SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

BL.2.2018

1. Sijač

1. Lekcija    Subota, 7. travnja, 2018.

Sijač

“Jer ovako veli Gospod ljudima Jude i Jeruzalema: »Iskrčite sebi krčevine i ne sijte među trnjem.” Jeremija 4:3.

“Vrt srca mora se obrađivati. Tlo se mora pripremiti dubokim pokajanjem za grijehe. Otrovne, sotonske biljke moraju se iskorijeniti. Tlo, nekada obraslo trnjem, može se popraviti jedino marljivim radom. Tako se i zle sklonosti nepreporođenog srca mogu svladati jedino ozbiljnim naporima u Isusovo ime i Njegovom snagom.”— Kristove priče, str. 56.

Pročitati: Kristove priče, str. 33–61.

nedjelja 1. travnja

1. POUČAVANJE KROZ USPOREDBE

a. Koje su okolnosti, aktualne u vrijeme Kristove službe među onima koji su tvrdili da su Božji narod, učinile korištenje usporedbi neophodnim? Matej 13:10–13.

 “Kristovo Evanđelje postalo je (hebrejskom narodu) kamen spoticanja zato što su zahtijevali znakove umjesto Spasitelja. Očekivali su da Mesija dokaže svoju vlast moćnim osvajačkim djelima i uspostavi svoje kraljevstvo osvajajući zemaljska kraljevstva. Na ova očekivanja Spasitelj je odgovorio usporedbom o sijaču. Kraljevstvo nebesko trebalo je pobijediti ne silom oružja, ne nasilnim nametanjem, već usađivanjem novog načela u ljudska srca.“—Kristove priče, str. 35.

b. S kojim je proročanstvom Isus povezao svoje poučavanje u usporedbama? Izaija 6:9; Matej 13:14, 15.

“Onima koji su se pokoravali utjecaju Svetoga Duha, značenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije. Tajne su se razjašnjavale, i ono što se teško moglo razumjeti, odjednom je postajalo očito.“— Kristove priče, str. 21.

ponedjeljak 2. travnja

2. USPOREDBA O SIJAČU

a. Što je bila tema usporedbe o sijaču? Matej 13:3–8.

“Usporedba o sijaču najviše se bavi utjecajem koji na rast sjemena ima tlo na koje je bilo bačeno…

Za vas je najvažnije da odgovorite na pitanje: Kako se odnosite prema mojoj poruci? Vaša vječna sudbina ovisi o tome hoćete li je prihvatiti ili odbiti.“—Kristove priče, str. 43, 44.

b. Što predstavlja sjeme posijano pokraj puta? Matej 13:19.

“Sjeme posijano kraj puta prikazuje Božju riječ koja pada na srca nepažljivih slušatelja. Kao ugaženi put, utaban nogama ljudi i životinja, takvo je srce koje služi kao prometnica trgovini ovoga svijeta, njegovim uživanjima i grijesima. Zaokupljena sebičnim ciljevima i grešnim uživanjima, duša je “otvrdnula zavodljivošću grijeha” (Hebrejima 3:13). Njezine su duhovne sposobnosti paralizirane. Ljudi čuju Riječ, ali je ne razumiju. Ne shvaćaju da se ona odnosi na njih. Nisu svjesni svojih potreba ni opasnosti koja im prijeti. Ne opažaju Kristovu ljubav; prolaze pokraj poruke Njegovog milosrđa kao pokraj nečega što se ne odnosi na njih.” —Kristove priče, str. 44

c. Kako Bog gleda na one koji siju neslogu u crkvi? Izreke 6:16–19. Kako to pomaže sotoni u njegovom djelu? Luka 8:11, 12.

“Mnogi koji tvrde da su kršćani pomažu kušaču da ukrade sjeme istine iz srca drugih ljudi. Mnogi koji slušaju propovijedanje Božje riječi, kod kuće se bave njezinim kritiziranjem…. Vijest koju bi morali smatrati Božjom porukom, upućenom sebi, razmatraju uz neozbiljne ili podrugljive komentare. Opširno raspravljaju o propovjednikovom karakteru, njegovim pobudama i postupcima; o ponašanju drugih vjernika u crkvi. Izriču oštre sudove, učestalo ogovaraju i opadaju, i to sve pred neobraćenima. Često ovakve riječi izgovaraju roditelji u prisutnosti svoje djece. Na taj način ruše ugled Božjih vjesnika i poštovanje njihovih poruka. Mnogi tako uče olako pristupati i samoj Božjoj riječi.“—Kristove priče, str. 45, 46.

utorak 3. travnja

3. NESPREMNI NA ŽRTVU

a. Što se dogodilo sa sjemenom koje je palo na kamenito tlo? Matej 13:20, 21.

„Mnogi među onima koji ispovijedaju vjeru spadaju među ovakve slušatelje. Kao stijena koja leži ispod tankog sloja zemlje, tako se i sebičnost njihovog neobraćenog srca krije ispod tla njihovih dobrih želja i težnji. Nisu još svladali ljubav prema sebi. Nisu još uvidjeli krajnju snagu grijeha i njihovo se srce nije ponizilo, svjesno svoje krivnje. Ova vrsta ljudi lako se da osvjedočiti, oni postaju sjajni obraćenici, ali je njihova vjera površna.

Ipak, ljudi ne otpadaju zato što su smjesta prihvatili Riječ ili zato što joj se raduju…. Nisu razmatrali što Božja riječ zahtijeva od njih. Oni se nisu suočili sa svim svojim životnim navikama niti su se potpuno pokorili njezinoj vlasti.“—Kristove priče, str. 46, 47.

b. Kako je bogati mladić pokazao da je bio slušatelj čije je srce bilo kamenito tlo? Matej 19:22. Na koji način i mi možemo pokazati isti stav? Ivan 6:60.

„Mnogi primaju Evanđelje kako bi izbjegli patnje, umjesto da se oslobode grijeha. Raduju se neko vrijeme jer se nadaju da će ih vjera osloboditi teškoća i nevolja. Dok njihov život glatko teče, možda izgledaju kao dosljedni kršćani ali padaju na vrućem ispitu kušnji. Nisu sposobni podnijeti ukor zbog Krista. Kad im Božja riječ ukaže na neki omiljeni grijeh, kad zahtijeva samoodricanje ili žrtvu, oni se osjećaju uvrijeđeni. Čini im se da će ih stajati prevelikih napora da učine korjenitu promjenu u svojem životu. Gledaju na sadašnje neugodnosti i nevolje i zaboravljaju vječne stvarnosti.“ — Kristove priče, str. 47, 48.

c. Što Bog zahtijeva od nas i kakav nam je primjer Isus ostavio? Luka 9:23; Rimljanima 12:1; 5:6–8.

„Krist je sve dao za nas i oni koji Ga prihvaćaju bit će spremni žrtvovati sve za svojeg Otkupitelja. Prije svega ostalog oni će na umu imati Njegovu slavu i čast.“ — Kristove priče, str. 49.

srijeda 4. travnja

4. UGUŠENO TRNJEM SVJETOVNOSTI

a. Što predstavlja trnje koje guši dobro sjeme? Marko 4:18, 19; Luka 8:14.

b. Čega se trebamo sjetiti kako bismo spriječili da brige ovog svijeta uguše dobro sjeme istine? Matej 6:25–32; Psalam 55:22.

“Kršćani moraju raditi, oni se moraju baviti poslovima ali zbog toga ne moraju upadati u grijeh. Međutim, mnogi se tako predaju poslovima da više nemaju vremena za molitvu, nemaju vremena za proučavanje Biblije, nemaju vremena tražiti Boga i služiti Mu. Katkad se u njihovoj duši još javlja težnja za svetošću i za Nebom ali više nemaju vremena da se odvrate od buke ovoga svijeta i čuju veličanstvene riječi Božjega Duha. Ono što je vječno postaje podređeno a ono što je na svijetu uživa prednost. Sjeme Riječi više ne može donositi rod jer su snage duše posvećene njegovanju trnja svjetovnosti.“ —Kristove priče, str. 51, 52.

c. Kakav stav pokazuje da dobro sjeme istine biva ugušeno svjetovnim bogatstvom? Ponovljeni zakon 8:17.

“Ljubav prema bogatstvu ima neku zasljepljujuću, prijevarnu moć. Prečesto oni koji imaju svjetovna blaga zaboravljaju da im je Bog dao snagu da steknu bogatstvo. … Umjesto da bogatstvo smatraju talentom koji se mora upotrijebiti na Božju slavu i na uzdizanje čovječanstva, oni ga proglašavaju sredstvom za uzdizanje sebe.“— Kristove priče, str. 52.

d. Kako možemo spriječiti da “ostale požude” uguše Riječ? Marko 4:19; Matej 6:33, 34.

“'Požude za svim ostalim.' (Marko 4:19). Ovo nisu nužno želje grešne same po sebi, nego sve ono što cijenimo više od Božjeg kraljevstva. Sve što odvlači misli od Boga, sve što Kristu uskraćuje našu ljubav postaje neprijatelj naše duše.“ — Kristove priče, str. 53.

četvrtak 5. travnja

5. SJEME POSIJANO NA DOBRU ZEMLJU

a. Ako je naše srce poput dobre zemlje, kako ćemo primiti Božju Riječ? 1. Solunjanima 2:13; Jeremija 15:16.

„Među istinske učenike spada jedino onaj koji prima Pismo kao glas kojim mu se obraća sam Bog…

Božja riječ se često sukobljava s čovjekovim naslijeđenim ili stečenim karakternim crtama ili životnim navikama. Ali slušatelji, uspoređeni s dobrom zemljom, kad primaju Riječ, prihvaćaju i sve njezine uvjete i zahtjeve. Oni svoje navike, običaje i postupke pokoravaju Božjoj riječi. U njihovim očima zapovijedi smrtnog, zabludjelog čovjeka postaju beznačajne kad se suoče s Riječju beskrajnog Boga.“ —Kristove priče, str. 59, 60.

b. Koliko je važno osobno obrađivanje srca? Jeremija 4:3, 4.

“Cijelom usporedbom o sijaču Isus pokazuje da različiti rezultati sijanja ovise o tlu. U svakom prikazanom slučaju i sijač i sjeme isti su. Isus nam zapravo želi pokazati da ako Božja riječ ne uspije obaviti svoje djelo u našem srcu i životu, razloge moramo tražiti u sebi. Međutim, rezultat nije izvan naše vlasti. Istina, mi ne možemo sebe promijeniti; ali snaga izbora u našim je rukama i na nama je da odlučimo što ćemo biti. Slušatelji koji su uspoređeni s tlom pokraj puta, s kamenitim tlom ili s tlom punim trnja, ne moraju ostati takvi. Božji se Duh neprestano trudi raskinuti čaroliju zaslijepljenosti koja ljude veže za zemaljske stvari i u njima probuditi želju za nepropadljivim blagom.“ — Kristove priče, str. 56.

Petak 6. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Tko je jedini u stanju razumjeti Kristov nauk?

2. Kako možemo pomoći slušatelju čije je srce predstavljeno tlom pokraj puta?

3. Neki rado prihvate istinu ali ne shvate čega će ih to koštati. Kolika je cijena toga?

4. Kako nešto što je dobro može ugušiti dragocjeno sjeme istine?

5. Što ćemo primijetiti u vezi nekih svojih navika i karakternih crta dok budemo proučavali Božju Riječ? Što trebamo učiniti s njima?

