SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

YouTube light color icon  ins

MG 3.2014

Preuzeti u PDF-u

Uzvišen poziv Božjeg ostatka

1Sve što Bog obeća u stanju je u svako doba i ispuniti, a djelo koje je povjerio svome narodu, On će i izvršiti kroz njih. Budemo li živjeli životom potpune poslušnosti, na nama će se ispuniti Njegova obećanja.

Bog traži od svog naroda da budu svjetlo ovom svijetu. Bog to ne zahtijeva samo od propovjednika, već i od svakog Kristovog učenika. Način na koji razgovaramo treba imati nebeska obilježja...

Kristovi učenici trebaju odražavati Duh, mudrost i Božju dobrotu, kako je to otkriveno u Njegovoj riječi. Ono što Bog zahtijeva od svog naroda u skladu je s milošću i istinom koju im je dao. Svi Njegovi pravedni zahtjevi moraju se u potpunosti ispuniti. Odgovorna ljudska bića moraju živjeti po svjetlosti koja ih obasjava. Ako to ne učine, njihovo će se svjetlo pretvoriti u tamu, a ta će tama biti razmjerna svjetlosti koju su dobili.

Ne propada Božji narod danas zbog nedostatka znanja; neće biti osuđeni zato što ne znaju put, istinu i život — osudit će ih istina koju su shvatili i svjetlost koja je obasjala njihovu dušu, ali su sve to zanemarili ili odbacili. Oni koji nikada nisu imali svjetlost, pa ju slijedom toga nisu ni mogli odbaciti, neće biti osuđeni. Što je više moglo biti učinjeno za Božji vinograd od onoga što je učinjeno? Svjetlost, dragocjena svjetlost obasjava Božji narod, ali ona ih neće spasiti ako ne pristanu biti spašeni po njoj, te ako ne budu živjeli potpuno u skladu s tom svjetlošću i prenosili ju onima koji su u tami.1

Naše geslo treba biti: Strpljiva dosljednost u činjenju dobra. Moramo ulagati ustrajne napore, napredujući korak po korak, sve dok ne završimo trku i dok ne zadobijemo pobjedu.

Idite složno naprijed u pomoć Gospodu, “ jednodušni, jedne misli”

(Fil 2:2). Ne oslanjajte se na ljudsku mudrost. Gledajte iznad ljudskih bića, na Onoga koga je Bog odredio da nosi naše jade i tuge. Idite naprijed u čvrstoj i ustrajnoj vjeri, držeći Boga za Njegovu riječ.2 “Bog poziva svoj narod da djeluje. Svatko od nas pojedinačno treba raditi na tome da prizna i ostavi svoje grijehe te da se vrati Gospodu. Nitko to ne može učiniti za drugoga. Mnogi godinama nisu postigli nikakav napredak u spoznaji i istinskoj svetosti. Ostali su duhovni patuljci. Umjesto da napreduju k savršenstvu, vraćaju se natrag u tamu i egipatsko ropstvo. Duh im nije naviknut na pobožnost i istinsku svetost.

Hoće li se Božji Izrael probuditi? Hoće li oni, koji tvrde da su pobožni, nastojati odbaciti svako zlo, priznati Bogu svaki tajni grijeh i poniziti svoju dušu pred njim? Hoće li u duhovnoj poniznosti ispitati pobude svakog svog postupka i shvatiti da Božje oko sve vidi i

Ako je bilo problema, ako je postojala zavist, zloba, gorčina, zlo sumnjičenje, priznajte te grijehe, ali ne općenito, već otiđite osobno svojoj braći i sestrama. Budite posve određeni. Ako ste vi učinili jednu pogrešku a oni dvadeset, priznajte tu jednu kako da ste glavni krivac.

ispituje svaku tajnu?... Božji narod ima velike prednosti. Dobili su veliku svjetlost kako bi mogli dostići svoj uzvišeni poziv. 3

Za novu godinu...

Ima li onih kojima smo učinili krivo i koji će na Božjem sudu svjedočiti protiv nas? Ako je tako, izvještaj o tome otišao je u nebo i tamo ćemo se ponovno s njim sresti. Moramo raditi kao da nas nadgleda oko velikog Poslodavca, vidjeli ljudi kako se brižno trudimo ili ne vidjeli, cijenili oni naš rad ili ne. Ni jedan čovjek, žena ili dijete ne mogu ispravno služiti Bogu ako su u svom radu nemarni i izvlače se, bilo da je to svjetovni posao ili vjerska služba. Istinski kršćanin u svemu će gledati na Božju slavu, vodeći se u svojim ciljevima i načelima mišlju: ‘Radim to za Krista.’

Ako su oni, koji tvrde da su Božji sluge, vjerni u malome, bit će vjerni i u velikome. Ako imate neplaćenih dugovanja, uložite poseban trud da ih platite. Ako ste dužni u trgovini hranom ili odjećom, podmirite račun ako ikako možete. Ako ne možete, otiđite onima kojima ste dužni i otvoreno recite da niste u mogućnosti platiti; obnovite svoju zadužnicu i uvjerite ih da ćete riješiti svoj dug što je moguće prije. Potom se odrecite svega bez čega možete živjeti i budite vrlo štedljivi u trošenju sve dok ne ispunite svoje obećanje. Ne koristite tuđi novac da biste udovoljavali svom apetitu ili želji za isticanjem. Na taj način ćete ukloniti kamen spoticanja zbog kojega bi mnogi mogli biti spriječeni da povjeruju u istinu te da loše govore o vama. Naša braća trebala bi uložiti ozbiljan napor da isprave svoje nemarno i neodgovorno vođenje poslova. Stara godina gotovo je na izmaku. Iskoristite do maksimuma dane koji su još preostali.

