SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

YouTube light color icon  ins

BL4.2015


Preuzmi PDF

1.Božja ljubav prema tebi

Božja ljubav prema tebi

„U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Sina svoga jedinorođenoga poslao je Bog u svijet da živimo po njemu.“ (1. Ivanova 4:9).

„Krist koji visi na križu, to je evanđelje (…) To je naša poruka, naša tvrdnja, naša doktrina, naše upozorenje nepokajanima, naše ohrabrenje tugujućima, nada za svakog vjernika.“—Komentar biblijskih tekstova, sv.6, str. 1113

Pročitati: Put Kristu, str. 9–15.
Nedjelja 27. rujna
1. Demonstracija ljubavi
a. Koja je najpostojanija osobina našeg Stvoritelja? 1. Ivanova 4:16.
„\'\'Bog je ljubav\'\', napisano je na svakom pupoljku koji pupa, na svakoj travki. (…) Sve u prirodi svjedoči o nježnoj, očinskoj brizi našeg Boga i Njegovoj želji da svoju djecu učini sretnom. Svrha Njegovih zabrana i opomena nije puki prikaz Njegova autoriteta, već On u svemu što čini ima na umu dobrobit svoje djece. On od njih ne zahtijeva da ostave nešto što je u njihovom najboljem interesu.“—Patrijarsi i proroci, str. 600.
b. Kako je Bog u potpunosti pokazao svoju ljubav? Ivan 3:16; Rimljanima 5:6–8.
„Što više proučavamo božanski karakter u svjetlosti križa, to jasnije otkrivamo milost, nježnost i oproštenje, povezane s nepristranošću i pravednošću, te nam toliko jasniji postaju nebrojeni dokazi neograničene ljubavi i nježnog milosrđa koje nadmašuje čežnjivu ljubav majke prema zalutalom čedu.“—Put Kristu, str. 15.
Ponedjeljak 28. rujna
2. spašeni od grijeha
a. Koju je veliku misiju Isus ostvario svojom žrtvom? Matej 1:21.
„Isus je mogao ostati kraj svo­jega Oca. On je mogao zadržati slavu Neba i poštovanje anđela. Međutim, On je izabrao vratiti žezlo u Očeve ruke i sići s prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost onima koji su u mraku i život onima koji ginu.“—Želja vjekova, str. 22, 23.
„Kristova se zadaća mogla ostvariti samo stradanjem. Pred Njim se nalazio život žalosti, nevolja, borbe i sramne smrti. On je morao podnijeti grijehe cijeloga svijeta. Morao je podnijeti odvajanje od ljubavi svojega Oca.“— Želja vjekova, str. 129.
b. Koja je Njegova volja za svaku osobu? 2. Petrova 3:9; 1. Timoteju 2:4.
„S Kristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se s nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pre­trpio je smrt koja je bila naša, da bismo mogli primiti život koji je bio Njegov.“— Želja vjekova, str. 25.
c. Kako primamo zasluge Kristove smrti za naše grijehe? Djela 16:31; 1. Ivanova 1:9.
„Uvjeti pod kojima dobivamo Božju milost jednostavni su, pravedni i razumni. Gospod ne traži od nas nikakvo mučenje ni tijela ni duše da bismo dobili oproštaj grijeha. Ne moramo odlaziti na duga zamorna hodočašća ni vršiti mučne pokore da bismo svoju dušu preporučili Bogu ili da bismo ispaštali za svoje grijehe. Milost će dobiti svaki onaj koji prizna svoje grijehe i ostavi ih.“—Put Kristu, str. 37.
„Krist je izvor svake dobre i plemenite pobude. Jedino On može usaditi u naše srce odvratnost prema grijehu. Svaka želja za istinom i čistoćom, svako osvjedočenje o našem grijehu predstavljaju dokaze da Sveti Duh djeluje na naše srce.“— Put Kristu, str. 26.
Utorak 29. rujna
3. SPAŠENI OD ZLA IZNUTRA
a. Što spasenje podrazumijeva osim oprosta? Titu 2:11–14; Galaćanima 2:20.
„Iz ponora grijeha u koji smo pali ne možemo se izbaviti svojom snagom. Težnje našeg srca su zle i sami ih ne možemo promijeniti… Odgoj, kultura, vježbanje volje, ljudski napori – sve to ima svoj odgovarajući utjecaj, ali je ovdje sasvim nemoćno. Time se mogu izazvati određena poboljšanja u navikama, ali se ne može promijeniti srce, ne mogu se očistiti izvori života. Da bi se čovjek stvarno promijenio i postao svet, potrebno je da na srce djeluje jedna sila iznutra, da dođe jedan nov život “odozgo”. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost može oživjeti obamrle sposobnosti duše i privući ih Bogu, savršenoj svetosti.“—Put Kristu, str. 18.
b. Što Božja sila čini u obraćenom kršćaninu? Filipljanima 2:13; Hebrejima 13:20, 21.
„Zakon je izraz Božje misli. Kad je primljen u Kristu on postaje naša misao, te nas uzdiže iznad utjecaja urođenih želja i sklonosti, iznad iskušenja koja navode na grijeh.“—Želja vjekova, str. 308.
“Kao sudionici u božanskoj prirodi odbacit ćemo sve urođene i stečene sklonosti ka zlu i postati živa sila na dobro. Učeći se stalno od božanskog Učitelja, sudjelujući svakodnevno u Njegovoj prirodi, mi surađujemo s Bogom u svladavanju iskušenja koja nam Sotona stalno podmeće.“ —Komentar biblijskih tekstova, sv. 7, str. 943.
c. Što treba biti naša neprestana molitva? Psalam 139:23, 24.
„Nitko se ne može potpuno osloboditi svoje stare naravi. Mi se jedino možemo osloniti na Krista da dovrši to djelo u nama. Tada će jezik naše duše biti: \'\'Gospode, uzmi moje srce jer Ti ga ja ne mogu dati! Ono je Tvoje vlasništvo. Sačuvaj ga od pokvarenosti, jer ga ja ne mogu sačuvati za Tebe. Spasi me usprkos meni samome, mojoj slaboj, nekršćanskoj staroj naravi! Oblikuj me, promijeni me, uzdigni me u čisto i sveto ozračje Neba tako da Tvoja obilna ljubav može poteći kroz moju dušu.\'\'“—Kristove priče, str. 159.
Srijeda 30. rujna
4. duhovni rat
a. Kakvu unutrašnju borbu moramo voditi svakog dana? Izreke 16:32; Efežanima 6:11.
„Borba protiv samog sebe najveća je bitka koja je ikada vođena.“—Put Kristu, str. 43.
Križ stoji kao zavjet da nitko ne mora biti izgubljen, da je za svaku dušu osigurana obilna pomoć.“—Odabrane poruke, sv. 1, str. 96.
b. Što će biti konačan korak u spašavanju pravednih? Hebrejima 9:28; 1. Korinćanima 15:51–54.
„Iako su oni možda deformirani i nagrđeni bolešću u ovom prolaznom životu, oni će u svom uskrslom proslavljenom tijelu ipak savršeno zadržati svoju identičnost i mi ćemo u svjetlosti koja će blistati s Isusovog lica prepoznati crte lica svojih milih i dragih.“—The Spirit of Prophecy, sv. 3, str. 219.
„Živi pravednici bit će \'\'odjednom, u trenu oka\" preobraženi. Na Božji glas oni su proslavljeni. Sad postaju besmrtni i zajedno s uskrslim svetima uznose se u zrak, ususret svome Gospodu.“—Velika borba, str. 645.
c. Kad će rat konačno završiti? 2. Timoteju 4:7, 8.
„Najbliže prijestolju [Kristovom, u Novom Jeruzalemu] nalaze se oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, pošli za svojim Spasiteljem u dubokoj i iskrenoj odanosti. Kraj njih su oni koji su usavršili kršćanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su štovali Božji Zakon kad ga je kršćanski svijet proglasio ukinutim i nevažećim, te milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt. A iza njih je \'\'veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika... pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama.\'\' (Otkrivenje 7:9). Njihova je borba završena, a pobjeda izvojevana. Završili su utrku i primili nagradu. Palmina grana u njihovim rukama simbol je njihove pobjede, a bijela haljina znak je savršene Kristove pravednosti koja im sad pripada.“ —Velika borba, str. 665.
Četvrtak 1. listopada
5. ruka koja kuca
a. Koji poziv danas Isus upućuje svakoj duši? Ivan 7:37, 38; Otkrivenje 22:17.
\"Božanska sila koja djeluje u prirodi utječe i na srca ljudi, budeći u njima neizrecivu čežnju za nečim što još nemaju. Tu čežnju ne mogu zadovoljiti stvari ovoga svijeta. Duh Božji potiče ih da teže za onim što im jedino može osigurati mir i spokoj, a to je Kristova milost i radost koja proizlazi iz svetosti. Vidljivim i nevidljivim utjecajima, naš Spasitelj stalno djeluje na ljude kako bi ih odvratio od prolazne radosti grijeha i privukao neizmjernom blaženstvu koje se nalazi samo u Njemu. Svi koji se uzalud pokušavaju napiti na uništenim izvorima ovog svijeta trebaju još danas čuti božanski poziv: \'\'Dođite i tko je žedan neka dođe i tko hoće neka uzme vodu života zabadava.\'\' (Otkr. 22,17). Vi koji u svom srcu čeznete za nečim boljim nego što može pružiti ovaj svijet, prepoznajte u toj želji Božji glas koji govori vašoj duši.“—Put Kristu, str. 28.
b. Što trebamo imati na umu o ruci koja kuca na vrata našeg srca? Otkrivenje 3:20; Zaharija 13:6.
„Sjedinimo se okupljeni oko Kristovog križa. Krist, raspet na križu Golgote, treba biti središnja tema naših razmišljanja, razgovora i naših najsvetijih osjećaja. Imajmo uvijek na umu svaki blagoslov koji smo primili od Boga i kad shvatimo Njegovu neizmjernu ljubav, poželjet ćemo povjeriti sve toj ruci koja je zbog nas bila prikovana na križ.“—Put Kristu, str. 103, 104.
Petak 2. listopada
Pitanja za razmišljanje
1. Kako nam Bog pokazuje svoju ljubav?
2. Koja je važnost Kristove smrti za svako ljudsko biće?
3. Kako spasenje nadilazi samo oproštenje prošlih grijeha?
4. Što će biti konačan korak u djelu spasenja?
5. Zašto je danas najbolji dan za odgovor na Isusovu ruku koja kuca na vratima našeg srca?]

2.Božje kraljevstvo dovedeno u pitanje


2. lekcija Subota, 10. listopada 2015.

Božje kraljevstvo dovedeno u pitanje


„​I neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, i između tvojega sjemena i njezina sjemena: on će ti potirati glavu, a ti ćeš mu potirati petu.“ (Postanak (1. Mojs.) 3:15).

„U daljem razvoju velike borbe Bog će nepobitnim činjenicama objasniti načela svoje vladavine i pokazati kako su ih Sotona i oni koje je on zaveo krivo prikazivali.“—Patrijarsi i proroci, str. 79.
Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 33-43.
Nedjelja 4. listopada
1. vječno prijestolje
a. Iz opisa o položaju i autoritetu Božjeg Sina, što možemo naučiti o Božjoj vlasti? Psalam 45:6; Hebrejima 1:1–3.
„Zemlja ne daje svoja dobra niti se iz godine u godinu nastavlja okretati oko Sunca zahvaljujući svojoj vlastitoj energiji. Jedna nevidljiva ruka vodi planete u njihovom kruženju nebom.“—Odgoj, str. 99.
b. Što znamo o zakonu koji čini osnovu ovog kraljevstva? Psalam 19:7; Matej 22:37–40.
„Božji zakon je izraz Njegove prave prirode. On je utjelovljenje velikog načela ljubavi i stoga temelj Božje vladavine na nebu i na zemlji.“—Put Kristu, str. 60.
„Budući da je zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih stvorenih bića ovisila je o njihovoj potpunoj suglasnosti s Njegovim velikim načelima pravde. Od svih svojih stvorenja Bog očekuje službu ljubavi - poštovanje koje proizlazi iz pravilnog shvaćanja Njegovog karaktera.“—Velika borba, str. 493.
Ponedjeljak 5. listopada
2. suparničko kraljevstvo
a. Kako Biblija, koristeći lik tirskog kralja, opisuje Luciferov pad? Ezekiel 28:11–15.
„Grijeh se začeo u onome kojemu je Bog, uz Krista, dao najveću čast i koji je među nebeskim stanovnicima bio najviši u sili i slavi. Prije svoga pada, Lucifer je bio prvi kerubin zaklanjač, svet i neokaljan.“—Velika borba, str. 493, 494.
b. Kako je Lucifer, sad nazvan Sotona, osporavao Božju vladavinu? Izaija 14:12–14.
„Napuštajući svoje mjesto u neposrednoj blizini Oca, Lucifer je otišao širiti duh nezadovoljstva među anđelima. On je djelovao u tajnosti, i za neko vrijeme skrivao svoju stvarnu namjeru obavijenu poštovanjem prema Bogu. Počeo je unositi sumnju u pogledu na Zakon kojim se upravljalo nebeskim anđelima, govoreći da premda su zakoni nužni za stanovnike svjetova, anđeli, budući da su uzvišeniji, ne trebaju takva ograničenja jer je njihova vlastita mudrost dovoljna kao vodič. Oni nisu bića koja su mogla obeščastiti Boga, sve su njihove misli bile svete.“—Patrijarsi i proroci, str. 37.
c. Što je bila posljedica ovakvog djelovanja? Otkrivenje 12:7–9; Luka 10:18.
d. Budući da je zbačen na zemlju, koji je položaj Sotona prisvojio? Job 1:7; Ivan 14:30.
„Sotona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio Stvoriteljev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Božja i On je sve predao svome Sinu. Adam je trebao vladati podčinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je još ostao zakoniti Kralj. (…) Sotona može provoditi svoju preotetu vlast samo koliko Bog dopusti.“—Želja vjekova, str. 129, 130.
Utorak 6. listopada
3. Sukob na zemlji
a. Koji je položaj prvobitno bio namijenjen ljudskim bićima? Psalam 8:4–6.
b. Kako je Sotona, posredstvom zmije, pokušavao uvući Adama i Evu u ovaj sukob? Postanak (1. Mojs.) 3:1, 4, 5.
„Uzimanjem plodova s ovog drveta, objasnila je zmija, oni će dosegnuti višu razinu postojanja i primiti uvid u šire područje znanja. Ona je sama okusila sa zabranjenog drveta, i kao rezultat, stekla mogućnost govora. I tako je indirektno rekla da im je Bog ljubomorno to zabranio, da se ne bi oni uzdigli i postali jednaki s Njim. Zbog ovih prekrasnih svojstava, mudrosti i sile, On im je zabranio da ga kušaju i čak dodirnu. Kušač je dao znati da se božansko upozorenje zapravo neće ispuniti, jer je njegova svrha samo zastrašivanje. Kako je moguće da oni umru? Zar nisu okusili s drveta života? Bog ih je pokušao spriječiti da dostignu plemenitiji stupanj razvitka i nađu veću sreću.“—Patrijarsi i proroci, str. 54.
c. Što se dogodilo s ljudskom rasom uslijed Sotoninih iskušenja? Rimljanima 6:16; 5:12.
d. Kako je čovjek izgubio vlast nad zemljom? Postanak (1. Mojs.) 3:24; 9:2.
„Pod prokletstvom grijeha cijela priroda je čovjeku trebala biti svjedok naravi i posljedica pobune protiv Boga. Kad je Bog načinio čovjeka, On ga je postavio vladarom nad Zemljom i svim živim stvorenjima. Sve dok je Adam bio odan Nebu, cijela mu je priroda bila podložna. Ali kad se pobunio protiv božanskog Zakona, niža su se stvorenja pobunila protiv njegove vladavine. Tako je Gospod, u velikoj milosti, pokazao čovjeku svetost svojih zakona i naveo ga da, kroz njegovo vlastito iskustvo, uvidi opasnost napuštanja Zakona, čak i u najmanjoj sitnici.“— Patrijarsi i proroci, str. 59, 60.
Srijeda 7. listopada
4. nada u dolazak najavljenog kralja
a. Opišite obećanje koje je uključeno u prokletstvo izrečeno nad zmijom. Postanak (1. Mojs.) 3:15.
„Ova presuda, izrečena u prisutnosti naših prvih roditelja, za njih je bila i obećanje. Premda je najavila rat između čovjeka i Sotone, u njoj je najavljeno da će moć velikog neprijatelja naposljetku biti slomljena. Adam i Eva su stajali kao zločinci pred pravednim Sucem očekujući presudu koju su zaslužili prijestupom, ali prije no što im je priopćeno o životu naporna truda i jada koji je trebao postati njihov dio, ili o zapovijesti o povratku u prah, oni su slušali riječi koje nisu mogle, a da im ne pruže nadu. Premda će morati patiti zbog sile svog moćnog neprijatelja, oni mogu s nadom očekivati konačnu pobjedu.—Patrijarsi i proroci, str. 65, 66.
b. Kako se ovo obećanje trebalo ostvariti? Ivan 12:31, 32; 1. Timoteju 3:16.
„Plan za naše spasenje nije bila naknadna misao, plan načinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje ‘po objavi Tajne sakrivene od vječnosti’. (Rimljanima 16:25) On je objava načela koja su od vječnosti bila temelj Božjeg prijestolja. Od samog početka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bog nije uzročnik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo postojanje osiguravajući sredstvo kojim će se suprotstaviti ovoj strašnoj mogućnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svojega jedinorođenog Sina ‘da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni’.“—Želja vjekova, str. 22.
c. Kojim su kraljevskim jezikom proroci opisali način Mesijinog dolaska? Postanak (1. Mojs.) 49:10; Izaija 9:6, 7.
„Ova nada u izbavljenje dolaskom Božjega Sina kao Spasitelja i Kralja, nikad nije nestala iz ljudskoga srca. Od samog početka bilo je nekih čija je vjera sezala iza sjena sadašnjosti prema budućoj stvarnosti.“—Proroci i kraljevi, str. 682.
Četvrtak 8. listopada
5. nastanak dviju grupa
a. Uspoređujući sljedeće stihove, opišite dvije grupe ljudi koje su se razvile unutar ljudske rase. Rimljanima 8:14; 1. Ivanova 3:1; Rimljanima 1:21, 22; Efežanima 2:1–3.
„Vjerni su obožavali Boga i prije, ali kako su se ljudi množili, razlika između ovih dviju grupa je postajala sve izrazitija. Jedni su otvoreno izražavali svoju odanost Bogu, dok su drugi pokazivali prezir i neposlušnost.“— Patrijarsi i proroci, str. 80.
b. Kako iskustvo Kaina i Abela prikazuje stanje čovječanstva? Hebrejima 11:4; 1. Ivanova 3:12.
„Kain i Abel su predstavljali dvije grupe koje će postojati na svijetu sve do kraja vremena. Jedna se grupa koristi propisanom žrtvom za grijeh, a druga se osmjelila osloniti na vlastite zasluge, njihova je žrtva bez vrijednosti božanskog posredovanja, te stoga ne može čovjeka dovesti u sklad s Bogom. Naš prijestup može biti oprošten samo Isusovim zaslugama. (…). Nema drugog načina kojim se mogu osloboditi sužanjstva grijeha.“— Patrijarsi i proroci, str. 72, 73.
c. Koji se izbor danas nudi svakom Adamovom djetetu? Rimljanima 6:16.
Petak 9. listopada
Pitanja za razmišljanje
1. Kako znamo da Božji zakon postoji još od vječnosti?
2. Kako je Lucifer izazvao sami temelj Božje vladavine?
3. Kako je čovječanstvo i danas obmanjeno zmijinim lažima?
4. Koja je nada nadahnjivala vjernike u stara vremena?
5. Odredite moderne primjere Kaina i Abela.

