke prvo moraju steći, prije nego što budu u stanju uspješno propovijedati evanđelje svijetu? Djela 3:19, 20. Za što se stoga trebaju moliti? Zaharija 10:1.

“Veliko djelo evanđelja završit će se ispoljavanjem Božje sile ne manje od one koja je pratila njegov početak. Proročanstva koja su se ispunila u ranoj kiši na početku evanđelja, ponovo će se ispuniti u kasnoj kiši, pri njegovom svršetku.”—Velika borba, str. 611, 612.

Petak 22. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koju je misiju Krist povjerio svojoj organiziranoj crkvi?
2. Je li nalog za propovijedanje evanđelja dat samo rukopoloženim propovjednicima?
3. U koje će djelo istinski pripadnici Adventista sedmog dana biti uključeni u današnje vrijeme?
4. Kojom će silom Božje djelo na zemlji biti uspješno završeno?
5. Koje važno djelo trebate izvršiti da biste se pripremili za osvježenje?

Cilj evangeliziranja

5. lekcija Subota, 30. travnja 2016.

Cilj evangeliziranja

“Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Matej 28:19).

“Propovjednici koji rade po gradovima predstavljajući istinu, ne smiju biti zadovoljni svojim radom niti osjećati da je njihov posao završen sve dok oni koji su prihvatili istinu ne shvate utjecaj njezine posvećujuće moći i dok se iskreno ne obrate Bogu.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 317.

Pročitajte: Evangelism, str. 15–24.

Nedjelja 24. travnja

1. KRISTOVA MISIJA

a. Koja je bila Isusova misija kad je došao na ovaj svijet? Luka 19:10.

“Grješnici su bili poseban cilj Kristove misije – grješnici svih rasa i podneblja... Njemu su svi dragi.”—In Heavenly Places, str. 329.

b. Kakvu je žrtvu Isus podnio da bi ostvario svoju misiju? Hebrejima 2:9.

“Anđeli sa strahopoštovanjem i divljenjem gledaju na Kristovu misiju na svijetu. Oni se dive ljubavi koja Ga je nagnala da se toliko žrtvuje za grešne ljude.”—Gospel Workers, str. 497.

c. U kojem dijelu Kristove misije crkva treba sudjelovati? Luke 4:18.

“Kristova misija bila je iscijeliti bolesne, ohrabriti one koji su bez nade, izliječiti ranjene u srcu. Ovo djelo obnove treba se nastaviti među napaćenima.”—Welfare Ministry, str. 71.
Ponedjeljak 25. travnja

2. CILJ PROPOVIJEDANJA

a. Što je bit evanđelja? 1. Korinćanima 15:1–4.

“Na Kristovom križu istaknuta je poruka evanđelja. Sada mi imamo poruku: ‚Gle Janje Božje koje uze na se grijehe svijeta!‘ Hoće li članovi naše crkve svoje oči držati stalno upravljene na raspetog i uskrslog Spasitelja, u kojemu se nalaze sve naše nade o vječnom životu? To je naša poruka, naš argument, naša doktrina, naša opomena nepokajanima, naše ohrabrenje za one koji tuguju – nada za svakog vjernika.”—The SDA Bible Commentary, vol. 6, str. 1113.
“Treća anđeoska poruka poziva na isticanje subote iz četvrte zapovijedi... ali veliki Centar privlačnosti, Isus Krist, ne smije biti izostavljen iz poruke trećeg anđela.”—The Review and Herald, 20. ožujka 1894.

b. Što je istinski cilj propovijedanja evanđelja svim narodima? Luka 1:77; Djela 2:21.

“Samo po sebi propovijedanje nema silu da promijeni srce, a upravo je to cilj propovijedanja. Božanski utjecaj koji prati izlaganje riječi dovodi dušu koja se kaje u podnožje križa.”—The Review and Herald, 4. rujna, 1888.
“Prvi i najvažniji cilj evangeliziranja i svega što je u vezi s njim jest naći i spasiti ono što je izgubljeno. Služba evangeliziranja... jest čovjeku pružiti ruku pomoći gdje god je to potrebno. To znači propovijedanje bolesnima i napaćenima, isto kao i duši koja pati od grijeha.”—The Review and Herald, 29. listopada 1914.

c. Koje je obećanje dato onima koji vjeruju u evanđelje, i što će se dogoditi s onima koji ga odbiju? Marko 16:16; Ivan 3:18–20.

“[Krist] nije rekao da će se sav svijet obratiti, nego da će se propovijedati ‚ovo evanđelje po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj’ (Matej 24:14).”—Želja vjekova, str. 633.
Utorak 26. travnja

3. ZNAČENJE KRŠTENJA

a. Što trebaju učiniti oni koji vjeruju u Krista? Mark 16:16 (prvi dio). Kakvo značenje ima krštenje? Rimljanima 6:3–6.

“Krštenje je najsvetiji i najvažniji obred i njegovo značenje treba temeljito proučiti. Ono znači okajavanje grijeha i početak novog života u Isusu Kristu.”—Child Guidance, str. 499.
“Krist je krštenje učinio znakom stupanja u Njegovo duhovno kraljevstvo i određenim uvjetom koji potpuno moraju ispuniti svi koji žele biti priznati kao oni koji se potčinjavaju autoritetu Oca, Sina i Svetoga Duha.
Krštenje je najsvečanije odricanje od svijeta. Oni koji su kršteni u trostruko ime Oca, Sina i Svetoga Duha izjavljuju javno na samom ulasku u svoj kršćanski život da su se odrekli službe Sotoni i da su postali članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. Oni su se pokorili zapovijedi: ‚Iziđite između njih i odvojite se... i ne dotičite se nečistoće.‘ Na njima se ispunilo obećanje: ‚I bit ću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj’ (2. Korinćanima 6:17, 18).”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 91.

b. Koje je ime dano Kristovim učenicima u Antiohiji, i zašto? Djela 11:26.

“U Antiohiji su učenici prvi put nazvani kršćanima. Taj naziv dan im je zato što je Krist bio glavna tema njihovog propovijedanja, učenja i razgovora. Oni su neprekidno prepričavali događaje koji su se odigrali za vrijeme Spasiteljeve zemaljske službe, kad su učenici bili počašćeni Njegovom osobnom prisutnošću. Oni su neumorno iznosili Njegov nauk i Njegova čudotvorna iscjeljenja. Drhtavih usana i suznih očiju govorili su o Kristovim mukama u Getsemaniji, o izdaji, suđenju i pogubljenju, o trpljenju i poniznosti u podnošenju poruge i muka kojima su Ga podvrgavali Njegovi neprijatelji te o Njegovom božanskom sažaljenju koje se pokazalo u molitvi za one koji su Ga raspinjali. Kristovo uskrsnuće i uznesenje, Njegovo Posredničko djelo na nebu za palog čovjeka – to su bile teme o kojima su oni s radošću govorili.”—Djela apostola, str. 157.
Srijeda 27. travnja

4. OBRAĆENI UČENICI

a. Koja se ljudska veza koristi za ilustriranje povezanosti između Krista i Njegovih učenika? 2. Korinćanima 11:2; Efežanima 5:22–25.

“U Bibliji se sveti i trajni karakter povezanosti koja postoji između Krista i Njegove crkve prikazuje kao bračna veza. Gospod je pripadnike svog naroda sjedinio sa sobom svečanim zavjetom, obećavši im da će On biti njihov Bog, dok su se oni zavjetovali da će pripadati Njemu i samo Njemu.”—Velika borba, str. 381.

b. Kako Biblija opisuje život krštenog Kristovog učenika i zašto? 2. Korinćanima 5:17; 1. Ivanova 5:1, 4.

“Stara priroda, rođena od krvi i volje tjelesne, ne može naslijediti kraljevstvo Božje. Stari putevi, naslijeđene sklonosti i ranije navike moraju se odbaciti jer se milost Božja ne stječe naslijeđem. Novo rođenje odražava se ispoljavanjem novih pobuda, novog ukusa i novih sklonosti. Oni koji su Svetim Duhom preporođeni u nov život postaju sudionici u božanskoj prirodi, te u svim navikama i praksi oni pružaju očite dokaze o svojoj živoj povezanosti s Kristom. Kad oni koji tvrde da su kršćani zadrže sve svoje prirodne mane i sklonosti, po čemu se onda oni razlikuju od svijeta? Oni istinu nisu prihvatili kao nešto što dušu posvećuje i oplemenjuje. Oni nisu nanovo rođeni.”—The SDA Bible Commentary, vol. 6, str. 1101.

c. Što crkva mora uzeti u obzir prije no što odobri nečije krštenje? Matej 3:8.

“Zavjeti koje preuzimamo na sebe krštenjem obuhvaćaju mnoge stvari. U ime Oca, Sina i Svetog Duha sahranjeni smo po ugledu na Kristovu smrt i uskrsnuli smo po ugledu na Njegovo uskrsnuće da odsad živimo novim životom... Od tada vjernik mora imati na umu da se posvetio Bogu, Kristu i Svetom Duhu, i da sve obzire ovoga svijeta mora staviti na drugo mjesto u svom novom odnosu.”—Svjedočanstva, sv. 6, str. 98.
Četvrtak 28. travnja

5. KVALITETA NASPRAM KVANTITETE

a. Kamo Krist dovodi one koji žele postati Njegovi učenici i zašto? Ivan 10:16; Djela 2:41, 47.

“Svaka duša koja to želi, može se izmiriti s Bogom i dobiti vječni život. Ovu poruku Ja povjeravam vama, Mojim učenicima. Ona se prvo mora objaviti Izraelu, a zatim svim narodima, jezicima i plemenima na zemlji. Ona se treba propovijedati i Hebrejima i neznabošcima. Svi koji povjeruju trebaju se sakupiti u jednu crkvu.”—Želja vjekova, str. 821.

b. Dok je, s jedne strane, članstvo u Kristovoj crkvi važno, što je ipak mnogo važnije od toga? Ivan 15:4–6; Luka 13:5–9.


“Propovjednici koji na širenju sadašnje istine rade... ne bi trebali biti zadovoljni... sve dok oni koji su prihvatili teoriju istine... ne budu stvarno obraćeni. Kad bi se njihovim radom istinski obratilo samo šest duša, to bi u Božjim očima bilo bolje nego da šezdeset njih prihvate istinu samo na riječima a da pri tome ostanu neobraćeni u srcu.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 317. 

“Pripadnost crkvi ne može zamijeniti obraćenje. Upisivanje imena u popis vjernika neke crkve nije ni od kakve vrijednosti ako srce nije istinski promijenjeno.”—Evangelism, pstr. 290, 291.
“Ne možemo osigurati pravo na nebo tako što će naša imena biti upisana u crkvenim knjigama dok naša srca nisu u jedinstvu s Kristom i Njegovim narodom.”—The Review and Herald, 19. veljače, 1880.

Petak 29. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koja je bila Kristova misija kada je došao na ovaj svijet kao Sin čovječji?
2. Što treba biti vaš cilj u evanđeoskom radu?
3. Koji se zavjet čini pri krštenju?
4. Koju dužnost crkva mora obaviti prije nego što krsti vjernika?
5. Koliko god članstvo u crkvi bilo važno, što je apsolutno neophodno za naše spasenje?

Krist u središtu poruke

6. lekcija Subota, 7. svibnja 2016.

Krist u središtu poruke

“On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni; I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti”
(Djela 4:11, 12).

“Postoji jedna velika središnja istina koju uvijek treba imati pred očima kad istražujemo Svete Spise – Krist i to raspeti. Svaka druga istina je zaodjevena utjecajem i silom srazmjerno njenoj povezanosti s ovom temom.”—The SDA Bible Commentary, vol. 6, str. 1084.

Pročitajte: Evangelism, str. 184–193.

Nedjelja 1. svibnja

1. SREDIŠNJA TEMA NAŠE PORUKE

a. Prema onome što smo ranije proučavali, koja je to posebna vijest koju kao Adventisti sedmog dana trebamo prenijeti svijetu? Otkrivenje 14:6–12.

b. Po ugledu na ranu crkvu, što treba biti središnja tema naše poruke svijetu? Djela 5:42; 1. Korinćanima 2:2.

“Od svih koji tvrde da su kršćani, adventisti sedmog dana trebaju najviše uzdizati Krista pred svijetom. Objavljivanje treće anđeoske poruke zahtijeva izlaganje istine o suboti. Ova se istina mora objavljivati kao i sve ostalo što je obuhvaćeno ovom porukom, ali veliki centar privlačnosti mora biti Isus Krist. Na križu se ispunilo proročanstvo: ‚Milost i istina srest će se, pravda i mir poljubit će se‘ (Psalam 85:10). Pogled grešnika mora biti usmjeren na Golgotu. On mora biti naveden na to da s jednostavnošću malog djeteta ima potpuno povjerenje u Spasiteljeve zasluge, prihvaćajući Njegovu pravdu i vjerujući u Njegovu milost.”—Gospel Workers, str. 156, 157.
Ponedjeljak 2. svibnja

2. KRIST JEDINI SPASITELJ

a. Budući da je suština evanđelja Krist (Rimljanima 1:1–3), kakvo znanje trebamo steći prije no što ga budemo mogli propovijedati svijetu? 2. Petrova 3:18; Filipljanima 3:7, 8.