2. Sijanje sjemena istine

2. Lekcija      Subota, 14. travnja, 2018.

Sijanje sjemena istine

“A u činjenju dobra ne posustajmo, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako ne klonemo.“ Galaćanima 6:9.

“Dok čovjek kao sijač sije sjeme kako bi održao ovaj zemaljski život, božanski Sijač zasijava dušu sjemenom koje će donijeti rod za vječni život.“ —Kristove priče, str. 89.

Pročitati: Kristove priče, str. 62–69, 76–89.

Nedjelja 8. travnja

1. SILA JE OD BOGA

a. Kome dugujemo svoje postojanje? Djela 17:28; Izaija 44:24.

b. Koje dvije stvari Bog osigurava cijelom ljudskom rodu kako bi se održao na životu? Matej 5:45. Kako Božja sila djeluje u duhovnoj sferi? Izaija 55:10, 11.

“U sjemenu se krije život, u zemlji postoji snaga; ali ako jedna beskrajna sila ne bi djelovala i danju i noću, sjeme nikad ne bi donijelo ploda. Moraju se izlijevati pljuskovi kiše kako bi navlažili žedna polja, sunce treba poslati toplinu, energiju da probudi zakopano sjeme. Život koji je sam Stvoritelj usadio samo On može pozvati u postojanje. Svako sjeme raste i svaka se biljka razvija jedino Božjom silom…

Kao što je u prirodi, tako je i u duhovnom sijanju; učitelj istine treba se potruditi da pripravi tlo srca; on mora posijati sjeme ali sila koja proizvodi život dolazi jedino od Boga. Postoji granica preko koje svaki ljudski napor postaje uzaludan. Iako moramo propovijedati Riječ, ne možemo udahnuti silu koja će oživjeti dušu i učiniti da proklija pravednost, da se Bog proslavi. Prilikom propovijedanja Riječi mora djelovati sila koja nadmašuje svaku ljudsku snagu. Jedino silom božanskog Duha Riječ će postati živa i jaka, sposobna da obnovi dušu za vječni život.“ —Kristove priče, str. 63, 64.

ponedjeljak 9. travnja

2. SIJANJE SJEMENA

a. Što je predstavljeno sjemenom u Kristovim usporedbama? Luka 8:11.

b. Gdje trebamo sijati to sjeme? Propovjednik 11:6; Izaija 32:20.

“Sijati pokraj svake vode znači davati kad god je naša pomoć potrebna. To nas neće dovesti do siromaštva. 'Koji blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti.' (2. Korinćanima 9:6). Bacajući svoje sjeme, sijač ga umnožava. Isto tako, davanjem povećavamo svoje blagoslove. Božje obećanje osigurava dovoljno svega, tako da možemo nastaviti davati.

I više od toga: dok dijelimo blagoslove ovog života, zahvalnost priprema srce primatelja da prihvati duhovnu istinu, i tako se rađa rod za vječni život…

Život koji će biti sačuvan — to je život koji je dragovoljno dan u službi Bogu i ljudima.“ —Education, str. 109, 110.

c. Kako trebamo sijati sjeme Evanđelja i zašto? 2. Korinćanima 9:6.

“Trebamo sijati pokraj svake vode, ostajući u ljubavi Božjoj, radeći dok je dan, služeći se sredstvima koja su nam povjerena u službi za Učitelja. Kakav god posao našli, trebamo raditi radosno, kakvu god žrtvu trebali podnijeti, podnesimo je radosno. Dok budemo sijali pokraj svake vode, shvatit ćemo koliko su istinite riječi: 'Koji blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti.’

“Sve dugujemo milosti, kraljevskoj milosti. Milost je odredila naše otkupljenje, naše obnavljanje te naše posinjenje kako bismo dobili nasljedstvo s Isusom Kristom. Otkrijmo tu milost i drugima.

“Spasitelj uzima one za koje zna da će se preoblikovati i služi se njima na slavu svoga imena. On upotrebljava i materijal koji drugi odbacuju i djeluje u svima koji se predaju Njemu. On uživa u tome da uzme naizgled neupotrebljivi materijal, one koje je sotona osramotio i preko kojih je radio, i na njih izlijeva svoju milost. On se raduje što ih izbavlja od patnji i gnjeva koji će se izliti na neposlušne. Svoju djecu On čini predstavnicima u dovršetku ovog djela čiji je uspjeh njihova dragocjena nagrada već i u ovom životu.”—Reflecting Christ, str. 256.

utorak 10. travnja

3. RAST SJEMENA

a. . Kako dobro sjeme raste u srcu? Zaharija 4:6; Hošea 14:5, 7; Marko 4:26, 27.

“Biljka raste primajući ono što je Bog pripremio za održavanje njenog života. Ona šalje svoje korijene u zemlju. Upija sunčevo svjetlo, rosu i kišu. Prima životodavne sastojke iz zraka. Tako i kršćanin treba rasti surađujući s božanskim silama. Osjećajući svoju bespomoćnost, trebamo iskoristiti sve prilike koje nam se pružaju kako bismo stekli potpunije iskustvo. I kao što biljka pušta korijen u zemlju, tako se i mi moramo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao što biljka prima sunčevu svjetlost, rosu i kišu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce utjecaju Svetoga Duha.“—Kristove priče, str. 66, 67.

b. Kako znamo je li sjeme koje raste u našem srcu dobro ili loše? Luka 6:45. Što Bog želi da radimo dok u nama raste dobro sjeme? stih 38.

“Riječi i djela jasno svjedoče što se krije u srcu. Ukoliko ispraznost i oholost, samoljublje i ljubav prema odijevanju ispunjavaju srce, tema razgovora bit će moda, odjeća i izgled, ali ne i Krist ili nebesko kraljevstvo. Ako u srcu borave zavodljivi osjećaji, pokazat će se u riječima i djelima ....

Neki se bave onim što će jesti i piti i u što će se odjenuti. Njihova srca puna su takvih misli i one se izlijevaju od suviška srca, kao da su upravo ta pitanja njihov veliki cilj u životu, njihovo najveće dostignuće.“ —Our High Calling, str. 283.

“Srce koje je jednom okusilo Kristovu ljubav stalno čezne da je okusi još više. Dok je dijelite, primat ćete je sve bogatije i obilnije... Kad se odrekao sebe da bi spasio izgubljeno čovječanstvo, Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako će biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku kad Mu potpuno preda srce da bude Njegovo prebivalište.“ —Misli s gore blagoslova, str. 20, 21.

c. U kojim aspektima našeg iskustva Bog posebno želi vidjeti napredak i rast? 2 Petrova 3:18; 2. Solunjanima 1:3.
srijeda 11. travnja

4. POUKE OD SIĆUŠNOG SJEMENA

a. Čemu nas može naučiti sjeme gorušice? Marko 4:30–32.

“A ipak, sjeme iz kojega je izrasla ta golema biljka (gorušica) spada među najsitnije sjemenke. Ona prvo pušta nježni izdanak ali pun životne snage, koji raste i buja sve dok ne dostigne svoju konačnu veličinu. Tako je i Kristovo kraljevstvo u početku izgledalo skromno i beznačajno. U usporedbi sa svjetovnim kraljevstvima činilo se manjim od svih. Upravitelji ovoga svijeta ismijavali su Kristove tvrdnje da je kralj. A ipak, moćne istine, predane Njegovim sljedbenicima, davale su ovom kraljevstvu božansku snagu. A kako je brz bio njegov rast, kako širok njegov utjecaj! Kad je Krist iznio ovu usporedbu, samo nekoliko galilejskih radnika sačinjavalo je novo kraljevstvo. Njihovo siromaštvo i njihovu malobrojnost ljudi su stalno iznova navodili kao razlog zašto se ne treba priključiti tim jednostavnim ribarima koji su krenuli za Isusom. Ali gorušično sjeme moralo je rasti i širiti svoje grane po cijelom svijetu. Kad propadnu zemaljska kraljevstva čija je slava tada ispunjavala ljudska srca, Kristovo će kraljevstvo ostati kao moćna i dalekosežna sila.“ —Kristove priče, str. 77, 78.
b. Koliko su u životu važne stvari koje smatramo sitnicama? Jesu li to zaista sitnice? Pjesma nad pjesmama 2:15.
“Jedno jedino pšenično zrno, umnoženo uzastopnim sjetvama, pokrilo bi cijelu zemlju zlatnim snopovima. Tako i utjecaj jednog jedinog života, čak jednog jedinog djela, može biti dalekosežan.“ —Education, str. 109.
c. Što znamo o razvitku biljke iz sjemena? Marko 4:26–29. Kako se slika tog rasta može povezati s našim osobnim razvitkom?
“U prvim godinama života djeteta tlo srca treba pažljivo pripremiti za darove Božje milosti. Zatim treba pažljivo sijati i brižljivo njegovati sjeme istine. A Bog, koji nagrađuje svaki napor učinjen u Njegovo ime, oživjet će posijano sjeme, pa će se najprije pojaviti stabljika, zatim klas i ispuniti pšenicu u klasu.”—The Adventist Home, str. 201.

četvrtak 12. travnja

5. ZAKON UZROKA I POSLJEDICE

a. Što će odlučiti o tome što ćemo požnjeti? Galaćanima 6:7, 8; Matej 7:16, 17.

“Prema zakonima koje je Bog postavio u prirodi, uzrok s nepogrešivom sigurnošću izaziva posljedicu. Žetva svjedoči sjetvi. Ovdje ne može biti nikakvog obmanjivanja. Ljudi mogu prevariti svoje bližnje i primiti hvalu i naknadu za službu koju nisu obavili. Ali u prirodi ne može biti prijevare. Nemarnom zemljoradniku sama žetva izriče presudu. Ovo se u najvećoj mjeri odnosi i na duhovno područje… [čovjek u bilo kojem poslu ili zanimanju koji je nevjeran svojim najvišim odgovornostima], može se zanositi da uživa neku prednost sve dok je zlo sakriveno. Ali nije tako; on vara samoga sebe. Žetva života je karakter a on određuje sudbinu i za ovaj život i za život koji će doći.

Žetva je reprodukcija posijanog sjemena. Svako sjeme daje rod po svojoj vrsti. Tako je i s karakternim osobinama koje gajimo. Sebičnost, samoljublje, taština, ugađanje samome sebi, rađaju iste osobine, i na kraju dovode do bijede i propasti… Ljubav, suosjećanje i ljubaznost rađaju blagoslovom, daju nepropadljivu žetvu.—Education, str. 108, 109.

b. Što ćemo požnjeti ako Boga stavimo iznad svega zemaljskog? Luka 18:29, 30.

petak 13. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Iako sjeme u sebi ima život, što je potrebno da bi ono raslo? Što je potrebno za duhovni rast?

2. Kakav treba biti naš stav u sijanju sjemena Evanđelja? Kako nam je Spasitelj ostavio primjer u ovom pogledu?

3. Ako u našem srcu raste dobro sjeme, čime ćemo se baviti u svojim razgovorima?

4. Kako sjeme gorušice prikazuje rast Božjeg kraljevstva?

5. Što trebamo sijati kako bismo požnjeli neprolazne rodove?