Kineska Nova godina počinje u veljači i traje tjedan dana. Kinezi imaju običaj izgladiti u to vrijeme sve međusobne razmirice i riješiti sve nepodmirene dugove.

Ako netko ne može platiti dug,

izbriše mu se, pa tako nova godina počinje s riješenim svim razmiricama i dugovima. Bilo bi dobro kad bi kršćanski svijet preuzeo taj neznabožački običaj. Božji zakon sve to traži od nas, pa i više od toga: da ljubimo svojeg bližnjega kao sami sebe, to jest da u svemu postupamo prema svojim bližnjima onako kako bismo željeli da oni postupaju prema nama. Jednostavno moramo činiti onako kako želimo da se nama čini.

U svim međuljudskim odnosima i postupcima, ponašanje svakog pojedinca vjerno odražava kakav je njegov karakter. Ako je netko čestit u Božjim očima, njegovi će postupci biti ispravni u očima njegovih bližnjih. Njegovo poštenje ne dovodi se u pitanje; on sja poput najčistijeg zlata pročišćenog u vatri. Ako posjeduje novac koji mu trenutno ne treba za osobne potrebe, neće se okoristiti nevoljom svog siromašnijeg brata te zahtijevati od njega da mu vrati više nego što bi bilo pravično. Neće iskoristiti lošu situaciju svog brata kako bi od njega tražio pretjerane kamate. Istinski pošten čovjek nikada se neće okoristiti neimaštinom drugih da bi povećao svoj dobitak, jer bi to za njega na kraju bio veliki gubitak. Po pitanju načela, to bi u Božjim očima bio isto takav zločin kao da je ušao u kuću svog bližnjega i ukrao toliku količinu zlata ili srebra. Običaji i moral ovoga svijeta ne smiju biti naš kriterij, osim ako Božjom riječju možemo dokazati da su ispravni. “Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten” (Luka

16:10). To što je neka stvar velika ili beznačajna, ne čini ju poštenom ili nečasnom. Bog zahtijeva od nas da u svim svojim poslovima postupamo onako kako je to ispravno. Ako imamo samo malo vremena, iskoristimo ga ozbiljno. Biblija nas uvjerava da živimo u velikom Danu pomirenja. Simboličan Dan pomirenja bio je dan kada su svi Izraelci mučili svoje duše pred Bogom, priznavali svoje grijehe i došli pred Gospoda skrušena srca, u iskrenom kajanju za svoje grijehe i sa živom vjerom u žrtvu pomirenja.

Ako je bilo problema, ako je postojala zavist, zloba, gorčina, zlo sumnjičenje, priznajte te grijehe, ali ne općenito, već otiđite osobno svojoj braći i sestrama. Budite posve određeni. Ako ste vi učinili jednu pogrešku a oni dvadeset, priznajte tu jednu kako da ste glavni krivac.

Uzmite njihovu ruku, neka vaše srce bude smekšano pod utjecajem Svetoga Duha, i recite: ‘Hoćeš li mi oprostiti? Nisam ispravno postupio prema tebi. Želim ispraviti svaku grešku da u nebeskim knjigama ne stoji ništa zapisano kraj mog imena. Moj zapis mora biti čist.’ Tko bi mogao odoljeti takvom postupku? Među onima koji se izdaju za Kristove sljedbenike ima previše hladnoće i ravnodušnosti, previše onog duha “nije me briga”. Svi se trebaju brinuti jedni za druge, zdušno čuvajući tuđe interese. “Ljubite jedni druge” (Ivan 13:34). Tako ćemo podići čvrst zid protiv sotoninih obmana. Usred protivljenja i progona nećemo se pridružiti osvetoljubivima niti se ujediniti sa sljedbenicima velikog odmetnika čiji je posao optuživanje braće kako

Glasnik reformacije, molitveni tjedan 2014.

Iskoristite preostale dane ove godine kako biste uništili svaku žilicu korijena gorčine i pokopali ju zajedno sa starom godinom. Započnite novu godinu s više nježnog obzira, s dubljom ljubavlju prema svakom članu Gospodnje obitelji. Približite se jedni drugima! “Ujedinjeni opstajemo; podijeljeni propadamo.” Zauzmite uzvišenije i plemenitije stajalište nego što ste ga ikada imali. Mnogi su naizgled postojani u istini, čvrsti, odlučni u svakoj točki naše vjere; ipak, nedostaje im nešto veliko: nježnost i ljubav koje su obilježavale karakter uzvišenog Uzora. Ako njihov brat sagriješi protiv istine, ako padne u iskušenje, nimalo se ne trude podići ga u duhu krotkosti, čuvajući pritom sami sebe da i oni ne budu iskušani. Čini se da takvi smatraju svojim posebnim zadatkom popeti se na sudačku stolicu i osuditi svoju braću. Ne pokoravaju se Božjoj riječi koja kaže: “Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1). Takvo postupanje općenito je odviše rijetko u našim crkvama, a izostanak takvog duha tjera Božjeg Duha iz srca, iz obiteljskog doma i iz crkve. Prakticirajmo odsada biblijski plan za ispravljanje zabludjelih u duhu krotkosti. Imajmo Isusov duh i radimo kao što je On radio.