“Nijedan čovjek neće imati uspjeha u Božjoj službi ako nije cijelim svojim srcem u djelu i ako ne smatra da je sve bezvrijedno kad se usporedi s poznavanjem Krista.”—Želja vjekova, str. 273.

b. Zašto je znanje o pravom Kristu toliko važno? Matej 24:24. Kako se lažni Kristi i lažni proroci pojavljuju pred ljudima? 2. Korinćanima 11:13–15; Matej 7:15.

“Pali anđeli na zemlji udružuju se s ljudima. U ovo vrijeme antikrist će se objaviti kao pravi Krist, i tada će Božji zakon potpuno biti stavljen van snage među narodima ovog svijeta. Pobuna protiv svetog Božjeg zakona potpuno će sazrijeti. Ali pravi vođa ove pobune je Sotona, prerušen u anđela svjetlosti. Ljudi će biti prevareni, uzdizat će ga umjesto Boga i obožavat će ga.”—The Review and Herald, 12. rujna 1893.

c. Zašto je važno da Krist u kojeg vjerujemo i kojeg propovijedamo bude pravi Krist kojeg su propovijedali i prvi apostoli? Ivan 14:6; Djela 4:10–12.

“Postoji samo jedan put do Neba. Moramo hoditi Kristovim stopama, čineći Njegova djela, kao što je On činio djela svoga Oca. Moramo proučavati Njegove puteve, a ne ljudske; moramo izvršavati Njegovu volju, a ne svoju.
On je Put, Istina i Život.”—Our Father Cares, str. 264.
“Ako ste svjesni svojih grijeha, nemojte trošiti svu svoju snagu na žaljenje zbog njih, već pogledajte i živite. Isus je naš jedini Spasitelj; iako će milijuni kojima je potrebno iscjeljenje odbiti milost koju im On nudi, nitko tko se bude pouzdao u Njegove zasluge neće biti ostavljen da propadne. Kada shvatimo naše bespomoćno stanje bez Krista, ne smijemo pasti u malodušnost; moramo se osloniti na raspetog i uskrslog Spasitelja. Siromašna, bolesna i obeshrabrena dušto, gledaj i živi! Isus je dao svoju riječ; On će spasiti sve koji dođu k Njemu.”— Odabrane poruke I, str. 352.
Utorak 3. svibnja

3. ZNAKOVI PRAVOG KRISTA

a. Kako nadahnuće objašnjava sjedinjavanje božanske i ljudske prirode u Isusu Kristu? Filipljanima 2:5–8.

“[Onaj koji je osmislio naše spasenje] dobrovoljno je uzeo na sebe ljudsku prirodu. To je bio Njegov postupak, uz Njegovu suglasnost. Svoje božanstvo On je zaogrnuo ljudskom prirodom. On je svo vrijeme bio Bog, ali se nije objavio kao Bog. On je otkrivanje božanstva, koje je zahtijevalo vrhovno poštovanje i divljenje cijelog svemira, zaogrnuo velom. On je bio Bog na zemlji, ali se odrekao božanskog obličja i umjesto njega uzeo je lik i izgled čovjeka. Hodao je zemljom kao čovjek. Radi nas On je postao siromah, kako bismo se mi Njegovim siromaštvom mogli obogatiti. Ostavio je svoju slavu i veličanstvo. On je bio Bog, ali se za neko vrijeme odrekao blaženstva božanskog obličja.”—The Review and Herald, 5. srpnja 1887.

b. Kada govorimo o Kristovoj ljudskoj prirodi, koliko je Isus imao godina kad su Ga roditelji izgubili za vrijeme Pashe, a koliko je imao godina kada Ga je krstio Ivan Krstitelj? Luka 2:42, 43; 3:21–23.

“Mi želimo shvatiti Kristovu ljudsku prirodu u što je moguće većoj mjeri. Božansko i ljudsko su povezani u Kristu, oboje u svojoj punini.”—Selected Messages, bk. 3, str. 135.

c. Uzimajući u obzir Kristovu božansku prirodu, od kada je On postojao? Mihej 5:2; Ivan 17:5, 24.

“Krist je bio jedno s Ocem prije nego što su položeni temelji svijeta.
Krist je postojao prije svega, samopostojeći Božji Sin. Govoreći o svom prapostojanju, Krist naš um vraća u vjekove prapočetka. On nas uvjerava da nikada nije postojalo vrijeme u kojem On nije bio u bliskoj zajednici s vječnim Bogom.
Njegov božanski život ne može biti shvaćen ljudskim proračunima. Kristovo postojanje prije Njegovog utjelovljenja ne mjeri se brojkama.”—The Faith I Live By, str. 46.
Srijeda 4.svibnja

4. ZNAKOVI PRAVOG KRISTA (NASTAVAK)

a. Kako je Isus objasnio činjenicu da je On bio samopostojeći Bog koji se otkrio Mojsiju na gori Horeb? Ivan 8:58 (usp. Izlazak 3:14, 15).

“Isus im svečano i dostojanstveno odgovori: ‚Zaista, zaista vam kažem: JA SAM prije nego se Abraham rodio’ (Ivan 8:58). Proglasio se Onim koji nema ni početka ni kraja, koji je obećan Izraelu kao Onaj ‚kojemu su izlasci od početka, od vječnih vremena’ (Mihej 5:2).”—Želja vjekova, str. 469, 470.
“Krist je iz grmlja na gori Horebu govorio Mojsiju rekavši: ‚JA SAM ONAJ ŠTO JEST... Tako ćeš kazati sinovima Izraelovim: KOJI JEST, on me posla k vama’ (Izlazak 3:14). Krist je iz grmlja na gori Horebu govorio Mojsiju rekavši: ‚JA SAM ONAJ ŠTO JEST... Tako ćeš kazati sinovima Izraelovim: KOJI JEST, on me posla k vama‘ (2 Mojs. 3:14). To je bilo obećanje o spasenju Izraela. I kad je došao u liku čovjeka, On je rekao JA SAM. Dijete Betlehema, smjeran i krotak Spasitelj jest Bog koji se ‚javi u tijelu’ (1. Timoteju 3:16).”—Želja vjekova, str. 24.

b. Kako je Isus izrazio istinu da On budući da je božansko biće ima istu prirodu, bit i osobine kao i Bog Otac? Ivan 10:27–30; Kološanima 1:18, 19.

“Krist, Riječ, jedinorođeni Božji Sin, bio je jedno s Vječnim Ocem – jedno u prirodi, u karakteru i namjerama – jedino Biće koje je moglo prodrijeti u sve Božje savjete i namjere. ‚Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni’ (Izaija 9:6).”—Patrijarsi i proroci, str. 34.
“[Citat: Ivan 10:21–30] Hebreji nikad ranije nisu čuli takve riječi sa ljudskih usana; njihov osuđivački utjecaj dopro je do njih. Djelovalo je kao da je božansko zasjalo kroz ljudsko dok je On govorio: ‚Ja i otac jedno smo.‘ Kristove riječi bile su pune dubokog značenja dok je izgovarao tvrdnju da su On i Otac jednaki, da posjeduju iste osobine.”—The Signs of the Times, 27. studenog 1893.
Četvrtak 5. svibnja

5. BOŽANSKI SUSTVORITELJ S OCEM

a. Tko je Stvoritelj svijeta, i zašto je to značajno za Kristovo prapostojanje? Ivan 1:2, 3; Efežanima 3:9; Kološanima 1:15–17.

“Ako je Krist stvorio sve, morao je postojati prije svega. Riječi izgovorene po tom pitanju tako su jasne da nitko ne mora ostati u sumnji. Krist je u svojoj suštini i u najuzvišenijem smislu bio Bog. Bio je s Bogom od vječnosti, Bog nad svime, zauvijek blagoslovljen.”— Odabrane poruke I, str. 247.

b. Kako Bog Otac priznaje Kristovo božanstvo i kakvu sigurnost nam ova tvrdnja daje? Hebrejima 1:8–12.

“‘Isus je rekao: ‚Koji vjeruje mene ako i umre živjet će. I nijedan koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti zauvijek. Vjeruješ li ovo?’ (Ivan 11:25, 26). Ovdje Krist misli na vrijeme svog drugog dolaska. Tada će umrli pravednici ustati kao neraspadljivi, a živi pravednici će se uznijeti na nebo ne vidjevši smrt. Čudo koje se Krist pripremao učiniti dižući Lazara iz mrtvih predstavlja uskrsnuće svih umrlih pravednika. Svojim riječima i djelima On je dokazivao da je Stvoritelj uskrsnuća. On koji je i sam uskoro umro na križu držao je ključeve smrti kao pobjednik groba i potvrdio je svoje pravo i silu da daje vječni život.”—Želja vjekova, str. 530.

Petak 6. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Što je suština poruke koju trebamo odnijeti svijetu?
2. Kako možemo prepoznati lažnog Krista koji tvrdi da je pravi Krist?
3. Koje lice božanstva se javilo Mojsiju na Horebu?
4. Kako iz Biblije možemo dokazati da je Isus sudjelovao s Ocem u stvaranju?
5. Ako je Isus naš Stvoritelj, što nam to govori o Njemu?

Kristovo utjelovljenje

7. lekcija Subota, 14. svibnja 2016.

Kristovo utjelovljenje

“No anđeo im reče: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin” (Luka 2:10, 11).

“Ljudska priroda Božjeg Sina nama znači sve. Ona je zlatna karika koja veže naše duše za Krista, i kroz Krista za Boga. To je tema koju trebamo proučavati. Krist je bio pravi čovjek; dao je dokaz svoje poniznosti tako što je postao ljudsko biće. Ipak, On je bio Bog u tijelu.”— Odabrane poruke I, str. 244.

Pročitajte: Želja vjekova, str. 19–26, 32–49.

Nedjelja 8. svibnja

1. IZA KULISA

a. Kako je Bog odgovorio na Adamov i Evin pad? 1. Ivanova 4:10.

“Božanstvo je bilo ganuto sažaljenjem prema ljudskom rodu, te su se Otac, Sin i Sveti Duh posvetili izvršavanju plana otkupljenja. Da bi se ovaj plan u potpunosti ispunio, odlučeno je da Krist, jedinorođeni Sin Božji, bude prinijet kao žrtva za grijeh.”—The Review and Herald, 2. svibnja 1912.

b. Zašto Adam i Eva nisu bili pogubljeni istog dana kad su okusili plod sa zabranjenog stabla? Job 33:24; Marko 10:45; Otkrivenje 13:8 (zadnji dio).

“Onog trenutka kad je Adam popustio Sotoninom iskušenju i učinio upravo ono što mu je Bog rekao da ne čini, Krist, Božji Sin, stao je između živih i mrtvih, govoreći: ‚Neka kazna padne na mene. Ja ću zauzeti čovjekov položaj. Pruži mu drugu šansu.‘ Prijestup je navukao smrtnu presudu na cijeli svijet. Ali se na nebu čuo glas: ‚Našao sam otkup.’”—The Signs of the Times, 27. lipnja 1900.
Ponedjeljak 9. svibnja

2. PLAN SPASENJA

a. Što je bio prvi korak koji je Krist poduzeo da omogući ispunjenje plana spasenja? Hebrejima 2:9.

“[Isus] tada stavi do znanja anđeoskim četama da je pronađen put za spasenje čovjeka. Rekao im je da se On založio kod Oca, ponudio svoj život kao otkup, i na sebe preuzeo smrtnu presudu – da bi čovjek preko Njega mogao dobiti oprost i zahvaljujući zaslugama Njegove prolivene krvi i poslušnosti Božjem Zakonu, ponovno zadobiti Božju milost i pravo da se vrati u prekrasni vrt i jede plod sa stabla života.
Anđeli se isprva nisu mogli radovati... Rekao im je da će On... napustiti svu slavu neba, pojavit će se na zemlji u ljudskom obliku, ponizit će se kao čovjek, na osnovi osobnog iskustva upoznat će se s različitim iskušenjima kojima je čovjek izložen, da bi znao kako pomoći onima koji se kušaju.
Isus je također rekao [anđelima] da će i oni sudjelovati u Njegovom djelu, biti uz Njega i hrabriti Ga kad zatreba, jer On – uzevši prirodu palog čovjeka – neće raspolagati snagom koju oni imaju; oni će biti svjedoci Njegovog poniženja i teških patnji; i kad budu gledali Njegove muke i mržnju ljudi prema Njemu, bit će tako duboko ganuti da će iz ljubavi prema Njemu čeznuti za tim da Ga na silu oslobode od Njegovih mučitelja, ali ničim neće smjeti spriječiti ono što će morati gledati svojim očima.
Sotona se zajedno sa svojim anđelima radovao i zbog toga što će padom čovjeka moći povući Sina Božjeg s Njegovog visokog položaja. Uvjeravao je svoje anđele da će i Isusa – kad uzme na sebe prirodu palog čovjeka – uspjeti savladati i tako spriječiti ostvarenje plana za spasenje čovjeka.”—Rani spisi, str. 149–152.

b. Koje Kristovo svojstvo Mu je onemogućilo da umre prije utjelovljenja? 1. Timoteju 6:14–16.

