RPASD - Naslovnica

U potrazi za smislom života


Pitanjem smisla života bave se najviše filozofi, psiholozi, mudraci i književnici. Upravo je pitanje porijekla i smisla ljudske egzistencije temeljno pitanje na koje filozofija traži odgovor. Većina filozofa pokušala je dati neki svoj smislen odgovor na pitanje o smislu življenja. Pitanjem smisla života bavi se i religija za koju je to pitanje svih pitanja. Dobro je da u ovom razmišljanju o smislu uz znanstvenike tražimo i mišljenje religioznih ljudi.

Imamo li uopće vremena razmišljati o smislu?

Brzi tempo života ne dopušta nam da u miru promišljamo o sebi i svom životu. Utrkujemo se sa svakodnevicom koja zaokuplja svu našu pažnju i energiju. Uglavnom smo gubitnici u toj utrci jer nam svakodnevno ostaju poslovi ili aktivnosti koje nismo uspjeli obaviti. Sažeto je to opisao jedan književnik: „Ljudi odlaze na posao, sudjeluju na sastancima, jedu (…) i spavaju, (…) rađaju djecu i vesele se, zabrinu se tek ponekad i to ne svi, kad (…) shvate da su smrtni.” Ovako iscrpljeni, nismo spremni za ozbiljna promišljanja pa tražimo ono što nas opušta, relaksira. Lako se prepuštamo onome što nam nude mediji, a to je uglavnom razonoda ili bezvrijedni sadržaji. Da nam u takvom stilu može proći cijeli život zapazio je poznati filozof Blaise Pascal: „Jedina stvar koja nas tješi u našoj bijedi jeste razonoda, a to je međutim najveća od svih naših bijeda. Jer to je uglavnom ono što nas sprječava da mislimo o sebi i što nas neosjetno upropašćuje. Da nije toga, bilo bi nam mučno, i ta muka bi nas gonila da tražimo neko pouzdano sredstvo da je se otresemo, ali razonoda nas zabavlja i dovodi nas neosjetno do smrti.”

Istina je, pitanje o smislu života nije pitanje za opuštanje, naprotiv ono nas suočava sa stvarnošću koja nas zabrinjava pa čak plaši. Ne želimo se suočiti s tom stvarnošću kao što poneki ne žele otići k liječniku iz straha da će im on „već nešto pronaći“. Zaobilaženjem ozbiljnih pitanja svjesno izbjegavamo spoznaju o pravim životnim vrijednostima, a takvima jedan pjesnik kratko poručuje: „Tko smisao života nije tražio, taj nije ni živio.”

Da bi se dali u potragu za smislom života ne moramo biti filozofi. Ipak trebamo biti svjesni da na to pitanje ima više odgovora i da je to „sklizak teren“. Najbolje je to priznao francuski filozof i književnik Albert Camus: „Doista postoji samo jedan filozofski problem: Suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti.“ Najčešće se ovakva pitanja postavljaju kad prođe mladost ili kad je veći dio života potrošen. Kad se pojave bolesti, tada postajemo svjesniji prolaznosti života. Kad nam je starost na vidiku onda sama od sebe dođu i pitanja o smislu života. Ako želimo dublje promišljati i tražiti smisao vlastitog života dobro je biti svjestan činjenice da „u svakom ljudskom biću postoji duhovna dimenzija, kvaliteta koja nadilazi religiozno opredjeljenje i koja stremi ka smislu i svrhovitosti pa čak i onih koji ne vjeruju u Boga“.1 Ova duhovna dimenzija teži da bude u skladu s Bogom i traži odgovore na pitanja „Tko sam ja, otkuda dolazim i kamo idem?“

Što kažu drugi?

Neke ankete su pokazale da ljudi na pitanje o smislu života, bez većeg premišljanja, najčešće odgovaraju: „Imati dosta novca!“, „Uživati u životu!“ ili „Biti bogat i slavan“. Oni koji imaju vremena za malo dublje razmišljanje uglavnom ističu nematerijalne vrijednosti: ljubav, zdravlje, skladan brak i djeca dok će tek rijetki reći „Živjeti častan život“ ili „Činiti dobro drugima“.