Uzdržite se od sklonosti da istiskujete brata, čak i ako mislite da je nedostojan, pa čak i ako je ometao vaš rad pokazujući duh neovisnosti i tvrdoglavosti. Imajte na umu da je on Božje vlasništvo. Ako pogriješite, neka to uvijek bude u korist milosrđa i nježnosti. Odnosite se s uvažavanjem i poštovanjem čak i prema svojim najogorčenijim neprijateljima koji bi vam naudili kad bi bili u prilici. Neka iz vaših usta ne izađe ni jedna riječ koja bi im dala i najmanju priliku da opravdaju svoje ponašanje. Ne dajte ni jednom čovjeku priliku da huli na Božje ime ili govori s nepoštovanjem o našoj vjeri zbog nečega što ste učinili. Moramo biti mudri kao zmija, a bezazleni kao golub.

Stara godina je na odlasku; neka odnese sa sobom sav gnjev, zlobu i gorčinu. Svim srcem ispovjedimo svoje grijehe i neka oni odu pred nama na sud. Iskoristite preostale trenutke ove godine koja brzo odlazi kako biste se ponizili, umjesto da nastojite poniziti svoju braću. S početkom nove godine započnite s uzdizanjem svoje braće — štoviše, počnite s time još u zadnjim trenucima stare godine. Krenite iznova na rad, braćo i sestre, usrdno, nesebično, s ljubavlju, trudeći se da podignete klonule ruke, da ojačate slaba koljena, da skinete teško breme sa svake duše. Oslobodite potlačene i slomite svaki jaram. Uvedite u svoj dom siromašne beskućnike. [citat: Izaija 58:8—11] Draga braćo po svim našim crkvama, hoćete li ispuniti uvjete koje je Bog jasno naveo i okušati Gospoda kako biste vidjeli hoće li ispuniti svoja obećanja? Vjerujem da će ih ispuniti. Nimalo ne sumnjam u to. Bog će učiniti točno onako kako je rekao da će učiniti; neizmjerno velika obećanja bogatih blagoslova ostvarit će se ako mi ispunimo uvjete. Glava može biti tvrda, ali ne dopustite da se ta tvrdoća uvuče u vaše srce. Ako padnete na Stijenu i razbijete se, nestat će vaše samopravednosti. Zamijenit će ju meko i osjetljivo srce, ljubazno, nježno i pravo srce kakvo je imao Isus koji je uvijek bio dirnut ljudskim jadom. Plakat ćete s onima koji plaču, i tugovati s onima koji tuguju. Pokušajte to, braćo! Božji put i način uvijek je najbolji put. Uporno ste pokušavali raditi po svome, ali to ne donosi napredak, jedinstvo, niti izgrađuje crkvu. Stoga, ne mislimo više da je naš plan najbolji i ne penjimo se na sudačku stolicu, već u Božjem Duhu nosimo svjedočanstvo koje nam je dao da nosimo, primajući u srce Božju ljubav koja će ga omekšati dok govorimo jasnu istinu kako bismo skinuli veo obmane s očiju onih koji su u zabludi i umjesto toga im pružili usrdnu, iskrenu i pravu Isusovu ljubav.

Taj posao priznanja grijeha mora se izvršiti prije ili kasnije. Zašto to ne učiniti na kraju stare godine

koja odlazi? Hoćemo li priznati svoje grijehe i odbaciti ih kako bi otišli pred nama na sud? Hoćemo li se potruditi svim silama, kao nikada ra

nije, kako bismo novu godinu započeli s čistim zapisom? Hoćemo li se svatko od nas osobno prihvatiti tog dugo zapostavljenog posla, ponizivši svoju dušu pred Bogom kako bi kraj našeg imena mogla biti zapisana ta blažena riječ “oprost”? Hoćemo li biti pravi kršćani — ljudi nalik Kristu?

Potrudite se oko toga u svakoj crkvi. Održavajte posebne sastanke kad možete — sastanke poniznosti i skrušenosti duše, sastanke na kojima ćete počistiti smeće na vratima svog srca kako bi dragi Spasitelj mogao ući u njega. Kako li bi čudesno moglo biti vrijeme odlaska stare godine i dolaska nove! Ako svatko od nas pokuša učiniti sve što je u njegovoj moći, Bog je vjeran u onome što je obećao i ispunit će sa svoje strane daleko više nego što uopće možete moliti, ili čak pomisliti. Ne gubite ni trenutka! Ustanimo i poduzmimo odlučne napore da njegujemo Isusovu ljubav koja pokorava srce. Naše srce mora biti omekšano kako bi se uklonila nečistoća. U Kristovoj školi trebamo se učiti krotkosti i poniznosti srca, približavajući Mu se sve više i više.

Zlo koje prevladava u našim obiteljima je kritiziranje i osuđivanje, pridavanje najgorih pobuda tuđim riječima i motivima. To djeluje obeshrabrujuće na djecu i često dovodi do toga da se prestanu truditi činiti dobro. No ako ih se pohvali kad naprave nešto dobro, to će im pokazati da cijenimo njihov trud i poučiti ih onome što je ispravno. Ako se stalno ističu njihove pogreške i mane i to često nestrpljivo, a ponekad i ljutito — ako ih se nikada ljubazno ne pohvali kad naprave nešto dobro ili postignu napredak, djeca će postati malodušna. Osjećat će da se prema njima nemilosrdno postupa i da su ostavljeni da se trude iako se to ne cijeni niti ih se ohrabruje u tome. Hoćemo li se promijeniti po tom pitanju? Roditelji to moraju učiniti ako žele da njihova djeca zavole vjeru.

