01. Pozivanje Abrahama

1. lekcija Subota, 7. siječnja 2017.

Pozivanje Abrahama


“I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov” (Postanak 12:2).

“Abraham je odrastao u sredini prožetoj praznovjerjem i neznaboštvom. (...) Ali se prava vjera nije smjela ugasiti ni zatrti. Bog je uvijek čuvao jedan mali ostatak vjernih koji su Mu služili.”—Patrijarsi i proroci, str. 125.

Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 125–131.

edjelja 1. siječnja

1. BOG POZIVA ABRAHAMA

a. Na što je Bog pozvao Abrahama i tko je pošao s njim? Postanak 12:1–4; Djela 7:4.

“Poslije razilaženja iz Babilona, idolopoklonstvo je ponovno postalo gotovo sveopća pojava, i Gospod je okorjele prijestupnike konačno pustio da idu svojim zlim putovima, a od Šemove loze izabrao je Abrahama da bude čuvar Njegovog zakona za buduća pokoljenja.”—Patrijarsi i proroci, str. 125.

b. Zašto Bog nije odmah otkrio Abrahamu mjesto u koje ga šalje? Hebrejima 11:8. Kakvu je odluku Abraham morao donijeti da bi prihvatio Božji poziv? Postanak 12:1; Matej 10:34–38.

“Abrahamova spremnost da posluša bez ikakvog pitanja ili sumnje predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera vjere koji se mogu naći u cijeloj Bibliji. (...)Test kojem je Abraham ovim bio izložen nije bio nimalo lak, niti je žrtva koja je tražena od njega bila mala. Bilo je jakih veza koje su ga vezale za zavičaj, rodbinu i prijatelje. (...) Bog je rekao, a njegov je sluga samo trebao poslušati. Za njega je najsretnije mjesto na zemlji bilo ono koje mu Bog odredi.”—Patrijarsi i proroci, str. 126.
Ponedjeljak 2. siječnja

2. OBEĆANJA

a. Koje je prvo obećanje Bog dao Abrahamu? Postanak 12:2, 3.

“Time što je pozvao Abrahama da se odvoji od svojih rođaka sklonih idolopoklonstvu i ode u kanaansku zemlju, Bog je namjeravao podariti najbolje nebeske darove svim narodima zemlje. On je rekao: ‚Učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov‘ (Postanak 12:2). Velika je to čast bila ponuđena Abrahamu da bude otac narodu koji je vjekovima trebao biti čuvar i branitelj Božje istine u svijetu, narodu preko kojeg će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni dolaskom obećanog Mesije. 
Ljudi su skoro izgubili znanje o istinskom Bogu; idolopoklonstvo je zamračilo njihov razum. Nastojali su božansku zapovijed koja je ‚sveta i pravedna i dobra‘ (Rimljanima 7:12) zamijeniti zakonima koji su odgovarali ciljevima njihovog okrutnog, sebičnog srca. Ali Bog ih u svojoj milosti ipak nije uništio. Odlučio je pružiti im mogućnost da se s Njim upoznaju preko Njegove crkve. Namjera Mu je bila da načela otkrivena u životu Njegovog naroda postanu sredstvo za ponovno uspostavljanje Božjeg moralnog lika u čovjeku.”—Proroci i kraljevi, str. 15, 16.

b. Koju je zemlju Bog obećao Abrahamu i njegovom sjemenu? Postanak 12:5–7; 13:14–18.

c. Što je značajno u činjenici da su Abraham i njegova djeca živjeli pod šatorima? Hebrejima 11:9, 10, 13–16. Kakav sličan stav smo i mi pozvani usvojiti? 2 Petrova 3:11–14.

“Trudimo se biti slični Kristu u svakom smislu te riječi i neka naše odijevanje, razgovori i djela svjedoče da u nama živi Krist, nada slave, te da očekujemo blaženu nadu i slavno javljanje Isusa. Pokažimo našim bližnjima da ovaj svijet nije naš dom, da smo ovdje došljaci i stranci.”—The Review and Herald, 10. lipnja, 1852.
Utorak 3. siječnja

3. LOTOVA VELIKA POGREŠKA

a. U kakvo je iskušenje upao Lot dok je s Abrahamom putovao prema obećanoj zemlji? Postanak 13:5–11; 1 Ivanova 2:16, 17.

“Najplodniji dio u cijeloj Palestini bila je jordanska dolina koja je promatrača podsjećala na izgubljeni raj, a po ljepoti i plodnosti sličila je na ravnice koje natapa Nil, odakle su se upravo vratili. (...) Zaslijepljen vizijama o ovozemaljskoj dobiti, Lot nije bio u stanju sagledati moralna i duhovna zla s kojima se tu morao susresti. Stanovnici te doline ‚bijahu nevaljali i griješahu Gospodu veoma‘, ali Lot o tome ništa nije znao ili je, znajući, smatrao da to nije važno. I ‚izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otiđe Lot na istok (...) premještajući svoje šatore do Sodome‘. Kako je slabo predvidio užasne posljedice svog sebičnog izbora!”—Patrijarsi i proroci, str. 133.

b. Što đavao teži postići kroz želju očiju? Marko 4:18, 19; Matej 4:8–10.

“Ako dozvolimo zahtjevima i brigama ovoga svijeta da zaokupe cjelokupno naše vrijeme i pažnju, naše duhovne moći slabe i umiru jer ih ne upotrebljavamo.”—This Day With God, str. 87.

c. Kako mjesto koje odaberemo za razapinjanje šatora može potencijalno uništiti duhovni život nas i naše obitelji? Postanak 13:12, 13; 19:1, 12–16.