3.Nasljednici kraljevstva


3. lekcija Subota, 17. listopada 2015.

Nasljednici kraljevstva

„Čujte, braćo moja ljubljena! Ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogataši u vjeri i baštinici kraljevstva što ga obeća onima koji ga ljube?“ (Jakov 2:5).

„Svi koji su Kristovi, ‘sjeme su Abrahamovo i po obećanju nasljednici’ (Galatians :3,Galatians :29) ‘za nasljedstvo nepropadljivo, koje neće istrunuti ni uvenuti’ (1. Petrova 1,4), a to je zemlja oslobođena kletve grijeha.“—Patrijarsi i proroci, str. 170.
Pročitati: Proroci i kraljevi, str. 681–702.
Nedjelja 11. listopada
1. radosno iščekivanje
a. Kako možemo sažeti poruku evanđelja? Rimljanima 1:16, 17.
b. Tko ga mora čuti i koji izbor moraju učiniti? Matej 24:14; Marko 16:15, 16.
„Kad članovi Božje zajednice, ispunjavajući evanđeoski nalog, budu izvršavali dužnost koja im je namijenjena, tamo gdje je potrebno, u svojoj zemlji ili u inozemstvu, cijeli svijet će ubrzo biti opomenut i Gospod Isus će ponovno doći sa silom i slavom velikom.”—Djela apostola, str. 111.
c. Kojoj je grupi ljudi spasenje dostupno? Djela 10:34, 35; Rimljanima 8:14; Efežanima 3:6.
„Blagoslovi spasenja pripadaju svakoj duši. Ništa drugo, osim vlastitog izbora, ne može spriječiti čovjeka da postane sudionikom u Kristovim obećanjima preko evanđelja.“—Želja vjekova, str. 403.
Ponedjeljak 12. listopada
2. božja obećanja njegovom narodu u drevna vremena
a. Koja su obećanja dana Abrahamu i njegovim potomcima? Postanak (1. Mojs.) 12:1–3; 13:14–17.
„Preko hebrejskog naroda Bog je namjeravao izliti svoje bogate blagoslove na sve narode. Preko Izraela se trebao pripraviti put za širenje Njegova svjetla cijelom svijetu. (…) Da bi ostvario ovu svoju namjeru, Bog je pozvao Abrahama da ostavi svoj idolopoklonički rod i da se nastani u kanaanskoj zemlji.“—Kristove priče, str. 286.
b. Zašto je Bog čekao nekoliko generacija nakon Abrahama prije nego li im je dao kanaansku zemlju u posjed? Postanak (1. Mojs.) 15:13–16.
„Narodi svijeta, slijedeći svoje pokvarene običaje, izgubili su znanje o Bogu. Ipak, Bog ih u svojoj milosti nije izbrisao s lica Zemlje. On im je namjeravao pružiti priliku da se upoznaju s Njim preko Njegove crkve.“— Kristove priče str. 286.
„Premda su Amorejci bili idolopoklonici koji su svojim bezbožnim životom zaslužili opravdanu kaznu, Bog ih je štedio četiri stotine godina da bi im pružio nepogrešive dokaze da je On jedini istiniti Bog, Tvorac neba i zemlje. Oni su znali za sva njegova čuda za izraelskog izlaska iz Egipta. Dobili su dovoljno dokaza, mogli su saznati istinu, da su bili voljni ostaviti svoje idolopoklonstvo i razvrat. Međutim, oni su odbacili vidjelo i držali se svojih kipova.“—Patrijarsi i proroci, str. 434.
c. Što se na kraju dogodilo s Amorejcima? Suci 11:21–24.
„Pri dolasku na amorejske granice Izrael je zatražio dopuštenje samo da proputuje direktno kroz zemlju, dajući obećanje da će poštovati ista pravila kojih se pridržavao u odnosu s drugim narodima. Kad je amorejski kralj odbio ovu ljubaznu molbu i prkosno okupio svoju vojsku za bitku, čaša se njihova bezakonja napunila i Bog je tada odlučio upotrijebiti svoju silu da ih uništi.“—Patrijarsi i proroci, str. 435.
Utorak 13. listopada
3. raskinut savez
a. Kako su Izraelci propustili ostvariti Božju svrhu koju im je namijenio kad ih je postavio u obećanu zemlju? Suci 2:10–13.
„Sve dok naraštaj koji je od Jošue primio uredbe nije izumro idolopoklonstvo je malo napredovalo, ali roditelji su pripremili put za otpad svoje djece. Zanemarivanje Gospodnjih ograničenja od strane onih koji su zauzeli Kanaan posijalo je sjeme zla koje je nastavilo donositi gorke plodove u budućim naraštajima. Jednostavne navike su Izraelcima osigurale fizičko zdravlje, ali druženje s neznabošcima dovelo je do popuštanja apetitu i strastima koje su postupno umanjile njihove fizičke snage i oslabile mentalne i moralne sile. Izraelce je njihov grijeh odvojio od Boga, oduzeta im je Njegova sila i oni više nisu mogli pobjeđivati svoje neprijatelje. Tako su ih pokorili upravo oni narodi koje su oni s Bogom mogli pokoriti.“—Patrijarsi i proroci, str. 544, 545.
b. Što se dogodilo kao posljedica utjecaja prvog kralja sjevernog dijela podijeljenog kraljevstva?1. Kraljevima 14:15, 16.
„Da je Izrael poslušao proročke poruke, ne bi morao proći poniženje koje ga je snašlo. Samo zato što su uporno odbacivali Božji Zakon, Bog je bio prinuđen dopustiti da budu odvedeni u izgnanstvo. (…)
U sva vremena prijestupi Božjeg zakona imali su iste posljedice. U Noine dane, kad su bila prekršena sva pravila pravednosti i kad je bezakonje postalo tako duboko i tako rasprostranjeno da ga Bog više nije mogao trpjeti, izdan je nalog: ‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje.’ U Abrahamovo doba stanovnici Sodome otvoreno su prezirali Boga i Njegov Zakon i došlo je do iste pokvarenosti, iste bezbožnosti, iste neograničene predanosti zlu kao i u pretpotopno doba. Stanovnici Sodome prekoračili su granice božanskog strpljenja, i protiv njih se razgorio oganj Božje osvete.
Vrijeme koje je prethodilo izgnanstvu izraelskih deset plemena bilo je vrijeme slične neposlušnosti i slične pokvarenosti. Božjem Zakonu je odricana svaka vrijednost, i to je otvorilo brane bezakonju u Izraelu.“—Proroci i kraljevi, str. 297.
Srijeda 14. listopada
4. kralj iz plemena jude
a. Koliko se dugo Judino pleme moglo pozivati na kraljevske privilegije? Postanak (1. Mojs.) 49:10; Ezekiel 21:25–27.
„Lav, kralj prašume, prikladan je simbol ovog plemena iz kojeg je došao David, a Davidov sin je \'onaj kome pripada\', istinski \'lav plemena Judina\', kome će se sve sile naposljetku pokloniti i svi narodi iskazati poštovanje.“—Patrijarsi i proroci, str. 236.
b. Tko je bio “Shiloh” (“Onaj kojemu pripada”) i kad je On došao? Zaharija 9:9; Matej 21:1–9.
„Prolazilo je stoljeće za stoljećem i konačno su utihnuli glasovi proroka. Ruka tlačitelja teško je pritiskala Izrael. Budući da su se udaljili od Boga, vjera Hebreja je postajala sve slabija i nada im je skoro prestala obasjavati budućnost. Mnogi više nisu razumijevali riječi proroka pa su oni, čija je vjera morala ostati jaka, bili spremni uzviknuti: ‘Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!\' (Ezekiel 12:22) Ali u nebeskom savjetu sat Kristova dolaska već je bio određen.“—Proroci i kraljevi, str. 700.
„Bilo je malo onih koji su razumjeli prirodu Kristovog poslanja, ali je zato mnoštvo očekivalo moćnog kneza koji će uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i koji će doći kao osloboditelj narodima.“—Želja vjekova, str. 34.
c. Kakva je priroda Njegovog kraljevstva? Ivan 18:36, 37. Što će se dogoditi kad kraljevstvo bude u potpunosti objavljeno? Matej 24:14.
„Onaj koji je bio naš primjer držao se daleko od zemaljskih vlasti. Ne zato što je bio ravnodušan prema ljudskim nevoljama, nego zato što se lijek nije nalazio samo u ljudskim i vanjskim mjerama. Da bi bilo djelotvorno, liječenje mora obuhvatiti svakog pojedinca i mora obnoviti srce.
Kristovo kraljevstvo nije uspostavljeno odlukama sudova, savjeta, zakonodavnih skupština ni pokroviteljstvom velikih ljudi ovoga svijeta, već usađivanjem Kristove prirode u ljudsku djelovanjem Svetoga Duha.“— Želja vjekova, str. 509.
Četvrtak 15. listopada
5. opustošeni dom
a. Što je Krist izjavio kad Ga je odbacio Njegov vlastiti narod? Matej 23:37, 38. Kad je opustošenje bilo potpuno (doslovno i u duhovnom smislu)? Matej 24:1, 2.
„Dosad je Isus Hram nazivao domom svoga Oca, ali sad kad Božji Sin izađe izvan tih zidova, Božja će se slava zauvijek povući iz Hrama sazidanog Njemu u slavu. Odsad hramski obredi neće imati nikakvog značenja, a njegove će službe postati uzaludne.“—Želja vjekova, str. 620.
„Vidio je Jeruzalem opkoljen vojskom, opsjednute stanovnike kako umiru od gladi. (…)Vidio je da će tvrdokornost koju su očitovali odbacivanjem Njegova spasenja navesti Hebreje da odbiju pokornost osvajačkoj vojsci. (…)
Vidio je jadne stanovnike kako trpe na napravama za mučenje i razapete na križu, divne palače razorene, Hram u ruševinama, od čijih masivnih zidina nije ostao ni kamen na kamenu, a grad preoran kao polje.“— Želja vjekova, str. 577.
b. Što su, odbacivanjem Krista, židovski vođe sami navukli na sebe? Matej 27:24, 25. Koga su izabrali za svog vladara i što je taj vladar na kraju učinio? Ivan 19:14, 15; Luka 21:20, 24.
Petak 16. listopada
Pitanja za razmišljanje
1. Objasnite koja je bila Božja namjera dok je odgađao osvajanje Kanaana.
2. Što Božji narod danas može naučiti iz neuspjeha Izraelaca da pokore zemlju?
3. Zašto se kraljevstvo koje je Isus propovijedao razlikuje od onog što je Njegov narod očekivao?
4. Kako danas službe u Božjem domu gube svoje značenje?
5. Kako mogu učiniti više da bih evanđelje dijelio s potrebitima?

4.Ispunjena obećanja


4. lekcija Subota, 24. listopada 2015.

Ispunjena obećanja

“ A ako djeca, onda i baštinici — baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako doista s njim trpimo, da se s njim i proslavimo.“ (Rimljanima 8:17).