Isti takav problem postoji i u crkvi. Mnogi su klonuli i postali malodušni u velikoj borbi života, iako im je jedna ljubazna i ohrabrujuća riječ mogla dati snagu da pobijede. Nikada, baš nikada ne budite bezdušni, hladni, nesuosjećajni i kritički nastrojeni. Nikada ne propustite priliku da izgovorite riječi koje će nekoga ohrabriti i dati mu nadu. Ne može se dovoljno naglasiti koliko dalekosežne mogu biti naše nježne i ljubazne riječi, naše nastojanje da olakšamo nekome teret, kao što je to Krist činio. Draga braćo i sestre, dostignite svoj uzvišeni poziv!

Isus, dragocjeni Isus! Kako je drago to ime, kako nadahnjujuće! Isus nikada nije prešutio ni jedno slovo istine, ali ju je uvijek izgovarao s ljubavlju... Njegov život bio je život samoodricanja i nježne brige za druge. Nikada nije bio okrutan u iznošenju istine, već je pokazivao čudesnu nježnost prema ljudskom rodu. Svaka je duša dragocjena u Njegovim očima. Uvijek se držao božanski dostojanstveno, a ipak se s najnježnijim suosjećanjem i obzirom saginjao k svakom članu Božje obitelji. U svima je vidio pale duše koje treba spasiti, a to je bila Njegova misija.

Mnogi griješe dopuštajući da dođe do izražaja njihov osebujan temperament. Time izazivaju u drugima otpor i najgore osjećaje protivljenja i neprijateljstva. Zašto bi bilo tko pokazivao nepoštovanje prema onome čije se mišljenje u vjerskim pitanjima razlikuje od njegova? Složite se sa svakim u svim pitanjima gdje je to moguće. Potvrdite mu kada je u pravu, jer će takvo priznanje uvelike pomoći da ga privučete bliže sebi. Tada neće imati nikakva razloga misliti da vi svoja stajališta smatrate nepogrešivima ili da gledate s prezirom na njega.

Kao Kristovi radnici, moramo imati svetu taktičnost. Učite kako se ispravno ponašati u situacijama za koje nisu propisana pravila. Pridobivajte srca ljudi umjesto da ih odbijate. Morate odbaciti svaku grubost, svaku osudu i kritiziranje. Volimo se međusobno kao braća, pa nećemo rasipati, već skupljati s Kristom.

Nikada ne propustite priliku da izgovorite riječi koje će nekoga ohrabriti i dati mu nadu. Ne može se dovoljno naglasiti koliko dalek osežne mogu biti naše nježne i ljubazne riječi, naše nastojanje da olakšamo nekome teret, kao što je to Krist činio.

Zle ljudske sklonosti teško je pobijediti. Bitka je mučna. Svaka duša koja se bori zna kako su oštre i kako gorke te bitke. Rast u milosti je težak proces, jer se mjerila i standardi ovog svijeta neprestano isprječuju između duše i svetoga Božjeg mjerila. Gospod želi da budemo uzvišeni, oplemenjeni i pročišćeni provođenjem načela na kojima se temelji Njegovo veliko moralno mjerilo kojim će se provjeravati svačiji karakter na veliki dan konačnog obračuna.

Prolaze dragocjeni trenuci. Moja duša duboko je, usrdno i tjeskobno zabrinuta za vas. Kao Kristov predstavnik, molim vas da razumno otpočnete raditi na sebi. Nikada nije kasno ispraviti ono što je krivo. Dok se Isus, naš Posrednik, moli za nas, učinimo sa svoje strane ono što je naš dio posla. Ljubimo Boga svim svojim srcem i bližnjega kao sebe same. Priznajmo i ostavimo svoje grijehe kako bismo mogli dobiti oprost. Oni koji su zakidali Boga u desetku i darovima, neka dođu pred Njega i neka to nadoknade. Postavljeno je pitanje: “Hoće li čovjek zakidati Boga?”, kao da je nemoguće da netko učini tako veliki zločin.

No ako je Bog ikada govorio preko mene, kažem da je bilo takvog teškog okradanja Boga u desetku i darovima.

Braćo, [2014.] godina je na izmaku. Iskoristite tih nekoliko preostalih trenutaka da biste nadoknadili ono što nije bilo ispravno. Napravite temeljit posao za vječnost. Svaki postupak i svaka riječ mora proći provjeru na Božjem sudu. Dovedite u red svoje srce. Dovedite u red svoju kuću. Izvršite to djelo u potpunosti dok Isus još obavlja službu u nebeskoj svetinji. Neka taj apel ne bude upućen uzalud. Božja riznica okradena je za tisuće dolara, a taj propust zapisan je protiv vas u nebeskim knjigam

a.