Nije slučajno što mnogi novac i bogatstvo postavljaju smislom svog života jer se danas „sve“ može kupiti novcem. Tim slijedom se zaključuje da onda, kad imamo dosta novca, možemo kupiti i sreću i zadovoljstvo života.

Stvarnost je ipak sasvim drukčija. Ima dosta primjera onih koji su bili bogati, ali istovremeno nezadovoljni jer u svemu tome nisu našli ono što su očekivali, ispunjenje i trajnu sreću. Statistike pokazuju da to nisu iznimke nego pravilo. „Istraživanja provedena u SAD-u, Engleskoj, Južnoj Koreji, Singapuru, Rusiji, Njemačkoj i Indiji u kojima su sudjelovali tinejdžeri, studenti i odrasli ljudi pokazala su da oni pojedinci koji veliku vrijednost pripisuju materijalnim stvarima imaju manji osjećaj zadovoljstva u životu i lošije odnose s drugim ljudima.”2
Novac nam treba i bez njega ne možemo živjeti. Ipak, posjedovanje bogatstva ne donosi zadovoljstvo koje ispunjava dušu. Naprotiv, puno novaca ponekad otvara samo veće apetite pa se teži za više i više, a neostvarene želje čovjeka čine opet nezadovoljnim čak i više od onih koji posjeduju puno manje. Mudri i veoma bogati kralj Salomon o tome je zaključio: „Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca; tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka.” (Propovjednik 5:10). Ova tvrdnja nije iskustvo tek jednog bogatog čovjeka jer ju potvrđuju znanstvena istraživanja u raznim zemljama svijeta iz kojih proizlazi da „veza između općeg zadovoljstva životom i prihoda po glavi stanovnika postoji samo u onim najsiromašnijim zemljama. U onim bogatijima to nema nikakve veze: oni čak nisu toliko sretniji koliko imaju više novca.” 3

Zato nerijetko čitamo o vrlo bogatim ljudima koji su se odali alkoholu, drogama ili drugim porocima jer u bogatstvu nisu našli životnu sreću i duševno zadovoljstvo. Ima i svijetlih primjera bogataša koji su prepoznali zamke i opasnosti bogatstva i u bogatstvu nisu vidjeli smisao života. Neki od njih su se posebno pobrinuli da sve njihovo bogatstvo ne naslijede njihova djeca za koju bi ogromno bogatstvo bilo kontraproduktivno i možda preveliko iskušenje da se odaju besciljnim životu. Jedan od njih je Götz Werner, vlasnik Drogeria Markta - austrijskog lanca trgovina koji danas ima 2200 poslovnica širom Europe, s 34 000 zaposlenika i godišnjim prometom od oko pet milijardi eura. Vrijednost njegove imovine veća je od milijardu eura, a nju je 2010. godine darovao humanitarnoj fondaciji. Sedmero njegove djece je dobilo nešto novaca za dobar „start“, ali neće dijeliti očevo bogatstvo. Njegova izjava: „Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti“ govori o tome da on ne vidi smisao u prikupljanja novca i bogatstva ako se ono zadržava samo za sebe.

Treba vjerovati bogatim ljudima koji su iskusili vrijednosti, ali i zamke bogatstva i koji su se svog bogatstva odrekli u korist potrebitih. Davanje u nama proizvodi posebno zadovoljstvo koje je sam Isus obećao kao nebeski blagoslov. „Blaženije je davati nego primati.” (Djela 20:35)