3. Kukolj među pšenicom

3. lekcija Subota, 21. travnja, 2018.

Kukolj među pšenicom

„Drugu im prispodobu iznese govoreći: »Kraljevstvo nebesko nalik je čovjeku koji posije dobro sjeme po svojoj njivi.“ Matej 13:24.

“Na Nebu će se naći mnogi koje su njihovi susjedi smatrali nedostojnima Neba. Ljudi sude po izgledu, a Bog sudi po srcu. Korov i pšenica trebaju rasti zajedno do žetve; a žetva je kraj vremena kušnje.“—Kristove priče, str. 71.

Pročitati: Kristove priče, str. 70–75.

nedjelja 15. travnja

1. BOŽJE DJELO

a. Gdje je posijano dobro sjeme? Matej 13:24.

 “Njiva je svijet”, rekao je Krist (Matej 13:38). Međutim, mi moramo shvatiti da ove riječi označavaju Kristovu Crkvu u svijetu. Ova usporedba bavi se onim što pripada Božjem kraljevstvu, Njegovom djelu spasenja ljudi, a to se djelo obavlja preko Crkve. Istina, Sveti Duh se nalazi u cijelom svijetu; posvuda On utječe na srca ljudi; ali upravo u Crkvi mi trebamo rasti i sazrijeti za Božju žitnicu.“ —Kristove priče, str. 70.

b. Na što Bog najviše obraća pažnju na ovome svijetu? Zaharija 2:8 (zadnji dio); Efežanima 5:25.

“Svjedočim svojoj braći i sestrama da je Kristova crkva, koliko god bila slaba i nesavršena, jedina stvar na zemlji kojoj On poklanja svoju najveću pažnju. I dok cijelome svijetu upućuje svoj poziv da dođe k Njemu i primi spasenje, On daje vlast svojim anđelima da pruže božansku pomoć svakoj duši koja Mu prilazi u pokajanju i poniznosti, i osobno Svojim Svetim Duhom dolazi usred svoje crkve.“ —Testimonies to Ministers, str. 15.

ponedjeljak 16. travnja

2. OMETANJE DJELA NEPRIJATELJA

a. Tko je još uključen u sijanje i što on sije? Matej 13:38, 39.

“Kukolj prikazuje skupinu ljudi koji su plod ili utjelovljenje zablude, odnosno lažnih načela. 'Neprijatelj koji ga posija jest đavao.' (Matej 13:39) Ni Bog ni Njegovi anđeli nikada nisu sijali sjeme iz kojega će izrasti kukolj. Kukolj uvijek sije Sotona, neprijatelj Boga i čovjeka.“ —Kristove priče, str. 71.

“I dok Bog dovodi u crkvu one koji su stvarno obraćeni, u isto vrijeme sotona dovodi one koji to nisu. Dok Krist sije dobro sjeme, sotona sije kukolj. Na članove crkve neprestano djeluju dva različita utjecaja. Jedan utječe na čišćenje crkve a drugi izopačuje Božji narod.“ —Testimonies to Ministers, str. 46.

b. U toj usporedbi, kad je neprijatelj radio? Matej 13:25. Što možemo naučiti iz toga?

“Dok pratite izlaganje Božje Riječi, imajte na umu, braćo moja, da slušate Božji glas preko Njegovog izabranog sluge. Slušajte pažljivo. Ne dozvolite sebi da zadrijemate ni na trenutak, jer upravo u tom trenutku možete propustiti baš one riječi koje su vam najpotrebnije — upravo one riječi koje bi vas, da ste ih čuli i poslušali, sačuvale od zastranjivanja na pogrešne putove. Sotona i njegovi anđeli čine sve što je u njihovoj moći da paraliziraju osjetila slušatelja, tako da ne čuju riječi opomene, savjete i ukore; ili ako ih čuju da to ne utječe na njihova srca i ne dovede do reforme u životu. Ponekad malo dijete toliko privuče pažnju slušatelja na sebe da dragocjeno sjeme istine, koje se iznosi s propovjedaonice, ne padne na dobru zemlju i ne donese rod. Ponekad mladići i djevojke imaju tako malo poštovanja prema Božjem domu i bogoslužju da svo vrijeme propovijedi došaptavanjem ili dopisivanjem održavaju vezu jedni s drugima. Kad bi oni mogli vidjeti Božje anđele koji ih promatraju i bilježe njihovo ponašanje, obuzeo bi ih sram i zgrozili bi se sami nad sobom. Bog želi da se Njegova Riječ pažljivo sluša; jer dok ljudi spavaju, sotona sije kukolj.“—Svjedočanstva, vol. 5, str. 493.

c. Kako je ovo djelo moglo biti spriječeno? 1. Solunjanima 5:5–8.

“Da je bilo vjernosti i budnosti, da nije bilo nečijeg spavanja ili nemara, neprijatelj ne bi imao tako zgodnu priliku da među pšenicu posije kukolj. Sotona nikad ne spava. On bdije i koristi svaku priliku da pošalje svoje sluge sijati zabludu koja nalazi plodno tlo u neposvećenim srcima.“—Svjedočanstva, vol. 3, str. 113.

utorak 17.travnja

3. PŠENICA I KUKOLJ POMIJEŠANI

a. Kakvu su razliku uočili sluge kad se pojavio usjev? Matej 13:26. Što su oni predložili da se učini, kako bi se sačuvala čistoća usjeva? Matej 13:27, 28.

“Kristovi sluge ožalošćeni su kad vide kako se istinski i lažni vjernici miješaju u Crkvi. Oni bi na neki način željeli očistiti Crkvu. Kao i sluge Gospodara njive, spremni su počupati korov. Ali Krist im kaže: “Ne... da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite oboje neka raste do žetve!“—Kristove priče, str. 71.

b. Što je gospodar zapovjedio da se učini s korovom? Zašto? Matej 13:29, 30.

“Kao što je korijenje kukolja usko isprepleteno s korijenjem dobrog zrna, tako su i lažna braća u Crkvi usko povezana s istinskim Kristovim sljedbenicima. Pravi karakter tih lažnih vjernika još se nije potpuno pokazao. Kad bi oni bili odvojeni od Crkve, možda bi se sablaznili mnogi koji bi inače ostali čvrsti u vjeri.“— Kristove priče, str. 72.

“Bog u svojoj milosti i dugom podnošenju ima strpljenja i s nastranima, pa čak i s perfidnima. Među Kristovim izabranim apostolima nalazio se i Juda – izdajnik. Zar bismo onda trebali biti iznenađeni i razočarani kad utvrdimo da među onima koji danas rade za Krista ima takvih koji su licemjerni i podli? Ako je Onaj koji čita srca mogao trpjeti onoga za koga je znao da je Njegov izdajnik, kakvo treba biti strpljenje koje ćemo mi pokazivati prema onima koji griješe!“—Zdravlje i sreća, str. 493.

c. Zašto se Učiteljeva uputa ne može iskoristiti kao opravdanje da se počinitelje javnih grijeha ostavi u crkvi? Matej 18:17; 1. Korinćanima 5:6, 11, 13.

“Kao ljudi koji tvrde da su reformatori i čuvari najsvetijih istina Božje Riječi - istina koje čiste i oplemenjuju dušu, moramo se uzdići na daleko viši nivo od onoga na kojem se sada nalazimo. S grijehom i grešnicima u crkvi mora se postupiti odlučno i neodložno, kako se i drugi ne bi zarazili. Istina i čestitost zahtijevaju odlučnije i potpunije mjere kako bi se crkva očistila od današnjih Ahana. Oni koji se nalaze na odgovornim položajima ne smiju trpiti grijeh na svojoj braći. Neka im daju do znanja da moraju ili odbaciti svoje grijehe ili biti isključeni iz crkve.“ —Svjedočanstva, vol. 5, str. 147.

srijeda 18. travnja

4. UNUTAR CRKVE

a. Čime je predstavljeno djelo odvajanja pšenice od kukolja? Ezekiel 9:2–4. Kad započinje ovo djelo? Otkrivenje 14:9–13.

“Zatim sam vidjela trećeg anđela. Moj anđeo pratilac rekao je: “Njegov je posao zastrašujuć. Strašna je njegova zadaća. To je anđeo koji treba odvojiti pšenicu od kukolja i zapečatiti ili povezati snopove za nebesku žitnicu. To bi trebalo zaokupiti cijeli um, čitavu pozornost.“—Rani spisi, str. 118.

“Vrijeme suda najsvečanije je doba, kad Gospod sabire svoje između kukolja. Oni koji su bili članovi iste obitelji, razdvajaju se. Na pravednike se stavlja znak. “—Testimonies to Ministers, str. 234.

“Anđeo će staviti pečat na čela svih koji su se odvojili od grijeha i grešnika, a za njim slijedi anđeo zatirač koji uništava i stare i mlade. “—Svjedočanstva, vol. 5, str. 505.

b. Zašto jedino Bog može suditi onima koji nisu otvoreni grešnici? Psalam 7:9 (drugi dio); 44:21; Izreke 21:2.

“Kad bismo pokušali iz Crkve iskorijeniti one koje smatramo lažnim kršćanima, sigurno bismo učinili pogreške. Često upravo one koje Krist želi privući k sebi mi proglašavamo beznadnim slučajevima. Kad bismo se mi bavili ovim dušama i njihov slučaj rješavali u skladu s našim nesavršenim sudovima, možda bismo im oduzeli i posljednju nadu. Mnogi koji sebe smatraju kršćanima na kraju će biti proglašeni laki.“ —Kristove priče, str. 71, 72.

c. Što dokazuje da je sudbina svakog pojedinca zapečaćena prije završetka vremena milosti? Otkrivenje 22:11.

”I usporedba o kukolju i ova o mreži jasno govore da nikada neće doći vrijeme da se svi bezakonici obrate Bogu. Pšenica i kukolj trebaju rasti zajedno do žetve…

Kad se propovijedanje Evanđelja dovrši, smjesta će doći do razdvajanja dobrih i zlih, i sudbina obje skupine bit će time zauvijek odlučena.“— Kristove priče, str. 123.

 četvrtak 19. travnja

5. U SVIJETU

a. Zbog čega će pšenica biti u kontaktu s kukoljem do samog kraja svijeta? 1.Petrova 2:9 (drugi dio)

“Dan kad će pravednici kao dragocjena pšenica biti sakupljeni za nebesku žitnicu, a bezbožnici kao kukolj povezani u snopove za oganj posljednjeg velikog dana, upravo je pred nama. Ali pšenica i kukolj 'rastu oboje zajedno do žetve' (Matej 13:30). U obavljanju svojih svakodnevnih poslova i životnih dužnosti, pravednici će do kraja biti u kontaktu s bezbožnicima. Djeca svjetlosti su širom svijeta rasijana među djecu tame, kako bi razliku između njih svatko mogao vidjeti. Na taj način Božja djeca trebaju 'navješćivati kreposti Onoga koji vas iz tmine pozva u svoju čudesnu svjetlost' (1. Petrova 2:9).'" —Svjedočanstva, vol. 5, str. 100.

b. Koje će se veliko odvajanje dogoditi na samom kraju? Matej 13:40–43; 15:13; 24:31. Koji je starozavjetni praznik ukazivao na to vrijeme? Levitski zakonik 23:34.