„Bog je uvijek imao svoje prave predstavnike koji su Njegove interese smatrali svojima. Ti Božji svjedoci ubrajaju se u duhovni Izrael, i na njima će se ispuniti sva zavjetna obećanja koja je Gospodin dao svome nekadašnjem narodu.“—Proroci i kraljevi, str. 714.
Pročitati: Proroci i kraljevi, str. 703–721.
Nedjelja 18. listopada
1. jednaka prilika
a. Što Bog očekuje, umjesto davanja bezuvjetnih obećanja? Jeremija 18:7–10.
„Jedina prava sigurnost nalazi se u potpunoj poslušnosti Božjoj riječi. Sva Njegova obećanja dana su pod uvjetom vjere i poslušnosti, a ako propustimo ispuniti Njegove zapovijesti, onemogućujemo ispunjenje svih onih obilnih blagoslova spomenutih u Svetim spisima.“—Patrijarsi i proroci, str. 621, 622.
b. Kakve osobine Bog traži u ljudima bez obzira na njihov status ili prednosti? Djela 10:34, 35.
„U Božjem kraljevstvu položaj se ne zadobiva naklonošću. On se ne zaslužuje niti prima proizvoljnim davanjem. On je rezultat vrijednosti karaktera. Kruna i prijestolje dokaz su da je ispunjen uvjet, pobjeda nad samim sobom kroz Gospoda našega Isusa Krista.“— Želja vjekova, str. 549.
Ponedjeljak 19. listopada
2. istinski izrael
a. Što je obećano u pogledu budućnosti Izraela? Jeremija 33:16; Rimljanima 11:25–27.
„Bog je u svojoj milosti i dobroti toliko sveobuhvatan da je u stanju promijeniti srca i Hebreja i neznabožaca te da svakome tko uzvjeruje u Krista pruži blagoslove obećane Izraelu.“—Djela apostola, str. 379.
b. Koji je jedini put ka spasenju, bio netko Židov ili neznabožac po rođenju? Djela 4:10–12.
„Neki tvrde da čovječanstvu ne treba otkupljenje, već razvitak, da se može oplemeniti, uzdići i obnoviti. (…) Kainova povijest pokazuje kakve će to rezultate donijeti. Ona pokazuje što će čovjek postati bez Krista. Čovječanstvo nema snage da se samo obnovi. Ono ne napreduje, već nazaduje prema onom što je sotonsko. Krist je naša jedina nada.“—Patrijarsi i proroci, str. 73.
c. Što karakterizira istinski Izrael? Rimljanima 2:28, 29. U svjetlosti spomenutoga, na koga se odnose obećanja? Rimljanima 9:6–8.
„Farizeji su tvrdili da su Abrahamova djeca, hvaleći se posjedovanjem božanskih proročanstava. No, ipak ih ove prednosti nisu sačuvale od sebičnosti, zlobe, želje za dobitkom i najnižeg licemjerstva. Smatrali su sebe najpobožnijima na svijetu, ali njihova takozvana pravovjernost navela ih je da razapnu Gospoda slave.
Još uvijek postoji ista opasnost. Mnogi primaju zdravo za gotovo da su kršćani, jednostavno zato što su prihvatili neka osnovna teologijska načela. Međutim, oni nisu unijeli istinu u svakodnevni život. Oni nisu povjerovali u nju i nisu ju zavoljeli, pa stoga nisu primili silu i milost koja dolazi od posvećenja istinom. Ljudi mogu tvrditi da vjeruju u istinu, ali ako ih to ne čini iskrenima, ljubaznima, strpljivima, trpeljivima, umnima, onda je to prokletstvo za one koji je posjeduju, a preko njihovog utjecaja to je prokletstvo i za svijet.“—Želja vjekova, str. 309, 310.
Utorak 20. listopada
3. abrahamovo sjeme
a. Koje je obećanje dano Abrahamu vezano uz njegov odnos prema ostatku svijeta? Postanak (1. Mojs.) 22:18.
„Abrahamu je bila ukazana velika čast, da bude otac naroda koji su stoljećima bili čuvari i povjerenici Božje istine za svijet, naroda kroz koji će dolaskom obećanog Mesije svi narodi na Zemlji biti blagoslovljeni.“—Patrijarsi i proroci, str. 140, 141.
b. Što u danom obećanju označava pojam \'sjeme\'? Galaćanima 3:16. Što je potrebno da bismo primili ove blagoslove? Stihovi 8, 9.
„Biblija jasno uči da će se obećanje dano Abrahamu ispuniti u Kristu. Svi oni koji su Kristovi jesu \'Abrahamovo potomstvo, nasljednici po obećanju\', nasljednici \'neprolaznog, neokaljanog, neuvelog nasljeđa\' – zemlje oslobođene od prokletstva grijeha. (Galatians 3:29; 1. Pt. 1:4).“— Patrijarsi i proroci, str. 170.
c. Proučite razgovor zapisan u Ivanu 8:31–45, te opišite kakav je karakter potreban da bi se sudjelovalo u duhovnom odnosu koji se tu spominje.
„Farizeji su tvrdili da su Abrahamova djeca, a Isus im je rekao da takvu tvrdnju mogu dokazati samo ako čine Abrahamova djela. Prava Abrahamova djeca živjet će kao što je on živio, životom poslušnosti Bogu. Ona ne bi pokušavala ubiti Onoga koji je govorio istinu poslanu od Boga. U kovanju zavjere protiv Krista rabini nisu činili Abrahamova djela. Bilo je bezvrijedno to što su bili samo tjelesno Abrahamovi potomci. Bez duhovne veze s njim, koja bi se otkrila u posredovanju istog duha i vršenju istih djela, oni nisu bili njegova djeca.“—Želja vjekova, str. 466, 467.
Srijeda 21. listopada
4. nasljeđivanje zemlje
a. Na koji su način sami patrijarsi bili uključeni u obećanje o nasljeđivanju zemlje? Izlazak (2. Mojs.) 6:8. Što se mora dogoditi da bi se ovo obećanje ispunilo? Luka 20:34–38.
„Nasljedstvo koju je Bog obećao svom narodu ne pripada ovom svijetu. Abraham nije imao zemlje, \'ni jednu stopu zemlje’. (Dj. 7:5) On je bio bogat zemaljskim dobrima, i on ih je koristio na slavu Bogu i dobro svojih bližnjih, ali on ovaj svijet nije smatrao svojim domom. Gospod ga je pozvao da ostavi svoje idolopokloničke zemljake, s obećanjem o Kanaanu kao vječnom nasljedstvu, a ipak ni on ni njegov sin ili unuci nisu ga primili. Kad je Abraham želio imati grob za svoje mrtvace, on ga je morao kupiti od Kanaanaca. Njegova jedina imovina u obećanoj zemlji bila je ta kamena spilja Makpela.
Međutim, Božja riječ nije iznevjerila, niti se ona konačno ispunila kad je hebrejski narod osvojio Kanaan. \'A obećanja su dana Abrahamu i njegovu Potomku.\' (Galatians 3:6) Sam je Abraham trebao sudjelovati u ovom nasljeđu. Možda se činilo da Božje ispunjenje kasni \'jer je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina\' (2. Pt. 3:8), da je ono odloženo, ali u određeno vrijeme \'stiže polako... jer doista će doći i neće zakasniti\' (Habakkuk 2:3). Dar Abrahamu i njegovom potomstvu nije samo obuhvaćao Kanaansku zemlju, već cijelu Zemlju.“—Patrijarsi i proroci, str. 169, 170.
b. Što pokazuje da su patrijarsi to razumjeli? Hebrejima 11:13–16.
c. Koga se smatra istinskim Abrahamovim potomcima, a time i nasljednicima obećanja? Galaćanima 3:27–29; Matej 8:11, 12.
„Krist nije priznavao da samo porijeklo ljudima daje neke vrline. On je naučavao da duhovna povezanost zamjenjuje i potiskuje svaku prirodnu vezu. (…) Samo oni koji su se u duhovnom smislu pokazali srodni s Abrahamom, pokoravajući se Božjem glasu kao što je to on sam činio, mogu se smatrati njegovim pravim potomcima.“—Kristove priče, str. 268.
Četvrtak 22. listopada
5. slavno nasljedstvo
a. U kakvom će stanju biti Zemlja kad se obećanje ispuni? Izaija 65:17–19.
„U Bibliji se baština spašenih naziva domovinom. (Hebrejima 11:14-16) Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Stablo života daje plod svakog mjeseca, a lišće mu služi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveće baca svoje sjene na putove koje je Gospod pripravio za otkupljene. Tamo se prostrane ravnice protežu u prekrasne brežuljke, a Božje gore uzdižu svoje uzvišene vrhove. Na tim tihim proplancima, pokraj tih živih potoka, Božji će narod, koji je tako dugo bio putnik i hodočasnik, naći svoju domovinu.“—Velika borba, str. 675.
b. Kako Pismo opisuje duhovno jedinstvo u naslijeđenom kraljevstvu? Jeremija 23:3–6; Ezekiel 37:24–27.
„Sve što je Bog stvorio u beskrajnom svemiru ponovno kuca jedinstvenim pulsom harmonije i radosti... Od najsitnijeg atoma do najvećeg svijeta u prostranstvima svemira, sve što živi i što postoji, živa i neživa priroda – sve u svojoj nepomućenoj ljepoti i radosti govori da je Bog ljubav.“—Velika borba, str. 678.
c. Kada se zemlja obnovi, što će Bog učiniti sa svojim prebivalištem? Otkrivenje 21:1–3.
Petak 23. listopada
Pitanja za razmišljanje
1. Kad Bog daje obećanje, u kojem je smislu njegovo ispunjenje uvjetovano?
2. Što je još potrebno osim ispovijedanja vjere u Krista?
3. Što pojedinca čini pravim sinom Abrahamovim?
4. Kad će se ispuniti obećanje o nasljeđivanju zemlje?
5. Kakav će biti stav spašenih na Novoj zemlji?

5.Tajna bezakonja


5. lekcija Subota, 31. listopada 2015.

Tajna bezakonja

„Jer tajna bezakonja već je na djelu, samo ima tko ga sada zadržava dok ne bude uklonjen.“ (2. Solunjanima 2:7).

„Apostol Pavle je u svojoj drugoj poslanici Solunjanima, prorekao veliko otpadništvo koje će dovesti do uspostavljanja papske vlasti (…) Već u samom početku on je zapazio kako se u crkvu uvlače zablude koje će pripremiti put za razvoj papstva.“—Velika borba, str. 49.
Pročitati: Velika borba, str. 49–60.
Nedjelja 25. listopada
1. opasnost za stado
a. Na koju je opasnost s kojom će se crkva suočiti Isus upozorio? Matej 24:4, 5, 11. Što će se na kraju razviti? Djela 20:28–30; 2. Solunjanima2:1–12.
„Tijekom nekoliko kratkih godina mnogi od onih koji su stajali kao učitelji i vođe crkve položili su svoj život za evanđelje. Ubrzo je trebalo doći vrijeme kad će se pojaviti strašni vukovi koji neće štedjeti stada. Ali ništa od svega toga nije obeshrabrilo one koji su svoju nadu polagali u Krista.“—Djela apostola, str. 528.
b. Što je crkva mogla učiniti vezano uz tu opasnost? 2. Timoteju 3:13–15; Rimljanima 16:17, 18.
„Pavao je strahovao za crkvu, jer je gledajući u budućnost, vidio napade koje će ona morati podnositi i od vanjskih i od unutrašnjih neprijatelja. S najdubljom usrdnošću pozvao je braću da budno čuvaju sveto povjerenje.“— Djela apostola, str. 395.
Ponedjeljak 26. listopada
2. PRIJETNJA PROGONSTVIMA
a. Što su nevjerni Židovi činili svojim kršćanskim sunarodnjacima? 1. Solunjanima 2:14–16; Djela 14:2. Što je bio rezultat progonstva? Djela 8:1, 4.
„Objavljivanje evanđeoske poruke među neznabošcima bilo je sad energično sprovođeno, a Zajednica je bila ojačana sakupljanjem mnogobrojnih duša. Apostoli određeni da predvode u tom djelu nailazit će na prezir, predrasude i pakost. Njihovo učenje o razvaljivanju \'pregrade razdvojnice\' (Ef. 2:14) koja je tako dugo razdvajala hebrejski svijet od neznabožačkog prouzrokovat će i da ih optuže za herezu.“—Djela apostola, str. 161.
„Kad bi oni koji poznaju istinu njena načela i praktično primjenjivali u svom životu, oni bi pronašli metode da ljudima priđu tamo gdje se oni nalaze. U početku kršćanske crkve, Bog je u svojoj providnosti dozvolio da se sveti rašire na sve strane, poslavši ih na taj način iz Jeruzalema u mnoge krajeve svijeta. Tako Kristovi učenici nisu ostali u Jeruzalemu ni u obližnjim gradovima, nego su prešli granice svoje zemlje i krenuli velikim međunarodnim putevima, i kopnom i morem, tražeći izgubljene da bi ih priveli Bogu. I danas Gospod želi vidjeti napredak Njegovog djela u mnogim krajevima. Ne smijemo se u svojim naporima ograničiti na samo nekoliko mjesta.“—Svjedočanstva, sv. 6, str. 330.
b. Jesu li trebali očekivati ova progonstva? Ivan 15:20; 2. Timoteju 3:12. Što uzrokuje gubitak vjere pojedinca kad se suoči s progonstvom? Marko 4:16, 17.
c. Kako mi trebamo odgovoriti na progonstvo? Matej 5:10–12; Rimljanima 8:37–39.
„Isus ovdje pokazuje [Svojim učenicima] da točno u vrijeme kad budu prolazili kroz veliku patnju zbog Njegovog djela, imat će razloga radovati se i prepoznati da njihove boli donose ploda, stvarajući utjecaj koji će oslabiti njihovu ljubav prema svijetu i usredotočiti ih na Nebo.”—The Spirit of Prophecy, sv. 2, str. 211, 212.

Utorak 27. listopada
3. UČITELJI KOJU NAMEĆU ŽIDOVSKE OBIČAJE
a. Kako je strah od progonstva i dalje utjecao na neke članove crkve? Djela 15:1, 2.
„Dok su apostoli zajedno s propovjednicima i običnim članovima u Antiohiji ulagali usrdne napore da što više duša privedu Kristu, u to vrijeme su neki vjernici hebrejskog porijekla, \'od farizejske hereze\', došavši iz Judeje, uspjeli ubaciti jedno pitanje koje je dovelo do vrlo rasprostranjene prepirke u crkvi i izazvali zaprepaštenje među vjernicima iz neznabožaca. Ovi učitelji, pobornici judaizma, tvrdili su s velikim samopouzdanjem i sigurnošću da čovjek, da bi se mogao spasiti, mora biti obrezan i ispunjavati sve propise ceremonijalnog zakona.
Obraćeni Hebreji, općenito govoreći, nisu bili skloni napredovati onako brzo kako im je put otvaralo Božje proviđenje. Rezultat apostolskog rada među neznabošcima jasno je pokazao da će obraćeni iz tih naroda brojčano nadmašiti obraćenike hebrejskog porijekla. Židovi su strahovali da će, ako se ograničenja i obredi njihovih zakona ne postave kao obvezan uvjet za prijem neznabožaca u članstvo Zajednice, nacionalna hebrejska osobitost kojom su se dotada izdvajali i razlikovali od svih naroda, konačno sasvim iščeznuti među onima koji su prihvatili poruku evanđelja.“—Djela apostola, str. 140, 141.
b. Koji je duh bio u pozadini ovih pokreta? Galaćanima 6:12–16. Koje će osobine istinski kršćanin pokazati u takvim situacijama? 2. Timoteju 1:7.
c. Kako se apostol Pavao u svojim poslanicama ophodio s herezom? Rimljanima 2:25–29; 1. Korinćanima 7:18, 19; Galaćanima 5:6.
„Pavao je posvetio sebe i sve svoje snage Božjoj službi. On je istine evanđelja primio neposredno s neba, i tijekom cijele svoje službe održao je živu vezu s nebom. Sam Bog ga je poučio da kršćane neznabožačkog podrijetla ne opterećuje nepotrebnim teretom. Kad su vjernici hebrejskog porijekla u antiohijskoj crkvi pokrenuli pitanje obrezanja, Pavao je znajući promisao Božjeg Duha u pogledu tog učenja zauzeo odlučan i nepokolebljiv stav, stav koji je kršćansku crkvu oslobodio uobičajenih hebrejskih obreda i ceremonija.“— Djela apostola, str. 149.
Srijeda 28. listopada
4. hrabrost i kompromis
a. Koji duh, poput apostola Pavla, trebamo imati? Galaćanima 6:14; Rimljanima 1:14–17.
b. Na koji je kompromis Pavao bio nagovoren od svoje braće i kako je to vodilo njegovom uhićenju? Djela 21:17–24; 26–30.
„Braća su se nadala da će Pavao, ako posluša njihov savjet, odlučno poreći lažne glasine koje su se širili o njemu. Oni su ga uvjeravali da je odluka ranijeg savjeta u vezi s obraćenicima neznabožačkog podrijetla i ceremonijalnog zakona još uvijek na snazi. Međutim, ovakav savjet nije bio u skladu sa spomenutom odlukom. Ova uputa bije bila pokrenuta od Božjeg Duha, već je bila plod kukavičluka. Vođe crkve u Jeruzalemu su znale da bi kršćani, ako se ne pridržavaju ceremonijalnog zakona, navukli na sebe mržnju Hebreja i izložili se opasnosti od progonstava. (...) Kad bi Sanhedrin one koji su vjerovali u Krista osudio kao prestupnike zakona, oni bi brzo i strogo bili kažnjeni kao otpadnici hebrejske vjere.
Mnogi se Židovi koji su prihvatili evanđelje još uvijek poštovali ceremonijalni zakon i bili su spremni na nerazumne ustupke u nadi da će na taj način zadobiti povjerenje svojih sunarodnjaka, otkloniti njihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Spasitelja svijeta. Pavao je shvatio da će vodeći ljudi u jeruzalemskoj crkvi, dokle god toliki od njih gaje predrasude protiv njega, nastavljati ometati njegov utjecaj. (...) Međutim, Bog ga nije ovlastio da pristane na sve što su oni u ovom slučaju tražili.
Kad imamo na umu Pavlovu najusrdniju želju da živi u slozi sa svojom braćom, njegovo suosjećanje prema slabima u vjeri, poštovanje prema apostolima koji su bili u osobnom dodiru s Kristom, te prema Jakovu, Gospodnjem bratu, njegov cilj je da svima bude sve, a da pritom ne žrtvuje načelo, onda nije toliko čudno što je bio prisiljen skrenuti s puta kojim je do tada tako odlučno i nepokolebljivo išao. Ali umjesto da postigne izmirenje kao željeni cilj, on je svojim naporima samo ubrzao krizu i prorečene patnje i bio odvojen od svoje braće, uslijed čega je crkva bila lišena jednog od svojih najjačih stupova, što je unijelo tugu i bol u srca kršćana u svim zemljama.“—Djela apostola, str. 301.
Četvrtak 29. listopada
5. RAZVIJENA TAJNA
a. Nakon pobune Židova protiv rimske vladavine i uništenja Jeruzalema 70. godine, kako su kršćani skloni kompromisu promijenili svoj fokus? Otkrivenje 2:2–4.
„Na početku povijesti crkve tajna bezakonja, koju je prorekao apostol Pavao, počela je svoje smrtonosno djelo. Kad su lažni učitelji, protiv kojih je Petar upozorio vjernike, počeli iznositi svoje zablude, mnogi su bili uhvaćeni u mrežu lažnog učenja.“—Djela apostola, str. 587.
„Što je bio početak ovako velikog otpadništva? Kako se to crkva u početku udaljila od jednostavnosti evanđelja? Svojim prilagođavanjem poganskim običajima, ona je htjela olakšati neznabošcima prihvaćanje kršćanstva.“—Velika borba, str. 384.
b. Objasnite kako je sveprisutan prijezir prema Židovima širom rimskog carstva doveo do slabljenja u svetkovanju subote.
„U prvim stoljećima svi su kršćani svetkovali pravu subotu. (…) Ali Sotona je, da bi postigao svoj cilj, vrlo domišljato i prepredeno radio preko svojih agenata. Da bi se pažnja naroda skrenula na nedjelju, ona je proglašena praznikom u čast Kristovog uskrsnuća. (…)
A sada, koristeći se lažnom svjetlošću u kojoj je subota nekad prikazivana, učinio je da se na nju gleda s prezirom kao na židovsku instituciju. Dok su kršćani uglavnom nastavili svetkovati nedjelju kao praznik radosti, on ih je naveo da od subote, u cilju iskazivanja mržnje prema svemu što je hebrejsko, naprave dan posta, tuge i žalosti.“—Velika borba, str. 47, 48.
Petak 30. listopada
Pitanja za razmišljanje
1. Kakav se duh nalazio u samom korijenu razvoja tajne bezakonja?
2. Kako će istinski obraćena osoba odgovoriti na prijetnje progonstvom?
3. Objasnite problematična pitanja koja su dovela do prve doktrinarnog spora u ranoj kršćanskoj crkvi.
4. Do čega je doveo savjet dan Pavlu kad je bio u Jeruzalemu? Zašto?
5. Kako se tajna bezakonja i danas uvlači u crkvu?