“Kada je Krist bio razapet, umrla je Njegova ljudska priroda. Božanstvo nije propalo i umrlo; to bi bilo nemoguće.”—Lift Him Up, str. 76.
Utorak 10. svibnja

3. BOŽJI SIN POSTAJE SIN ČOVjEČJI

a. Što se podrazumijeva pod izrazom “riječ postade tijelo” (Ivan 1:14)? Hebrejima 2:14 (prvi dio).

“Božansko i ljudsko bilo je tajanstveno spojeno, i čovjek i Bog postali su jedno. U tom sjedinjenju našla se nada za pali ljudski rod.”—The SDA Bible Commentary, vol. 5, str. 1130.

b. Kako apostol Pavle potvrđuje da je Krist imao palu ljudsku prirodu kada je došao na ovaj svijet? Rimljanima 1:3; 8:3.

“Krist se nije samo pretvarao da je uzeo ljudsku prirodu; On ju je uistinu i uzeo. Doista je posjedovao ljudsku prirodu.”—Odabrane poruke I, str. 247.
“On je na sebe uzeo palu, patnjama podložnu ljudsku prirodu, uniženu i uprljanu grijehom. On je uzeo naše patnje, podnoseći našu bol i sramotu. On je pretrpio sva iskušenja koja snalaze čovjeka. Ujedinio je ljudsko i božansko; božanski duh boravio je u mesnom hramu. On je sebe ujedinio s hramom. ‘I Riječ tijelom postade i nastani se među nama’ (Ivan 1:14), jer se na taj način On mogao približiti grešnim, ožalošćenim Adamovim sinovima i kćerima.”—The Youth’s Instructor, 20. prosinca 1900.

c. Zašto je bilo potrebno da Krist uzme ljudsku prirodu poslije pada, umjesto one prije pada? Hebrejima 2:16–18.

“Spasitelj... je došao na svijet da ljudima otkrije slavu Božju, kako bi ih njena spasonosna i obnavljajuća sila uzdigla i oplemenila. Bog se otkrio u Njemu, kako bi se On mogao otkriti nama. Isus nije ispoljavao nikakve osobine, niti se koristio nekim silama koje čovjek, vjerujući u Njega, ne bi mogao posjedovati. Savršenstvo koje je On pokazao u svom ljudskom tijelu može dostići i svaki Njegov sljedbenik ako se potčini Bogu onako kako se On potčinjavao.”—Želja vjekova, str. 664.
“Zaogrnut plaštem čovječnosti, Božji Sin spustio se do nivoa onih koje je želio spasiti. U Njemu nije bilo lukavstva niti grijeha; On je uvijek bio čist i bez mane; ipak, On je na sebe uzeo našu grešnu prirodu. Zaodijevajući svoje božanstvo ljudskom prirodom kako bi se mogao približiti palom ljudskom rodu, nastojao je čovjeku vratiti ono što je svijet izgubio Adamovom neposlušnošću.”—The Review and Herald, 15. prosinca 1896.
Srijeda 11. svibnja

4. ZNAČAJ UTJELOVLJENJA

a. Što je Kristu dalo pravo na posredničku ulogu? 1. Timoteju 2:5.

“Samo je Isus mogao dati garanciju Bogu; jer On je bio jednak s Bogom. Jedino je On mogao biti posrednik između čovjeka i Boga; jer On je posjedovao i božansku i ljudsku prirodu. Na ovaj način Isus je mogao obje strane uvjeriti u ispunjenje propisanih uvjeta. Kao Božji Sin on jamči za nas pred Bogom, a kao vječna Riječ, kao Onaj koji je isti s Ocem, on nas osvjedočuje o Očevoj ljubavi prema onima koji veruju u Njegova zavjetna obećanja. Kada je Bog želio osvjedočiti nas o svom nepromjenjivom zavjetu mira, On je dao svog jedinorođenog Sina da postane jedno s ljudskim rodom, i zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu kao zalog da će Bog ispuniti svoju riječ.”—The Review and Herald, 3. travnja 1894.

b. Kako je grijeh utjecao na odnos između ljudskog roda i Boga, i kako je ova veza obnovljena? Izaija 59:2; Galaćanima 4:4, 5.

“Ljudska priroda Božjeg Sina nama znači sve. Ona je zlatna karika koja veže naše duše za Krista, i kroz Krista za Boga.”—The Youth’s Instructor, 13. listopada, 1898.
“Sotonin cilj je bio da čovjeka vječno odvoji od Boga. Međutim, u Kristu smo se sjedinili s Bogom puno čvršće nego da nikad nismo pali. Uzimajući na sebe našu prirodu, Spasitelj se vezao sa čovečanstvom vezom koja se nikad neće raskinuti... Bog je uzeo ljudsku prirodu u licu svoga Sina i uzvisio je do najvišeg neba. ‚Sin čovječji‘ će biti ‚divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mironosni’ (Izaija 9:6). Onaj koji je ‚svet, bezazlen, čist, odvojen od grješnika‘ ne stidi se nazvati nas braćom (Hebrejima 7:26; 2:11).”—Želja vjekova, str. 25.
“Dovesti ljudsko Kristu, privući pali rod u jedinstvo s božanskim - to je djelo otkupljenja. Krist je uzeo ljudsku prirodu kako bi ljudi mogli biti jedno s njime kao što je On jedno s Ocem, kako bi Bog mogao ljubiti čovjeka kao što ljubi svog jedinorođenog Sina, kako bi ljudi mogli biti dionici božanske prirode i biti potpuni u Njemu.”—Odabrane poruke I, str. 251.
Četvrtak 12. svibnja

5. ZNAČAJ UTJELOVLJENJA (NASTAVAK)

a. Koja je božanska namjera pri stvaranju čovjeka ispunjena Kristovim utjelovljenjem? 1. Korinćanima 6:19.

“Još od vječnih vremena Božja je namjera bila da svako stvoreno biće, od svijetlog i svetog serafina do čovjeka, bude hram u kojem će boraviti Stvoritelj. Ljudski rod je uslijed grijeha prestao biti hram Božji. Pomračeno i okaljano grijehom, ljudsko srce nije više moglo otkrivati božansku slavu. Ali se utjelovljenjem Božjeg Sina ispunila namjera neba. Bog stanuje u ljudima i ljudsko srce ponovno postaje Njegov hram kroz spasonosnu milost.”—Želja vjekova, str. 161.

b. Kako su nebeski anđeli nazvali Kristovo utjelovljenje, i zašto? Luka 2:6–11.

“Neka se vesele siromašni, jer je Krist došao učiniti ih nasljednicima kraljevstva! Neka se vesele bogati, jer će ih On naučiti kako iskoristiti svoje zemaljsko blago da bi osigurali sebi vječno blago na Nebu! Neka se vesele neuki, jer je On došao dati im mudrost za spasenje! Neka se vesele učeni, jer će On njihovom umu otkriti dublje tajne nego što su oni ikada dokučili!”—The Spirit of Prophecy, vol. 2, str. 191.
“Kristova poniznost u korist čovjeka oduševljavala je anđele. Otkupljenje preko Krista bilo je za njih tajna ljubavi i mudrosti.”—The Review and Herald, 15. srpnja, 1909.

Petak 13. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto je Adamu i Evi bilo dozvoljeno živjeti stotinama godina nakon pada u grijeh?
2. Što je Krist ponudio kao jamstvo koje će ljudskom rodu osigurati drugu priliku?
3. Zašto je Krist morao uzeti Adamovu palu prirodu?
4. Zašto Krist nije mogao otkupiti svijet bez utjelovljenja?
5. Je li Kristovo rođenje zaista radosna vijest za Vas? Zašto?

Kristova pravednost

8. lekcija Subota, 21. svibnja 2016.


Kristova pravednost

“Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega... i sve otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj” (Filipljanima 3:8, 9).

“Čovjek ne može spasiti samog sebe. Može se zavaravati po tom pitanju, ali spasiti se ne može. Samo Kristova pravednost može biti od koristi za njegovo spasenje, a ona je Božji dar.“ – Odabrane poruke I, str. 331.

Pročitajte: Faith and Works, str. 15–27.

Nedjelja 15. svibnja

1. UVJET VJEČNOG ŽIVOTA

a. Kakav je položaj Adam imao u Edenu? Postanak 1:28.

“Adam je bio okrunjeni vladar Edena. Njemu je bila dana vlast nad svim živim stvorenjima koja je Bog stvorio. Adama i Evu Gospod je blagoslovio darom razuma, darom koji nije dat nijednom drugom stvorenju. On je Adama učinio zakonitim vladarom nad svim djelima svojih ruku.”—The SDA Bible Commentary, vol. 1, str. 1082.

b. Kroz kakav je test prošao Adam? Postanak 2:16, 17. Što je osposobilo ljudski rod za polaganje ovog testa? Postanak 1:26, 27.

“Čovjek je u početku bio obdaren plemenitim silama i uravnoteženim umom. On je bio savršen i u jedinstvu s Bogom. Njegove misli bile su čiste, a njegovi ciljevi sveti.”—The Signs of the Times, 25. listopada 1905.
Ponedjeljak 16. svibnja

2. ADAM NE USPIJEVA ZADRŽATI VJEČNI ŽIVOT

a. Koje su neke od posljedica Adamove neposlušnosti? Postanak 2:17; Ezekiel 18:4 (zadnji dio). Kako je Bog reagirao na to? Ivan 3:16.

“Adamova neposlušnost Božjim zapovijedima osudila je ljudski rod na smrtnu kaznu. ‚U Adamu svi umriješe‘, i vječna smrt, a ne vječni život, jest konačna kazna za sve koji su ustrajni u prijestupu.”—The Signs of the Times, 17. lipnja 1897.
“Čim je čovjek, djelo Božjih ruku, odbio poslušnost zakonima Božjeg kraljevstva, on je prestao biti odan Božjoj vladavini i postao je potpuno nedostojan svih blagoslova kojima ga je Bog obasipao.
Razlog zašto čovjek nije uništen jest taj što ga je Bog toliko volio da je podario svog dragog Sina da ispašta kaznu za njegov grijeh. Krist se ponudio da bude čovjekov Jamac i Zamjenik, kako bi čovjek, milošću koja se ni sa čim ne može usporediti, mogao imati još jedno vrijeme probe – drugu šansu – imajući pred sobom Adamovo i Evino iskustvo kao upozorenje da ne prestupi Božji zakon poput njih.”—Faith and Works, str. 21.

b. Kako je Krist pokazao da se od čovjeka zahtijevala poslušnost zakonu i nakon pada, kao uvjet vječnog života? Luka 10:25–28; Matej 19:16, 17.

“Uvjet za vječni život i sada je isti onakav kakav je oduvijek bio - upravo onakav kao i prije pada naših praroditelja: savršeno pokoravanje Božjem zakonu, savršena pravednost. Kad bi se vječni život mogao dobiti pod bilo kojim uvjetom drugačijim od ovog, izložila bi se opasnosti sreća cijelog svemira.”—Put Kristu, str. 62.
“Krist nije umanjivao zahtjeve zakona. Riječima koje se nisu mogle pogrešno razumjeti On je pokoravanje zakonu istaknuo kao uvjet vječnog života – isti onaj uvjet koji je Adamu bio postavljen prije njegovog pada... Božji zahtjevi u zavjetu milosti sveobuhvatni su i potpuno istovjetni s onima koji su čovjeku bili postavljeni još u Edenu – potpuna usklađenost s Božjim zakonom koji je svet, pravedan i dobar.”—Kristove priče, str. 391.
Utorak 17. svibnja

3. NEMA SPASENJA U LJUDSKIM DJELIMA

a. Iako uvjet vječnog života nakon grijeha nikad nije promijenjen, kakva promjena je nastala u čovječjoj prirodi, i što je bila njena posljedica? Efežanima 2:3; Rimljanima 3:11, 12.