“Blagdan sjenica nije bio samo spomen nego i preslika. Ne samo što je upućivao na boravak u pustinji nego se njime kao blagdanom žetve slavilo prikupljanje plodova zemlje i upućivalo na veliki dan konačnog okupljanja, kad će Gospod žetve poslati svoje žeteoce da prikupe kukolj da se spali a žito u njegove žitnice. U tom će trenutku bezbožnici biti uništeni.“ —Patrijarsi i proroci, str. 541.

Petak 20. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Gdje trebamo rasti u vjeri i kako nam Bog šalje pomoć za to?

2. Kako možeš spriječiti sotonu da sije kukolj u tvoje srce dok si u crkvi?

3. Zašto trebamo biti strpljivi s našom braćom i sestrama?

4. Zašto ne smijemo isključiti iz crkve one za koje mi mislimo da su kukolj?

5. S kojom svrhom su djeca svjetlosti rasijana među djecom tame? Uklapam li se ja u svjetlost ili u tamu?

4. Kvasac istine

4. lekcija   Subota, 28. travnja, 2018.

Kvasac istine

“Drugu im reče prispodobu: »Kraljevstvo nebesko nalik je kvascu koji žena uzme i zamijesi u tri mjere brašna dok se sve ne nakvasa.“ Matej 13:33.

„Kvasac, skriven u brašnu, djeluje nevidljivo kako bi cijelo tijesto podredio procesu vrenja; tako i kvasac istine djeluje potajno, tiho i ustrajno kako bi preobrazio dušu.“—Kristove priče, str. 98.

Pročitati: Kristove priče, str. 95–102.

Nedjelja 22. travnja

1. POPUT BOŽJEG KRALJEVSTVA

a. Koja su neka od biblijskih značenja kvasca? Luka 12:1; 1. Korinćanima 5:8.

“Među Židovima kvasac se katkad upotrebljavao kao simbol grijeha. U vrijeme Pashe narodu je bilo zapovjeđeno da ukloni svaki kvasac iz svojih kuća, kao što mu je bilo rečeno i da ukloni svaki grijeh iz svojeg srca.“ — Kristove priče, str. 95, 96.

b. S druge strane, koje je značenje kvascu dao Krist u svojoj usporedbi? Luka 13:20, 21.

“Međutim, u ovoj Spasiteljevoj usporedbi kvasac se pojavljuje kao simbol nebeskog kraljevstva. Njime je oslikana oživljujuća, preobražavajuća sila Božje dobrote.

Nitko nije tako zao, nitko nije pao tako nisko da ga ova sila ne bi mogla dotaknuti. U sve one koji će se pokoriti Svetome Duhu, bit će usađeno novo načelo života, izgubljeno Božje obličje na ovaj način bit će ponovno uspostavljeno u njima.“ — Kristove priče, str. 96.

ponedjeljak 23. travnja

2. ODUŠEVLJENI KRISTOM

a. Kako Bog želi promijeniti naš život i s kojim ciljem? Rimljanima 12:2; Filipljanima 2:5.

“Svaka prava reforma započinje čišćenjem duše. Upravo se kupelji preporođenja i obnovljenjem uma si-lom Svetoga Duha postiže promjena u životu...

„Kad bismo svom umu dozvolili da se više bavi Kristom i nebeskim svijetom, našli bismo snažan poticaj i podršku u vođenju Gospodnjih bitaka. Oholost i ljubav prema svijetu izgubit će svoju snagu ako budemo razmišljali o slavi bolje zemlje koja će vrlo uskoro postati naš dom. Uz Kristove ljepote sve će privlačnosti svijeta izgledati bezvrijedno.”—Sons and Daughters of Christ, str. 105.

“Kad smo sjedinjeni s Kristom, imamo Kristov um. Tada neporočnost i ljubav prožimaju karakter a krotkost i istina upravljaju životom. Mijenja se i sam izraz lica.

„Krist koji stanuje u duši, širi preobražavajući silu a ponašanje svjedoči o miru i radosti koji vladaju u duši.”—Reflecting Christ, str. 104.

b. Kako Bog želi promijeniti naše misli? 2. Korinćanima 3:18; Filipljanima 2:3, 4.

“Gledajući Krista, mijenjamo se. Ako se um stalno bavi onim što je prolazno, ono ga potpuno obuzima, utječe na karakter, tako da se Božja slava gubi iz vida i zaboravlja. Prilike koje takvome stoje na dohvat ruke da se nauči onome što je nebesko, čovjek ne zapaža. Duhovni život se gasi.”— Sons and Daughters of Christ, str. 105.

“Upoznavajući se s Kristom – Njegovim riječima, Njegovim običajima, poukama i savjetima – mi prihvaćamo osobine karaktera koji smo tako detaljno proučavali i bivamo nadahnuti duhom kojem smo se toliko divili.”—Sons and Daughters of Christ, str. 235.

“Ako Krist bude svakodnevno s nama, osjetit ćemo da nas okružuje sila nevidljivog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit ćemo se u Njegovo obličje. Promatranjem se mijenjamo. Karakter postaje nježan, uglađen i oplemenjen za nebesko kraljevstvo.“ —Misli s gore blagoslova, str. 85.

utorak 24. travnja

3. PRESAĐIVANJE SRCA

a. Kad kvasac istine počinje djelovati? Jeremija 29:13. Odakle Bog počinje? Jeremija 24:7; Ezekiel 11:19.

“Kao što kvasac, kad se umiješa u brašno, djeluje iznutra, tako i Božja dobrota, obnavljajući srce, želi preobraziti život. Nikakva pretežno izvanjska promjena nije dovoljna da nas dovede u sklad s Bogom. Ima mnogo onih koji se pokušavaju reformirati popravljajući ovu ili onu lošu naviku, nadajući se da će tako postati kršćani, ali takvi započinju na pogrešnom mjestu. Naše prvo djelo mora biti obavljeno u srcu.“ —Kristove priče, str. 97.

“Cijelo se srce mora predati Bogu, inače se nikad ne bismo mogli promijeniti i ponovno postati slični Njemu.“ —Put Kristu, str. 43. 46.2

“Predajte cijelo svoje biće u Božje ruke - dušu, tijelo i duh i odlučite biti Njegovo omiljeno, posvećeno oruđe koje će postupati prema Njegovoj volji, biti pod upravom Njegovog uma, prožeto Njegovim Duhom.” —Sons and Daughters of God, str. 105.

b. Objasnite proces djelovanja kvasca iznutra, iz srca. Ivan 3:3–5.

“Kad istina postane trajno načelo u životu, duša se ponovno rađa “ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga” (1. Petrova 1:23). Ovo novorođenje posljedica je primanja Krista kao Božje Riječi. Kad Sveti Duh utisne u srce božanske istine, bude se nova shvaćanja i dotad uspavana energija biva potaknuta na suradnju s Bogom.”—Djela apostolska, str. 520.

“Kad Isus govori o novom srcu, On pod tim razumije um, život, cijelo biće. Iskusiti promjenu srca znači odreći se ljubavi prema svijetu i zavoljeti Krista. Imati novo srce znači imati nov um, nove težnje, nove pobude. Po čemu možemo prepoznati novo srce? — Po promijenjenom životu. Obraćen čovjek umire svaki čas, svaki dan sebičnosti i oholosti…

“Onaj čije je srce preporođeno oslanja se samo na Kristovu pomoć, koju čeka ponizno i zahvalna srca. U njegovom životu vide se plodovi pravednosti. Nekad je ljubio sebe. Uživao je u svjetovnim zadovoljstvima. Sada je njegov idol zbačen s prijestolja a Bog vlada na prijestolju srca kao vrhovni gospodar. Grijehe koje je nekad volio, sada mrzi. On čvrsto i odlučno slijedi put svetosti.“— Poruka mladim kršćanima, str. 72, 74.

srijeda 25. travnja

4. SREDSTVA ZA PROMJENU

a. Koje je jedno od sredstava koje Bog upotrebljava kako bi promijenio karakter? Rimljanima 10:17; Ivan 17:17.

“Kvasac istine izaziva promjenu u cjelokupnom ljudskom biću; čini da neuglađeni postanu otmjeni, grubijani blagi a sebični velikodušni. Njime se čisti poročnost, pere se u Janjetovoj krvi. On svojom životodavnom silom dovodi u sklad s božanskim životom sve što je povezano s umom, dušom i snagom. Krist se proslavlja izvrsnošću i savršenstvom karaktera. Kad se dogode sve ove promjene, anđeoski glasovi sjedinjuju se u ushićenoj pjesmi, a Bog i Krist raduju se dušama koje su oblikovane po ugledu na božansku sliku.“ —Kristove priče, str. 102.

“Ako se Božju riječ proučava i sluša, ona djeluje na srce tako da potiskuje sve nesvete osobine. Sveti Duh dolazi osvjedočiti nas o grijehu a vjera koja se budi u srcu djeluje kroz ljubav prema Kristu i usklađuje nas - naše tijelo, dušu i duh - s Njim.”—In Heavenly Places, str. 21.

b. Kako Sveti Duh djeluje u životu kako bi došlo do promjene? Ivan 3:8. Kako se to uspoređuje s djelovanjem kvasca u brašnu?

“Kvasac, skriven u brašnu, djeluje nevidljivo kako bi cijelo tijesto podredio procesu uskisavanja; tako i kvasac istine djeluje potajno, tiho i ustrajno da bi preobrazio dušu. Urođene sklonosti mekšaju i bivaju ukroćene. Usađuju se nove misli, novi osjećaji, nove pobude. Postavlja se i novo mjerilo karaktera — Kristov život! Mijenja se um, sposobnosti se koriste za djelovanje u novom smjeru. Čovjek nije stekao nove sposobnosti nego su sposobnosti koje ima posvećene. Savjest se probudila. Dobili smo karakterne crte koje nas osposobljavaju za obavljanje službe za Boga.“ —Kristove priče, str. 98, 99.

c. Što će upravljati našim odlukama u promijenjenom životu? Ivan 8:29.

“Srž svake pravednosti je odanost našem Otkupitelju. To će nas navesti da činimo ono što je ispravno zato što je ispravno — zato što na taj način ugađamo Bogu.“— Kristove priče, str. 97, 98.

četvrtak 26. travnja

5. KVASAC NA DJELU U ŽIVOTU

a. Koja je osnovna karakteristika Božjeg kraljevstva? 1 Ivanova 4:10; Ivan 3:16.

“Dok razmišljamo o Kristu, zadržavamo se na obali beskonačne ljubavi. Pokušavamo govoriti o ovoj ljubavi ali nam nedostaju riječi. Promatramo Njegov život na Zemlji, Njegovu žrtvu koju je prinio za nas, Njegovo djelo koje vrši na Nebu kao naš zastupnik, i stanove koje pripravlja za one koji Ga ljube – i jedino sto možemo jest uskliknuti: Kakve li visine i dubine Kristove ljubavi!”—Djela apostolska, str. 333, 334.

b. Kako će se ova osobina pokazati u našem postupanju prema drugima? Ivan 13:34; 1 Ivanova 4:11; Kološanima 3:12.

