RPASD - Naslovnica

2a2a.JPG

Brexit u svjetlu biblijskog proročanstva

Početkom veljače desio se jedinstven događaj za EU, Brexit, tj. istupanje Velike Britanije iz Europske unije. Taj događaj je još jedno značajno ispunjenje biblijskog proročanstva ali je pao u sjenu pojavom pandemije koronavirusa.

 

Brexit – kaže li što o tome Biblija?
Iako se biblijska proročanstva ne bave dnevnopolitičkim događajima, kako to poneki tumači žele protumačiti, ona sigurno predviđaju velike i važne promjene u svijetu. U svjetlu biblijskog proročanstva o Europi, želimo razmotriti jedan značajan događaj, Brexit- istupanje Velike Britanije iz Europske unije koji je postao realnost od 1.2.2020. Nakon 47 godina pripadnosti, Velika Britanija je istupila iz EU u kojoj je bila značajan nositelj ekonomskog razvoja.
Kako bismo bolje razumjeli na koji način o Brexitu govori biblijsko proročanstvo trebamo prvo vidjeti kako je Biblija prorekla ideju i tijek ujedinjenja Europe. To nas vodi u davnu prošlost, u babilonsko carstvo i tumačenja tajnovitog sna cara Nabukodonosora koji je želio da njegovo kraljevstvo vječno opstane. Naime, on je usnuo neobičan san kojeg se ujutro nikako nije mogao sjetiti. Osjetivši da san nije sličan snovima koji ljudima dođu od briga ili burnih misli, tražio je od svojih tumača snova da mu otkriju što je sanjao i što san znači. Oni su s dozom sarkazma njegov zahtjev opisali kao nemoguću misiju. „Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: “Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima.” - Daniel 2,10.11. Tu na scenu stupa prorok Daniel, kojemu nakon ozbiljne molitve Bog otkriva ne samo što je car sanjao nego mu daje i detaljno tumačenje sna. Daniel jasno definira porijeklo sna: „Ali ima Bog na nebu koji otkriva tajne i on je obznanio kralju Nabukodonosoru što će biti na svršetku danâ.“ - Daniel 2,28. Zato tumačenje kipa iz Nabukodonosorovog sna, kojeg je Daniel zapisao oko 600. godine prije Krista, ima posebnu vrijednost jer nije došlo od čovjeka nego od Boga. Kip kojeg je car vidio u snu imao je zlatnu glavu koja je simbolizirala tada aktualno, babilonsko carstvo. Prsa i mišice od srebra predstavljale su dolazeće medoperzijsko carstvo, a trbuh i bedra od mjedi Grčku. Rimsko carstvo je predstavljeno nogama od željeza, a stopala i prsti, od neobične mješavine željeza i gline, predstavljaju europske države koje su nastale raspadom Zapadnog rimskog carstva. Proročanstvo završava pojavom malog kamena koji udara u mješovita stopala neobičnog kipa. Kamen potpuno razara stopala i cijeli kip. Taj kamen postaje velik, a to predstavlja ponovni dolazak Isusa Krista koji otvara novu eru vječnog Božjeg kraljevstva.
Neobičan kip iz sna, koji sadrži razne materijale, otkriva slijed velikih svjetskih carstava kroz stoljeća unaprijed. Stoga vrijedi ući u povijesne detalje koji na začuđujući način potvrđuju kako se sve prorečeno točno i ispunilo.

Otkud potječe ideja Europske unije?
„Naime, glavna Božja poruka kroz viziju u snu bila je ta da će carstvo Kaldejaca, slavni Babilon, biti najmoćnije carstvo na svijetu još samo kratko vrijeme. Glava od čistog zlata koja je predstavljala Nabukodonozorov Babilon ubrzo će biti zamijenjena prsima i rukama od srebra koji su simbolizirali carstvo Medo-Perzije pod vodstvom Kira Velikog. To se ostvarilo Perzijskim osvajanjem Babilona 539. godine prije Krista, dok je Nabukodonozor dobio viziju u snu 65 godina ranije, otprilike 604. godine.
Ovo carstvo Perzijanaca bilo je najveće carstvo na svijetu u starom vijeku. Razdoblje prevlasti završilo je tek 331. godine prije Krista kad je Aleksandar Veliki porazio Darija trećeg u bitci kod Gaugamela. Povjesničar Herodot još prije ovog vladara Grke je nazvao „ljudima od mjedi koji dolaze s mora“. Proročanstvo iz drugog poglavlja za isti narod koristi simbol „trbuha i bedra od mjedi“.
No, i ovo moćno carstvo počelo se dijeliti nakon smrti Aleksandra, te je 168. godine prije Krista doživjelo svoj kraj kad je munjevito širenje zaustavio general Rimskog carstva, simboliziranog željeznim nogama.