“Adamu i Evi... stavljeno je do znanja da je njihova priroda tako izopačenom grijehom da im je uslijed toga umanjena snaga kojom bi se mogli suprotstaviti zlu i da bi samo Sotoni otvorili put da im uspješnije priđe.”—Patrijarsi i proroci, str. 61.

b. Je li Adamovo potomstvo naslijedilo njegovu bezgrešnu prirodu ili palu prirodu? Psalam 51:5. Što je Adamovim potomcima postalo nemoguće učiniti svojim naporima i zašto? Rimljanima 3:23; Rimljanima 8:7.

“Adam je prije svog pada, poslušnošću prema Božjem zakonu, mogao oblikovati besprijekoran karakter. Nažalost, on je to propustio, a zbog njegovog smo grijeha i mi naslijedili grešnu prirodu i ne možemo sami bilo kakvim svojim naporima postati pravedni. Budući da smo grešni i nesveti, ne možemo se savršeno pokoravati svetom Božjem zakonu. Nemamo nikakve svoje pravednosti kojom bismo udovoljili zahtjevima Božjeg zakona.”—Put Kristu, str. 62.

c. Što je zapisano o onima koji se radije oslanjaju na svoja djela nego na Kristove zasluge kako bi bili opravdani? Galaćanima 3:10; Rimljanima 9:31–33.

“Onaj koji pokušava zadobiti nebo poštujući zakon svojim djelima, pokušava nemoguće... Trud koji čovjek ulaže da bi svojom snagom zadobio spasenje prikazan je Kainovom žrtvom. Sve što čovjek može učiniti bez Krista zagađeno je sebičnošću i grijehom.”—Faith and Works, str. 94.
“Rabini su smatrali da njihova pravednost predstavlja ulaznicu za nebo, ali je Isus rekao da je ona nedovoljna i bezvrijedna. Farizejsku pravdu sačinjavali su vanjski obredi i teorijsko poznavanje istine. Rabini su tvrdili da ih samo nastojanje da se drže Božjeg zakona čini svetima. Ali njihova djela su razdvojila pravednost od vjere. Vrlo su savjesno vršili sve obredne propise, ali im je život bio nemoralan i nizak. Njihova takozvana pravednost nikada nije mogla ući u kraljevstvo nebesko.”—Želja vjekova, str. 309.
Srijeda 18. svibnja

4. KRIST JE POSTAO NAŠA PRAVEDNOST

a. Budući da je ljudski rod izgubio pravo na vječni život, što je Otac odlučio učiniti? Galaćanima 4:4, 5. Koji položaj je Krist, kao drugi Adam, zauzeo kada je došao na ovaj svijet? 1. Korinćanima 15:47.

“Nakon pada, Krist je postao Adamov učitelj... Kad se navršilo vrijeme On se trebao otkriti u ljudskom obliku. On će zauzeti položaj poglavara ljudskog roda uzimajući na sebe ljudsku prirodu, ali ne i grešnost.”—The Signs of the Times, 29. svibnja, 1901.

b. Što je Krist morao uraditi kako bi nam osigurao vječni život? Matej 5:17, 18. Kako je Isus ispunio zahtjeve zakona? 1. Petrova 2:22.

“Zakon traži pravdu – pravedan život, savršen karakter – a čovjek nije u stanju to dati. On ne može udovoljiti zahtjevima Božjeg svetog zakona. Ali je Krist, došavši na zemlju kao čovjek, živio svetim životom i izgradio savršen karakter. Njih On nudi kao besplatan dar svima koji ih hoće primiti.”—Želja vjekova, str. 762.
“U svom zemaljskom životu, Krist je razvio savršen karakter, izrazio je savršenu poslušnost zapovijedima svoga Oca. Došavši na svijet u ljudskom obliku, postavši potčinjen zakonu, dok je otkrivao ljudima kako je nosio njihove bolesti, njihove patnje, njihovu krivnju, On nije postao grešnik... Na Njemu se nije mogla pronaći nijedna mrlja grijeha. On je stajao pred svijetom kao bezgrešno Janje Božje.”—The Youth’s Instructor, 29. prosinca 1898.

c. Nakon što je ispunio uvjet vječnog života u korist ljudskog roda, koji dar Krist nudi svakom čovjeku? Rimljanima 6:23; 1. Ivanova 5:11.

“Spasitelj svijeta zabludjelima nudi dar vječnog života. Sa suosjećanjem nježnijim od onoga što pokreće srce zemaljskog oca da oprosti neposlušnom sinu koji se kaje i pati, On čeka odgovor na ponuđenu ljubav i oprost.”—The Signs of the Times, 20. travnja 1876.
Četvrtak 19. svibnja

5. OPRAVDANI SAMO VJEROM

a. Budući da nas je Adamova neposlušnost učinila grešnicima, čijom poslušnošću ćemo biti opravdani? Rimljanima 5:17–19. Kako Bog gleda na nas kada se vjerom prihvatimo Kristove pravde? Rimljanima 3:28.

“Nemamo nikakve svoje pravednosti kojom bismo udovoljili zahtjevima Božjeg zakona. Međutim, Krist nam je otvorio put za povratak u izgubljenu domovinu. Živeći na svijetu usred istih izazova i iskušenja s kojima se i mi susrećemo, On je vodio bezgrešan život. Umro je za nas, i sada nam nudi svoju pravednost, dok naše grijehe preuzima na sebe. Ako Mu se predate i prihvatite Ga kao svog osobnog Spasitelja, Njegovom ćete zaslugom biti proglašeni pravednima, ma koliko grešan bio vaš protekli život. Vaš je karakter tada zamijenjen Kristovim karakterom i Bog vas prihvaća kao da nikad niste sagriješili.”—Put Kristu, str. 62.

b. Kada vjernik koji se kaje bude opravdan, kakvu nadu on ima, čak i ako umre? Ivan 3:16 (zadnji dio); Titu 3:7; 1. Korinćanima 15:21, 22.

“Vjerom [grešnik] može pred Boga iznijeti Kristove zasluge, a Gospod poslušnost svog Sina pripisuje na račun grešnika. Kristova pravednost prihvaća se umjesto čovjekovog neuspjeha te Bog prihvaća, prašta i opravdava vjernu dušu koja se kaje, odnosi se prema njoj kao da je pravedna i ljubi je kao što ljubi svog Sina.“ – Odabrane poruke I, str. 367.

Petak 20. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koji je bio uvjet vječnog života prije i poslije pada?
2. Do koje je promjene u ljudskoj prirodi došlo zbog grijeha?
3. Zašto će oni koji se pokušavaju opravdati držanjem zakona biti pod prokletstvom?
4. Kako razumijete izraz „Krist naša pravednost“?
5. Ako se dogodi da osoba koja je opravdana vjerom u Kristovu pravednost umre, što može biti njena nada?

Kristova pomirujuća smrt (I)

9. lekcija Subota, 28. svibnja 2016.


Kristova pomirujuća smrt (I)

“Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih... po kojem se spašavate... da Krist umrije za grijehe naše po Pismima”
(1. Korinćanima 15:1–3).

“Dok je visio na križu, Krist je predstavljao evanđelje. Sada imamo poruku: ‚Gle Janje Božje koje uze na se grijehe svijeta!‘... To je naša poruka, naš argument, naš nauk, naša opomena nepokajanima, naše ohrabrenje za one koji tuguju – nada za svakog vjernika.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], vol. 6, str. 1113.

Pročitajte: Želja vjekova, str. 741–764.

Nedjelja 22. svibnja

1. OTKUP JE PRONAĐEN

a. Za što se Bog pobrinuo prilikom žrtvovanja Izaka, i kakvo to značenje ima u iskustvu svakog čovjeka? Postanak 22:7–13; Job 33:24.

“Ovan, prinesen na oltar umjesto Izaka, predstavljao je Božjeg Sina koji je trebao biti žrtvovan umjesto nas. Kad je čovjek zbog prijestupa Božjeg zakona bio osuđen na smrt, Otac je – pogledavši na svog Sina – rekao grešniku: ’Živi, našao sam otkup.’”—Patrijarsi i proroci, str. 154.

b. Kada je ista mjera poduzeta za spasenje ljudskog roda? Matej 25:34; Otkrivenje 13:8 (zadnji dio).

“Čim je čovjek... učinio ono što je Bog rekao da ne čini, Krist, Sin Božji postavio se između živih i mrtvih, rekavši: ’Neka kazna padne na Mene. Ja se stavljam na čovjekovo mjesto kako bi se njemu pružila još jedna prilika.’”—The SDA Bible Commentary, vol. 1, str. 1085.
Ponedjeljak 23. svibnja

2. NADA USMJERENA NA DOLAZEĆEG SPASITELJA

a. S kojih visina je Krist sišao da bi umro za grijehe ljudskog roda? 1. Timoteju 6:14, 16; Filipljanima 2:6.

“[Isus] je ponudio svoj život kao otkup, i na sebe preuzeo smrtnu presudu da bi čovjek preko Njega mogao dobiti oprost i da, zahvaljujući zaslugama Njegove prolivene krvi i poslušnosti Božjem Zakonu, ponovo zadobije Božju milost i pravo da se vrati u prekrasni vrt i jede plod sa stabla života.
On će napustiti svu slavu neba, pojavit će se na zemlji u ljudskom obličju, ponizit će se kao čovjek... Umirat će najstrašnijom smrću, viseći između neba i zemlje kao prokleti grešnik.”—Rani spisi, str. 149, 150.

b. Koje je obećanje dano Adamu nakon što je sagriješio, i kakvo je bilo značenje ovog zaloga? Postanak 3:15.

“[citat: Postanak 3:15] Ova presuda izrečena u prisutnosti naših praroditelja predstavljala je za njih obećanje.
Nebeski anđeli su našim praroditeljima potpunije objasnili taj plan koji je bio osmišljen u cilju njihovog spasenja... Sin Božji ponudio se da ih svojom smrću otkupi od kazne za prijestup. Bit će im dano izvjesno vrijeme kušanja i probe, pa će pokajanjem i vjerom u Krista moći ponovno postati djeca Božja.”—Patrijarsi i proroci, str. 65, 66.

c. Nakon što se grijeh pojavio, koji je sustav otkriven Adamu i koja je bila njegova svrha? Postanak 4:3–5; Hebrejima 9:13, 14, 28.

“Palom čovjeku otkriven je plan beskrajne žrtve preko koje će spasenje biti omogućeno. Ništa osim smrti Božjeg dragog Sina nije moglo okajati čovjekov grijeh, i Adam se divio Božjoj dobroti koja je osigurala takav otkup za grešnika... Uvođenjem simboličnog sustava žrtava i darova, Kristova smrt trebala je uvijek biti pred očima okrivljenog čovjeka, kako bi bolje mogao shvatiti prirodu grijeha, posljedice prijestupa i zasluge božanske žrtve.”—The Signs of the Times, 20. veljače 1893.
Utorak 24. svibnja

3. SPASITELJ CIJELOG ČOVJEČANSTVA

a. Kada je došlo određeno vrijeme, što je Otac odlučio učiniti kako bi izbavio čovječanstvo od ropstva grijehu? Galaćanima 4:4, 5. Koga je Krist došao spasiti na ovome svijetu? 1. Timoteju 4:10; 1. Ivanova 4:14.

“[Krist] je umro za svakog čovjeka i zbog toga se milostivo i duboko zanima za svakog pojedinca.”—Svjedočanstva, sv. 9. str. 222.
“Samarijanci su vjerovali da će Mesija doći ne samo kao Otkupitelj Hebreja, već cijeloga svijeta. Sveti Duh je preko Mojsija govorio o Njemu kao proroku poslanom od Boga. Preko Jakova je bilo prorečeno da će se Njemu ‚pokoravati narodi‘, a preko Abrahama da će u Njemu biti blagoslovljeni svi narodi svijeta. Na tim spisima je narod Samarije zasnivao svoju vjeru u Mesiju.
Isus je počeo rušiti zid koji je dijelio Hebreje od neznabožaca i propovijedati spasenje svijetu.”—Želja vjekova, str. 193.

b. U kojem obliku je Isus došao na zemlju kako bi postao Spasitelj svijeta? Filipljanima 2:7, 8.

c. Kada je Krist umro za cijeli ljudski rod, iz kojih Isusovih riječi možemo shvatiti da je umrla Njegova ljudska, a ne božanska priroda? Ivan 10:17, 18.