“Moramo zaboravljati na sebe, uvijek ... truditi se pronaći prigodu da razvedrimo druge i olakšamo im i oslobodimo ih njihove tuge i tereta djelima nježne ljubaznosti i malim djelima ljubavi. Ova promišljena obazrivost, koja započinje u našim obiteljima, širi se i izvan obiteljskog kruga i pridonosi cjelokupnoj životnoj sreći.”—Moj život danas, str. 192.

“U svakom trenutku Kristova boravka na Zemlji od Njega se kao nezadrživa rijeka izlijevala Božja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njegovim Duhom, voljet će onako kako je On volio. Istim načelom koje je pokretalo Krista, bit će i oni nadahnuti u svim svojim odnosima s drugima.“—Želja vjekova, str. 678.

“Ako Krist prebiva u nama, otkrivat ćemo Njegovu nesebičnu ljubav svima s kojima se susrećemo.“ —Zdravlje i sreća, str. 162.

petak 27. travnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koja je sila u Spasiteljevoj usporedbi predstavljena kvascem?

2. Ako naše misli budu ispunjene Kristom i nebom, kakav će utjecaj ova promjena imati na naše duhovno iskustvo?

3. Zašto istinska promjena života djeluje poput kvasca, iznutra prema van?

4. Koji su neki od načina na koje nas kvasac istine mijenja? Što se događa s našim prirodnim sklonostima? Što ova promjena znači?

5. Kako možemo pokazati Kristovu ljubav prema drugima?

5. Carinik i farizej

5. lekcija     Subota, 5. svibnja, 2018.

Carinik i farizej

“Zato tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ 1. Korinćanima 10:12.

“Ništa nije tako uvredljivo za Boga, ništa tako opasno po ljudsku dušu kao oholost i samodovoljnost. Od svih grijeha, taj je najbeznadniji, najteže se liječi.“ —Kristove priče, str. 154.

Pročitati: Kristove priče, str. 150–163.

Nedjelja 29. travnja

1. MOLITVA U HRAMU

a. S kojim ciljem je Isus ispričao usporedbu o dvojici molitelja? Luka 18:9.

”Međutim, moramo upoznati sebe, a poznavanje sebe mora nas navesti na skrušenost da bismo mogli dobiti pomilovanje i mir. … Krist može spasiti samo onoga koji je svjestan da je grešnik… Mi moramo znati svoje pravo stanje jer inače nećemo osjećati potrebu za Kristovom pomoći. Moramo shvatiti kakva nam opasnost prijeti jer inače nećemo potražiti utočište. Moramo osjetiti bol koju nam zadaju naše rane jer inače nećemo željeti izlječenje.“ — Kristove priče, str. 158.

b. Opišite ta dva čovjeka spomenuta u usporedbi. Luka 18:10–13.

“Farizej i carinik prikazuju dvije velike skupine na koje se dijele svi koji dolaze pred Boga. Dva prva djeteta rođena na Zemlji bila su dva njihova prva predstavnika. Kajin je sebe smatrao pravednikom i došao je pred Boga donoseći samo zahvalni prinos. Nije priznao nikakve grijehe, nije osjetio nikakvu potrebu za milošću. Abel je, međutim, došao s krvlju koja je ukazivala na Božje Janje. Došao je kao grešnik priznajući da je izgubljen; njegova jedina nada bila je nezaslužena Božja ljubav.“ — Kristove priče, str. 152.

ponedjeljak 30. travnja

2. BOŽJI POGLED NA STANJE STVARI

a. Što je Isus zaključio o toj dvojici koja su se molila u hramu? Luka 18:14 (prvi dio).

“Da bi bio opravdan, grešnik mora imati onu vjeru kojom njegova duša prisvaja Kristove zasluge. Mi čitamo da đavoli 'vjeruju, i drhću' (Jakov 2:19), ali im njihova vjera ne donosi opravdanje niti će vjera onih koji samo razumom prihvaćaju biblijske istine pridonijeti tome da i prime blagoslove spasenja. Ovakvo vjerovanje ne uspijeva doći do suštine, jer istina ne osvaja srca niti preobražava karakter.”— Selected Messages, bk. 3, str. 191, 192.

b. Što farizej nije uspio prepoznati kod sebe? Rimljanima 3:10-12. Kako i mi možemo napraviti istu grešku?

“Farizej se otišao u Hram moliti Bogu ne zato što je mislio da mu je kao grešniku potreban oprost nego zato što se smatrao pravednikom i očekivao da će tako steći pohvale. Prisustvovanje bogoslužju uračunavao je sebi u zaslugu, htio se time preporučiti Bogu.“ —Kristove priče, str. 150.

“Mnogi su obmanuti u vezi sa stanjem u kojem se nalazi njihovo srce. Ne uviđaju kako je prirođeno srce varljivo više od ičega i nepopravljivo opako. Zaogrću se vlastitom pravednošću i zadovoljavaju se dostizanjem ljudskih mjerila karaktera koja su sami postavili, ali kako je strašan njihov neuspjeh kad ne uspijevaju dostići božansko mjerilo; sami od sebe ne mogu udovoljiti Božjim zahtjevima.“ — Odabrane poruke, knj. 1, str. 320.

c. Kojem nas sveopćem načelu Isus uči kroz ovu usporedbu? Luka 18:14 (drugi dio); 1 Petrova 5:6; Jakov 4:10.

“Ponizite se, braćo. Kad to činite, nebeski anđeli su u mogućnosti da komuniciraju s vama i da vas stave u povoljan položaj. Tada vaše iskustvo neće biti nepotpuno nego ispunjeno radošću.”—This Day With God, str. 35.

“Bog ne daje oprost onome čije kajanje nije proizašlo iz iskrene poniznosti.“ — Komentari biblijskih tekstova, tom 7. str. 938.

utorak 1. svibnja

3. IMATI STAV CARINIKA

a. Kako Bog gleda na stav carinika? Psalam 51:17; 102:17.

“Post ili molitva pokrenuti duhom samoopravdanja mrski su u Božjim očima. Svečano bogoslužje, čitav niz vjerskih obreda, vanjska poniznost, iznuđena žrtva, iskazuju da onaj tko sve ovo čini smatra sebe pravednim, predodređenim za Nebo, ali to je sve prijevara. Naša nam vlastita djela nikad ne mogu osigurati spasenje...

Čovjek se mora osloboditi samoga sebe kako bi u punom smislu riječi mogao biti Isusov vjernik. Kad se odrekne samoga sebe, tada Gospodin od čovjeka može načiniti novo stvorenje.“ —Želja vjekova, str. 280.

b. Koje je iskustvo, slično onome koje je imao carinik, potrebno i nama kako bismo dobili oprost i mir? 1 Ivanova 1:9; Jeremija 3:13.

“Ovo odbacivanje čovjekove stare naravi ne događa se samo u početku njegovog kršćanskog života. Ono se mora događati iznova na svakom koraku čovjekovog napredovanja prema Nebu. Sva naša dobra djela ovise o sili koja se nalazi izvan nas. Zato naše srce neprestano mora sezati za Bogom, zato moramo neprestano, ozbiljno i iskreno priznavati svoje grijehe i u poniznosti svojeg srca izlaziti pred Njega. Jedino stalnim odbacivanjem stare naravi, stalnim oslanjanjem na Krista možemo mirno nastaviti putem koji vodi u Nebo.“ —Kristove priče, str. 159, 160.

c. Što je u carinikovoj molitvi bilo drugačije? Jeremija 29:12, 13.

“Postoje dvije vrste molitve — formalna molitva i molitva vjere. Ponavljanje uobičajenih fraza kad srce ne osjeća potrebu za Bogom, formalna je molitva. Trebali bismo izuzetno paziti na to da u svakoj svojoj molitvi iznesemo potrebe srca i kažemo samo ono što mislimo. Sve kitnjaste riječi u našem moljenju nisu ravne svetoj želji. I najljepše izgovorena molitva samo je uzaludno ponavljanje ako ne izražava prave osjećaje srca. Molitva koja dolazi iz ozbiljnog srca, kad se jednostavne želje duše izgovore onako kako bismo zamolili zemaljskog prijatelja za uslugu očekujući da ćemo je dobiti — to je molitva vjere.“ —Moj život danas, str. 19.

srijeda 2. svibnja

4. IZBJEGAVANJE FARIZEJSKIH ZAMKI

a. U kakvoj se opasnosti nalaze oni koji ne priznaju da su grešnici? Otkrivenje 3:16, 17; Luka 5:31, 32.
“Onaj koji upada u neki teški grijeh može osjetiti svoju sramotu i bijedu i potrebu za Kristovom milošću; ali oholost ne osjeća nikakve potrebe, i tako se srce zatvara Kristu i beskrajnim blagoslovima koje On donosi.”—Put Kristu, str. 30.

“Naloženo mi je da sada kažem svojoj braći: Ponizite se i priznajte svoje grijehe, ili će vas Bog poniziti. Poruka laodicejskoj crkvi dolazi onima koji je ne primjenjuju na sebe.”—Counsels to Writers and Editors, str. 99.

b. Što često ide ruku pod ruku s ovom vrstom duhovne oholosti? Psalam 12:3. Koja je opasnost ovdje uključena? Izreke 26:28 (zadnji dio); 29:5.

“Moramo izbjegavati sve što bi moglo potaknuti našu oholost i samodovoljnost; moramo se čuvati davanja ili primanja hvale ili laskanja. Laskanje je Sotonino djelo. On djeluje putem laskanja isto onako kao i preko optuživanja i osuđivanja. Laskanjem on pokušava upropastiti duše. One koji slave ljude Sotona upotrebljava kao svoja oruđa. Neka Kristovi radnici odbace od sebe svaku riječ hvale. Neka naše staro ja nestane iz našeg vidokruga. Samo Krista treba uzdizati.”—Kristove priče, str. 161, 162.

c. Kako se Pavlovo iskustvo promijenilo, iako je i on sam nekad bio ponosni vođa u Izraelu? Filipljanima 3:6–9; Rimljanima 7:9; Galaćanima 6:14.

“Prema slovu zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju u životu, Pavao se suzdržavao od grijeha; ali kad je upoznao dubinu svetih pravila zakona i vidio sebe onako kako ga Bog gleda, ponizno se poklonio i priznao svoju krivnju.”—Put Kristu, str. 29, 30.

“Što bliže dođemo k Isusu, to ćemo jasnije uviđati čistoću i veličinu Njegovog karaktera a manje ćemo osjećati da trebamo uzdizati sebe. Suprotnost između našeg i Njegovog karaktera navest će nas na poniznost duše i duboko preispitivanje srca. Što više budemo ljubili Isusa, to će potpunije naše 'ja' biti ponizno i zaboravljeno.”—The Upward Look, str. 46.

četvrtak 3. svibnja

5. PRAKTICIRANJE PONIZNOSTI U ŽIVOTU

a. Kako je Isus pokazao poniznost u svom životu? Filipljanima 2:5–11.