U anketi o smislu života, drugi najčešći odgovor, bila je slava, „biti poznat i slavan“. I to je također jedna od vrijednosti koja je mnoge koštala zdravlja pa čak i života. Poznat je „klub 27“, popis slavnih glazbenika koji su već s 27 godina bili vrlo poznati, slavni i bogati. Na žalost, nisu vidjeli smisao života i završili su život s 27 godina tražeći utjehu u alkoholu, heroinu, a neki su si i namjerno oduzeli život. Jedan od njih, Kurt Cobain, napisao je u oproštajnom pismu da se osjeća previše tužno i da ne može uživati u životu. Svi su oni razočarani u život i prazninu koju nije mogla ispuniti svjetska slava. „Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili upropasti?” (Luka 9:25). I obični, slavom neopterećeni ljudi bez pravog smisla života dospijevaju u razne oblike neuroza. To je utvrdio i svjetski poznati psihijatar Carl Jung u svojoj praksi s pacijentima. „Za Junga uzrok brojnih, suvremenih neuroza jest nedostatak životnog cilja. ‘Među svim mojim pacijentima u drugoj polovici života’, kaže Jung, ‘nema ni jednog jedinog čiji konačni problem nije bio problem poznavanja životnog cilja.’ Jung u suvremenim neurozama konačno vidi patnju duše koja nije našla svoj životni smisao.” 4

Kakav je to život bez smisla?

Ova činjenica potvrđuje već navedenu tvrdnju „da u svakom ljudskom biću postoji duhovna dimenzija koja stremi ka smislu i svrhovitosti“ te ako ona nije zadovoljena čovjek svoj život i aktivnosti doživljava besmislenim pa se u težim oblicima odlučuje i na samoubojstvo. Tu uzročno posljedičnu vezu, nepostojanje smisla života i samoubojstava, posebno je istraživao poznati austrijski psihijatar Viktor Frankl, baveći se psihoterapijom samoubojica. „Na jednom je američkom sveučilištu podvrgnuto ispitivanju 60 studenata koji su pokušali samoubojstvo i 85% je izjavilo da su to učinili zato što im se ‘život činio besmislenim’. Najvažnije je, međutim, da je 93% tih studenata, koji su patili od očitog nedostatka smisla života ‘bilo aktivno u društvenom životu, da su to bili dobri studenti koji su imali i dobre odnose sa svojim obiteljima’.“ 5

Viktor FranklViktor FranklPorastom životnog standarda u svijetu i razvojem blagostanja s pravom bi se očekivalo i smanjenje broja samoubojstava, međutim događa se suprotno. Stope samoubojstava u svijetu su porasle za 60% od 1960-tih do danas. Zato psihijatar Viktor Frankl, iz svog višegodišnjeg iskustva s pacijentima koji nisu vidjeli razlog zašto bi živjeli, ovako zaključuje: „Ako smisao ne postoji, čovjek je sklon da sebi oduzme život i spreman je da to učini čak kad su zadovoljene sve ostale njegove potrebe. Istina je u tome da se, kako je popustila borba za opstanak, pojavilo pitanje: opstanak radi čega? Danas ima sve više ljudi koji imaju sve životne uvjete, ali ne vide smisao za koji bi živjeli.“ 6 

Liječenje smislom

Istražujući tisuće slučajeva razvio je vlastiti način psihoterapije- logoterapiju - liječenje smislom, i tako postao osnivačem Treće bečke škole psihoterapije. Ovaj liječnik nije do svojih zaključaka došao samo slušajući i liječeći svoje pacijente. I sam je prošao teške kušnje u život. Zbog svog židovskog porijekla u Drugom svjetskom ratu dospio je u Auschwitz i druge koncentracijske logore. „Nakon oslobođenja težio je samo 38 kilograma. U nacističkom režimu izgubio je prvu suprugu, brata, roditelje i većinu prijatelja. Nakon povratka u Beč našao se pred potpunim ništavilom. No, umjesto očaja, probudila se u njemu silna volja za životom, neodoljiva potreba da patnje koje je doživio, pretvori u iskustvo smisla. Bolno iskustvo besmisla bilo je prekretnica života mladog i perspektivnog liječnika i potvrdilo mu je, jednom i zauvijek, da je osnovni pokretač ljudskog života njegova potraga za smislom. Frankl je gradio logoterapiju - psihoterapiju smislom - na dubinama svojih spoznaja koje nisu bile samo teoretske, nego rezultat njegovih životnih iskustava: kroz pakao pronaći put do svjetla, do smisla.“ 7