“Onaj koji je rekao: ‚Polažem život svoj da ga opet uzmem‘ (Ivan 10:17), podigao se iz groba na život koji se nalazio u Njemu samome. Ljudsko je umrlo; ono božansko nije. U svojoj božanskoj prirodi Krist je posjedovao silu da slomi okove smrti. On izjavljuje da u sebi ima život kojim može oživjeti koga god želi.”— Odabrane poruke I, str. 301.
“‘Ja sam uskrsnuće i život’ (Ivan 11:2). Takve je riječi mogao izgovoriti samo Onaj koji predstavlja Božanstvo. Sva stvorena bića žive zahvaljujući Božjoj volji i sili. U samom primanju života oni ovise o Božjem Sinu... Oni uvijek iznova primaju od Onoga koji je izvor života. Samo Onaj ‚koji sam ima besmrtnost i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti‘, mogao je reći: ‘‚Vlast imam da položim dušu svoju, i vlast imam da je ponovno uzmem.’”—The SDA Bible Commentary, vol. 5, str. 1113.
Srijeda 25. svibnja

4. DRUGA SMRT UKINUTA ZA VJERNIKE

a. Kako se naziva primjenjivanje kazne vječne smrti na one koji odbace Krista kao svog Spasitelja, i zašto? Otkrivenje 20:14; 21:8.

“Jer je plaća za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu Gospodu našemu’ (Rimljanima 6:23). Dok je život nasljedstvo pravednika, smrt je dio i plaća nepokajanih. Mojsije je rekao Izraelu: ‘Gle, iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo’ (Ponovljeni zakon 30:15). Smrt o kojoj se ovdje govori jest ‘druga smrt’ koja se ističe kao suprotnost neprolaznom životu.”—Velika borba, str. 544.

b. Kako je Isus proživio osjećaje očaja onih koji će iskusiti drugu smrt? Matej 27:46; Hebrejima 2:9.

“Krist je osjećao onako kako će se osjećati oni grešnici na koje će se izliti čaša Božjeg gnjeva. Očajanje mračno kao smrt obuzet će njihove grešne duše i tada će oni u punoj mjeri sagledati svu strahotu grijeha... Ako odbiju nebeske darove... odlučili su o svojoj sudbini i na kraju će kao plaću primiti Božji gnjev i vječnu smrt. Zauvijek će biti odvojeni od Isusa čiju su žrtvu prezreli.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 210.

c. Što je Krist svojom smrću ukinuo, a što nam je omogućio? 2. Timoteju 1:10; Ivan 5:24; Otkrivenje 2:11.

“Besmrtnost, prvobitno obećana čovjeku pod uvjetom poslušnosti, prijestupom je izgubljena... Nikakve nade u vječni život pali ljudski rod ne bi imao da mu Bog, žrtvujući svoga Sina, nije to učinio ponovno dostupnim... Svaki pojedinac može dobiti ovaj neprocjenjivi blagoslov, ako ispuni postavljene uvjete. Svi ‚dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i čast neraspadljivosti‘, naslijedit će ‚vječni život‘ (Rimljanima 2:7).”—Velika borba, str. 533.
Četvrtak 26. svibnja

5. ČUDESNA RAZMJENA

a. Zašto je Krist podnio punu kaznu grijeha iako nije bio kriv ni za jedan grijeh? 2. Korinćanima 5:21; Titu 2:14.

“Isus je na sebe uzeo ljudsku prirodu, i kakvu je čast ukazao ljudskom rodu tim činom! On je patio kao čovjek, bio je kušan kao što se ljudi kušaju, a ipak nije podlegao grijehu. On je radi nas učinjen grijehom, iako nije znao za grijeh, kako bismo mi postali pravednost Božja u Njemu.”—The Review and Herald, 18. studenog 1890.

b. Što nam Krist nudi u zamjenu za naše grijehe? Rimljanima 5:17.

“Prema Kristu se postupalo onako kako mi zaslužujemo da se prema nama postupa, da bi se prema nama postupalo onako kako On zaslužuje. Bio je osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije uopće sudjelovao, kako bismo mi bili opravdani Njegovom pravednošću, u kojoj nismo imali nikakvog udjela. Pristao je na smrt koja je nama pripadala kako bismo mi imali život koji je pripadao Njemu.”—Želja vjekova, str. 25.
“Mi nismo dostojni Božje ljubavi, ali je Krist, naš jamac, dostojan nje i potpuno je u stanju spasiti one koji budu došli k Njemu. Ma kakvo bilo vaše iskustvo u prošlosti, ma kako bile obeshrabrujuće vaše trenutne okolnosti, ako dođete Isusu takvi kakvi ste, slabi, bespomoćni i očajni, naš milostivi Spasitelj će vam, pun suosjećanja, još izdaleka izaći u susret, obgrlit će vas rukama svoje ljubavi i ogrnuti haljinom svoje pravednosti... On nas zastupa kod Oca i kaže: ‚Evo mene umjesto grešnika. Nemoj gledati na ovo samovoljno dijete, već na Mene.‘ Ma koliko glasno Sotona iznosio optužbe protiv naše duše, ukazujući na grijeh i polažući na nas pravo kao na svoj plijen, Kristova krv govori većom snagom.”—Misli s gore blagoslova, str. 8.

Petak 27. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. S kojim je ciljem Bog dao ljudskom rodu drugo vrijeme kušanja?
2. Kad je Adam umro sa svojih 930 godina, je li platio kaznu prijestupa spomenutu u Postanku 2:17?
3. Za koga je Isus dao svoj život na križu?
4. Što je dokaz da Isus nije ukinuo prvu smrt?
5. Ako zamijenimo svoje grijehe za Kristovu pravednost, što mu također moramo dati, a što moramo prihvatiti od Njega?

Kristova pomirujuća smrt (II)

10. lekcija Subota, 4. lipnja 2016.

Kristova pomirujuća smrt (II)

“A mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.” (1. Korinćanima 1:23, 24).

“Darovanje Isusa otkriva Očevo srce. Taj dar svjedoči da zbog našeg spasenja On neće uskratiti ništa što je neophodno za ispunjenje Njegovog djela, ma koliko mu to bilo drago.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 254.

Pročitajte: Odabrane poruke I, str. 389–394.

Nedjelja 29. svibnja

1. BOG JE TAKO LJUBIO SVIJET

a. Opišite dubinu Božje ljubavi. Ivan 3:16; Rimljanima 5:6–8.

“Kristova smrt predstavlja dokaz velike Božje ljubavi prema čovjeku. Ona je jamstvo našeg spasenja.
Posredstvom križa saznajemo da nas nebeski Otac ljubi beskrajnom ljubavlju.”—Djela apostola, str. 209, 210.

b. Koju novu zapovijed trebamo nastojati poštovati kako bi nas to odvojilo od nevjernika? Ivan 13:34, 35.

“Učenici su se trebalo međusobno ljubiti kao što je On njih ljubio. Trebali su pokazivati neprekidnu ljubav za duše ljudi, žena i djece, čineći sve najbolje što su mogli za njihovo spasenje. Međutim, posebno su bili dužni pokazivati nježnu bratsku ljubav prema svima onima koji su bili s njima u vjeri.
Najveća i fatalna obmana je pretpostavljati da se može imati vjeru u vječni život bez posjedovanja kristolike ljubavi prema svojoj braći i sestrama.”—The SDA Bible Commentary, vol. 5, str. 1140, 1141.
Ponedjeljak 30. svibnja

2. CIJELO ČOVJEČANSTVO MOŽE SE OKORISTI KRISTOVOM SMRĆU

a. Koju je pouku Krist istaknuo koristeći primjer brončane zmije podignute u pustinji? Ivan 3:14, 15.

“Kada je narod Izraelov umirao od ujeda otrovnih zmija, Gospod je naložio Mojsiju da načini jednu zmiju od bronce... Tada je cijelom narodu objavljeno da će svatko tko pogleda zmiju ostati na životu.”—Želja vjekova, str. 174.
“Naš pogled mora biti upravljen na križ Golgote, na kojem Spasitelj umire. Naši vječni interesi zahtijevaju da pokažemo našu vjeru u Krista.”—Želja vjekova, str. 660.

b. Zahvaljujući Kristovoj smrti, koji svakodnevni blagoslov Bog izlijeva na svakog čovjeka u sadašnjem životu - vremenu probe? Matej 5:45.

“Čak i ovaj zemaljski život imamo samo zahvaljujući Kristovoj smrti. Ranama svog mučenog tijela On je otkupio kruh koji jedemo. Voda koju pijemo otkupljena je Njegovom krvlju za nas prolivenom. Uzimajući svoju svakodnevnu hranu, svatko od nas – bio on vjernik ili nevjernik – hrani se tijelom i krvlju Kristovom. Križ Golgote otisnut je na svakom kruhu, njegov odsjaj se može vidjeti na vodi svakog izvora.”—Želja vjekova, str. 660.

c. Iako i vjernici i nevjernici zahvljujući Kristovoj smrti podjednako uživaju u svemu što se tiče prolaznog ovozemaljskog života, tko će jedino primiti vječni život? Matej 7:21; Ivan 3:16; Rimljanima 2:7; Otkrivenje 22:14.

“[citat: Matej 7:21] Dokaz o iskrenosti ne nalazi se u riječima, nego u djelima. Krist nije kazao ljudima: Što odviše govorite, nego ’što odviše činite?’ (Matej 5:47). Njegove riječi: ’Kad ovo znate, blago vama ako izvršujete’ (Ivan 13:17) imaju veliki značaj. Riječi nemaju nikakvu vrijednost ako ih ne prate odgovarajuća djela.”—Kristove priče, str. 272.
“Riječ Božja nam jasno kaže da će samo malo njih biti spašeno, da će većina onih koji budu pozvani biti nedostojni vječnog života. Za njih neće biti mjesta na nebu nego kod Sotone i takvi će iskusiti drugu smrt.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 293, 294.
Utorak 31. svibnja

3. POTPUNI OPROST NA RASPOLAGANJU

a. U žrtvenom sustavu, što je zakon zahtijevao kako bi se dobio oprost grijeha? Hebrejima 9:22. Što je Krist učinio da svima omogući oprost? Rimljanima 5:8, 9.

“Mnogi se čude što je Bog zahtijevao toliko zaklanih žrtava u žrtvenom sustavu hebrejskog naroda; međutim, to je trebalo utisnuti u njihov um veliku istinu da bez prolijevanja krvi nema opraštanja grijeha. Ta je pouka bila otkrivena u svakoj žrtvi, utisnuta u svakom obredu, svečano propovijedana u svetoj svećeničkoj službi i osobno od Boga učena – da jedino Kristovom krvlju grijeh može biti oprošten. Kako malo kao narod osjećamo silu ove istine! Kako rijetko pokazivanjem žive i djelotvorne vjere unosimo u svoj život ovu veliku istinu da postoji oprost za najmanji grijeh, i oprost za najveći grijeh!”—The Review and Herald, 21. rujna 1886.

b. Kako Kristova žrtva obuhvaća cijelo čovječanstvo, i koja obveza stoga počiva na nama? 2. Korinćanima 5:14, 15.

“Krist je postradao izvan vrata Jeruzalema, jer se Golgota nalazila izvan gradskih zidova. To je trebalo pokazati da On nije umro samo za hebrejsku naciju, nego za sav ljudski rod.”—The SDA Bible Commentary, vol. 7, str. 934.

c. Pod kojim uvjetom grešnik dobiva oprost i do čega će to dovesti? 1. Ivanova 1:9; Kološanima 3:1–3.

“Kako je divan plan otkupljenja u svojoj jednostavnosti i punini! Ne samo da on osigurava potpun oprost grešniku, već omogućuje i obnovu prijestupnika, nalazeći način kako on može biti prihvaćen kao Božji sin. Kroz poslušnost on može posjedovati ljubav, mir i radost. Njegova vjera ga u njegovoj slabosti može sjediniti s Kristom, izvorom božanske snage; i kroz Kristove zasluge on može dobiti Božje odobravanje, jer je Krist zadovoljio zahtjeve zakona, i On pripisuje svoju pravednost duši koja se kaje i vjeruje.”—The Review and Herald, 10. ožujka 1891.
Srijeda 1. lipnja

4. OPRAVDANJE VJEROM

a. Kada je Krist svojom krvlju potpisao papire za oslobođenje ljudskog roda, tko je postao zakoniti vladar cijelog čovječanstva koje je do tog trenutka bilo „prodano pod grijeh“ (Rimljanima 7:14)? 1. Petrova 1:18–20.

“Izlijevanjem cijele riznice neba na ovaj svijet, darujući nam cijelo nebo u Kristu, Bog je otkupio volju, osjećaje, um i dušu svakog ljudskog bića. Bilo da su vjernici ili nevjernici, svi ljudi su Božje vlasništvo.
“Mi smo Njegovi stvaranjem i otkupljenjem. Čak ni naše tijelo ne pripada nama... Naš život i sve naše sposobnosti pripadaju Njemu.”—God’s Amazing Grace, str. 173.

b. Budući da je Krist stekao pravo na vlasništvo, što On sada zahtijeva od svakog pojedinca kako bi on konačno mogao biti prihvaćen kao sin ili kći Božja? Galaćanima 3:26–29.