“Sin se čovječji ponizio kako bi postao Božji sluga. On je prihvatio poniženje i žrtvu, čak i do smrti, kako bi onima koji u Njega vjeruju darovao slobodu, život i mjesto u svom kraljevstvu. On je dao svoj život kao otkup za mnoge. To bi trebalo biti dovoljno da se oni koji stalno teže tome da budu prvi i streme k vrhovnoj vlasti, posrame vlastitih puteva.”—This Day With God, str. 356.

b. Što, dakle, Bog traži od nas? Luka 9:23. Koji su blagoslovi obećani poniznima? Luka 18:14 (drugi dio); 1 Petrova 5:6; Jakov 4:10.

“Oni koji vjeruju u Krista i u poniznosti hode s Njim,... koji gledaju kako da pomognu, ojačaju i budu na blagoslov svojim bližnjima, surađuju s anđelima koji služe onima koji će biti nasljednici spasenja. Isus im daje milost, mudrost i pravednost, čineći ih blagoslovom za sve one s kojima dolaze u dodir. Što su ponizniji u svojim očima, više blagoslova primaju od Boga, jer ih primanje ne uzdiže. Oni svoje blagoslove ispravno koriste, jer primaju da bi dali.

“Anđeli koji su poslani kako bi služili, od Božjeg prijestolja primaju upute za suradnju s ljudskim oruđima. Oni primaju Kristovu milost kako bi je prenijeli ljudskim bićima.”— This Day With God, str. 356.

petak 4. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto Krist može spasiti jedino one koji znaju da su grešnici?

2. Zašto dolaziš u crkvu?

3. Kako trebamo moliti?

4. Kako možemo pobijediti duhovnu oholost?

5. Zašto Bog svoje blagoslove daje poniznima?

6. Izgubljeni sin

6. lekcija Subota, 12. svibnja, 2018.

Izgubljeni sin

“Jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, i izgubljen bijaše i nađe se!“ Luka 15:24.

”Očeva ljubav prema palom ljudskom rodu neshvatljiva je, neopisiva, neusporediva.”— God's Amazing Grace, str. 79.

Pročitati: Kristove priče, str. 198–211.

nedjelja 6. svibnja

1. PRIVLAČNOST SVJETOVNIH ZADOVOLJSTAVA

a. Iako usporedbe obično imaju nekoliko različitih primjena, na koju se vrstu ljudi odnosi usporedba o izgubljenom sinu? Luka 15:1, 2.

”U usporedbi o izgubljenom sinu prikazano je Gospodnje postupanje prema onima koji su nekad poznavali Očevu ljubav i onda dopustili kušaču da ih zarobi i vodi po svojoj volji.”—Kristove priče, str. 198.

b. Kad je bio iskušan svjetovnim privlačnostima, kakav je zahtjev mlađi sin uputio ocu i što je otac učinio? Luka 15:11, 12.

c. Koje su bile posljedice bezumnih ideja o slobodi koje je imao mlađi sin? Luka 15:13, 14; Jeremija 17:5, 6. Što iz ove priče možemo naučiti o sebičnosti?

“Bez obzira na vanjski izgled, svaki život usredotočen na sebe zapravo je uzalud potrošen. Tko god pokušava živjeti bez Boga, troši glavnicu života. Rasipa dragocjene godine svojeg života, rasipa sposobnosti uma, srca i duše te se sam osuđuje na trajnu propast. Čovjek koji se odvaja od Boga da bi mogao služiti sebi, postaje sluga boga novca.”— Kristove priče, str. 200, 201.

ponedjeljak 7. svibnja

2. ISPRAZNOST SVJETOVNIH ZADOVOLJSTAVA

a. Kako se situacija dalje razvijala, i što je nekad sit i dobro uhranjen sin bio primoran činiti? Luka 15:15, 16.

“Kad je zavladala velika glad, počeo je osjećati oskudicu te je otišao služiti k nekom čovjeku u onoj zemlji, koji ga je poslao u polja da pase svinje. Za Židova je to bio najviše ponižavajući i najsramotniji posao. Mladić koji se hvalisao svojom slobodom, našao se u položaju roba. Bio je sputan najtežim lancima — “sapet u... užad svojih grijeha” (Izreke 5:22). Nestalo je sjaja i blještavila koji su ga privlačili, osjećao je jedino težinu svojih okova.”—Kristove priče, str. 200.

b. Kako je izgubljeni sin odgovorio na poziv Svetog Duha, kao rezultat svog bolnog i ponižavajućeg iskustva? Luka 15:17–19.

“Mladić ostavlja krdo svinja i ljuske mahunarki i polazi prema svojoj kući. Drhteći od slabosti, gubeći svijest od gladi, željno kreće na put. Nema plašta da pokrije svoju poderanu odjeću; ali je bijeda svladala njegov ponos i on žuri zatražiti mjesto sluge u domu u kojemu je nekad živio kao sin.”— Kristove priče, str. 202, 203.

c. Kakvu nam pouku pruža Salomon nakon što je cijeli život proveo tražeći sreću u bogatstvu i svjetovnim zadovoljstvima? Propovjednik 2:4–12, 17, 18.

”Na vlastitom gorkom iskustvu Salomon je shvatio prazninu života koji u onome što je na Zemlji traži svoje najviše dobro. Podizao je oltare neznabožačkim bogovima samo zato da bi osjetio kako su uzaludna njihova obećanja o odmoru duše.”

“U svojim kasnijim godinama, umoran i žedan, napuštajući isprovaljivane zemaljske studence, Salomon se vratio da pije s izvora života. Nadahnut Duhom zapisao je povijest svojih upropaštenih godina kao pouku i opomenu budućim naraštajima. I tako, iako je njegov narod požnjeo tužnu žetvu od sjemena koje je on posijao, Salomonovo životno djelo nije bilo potpuno izgubljeno. Škola stradanja konačno je s njime postigla svoj cilj.”— Education, str. 153, 154.

utorak 8. svibnja

3. ISKAZIVANJE OČEVE LJUBAVI

a. Što je izgubljeni sin, sprovodeći svoju vjeru u djelo, shvatio dok se približavao domu? Luka 15:20, 21.
“U svojoj nemirnoj mladosti izgubljeni sin smatrao je oca strogim i surovim. Kako se sada promijenilo njegovo mišljenje!”—Kristove priče, str. 204.

b. Kako je otac pokazao ljubav i pažnju koju je oduvijek gajio prema svom izgubljenom sinu? Luka 15:22–24.

“Otac nije htio dopustiti nijednom prezrivom oku da se ruga bijedi i dronjcima njegovog sina. Skinuo je sa svojih ramena široki, krasni ogrtač i njime prekrio oronuli lik svojeg sina, dok je mladić uz jecaje izgovarao riječi pokajanja govoreći: 'Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom.' (Luka 15:21) Otac ga je čvrsto zagrlio i uveo u kuću. Nije mu dao priliku da traži mjesto sluge. On je sin koji će biti počašćen najboljim u kući i kojega će spremni sluge i sluškinje poštovati i služiti mu.”— Kristove priče, str. 203, 204.

c. Kolika je radost našeg nebeskog Oca kad mu se izgubljena duša danas vrati? Sefanija 3:17. Što će On tada zapovjediti? Zaharija 3:4, 5.

“Plan otkupljenja nije samo put da se izbjegne kazna za prijestup, nego se zahvaljujući njegovoj primjeni grješniku opraštaju grijesi i on se na kraju prima u nebo – ne kao krivac kojem je oprošteno i koji je oslobođen kazne ali na kojeg se još uvijek gleda s prijezirom i nepovjerenjem, nego je tamo dobrodošao – kao rođeno dijete i prihvaća se s punim povjerenjem…

Spašavamo se zato što nas Bog tako ljubi da nas je otkupio Kristovom krvlju; i On ne samo da nam prašta kao pokajnicima i kao takve prima, nego će nas kao Otac pun milosti i dobrote dočekati na samim vratima neba, poželjeti nam dobrodošlicu i dati nam pravo na sve izobilje u dvorovima blaženstva.”— Komentari biblijskih tekstova, tom 7. str. 950.

srijeda 9. svibnja

4. OČEVA LJUBAV PREMA GREŠNIKU

a. Kakvo je raspoloženje nebeskih vojski kad se grešnik vrati k Bogu? Luka 15:7.

“Čovjek koji je pao treba naučiti da Bog ne može biti zadovoljan dok svojom ljubavlju ne zagrli grešnika koji se kaje, koji je preobražen zaslugom bezgrešnog Božjeg Jagnjeta.”— Gods Amazing Grace, str. 99.

b. Koliko je duboka Božja ljubav prema čovjeku i na što Ga ona navodi? Jeremija 31:3; Ivan 3:16; 12:32.

“Dok je grešnik još daleko od Očeve kuće i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji, Očevo srce čezne za njim; i svaka probuđena čežnja duše da se vrati Bogu nije ništa drugo nego nježni poziv Božjeg Duha koji preklinje, usrdno moli, nagovara odlutaloga da se vrati Očevom srcu punom ljubavi.”

Znajući za ovako dragocjena biblijska obećanja, možete li još sumnjati? Zar možete vjerovati da bi Gospod nemilosrdno odbio jadnog grešnika koji čezne da mu se vrati, čezne da odbaci svoje grijehe i da pokajnički padne pred njegove noge? Odbacite takve misli. Ništa ne može naškoditi vašoj duši više od njegovanja takvih shvaćanja o vašem nebeskom Ocu. On mrzi grijeh ali ljubi grešnika, i dao je sebe u osobi Krista da svi koji žele mogu biti spašeni i uživati vječno blaženstvo u kraljevstvu slave. “—Put Kristu, str. 54.

c. Kako Bog želi da i mi pokazujemo ovu ljubav u našem životu danas? 1 Ivanova 4:20, 21.

“Kad srce ispuni nebesko načelo vječne ljubavi, ona će poteći prema drugima ne zbog usluga koje su nam učinili, nego zato što je ljubav načelo djelovanja i mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, pokorava neprijateljstvo i uzdiže i oplemenjuje osjećaje. Takva ljubav nije usredotočena samo na “mene i moje”, već je široka kao svijet i visoka kao nebo, i u skladu je s ljubavlju anđeoskih djelatnika. Njegovanje takve ljubavi u srcu zaslađuje čitav život i zrači oplemenjujućim utjecajem na sve oko nas.”—Svjedočanstva, vol. 4, str. 223, 224.

četvrtak 10. svibnja

5. UPOZORENJE SAMOPRAVEDNIMA

a. Što je bila najveća briga samopravednog starijeg sina? Luka 15:29, 30. Koju klasu ljudi on predstavlja?

“Stariji je sin prikazivao neobraćene Židove Kristovog doba ali i farizeje svih vremena koji su prezrivo gledali na one koje su smatrali carinicima i grešnicima. Smatrali su sebe pravednima, jer nisu pali u najdublje poroke… Kao i stariji sin, i oni su uživali posebne prednosti pred Bogom. Smatrali su sebe sinovima u Božjem domu, ali su bili nadahnuti najamničkim duhom. Radili su, ali ne iz ljubavi, već zato što su se nadali nagradi.”—Kristove priče, str. 209.

b. Kakvu je molbu otac uputio starijem sinu? Luka 15:31, 32.

“Očev prigovor starijem sinu nježni je poziv koji Nebo upućuje svim farizejima. “Sve je moje tvoje” (Luka 15:31) — ne kao plaća, nego kao dar. Kao i izgubljeni sin, i vi ga možete primiti jedino kao nezasluženi dar Očeve ljubavi.