Translatio imperii
Međutim, Bog je prorekao promjenu. Četiri carstva spomenuta gore dobro su bila poznata i vladarima srednjeg vijeka u čije vrijeme je skovan gore naveden termin – translatio imperii (lat. prijenos vlasti). Naime, adventni narod nije jedini koji je ispravno razumio proročanstvo o kipu. U vrijeme nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine naše ere, povjesničari i mislioci Srednjeg vijeka smatrali su da se biblijsko proročanstvo iz židovske eshatologije mora ispuniti te da na svijetu mora kontinuirano postojati dominantno carstvo s carom kao univerzalnim vladarom. Vladari su svjesno ispunjavali proročanstvo kako bi baš oni bili nastavak Rimskog carstva. Ipak, činjenica da se radi o svjesnom, a ne slučajnom ispunjavanja proročanstava, ne dovodi u pitanje ostvarenja simbola u povijesti.
Pokušaji oživljavanja ovog carstva javljali su se od samog pada. Car Istočnog rimskog carstva, Justinijan, bio je među prvima.
Zatim je to učinio Karlo Veliki. Od Otona I. carstvo je nosilo naziv Sveto rimsko carstvo. Pod Habsburgovcima se nastavilo njemačko carstvo. Napoleon, Mussolini i Hitler, svi su radili na održavanju carstva. „Treći Rim“ pokušali su proglasiti čak i Rusi i Turci iz Osmanskog carstva. Međutim, jedan od najznačajnijih momenata dogodio se 25.12., na Božić 800. godine. Karlo Veliki klečao je u Bazilici svetog Petra u Rimu za vrijeme mise. Papa Lav II položio mu je krunu na glavu i proglasio ga Rimskim carem. Od tad je gotovo 1000 godina trajao neprekinuti slijed careva kojeg je prekinuo (odnosno nastavio) Napoleon.

Rađanje novog carstva
Sukob između Njemačke i Francuske bio je jedna konstanta u povijesti Europskog kontinenta. Nakon prvog svjetskog rata, rekli su „nikad više“. Međutim, dogodio se i drugi svjetski rat. Nakon njega, državnici su opet rekli „nikad više!“ Prisjetili su se da je George Washington još u 18. stoljeću najavio „Sjedinjene Europske države“, a Winston Churchill ponovio je tu misao. Cilj europske zajednice nije bio ekonomske prirode, nego zbog garancije mira.
Vizionari onoga što će kasnije postati Europska unija bili su Jean Monnet i Robert Schuman koji su napravili plan stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik kako bi se osnovne sirovine ratovanja stavile pod kontrolu. Međutim, od početka je zamišljeno da ova zajednica bude „sve bliskija“, a 1957. godina predstavlja prekretnicu u povijesti Europe. Te godine potpisan je Rimski sporazum. Paul-Henri Spaak, glavni tajnik NATO-a izjavio je nakon potpisivanja: „Osjećali smo se kao Rimljani tog dana... Ponovno smo i svjesno iznova stvarali Rimsko carstvo.“
Međutim, ovo carstvo razlikuje se od svih carstava u povijesti. Ne temelji se na osvajanjima niti na ratovima. Radi se o dobrovoljnom povezivanju kakvo je opisano u knjizi proroka Daniela. Jose Manuel Barroso predsjednik Europske komisije objasnio je kasnije: „Mi gradimo prvi neimperijalni imperij u povijesti.”
Ono što je započelo kao zajednica naroda počelo se pretvarati u potpunu imperijalnu uniju: ekonomsku (Rim, 1957.), gospodarsku (Maastricht, 1992.), financijsku (euro, 1999.), te još tješnju političku i pravnu (Lisabon, 2009.) kad je konačno proveden de facto ustav Europske unije. Europa je te godine dobila i predsjednika.
Financijska kriza ubrzala je ovo povezivanje. Prorok Daniel napisao je: „Što su prsti bili dijelom od željeza, dijelom od gline, znači da će kraljevstvo biti dijelom tvrdo, dijelom lomno“1
Proširenje i integracije sve više država u EU, desetljećima je bila zajednička skoro neupitna ideja bez ozbiljnijih primjedbi. Kreatori i zagovornici ideje o ujedinjenoj Europi sa zadovoljstvom su 2012. godine primili vijest da je Europska unija dobila prestižno svjetsko priznanje, Nobelovu nagradu za mir, zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava. Stara ideja, desetljećima promicana na miroljubiv način, od početnih šest članica 1951. godine privukla je do 2013. g. ukupno 28 zemalja Europe.