6.Subota u posljednjim danima


6. lekcija Subota, 7. studenog 2015.

Subota u posljednjim danima

„I posvetite moje subote, da one budu znak između mene i vas, kako biste znali da sam ja, Gospod, Bog vaš.“ (Ezekiel 20:20).

„Pri završetku povijesti svijeta obnovit će se sve božanske institucije. Popravit će se razvaline u zakonu koje je čovjek načinio prestupivši subotu.“—Proroci i kraljevi, str. 678.
Pročitati: Velika borba, str. 433–450.
Nedjelja 1. studenog
1. SJEĆAš LI SE?
a. Koji izraz u Izlasku (2. Mojs.) 20:8 pokazuje da se subota svetkovala i prije nego je Bog izgovorio i zapisao deset zapovijedi na Sinaju?
„Subota nije uvedena kao nešto novo, već kao dan od odmora koji je bio postavljen još prilikom stvaranja svijeta. Nje se treba sjećati i treba ju svetkovati kao uspomenu na Stvoriteljevo djelo stvaranja.“—Patrijarsi i proroci, str. 307.
b. Što je Gospod radio sedmog dan stvaranja? Postanak (1. Mojs.) 2:1, 2. Što je činilo ovaj dan posebnim? Postanak (1. Mojs.) 2:3.
„Tjedan je, kao i subota, nastao prilikom stvaranja, a biblijska ju je povijest čuvala i prenosila sve do naših dana. Sam je Bog izmjerio prvi tjedan kao uzorak svim tjednima sve do svršetka vremena. On se, poput ostalih, sastojao od sedam doslovnih dana. Stvaranje je trajalo šest dana, a sedmog se Bog odmarao, blagoslovio ovaj dan i odvojio ga kao dan za čovjekov odmor.“— Patrijarsi i proroci, str. 111.
„Zato što se odmarao u subotu, \'blagoslovi Bog sedmi dan i posveti’, izdvojio ga je za svetu svrhu. On ju je dao Adamu kao dan odmora. Bila je uspomena na djelo stvaranja, a time i znak Božje moći i Njegove ljubavi.“—Želja vjekova, str. 281.
Ponedjeljak 2. studenog
2. spomenik stvaranja
a. Na što nas subota podsjeća? Izlazak (2. Mojs.) 20:11; Psalam 111:4.
„Ukazujući na Boga kao Stvoritelja zemlje, subota ističe upravo ono po čemu se pravi Bog razlikuje od svih lažnih bogova. Svi koju svetkuju sedmi dan time ističu činjenicu da služe Bogu. Tako je subota znak ljudske vjernosti prema Bogu dok god na Zemlji bude bilo koga da Mu služi.“—Patrijarsi i proroci, str. 307.
„Božja je namjera da subota usmjeri čovjekove misli na promatranje Njegovih djela. Priroda govori njegovom razumu da postoji jedan živi Bog koji je stvorio sve i koji vlada svim što postoji. (…) Ljepota koja krasi zemlju znak je Božje ljubavi. Mi ju možemo zapaziti i promatrati u planinskim vrhovima koji stoje od početka, u ljupkom drveću koje se uzdiže k nebu, u jedrim pupoljcima i mirišljavom cvijeću. Sve nam govori o Bogu. Subota, koja bez prestanka upućuje čovjeka na Onoga koji je sve stvorio, nalaže mu da otvori veliku knjigu prirode i da u njoj prati tragove Stvoriteljeve mudrosti, moći i ljubavi.“—Patrijarsi i proroci, str. 48.
b. Ako je Bog sve stvorio, u kakav nas položaj to stavlja? Psalam 100:3; Efežanima 2:10.
c. Tko je Stvoritelj kojemu pripada subota? Ivan 1:3; Marko 2:27, 28.
„Zato što je subota načinjena za čovjeka, ona je Gospodnji dan. Ona pripada Kristu. Jer ‘sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo’. (Ivan 1:3) Budući je On sve stvorio, stvorio je i subotu. On ju je odvojio kao uspomenu na djelo stvaranja. Ona upućuje na Njega i kao Stvoritelja i kao na Onoga koji posvećuje. Ona oglašava da je On koji je stvorio sve na Nebu i na Zemlji, i koji sve održava, Glava Crkvi i da smo Njegovom silom pomireni s Bogom.“—Želja vjekova, str. 288.
„Četvrta zapovijed je jedina od svih deset u kojoj se spominje i ime i zvanje Zakonodavca. Ona je jedina koja kazuje čijim autoritetom je zakon dan. Prema tome, ona je pečat Božji kojim je zakon zapečaćen kao očevidnim znakom svoje autentičnosti i obaveznosti.“—Patrijarsi i proroci, str. 307.
Utorak 3. studenog
3. znak posvećenja
a. Koju je dodatnu svrhu subota imala nakon što je svijet pao u grijeh? Ezekiel 20:12.
„Subota je znak Kristove sile da nas učini svetima. Ona je dana svima onima koje Krist čini svetima. Kao znak Njegove sile koja posvećuje, subota je dana svima koji kroz Krista postaju dio Božjeg Izraela.“—Želja vjekova, str. 288.
b. Na što je subota posebno trebala podsjećati djecu Izraelovu? Ponovljeni zakon (5. Mojs.) 5:15.
c. Na koji se način teme kao što je „neprijateljstvo“ prema grijehu i oslobođenje od istog odražavaju u značenju subote? Postanak (1. Mojs.) 3:15; Izlazak 31:13.
„Obraćenje i posvećenje je mirenje ljudi s Bogom koje se zbiva na taj način da čovjek dolazi u suglasje s načelima Božjeg Zakona. (…). \'Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem Zakonu niti to može.\' (Rimlj. 8:7). \'Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina’ da bi se čovjek mogao izmiriti s Bogom. Zahvaljujući Kristovim zaslugama čovjek može ponovno doći u sklad sa svojim Stvoriteljem. Njegovo se srce mora obnoviti božanskom milošću. Mora primiti nov život odozgo. Ta primjena je novo rođenje bez kojega, kaže Isus, čovjek ‘ne može vidjeti kraljevstva Božjega\'.“—Velika borba, str. 467.
„Subota koja je stanovnicima svijeta dana kao znak Svemogućega u svojstvu Stvoritelja, isto je tako Njegov znak i u svojstvu Onoga koji posvećuje. Sila kojom je stvorio sve što postoji ista je sila kojom On obraćenu dušu ponovo stvara i preobražava u svoje vlastito obličje. Subota je znak posvećenosti za one koji je drže svetom. Prava posvećenost je sklad s Bogom, poistovjećivanje s Njim u karakteru. To se dobiva prihvaćanjem onih načela koja predstavljaju prijepis Njegovog karaktera. Subota je stoga i znak poslušnosti. Onaj tko se svim srcem pokorava četvrtoj Božjoj zapovijedi, pokoravat će se Njegovom zakonu u cijelosti. On se posvećuje potpunom poslušnošću.“—Svjedočanstva, sv. 6, str. 350.
„Oni kojima je Gospod sve u životu podčinit će se Njegovoj kontroli i primit će znak ili pečat Božji, po čemu će se vidjeti da su oni Njegovo posebno vlasništvo. Kristova pravda ići će pred njima i slava Gospodnja će im biti nagrada i zadnja straža. Gospod će uzeti u zaštitu sve one koji nose Njegov znak.“— Komentar biblijskih tekstova, sv. 7, str. 969.
Srijeda 4. studenog
4. iskustvo istinskog svetkovanja subote
a. Što uključuje istinsko držanje subote u posljednjim danima ovozemaljske povijesti? Matej 11:28–30; Efežanima 4:22–24.
„Svatko treba imati osobno iskustvo u stjecanju znanja o Božjoj volji. Mi Ga moramo osobno čuti kako govori srcu. Kad utihne svaki drugi glas i kad u miru čekamo pred Njim, tišina duše čini Božji glas razgovjetnijim. On nam nalaže: ‘Prestanite i znajte da sam ja Bog.’ (Psalam 46:10) Samo se tu može naći pravi spokoj. (…) Usred užurbanog mnoštva i napora snažnog životnog djelovanja, duša koja se tako osvježila bit će okružena ozračjem svjetlosti i mira. Život će odisati mirisom i otkrivati božansku snagu koja će doprijeti do ljudskih srca.“—Želja vjekova, str. 363.
b. Što je rezultat procesa obnove? 2. Korinćanima 5:17.
c. U kakvom duhovnom stanju moramo biti da bismo istinski držali subotu svetom? Levitski zakonik (3. Mojs.) 20:26; Efežanima 1:3, 4.
d. Za čim trebamo usrdno težiti svakog dana? Psalam 51:10.
„Njemu je poznato i kad se tvoje srce prvi put okrenulo Bogu. Nikad nije upućena molitva, ma koliko nesavršena, nikad nije prolivena suza, ma koliko potajna, nikad se nije javila iskrena težnja za Bogom, ma koliko slabašna, da se Božji Duh nije pokrenuo da ju zadovolji. Čak i prije nego se molitva izgovori ili težnja srca objavi, milost izlazi od Krista da se sretne s milošću koja djeluje na ljudsko srce.“—Kristove priče, str. 206.
„Posvetite se Bogu čim se ujutro probudite iz sna. Neka vam to bude prvi zadatak. Molite se: \'Uzmi me, Gospode, da budem sasvim Tvoj. Polažem sve svoje planove pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj službi. Ostani sa mnom i dopusti da sav moj rad bude učinjen u Tebi.\' Tako činite svakog dana u svom životu. Svakog novog jutra posvetite svoj život Bogu za taj dan. Sve svoje planove u molitvi iznesite pred Njega, da vas On u svojoj providnosti uputi trebate li ih ostvariti ili pak odbaciti. I tako, dan za danom, predajući svoj život u Božje \'ruke\' vaš će život postajati sve sličniji životu Kristovom.“—Put Kristu, str. 70.
Četvrtak 5. studenog
5. užitak i radost
a. Ako uđemo u subotnji savez i on izvrši namijenjeno djelo u nama, što će on postati? Izaija 58:13, 14. Na što se misli u riječima „moj sveti dan“ Matej 12:8.
b. Kakav će blagoslov subota donijeti svima koju ju istinski prihvate? Matej 11:28.
„Svima koji prihvate subotu kao znak Kristove stvaralačke i otkupiteljske moći, ona će biti milina. Gledajući Krista u njoj i sami imaju milinu u Njemu.“—Želja vjekova, str. 289.
„Vidjela sam kako subotom cijelo nebo budno promatra one koji izvršavaju zahtjeve četvrte zapovijedi i svetkuju subotu. Anđeli bilježe zanimanje i poštovanje koje oni ukazuju toj božanskoj ustanovi. Oni ljudi koji slave Gospoda Boga u svojim srcima pobožnošću svoje duše i koji se trude iskoristiti svete trenutke slaveći subotu kako najbolje znaju i slave Boga time što se raduju suboti, ti ljudi primaju od anđela poseban blagoslov svjetlosti i zdravlja i njima je bila podarena osobita snaga.“—Svjedočanstva, sv. 2, str. 704, 705.
c. Ako budemo vjerni, što ćemo raditi svake subote u kraljevstvu na obnovljenoj Zemlji? Izaija 66:23.
Petak 6. studenog
Pitanja za razmišljanje
1. Objasnite zašto je Bog rekao „sjeti se“.
2. Na što nas subota podsjeća?
3. Koje još značenje ima subota u kršćanskom iskustvu?
4. Kako možemo istinski iskusiti subotnji odmor?
5. Kako se osobno možemo okoristiti blagoslovima Božjeg dana?

7.Istražni sud


7. lekcija Subota, 14. studenog 2015.

Istražni sud

„Grijesi nekih ljudi očiti su i pred njima idu na sud, a neki i dolaze za njima.“ (1. Timoteju 5:24).

„Dok se na nebu vrši istražni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz svetinje, u Božjem narodu na zemlji mora se izvršiti posebno djelo čišćenja, odstranjivanja grijeha.“—Maranatha, str. 254.
Pročitati: Velika borba, str. 479–491.
Nedjelja 8. studenog
1. tvoj slučaj u tijeku
a. O čijem slučaju se odlučuje na sudu? 2. Korinćanima 5:10. S kime sud započinje? 1. Peter 4:17.
„Kad se knjige zapisnika na sudu otvore, pred Bogom će se razotkriti život svakog pojedinca koji je vjerovao u Isusa. Počevši od onih koji su prvi živjeli na zemlji naš Zastupnik će ići postupno od naraštaja do naraštaja i završiti sa živima. Svačije ime će biti spomenuto, slučaj svakog pojedinca temeljno ispitan. Neka imena će biti primljena, neka imena odbačena.“—Velika borba, str. 483.
b. Kad će većini ljudi biti suđeno? Hebrejima 9:27. Zašto?
c. Na kojim dokazima se temelji suđenje? Otkrivenje 20:11, 12. Što je zabilježeno u knjigama? Jeremija 2:22; Malahija 3:16; Nehemija 13:14.
Ponedjeljak 9. studenog
2. mjerilo i zastupnik
a. Po kojem mjerilu će nam biti suđeno? Jakov 2:10–12. Koje su karakteristike i što ono zahtijeva? Psalam 19:7; Matej 5:48.
„Božji zakon je mjerilo kojim će se na ovom sudu odmjeravati život i karakter svakoga pojedinog čoveka.“—Velika borba, str. 482.
„Krist je kroz svoja učenja pokazao koliko su dalekosežna načela zakona izgovorenog na Sinaju. On je bio živa primjena tog zakona čija će načela zauvijek ostati veliko mjerilo pravednosti – mjerilo prema kojem će se suditi svima u veliki dan kada sud zasjedne i knjige se otvore.“—Odabrane poruke, sv. 1, str. 211.
b. Koja je kazna za nepravednike? Rimljanima 6:23. Postoji li nada za one s lošim zapisom? 1. Ivanova 2:1, 2.
„Smrt bezgrešnog Božjeg Sina predstavlja najupečatljivije svjedočanstvo da \'je plaća za grijeh smrt\' (Rimlj. 6:23), i da svaki prijestup Božjeg zakona mora biti pravedno kažnjen. S Kristom koji nije imao grijeha postupalo se kao s grešnikom čovjeka radi. Krivnja prijestupa koju je primio na sebe sakrila je Očevo lice od Njega sve dok se Njegovo srce nije slomilo i život se u Njemu ugasio. Sve to je moralo biti žrtvovano da bi grešnik mogao biti otkupljen. Ni na jedan drugi način čovjek se nije mogao osloboditi kazne za učinjeni grijeh.“—Velika borba, str. 540.
c. Na koji način trebamo primiti žrtvu pomirnicu? Rimljanima 3:25; 1. Ivanova 1:9.
„Primjeri iskrenog kajanja i istinske poniznosti, koje nalazimo u Svetom pismu, otkrivaju nam duh priznanja u kojem nema nikakvog izgovora za grijeh ili pokušaja opravdavanja krivice. Apostol Pavao se nije pokušavao ograditi od svog grijeha. On ga oslikava najcrnjim bojama, ne pokušavajući umanjiti svoju krivnju. (…)
Smjerno i slomljeno srce, ispunjeno iskrenim kajanjem, znat će cijeniti Božju ljubav i žrtvu prinesenu na Golgoti. I, kao što sin priznaje svoju krivnju voljenom ocu, tako će i istinski pokajnik iznijeti sve svoje grijehe pred Boga. \'Ako priznajemo grijehe svoje\', kaže apostol, \'vjeran je On i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistit će nas od svake nepravednosti.\' (1.Iv. 1:9).“— Put Kristu, str. 41.
Utorak 10. studenog
3. vrijeme suda
a. Što će se dogoditi s onima koji istinski prihvate Zastupnika? Ivan 11:25; Ivan 5:24–29.
„Pored imena onih koji su istinski okajali svoje grijehe, pozivajući se u vjeri na Kristovu krv kao žrtvu pomirenja, bit će u nebeskim knjigama zabilježeno oproštenje. Nakon što se pokaže da im je karakter usklađen s voljom Božjom i da su postali sudionici Kristove pravde, njihovi grijesi će biti izbrisani, a oni sami proglašeni dostojnima vječnoga života.“—Velika borba, str. 483.
b. Što će Isus donijeti sa sobom kad se vrati i s kojim ciljem? Otkrivenje 22:12; 2. Timoteju 4:7, 8.
c. Što se prvo mora dogoditi da bi Krist mogao nagraditi vjerne? 1. Timoteju 5:24; 1. Petrova 4:17; Luka 20:35, 36.
„Prije nego što se dodijeli konačna nagrada, morat će se odlučiti tko je dostojan da dobije baštinu pravednih. Ova odluka mora se donijeti prije Kristovog drugog dolaska na nebeskim oblacima, jer kad On dođe Njegova nagrada će već biti s Njim, \'da svakome plati prema njegovu djelu’ (Otkr. 22:12.). Prema tome, prije Njegovog drugog dolaska morat će se odrediti kakvoća djela svakog čovjeka da bi se svakom Kristovom sljedbeniku odredila nagrada u skladu s njegovim djelima.
Dok ljudi još budu boravili na Zemlji, u nebeskim će se sudnicama obaviti istražni sud. Život svih onih koji su tvrdili da slijede Krista bit će istražen pred Bogom. Svi će biti ispitani u skladu s onim što je zapisano u nebeskim knjigama i prema njihovim djelima bit će im određena vječna sudbina.“—Kristove priče, str. 310.
„Neće više biti novog, budućeg vremena milosti da bismo se pripremili za vječnost. Sada, u ovom životu, mi se moramo odjenuti u ruho Kristove pravednosti. Ovo je naša jedina prilika da izgradimo karakter za dom koji je Krist pripravio onima koji vrše Njegove zapovijedi.“—Kristove priče, str. 319.
Srijeda 11. studenog
4. BRISANJE grijeha
a. Što će se dogoditi s grijesima pravednih kad prime nagradu prilikom uskrsnuća? Mihej 7:19; Izaija 43:25.
„Djelo istražnog suda i brisanje grijeha treba se završiti prije drugog Kristovog dolaska. Budući da će mrtvima biti suđeno prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani sve dok se nad njima ne završi sud na kojem će slučaj svakog pojedinačno biti razmotren. Apostol Petar jasno kaže da će grijesi vjernika biti izbrisani da \'dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjega, i da pošalje naprijed prorečenog vam Krista Isusa.\' (Djela 3:19,20). Kad istražni sud bude završen doći će Krist i sa sobom donijeti plaću, svakome po djelima njegovim.“—Velika borba, str. 485.
b. Objasnite kako usporedba o nepravednom sluzi (Matej 18:23–35) pokazuje razliku između oproštaja i uklanjanja grijeha. Iako možemo biti vjerni danas, koja otrežnjavajuća stvarnost nas uvijek treba držati budnima? Ezekiel 33:13–16.
c. Što se događa s imenima nevjernih osoba zapisanih u knjizi života? Izlazak (2. Mojs.) 32:32, 33. Kako je uopće to ime napisano te čija će imena biti zadržana? Filipljanima 4:3; Otkrivenje 3:5.
„Mi sad živimo u velikom danu pomirenja. U simboličnoj službi Staroga zavjeta, dok je svećenički poglavar za Izraelce vršio službu pomirenja, svaki je morao mučiti svoju dušu ispovijedanjem grijeha i poniženjem pred Gospodom, da ne bi bio istrijebljen iz naroda. Na sličan način, svi koji žele da im imena ostanu u knjizi života trebaju i sad, u ovih nekoliko preostalih dana milosti, mučiti svoju dušu pred Bogom žaljenjem zbog učinjenih grijeha i iskrenim kajanjem. Oni moraju duboko i savjesno preispitivati svoja srca. (…) Iako svi narodi moraju izaći pred Boga primiti sud, On će ipak slučaj svakog pojedinca ispitati s takvom točnošću kao da ne postoji više nijedno drugo biće na zemlji.“— Velika borba., str. 489, 490.
Četvrtak 12. studenog
5. ispitivanje i nagrada
a. Da bi grijesi bili izbrisani, što se prvo mora dogoditi, a opisano je u usporedbi o čovjeku bez svadbenog ruha? Matej 22:9–14. Što simbolizira svadbeno ruho? Otkrivenje 19:8; Filipljanima 3:9.
Kraljevo ispitivanje gostiju na gozbi prikazuje sud. Gosti na evanđeoskoj gozbi jesu oni koji tvrde da služe Bogu, oni čija su imena zapisana u knjizi života. (…)
Svadbenim ruhom prikazan je neporočni, čisti karakter koji će imati svi pravi Kristovi sljedbenici. (…) To je Kristova pravednost, Njegov neokaljani karakter koji se vjerom daje svima koji Krista prime kao svog Spasitelja.“—Kristove priče, str. 310.
b. Koje djelo Krist trenutno obavlja za svakog grešnika koji se kaje i kakva će objava biti proglašena kad se to djelo završi? Hebrejima 2:17; Otkrivenje 22:11, 12; Daniel 12:1.
c. S obzirom da će suđenje završiti s posljednjom generacijom kojoj će se suditi kod bude živjela, na što nas Isus upozorava? Marko 13:33. Kakvu sigurnost imamo? Hebrejima 4:14–16; 13:20, 21.
„Gore u nebeskoj svetinji sad zasjeda sud. (…) Ubrzo – nitko ne zna kad, prijeći će se na slučajeve živih.“—Velika borba, str. 490.
Petak 13. studenog
Pitanja za razmišljanje
1. Zašto je toliko svečano živjeti u vrijeme suda?
2. Kako se možemo osigurati da naša presuda glasi „nije kriv“?
3. Zašto se sud nad onima koji tvrde da su vjernici mora održati prije drugog Kristovog dolaska?
4. Koja je razlika između oproštenja i brisanja grijeha?
5. Koje iskustvo mora imati istinski Kristov sljedbenik kojem će se suditi za vrijeme njegovog života?

