1. Obećani Izbavitelj

1. ŽIVOT U EDENU

a. U kakvom se stanju čovjek nalazio prije pada? Postanak 1:27.

„Dok se nije pojavio grijeh, na umovima naših praroditelja nije bilo nijednog oblaka koji bi pomračivao njihovo shvaćanje o karakteru Božjem. Oni su bili savršeno prilagođeni volji Božjoj. Umjesto ogrtača, okruživala ih je divna božanska svjetlost. Ta jasna i savršena svjetlost obasjavala je sve ono čemu su oni prilazili.“ – 8. Svjedočanstvo, str. 273.

b. Kako je priroda otkrivala Boga ljudima? Postanak 1:31; Rimljanima 1:20.

„U edenskom vrtu se očigledno pokazalo postojanje Božje, Njegova svojstva su se otkrila u svemu što je svuda okruživalo (Adama i Evu). Sve ono na čemu se zaustavljao njihov pogled govorilo im je. Nevidljive činjenice o Božjem postojanju, 'Njegova vječna sila i božanstvo', jasno su se mogle 'poznati i vidjeti na stvorenjima' koja je On stvorio.“ – 8. Svjedočanstvo, 273.

2. GRIJEH DONOSI PROMJENE

a. Kakav je utjecaj grijeh imao na prirodni svijet? Postanak 3:17-19. Kako je to utjecalo na čovjekovo razumijevanije Božjeg karaktera?

„Ali je grijeh zadao zemlji smrtni udarac i prepriječio se između prirode i Boga prirode. Da su Adam i Eva ostali poslušni svom Tvorcu, da nisu skrenuli sa staze savršene ispravnosti, oni bi i dalje upoznavali Boga kroz Njegova djela. Ali kad su poslušali zavodnika i kad su zgriješili protiv Boga, svjetlost nebeske nevinosti kojom su bili zaodijeveni iščezla je. Lišeni nebeske svjetlosti, oni više nisu raspoznavali karakter Božji u djelima Njegovih ruku.

„Zbog čovjekove neposlušnosti došlo je do promjene i u samoj prirodi. Iskvarena prokletstvom grijeha, priroda može pružiti samo nesavršeno svjedočanstvo o Tvorcu i ne može savršeno otkrivati Njegov karakter.“ – 8. Svjedočanstvo, str. 274.

b. Kakva se promjena dogodila u čovjekovoj prirodi? Jeremija 17:9; 1. Korinćanima 2:14.

“Ali njima je rečeno da je grijeh izopačio njihovu narav, da su umanjili svoju snagu da se odupru zlu i otvorili vrata Sotoni da im se lakše približi. Oni su u svojoj bezgrješnosti popustili kušanju, i sada, u stanju svjesne krivice, oni bi imali manju moć da očuvaju svoju besprijekornost.” – Patrijarsi i proroci, str. 61.

„U ljudskoj prirodi, kad je odvojena od Izvora istine, postoji neprekidno protivljenje Božjoj volji i putevima. Tjelesne, mentalne i moralne sfere bića su pod kontrolom plahovitih nagona. Osjećaji su izopačeni, i sve sposobnosti kojima je čovjek obdaren za oštroumno napredovanje, unižene su. Čovjek je mrtav u prijestupu i grijehu. Sklonosti upravljaju njime, strasti drže kontrolu, a njegove želje su pod utjecajem sile koje on nije ni svjestan. On govori o slobodi djelovanja, dok se zapravo nalazi u najgorem ropstvu. On nije svoj. Nije mu dozvoljeno da uvidi ljepotu istine; jer je tjelesni um u neprijateljstvu prema Bogu, i nije podčinjen Njegovom zakonu. On istinu vidi kao laž, a laž kao istinu. Um kojim upravlja Sotona slab je u moralnoj snazi.“ – The Review and Herald, 17. veljače 1891.

3. BOG STUPA NA SCENU

a. Što je Bog poduzeo kako bi grješnom paru osigurao konačno izbavljenje? Postanak 3:15.

“Čovjeku je prva najava otkupljenja priopćena u presudi koja je izrečena nad Sotonom u vrtu. Gospod je objavio: “I neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, i između tvojega sjemena i njezina sjemena: on će ti potirati glavu, a ti ćeš mu potirati petu.” (Postanak 3:15) Ova presuda, izrečena u nazočnosti naših prvih roditelja, za njih je bila i obećanje. Premda je najavila rat između čovjeka i Sotone, u njoj je najavljeno da će moć velikog neprijatelja naposljetku biti slomljena. Adam i Eva su stajali kao zločinci pred pravednim Sucem očekujući presudu koju su zaslužili prijestupom, ali prije no što im je priopćeno o životu napora i tuge u kojem će morati uzeti udjela ili o zapovijedi o povratku u prah, oni su slušali riječi koje nisu mogle a da im ne pruže nadu. Premda će morati patiti zbog sile svog moćnog neprijatelja, oni mogu s nadom očekivati konačnu pobjedu.” – Patrijarsi i proroci, str. 65.

“Božji Sin se ponudio da svojom krvlju i životom plati cijenu njihovog prijestupa. Njima će se odrediti vrijeme kušnje i tad će moći, vjerom u Kristovu spasonosnu snagu, ponovno postati Božja djeca.” – Proroci i kraljevi, str. 681.