Održavajte sastanke u svakoj mjesnoj crkvi. Svima dajte priliku da se ponize pred Bogom i priznaju svoje grijehe kako bi mogli dobiti mir i oprost. Kad svoje srce dovedemo u jedinstvo s Kristom, a svoj život u sklad s Njegovim djelom, Duh koji je sišao na Dan duhova spustit će se i na nas. Bit ćemo jaki u Kristovoj sili i ispunjeni puninom Božjom. Tada ćemo svi pozdraviti novu godinu s dobrodošlicom, kao početak godine uzvišenijih i boljih načela. Predat ćemo sebe Kristu, bezrezer

vno posvećujući svu svoju imovinu i sve svoje sposobnosti Njegovoj službi. Ispravno ćemo ispovijedati svoju vjeru; služit ćemo Bogu služeći onima kojima je potrebna naša pomoć. Tada će naše svjetlo jasno sjati u dobrim djelima. Neka vam Bog pomogne da novu godinu započnete s čistim i neokaljanim zapisom u nebu, da živite čistim i svetim životom — bili mladi ili stari — kako bi vaš život bio lijep i sretan jer se u vašem karakteru odražava Krist.4

Citirana literatura:

1 The Review and Herald, 23. kolovoza 1881.

2 Australasian Union Conference Recorder, 15. lipnja 1902.

3 Svjedočanstva, sv. 2, str. 123, 124.

4 The Review and Herald, 16. prosinca 1884.

Ostatak povijest i pouka

2Ubrzo nakon što je pao komunistički režim u Rumunjskoj, skupina mladih ljudi i žena došla je i do mojih vrata nudeći knjige. Bilo je sasvim uobičajeno da osobe srednjeg staleža zarađuju za život prodajući razne stvari od kuće do kuće, no ti mladi ljudi govorili s tako dubokim uvjerenjem i oduševljenjem da mi je bilo jasno kako nisu tu da bi zarađivali novac. Ubrzo sam otkrio da ih je na to potaknula želja da na najbolji način iskoriste vjersku sobodu koju su upravo dobili slobodu koju su toliko željele dvije prethodne generacije. Ti mladi ljudi razlikovali su se i od mene i od bilo koje mlade osobe koju sam upoznao tijekom svojih 18 godina života. Bila je to grupa s ciljem, LJUDI SA ZADAĆOM, odlučni u namjeri da ispune veliki nalog koji im je dao sam Isus Krist (Matej 28:20, 21). Sada, nakon što sam već dvadeset godina pripadnik Božje crkve, gledajući unatrag mislim kako bih želio da tako bude posvuda. Želio bih da tako bude cijelo vrijeme!

Božji cilj za ostatak

“Crkva je sredstvo koje je Bog odredio za spašavanje ljudi. Organizirana je da služi i njezina je zadaća da nosi evanđelje svijetu.”1 Još od Adamova pada i uspostavljanja žrtvene službe, Bog se pobrinuo da poništi učinak neposluha. “Božje srce čezne za svojom zemaljskom djecom ljubavlju jačom od smrti. Dajući nam svoga Sina, poklonio nam je u tom jednom daru cijelo nebo.”2 Danas je “vrijeme... da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo” (Rimljanima 13:11). Ostatak je pozvan na aktivan rad jer je vrijeme kratko.

“Gospod je povjerio svojoj crkvi posebno djelo: osobnu službu.

Bog je mogao poslati anđele da izvrše djelo reformacije čovjeka, ali nije to učinio. Ljudski rod mora raditi za ljudski rod.”3

Zadaća pomirenja

“A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih

i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5:1820).

Živimo u svijetu prekinutih veza: brakovi gdje su ljudi ogorčeni, udaljili su se jedni od drugih, povrijeđeni su; prijatelji koji su se razišli; roditelji i djeca neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima. Pomirenje znači ponovno sjedinjavanje onih koji su se otuđili, tako da nestane neprijateljstva i da se ponovno uspostavi mir.

Iako je Bog jako zainteresiran i za naše ljudske veze, gore spomenuti citat iz Svetoga pisma govori o pomirenju između Boga i čovječanstva, jer samo onda kad je to pomirenje uspostavljeno, i naše će ljudske veze biti u redu.

Ostatak ima zadaću pomoći svojim bližnjima da shvate kako Bog nije digao ruke od njih. “Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega,” objašnjava Gospod, “vaši su grijesi lice Njegovo zastrli” (Izaija 59:2).

Mora se obznaniti ljudima da je pomirenje moguće. Ostatak ima zadaću trubom oglasiti tu vijest, objavljivati ju na ulicama, tako da ljudi ovoga svijeta mogu ponovno otvoriti vrata svog srca i osjetiti sigurnost u zagrljaju svoga Stvoritelja.

Zadaća obnove

“U vrijeme kraja bit će obnovljene sve božanske institucije.”4 Moramo ponovno izgraditi, popraviti, obnoviti. “ I ti ćeš gradit’ na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja” (Izaija 58:12). Brak i subota dvije su institucije stvorene u početku, na slavu Bogu i na blagoslov čovječanstvu. Obje imaju važnu ulogu u procesu obnavljanja Božje slike u čovječanstvu i stoga sotona neprestano smišlja prepredene načine kako bi potkopao njihovu neospornost.

Brak: U današnjem kaotičnom svijetu svetost braka potpuno se izgubila. Brak kao institucija odbacuje se kao nešto nepotrebno i staromodno, a njegov izvorni oblik i svrha izopačeni su. Sveta uredba braka pod udarom je sotone, jer je to temelj na kojem je osnovana obitelj i društvo. Ostatak Božjeg naroda pozvan je da poukom i primjerom obnovi izvornu svrhu braka doživotne veze između jednog muškarca i jedne žene.

Subota: U vrijeme kraja “subota će biti predmet velikog konačnog sukoba u kojem će sudjelovati cijeli svijet.”5 Kad većina odabere svetkovati ono što je stvoreno (uključujući i ljudske institucije) umjesto Stvoritelja, mi trebamo podsjećati svoje bližnje na spomenik stvaranja, znak između Boga i čovječanstva subotu. Biblijsko proročanstvo navodi da će sotona koristiti i političke i vjerske sile kako bi nametnuo svetkovanje prvoga dana u tjednu umjesto sedmoga. Znajući da je vrijeme kratko, đavao radi dan i noć kako

bi prevario, ako je moguće, čak i izabrane. Neka Božji ostatak, silom Svetoga Duha, ustane protiv sotonine obmanjujuće sile i upozori svijet dok još traje vrijeme milosti. Živimo u posljednje vrijeme kada trebaju biti obnovljene sve božanske institucije.