8.Posljednje upozorenje Zemlji


8. lekcija Subota, 21. studenog 2015.

Posljednje upozorenje Zemlji

„Jer to je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim, Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine.“ (1. Timoteju 2:3, 4).

„Adventni pokret od 1840. do 1844. godine predstavljao je veličanstveno prikazivanje Božje sile. Prva anđeoska poruka bila je odnesena do svake misionarske stanice na svijetu, a u nekim zemljama javio se toliko velik interes za vjeru kakav nije zapažen od reformacije šesnaestog stoljeća. Međutim, sve će to biti nadmašeno silnim pokretom u posljednjoj opomeni trećeg anđela.“—Velika borba, str. 611.
Pročitati: Velika borba, str. 603–612.
Nedjelja 15. studenog
1. svatko mora znati
a. Koji je važan nalog Isus dao svojim učenicima? Djela 1:8.
„Prije uznesenja na nebo, Krist je učenicima odredio zadatak i ostavio nalog. Rekao im je da moraju biti izvršitelji njegove ostavštine kojom je ostavio ovom svijetu riznice vječnog blaga. (...)
Nisu trebali čekati da ljudi dođu k njima već su trebali odlaziti ljudima s božanskom porukom.“—Djela apostola, str. 27, 28.
b. Što se mora dogoditi prije kraja svijeta? Matej 24:14.
„Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista (2. Petrova 3:12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom evanđelja! Brzo će sazrjeti posljednja velika žetva i Krist će doći prikupiti dragocjeno zrno.“—Kristove priče, str. 69.
Ponedjeljak 16. studenog
2. proročanstva o uništenju
a. Zašto se odgađa Isusov dolazak i što očekuje ovu Zemlju? 2. Petrova 3:7–10.
b. Opišite proročanstva o uništenju u dramatičnom kraju povijesti ove Zemlje. Izaija 13:6–9; 34:1–5; Otkrivenje 6:14–17; 11:18.
„Bog dopušta da zli napreduju i da otkriju svoje neprijateljstvo prema Njemu da bi, kad napune mjeru svog bezakonja, svi u svojoj potpunoj propasti mogli uvidjeti Njegovu pravednost i milost. Dan Njegove osvete se približava kad će svi oni koji su gazili Njegov zakon i ugnjetavali Njegov narod primiti pravednu nagradu za sva svoja djela. Tad će svaka okrutnost i nepravda učinjena prema Božjim vjernima biti kažnjena kao da je učinjena samom Kristu.“—Velika borba, str. 48.
c. Kako možemo to usporediti s potopom u Noinim danima? Postanak (1. Mojs.) 6:13, 17; 7:23; Matej 24:37–41.
„Biblija izjavljuje da će u posljednje dane ljudi biti obuzeti svjetovnim pothvatima, užicima i stjecanjem novca. Oni će biti slijepi za nebeske stvarnosti. (…)
Ljudi jure za dobitkom i sebičnim užicima kao da nema Boga, kao da nema Neba ni budućega svijeta. U Noino vrijeme bilo je poslano upozorenje na potop da bi trgnulo ljude iz njihovog bezakonja i pozvalo ih na pokajanje. Isto tako poruka o skorom Kristovom dolasku ima cilj da trgne ljude iz njihove obuzetosti svjetovnim pothvatima kako bi postali svjesni nebeskih stvarnosti i prihvatili poziv da sjednu za Gospodnjim stolom.“—Kristove priče, str. 228.
„Prije potopa Bog je poslao Nou da upozori svijet, da povede ljude putem pokajanja kako bi izbjegli prijetnji uništenja. Kako se vrijeme drugog Kristovog dolaska bliži, Gospod svijetu šalje svoje sluge s upozorenjem da se pripreme za ovaj velik događaj. Mnoštvo živi prestupajući Božji zakon i On ga sad milostivo poziva da posluša njegove svete uredbe. Svima koji vjerom u Krista ostave svoje grijehe i pokaju se pred Bogom nudi se oprost.“—Patrijarsi i proroci, str. 102.
Utorak 17. studenog
3. sedam posljednjih zala
a. Kako se u Otkrivenju opisuje izvršenje Božje osude nad zemljom? Otkrivenje 15:7; 16:1–21.
„Vidjela sam da je Njegov gnjev strašan i užasan, i kad bi On ispružio i gnjevno podigao svoju ruku, stanovnici ovog svijeta bili bi uništeni kao da ih nikada nije bilo ili bi patili od neizlječivih rana i smrtnih bolesti koje bi ih snašle. Ne bi nalazili spasa, nego bi bili uništeni. (…) Tada sam, bolje nego ikad ranije, shvatila važnost brižljivog istraživanja Božje Riječi da bismo znali kako izbjeći zla koja će, prema toj Riječi, snaći sve nepokajane.“—Rani spisi, str. 64, 65.
„Svojim ponašanjem i svojim postupcima mi odlučujemo hoćemo li primiti pečat Boga živoga ili ćemo biti posječeni smrtonosnim oružjem. Kapi Božjeg gnjeva već počinju padati na zemlju, ali kad se sedam posljednjih zala nepomiješano utočenih u čašu gnjeva Njegova konačno izliju, tada će biti prekasno da se bilo kakvim kajanjem nađe zaštita. Neće više biti krvi pomirenja koja bi mogla odstraniti mrlje grijeha.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 212.
b. Kakav će biti prizor nakon što završi uništenje preostalih živih? Otkrivenje 19:17–19.
„Pažnja mi je ponovno bila usmjerena na ovu zemlju. (…) Kad Božji glas oslobodi svete, mase bezbožnika se počinju međusobno istrebljivati. Zemlja je preplavljena krvlju, a leševi pobijenih leže na sve strane.
Cijela Zemlja poprima izgled nenaseljene pustinje. Gradovi i sela, porušeni zemljotresom, leže u ruševinama. Planine, iščupane iz svojih temelja, ostavljaju za sobom duboke ponore. Stijene izbačene iz mora ili odvaljene od brda i veliko drveće s korijenom iščupano iz tla, leže svuda razbacani po površini zemlje.“—Rani spisi, str. 289, 290.
c. Koji je posljednji događaj kojim kulminira uništenje Zemlje? Malahija 4:1–3; 2. Petrova 3:10.
Srijeda 18. studenog
4. trostruka poruka
a. Kako su prvi i drugi anđeo iz Otkrivenja 14 opisali osudu i propast duhovnog Babilona? Otkrivenje 14:6–8.
„Prema ovom proročanstvu, nakon najavljivanja suda i poruka koje su s njime povezane, slijedi dolazak Sina čovječjega na oblacima nebeskim. Najavljivanje suda zapravo je propovijedanje da je drugi Kristov dolazak pred vratima. To najavljivanje nazvano je neprolaznom radosnom viješću. Prema tome, propovijedanje drugog Kristovog dolaska, objavljivanje njegove blizine, prikazano je kao bitan dio evanđeoske poruke.“—Kristove priče, str. 227, 228.
b. Kako poruka trećeg anđela predstavlja konačno upozorenje prije sedam posljednjih zala? Otkrivenje 14:9–12.
„Najstrašnija prijetnja koja je ikad upućena smrtnicima nalazi se u poruci trećeg anđela. Grijeh o kojem je tu riječ i koji izaziva izlijevanje Božjeg gnjeva nepomiješanog s milošću je zaista strašan. Ljudi ne smiju ostati u tami u pogledu ovog tako važnog predmeta. Opomenu protiv ovog grijeha treba objaviti prije nego što Bog počne pohoditi svijet svojim kaznama, da bi svi znali zašto te kazne nailaze i da bi im se pružila prilika da ih izbjegnu.“—Velika borba, str. 449, 450.
c. Koga predstavljaju ti „anđeli“ koji „propovijedaju“ vječno evanđelje ljudima na zemlji? Marko 16:15.
„Tri anđela opisana u četrnaestom poglavlju Ivanovog Otkrivenja predstavljaju narod koji prima svjetlost Božjih poruka i kao Njegov predstavnik objavljuje te opomene po cijelom svijetu. Svojim sljedbenicima Krist kaže: \'Vi ste vidjelo svijetu\' (Mat. 5:14). Svima koji prime Isusa, križ s Golgote govori promatrajući vrijednost jedne duše, \'Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom ljudskom biću\' (Marko 16:15). Ne dozvolimo da nas bilo što spriječi u tome. To je najvažnije djelo svih vremena i po svojim rezultatima dalekosežno je kao vječnost. Ista ljubav i zanimanje za ljudske duše, koje je Krist pokazao svojom žrtvom za njihovo iskupljenje, treba pokretati i sve Njegove sljedbenike.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 455, 456.
Četvrtak 19. studenog
5. posljednji poziv
a. Neposredno prije zala, koji naročit poziv se ponavlja Božjem vjernom narodu koji još nije ujedinjen s crkvom ostatka? Otkrivenje 18:1–5.
Usprkos duhovnoj tami i odstupanju od Boga koje vlada u crkvama koje čine Babilon, mnoštvo pravih Kristovih sljedbenika još se uvijek mora potražiti u tim vjerskim zajednicama. (…)
Osamnaesto poglavlje Otkrivenja upućuje na vrijeme kad će crkva, odbacivši trostruke opomene iz Otkrivenja 14:6-12, potpuno dostići stanje koje je prorekao drugi anđeo, a Božji narod – koji se još uvijek nalazi u Babilonu – bit će pozvan da se odvoji od nje. Ta poruka zadnja je poruka koja će ikad više biti upućena svijetu i ona će izvršiti svoje djelo. Kad oni koji ‘nisu vjerovali istini, nego su našli zadovoljstvo u nepravdi\' (2. Solunjanima 2:12), budu ostavljeni da prihvate veliku obmanu i povjeruju u laž, tad će svjetlost istine zasjati u srcima svih onih koji ju prihvate, a sva će Božja djeca, koja su još ostala u Babilonu, poslušati poziv: \'Izađite iz nje, narode moj!\'.“—Velika borba, str. 390.
b. Da bi zemlja bila „obasjana Njegovom slavom“, koje osobine mora imati anđeo (vjesnik)? Izaija 52:7, 8; Matej 5:16; Kološanima 1:27.
c. Koji nam plan djelovanja apostol predstavlja u svjetlu ovih stvarnosti? 1. Solunjanima 5:4–6.
Petak 20. studenog
Pitanja za razmišljanje
1. Koji je hitan zadatak Bog povjerio našim rukama?
2. Na koji su način stanje i sudbina današnje Zemlje slični Noinom vremenu?
3. Opišite kako će Bog okončati postojanje današnjeg svijeta.
4. Koje se upozorenje treba uputiti prije konačnog uništenja Zemlje?
5. Kako se možemo osigurati da budemo na Božjoj strani u vremenu koje dolazi?

9.Božji sluge zapečaćeni


9. lekcija Subota, 28. studenog 2015.