“Mnogi ne vide djelo koje Sveti Duh mora učiniti u njima prije nego što mogu biti preobraženi od Sotoninih podanika do sinova Božjih. ‘Ako se tko nanovo ne rodi’— ako ne primi novo srce, nove želje, namere i motive koji vode novom životu —‘ ne može vidjeti carstva Božjega’ (Ivan 3:3). On više neće biti poslušni podanik Kristovog neprijatelja. On vjerom postaje Božji nasljednik, i sin Božji činom prihvaćanja.”—The Signs of the Times, 9. ožujka 1882.
“Ukoliko grešnik koji se kaje, skrušen pred Bogom, prepoznaje Kristovo ispaštanje u svoju korist i prihvaća ovo otkupljenje kao svoju jedinu nadu u ovom i budućem životu, njegovi grijesi će biti oprošteni.
Oprost i opravdanje predstavljaju istu stvar. Vjerom se vjernik od pobunjenika, djeteta grijeha i Sotone, mijenja u odanog podanika Isusa Krista, ne zbog svoje urođene dobrote, već zato što ga Krist prihvaća kao svoje dijete. Grešnik prima oprost grijeha, jer je njegov Jamac i Zamjenik ponio ove grijehe. Gospod se obraća svom nebeskom Ocu, govoreći: ‚Ovo je moje dijete. Ja odlažem izvršenje smrtne presude, dajući mu Moju policu životnog osiguranja – vječni život – jer sam Ja zauzeo njegovo mjesto i ispaštao zbog njegovih grijeha. On je Moj voljeni sin.‘ Na taj način čovjek, pomilovan i zaogrnut predivnom haljinom Kristove pravednosti, stoji bez mane pred Bogom.”—Faith and Works, str. 103.
Četvrtak 2. lipnja

5. BOŽJI ZAKON JE OBRANJEN

a. Zašto kralj Darije nije mogao spasiti Danijela da ne bude bačen u lavlju jamu zbog kršenja kraljevskog dekreta, iako je to želio? Daniel 6:7–9, 15, 16.

b. Slično tome, što je Kristova smrt na križu dokazala u pogledu prirode Božjeg svetog zakona? Psalam 111:7, 8. Od koga potječe tvrdnja da je Kristova smrt ukinula Božji zakon?

“Sotonina namjera oduvijek je bila Božji zakon staviti van snage i izopačiti istinsko značenje plana spasenja. Stoga je on izmislio laž da je svrha Kristove smrti na Golgoti da ljude oslobodi obveze držanja Božjih zapovijedi... Da je zakon mogao biti ukinut, a sačuvana vladavina Božja nad nebom, zemljom i ostalim nebrojenim svjetovima, Krist ne bi morao umrijeti. Kristova smrt trebala je zauvijek riješiti pitanje punovažnosti Jahvinog zakona. Ispaštajući punu kaznu za grešni svijet, Isus je postao posrednik između Boga i čovjeka, kako bi izmirio pokajničku dušu s Bogom dajući joj milost da bi mogla držati zakon Svevišnjega. Krist nije došao uništiti zakon i proroke, već ih ispuniti do posljednjeg slova. Ispaštanje na Golgoti obranilo je Božji zakon kao svet, pravedan i istinit, ne samo pred palim svijetom, već i pred nebom i nepalim svjetovima. Krist je došao uzvisiti zakon i učiniti ga časnim.”—Faith and Works, str. 118, 119.

Petak 3. lipnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako ćemo praktično otkriti našu ljubav prema Kristu?
2. Kada su jedino naše riječi od koristi drugima?
3. Osim što grešniku daje oprost, što još plan spasenja omogućava?
4. Što moramo učiniti da bismo mogli biti prihvaćeni kao sinovi i kćeri Božje?
5. Koji je najjači dokaz da je Božji zakon nepromjenjiv? Zašto?

Kristovo uskrsnuće

11. lekcija Subota, 11. lipnja 2016.

Kristovo uskrsnuće

“Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih... Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima” (1. Korinćanima 15:1, 3, 4).

“Isusovo uskrsnuće je bilo slika konačnog uskrsnuća svih koji su počinuli u Njemu. Lik uskrslog Spasitelja, Njegovo ponašanje, Njegov govor, sve je to bilo poznato učenicima. Kao što je Isus ustao iz mrtvih, tako će i oni koji spavaju u Njemu ponovno ustati.”—Last Day Events, str. 291.

Pročitajte: Želja vjekova, str. 779–794.

Nedjelja 5. lipnja

1. KRIST NAJAVLJUJE SVOJE USKRSNUĆE

a. Kako je Krist prorekao svoju smrt i uskrsnuće? Matej 20:18, 19.

b. Što su hebrejski poglavari učinili u subotu kako bi spriječili ispunjenje Kristovih riječi u pogledu Njegovog uskrsnuća? Matej 27:62–66. Čemu se možemo naučiti od žena koje su pripremile miomirise i pomasti za Isusa? Luka 23:55, 56.

“Svećenici su dali uputstva kako da se osigura grob. Na ulaz je bio navaljen jedan veliki kamen. Preko kamena su prebacili užad, čije su krajeve pričvrstili za stijene i zapečatili rimskim pečatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da se pritom ne povrijedi rimski pečat. Oko groba su postavili stražu od stotinu rimskih vojnika kako bi spriječili svakoga tko bi mu se pokušao približiti. Svećenici su učinili sve što su mogli kako bi Kristovo tijelo ostalo tamo gdje su ga bili položili. Bio je tako sigurno zapečaćen u svom grobu kao da će u njemu vječno ostati.”—Želja vjekova, str. 778.
Ponedjeljak 6. lipnja

2. PRIZOR KRISTOVOG USKRSNUĆA

a. Prema svjedočenju apostola, tko je uskrsnuo Isusa? Djela 2:32; 13:33. Koga je Bog poslao da pozove Krista natrag u život? Matej 28:1–3.

“Taj glasnik zauzima položaj koji je oduzet Sotoni... Vojnici su vidjeli kako podiže kamen kao kakav kamenčić i čuli njegov uzvik: Sine Božji, izađi, zove te tvoj Otac! Vidjeli su Isusa kako izlazi iz groba i čuli Njegove riječi nad otvorenim grobom: ‚Ja sam uskrsnuće i život.‘ Kad se pojavio u veličanstvu i u slavi, vojska anđela duboko se poklonila pred Otkupiteljem i pozdravila Ga pjesmama hvale.”—Želja vjekova, str. 780.

b. Kakvu je ulogu odigrao Božji Sin u uskrsavanju svog zemaljskog tijela? Ivan 2:19–22; 10:17, 18.

“Kada se kod Kristovog groba začuo glas silnog anđela: ’Tvoj Otac zove Te’, Spasitelj je izašao iz groba zahvaljujući životu koji se nalazio u Njemu samom... Tom prilikom se ispunilo proročanstvo koje je dao svećenicima i poglavarima: ’Razvalite ovu crkvu i za tri dana ću je podignuti’ (Ivan 2:19).”—Želja vjekova, str. 785.

c. Kako su rimski stražari i zli anđeli koji su čuvali grob reagirali kada su vidjeli Krista kako biva uskrsnut? Matej 28:4. U što se Sotona uvjerio prilikom Kristovog uskrsnuća?

“Rimske stražare spopao je užasan strah. Gdje je sada njihova sila da Kristovo tijelo zadrže u grobu? Nisu više mislili ni na svoju dužnost niti na mogućnost da učenici ukradu Isusovo tijelo. Kad ih je obasjala svjetlost anđela, koja je bila sjajnija od svjetlosti sunca, stražari su popadali na zemlju.
Pred sjajnom i prodornom svjetlošću nebeskih anđela, Sotonski anđeli morali su pobjeći... Sotoni je bilo potpuno jasno da će i on, kad za to dođe vrijeme, morati umrijeti, a njegovo kraljevstvo bit će vraćeno Onome kome po pravu i pripada. Plakao je od bijesa što i uza sve svoje napore nije uspio savladati Isusa, i što je sada čovjeku otvoren put spasenja kojim svatko može ići i biti spašen.”—Rani spisi, str. 182.
Utorak 7. lipnja

3. PODIGNUT NA VJEČNI ŽIVOT

a. Kako je Isus svojim učenicima objasnio da je On uskrsnut kao čovjek, u ljudskom tijelu, a ne kao duhovno biće, poput anđela? Luka 24:36–40. Kada su oni posumnjali u to, što je On učinio da bi otklonio njihove sumnje? Luka 24:41–43.

b. Kako Biblija opisuje Kristovo uskrsnuto ljudsko tijelo? Filipljanima 3:21. Po čemu se Kristovo uskrsnuto tijelo razlikuje od našeg sadašnjeg smrtnog tijela? Rimljanima 6:9, 10; Hebrejima 7:16.

c. Koji plan je Sotona smislio da razori utjecaj Kristovog uskrsnuća, i kako je on sproveden u djelo? Matej 28:11–15.

“Sotona im je naredio (zlim anđelima) da idu svećenicima i starješinama, rekavši: ‚Mi smo uspjeli obmanuti ih, zaslijepivši im oči i otvrdnuvši njihova srca da ne prime Isusa. Naveli smo ih da Ga smatraju obmanjivačem. Ovi rimski stražari pronijet će omraženu vijest da je Isus uskrsnuo. Mi smo uspjeli svećenike i starješine navesti da Isusa mrze i da Ga ubiju. Sada im predočite da će ih narod, ako sazna da je Isus uskrsnuo, kamenovati što su na smrt predali nevinog čovjeka‘.
Stoga su (svećenici i starješine) odlučili potkupiti rimske vojnike, da nikome ne govore o tome. Ponudili su stražarima veliku sumu novca... A ukoliko budu zapitani kako su na stražarskom mjestu smjeli spavati, hebrejske su vođe obećale da će oni to srediti s Pilatom i da im se zbog toga ništa neće dogoditi. Rimski stražari su svoju čast i poštenje prodali za novac i pristali su slijediti savjet svećenika i starješina.”—Rani spisi, str. 183, 184.
“Vojnicima su tada predloženi lažni glasovi... Time su svećenici sami sebe utjerali u laž. Kako su vojnici mogli reći da su učenici ukrali tijelo dok su oni spavali? Ako su spavali, kako znaju što se za to vrijeme dogodilo? A da su učenici ukrali Kristovo tijelo, zar ih svećenici ne bi prvi osudili? Ili, da su stražari spavali kraj groba, zar ih svećenici ne bi odmah optužili kod Pilata?”—Želja vjekova, str. 781, 782.
Srijeda 8. lipnja

4. TROFEJI KRISTOVE POBJEDE

a. Koju je protumjeru Bog unaprijed poduzeo kako bi opovrgnuo zataškavanje koje je Sotona isplanirao? Matej 27:50–53.

“Kad je Isus viseći na križu uzviknuo ‚Svrši se‘, zemlja se zatresla, kamenje se raspadalo i otvorili su se izvjesni grobovi. Kad je On ustao kao Pobjednik nad smrću i grobom... mnogi od umrlih pravednika, odazivajući se Njegovom pozivu ustali su iz svojih grobova da budu svjedoci Njegovog uskrsnuća. Ti posebno počašćeni sveti ljudi izašli su iz svojih grobova zaodjeveni slavom. To su bili izabrani sveci iz svih vremena, počevši od stvaranja pa sve do Kristovih dana. I dok su hebrejske starješine pokušavale prikriti istinu o Kristovom uskrsnuću, Bog je ovu grupu pravednika podigao iz mrtvih kako bi posvjedočili za Kristovo uskrsnuće i veličali Njegovu slavu.
Ti sveti ljudi što su prilikom Kristovog uskrsnuća podignuti iz mrtvih, pojavili su se mnogima i posvjedočili da je žrtva za čovjeka besprijekorno podnesena i da je Isus, kojega su Hebreji raspeli, ustao iz mrtvih i kao nepobitni dokaz za istinitost svojih tvrdnji izjavljivali bi: ‚Mi smo uskrsnuli s Njim‘. Posvjedočili su da su Njegovom moćnom silom pozvani iz svojih grobova.”—Rani spisi, str. 184.

b. Koje su starozavjetno proročanstvo ispunili ljudi podignuti prilikom Kristovog uskrsnuća? Izaija 26:19. Po čemu se ovi uskrsli sveci razlikuju od onih koji su uskrsli prije Njegove smrti? Ivan 11:43, 44; Luka 7:11–15.