“A to neprijateljstvo nikada nije dosegnulo takav izražen vrhunac kao kada je Krist postao stanovnikom ove Zemlje. Nikada prije na Zemlji nije postojalo biće koje je toliko duboko mrzilo grijeh kao što ga je mrzio Krist. On je vidio njegovu obmanjujuću, utjecajnu silu na svetim anđelima, i sve Njegove sile bile su posvećene borbi protiv grijeha.” – Odabrane poruke 1, str. 242.

b. Koje prirodno stanje čovjeka poslije pada je učinilo obećanje o neprijateljstvu neophodnim? Psalam 10:4; Rimljanima 3:11. Umjesto neprijateljstva prema Sotoni, s kim je prirodan um u ratu? Rimljanima 8:7.

“Kad je čovjek prekršio božanski Zakon, njegova je narav postala zla pa je došao u suglasje sa Sotonom a ne u neprijateljstvo s njime. Po prirodi ne postoji neprijateljstvo između grješnog čovjeka i začetnika grijeha. Obojica su otpadom postali zli. Otpadnik ne miruje dok ne stekne simpatije i podršku onih koje je uspio navesti da slijede njegov primjer. To je razlog zašto se pali anđeli i zli ljudi udružuju u zajednicu koja je spremna na sve. Da se Bog nije umiješao, Sotona i ljudi sklopili bi savez protiv Neba i – umjesto da gaji neprijateljstvo prema Sotoni – cijela bi se ljudska obitelj ujedinila u pobuni protiv Boga.” – Velika borba, str. 505.

4. DOĆI ĆE ISKUPITELJ

a. Koju veličanstvenu žrtvu je Isus podnio da spasi palog čovjeka? Filipljanima 2:5-8.

„Čim se pojavio grijeh, pojavio se i Spasitelj. Krist je znao da će morati stradati i patiti, ali je ipak postao čovjekova zamjena. Čim je Adam zgriješio, Sin Božji se predstavio kao Jamac za pali ljudski rod, s isto takvom silom da spriječi presudu izrečenu nad krivcima kao i kad je položio svoj život na križu Golgote.“ – Komentari biblijskih tekstova, tom 1. str. 1084.

„Čim je čovjek popustio sotonskom kušanju, učinivši ono što je Bog rekao da ne čini, Krist Sin Božji se postavio između živih i mrtvih, rekavši: 'Neka kazna padne na Mene. Ja se stavljam na čovjekovo mjesto, da bi se njemu pružila još jedna šansa'.“ – Komentari biblijskih tekstova, tom 1. str. 1085.

b. Kako je Bog pokušao u ljudski um utisnuti posljedice grijeha i Spasiteljevu žrtvu? Hebrejima 9:13,14; Rimljanima 6:23.

“Za Adama je žrtvovanje prve žrtve bio najbolniji doživljaj. Njegova se ruka morala podići da oduzme život i on je znao da je bio poslušan Bogu, smrti čovjeka ili životinje ne bi bilo. Dok je klao nevinu žrtvu, on je drhtao pri pomisli da će krv bezgrješnog Janjeta Božjeg morati biti prolivena. Ovaj mu je prizor pružao dublji i jasniji osjećaj vlastitog prijestupa, koji ništa osim smrti dragog Božjeg Sina nije moglo okajati. On se divio beskonačnoj dobroti koja će platiti ovakav otkup da spasi krivce. Zvijezda nade je rasvjetljavala mračnu i strašnu budućnost i rasterećivala ju od potpune pustoši.” – Patrijarsi i proroci, str. 68.

“Sustav žrtava je u njihovim palim okolnostima poučavao grešnike poniznosti i vodio ih k pokajanju i povjerenju samo u Boga, kroz obećanog Otkupitelja, za oprost zbog kršenja Njegovog zakona u prošlosti. – Povijest otkupljenja, str. 145.

c. Navedi neke od onih koji su prorokovali o dolazećem Spasitelju. Juda 14,15; Postanak 49:8-10; Brojevi 24:17.

5. ISPUNJENJE KASNI?

a. Kakve su mogle biti misli mnogih u pogledu obećanog Iskupitelja? Ezekiel 12:22.

“Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam i Eva prvi put čuli obećanje, očekivali su da će se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili rođenje svojega prvenca, nadajući se da će on možda biti Izbavitelj. Međutim, ispunjenje obećanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obećanje umrli su ne vidjevši njegova ispunjenja. Počevši od Enohovih dana, ovo obećanje ponavljali su patrijarsi i proroci, održavajući živom nadu o Njegovom dolasku, ali On još nije dolazio.” – Želja vjekova, str. 31.

b. Kakav je bio Božji odgovor? Galaćanima 4:4. Je li zaista bilo kašnjenja u ispunjenju Božjih namjera?

“Međutim, poput zvijezda koje se kreću određenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Božje namjere ne poznaju žurbu ni kašnjenje… “Točno onoga dana”, koji je određen u božanskom obećanju, “sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12:41) Isto je tako na nebeskom Savjetu određen i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu.

'Ali kad dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina.' Proviđenje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja.“ – Želja vjekova, str. 32.

PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE:

1. Prije nego što je pao, kako je čovjek mogao razumjeti Božji karakter?

2. Kao posljedica grijeha, kako se ljudska priroda promijenila?

3. Zašto je Bog u čovjeka usadio neprijateljstvo? Gdje bismo mi bili da nije njega?

4. Zašto je Bog Adamu dao žrtveni sustav?

5. Je li bilo kašnjenja u dolasku Spasitelja? Zašto?