Od integracija do dezintegracije
Međutim, već u to vrijeme u dijelu država jača euroskepticizam - stav i raspoloženje koje se protivi europskim integracijama. Tome je doprinijela europska dužnička kriza koja je dramatične razmjere dosegnula 2010. godine prijetećim ekonomskim slomom nekoliko zemalja (Portugal, Island, Irska, Grčka i Španjolska) i slomom Europske monetarne unije. Pokazalo se koliko je stabilnost EU ranjiva, a kao nužna zaštita od ponovljenih slučajeva tražila se još veća kontrola centralnih institucija EU. Migrantska kriza 2015.g. ojačala je etničku i nacionalnu netrpeljivost za koje se mislilo da su, barem u zapadnoj Europi, zakopane još u ruševinama Drugog svjetskog rata. Zatim dolazi 23.6.2016. godine kad Velika Britanija provodi referendum u kojem građani trebaju odlučiti žele li da VB ostane ili da izađe iz EU. Građani su, istina vrlo tijesnom većinom, odlučili za izlazak koji je 1.2.2020. i praktično realiziran. Očito da, usprkos svih postignuća koja su i običnim ljudima donijela određene pogodnosti, euroskepticizam sve više jača. Takvo raspoloženje naroda u dijelu zemalja Europske unije, jedan sasvim suprotan smjer integracijama koje su dominirale preko 60 desetljeća, jasno ukazuje ograničenja i slabosti koje sadrži ideja ujedinjene Europe.

Je li Brexit za Bibliju iznenađenje ili očekivani scenarij?
Iako ovakav razvoj nije bio neočekivan ipak predstavlja ozbiljan udarac ideji europskih integracija. Posebno što izlazak nije rezultat ozbiljnog konflikta političkih vođa, graničnih sporova ili naznaka rata. Neki će možda primijetiti da je, i bez biblijskih proročanstava, teško bilo za očekivati kako će tako različite države, s različitom povijesti, koje pamte međusobne višegodišnje ratove i sukobe, ostati dugo zajedno.
Međutim ne smijemo smetnuti s uma da Onaj koji je otkrio Nabukodonosoru budućnost upravlja i događajima.
„U zapisima ljudske povijesti uspon naroda, podizanje i padanje carstava, na izgled ovise o volji i junaštvu ljudi. Izgleda kao da je razvitak događaja u velikoj mjeri određen njihovom snagom, ambicijom ili hirovima. Ali, u Božjoj riječi zavjesa je povučena u stranu, i mi možemo gledati, iza, iznad, i u svim igrama i sukobima ljudskih interesa, sila i strasti, kako oruđa Svemilostivoga tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje. Biblija otkriva pravu filozofiju povijesti.“2
Zato se vraćamo detalju o kipu koji ima stopala i prste od dva teško spojiva materijala i tumačenje koje kaže da će carstvo biti dijelom jako, a dijelom slabo. Da se neće moći dokraja spojiti. Zato možemo s pravom reći da smo upravo ovih mjeseci svjedočili događajima koji su direktno ispunjenje jasnog biblijskog proročanstva.
Sadašnja pandemija koronavirusa otvara nove izazove za EU. Raspodjela financijske pomoći za krizom pogođeno gospodarstvo ponovo stvara podjele na sjever i jug, bogatije i manje bogate države. Mnogi analitičari kažu da je kriza toliko ozbiljna da bi se mogao dogoditi i raspad EU.
“Jacques Delors, bivši predsjednik Europske komisije koji je pomogao u izgradnji moderne EU, proteklog je vikenda prekinuo šutnju kako bi upozorio da nedostatak solidarnosti predstavlja “smrtnu opasnost za Europsku uniju”.3
Je li Brexit tek početak raspada EU? Proročanstvo o tome ne govori ali s obzirom da se ostvaruju posljednji specifični detalji Danielovog opisa svjetske povijesti, s pravom možemo biti sigurni kako će se i zadnji predviđen događaj, nastanak Kristovog kraljevstva doista i ostvariti.
„Sadašnje vrijeme pobuđuje najveće zanimanje svih ljudi. Upravljači i državnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne položaje, umni pripadnici svih društvenih slojeva, usmjerili su svoju pozornost na događaje koji se zbivaju oko nas. Oni prate odnose među narodima. Oni promatraju napetost koja je zahvatila svaki element na Zemlji i shvaćaju da se uskoro treba dogoditi nešto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu goleme krize.“4
Prepoznavanje Brexita, kao upadljivog ispunjenja biblijskog proročanstva potvrđuje da je nastanak Kristovog vječnog kraljevstva još bliže! Jesmo li spremni za taj veličanstveni događaj?
Literatura:
1 Europska unija u svjetlu biblijskih proročanstava, Glasnik Reformacije 2013. br. 1.
2 Odgoj str. 173.
3 https://www.theguardian.com/world/2020/apr/01/coronavirus-could-be-final-straw-for-eu-european-experts-warn
4 Proroci i kraljevi, str. 537.

  • Hits: 2927