“Isus je za vrijeme svoje službe vraćao mrtve u život. Podigao je sina udovice u Nainu, Jairovu kćer i Lazara. Ali oni nisu bili obučeni u besmrtnost. Iako podignuti iz mrtvih, oni su ostali podložni smrti. Međutim, oni koji su prilikom Kristovog uskrsnuća izašli iz groba, podignuti su na vječni život. Oni su se uznijeli s Njim kao trofeji Njegove pobjede nad smrću i grobom. Oni nisu više sužnji Sotone, rekao je Krist, jer sam ih ja otkupio. Podigao sam ih iz groba kao prve plodove svoje moći, da budu sa mnom gdje sam i ja, da nikada više ne vide smrt niti da iskuse nevolju i bol.”—Želja vjekova, str. 786.
Četvrtak 9. lipnja

5. ZNAČAJ KRISTOVOG USKRSNUĆA

a. Koja je nada vjernika osigurana Kristovim uskrsnućem? 1. Korinćanima 15:20–23; Ivan 6:40; 1. Solunjanima 4:14–17.

b. Kakvo tijelo će imati uskrsli kršćani, i zašto je potrebno preobraženje u besmrtnost? 1. Korinćanima 15:50–53.

“Uskrslo tijelo Spasitelja, Njegovo držanje, način Njegovog govora, sve je to bilo poznato Njegovim sljedbenicima. Na sličan način će svi koji spavaju u Isusu ponovno ustati. Prepoznat ćemo naše prijatelje kao što su učenici prepoznali Isusa. Iako su možda bili unakaženi ili oboljeli u ovozemaljskom životu, ipak će u svom uskrslom i proslavljenom tijelu njihova individualnost biti savršeno očuvana, i mi ćemo, u licima obasjanim svjetlošću koja zrači s Isusovog lica, prepoznati crte onih koje volimo.”—The Faith I Live By, str. 180.

c. Koja je simbolična starozavjetna ceremonija preslika Kristovog uskrsnuća? Levitski zakonik 23:10–12; 1. Korinćanima 15:20.

“Krist se digao iz mrtvih kao prvi plod onih koji su zaspali. On je bio ostvarenje starozavjetnog simbola snopa a Njegovo uskrsnuće se zbilo baš onog dana kad se snoplje trebalo prinijeti Gospodu... Njegovo uskrsnuće je simbol i jamstvo uskrsnuća svih umrlih pravednika.”—Želja vjekova, str. 785, 786.

Petak 10. lipnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto su hebrejski poglavari poduzeli tako opsežne mjere kako bi osigurali Kristovo tijelo?
2. Tko je zapravo uskrisio Kristovo tijelo?
3. Što je Kristovo uskrsnuće potvrdilo u vezi sa Sotoninom sudbinom?
4. Što je odlikovalo one koji su uskrsnuli s Kristom?
5. Što je „tijelo i krv“ koje ne može naslijediti Božje kraljevstvo?

Kristovo uznesenje

12. lekcija Subota, 18. lipnja 2016.

Kristovo uznesenje

“Zatim ih (Isus) izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo” (Luka 24:50, 51).

“Isti onaj Isus koga su vidjeli kako se uznosi u nebo doći će opet na sličan način kao što se uznio. Ova sigurnost je oduvijek bila i do svršetka vremena bit će nada i radost svih onih koji iskreno ljube Boga.”—The Spirit of Prophecy, vol. 3, str. 254.

Pročitajte: Želja vjekova, str. 829–835.

Nedjelja 12. lipnja

1. KRATKI POSJET OCU

a. Što je Isus rekao Mariji Magdaleni kada Ga je ona prva prepoznala nakon Njegovog uskrsnuća? Ivan 20:14–17.

b. Na osnovu Njegovog odgovora Mariji, što nam ukazuje na to da je Isus uzašao na nebo te nedjelje ujutro i da se vratio istog dana? Ivan 20:19–27; Matej 28:18.

“Isus nije htio primati počasti od svog naroda sve dok ne bude siguran da je Otac primio Njegovu žrtvu. On je otišao u nebeske dvorove, i od samog Oca čuo da je Njegova žrtva ispaštanja za grijehe svijeta sasvim dovoljna, da kroz Njegovu krv svi mogu dobiti vječni život. Otac je potvrdio zavjet koji je učinio s Kristom da će primiti sve koji se kaju i poslušne i da će ih ljubiti kao što ljubi svog Sina... Sva vlast na nebu i na zemlji bila je dana Knezu života i On se vratio svojim sljedbenicima u grješni svijet da bi i njih učinio učesnicima svoje sile i slave.”—Želja vjekova, str. 790.
Ponedjeljak 13. lipnja

2. KRISTOVI POSLJEDNJI DANI NA ZEMLJI

a. Koliko dugo je Isus ostao na zemlji nakon uskrsnuća, i što je On sa svojim sljedbenicima tijekom tog vremena radio? Djela 1:1–3; Luka 24:45, 46.

“Četrdeset dana je Krist još ostao na zemlji, pripremajući učenike za djelo koje je bilo pred njima i objašnjavajući im ono što dotad nisu mogli shvatiti. Govorio im je o proročanstvima koja su se odnosila na Njegov prvi dolazak, o tome kako su Ga Hebreji odbacili, kao i o svojoj smrti, ukazujući im na to da se svaka pojedinost tih proročanstava doslovno ispunila. Govorio im je da to ispunjenje proročanstava moraju smatrati dokazom o sili koja će ih pratiti u njihovom budućem radu.
“Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim učenicima, oni su stekli novo iskustvo. Kad im je njihov ljubljeni Učitelj objasnio svete spise u svjetlosti onoga što se dogodilo, njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila.”—Djela apostola, str. 26, 27.

b. Prije nego što je uzašao na nebo, kakav je nalog Isus dao svojim učenicima i koliko je dalekosežno to djelo? Marko 16:15; Matej 28:19, 20. Gdje je trebalo započeti njihovo djelo propovijedanja, i zašto? Djela 1:8.

“Prije nego što je uzašao na nebo, Krist je odredio zadatak i ostavio nalog svojim učenicima... ‚Vi ste bili svjedoci moga života punog požrtvovnosti za dobro svijeta‘, rekao im je. ‚Vidjeli ste moje zalaganje za Izrael. I... iako su Me odbacili, ipak će im se još jednom pružiti prilika da prime Božjeg Sina. Vidjeli ste da rado primam sve one koji dolaze k Meni i priznaju svoje grijehe. Ja nikad neću odbaciti onoga koji dođe k Meni. Vama svojim učenicima, povjeravam tu poruku milosti. To morate prenijeti i Hebrejima i neznabošcima. Idite prvo Izraelu, a zatim plemenima i narodima svih jezika.”—Djela apostola, str. 27, 28.
“U Jeruzalemu su mnogi u tajnosti vjerovali da je Isus Nazarećanin Mesija, a mnogi su bili obmanuti od svećenika i poglavara. Njima je trebalo objaviti evanđelje i pozvati ih na pokajanje. Morala se jasno objaviti čudesna istina da se oprost grijeha može dobiti samo kroz Krista. I upravo tada dok je cijeli Jeruzalem bio uzbuđen potresnim događajima iz proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje učenika trebalo je ostaviti najdublji utisak.”—Djela apostola, str. 31, 32.
Utorak 14. lipnja

3. KRIST SE DRUGI PUT UZNOSI NA NEBO

a. Koje je posebno mjesto u Betaniji Isus izabrao za mjesto svog uznesenja u nebo? Luka 24:50, 51. Koja su druga iskustva Kristu ovo mjesto učinila nezaboravnim?

“Za svoje uznesenje, Krist je izabrao mjesto koje je toliko puta bilo posvećeno Njegovom prisutnošću dok je boravio među ljudima... Svaki šumarak i proplanak na toj gori bili su posvećeni Njegovim molitvama i suzama. Tu su, odbijajući se od njenih strmih litica, daleko odzvanjali trijumfalni poklici naroda koji Ga je, prilikom Njegovog ulaska u Jeruzalem, proglašavao za Kralja. Na njenim blagim padinama nalazio se prijateljski dom Lazara iz Betanije – mjesto Njegovog mirnog utočišta. Na njenom podnožju bio je vrt Getsemanije, mjesto gdje se molio ostavljen potpuno sam u agoniji svojih duševnih patnji. S te gore On se trebao uznijeti na nebo.”—Želja vjekova, str. 829, 830.

b. Kako su anđeli utješili učenike prilikom Isusovog uznesenja? Djela 1:9–11.

“Ono što je učenicima bilo najdragocjenije u vezi s Isusovim uznesenjem jest činjenica da je On od njih otišao u fizičkom obliku njihovog božanskog Učitelja. Isti onaj Isus koji je hodao, pričao i molio se s njima; koji je lomio kruh s njima; koji je s njima bio u čamcima na jezeru; koji je s njima tražio spokoj u šumarcima; i koji se tog istog dana penjao s njima strmim usponima Maslinske gore uzašao je na nebo u ljudskom obliku.”—The Spirit of Prophecy, vol. 3, str. 254.

c. Zašto je Isusovo uznesenje na nebo bilo u interesu Njegovih sljedbenika? Ivan 16:7; 14:16, 26.

“Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali je lišen ljudske osobnosti i ne ovisi o njoj. Opterećen ljudskom prirodom, Krist nije mogao osobno biti na svakom mjestu. Stoga je bilo u njihovom interesu da se On vrati Ocu, a da Sveti Duh bude na zemlji Njegov zastupnik. Tada nitko neće biti posebno privilegiran samo zbog mjesta u kojem živi ili zbog svog osobnog kontakta s Kristom. Posredstvom Duha, Spasitelj će biti dostupan svima i na svakom mjestu. U tom smislu On će im biti bliže nego da nije uzašao na nebo.”—Želja vjekova, str. 669.
Srijeda 15. lipnja

4. SLAVNI ULAZAK U BOŽJI GRAD

a. Tko se još uznio s Kristom u nebo, i kako su oni primljeni prije ulaska u Božji grad? Matej 27:52, 53; Efežanima 4:8; Psalam 24:7–10.

“Dok se (Spasitelj) uzdizao On je vodio put, a pratilo Ga je mnoštvo zarobljenika koje je On podigao iz mrtvih u vrijeme kada je i sam izašao iz groba. Nebeska vojska Ga je pratila pjesmama radosti i pobjede.”—The Signs of the Times, 31. listopada, 1895.
“Tada su se širom otvorila vrata Božjeg grada, a trijumfalna povorka s Kristom na čelu i mnoštvom anđela, uz pratnju najdivnije glazbe, ušla je u grad.
Na okupu su vojskovođe anđeoskih četa, sinovi Božji, predstavnici nepalih svjetova. Nebeski Savjet pred kojim je Lucifer nekad optuživao Boga i Njegovog Sina, predstavnici onih bezgrešnih kraljevstava nad kojima je Sotona namjeravao uspostaviti svoju vladavinu – svi su oni tu kako bi dočekali Otkupitelja i poželjeli Mu dobrodošlicu. Oni željno i nestrpljivo očekuju da uvećaju Njegov trijumf i da slave svoga Kralja.”—Želja vjekova, str. 833, 834.

b. Što je Isus tražio za svoje učenike, i što je Otac izjavio o njima? Ivan 17:24; Efežanima 1:6.

“Prije nego što su bili postavljeni temelji ove zemlje, Otac i Sin... pružili su jedan drugome ruku uz svečano zadanu riječ da će Krist postati jamac za ljudski rod. Dano obećanje Krist je potpuno ispunio... Ono što je sporazumom bilo predviđeno, ostvareno je. Sada On kaže Ocu: ‚Svršeno je. Izvršio sam volju Tvoju, Bože moj. Djelo spasenja je upotpunjeno. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam i ja’ (Ivan 19:30; 17:24).
Tada se začuo Božji glas da je pravda zadovoljena. Sotona je pobijeđen. Kristovi sljedbenici koji se bore i stradaju na zemlji, primljeni su ’u ljubljenome’ (Efežanima 1:6). Pred nebeskim anđelima i pred predstavnicima svih nepalih svjetova, oni su proglašeni pravednima... Otac je zagrlio svoga Sina i izdana je zapovijed: ’Da Mu se poklone svi anđeli Božji!’ (Hebrejima 1:6).”—Želja vjekova, str. 834.

„Bog gleda na srce; sve je ‘sve golo i raskriveno očima Onoga komu moramo dati odgovor’ (Hebrejima 4:13). Hoće li se On zadovoljiti bilo čime drugim osim djelovanjem istine iznutra? Svaka doista obraćena duša nosi očigledna obilježja da su tjelesne sklonosti u njoj savladane.” – Svjedočanstva, sv. 1, str. 152.
Četvrtak 16. lipnja

5. KRISTOVO USTOLIČENJE

a. Kojim riječima su nebeski anđeli slavili Isusa? Otkrivenje 5:12.