Imati smisao života presudno je u životnim krizama jer „samo je onaj čovjek koji nađe traženi smisao spreman patiti i žrtvovati se radi tog smisla, spreman položiti i vlastiti život ako je potrebno.“ 8

Biblija daje odgovor - neočekivan za mnoge

Dakle, valja paziti da nas materijalni ciljevi u životu ne odvrate u pronalaženju pravog, istinskog smisla života. Glad duše ne mogu nasititi materijalne vrijednosti. Do tog zaključka došao je i mudri Salomon nakon mnogo truda oko materijalnih vrijednosti. „Tada pogledah na sva djela koja su ostvarile moje ruke, i na trud koji sam pretrpio; i gle, sve bijaše ispraznost i mučenje duha.“ (Propovjednik 2:11) Zato se u pitanju smisla života trebamo obratit Bogu Stvoritelju za savjet. „Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre, a ne zle, da vam dam posljedak kakav čekate.” (Jeremija 29:11)
Bog ne želi da čovjek provodi život pouzdajući se u prolazne vrijednost, vrijednosti za koje će na kraju morati reći da su „taština i muka duhu“ kao što je to Salomon s gorčinom zaključio. „Ljudi i žene jedva su počeli shvaćati pravi smisao i svrhu života. Privučeni ovozemaljskim sjajem, razmetljivošću, slavoljubljem i pogodnostima ovog svijeta, oni žrtvuju pravi cilj života. Bog je za svakog predvidio zadovoljstvo koje podjednako mogu uživati i bogat i siromah — zadovoljstvo koje nalazimo u njegovanju čistoće i nesebičnosti, u mislima i djelima; zadovoljstvo koje osjećamo kad progovorimo ljubaznu riječ suosjećanja i učinimo neko dobro djelo. To i potpuno neuk može imati isto tako kao i onaj visoko obrazovani, skromni radnik kao i počasni i cjenjeni državnik.” 9
Bogu možemo vjerovati kad nas potiče na dobročinstva i nesebičnost. „Jer Bog nas nije odredio za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 5:8) Koliko i što dajemo manje je važno, važno je da se kroz davanje iskorjenjuje sebičnost, korijen svih grijeha. „Samopožrtvovanje je ključna odlika Kristovog učenja. Bog vidi da ne postoji drugi put da se čovjek spasi, osim da ga oslobodi sebičnosti koja bi, ako se i dalje zadrži u duši, ponizila cijelo biće.“10 „On nam daje da bismo mi mogli davati drugima i tako postati nalik Njemu.” 11
A postati nalik Bogu istinski je i pravi smisao života. On nas želi približiti k sebi i vratiti nam besmrtnost koju su prvi ljudi izgubili. Želi nam vratiti vječni život za kojim čezne i teži svaki čovjek, a taj život vječni počinje već sada. „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao Isusa Krista.“ (Ivan 17:3) Odaberimo najvrijednije za smisao života, najveće dobro koje sigurno ispunjava sve naše potrebe. Psalmist David jednostavno je odabrao: „A meni je dobro biti blizu Boga...” (Psalam 73:28) 

Mladen Aradski

Literatura:

1. Murray; Zentner: Religious influences on the person.
2. Miljković, Dubravka; Rijavec, Majda: Tri puta do otoka sreće.
3. Miljković, Dubravka; Rijavec, Majda: Tri puta do otoka sreće.
4. Küng, Hans: Postoji li Bog?
5. Frankl, Viktor: Nečujni vapaj za smislom
6. Frankl, Viktor: Nečujni vapaj za smislom.
7. www.logoterapija.com
8. Frankl, Viktor: Nečujni vapaj za smislom.
9. White, Ellen: Zdravlje i sreća.
10. White, Ellen: Svjedočanstva, sv.9. str- 49.
11. White, Ellen: Kristove priče, str. 149.

  • Hits: 2310