Vlastita pravednost navodi ljude ne samo na to da pogrešno prikazuju Boga, nego i da budu hladnoga srca i kritički raspoloženi prema svojoj braći. Stariji sin, u svojoj sebičnosti i ljubomori, bio je spreman vladati svojim bratom, kritizirati svaki njegov potez i optužiti ga i za najmanji nedostatak. On je tražio svaku pogrešku svojega brata i svaki je njegov pogrešni postupak preuveličavao. Na taj bi način pokušao opravdati svoj nepomirljivi duh. I danas mnogi čine to isto. Dok neka duša vodi svoje prve bitke protiv poplave kušnji, oni stoje po strani, tvrdoglavi, samovoljni, puni prigovora, optuživački raspoloženi.”—Kristove priče, str. 209, 210.

petak 11. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koju nam pouku pruža parabola o izgubljenom sinu?

2. Na koji je način život u grijehu zapravo život ropstva?

3. Kako Bog prima grešnika koji mu se vraća?

4. Kako Bog privlači grešnika k sebi?

5. Na koji način mi možemo biti kao stariji sin u ovoj paraboli?

7. Smokvino stablo

7. lekcija Subota, 19. svibnja, 2018.

Smokvino stablo

„Nipošto, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.“ Luka 13:5.

“Gospod ne želi da itko propadne, nego da svi dođu k Njemu i budu spašeni. Međutim, umjesto da Njegova nježna dobrota omekša i potčini njihovu dušu, mnogi kojima On ukazuje ljubav ohrabreni su na još tvrdoglavije protivljenje. Oh, kad bi se ljudi sjetili da Božje strpljenje ima granice!”—The Review and Herald, December 7, 1897.

Pročitati: Kristove priče, str. 212–218.

nedjelja 13. svibnja

1. POVOD ZA OVU USPOREDBU

a. Koji je događaj, koji se tek dogodio u Jeruzalemu, bio povod za izlaganje usporedbe o smokvinom stablu? Luka 13:1.

“Slušatelji su obavijestili Isusa o događaju koji je upravo izazivao veliko uzbuđenje u narodu. Neke mjere Poncija Pilata, upravitelja Judeje, uvrijedile su narod. Došlo je do narodnog ustanka u Jeruzalemu i Pilat ga je pokušao ugušiti silom. Jednom su prilikom njegovi vojnici čak provalili na područje Hrama i pobili nekoliko galilejskih hodočasnika koji su upravo prinosili žrtve.”—Kristove priče, str. 212, 213.

b. Što pokazuje da su Hebreji nesreću smatrali kaznom za grijeh? Luka 13:2, 4.

“Hebreji su ovu nesreću proglasili kaznom zbog grijeha pobijenih a oni koji su govorili o tom djelu nasilja, činili su to s potajnim zadovoljstvom. Prema njihovom mišljenju, ishod je pokazao da su oni sami puno bolji od tih Galilejaca i da uživaju veću Božju naklonost.”— Kristove priče, str. 213.

ponedjeljak 14. svibnja

2. OPOMENA I POZIV

a. Kakvo je upozorenje i poziv Isus dao u svom odgovoru? Luka 13:3–5.

“Dok je razgovarao s učenicima i mnoštvom, Isus je proročkim okom gledao u budućnost i vidio Jeruzalem opkoljen vojskom. Čuo je korake stranaca koji su stupali protiv izabranog grada i vidio kako tisuće i tisuće ginu tijekom opsade. Mnogi Židovi bili su, slično onim Galilejcima, pobijeni u predvorju Hrama, upravo dok su prinosili žrtve. Nesreće koje su se dogodile pojedincima bile su Božja opomena cijelom narodu koji je bio isto toliko kriv. Isus je rekao: “Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.” Još kratko vrijeme odgađat će se trenutak kušnje za sve njih. Još imaju vremena saznati ono što je važno za njihov mir.”—Kristove priče, str. 213, 214.

b. Što je Krist u svojim učenjima povezivao s upozorenjima o sudu? Luka 9:56; Ivan 3:17.

“U svojem poučavanju Krist je, pored upozorenja na sud koji dolazi, uvijek isticao i poziv milosti.”— Kristove priče, str. 212.

c. Koji nam poziv Bog danas upućuje? Ezekiel 18:31; 33:11.

“Preporod je jedini put kojim možemo ući u Božji grad. Taj put je uzak i uska su vrata kroz koja ulazimo ali samo tim putem moramo voditi muškarce, žene i djecu, poučavajući ih da moraju dobiti novo srce i nov duh kako bi bili spašeni. Nužno je svladati stare, naslijeđene crte karaktera. Moraju se izmijeniti prirodne želje duše. Mora se odbaciti svaka prevara, laž i opadanje. Mora se živjeti novim životom, koji muškarce i žene čini sličnima Kristu. Moramo plivati uzvodno, protiv struje zla.”—This Day With God, str. 108.

“Gospodin želi spasiti a ne uništiti. On uživa u spašavanju grešnika. “Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove …” (Ezekiel 33:11 ) Opomenama i prijetnjama On poziva zalutale da prestanu činiti zlo, da se vrate k Njemu i da žive.”—Proroci i carevi, str. 105.

utorak 15. svibnja

3. STABLO KAO SIMBOL

a. Koju je usporedbu Isus ispričao onima koji su Ga slušali kako bi potkrijepio svoju opomenu i poziv? Luka 13:6,7. U kojem je smislu neplodno stablo smokve prikladno predstavljalo hebrejski narod? Hošea 10:1.
“Narod u Kristovo doba pokazivao je veću izvanjsku pobožnost od Hebreja prijašnjih vremena, ali je u još većoj mjeri bio lišen plemenitih vrlina Božjega Duha…

Bog je preko svojeg Sina tražio rod ali ga nije našao. Izrael je bio na teret zemlji. Samo njegovo postojanje pretvorilo se u k letvu jer je zauzimao mjesto u vinogradu na kojem je moglo rasti neko plodno stablo. On je svijetu uskraćivao blagoslove koje mu je Bog želio dati. Izraelci su pogrešno predstavljali Boga okolnim narodima. Nisu bili samo beskorisni nego su bili i velika smetnja. Njihova vjera u velikoj je mjeri bila prijevarna, i umjesto da donosi spasenje, izazivala je propast.”—Kristove priče, str. 215.

b. Što pokazuje da je krivnja za njihovu propast bila samo njihova? Djela 7:51–53.
c. Na koji način i mi možemo biti poput neplodne smokve? Ivan 15:4, 5.

“Poput umišljenog smokvinog stabla, i mi možemo biti prekriveni lišćem ali bez plodova. Iako znamo da je istina koju imamo čvrsta poput vječnih planina, koliko je onih koji će se zadovoljiti teorijom te istine, nemajući dokaz da su u Kristu i da je Krist u njima? Koliko je onih koji su zadovoljni time što žive dan za danom ne osjećajući posvećujući utjecaj istine na srce koji vodi do dobrih djela. . . .

“Ne trebamo vladati istinom nego joj dopustiti da ona vlada nama; time će istina biti u nama i mi ćemo biti u istini. I ako to bude slučaj, naš će život i karakter svjedočiti o tome da istina nešto čini za nas; da nas posvećuje i da nas čini moralno prikladnima za društvo nebeskih anđela u kraljevstvu slave. Istina koju imamo, nebeskog je porijekla; a kad se ta vjera nastani u srcu, ona će započeti svoje djelo čišćenja i oplemenjivanja.”—The Signs of the Times, Svibnja 9, 1878.

srijeda 16. svibnja

4. DODATNO VRIJEME PROBE

a. Kako se vinogradar zalagao za vinograd kod gospodara? Luka 13:8.

b. Koju paralelu možemo povući između vremena pred uništenje Jeruzalema i vremena pred kraj zemaljske povijesti? 2 Petrova 3:9, 10.

“O, dragocjenog li i beskrajnog strpljenja našeg milostivog Spasitelja! O, kad bi svako drago mlado biće moglo pravilno procijeniti vrijednost duše koja je bila plaćena tako velikom cijenom na Golgoti! O, kad bi svatko mogao pravilno procijeniti vrijednost sposobnosti koje je dobio od Boga! U Kristu se možete uspinjati ljestvama napredovanja i staviti svaku sposobnost pod Isusovu kontrolu... U duhu, u mislima, u riječima, u djelima možete pokazati da vas pokreće Kristov Duh, i vaš život može širiti snagu utjecaja na druge.

Ovo vrijeme u kojem živimo previše je svečano da bismo mogli biti bezbrižni i nepažljivi... Morate se moliti, vjerovati i biti poslušni. Svojom snagom ne možete ništa činiti; ali milošću Isusa Krista možete svoje sposobnosti iskoristiti na takav način da donesu najveću korist vašoj duši i najveći blagoslov dušama bližnjih. Uhvatite se za Isusa i marljivo ćete činiti Kristova djela te na koncu primiti vječnu nagradu.”—Sons and Daughters of God, str. 118.

c. Kako je Isus na kraju pokazao da su Heberji kao narod morali odlučiti o svojoj sudbini? Luka 13:9.

“Isus u ovoj usporedbi nije rekao što je vinogradar postigao svojim trudom. Na tom se mjestu Njegova priča prekida. Njezin kraj bio je prepušten naraštaju koji je slušao Njegove riječi. Njima je bila upućena i svečana opomena: “Ako ne rodi, moći ćeš je posjeći.” O njima je ovisilo hoće li biti izrečene neopozive riječi osude. Dan gnjeva bio je blizu. Nevoljama koje su se već događale Izraelu, vlasnik vinograda milostivo je unaprijed podsjećao ljude na uništenje nerodnog stabla.”—Kristove priče, str. 216.

četvrtak 17. svibnja

5. OPOMENA ZA NAS DANAS

a. Koju opomenu oni koji vjeruju u trostruku anđeosku poruku trebaju izvući iz ove usporedbe? Kako se Gospod još trudi oko nas? Izaija 27:2–4; Hošea 11:8 (prvi dio).

“Ova opomena odjekuje kroz vrijeme sve do naših dana. Jesi li ti, o bezbrižno srce, nerodno stablo u Gospodnjem vinogradu? Hoće li zato riječi osude biti izrečene i tebi? Koliko dugo već primaš Njegove darove? Koliko dugo On bdije i čeka da Mu uzvratiš ljubavlju? Posađen u Njegovom vinogradu, pod budnim okom vinogradara, koje si samo prednosti uživao! Koliko je često nježna poruka Evanđelja oduševljavala tvoje srce! Nosiš Kristovo ime, naizgled si pripadnik Crkve koja je Njegovo Tijelo, a ipak si svjestan da nemaš nikakvih živih veza s velikim srcem ljubavi! Rijeka Njegovog života ne teče preko tebe. Plemenite osobine Njegovog karaktera, “plod Duha”, ne vide se u tvojem životu.”—Kristove priče, str. 216.

b. Koja će presuda na kraju morati biti izrečena nad onima koji ne odgovaraju na Božji poziv i djelo koje čini za njih? Hošea 4:17; Otkrivenje 3:16.