“S neizrecivom radošću su poglavari, vlasti i upravitelji cijelog svemira priznali vrhovnu vlast Kneza života. Vojske anđela su se poklonile pred Njim, dok su nebeskim dvorovima odzvanjali radosni poklici: ‘Dostojan je Jaganjac zaklani primiti silu, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!’ (Otkrivenje 5:12).”—Želja vjekova, str. 834.

b. Koja ceremonija je izvedena za Krista, i koje Njegovo obećanje učenicima je ispunjeno odmah po njenom završetku? Ivan 16:7–13; Djela 1:8; 2:1–4.

“Samo Kristovo uskrsnuće na nebo predstavljalo je znak da će Njegovi sljedbenici primiti obećani blagoslov. Upravo to su oni i očekivali prije nego što su pristupili svome djelu. Vrativši se ponovno na nebo, Krist je bio svečano ustoličen uz najdublje poštovanje i obožavanje od strane svih nebeskih anđela. Čim se završio ovaj obred, Sveti Duh je sišao u obilnim izljevima na učenike, i Krist je zaista proslavljen slavom koju je imao s Ocem od postanka svijeta. Izljev Svetog Duha na dan Pedesetnice predstavljao je objavu neba da je obavljeno ustoličenje Otkupitelja. On je, prema danom obećanju, poslao s neba Utješitelja svojim sljedbenicima kao znak da je On, u svojstvu svećenika i kralja, primio svu vlast na nebu i na zemlji i da je ovdje zaista bio Pomazanik nad svojim narodom.”—Djela apostola, str. 38, 39.

Petak 17. lipnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako je Isus mogao provjeriti je li Otac prihvatio Njegovu žrtvu za grijeh?
2. Kako mi, poput učenika, možemo biti svjedoci za Isusa u propovijedanju evanđelja?
3. Koji posebni blagoslov Utješitelj donosi cijelom ljudskom rodu?
4. Tko je prisustvovao ceremoniji Kristovog ustoličenja?
5. Na koji položaj je Krist postavljen prilikom svog ustoličenja na nebu?

Kristova svećenička služba

13. lekcija Subota, 25. lipnja 2016.

Kristova svećenička služba

“A glavno u onome što govorimo jest: takva imamo velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima, službenika Svetinje i Šatora istinskoga, koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” (Hebrejima 8:1, 2).

“Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskoj svetinji bitno je za plan spasenja isto tako kao i Njegova smrt na križu.”—Velika borba, str. 489.

Pročitajte: Velika borba, str. 409–432.

Nedjelja 19 . lipnja

1. SVEĆENIK PO REDU MELKISEDEKOVU

a. Po kojem svećeničkom redu je Krist pomazan za svećenika i kralja? Hebrejima 6:20. Što je zapisano o Melkisedeku? Hebrejima 7:1–4; 14:18–20.

“Krist je bio Onaj koji je govorio preko Melkisedeka, svećenika svevišnjeg Boga. Melkisedek nije bio Krist, ali je bio Božji glas u svijetu, predstavnik Oca.”— Odabrane poruke I, str. 409.

b. U koju je svetinju Krist ušao služiti, budući da je uveden u svećeničku službu po redu Melkisedekovu? Hebrejima 8:1, 2. Što se dogodilo sa zemaljskom svetinjom i njenom službom? Matej 27:50, 51.

“Kad se zavjesa u hramu razdrla, to je bio znak da Bog više ne prima hebrejske žrtve i obrede. Velika žrtva bila je prinesena i primljena, a Sveti Duh je na dan Pedesetnice sišao na apostole, odvratio njihove misli od zemaljskog hrama i uputio ih na nebesku svetinju gdje je Isus ušao da vlastitom krvlju izvrši pomirenje za svoje sljedbenike... Nebeska svetinja zauzela je mjesto zemaljske.”—Rani spisi, str. 259, 260.
Ponedjeljak 20. lipnja

2. U BOŽJOJ PRISUTNOSTI

a. Koja je jedna od Kristovih službi, kao našeg Prvosvećenika? 1. Timoteju 2:5. Gdje Krist mora biti kako bi izvršio svoju posredničku službu? Hebrejima 8:1; Kološanima 3:1-

b. Gdje se nalazilo Božje prijestolje kada je Ivan u viziji vidio Krista kako vrši službu za svoj narod ubrzo poslije uznesenja? Otkrivenje 4:2, 5; 8:3, 4.

“Svete odaje svetinje na nebu prikazane su posredstvom dva odjeljenja u svetinji na zemlji. Kad je apostolu Ivanu u viziji bilo dopušteno da baci jedan pogled na hram Božji u nebu, on je ugledao ‚sedam žižaka ognjenih koji gorahu pred prijestoljem’ (Otkrivenje 4:5). Vidio je i anđela ‘sa zlatnom kadionicom, dođe i stade na žrtvenik. I bî mu dano mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem.’ (Otkrivenje 8:3). Tu je proroku bilo dopušteno da vidi prvo odjeljenje svetinje na nebu; i tu je vidio ‚sedam žižaka ognjenih‘ i ‚zlatni oltar‘, što je u zemaljskoj svetinji bilo prikazano zlatnim svijećnjakom i kadionim oltarom.”—Velika borba, str. 414, 415.

c. Kako apostol Pavle potkrepljuje Ivanovo svjedočanstvo da je Isus svojom krvlju ušao u prvo odjeljenje, nazvano svetinja? Hebrejima 9:8, 11, 12.

d. Kako možemo znati da kola Božjeg prijestolja nisu trajno pričvršćena za kovčeg zavjeta u svetinji nad svetinjama nego se mogu pomicati s jednog mjesta na drugo? Ezekiel 1:15–17, 24–26.

“Vidjela sam kako je Otac ustao s prijestolja i ognjenim kolima otišao u svetinju nad svetinjama, iza druge zavjese i tamo sjeo. Zatim je s prijestolja ustao i Isus, a i većina onih što su klečali podigla se u isto vrijeme.”—Rani spisi, str. 55.
Utorak 21. lipnja

3. “IZA ZAVJESE”

a. Koje još izraze Biblija koristi da opiše prvo odjeljenje nebeske svetinje kamo je Krist otišao poslije uznesenja? Hebrejima 6:18–20; Brojevi 4:25, 26.

“Svećenička služba tijekom cijele godine u prvom odjeljenju svetinje – u unutrašnjosti iza zavjese koja je služila kao vrata i rastavljala svetinju od vanjskog predvorja – predstavlja djelo koje je Krist otpočeo prilikom svoga uznesenja... Tako je Krist iznosio pred Ocem zasluge svoje krvi za spas grešnika i prinosio Mu, s mirisnim kadom svoje pravednosti, molitve vjernika koji su se pokajali. To je bila služba u prvom odjeljenju nebeske svetinje.”—Velika borba, str. 420, 421.

b. Ako bi svećenik, dolazeći iz svetinje, ušao „iza zavjese“ gdje se nalazio kovčeg, na koju zavjesu se mislilo, i na koje odjeljenje se izraz „iza zavjese“ odnosio? Hebrejima 9:3; Izlazak 26:31–33; Levitski zakonik 16:2, 15.

“Jednom u godini, na veliki dan pomirenja... pred vrata šatora od sastanka dovođena su dva jarca, i za njih je tada bacana kocka, (Levitski zakonik 16:8). Jarac na kojeg je pala kocka za Gospoda trebao je biti žrtvovan za narod kao žrtva za grijeh. Svećenik je njegovu krv unio iza zavjese i njome poškropio po poklopcu iznad prijestolja milosti i pred njim.”—Velika borba, str. 419.

c. Kako nadahnuće također koristi izraz „iza zavjese“ da označi svetinju u cijelosti, ne govoreći izričito ni o prvom ni o drugom odjeljenju? Brojevi 18:5, 7. [primijetite: „oltar“ i „svetinja“ iz stiha 5 poklapaju se s izrazima „oltar“ i „iza zavjese“ u stihu 7]

“Oni koji su spremni uzeti sve oružje Božje i svakog dana naći vremena za pobožno razmišljanje, u molitvi i proučavanju Svetih spisa održavat će stalnu vezu s nebom i širit će spasonosan utjecaj na sve koji se nalaze oko njih... Njihove usrdne molitve ulazit će iza zavjese.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 112, 113.
Srijeda 22. lipnja

4. ZAKON ZAPISAN U SRCU

a. Pod kojim zavjetom Krist vrši posredničku službu za nas, kao svećenik u nebeskoj svetinji? Hebrejima 8:6; 9:11.

“[citat: Hebrejima 8:1, 2] Ovdje je otkrivena svetinja Novoga Zavjeta. Svetinju prvoga Zavjeta načinio je čovjek, njen graditelj je dakle bio Mojsije, a ovu drugu načinio je Gospod, a ne čovjek. U onoj svetinji službu su vršili zemaljski svećenici, a u ovoj služi Krist, naš svećenički Poglavar, s desne strane Bogu. Prva svetinja bila je na zemlji, druga je na nebu.”—Velika borba, str. 413.

b. Koju božansku namjeru Kristova služba mora ostvariti u srcima onih koji su pod novim zavjetom? Hebrejima 8:8–11. Što znači imati zakon zapisan u srcu? Rimljanima 2:14, 15; Titu 2:14.

“Oni kojima je Božji zakon zapisan u srcu radije će se pokoravati Bogu nego ljudima, i prije će otkazati poslušnost svakom čovjeku nego da i najmanje odstupe od Božjih zapovijedi.”—Svjedočanstva, sv. 1, str. 361.
“Ako je zakon Božji zapisan u srcu to će biti otkriveno u čistom i svetom životu... Svi koji ljube Isusa i drže zapovijedi nastojat će izbjeći i najmanju pojavu grijeha... Oni se neće osjećati samodovoljnima, već će imati povjerenje u Boga koji ih jedini može sačuvati od grijeha i nečistoće.”—The Review and Herald, 17. svibnja, 1887.

c. U kakvo stanje Krist mora dovesti svoju crkvu da bi ishod velike borbe između Njega i Sotone bio riješen u Njegovu korist? Efežanima 4:11–14; 5:25–27.

“Naš Spasitelj se čak ni jednom jedinom mišlju nije dao navesti da popusti sili iskušenja... Sotona u Božjem Sinu nije mogao naći ništa što bi mu omogućilo da nad Njim izvojuje pobjedu. On je držao zapovijedi svoga Oca, i u Njemu nije bilo grijeha koji bi Sotoni pružio bilo kakvu prednost. To je stanje u kojem se moraju naći svi oni koji se žele održati u vrijeme nevolje i duševne tjeskobe.”—Velika borba, str. 623.
Četvrtak 23. lipnja

5. OSIGURAN OPROST ZA NJEGOV NAROD

a. Tko se pred Bogom zalaže za nas i kojim argumentom se On služi da bi nam osigurao oprost? Hebrejima 9:11–15, 22; 7:25.

“Mi imamo uskrslog Gospoda koji se uznio u visine, koji zauvijek živi da bi posredovao za nas... u Božjoj prisutnosti, prinoseći svoju krv za oprost naših grijeha.”—The Review and Herald, 21. rujna, 1886.

b. Koje je ohrabrenje dano onima koji su obeshrabreni zbog svojih grijeha i nesavršenosti karaktera? 1. Ivanova 1:9; 2:1, 2; Hebrejima 12:2, 3.

“Vjerujte da vas Isus voli, i ako pogriješite u vašim naporima da budete poslušni istini, nemojte osjećati da se morate brinuti i strepjeti, odreći se vjere u Boga, smatrati da vam je Bog neprijatelj... Vi sami sebe ne možete očistiti od prljavštine. Sve svoje terete donesite Isusu. On će vam pomoći. On ne želi da vi oklijevate i da očekujete da ćete svojim dobrim djelima izmiriti grijehe ili biti opravdani. Vjerujte u zasluge krvi raspetog i uskrslog Spasitelja.”—The Upward Look, str. 376.
“Često ćemo se morati pokloniti i plakati pred Isusovim nogama zbog svojih mana i pogrešaka, ali ne trebamo biti obeshrabreni. Čak i ako nas neprijatelj savlada, mi nismo odbačeni, Bog nas nije napustio. Ne; Krist je s desne strane Bogu i posreduje za nas.”—Reflecting Christ, str. 123.

Petak 24. lipnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koje je bilo značenje drapanja zavjese u hramu prilikom Kristove smrti na križu?
2. Kako znamo da dva odjeljenja u nebeskoj svetinji odgovaraju onima u zemaljskoj svetinji?
3. Na koja tri načina nadahnuti spisi definiraju pojam „iza zavjese”?
4. Što znači imati Božji zakon napisan u srcu?
5. Koje se ohrabrenje daje zabludjelim članovima Kristove crkve?

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.