Božji sluge zapečaćeni

„Ne naudite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne zapečatimo sluge Boga našega na čelima njihovim.“ (Otkrivenje 7:3)

„U ovo vrijeme zapečaćenja Sotona se služi svim mogućim lukavstvima kako bi misli Božjeg naroda odvratio od sadašnje istine i naveo ga da se pokoleba. Vidjela sam da je Bog postavio zaštitni pokrivač iznad svog naroda da bi ga zaštitio u vrijeme nevolje i svaka duša odlučna u istini i čista u srcu bit će pod zaštitom Svemogućeg Boga.“—The Review and Herald (The Present Truth), August 1, 1849.
Pročitati: Svjedočanstva, sv. 5, str. 207–216.
Nedjelja 22. studenog
1. utočište
a. Koji poziv Bog upućuje svom narodu prije uništenja Zemlje? Izaija 26:20, 21.
b. Koje će obećanje predstavljati utjehu u tim turbulentnim danima? Psalam 46:1–3; 91:1–10.
„Vrijeme nevolje predstavlja ozbiljan test koji treba otkriti karaktere slične Kristu. Ono je namijenjeno da bi se ljudi naveli da okrenu leđa Sotoni i njegovim iskušenjima. Posljednji sukob će im otkriti pravi karakter Sotone kao okrutnog tiranina i to će imati uspjeha kao nijedno drugo sredstvo – iskorijeniti potpunu njihovu privrženost prema njemu.“—The Review and Herald, August 12, 1884.
„Njihova vjera ne prestaje zato što im molitve nisu odmah uslišene. Iako podnose najveći strah, zabrinutost i duševnu tjeskobu, ipak se ne prestaju moliti. Oni se oslanjaju na Božju snagu kao što se Jakov držao anđela i vapaj njihove duše je sličan Jakovljevom: \'Neću Te pustiti dok me ne blagosloviš!\' (Postanak 32:26).“—Velika borba, str. 619, 620.
Ponedjeljak November 23
2. zapečaćeni ili UNIŠTENI
a. Tko je uništen, a kome je dan zaklon u Ezekielovoj viziji? Ezekiel 9:3–6, 9, 10.
b. Kako je djelo anđela zaštitnika spomenutog u Otkrivenju slično onome što čini čovjek s pisarskim perom u Ezekielovoj viziji? Otkrivenje 7:1–3.
c. Na koji način iskustvo Židova u vrijeme Estere prikazuje iskustvo Božjeg naroda na kraju vremena? Estera 3:8, 9; 9:1–3.
„Zapečaćenje Božjih slugu je isto ono koje je prikazano Ezekielu u viđenju.“—Svjedočanstva za propovjednike, str. 445.
„Teška iskustva koja je doživio Božji narod u vrijeme Estere nisu bila ograničena samo na te dane. (…) Isti duh koji je u davna vremena navodio ljude da progone pravu Crkvu i u budućnosti će ih nagovarati da zauzmu isti stav prema onima koji ostanu vjerni Bogu. (…)
Zakon koji će konačno biti proglašen protiv Božjeg naroda ostatka bit će vrlo sličan proglasu koji je Ahasver izdao protiv Hebreja. Danas neprijatelji prave Crkve u maloj skupini koja poštuje zapovijed o danu odmora vide Mordokaja pred vratima. Poštovanje koje Božji narod ukazuje Božjem Zakonu stalni je ukor onima koji su odbacili strah Gospodnji i gaze Njegov dan odmora.
Sotona će probuditi ogorčenje protiv manjine koja odbija prihvatiti općeprihvaćene običaje i predaju. Ljudi od ugleda i položaja pridružit će se bezakonicima i nasilnicima i dogovarati se protiv Božjeg naroda. Bogatstvo, umne sposobnosti i obrazovanje složit će se da njegove pripadnike izlože prijeziru. Nasilnički vladari, svećenici i vjernici zavjerit će se protiv njih. Glasom i perom, hvalisanjem, prijetnjama i ismijavanjem trudit će se da potkopaju njihovu vjeru. Lažnim opisima i ljutitim pozivima ljudi će potpirivati strasti u narodu. Pošto neće moći navesti ‘Riječ je Gospodnja’ protiv branitelja biblijskog dana odmora, pribjeći će nasilnim zakonskim mjerama da nadoknade taj nedostatak. Da bi sebi osigurali popularnost i sljedbenike, zakonodavci će se pokoriti zahtjevima da se uvede zakon o nedjelji. (…) Na tom bojnom polju vodit će se posljednja velika bitka u sukobu između istine i zablude. Nismo ostavljeni u nedoumici što se tiče njegova poslijetka. Danas, kao i u dane Estere i Mordokaja, Gospod će obraniti svoju istinu i svoj narod.“—Proroci i kraljevi, str. 605, 606.
Utorak 24. studenog
3. pročišćavanje karaktera
a. Kakav će se karakter razviti kod onih koji se pripremaju za zapečaćenje? Otkrivenje 14:1, 5. Što se podrazumijeva pod činjenicom da nosimo Očevo ime? Matej 6:9; 1. Petrova 3:15.
„Sad je vrijeme da se pripremimo. Božji pečat nikad neće biti stavljen na čela nečistih ljudi ili žena, niti pak na čela slavoljubivih poklonika ovog svijeta. Zapečaćeni tim pečatom nikad neće biti oni koji su lažljivog jezika i u čijem se srcu nađe bilo kakva prijevara. Svi koji žele primiti ovaj pečat moraju se naći potpuno besprijekorni pred Bogom – kandidati za nebo.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 216.
„To neće biti neki vidljivi pečat ili znak, već utvrđivanje u istini i umno i duhovno, kao da ih ništa neće moći pokolebati.“—Komentar biblijskih tekstova, sv. 4, str. 1161.
„Borimo li se svim silama da se razvijemo do punog uzrasta ljudi i žena u Kristu? Težimo li postati potpuni u Njemu, da postignemo cilj koji je pred nama – savršenstvo karaktera? Kad pripadnici Božjeg naroda dostignu ovaj cilj, oni će biti zapečaćeni Njegovim pečatom na svojim čelima.“—Komentar biblijskih tekstova, vol. 6, str. 1118.
„Vidjela sam također da mnogi ne shvaćaju kakvi moraju biti da bi u vrijeme nevolje, kad Prvosvećenik više ne bude u svetinji, mogli opstati pred Bogom. U onima koji će primiti pečat Boga živoga i biti zaštićeni u vrijeme nevolje mora se potpuno ogledati Isusov lik.“—Rani spisi, str. 71.
b. Kako će Bog ostvariti djelo posvećenja u nama? Hebrejima 7:25; 13:20, 21; Filipljanima 1:6; 2:12, 13.
„Vidjela sam da vrijeme Isusovog boravka u svetinji nad svetinjama uskoro istječe i da može potrajati još samo malo. Zato bismo svo slobodno vrijeme koje imamo na raspolaganju trebali upotrijebiti za istraživanje Biblije po kojoj će nam se suditi u posljednji dan. (…)
Svojim životom i postupcima svjedočite o dolasku Sina čovječjeg. Vrijeme zapečaćenja je vrlo kratko i brzo će se završiti. Sad, dok četiri anđela još drže vjetrove, vrijeme je da svoj poziv i izbor utvrdimo.“—Rani spisi, str. 58.
„Trudimo se svim silama koje nam je Bog dao kako bismo se našli među sto četrdeset četiri tisuće.“—The Review and Herald, March 9, 1905.
Srijeda 25. studenog
4. uzdisanje i plakanje
a. Koje je djelo Božjeg naroda u posljednje dane? Izaija 58:12.
„U vrijeme svršetka sve božanske ustanove trebaju se obnoviti. Pukotina načinjena u Zakonu u vrijeme kad su ljudi promijenili subotu treba biti popravljena. Božji narod ostatka, koji će stajati pred svijetom kao narod reformatora, treba pokazati da je Božji zakon temelj svake trajne obnove i da subota iz četvrte zapovijedi treba stajati kao spomenik stvaranja, kao stalni podsjetnik na Božju silu.“—Proroci i kraljevi, str. 678.
b. Što znači uzdisati i plakati? Ezekiel 9:4.
„Gadosti zbog kojih pravi vjernici uzdišu i plaču predstavljaju sve ono što može vidjeti ograničeno oko smrtnika, ali oni daleko teži grijesi, koji izazivaju ljubomornu revnost čistog i svetog Boga, ostaju skriveni.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 211.
„U vrijeme kad opasnosti i obeshrabrenost u Zajednici budu najveći, mala grupa onih koji su postojani u svjetlosti uzdisat će i glasno jadikovati zbog gadosti koje se čine na zemlji. Ali će oni svoje molitve posebno upućivati za Zajednicu, zato što se njeni članovi ponašaju isto kao i ostatak svijeta. (…)
Oni plaču pred Bogom gledajući kako se vjera prezire u domovima upravo onih koji imaju tako veliku svjetlost. Oni tuguju i muče svoje duše zbog toga što se oholost, pohlepa, sebičnost i prijevara svake vrste nalaze i u Zajednici.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 209, 210.
c. Gdje započinje sud i što to znači za one koji tvrde da su Božji narod? Ezekiel 9:6.
„Međutim, opće uništenje svih onih koji ne uviđaju suprotnost između grijeha i ispravnosti, koji ne gledaju kao oni koji razumiju Gospodnje namjere i primaju Njegov pečat, opisano je nalogom danom petorici ljudi sa smrtnim oružjem. (Ezekiel 9:5, 6).“— Svjedočanstva, sv. 3, str. 267.
Četvrtak 26. studenog
5. oslobođenje
a. Kako će Bog konačno osloboditi svoj narod u ovo vrijeme? Luka 18:7; Daniel 12:1, 2. Objasnite proces pročišćenja crkve prije završetka vremena milosti.
„U trenutku najveće opasnosti za Zajednicu najusrdnije molitve za nju upućivat će pripadnici vjernog ostatka i Bog će čuti i uslišiti ih upravo u vrijeme kad krivica prijestupnika dostigne svoj vrhunac.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 524.
„Crkva može izgledati kao da će pasti, ali to nije slučaj. Ona ostaje, dok će grešnici u Sionu biti izrešetani – pljeva će se odvojiti od dragocjenog zrna pšenice.“—Odabrane poruke, sv. 2, str. 380.
„Nije daleko vrijeme kad će iskušenje doći na svaku dušu. Prisilno davanje žiga zvijeri upravo je pred nama. (…) Tad će se u Zajednici odvojiti zlato od troske. (…) Vjetar će raznijeti pljevu, slamu i trice čak i od tamo gdje mi sad vidimo gumno s obiljem pšenice. Svi koji se ukrašavaju ukrasima svetinje, a nisu zaodjeveni Kristovom pravdom, pokazat će se u sramoti svoje golotinje.“—Svjedočanstva, sv. 5, str. 81.
b. Tko će preživjeti izlijevanje zala i biti uznesen pri drugom Kristovom dolasku? 1. Solunjanima 4:16, 17; Otkrivenje 14:4.
„Nitko osim ovih sto četrdeset i četiri tisuće ne može naučiti ovu pjesmu, jer je to pjesma njihovog iskustva, iskustva kakvog nijedna druga grupa nikad nije imala. (…) Uzeti sa zemlje, između živih, oni se smatraju kao \'prvenci Bogu i Janjetu\' (Otkr. 14:4).“—Velika borba, str. 649.
Petak 27. studenog
Pitanja za razmišljanje
1. Koju zaštitu od posljednjih zala nudi Bog i kako ju možemo dobiti?
2. Kako možemo dostići stanje spremnosti za primanje pečata?
3. Kako se ostatak odnosi prema grijehu oko njih, u crkvi i izvan nje?
4. Jeste li osjetili osobnu sigurnost u Božje obećanje da će vas pripremiti za kraj?
5. Kako se Božje viđenje o pšenici i kukolju razlikuje od našeg?

10.Drugi Kristov dolazak


10. lekcija Subota, 5. prosinca 2015.

Drugi Kristov dolazak

„I ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ (Ivan 14:3).

„Istine od Kristovom dolasku svatko treba imati na umu.“—Evangelizam, str. 220.
Pročitati: Velika borba, str. 640–646.
Nedjelja 29. studenog
1. “doći ću ponovno“
a. Što je Isus obećao prije svoje smrti? Ivan 14:1–3. Na koji je način uznesen na nebo i kako se to podudara s Njegovim povratkom? Djela 1:9–11.
„Sjećanje na obećanje o drugom Kristovom dolasku moralo je uvijek biti živo i svježe u duši Njegovih učenika. Taj isti Isus koga su vidjeli kako se uzdiže u nebo, ponovno će doći da uzme k sebi sve one koji su se ovdje posvetili Njegovoj službi. Onaj isti glas koji im je rekao: \'Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka\', poželjet će im dobrodošlicu u svom prisustvu u nebeskom carstvu.“—Djela apostola, str. 33.
b. Iako je svijet prepun podsmjevača, što treba biti nada kršćanina? 2. Petrova 3:3, 4; Titu 2:13.
„Bacajući pogled kroz stoljeća do svršetka svijeta, Petar je u nadahnuću iznio okolnosti koje će vladati u svijetu pred drugi Kristov dolazak. (…) Kad se približi kraj ipak će biti i vjernih koji će biti sposobni prepoznati i zapaziti znakove vremena. Veliki broj takozvanih vjernika poricat će vjeru svojim djelima, ali će postojati ostatak koji će ustrajati do kraja.“— Djela apostola, str. 535, 536.
Ponedjeljak 30. studenog
2. nebesa će se potresti
a. Opišite način Isusovog dolaska. Otkrivenje 1:7; Luka 21:26.
„Ubrzo se na istoku pojavljuje malen crni oblak, velik otprilike kao pola čovječjega dlana. To je oblak koji okružuje Spasitelja i koji izdaleka izgleda kao obavijen tamom. Božji narod prepoznaje u njemu znak Sina čovječjega. U svečanoj tišini netremice ga promatraju dok se približava Zemlji i postaje sve svjetliji i sjajniji, dok ne preraste u veliki bijeli oblak kojemu donji dio nalikuje na razgorjelu vatru, a nad njim lebdi duga zavjeta. Isus se približava kao silni pobjednik (…)
Sveti anđeli – golemo, bezbrojno mnoštvo – prate Ga zvucima nebeskih himna. Čini se da je nebeski svod prepun sjajnih bića – ‘tisuće tisuća... mirijade’. Nema ljudskoga pera koje bi moglo opisati taj prizor, nema uma smrtnoga čovjeka koji bi mogao zamisliti njegov sjaj. (…). Kad živi oblak dođe bliže, svako oko vidi Kneza života. Trnov vijenac više ne nagrđuje Njegovu svetu glavu. Na njoj počiva kruna slave. Njegovo lice sjajem nadmašuje zasljepljujuću svjetlost podnevnog sunca.“—Velika borba, str. 640, 641.
„Podrugljivo dobacivanje je prestalo. Lažljive su usne ušutkane. Utihnuo je zveket oružja i bojni metež, ‘svaki plašt krvlju natopljen’. (Izaija 9:5). Ne čuje se ništa osim glasa molitve i zvuka plača i jadikovke. S usana onih koji su se do maločas rugali izbija krik: ‘Jer dođe veliki dan Njegove srdžbe i tko može opstati?’ Zli mole da na njih padnu gorske stijene, samo da se ne sretnu s licem Onoga koga su prezreli i odbacili.“— Velika borba, str. 642.
b. Kako Ivanova vizija u Otkrivenju 6:12-17 potvrđuje ostala proročanstva iz Starog zavjeta? Izaija 2:10, 11, 19; 34:4, 8; Joel 3:14–16.
„No Sotoni neće biti dopušteno da imitira način Kristova dolaska. Spasitelj je upozorio svoj narod na obmanu u vezi s tim te jasno rekao na koji će način doći. (…) Nemoguće je imitirati taj dolazak. On će biti sveopće poznat – vidjet će ga cijeli svijet.“— Velika borba, str. 625.
Utorak 1. prosinca
3. prvo uskrsnuće
a. Dok će se nebesa i zemlja tresti, što će Isus učiniti? 1. Solunjanima 4:16, 17; Ivan 5:25; ,1. Korinćanima 15:51–53.
„Usred ljuljanja Zemlje, sijevanja munja i tutnjave gromova glas Božjeg Sina poziva svete koji spavaju. Baca pogled na grobove pravednika i tada, podižući ruke prema nebu, uzvikuje: \'Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu, i ustanite!’ Po cijeloj Zemlji mrtvi će čuti taj glas i, oni koji ga čuju, oživjet će. Cijela Zemlja odzvanja od koraka nepreglednog mnoštva iz svakoga ‘plemena i naroda, jezika i puka’. Dolaze iz tamnice smrti, ogrnuti besmrtnom slavom, kličući: \'Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?\' (1. Korinćanima 15:5). A živi pravedni i uskrsnuli sveti sjedinjuju svoje glasove u dug, radostan poklik pobjede.“— Velika borba, str. 644.
b. Što će se dogoditi s onima koji su umrli u vjernom iščekivanju Kristovog dolaska? Ivan 11:25, 26; 1. Solunjanima 4:13, 14.
„Svi izlaze iz svojih grobova u istom obličju kako su sišli u grob. (…) No svi ustaju u svježini i snazi vječne mladosti. U početku je čovjek bio stvoren na Božju sliku, ne samo po karakteru već i obličjem i izgledom. Grijeh je unakazio i gotovo izbrisao božansku sliku u čovjeku. Ali Krist je došao obnoviti ono što je bilo izgubljeno. On će promijeniti naša jadna tijela i suobličiti ih svome proslavljenom tijelu. Smrtan, propadljiv oblik, bez pristalosti i nekada oskvrnut grijehom, postaje savršen, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i deformiteti ostali u grobu. Budući da im je dopušten pristup stablu života u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni će rasti do pune visine ljudskoga roda u njegovoj prvotnoj ljepoti. Bit će uklonjeni posljednji preostali tragovi prokletstva grijeha, a Kristovi će se vjerni pokazati u ljepoti Gospoda, Boga našega, odsjajujući u duhu, duši i tijelu savršenu sliku svoga Gospoda. (…)
Anđeli skupljaju ‘svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.’ (Marko 13:27). Sveti anđeli donose malu djecu u naručje njihovim majkama. Prijatelji, koje je smrt dugo razdvajala, opet su sjedinjeni da se nikada više ne rastanu te s pjesmama radosti zajedno uzlaze do Božjega grada.“— Velika borba, str. 644, 645.
Srijeda 2. prosinca
4. povedeni ili ostavljeni?
a. S kojim vremenom u biblijskoj povijesti Isus uspoređuje svoj drugi dolazak? Matej 24:37; Luka 17:28.
„Ljudi su na sebe preuzeli odgovornost stvaranja standarda u skladu s vlastitim idejama, a Božji se zakon sramoti. Zato je bezakonje tako veliko i rašireno. Zato će naši dani postati kao oni u Noino i Lotovo vrijeme.“—The Review and Herald, May 2, 1893.
b. Što je rezultat Božjeg suda u oba slučaja? Postanak (1. Mojs.) 7:21–23; 19:24, 25.
c. Što će se, na isti način, dogoditi za vrijeme Kristovog dolaska? Luka 17:34–37.
„Kad mišljenja filozofa odagnaju strah od Božjeg suda, kad vjerski učitelji budu stavljali naglasak na dugo razdoblje mira i napretka, i kad svijet bude zaokupljen poslom i zadovoljstvima, sadnjom i građenjem, zabavama i veseljem, odbacujući Božja upozorenja i vrijeđajući njegove vjesnike, tada će ih iznenada sustići uništenje i oni neće umaći.“—Patrijarsi i proroci, str. 104.
d. Tko su oni koji će biti „uzeti“ za vrijeme drugog Kristovog dolaska? Matej 24:40–42; Malahija 3:17.
„Vrijeme suda je najsvečanije doba kad Gospod sabire svoje između kukolja. Oni koji su bili članovi iste obitelji, razdvajaju se. Na pravednike se stavlja znak. ‘Ti će mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja učinim, i bit ću im milostiv kao što je milostiv otac svome sinu koji mu služi.\' Oni koji su bili poslušni Božjim zapovijedima pridružit će se grupi svetih, ući će na vrata u grad i imat će pravo na drvo života. Jedan će se uzeti. Njegovo će ime stajati zapisano u knjizi života dok će oni s kojima je hodao stazom života nositi na sebi znak vječnog odvajanja od Boga.“—Svjedočanstva za propovjednike, str. 234, 235.
Četvrtak 3. prosinca
5. jesi li spreman?
a. Što će se dogoditi sa živim grešnicima kad Isus dođe? 2. Solunjanima 1:7–9; 2:8; Psalam 97:3.
b. Što će grešnici postati za „orlove“ koje je Isus spomenuo u Luki 17:37? Otkrivenje 19:17, 18; Ezekiel 39:17–20.
c. Na što se trebamo fokusirati znajući što je pred nama? 2. Petrova 3:11; Psalam 24:3, 4; Juda 23, 24.
„Isus dolazi, ali ne onako kao što se prigodom svog prvog dolaska pojavio kao novorođenče u Betlehemu. Ne onako kao kad je jašući ulazio u Jeruzalem, kad su učenici glasno slavili Boga i klicali ‘Hosana’, već u Očevoj slavi i praćen svim svetim anđelima na putu prema Zemlji. Nebo će ostati prazno dok će Ga sveti čekati i netremice gledati u nebo kao Galilejci kad se uznio s Maslinske gore. Tada će samo oni koji su sveti, samo oni koji su vjerno slijedili krotki Primjer, uskliknuti s neizrecivom radošću kad Ga ugledaju: ‘Gle, ovo je Bog naš, kojega čekasmo, on će nas spasiti\'.“— Rani spisi, str. 110.
Petak 4. prosinca
Pitanja za razmišljanje
1. Koju nam je sigurnost Isus dao da će se ponovno vratiti?
2. Kako ćemo razlikovati lažne tvrdnje vezane uz prirodu drugog Kristovog dolaska od istine koju je On naučavao?
3. Opišite redoslijed događaja od trenutka kad se Isus pojavi na oblacima do trenutka kad će Mu se sveti pridružiti na povratku na nebo.
4. Želiš li biti „uzet“ ili „ostavljen“ kad se Isus vrati?
5. Kako se možemo osigurati da budemo među onima koji čekaju Krista?