“Mnogi (...) kad traže mjesto stanovanja (...) više paze na ovozemaljske pogodnosti i mogućnost zarade, nego na moralne i društvene utjecaje kojima će biti izloženi i koji će okruživati njihovu obitelj. U nadi da postignu što veće blagostanje, biraju lijepu i plodnu dolinu ili se nastane u nekom gradu koji pruža mogućnost naglog bogaćenja, ali im zbog toga djeca budu izložena iskušenjima i često sklapaju takva poznanstva koja vrlo nepovoljno utječu na razvoj pobožnosti i izgradnju ispravnog karaktera. Atmosfera slabog morala, nevjerovanja ili ravnodušnosti prema vjerskim stvarima često djeluje suprotno utjecaju roditelja. (...) Mnogi se prisnije zbližavaju s nevjernicima i povezuju svoju sudbinu s Božjim neprijateljima.”—Patrijarsi i proroci, str. 168, 169.
Srijeda 4. siječnja

4. OKRUŽENJE PUNO GRIJEHA

a. Što trebamo naučiti iz iskustva Lotove žene? Postanak 19:26; Luka 17:28–33.

“Lotova žena bunila se protiv Boga što je Njegova kazna zahvatila i njeno imanje i njenu djecu. (...)
“Poziv milosti upućen je svakome i ako naši prijatelji ili srodnici odbacuju molbu Spasiteljeve ljubavi, trebamo li se onda i mi okrenuti od Njega? Spasenje duše nešto je što se po vrijednosti ne može usporediti ni sa čim. Krist je naše spasenje platio neizmjernom cijenom i tko god zna cijeniti tu veliku žrtvu i vrijednost duše neće prezreti ponuđenu Božju milost zbog toga što je drugi preziru.”—Patrijarsi i proroci, str. 161, 162.

b. Iako su Lotove kćeri pobjegle iz Sodome, kako je njihov moral postao izopačen? Postanak 19:30–38; Levitski zakonik 18:6, 7.

“Lot se zatim uputi u brda i živio je ondje u jednoj pećini, lišen svega onoga zbog čega se usudio svoju obitelj izložiti utjecaju bezbožničkog grada. Ali ga je sodomsko prokletstvo progonilo čak i tamo. Grešno ponašanje njegovih kćeri uslijedilo je kao posljedica zlog utjecaja onih s kojima su se družile u tom poročnom gradu. Moralna iskvarenost toliko im se uvukla u karakter da nisu bile u stanju razlikovati dobro od zla. Jedini Lotovi potomci, Moapci i Amonci, bili su idolopoklonička plemena, buntovnici protiv Boga i ogorčeni neprijatelji Njegovog naroda.”—Patrijarsi i proroci, str. 167, 168.

c. Gdje je, u ovim posljednjim danima, najsigurnije razapeti šatore na svom putovanju k obećanoj zemlji i zašto? Postanak 2:7, 8; Juda 5–7.

“Sve dok mi Gospod daje snagu da govorim Njegovom narodu, neću prestati pozivati roditelje da napuste gradove i nađu dom izvan grada, gdje mogu obrađivati zemlju i učiti iz knjige prirode pouke o čistoći i jednostavnosti. Djela u prirodi Gospodnji su nijemi propovjednici koji nas trebaju učiti duhovnim istinama. Ona nam govore o Božjoj ljubavi i otkrivaju mudrost Velikog Umjetnika.”—Temelji sretnog doma, str. 146, 147.
Četvrtak 5. siječnja

5. UTVRDITI SVOJ POZIV

a. Budući da smo, poput Abrahama, pozvani u obećanu zemlju, čega trebamo biti svjesni? 2 Petrova 1:10, 11; Matej 22:14.

“Nitko ne treba izgubiti vječni život. Svatko tko svakodnevno uči od nebeskog Učitelja, utvrdit će svoj poziv i izbor. Ponizimo svoje srce pred Bogom i nastojmo Ga spoznati jer je to vječni život. (...)
“Ne dopustimo da nas bilo što na ovom svijetu odvoji od Boga i neba. Još u ovom životu moramo postati sudionici u božanskoj prirodi. Braćo i sestre, stazom života možemo proći samo jednom; zato se trudimo da naš život bude život vrline, život skriven s Kristom u Bogu!”—In Heavenly Places, str. 29.

b. Tko će jedino stići do obećane zemlje? Otkrivenje 17:14; Hebrejima 3:12–14.

“Zlo se može pobijediti i iskorijeniti samo zalaganjem poduzetim posredstvom vjere. Oni koji polaze na bojno polje osvjedočit će se da moraju imati svo oružje Božje. Štit vjere bit će njihova sigurna obrana i omogućit će im da postanu više nego pobjednici. Ništa im neće biti od pomoći više nego vjera u Gospoda nad vojskama, i poslušnost Njegovim zapovijedima. Ogromne vojske snabdijevane svim drugim pogodnostima neće biti ni od kakve koristi u posljednjem velikom sukobu. Onome tko nema vjere ni čitava vojska anđela ne može pomoći. Samo živa vjera učinit će kršćane nepobjedivima i osposobit će ih da opstanu u zli dan, postojani i nepokolebljivi, držeći se čvrsto svoga osvjedočenja od početka do kraja.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 182, 183.

Petak 6. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Što znači voljeti svoju obitelj više nego Krista?
2. Kako možemo znati jesmo li danas došljaci i stranci?
3. Objasnite kako izbor mjesta u kojem ćemo živjeti može utjecati na našu sudbinu.
4. Koje su opasnosti života u blizini gradova prepunih grijeha?
5. Zašto nisu svi koji su pozvani također i izabrani?