Zadaća liječenja

“Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Matej 10:8).

“Tijekom svoje službe Isus je više vremena posvetio liječenju bolesnih nego propovijedanju... Gdje god bi došao, vijesti o Njegovu milosrđu stigle bi prije Njega.”6 Što se više približavamo kraju, u svijetu će biti sve više patnje i stoga će biti sve veća potreba za ispravnim predstavljanjem Isusovih metoda rada. Oni koji tvore ostatak trebaju nastojati steći znanje u vezi sa zdravljem kako bi mogli pomoći ljudima, posebno u novim misijskim poljima, jer “zdravstvenomisonarski rad krči put evanđeoskom radu.”7

Zadaća evangelizacije

Od Knjige postanka do Otkrivenja Biblija uči da su Bog,

Isus Krist, Sveti Duh i sveti anđeli aktivno uključeni u djelo otkupljenja palog čovječanstva. Božji predstavnici na Zemlji pozvani su da ne budu neaktivni, već da se pridruže nebeskim bićima te da se i oni aktivno uključe u taj rad. Krist kaže: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Marko 16:15). U jednoj od Njegovih priča “reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.” (Luka 14:23). Ellen White, Božji glasnik posljednjeg vremena, jasno opisuje kako će se dovršiti ta velika evanđeoska zadaća:

“To [djelo evanđelja] najbolje se može izvršiti osobnim radom, donoseći istinu u [domove] svojih [rođaka i poznanika], moleći se s njima i čitajući im Sveto Pismo.”8 “Prednost je svakog kršćanina ne

samo da očekuje dolazak Gospodina Isusa Krista, već i da ga ubrza.”9 “Bog dugo čeka da cijela crkva bude obuzeta duhom službe kako bi svatko mogao raditi za Njega prema svojim sposobnostima.”10 Kad razmišljamo o tri i pol godine koje je Isus proveo sa svojim učenicima poučavajući ih, te o godinama koje su uslijedile nakon Njegova raspeća, uskrsnuća i uznesenja, uočavamo pet sistematičnih evangelističkih koraka koje možemo poduzeti kako bismo izvršili djelo koje nam je Bog povjerio.

1.               korak: “Neka svijetli vaša svjetlost”

Naš trud bit će nagrađen trajnim rezultatima kada naš vlastiti život bude u skladu s onim što propovijedamo, a naše crkve spremne za dolazak novih posjetitelja.

Onoga dana kad sam se krstio, dobio sam neočekivani dar. Bila je to karta za vlak kako bih mogao toga istog dana otputovati u susjednu zemlju da bih prisustvovao misionarskom seminaru za vjernike. Imati priliku učiti kako raditi na spašavanju izgubljenog čovječanstva, za mene je bilo nešto najuzbudljivije što mi se moglo dogoditi. Radosno sam otputovao. Na seminaru koji je trajao tri tjedna naučio sam kako u običan razgovor ubaciti duhovnu temu, kako stvoriti misionarski kontakt, kako povezati nekoliko biblijskih stihova u kratku propovijed, i tome slično. Očekivao sam da ću sa stečenim znanjem biti u stanju preokrenuti svijet naglavce, pa sam krenuo na posao čim sam se vratio kući. Svaki put, neposredno prije nego što bih izašao iz kuće, prelistao bih svoje bilješke sa seminara kako bih mogao svjedočiti onima s kojima ću doći u dodir. No činilo se da ljudi koje sam susretao nisu zainteresirani za ono što je Isus činio kad je bio na Zemlji prije gotovo dvije tisuće godina. Željeli su znati što Isus može učiniti sada. Željeli su znati što je učinio za mene. Tada sam shvatio zašto je apostol Pavao rekao: “Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poga nima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje” (Djela ap. 13:47). Već dugi niz godina o Isusovom se životu govori s katedre, na televizijskim programima i putem radio stanica, no izgleda da što se više propovijeda o Isusu, manje je Isusovog karaktera u svijetu. Što se s više oduševljenja govori, to je slabiji učinak na slušatelje. Božji narod pozvan je ne samo da učini nešto drugačije, već da oni budu drukčiji u svijetu. Ne samo da budu prisutni, već da predstavljaju Isusov život. Svijet više zanima kakvi smo, nego što činimo ili govorimo, jer to kakvi smo glasnije govori od naših riječi.

Prije nego što su apostoli bili u stanju prenositi svjetlost Božje riječi, morali su oni sami postati ta svjetlost koju su htjeli prenijeti svijetu. Novozavjetna kršćanska crkva rasla je ponajprije zato što je svaki njezin član doživio osobni susret s Isusom Kristom. Gospodnje obećanje o duhovnom oživljavanju imalo je značajan utjecaj na život učenika. (Djela ap. 1:8; 4:31, 33.)