11.Posljednji neprijatelj


11. lekcija Subota, 12. prosinca 2015.

Posljednji neprijatelj

„Posljednji neprijatelj koji se zbacuje bit će smrt.“ (1. Korinćanima 15:26).

„Bol ne može postojati u nebeskoj atmosferi. Neće više biti suza, niti pogrebnih povorki, niti znakova žaljenja.“—Velika borba, str. 676.
Pročitati: Velika borba, str. 531–550.
Nedjelja 6. prosinca
1. porijeklo smrti i prva velika laž
a. S čime je povezano prvo spominjanje smrti u Bibliji? Postanak (1. Mojs.) 2:17. Koju ja laž izrekla zmija za vrijeme razgovora kod tog drveta? Postanak (1. Mojs.) 3:1–4.
„Jedini koji je obećao Adamu život u neposlušnosti bio je veliki varalica, a zmijine riječi upućene Evi u Edenu: ‘Ne, nećete umrijeti!\', bile su prva propovijed o besmrtnosti duše. Pa ipak, ta tvrdnja – koja se temelji jedino na Sotoninom autoritetu – odzvanja i s kršćanskih propovjedaonica, a većina čovječanstva prihvaća je isto tako spremno kao što su ju prihvatili naši praroditelji. Božanska presuda: ‘Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti’ (Ezekiel 18:20), tumači se ovako: Duša koja zgriješi neće umrijeti, nego će vječno živjeti. Možemo se samo čuditi nevjerojatnoj zaslijepljenosti ljudi koji toliko vjeruju Sotoninim riječima, a ne vjeruju Božjim riječima.“—Velika borba, str. 533.
b. Što je učinio prvi par kad su se suočili s iskušenjem da jedu s ovog drveta? Postanak (1. Mojs.) 3:6. Što je došlo kao rezultat tog grijeha? Rimljanima 5:12; 6:23.
„Sada je svima jasno da plaća za grijeh nije očekivana nezavisnost i vječni život, nego ropstvo, propast i smrt.“— Velika borba, str. 668.
Ponedjeljak 7. prosinca
2. priroda smrti
a. Kako je Bog ujedinio tijelo i dah da bi dao život prvoj osobi? Postanak (1. Mojs.) 2:7. Što se događa kad čovjek umre? Psalam 146:4.
b. Kakvu vlast ima čovjek nad smrću i u kakvo stanje ulazi u trenutku smrti? Psalam 6:5; 89:48; 115:17; Propovjednik 8:8; 9:5.
„Na toj osnovnoj zabludi o urođenoj besmrtnosti počiva i učenje o svjesnom stanju nakon smrti, učenje koje se – kao i ono o vječnim mukama – protivi učenju Svetoga pisma, zdravom razumu i našim osjećajima čovječnosti. Prema pučkom vjerovanju, spašeni na Nebu znaju sve što se događa na Zemlji, a osobito s njihovim prijateljima koje su ostavili tu dolje. Ali kakvu bi to radost mrtvima pružala spoznaja da oni koji su im dragi na ovoj zemlji pate, da griješe, i kako bi se mogli veseliti gledajući ih kako podnose boli, razočarenja i tjeskobe ovoga života? Koliko bi uživali u nebeskom blaženstvu oni koji bi stalno lebdjeli nad svojim prijateljima na Zemlji? A kako je tek užasno vjerovanje da čim nepokajani izdahne, njegova duša napušta tijelo i predaje se vatri pakla! Kakvu bi li duboku stravu morali proživljavati ti mrtvi gledajući kako njihovi prijatelji nepripremljeni silaze u grob da bi ušli u vječnost bola i grijeha! Ovakve mučne misli mnoge su otjerale u ludilo.“—Velika borba, str. 545.
c. Što je Isus rekao o smrti? Matej 9:18, 19, 23, 24; Ivan 11:11–14.
Svojoj vjernoj djeci Krist predstavlja smrt kao san. Njihov je život sakriven s Kristom u Bogu i dok ne zatrubi posljednja truba, oni koji umiru spavat će u Njemu.“—Želja vjekova, str. 527.
d. Kako je apostol Petar naznačio da pravedna osoba ne odlazi u raj odmah nakon smrti? Djela 2:29, 34.
Utorak 8. prosinca
3. zmijina laž ponovljena
a. Kako su Izraelci upozoreni protiv poganskih običaja koji su uključivali komunikaciju s navodnim mrtvacima? Levitski zakonik (3. Mojs.) 19:28; Ponovljeni zakon (5. Mojs.) 14:1.
„Gotovo svi oblici drevnog čarobnjaštva i vračanja temeljili su se na vjerovanju u komunikaciju s mrtvima. Oni koji su se bavili vještinom zazivanja mrtvih tvrdili su da su razgovarali s duhovima preminulih te da su kroz njih primili znanje o budućim događajima. (…)
Ovo isto vjerovanje o komunikaciju s mrtvima bilo je kamen temeljac neznabožačkog idolopoklonstva. Vjerovalo se da su bogovi neznabožaca duhovi preminulih junaka koji su postali bogovi. Tako je religija neznabožaca bila obožavanje mrtvih. (…)
Obožavanje mrtvaca je zauzimalo značajno mjesto u gotovo svakom neznabožačkom sustavu kao i navodna komunikacija s mrtvima. Vjerovalo se da mrtvi javljaju svoju volju ljudima, a kad ih se upita, oni ih i savjetuju. Poznata proročišta Grčke i Rima imala su isti karakter.“—Patrijarsi i proroci, str. 684.
b. Kako je kralj Šaul naveden da potraži savjet od Sotone pod krinkom navodnog duha mrtvog proroka? 1. Samuelova 28:7–14.
c. Koja je ispravna perspektiva svakog istinskog štovatelja živog Boga? Izaija 8:19, 20.
„Da su ljudi htjeli prihvatiti istinu o čovjekovoj prirodi i o stanju mrtvih, koja je tako jasno izložena u Svetom pismu, vidjeli bi u tvrdnjama i pojavama spiritizma djelovanje Sotone sa \'silom, znacima i lažnim čudesima.\' No, mnogi radije zatvaraju oči pred svjetlošću nego da odbace slobodu tako dragu tjelesnom srcu i odreknu se grijeha koje vole. I dok nastavljaju dalje istim putem ne mareći za opomene, Sotona plete oko njih svoje mreže sve dok napokon ne padnu kao njegov plijen. ‘Za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili’, ‘zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži.\' (2.Solunjanima 2:10, 11)“—Velika borba, str. 559.
Srijeda 9. prosinca
4. Kristova pobjeda nad smrću
a. Tko kontrolira smrt i život? Psalam 68:20; Otkrivenje 1:18. Iako On drži ključeve smrti, što je Isus učinio? Hebrejima 2:9; Djela 2:24.
„U Kristu je iskonski, neposuđeni, nestečeni život. ‘Tko ima Sina, ima život.\' (1. Ivanova 5:12) Kristovo Božanstvo je vjernikovo čvrsto obećanje o vječnom životu. ‘Tko vjeruje u mene,’ rekao je Isus, \'ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikad umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svog drugog dolaska. Tada će umrli pravednici ustati u neraspadljivosti, a živi pravednici uzet će se na Nebo ne vidjevši smrti. Čudo koje će Krist upravo učiniti, uskrsnuće Lazara iz mrtvih, predstavljat će uskrsnuće svih umrlih pravednika. Svojom riječi i svojim djelima On je proglasio sebe Začetnikom uskrsnuća. On, koji će i sam uskoro umrijeti na križu, stajao je s ključevima smrti kao pobjednik nad grobom, pokazujući svoje pravo i silu darovati vječni život.“—Želja vjekova, str. 530.
b. Što je Isus učinio smrti? 2. Timoteju 1:10; Hebrejima 2:14, 15.
„Na pitanje: ‘Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?\' dobiven je definitivan odgovor. Sišavši u grob – noseći na sebi kaznu za čovjekov grijeh – Krist je razagnao tamu groba za one koji umiru u vjeri. Bog u ljudskom obliku iznio je na svjetlost dana život i besmrtnost posredstvom evanđelja. Umirući, Krist je osigurao vječni život svima koji uzvjeruju u Njega. Umirući, On je začetnika grijeha i pobune osudio na zasluženu i neizbježnu kaznu grijeha – vječnu smrt.“—Svjedočanstva, sv. 6, str. 230, 231.
c. U suprotnosti s kaznom koju donosi smrt, što je Božji dar? Rimljanima 6:23; Ivan 3:16.
„Krist je za vjernika uskrsnuće i život. U našem Spasitelju je obnovljen život koji je izgubljen uslijed grijeha. On u sebi ima život da oživi onoga koga hoće.“ —Želja vjekova, str. 786, 787.
“Svi vjernici koji dožive prirodnu smrt, zahvaljujući tome što su jeli tijelo i pili krv Sina Božjega, imaju u sebi vječni život što je život Isusa Krista. Kroz smrt, Isus je učinio nemogućim za sve vjernike da vječno umru.”—Komentar biblijskih tekstova, sv. 7, str. 926.
Četvrtak 10. prosinca
5. smrt uništena
a. Što se događa nakon prvog i drugog uskrsnuća? Otkrivenje 20:4–15.
„Po isteku tisuću godina, Krist (…) poziva umrle bezbožnike da ustanu iz grobova i prime svoju vječnu smrtnu presudu. (…) Kakve li suprotnosti u odnosu na one koji su ustali u prvom uskrsnuću! Pravedni su bili odjeveni u besmrtnu mladost i ljepotu, a zli nose tragove bolesti i smrti.“—Velika borba, str. 662.
b. Što će se na kraju dogoditi sa svim grešnicima? Matej 13:40–42. Umjesto vječnog kažnjavanja, koju će kaznu primiti? Malahija 4:1–3.
Neki su uništeni u trenutku, dok se drugi muče više dana. Svi su kažnjeni ‘po djelima njihovim.’ Budući da su grijesi pravednih preneseni na Sotonu, on će patiti ne samo za svoju vlastitu pobunu, nego i za sve grijehe na koje je naveo Božji narod. Njegova će kazna biti daleko veća od kazne onih koje je prevario. Nakon što budu uništeni svi koji su podlegli njegovim prijevarama, on će još živjeti i trpjeti. U vatri koja sve čisti bezbožnici su napokon uništeni, i to korijen i grane - Sotona kao korijen, a njegovi sljedbenici kao grane. Izvršena je puna kazna koju traži Zakon. Zahtjevi pravde ispunjeni su. Vidjevši to, i Nebo i Zemlja potvrđuju Božju pravednost.”— Velika borba, str. 673.
c. Što će se dogoditi sa samom smrti? 1. Korinćanima 15:26; Otkrivenje 21:4.
Petak 11. prosinca
Pitanja za razmišljanje
1. Kako je smrt došla na svijet?
2. U kakvo stanje osoba ulazi nakon što umre?
3. Na koji se način prva zmijina laž prenosila kroz povijest?
4. Što je Krist učinio da bi porazio smrt?
5. Kako znamo da grešnici neće vječno gorjeti?

12.Milenij i Nova zemlja


12. lekcija Subota, 19. prosinca 2015.

Milenij i Nova zemlja

„Blaženi krotki, jer oni će baštiniti zemlju.“ (Matej 5:5).