“Srce koje se ne odaziva na božanske pozive postaje tvrdo i sve tvrđe, dok konačno ne postane neosjetljivo za utjecaj Svetoga Duha. I tek tada će biti izgovorene riječi: ‘Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?’ (Luka 13:7)”— Kristove priče, str. 218.

petak 18. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto su Hebreji govorili o nesreći s tajnim zadovoljstvom?

2. Kakvu promjenu trebamo doživjeti kako bismo postali preporođeno, plodno drveće u Božjem vrtu?

3. Kad ne donosimo rod u svom životu, kako to utječe na našu okolinu? Kako se to odražava na našu vjeru?

4. Kako način na koji se koristimo Bogom danom snagom utječe na plodove koje donosimo u životu?

5. Iako smo možda članovi crkve, kako možemo biti neplodno drveće u Božjem vinogradu?

8. Bez svadbenog ruha

8. lekcija Subota, 26. svibnja, 2018.

Bez svadbenog ruha

„Pa mu reče: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.“ Matej 22:12.

“Iz Kristove usporedbe o svadbenom ruhu može se izvući vrlo značajna pouka. Svadbom je prikazano sjedinjavanje ljudskog s božanskim; svadbeno ruho prikazuje karakter bez kojega nitko ne može biti primljen na svadbenu gozbu.”—Kristove priče, str. 307.

Pročitati: Kristove priče, str. 307–319.

nedjelja 20. svibnja

1. POZVANI NA KRALJEVSKO VJENČANJE

a. U usporedbi o svadbenom ruhu, od koga je upućen poziv za vjenčanje? Kakav je bio odgovor? Matej 22:2, 3.
b. Kako je na kraljev poziv odgovoreno drugi put? Matej 22:4–6.
“Kao i u usporedbi o velikoj gozbi, Krist i ovdje opisuje evanđeoski poziv, njegovo odbijanje od strane židovskog naroda i poziv milosti upućen neznabošcima. Međutim, On ističe da su gosti, odbijajući poziv, nanijeli još dublju uvredu priređivaču gozbe i doživjeli još strašniju kaznu. Ovaj put poziv na gozbu dolazio je od samog vladara. Dolazio je od onoga koji je imao vlast zapovijedati. Poziv je bio velika čast.”—Kristove priče, str. 307.

c. Što kralj zatim naređuje da se učini s onima koji su prezreli njegov poziv? Matej 22:7.

ponedjeljak 21. svibnja

2. POTRAGA ZA GOSTIMA

a. Tko je potom pozvan na svadbenu svečanost? Matej 22:8–10. Što nam ovaj poziv govori o onima koji prihvate evanđeoski poziv? Matej 7:21; Jakov 1:22; Ivan 3:5.

“Skupina koja je prva bila pozvana nije mogla sebi dopustiti, ili je bar tako mislila, žrtvovati neke svjetovne prednosti kako bi prisustvovala kraljevoj gozbi. Među onima koji su prihvatili poziv bilo je i takvih koji su mislili jedino na vlastiti dobitak. Došli su uživati prednosti gošćenja, ali nisu imali nikakve želje da odaju počast kralju.”—Kristove priče, str. 309.

“Mi ne smijemo biti pogođeni činjenicom da se u crkvi skupljaju i dobri i zli. Juda je bio uvršten među učenike. On je imao sve prednosti koje jedan čovjek može imati; ali iako je on čuo istinu i slušao načela tako jasno otkrivena, Krist je znao da on tu istinu nije primio. On se nije hranio istinom. Ona nije postala dio njega. Neprestano su se isticale njegove stare navike. Međutim, Krist se nije služio silom kako bi Judu odagnao od učenika.

“Dolazi vrijeme kad će se pokazati oni koji su se pridružili crkvi, ali ne i Kristu.”—The Review and Herald, February 7, 1899.

b. Što se dogodilo kad je kralj došao na gozbu promotriti goste? Matej 22:11.

“Za svakog gosta na svadbi bilo je pripremljeno svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. Noseći ga, gosti su pokazivali svoje poštovanje prema priređivaču gozbe. Međutim, jedan je čovjek ipak zadržao svoje obično građansko odijelo… Vrlo skupocjeno ruho prezrivo je odbio obući. Time je uvrijedio svoga gospodara.”—Kristove priče, str. 309.

c. Što je kralj rekao gostu koji je došao bez svadbenog ruha? Matej 22:12–14.

“Mnogi koji su čuli poziv milosti kušaju se i provjeravaju; ali je malo njih koji bivaju i zapečaćeni pečatom živoga Boga. Malo je onih koji su spremni poniziti se kao malo dijete kako bi mogli ući u nebesko kraljevstvo.”— Svjedočanstva, vol. 5, str. 50.

utorak 22. svibnja

3. DJELO ISPITIVANJA

a. Što je predstavljeno ispitivanjem gostiju? Daniel 7:9, 10.
“Kraljevo ispitivanje gostiju na ovoj gozbi predstavlja rad istražnog suda. Gosti na evanđeoskoj gozbi oni su koji tvrde da služe Bogu, oni čija su imena zapisana u knjizi života. Ali nisu svi koji tvrde da su kršćani samim time i pravi Kristovi učenici. Prije nego što se bude davala konačna nagrada, mora se odlučiti tko je dostojan da sudjeluje u nasljedstvu pravednika. Ova odluka mora biti donešena prije drugog Kristovog dolaska na nebeskim oblacima; jer On kad dođe donijet će sa sobom i nagradu, kako bi svakom dao 'po djelima njegovim' (Otkrivenje 22:12). To znači da će prije Njegovog dolaska biti odlučeno o karakteru svakog pojedinca, i svakom Kristovom sljedbeniku priznat će se nagrada prema njegovim djelima.” —Kristove priče, str. 310.

b. Budući da se ova usporedba jasno odnosi na istražni sud koji se upravo odvija, što je predstavljeno kraljevim pozivom? Otkrivenje 3:20,21. Što mnogi govore svojim djelima? Otkrivenje 3:17

“Čovjek koji je došao na gozbu bez svadbenog ruha prikazuje mnoge koji danas žive u svijetu. Oni izjavljuju da su kršćani, polažu pravo na blagoslove i prednosti Evanđelja; ali ne osjećaju potrebu da preobraze svoj karakter. Nikad se nisu istinski pokajali zbog svojih grijeha. Oni ne shvaćaju svoju potrebu za Kristom niti imaju vjere u Njega. Nikad nisu uspjeli svladati svoje naslijeđene ili stečene sklonosti prema zlu. A ipak misle da su sami po sebi dovoljno dobri, oslanjaju se na svoje zasluge umjesto na Krista. Oni su samo slušatelji Riječi, dolaze na gozbu, ali ne žele staviti na sebe odjeću Kristove pravednosti.”— Kristove price, str. 315.

“Svaka opomena, ukor i usrdna molba u Božjoj Riječi ili preko Njegovih vjesnika jest kucanje na vrata srca. To je Isusov glas, a On traži da uđe. Sa svakim kucanjem na koje se ne odgovara, sklonost da se otvori postaje slabija. Ako se danas zanemari djelovanje Svetoga Duha, ono sutra neće biti tako snažno. Srce postaje manje prijemljivo i zapada u pogubnu nesvjesnost o kratkoći života i neprolaznoj vječnosti iza toga.”—Želja vjekova, str. 489, 490.

srijeda 23. svibnja

4. IMATI NEBESKE HALJINE

a. Što je to svadbeno ruho koje svi moraju imati ako žele sudjelovati na svadbenoj gozbi u nebu? Otkrivenje 19:7, 8.

“Svadbenim ruhom prikazan je neporočni, čisti karakter koji će imati svi pravi Kristovi sljedbenici… To je Kristova pravednost, Njegov neokaljani karakter, koji se vjerom daje svima koji Krista prime kao svojeg Spasitelja.

Ta odjeća, satkana na razboju Neba, nema u sebi nîti jedne ljudske zasluge. Krist je u ljudskom obliku izgradio savršeni karakter i taj karakter On nudi i nama.”—Kristove priče, str. 310, 311.

b. Kako možemo imati pravedan karakter? Izaija 55:1; Matej 5:6.

„Kad duša prihvati Krista, dobiva silu da živi Kristovim životom.”— Kristove priče, str. 314.

„Pravednost se ne stječe mučnim naporima ni zamornim radom, darovima ili žrtvom, nego se besplatno daje svakoj duši koja je gladna i žedna pravednosti.”—Misli s gore blagoslova, str. 18.

c. Što još pravednost obuhvaća? 1 Ivanova 3:7, 24; Ivan 15:5.

“Pravednost znači pravedno postupanje, jer će svakome biti suđeno prema njegovim djelima. Naš se karakter otkriva onim što činimo. Djela pokazuju je li naša vjera iskrena…

Mi možemo vjerovati da je Isusovo ime jedino ime pod nebom kojim se možemo spasiti, ali to ne mora značiti da smo Ga vjerom prihvatili kao svojeg Spasitelja. Nije dovoljno vjerovati u teoriju istine. Nije dovoljno riječima izraziti svoju vjeru u Krista i upisati svoje ime u crkvene knjige. “Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po Duhu što nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama.” “Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.” (1. Ivanova 3:24; 1. Ivanova 2:3. ) To je istinski dokaz obraćenja. Bez obzira na to što ispovijedamo, ništa ne vrijedi sve dok ne otkrivamo Krista u djelima pravednosti.”—Kristove priče, str. 312, 313.

četvrtak 24. svibnja

5. BLAŽENO ISKUSTVO

a. Opišite veličanstveno iskustvo onih koji prihvate Kristovu ponudu, zapisanu u Otkrivenju 3:18. Otkrivenje 19:8, 9.
“Čista haljina Kristove pravednosti stavlja se na prokušanu, iskušanu i vjernu Božju djecu. Prezreni je ostatak odjeven u slavnu odjeću da nikad više ne bude okaljan pokvarenošću ovoga svijeta. Njihova su imena ostala u Janjetovoj knjizi života, ubrojeni su među vjerne svih vjekova…

To su oni koji stoje na gori Sionu zajedno s Janjetom, a na čelima im je ispisano ime njihova Oca. Oni pjevaju novu pjesmu pred prijestoljem, pjesmu koju nitko ne može naučiti osim stotinu i četrdeset četiri tisuće izbavljenih sa Zemlje.”—Proroci i carevi, str. 591.

b. Koje Kristovo iskustvo, iz vremena Njegovog boravka na ovoj zemlji, možemo imati i mi danas? Psalam 40:8; Ivan 15:10.

“Svojom savršenom poslušnošću On (Krist) je omogućio svakom ljudskom biću da sluša Božje zapovijedi. Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje jedno s Njegovim umom, misli se dovode u pokornost Njemu; mi živimo Njegovim životom. To znači biti odjeven u haljinu Njegove pravednosti.”—Kristove priče, str. 312.

petak 25. svibnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako možemo odati čast našem Kralju dok nas On poziva na sjedinjavanje našeg ljudskog sa svojim božanskim?

2. Na koji smo način ponekad poput onih koji su prihvatili kraljev poziv ali iz pogrešnih pobuda?

3. Kako Isus kuca na vrata srca i što On želi?

4. Što je predstavljeno svadbenim ruhom i kako možemo znati nosimo li ga ili ne?

5. Što znači biti odjeven u Kristovu pravednost?

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.