Knjiga Djela apostolska pripovijeda o šačici ljudi i žena koji nisu ostavili svijet onakvim kakvog su ga našli. Bili su to obični ljudi koje je Bog osposobio da učine neobične stvari. Gdje god su se pojavili, bili su ismijavani, nailazili su na protivljenje, progonstvo, doživljavali su fizičke napade zbog svoje vjere. Neke su čak ubili. Pa ipak, u tridesetak ili četrdeset godina prvobitna grupa od sto dvadeset ljudi i njihovih obraćenika postala je poznata kao oni koji “pobuniše sav svijet” (Djela ap. 17:6). Može li se to ponovno dogoditi? Odgovor je: Da, može. Ali to počinje s tobom. Počinje sa mnom. Najprije moramo temeljito promijeniti svoj vlastiti život.

“Oživljavanje istinske pobožnosti među nama, naša je najveća i najhitnija potreba. Nastojanje da to postignemo treba nam biti na prvome mjestu. 11 Oživljavanje i reformacija u životu

onih pojedinaca koji tvore ostatak, prvi je korak prema uspješnom pridobivanju duša. Želja da dođemo do onih koji su u nevolji prirodna je vanjska reakcija na promjenu koja se dogodila u našem srcu.

“Svaki istinski učenik rođen je u Božjem kraljevstvu kao misionar. Onaj tko pije živu vodu, postaje vrelo života. Primatelj postaje davatelj.”12

“Kad netko upozna Krista, u njegovu srcu rađa se želja da i drugima pokaže kako je dragocjenog prijatelja našao u Isusu. Ta spašavajuća i posvećujuća istina ne može ostati skrivena u njegovu

srcu.”13

2.               korak: Obuka

Sreo sam mnogo novoobraćenih ljudi koji su oduševljeno prihvatili evanđeosku poruku i prirodno osjetili želju da podijele s drugima što je Gospod učinio za njih, ali su odustali čim to nisu uspjeli ostvariti. Trebalo ih je obučiti za službu. Naš Gospod ohrabruje svoje učenike da Ga slijede sljedećim riječima: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” (Matej 4:19).

Dvanaestoricu učenika obučavao je najveći Učitelj kojeg je svijet imao. Isus je proveo tri i pol godine poučavajući ih. U knjizi Djela apostolska čitamo da su naučili i primijenili Njegove pouke. Krenuli su naprijed u Isusovo ime, pomažući ljudima, ženama i djeci i pripremajući ih za Božje kraljevstvo. Budući da su učenici sudjelovali u Kristovom programu obuke i teoretski i praktično, postepeno su postali učinkoviti svjedoci koje je Krist mogao upotrijebiti da promijene svijet.

Danas bi “mnogi bili spremni raditi kad bi ih se naučilo kako početi. Treba ih poučiti i ohrabriti. Svaka mjesna crkva treba biti škola u kojoj će se obučavati kršćanski radnici. Članove crkve treba naučiti kako održavati satove čitanja Biblije, kako voditi i poučavati razrede subotnje škole,

kako na najbolji način pomoći siromašnima i brinuti se za bolesne, kako raditi za neobraćene.”14 Radnik koji je obučen i obrazovan za rad, bit će uspješniji od radnika koji nisu prošli obuku. U našim mjesnim crkvama trebamo osnovati centre za obuku kako bi se svaki član crkve uključio u neki vid službe za Učitelja.

“U našim crkvama treba oformiti grupe za službu... Stvaranje malih grupa kao osnove kršćanskog rada, to je plan koji mi je predočio Onaj koji ne može pogriješiti.”15 Kad članovi crkve budu obučeni za službu, i kad oforme male grupe kako bi doprli do ljudi u svom okružju iznoseći im Božju riječ utemeljenu na Bibliji, crkva će rasti i u duhovnom smislu i brojčano.

3.               Pomaganje siromašnima u svom okružju

Naše mjesne crkve će napredovati ako ispunjavamo tjelesne, umne, društvene i duhovne potrebe ljudi kroz planirani proces za lokalnu zajednicu. Kristova služba bila je usredotočena na ljude. (Matej 4:23) Spasitelj je s ljubavlju pomagao ljudima. Kad je na taj način otvorio njihovo srce, govorio im je o vječnim načelima svoga kraljevstva. Slijedeći Učiteljev primjer, vjernici prve kršćanske crkve činili su isto: pomagali su ljudima u Isusovo ime, pokazujući zanimanje za sve njihove tjelesne, umne, društvene i duhovne potrebe.

Kad su Petar i Ivan našli hromog čovjeka na hramskim vratima, Petar je rekao: “Srebra i zlata nema u mene, ali što imam to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!” (Djela ap. 3:6).

“Jedino će Kristova metoda donijeti istinski uspjeh u pridobivanju ljudi. Spasitelj se družio s ljudima kao Onaj koji im želi dobro. Pokazao je naklonost prema njima, pobrinuo se za njihove potrebe i tako zadobio njihovo povjerenje, a potom ih je pozvao: ‘Slijedi me!

Svijet je različit, s različitim potre bama. Crkva ostatka treba imati različite programe kako bi odgovorila na različite potrebe ljudi.

U svojim duhovnim poukama Isus je često govorio o prirodnim zakonima žetve. Jedan od temeljnih poljoprivrednih principa je: “Ako želiš žetvu, moraš posijati sjeme.” Nijedan zemljoradnik ne može očekivati da Bog učini čudo kako bi proklijao sjeme koje nije posađeno.

Bog može samo blagosloviti naše posjete ljudima, literaturu koju dijelimo, biblijske satove koje održavamo, evanđeoske seminare koje vodimo. Vjerovati da možemo imati veliku žetvu ako ne uložimo odgovarajući trud u sijanje sjemena Božje riječi, obična je drskost.