„Cijeli Božji svemir je bio čist i velika borba konačno je završena. Sve što smo pogledali, gdje god bismo zadržali naš pogled, sve je bilo lijepo i sveto. (…) Prekrasna nova zemlja, u svoj svojoj slavi, bila je vječno prebivalište svetih.“—Rani spisi, str. 295.
Pročitati: Rani spisi, str. 17–20, 288–295.
Nedjelja 13. prosinca
1. ulazak u kraljevstvo slave
a. Gdje će biti vjerni nakon drugog Kristovog dolaska? 1. Solunjanima 4:15–17.
„Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do staklenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatne harfe i palme pobjede. (…) Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi su bili obučeni u veličanstvene bijele haljine koje su ih pokrivale od vrata do stopala.“—Rani spisi, str. 16, 17.
b. Što svetima daje pravo da uđu u Novi Jeruzalem? Psalam 87:3–6; Galaćanima 4:26; Otkrivenje 22:14; Izaija 26:1, 2.
„Anđeli su bili svuda oko nas dok smo koračali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus je podignuo svoju moćnu, slavnu ruku držeći biserna vrata koja su se otvorila na svojim svjetlucavim šarkama i rekao nam: \'Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i čvrsto se držali moje istine. Uđite!’ Svi smo ušli osjećajući da imamo puno pravo na ovaj grad.“— Rani spisi, str. 17.
Ponedjeljak 14. prosinca
2. milenij
a. Koliko će dugo sveti biti na nebu? Otkrivenje 20:4. Što ćemo raditi tijekom tog razdoblja? 1. Korinćanima 6:2; Matej 19:28.
„Tijekom tih tisuću godina, između prvoga i drugog uskrsnuća, odvija se sud nad bezbožnicima. (…) Zajedno s Kristom sudit će grešnicima uspoređujući njihova djela s knjigom Zakona, Biblijom, te presuditi svačiji slučaj prema djelima koja su učinili ‘u tijelu\'. Zatim će se odmjeriti kazna koju zli moraju podnijeti prema svojim djelima te upisati kraj njihova imena u knjigu smrti.“—Velika borba, str. 660, 661.
b. Gdje će biti Sotona za vrijeme milenija? Otkrivenje 20:1–3. U kakvom će stanju biti zemlja u to vrijeme? Jeremija 4:23–27.
„Tu će tisuću godina biti boravište Sotone i njegovih zlih anđela. Ograničen samo na Zemlju, neće imati pristup drugim svjetovima da kuša i uznemirava one koji nikad nisu pali. \'Svezan je\' u tom smislu što više nema nikoga nad kime bi mogao vladati. Sad je potpuno onemogućen u varanju i upropaštavanju, što je vjekovima bila njegova jedina radost. (…)
Šest tisuća godina Sotona je pobunom ‘zemljom tresao\'. On je ‘u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove’. On ‘sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao.’ (Izaija 14:16, 17) Šest tisuća godina u njegovu je tamnicu zatvaran Božji narod i on bi ga zauvijek zadržao zatočena da Krist nije raskinuo njegove okove i oslobodio sužnje.
Tisuću godina Sotona će lutati amo-tamo pustom Zemljom promatrajući posljedice svoje pobune protiv Božjeg Zakona. Za to će vrijeme strašno patiti. Od trenutka pada, njegov mu život neprestane aktivnosti nije ostavljao vremena za razmišljanje. No sad je lišen svoje sile i ostavljen da razmišlja o ulozi koju je odigrao otkako se pobunio protiv vladavine Neba, te da s drhtanjem i strahom gleda strašnu budućnost kad će morati ispaštati zbog svega zla koje je počinio i biti kažnjen za sve grijehe koje je prouzročio.“— Velika borba, str. 659, 660.
Utorak 15. prosinca
3. pomicanje sjedišta
a. Što će se dogoditi sa završetkom suda na nebu? Otkrivenje 21:2, 3.
„S Isusom na čelu sišli smo iz grada na ovu Zemlju, na veliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pa se raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smo ugledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, po troja sa svake strane i s po jednim anđelom na svakim vratima. Svi smo povikali: ‘Dolazi grad, veliki grad silazi s Neba od Boga\', i on se spustio na mjesto na kojem smo stajali.“—Rani spisi, str. 17, 18.
b. Gdje će se smjestiti Novi Jeruzalem? Zaharija 14:4.
„Kao mjesto svog uzašašća Isus je izabrao mjesto koje je često bilo posvećeno Njegovom nazočnošću dok je prebivao među ljudima. Time nije trebalo biti počašćeno brdo Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje su se valovi milosti, vraćajući se u puno jačoj plimi ljubavi, odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus, umoran i teška srca, otišao dalje tražiti odmor na Maslinskoj gori. Sveta šekina odvajajući se od prvog Hrama stajala je na istočnom brdu kao da je oklijevala napustiti izabrani grad. Tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori s čežnjom u srcu i promatrao Jeruzalem. Šumarci i rasjeline na ovoj gori bili su posvećeni Njegovim molitvama i suzama. Njegove su padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoštva koje Ga je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama našao je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu i njegovu podnožju sam se molio i patio. S ove je gore trebao uzaći na Nebo. Njegov vrh dotaknut će Njegova noga kad se bude ponovno vratio. Ne kao čovjek boli, već kao slavan i pobjednički kralj stajat će na Maslinskoj gori, dok će se hebrejski uzvici ‘Aleluja!\' miješati s neznabožačkim ‘Hosana\', i glasovi spašenih kao moćne vojske sliti u klicanju: ‘Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!\'.—Želja vjekova, str. 829, 830.
Srijeda 16. prosinca
4. nova zemlja
a. Kad više ne bude grešnika, što će se dogoditi sa Zemljom? Otkrivenje 21:1; Psalam 102:25, 26.
b. Što će otkupljeni raditi na Novoj Zemlji? Izaija 32:18; 65:21, 22.
„Onda smo počeli promatrati što se nalazi izvan grada. Vidjela sam prekrasne kuće koje su izgledale kao od srebra, na četiri stupa ukrašena prekrasnim biserima. U njih su se trebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam mnoge svete kako ulaze u kuće, skidaju blistave krune i stavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kuća da nešto obave na zemlji. Ne onako kako to mi radimo sa zemljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruživalo je njihovu glavu i oni su stalno klicali i slavili Boga.“—Rani spisi, str. 18.
Na obnovljenoj Zemlji, otkupljeni će sudjelovati u zanimanjima i zadovoljstvima koja su donosila sreću Adamu i Evi na početku. Živjet će kao u Edenu, u vrtu i polju.“—Proroci i kraljevi, str. 730, 731.
c. Kako Biblija opisuje okoliš Nove Zemlje? Izaija 11:6–9; 65:25.
„Vidjela sam još jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvijeća i dok sam ga brala, uskliknula sam: \'Ovo neće nikad uvenuti.\' Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekrasnoga izgleda. Trava je bila predivno zelena s odbljeskom srebra i zlata, ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatim smo stigli u područje prepuno svakovrsnih životinja — bio je tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savršenoj slozi. Prošli smo kroz njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatim smo ušli u šumu, ne mračnu kao što su naše ovdje; ne, ne, već svijetlu i predivnu. Grane stabala su se lelujale i mi smo svi kliknuli: ‘Živjet ćemo mirno u pustinji i spavati po šumama.\'“—Rani spisi, str. 18.
„Dječji umovi trebaju biti ispunjeni pričama o Isusovom životu, a njihova mašta ohrabrena da zamišlja slavu svijeta koji dolazi.“—Odgovorno roditeljstvo, str. 488.
Četvrtak 17. prosinca
5. nasljeđivanje zemlje
a. Što je prorečeno o onima koji će, iako su bili odbačeni u sadašnjem svijetu, naslijediti onaj novi? Psalam 37:8–11.
„Krotki će ‘naslijediti zemlju’. Želja za uzvisivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naši praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zemljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodricanjem otkupio ono što je bilo izgubljeno. Uči nas da i mi trebamo pobijediti kao što je On pobijedio. (Otkrivenje 3:21) Njegujući poniznost i samoodricanje, možemo postati Kristovi sunasljednici. (…)
Zemlja, obećana krotkima, neće biti slična ovoj, zamračenoj sjenom smrti i prokletstva. (…)
Tamo nema razočaranja, nema boli, nema grijeha, nema nikoga tko će reći da je bolestan. Nema pogrebnih povorki, nema plača, nema smrti, nema rastanaka, nema slomljenih srca.“—Misli s gore blagoslova, str. 17.
b. Kakav će biti karakter onih koji će stanovati na Novoj Zemlji? 2. Petrova 3:13.
„Noge grešnika nikad neće obeščastiti obnovljeni Zemlju. Vatra će se spustiti od Boga s neba i progutati ih – spaliti korijenje i grane. Sotona je korijen, a njegova djeca su grane.“—Rani spisi, str. 52.
„Ista ona vatra od Boga koja je progutala zle, očistila je cijelu Zemlju. Urušene planine rastopile su se na velikoj vrućini, kao i atmosfera, a sav je strn izgorio. Zatim se pojavila naša baština, veličanstvena i prelijepa, a mi smo naslijedili cijelu novostvorenu Zemlju.“—Rani spisi, str. 54.
Petak 18. prosinca
Pitanja za razmišljanje
1. Uz koje uvjete osoba postaje stanovnikom Novog Jeruzalema?
2. Što se tijekom milenija događa na nebu i zemlji?
3. Zašto će Bog izabrati Zemlju za novu lokaciju svojeg prijestolja?
4. Opišite Novu Zemlju.
5. Kakva će vrsta ljudi naslijediti Novu Zemlju?

13.Kraljevstvo u vama


13. lekcija Subota, 26. prosinca 2015.

Kraljevstvo u vama

„Boj sam dobar bio, trku završio, vjeru sačuvao. Nadalje, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan predati Gospod, pravedan sudac. I ne samo meni nego i svima koji ljube Njegov povratak.“ (2. Timoteju 4:7, 8).

„Oni čiji su živote skriveni u Kristu, oni koji su se na Zemlji borili dobrom borbom vjere, zasjat će s Otkupiteljevom slavom u Božjem kraljevstvu.“—Svjedočanstva, sv. 9, str. 287.
Pročitati: Velika borba, str. 674–678.
Nedjelja 20. prosinca
1. u duhu i u istini
a. Što je Isus izjavio u vezi svojeg kraljevstva u sadašnjem svijetu? Luka 17:20, 21; Ivan 4:20–24.
„Ljudi ne dolaze u zajednicu s Nebom tražeći neko sveto brdo ili hram. Vjera se ne smije ograničiti na vanjske oblike i obrede. Vjera koja dolazi od Boga jedina je vjera koja vodi k Bogu. Da bismo Mu pravilno služili, moramo biti rođeni od božanskog Duha. To će očistiti srce i obnoviti um, omogućavajući nam da bolje upoznamo i više volimo Boga. To će nam dati dragovoljnu poslušnost svim Njegovim zahtjevima. To je pravo bogoslužje.“—Želja vjekova, str. 189.
b. Kome će se dati kraljevstvo? Luka 12:32; Matej 5:3; 7:21.
„Kad god duša čezne za Bogom, pokazuje se djelovanje Duha i Bog će se otkriti takvoj duši. On traži takve poštovatelje. On čeka da ih primi i da ih učini svojim sinovima i kćerima.“— Želja vjekova, str. 189.
Ponedjeljak 21. prosinca
2. stalna nAda
a. Što je nada nas koji vjerujemo u Krista? Titu 2:13.
b. Što će se dati onima koji će ući u nebo? 2. Timoteju 4:8. Kako nas to treba ohrabriti da ostanemo postojani? Otkrivenje 3:11.
“Onome koji pobijedi obećana je kruna neugasive slave i život koji će biti dug kao Božji život. ‘Onome koji pobijedi’, izjavljuje Krist, ‘dat ću da jede sa stabla života što je usred raja Božjega.’ ‘Oko nije vidjelo, uho nije čulo i u srce čovječje nije stiglo, to pripravi Bog onima koji ga ljube’ (Otkrivenje 2:7; 1. Korinćanima 2:9). Trudimo se zadobiti slobodan ulaz u kraljevstvo našeg Gospoda. Proučavajmo marljivo evanđelje koje je Krist osobno predstavio Ivanu na otoku Patmosu – evanđelje koje se naziva, ‘Otkrivenje Isusa Krista, što mu ga dade Bog da pokaže slugama svojim što se treba uskoro dogoditi.’ Uvijek imajmo na umu da je ‘blažen onaj koji čita i oni koji slušaju riječi ovog proroštva i drže što je u njemu napisano; jer vrijeme je blizu.’ (Otkrivenje 1:1, 3).”—Signs of the Times, February 4, 1903.
c. Iako se čini da zlo trijumfira, kakvu sigurnost imamo? Rimljanima 8:28; 2. Korinćanima 13:8.
„Bog je održao svoju Zajednicu kroz stoljeća progona, borbe i mraka. Nijedan oblak nije pao na nju, a da On na to nije bio spreman. Nijedna se protivnička sila nije suprotstavila Njegovom djelu, a da On to nije unaprijed predvidio. Sve se zbivalo kako je On unaprijed predskazao. On nije zaboravio na svoju Zajednicu, već je proročkim riječima izložio što će se dogoditi i dogodilo se ono što su rekli proroci nadahnuti Njegovim Duhom. Sve Njegove namjere će se ostvariti. Božji zakon je povezan s Njegovim prijestoljem i nikakva sila zla ne može ga uništiti. Istinu nadahnuća čuva sam Bog, i ona će trijumfirati nad svim onim što joj se suprotstavlja.“—Djela apostola, str. 11, 12.
Utorak 22. prosinca
3. Ubrzati kraljevstvo
a. Za što se u vezi Božjeg kraljevstva trebamo moliti? Matej 6:10. Kako ta molitva treba utjecati na naše prioritete? Stih 33.
„Draga moja braćo i sestre, neka u našim mislima stalno budu Božje zapovijedi i svjedočanstvo Isusa Krista. Neka oni istisnu svjetovne misli i brige. Neka budu predmet vašeg razmišljanja kad liježete i ustajete. Živite i radite stalno držeći na umu dolazak Sina čovječjeg. Vrijeme zapečaćenja vrlo je kratko i uskoro će završiti. Sad je vrijeme, dok četiri anđela zadržavaju četiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor.“—Rani spisi, str. 58.
b. Koja je naša uloga u blizini Kristovog dolaska? Matej 24:14; 2. Petrova 3:12.
„Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista. Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanđelja! Brzo će sazrijeti posljednja velika žetva i Krist će doći da prikupi dragocjeno zrno.“—Kristove priče, str. 69.
„U kraljevstvima ovoga svijeta položaj je značio samouzdizanje. (…) Utjecaj, bogatstvo i obrazovanje bili su značajna sredstva za stjecanje vlasti nad narodnim masama u korist narodnih vođa. (…)
Krist je uspostavio kraljevstvo na drukčijim načelima. On je pozivao ljude ne da vladaju, već da služe, jaki da nose nemoći slabih. Onaj koji ima moć, položaj, darove, obrazovanje, ima veću obvezu da služi svojim bližnjima. (…)
Među svojim učenicima Krist je u svakom smislu bio Onaj koji je vodio brigu i nosio teret. On je dijelio njihovo siromaštvo, za njih pokazivao samoodricanje, išao pred njima da poravna teška mjesta i uskoro će završiti svoje djelo na Zemlji polaganjem svog života. Načelo po kome je Krist djelovao treba pokrenuti članove Crkve, koja je Njegovo Tijelo. (…) U Kristovom kraljevstvu najveći su oni koji slijede primjer koji je On dao i djeluju kao pastiri Njegova stada.“—Želja vjekova, str. 550.
Srijeda 23. prosinca
4. podsjetnici
a. Koji nas obred podsjeća na dolazeće kraljevstvo? Luka 22:14–20; 1. Korinćanima 11:26.
„Obred Gospodnje večere dan je kao sjećanje na veliko oslobođenje izvršeno Kristovom smrću. Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne dođe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo pomaže da se uvijek sjećamo ovog velikog djela.“—Želja vjekova, str. 652, 653.
„Na ovim sastancima, što ih je sam uspostavio, Krist se sastaje sa svojim narodom i osnažuje ga svojom prisutnošću.“—Želja vjekova, str. 656.
b. Iako ćemo se možda susresti s nevoljom i progonima, što trebamo imati na umu? Matej 5:10; 2. Korinćanima 4:16–18.
„Mnoge od nevolja koje te snalaze dopušta Bog u svojoj mudrosti da bi se više približio prijestolju Njegove milosti. Bolom i nevoljama kroz koje Njegova djeca prolaze, On nastoji smekšati i podčiniti njihova srca. Život na ovom svijetu predstavlja Božju radionicu gdje nas On priprema i oblikuje za nebeske dvorove. Oštricu svojih oruđa za glačanje i usavršavanje On primjenjuje i na naše uzdrhtalo srce sve dok ne otkloni sve neravnine i nepravilnosti i dok ne postanemo prikladni da zauzmemo svoje pravo mjesto u nebeskoj građevini. Kroz nevolje i bolne udarce kršćanin se čisti od grijeha, duhovno jača i razvija svoj karakter prema uzoru koji nam je Krist ostavio. Utjecaj ispravnog i pobožnog života nije moguće procijeniti, jer nadilazi neposredni krug obitelji, rođaka i prijatelja, šireći svjetlost koja doprinosi pridobivanju duša za Krista.“—Svjedočanstva, sv. 4, str. 143.
„Svi oni koji se svakog dana posvećuju Bogu pokazuju svijetlu i ugodnu stranu naše vjere. Ne trebamo obeščašćivati Boga žalosnim prepričavanjem iskušenja koja nam se čine mučna i teška. Sva ona iskušenja koja prihvaćamo kao odgojno sredstvo donijet će nam na kraju radost. Sav naš vjerski život bit će tada duhovno uzdizanje i oplemenjivanje, odišući mirisom odabranih riječi i dobrih djela. Kad su kršćani potišteni, utučeni, žalosni i kad uzdišu, neprijatelj je vrlo zadovoljan jer on želi da se upravo takav dojam stječe o utjecaju naše vjere. Ali Božja namjera nije da se naš duh spušta na tako nizak nivo. On želi da svaka duša trijumfira u sili Otkupitelja koji nas održava u vjeri i nadi.“— Svjedočanstva, sv. 6, str. 365, 366.
Četvrtak 24. prosinca
5. kraljevstvo bez kraja
a. Što trebamo činiti od danas pa nadalje u svjetlu upozorenja apostola? 1. Ivanova 2:28; Ivan 3:2, 3; 2. Petrova 1:10, 11.
b. Kako ćemo provoditi vječnost u vječnom kraljevstvu? Otkrivenje 5:13.
„Kako godine vječnosti odmiču, donose sve bogatija i slavnija otkrivenja o Bogu i Kristu. Sa stjecanjem sve većeg znanja, rast će i ljubav, štovanje i sreća. Što će ljudi više znati o Bogu, to će se više diviti Njegovu karakteru. Kako će Isus pred njima otkrivati bogatstvo otkupljenja i zadivljujuća dostignuća u velikom sukobu sa Sotonom, srca otkupljenih plamtjet će sve većom ljubavlju. Radosni i ushićeni svirat će na svojim zlatnim harfama, a tisuće tisuća i mirijade glasova združit će se i zaoriti u veličanstvenom zboru hvale. (…)
Veliki sukob je završen. Više nema grijeha ni grešnika. Cijeli svemir je čist. Sklad i radost vlada u svemu što je stvoreno. Od Stvoritelja svega teče život, svjetlost i radost kroz beskrajna svemirska prostranstva. Sve živo i neživo, od najmanjeg atoma do najvećeg planeta, objavljuje u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti da je Bog ljubav.“—Velika borba, str. 678.
Petak 25. prosinca
Pitanja za razmišljanje
1. Kako možemo osigurati svoje mjesto u Božjem duhovnom kraljevstvu?
2. Koja nas obećanja mogu ohrabriti dok smo usred borbe između dobra i zla?
3. Što možeš učiniti da bi ubrzao Isusov dolazak?
4. Navedite što nam može pomoći da imamo vječnost na umu?
5. Koji su tvoji planovi za vječnost?

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.