4.               Korak: Žetva

Apostolska crkva smatrala je evangelizaciju svojom najvažnijom zadaćom. Prvi vjernici s povjerenjem su sijali Božju riječ, očekujući blagoslov Svetoga Duha. Čitamo: “Stanu navješćivati riječ Božju smjelo” (Djela ap. 4:31). “I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa” (Djela ap. 5:42). “ Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ” (Djela ap. 8:4).

Nakon što posijemo sjeme evanđelja, trebamo se radovati žetvi koja će uslijediti kao rezultat sjetve. Bog nam obećava da će evangelizacija donijeti žetvu. Učenici su bili silni evangelizatori. Tisuće ljudi obratilo se na Petrovu propovijed. Luka ovako opisuje napredovanje crkve: “I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.” (Djela ap. 6:7).

“Božji glasnici nosit će najdirljivije poruke, poruke s dušom koje će upozoravati ljude, podizati ih... Moramo također imati u našim gradovima posvećene evangelizatore preko kojih će poruka biti iznesena tako odlučno da trgne slušatelje.”17

Gdje god sam imao priliku puto

vati, sretao sam pastore, crkvene vođe i obične vjernike posebno mlade koji su prihvatili izazov i priliku da prenose Kristovu istinu putem javne evangelizacije. Postoji sve veće zanimanje običnih vjernika za propovijedanje Božje riječi. Osjetili su Božji poziv. Koristeći mnoge resurse koji su im na raspolaganju, objavljuju Božju riječ sa silom, tako da je Sveti Duh mnoge ljude potaknuo da donesu odluku da se pridruže ostatku.

Mjesne crkve rastu duhovno i brojčano kad se novi obraćenici uklope u zajednicu vjernika i kad ih se nauči kako svjedočiti drugima. Trebamo nastaviti brigu za njih kao nastavak javne evangelizacije, jer je to dio službe kako bi crkva učinkovito pridobivala nove vjernike.

Nažalost, taj peti korak, koji je bio važan dio evangelističke strategije učenika, nedostaje u našem radu u mnogim mjestima. U doba apostola vodila se briga o novim vjernicima. Kad su ljudi prihvatili Isusa, shvatili Njegovu riječ i bili kršteni, uključeni su u zajednicu vjernika koja se brinula o njima (Djela ap. 2:42.)

“Kad ljudi i žene prihvate istinu, ne smijemo jednostavno otići i ostaviti ih same, već moramo voditi brigu o njima.”18 Isus je rekao Petru: “Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” (Luka 22:32). “Pasi jaganjce moje!” (Ivan 21:15). Ljubav prema Isusu treba nas navesti da osjećamo duboko zanimanje za duhovni rast novih vjernika i da nikada ne “zaboravimo” na njihove potrebe.

Jedna od najučinkovitijih metoda da pomognemo novim vjernicima da rastu u Kristu je ta da ih naučimo kako da podijele svoju vjeru s drugima. I dok budu razvijali svoj osobni duhovni život kroz molitvu i proučavanje Biblije, aktivno će se uključiti i u propovijedanje drugima.

“Nakon što se pojedinci obrate i

prihvate istinu, treba se brinuti za njih. Te novoobraćenike treba “njegovati” bdjeti nad njima i paziti na njih, pomagati im i ohrabrivati ih. Ne smije ih se ostaviti same, kao plijen sotoninim moćnim kušanjima; treba ih poučiti koje su im dužnosti, ljubazno postupati s njima, voditi ih, posjećivati ih i moliti se s njima.”19

Zaključak

Draga braćo i sestre, članovi Božje crkve, nemoguće je u nekoliko riječi pokriti svaki aspekt zadaće koja nam je povjerena u završnim danima povijesti našeg planeta. Odgovornost je odviše strašna i zadaća odviše sveta da bi se mogla ukratko objasniti skromnim ljudskim rječnikom. Ipak, vjerujem da ćemo, izvan ovih nekoliko redaka napisanog članka, naći vremena da ispitamo svoj dosadašnji kršćanski put i zapitamo se živimo li onako kako nam to Bog omogućuje silom koju nam je dao. “Sjetite se da je Krist sve stavio na kocku. Radi našeg spasenja cijelo se Nebo našlo u opasnosti. Tu u podnožju križa, kad pomislite da je Krist bio spreman dati svoj život i za samo jednog grješnika, shvatit ćete kolika je vrijednost jedne jedine duše.”20

Citirana literatura:

1 Djela apostola, str. 9.

2 Put Kristu, str. 21.

3 This Day With God, str. 330.

4 Proroci i kraljevi, str. 678.

5 Svjedočanstva, sv. 6, str. 352.

6 Zdravlje i sreća, str. 19.

7 Zdravlje i sreća, str. 144.

8 The Review and Herald, 8. prosinca 1885.

9 Kristove priče, str. 69.

10              Djela apostola, str. 111.

11              Odabrane poruke, knjiga 1, str. 121.

12              Čežnja vjekova, str. 195.

13              Put Kristu, str. 78.

14              Zdravlje i sreća, str. 149.

15              Evangelism, str. 115.

16Zdravlje i sreća, p. 143.

17              Evangelism, str. 168.

18              Evangelism, str. 345.

19              Evangelism, str. 351.

20              Kristove priče, str. 196

Blue


[TEXT]

Blue


[TEXT]

Blue


[TEXT]

Blue


[TEXT]

Blue


[TEXT]

Blue


[TEXT]

More in this category: « G 1.2013 G 2.2014 »

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.